Arheološka istraživanja lokaliteta Stari grad u Ivancu (2007. – 2010.)

214 215214 215

U središtu Ivanca, gradića smještenoga dvadesetak kilometara jugozapadno od Varaždina, sve do sredi-ne prošloga stoljeća nalazio se srednjovjekovni kaštel - Stari grad (sl. 1). Institut za arheologiju je započeo arheološka istraživanja lokaliteta Stari grad u Ivancu još 1998. godine (sl. 2). Prve dvije godine otkrivani su temelji raznih faza kružno koncipiranoga renesansnog kaštela, a kasnija su se istraživanja usredotočila na ostatke gotičke crkve sv. Ivana Krstitelja čiji su temelji pronađeni u središtu gradskoga dvorišta.1 Od 2007. godine završavalo se s iskopavanjima svetišta, sakristije te prostora južno od svetišta, no istraživanja su bila uglavnom usredotočena na brod gotičke crkve te pro-stor sjevernije od njega. Posljednje su dvije kampanje ponovno bile posvećene sjevernom obrambenom licu grada, gdje su – ispod novovjekovne kule – pronađeni ostaci još starije, dotada nepoznate romaničke crkve.2

Juraj BelajInstitut za arheologijuGajeva 32HR - 10000 [email protected]

JURAJ BELAJ

ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA LOKALITETA STARI GRAD U IVANCU (2007. – 2010.)

U središtu Ivanca na lokalitetu Stari grad Institut za arheologiju je nastavio arheološka istraživanja. Dosad je na lokalitetu istraženo skoro 300 grobnih ukopa, najviše na prostoru u i oko gotičke crkve sv. Ivana Krstitelja, koja se svojedobno nalazila u dvorištu renesansnoga kaštela. Grobovi su – na temelju nalaza, pojedinih značajki ali prvenstveno stratigrafskih odnosa – razvrstani u pet faza ukopavanja. Prigodom istraživanja sjeverne kule Staro-ga grada otkriveni su temelji nekog starijeg objekta, vjerojatno romaničke crkve. Takvu pretpostavku potkrepljuje veliki broj grobova, osobito onih najstarijih faza. Osobito su značajni grobovi s nalazima S-karičica te grobovi s oblogom od kamenja. Njihovi ukopi nisu oštećeni ovim temeljima i prate liniju pružanja novootkrivenog objekta. Istočno od kule otkriven je veliki obrambeni jarak koji je presjekao sjeveroistočni ugao svetišta romaničke crkve. O ranijem životu na lokalitetu svjedoče pronađeni fragmenti kulturnih slojeva – crnoga i smeđega – u kojima je bilo nalaza lijepa. U sloju crne zemlje nalaženi su i ulomci keramike ukrašene valovnicom koje oprezno možemo datirati u 9. ili 10. stoljeće, dok je u smeđem sloju, koji se nalazio ispod crnoga, nađeno nešto provincijalne antič-ke keramike. Istraživanja se i dalje nastavljaju, a konačan je cilj prezentacija najzanimljivijih nađenih ostataka u arheološkome parku u centru Ivanca.Ključne riječi: Ivanec, srednji vijek, romanika, gotika, arhitektura, grobovi

Već su u prvim kampanjama plitko otkriveni temelji pojedinih dijelova kaštela Star i grad (Belaj 2010: 238, sl. 1). On je mnogo puta bio pregrađivan i do-građivan. Znamo da je postojao barem krajem 15. stoljeća, a kako se nalazio unutar granica velikoga iva-novačkoga belskog preceptorata blizu granice prema Te-utoniji, njegova je jezgra vrlo vjerojatno ostavština vi-tezova ivanovaca (Belaj 2010). Postoji i mogućnost da je jezgru u početku činila “crkva-tvrđava”. Iskopavanja kaštela su iznjedrila brojne zanimljive nalaze novovje-kovnoga doba, uglavnom ulomke raznih predmeta koje su iza sebe ostavili stanari Staroga grada (Belaj 2008a). Naravno, prevladavaju ulomci keramičkih i, znatno rjeđe, porculanskih posuda, a brojni su i ulom-ci pećnjaka čiju izmjenu možemo pratiti od početka 16. sve do prošloga stoljeća. Prikupljeni su i razni metalni predmeti poput ključeva, vojničkih aplika,

Primljeno: 31. 3. 2011.UDK: 902.2(497.5 Ivanec)”653”

216 217216 217

nožića i drugoga, ulomci obrađena kamena, koštanih predmeta i slično. Pronađeno je više primjeraka novca iz 16. stoljeća i mlađih. U urušenju zapadnog krila Grada pronađen je i primjerak svetačke tzv. Benedik-tove medaljice iz 17. te križić-privjesak iz 18. stolje-ća. U istraženim grobovima ovakvih nalaza nije bilo jer je pokopavanje na istraživanom području prestalo početkom 17. stoljeća. Nadalje, pronađeni su ulomci raznih lula od austrijsko-mađarskoga tipa 18. stoljeća do turskog tipa 19. stoljeća. Nađeno je više komada kremenja koje je služilo da bi se proizvela iskra kojom se aktivira puška – kremenjača, najčešći tip vojničke puške tijekom 17. i 18. stoljeća. Kremenjače su 1830-ih godina zamijenile puške i pištolji s mnogo pouzda-nijim načinom paljenja tzv. perkusijskim sustavom. U 19. stoljeću je izrađen veliki perkusijski pištolj s pre-gibnim okidačem, nađen na lokalitetu (Belaj 2008a). Iz istoga se vremena mogu izdvojiti još i staklene bo-čice za lijekove te gotovo čitave keramičke glazirane posudice za čuvanje balzama ili sličnog tzv. stojnice. Posebno je zanimljiv nalaz male metalne pločice s ure-zanim imenom E. Kukulyevich de Sacci, preostale iza danas najpopularnije obitelji vlasnika Staroga grada (sl. 3).

Usred dvorišta ovako koncipiranoga kaštela nalazila se spomenuta – nekada župna (Belaj 2008c) – got ička crkva sv. Ivana Krst i te l ja (sl. 4). Bila je orijen-tirana istok-zapad, imala je četvrtasto svetište, nešto uže od broda, s jakim, masivnim potpornjacima na uglovima. Zbog njih, ali i velike debljine temelja sve-tišta (oko 160 cm), možemo pomišljati da je svetište ove crkve u ranijoj fazi imalo funkciju ivanovačkoga donžona, branič-kule. Još se vjerojatnijim čini pret-postavka da je čitava crkva bila građena kao “crkva-tvrđava” i to iz više razloga. Osim što je vidljivo da su temelji svetišta i broda građeni istodobno, jednakom tehnikom, važno je uočiti i kontinuitet svetog mjesta te – kako se čini – osobitu prilagođenost u orijentaci-ji i položaju prema redovima starijega groblja (Belaj 2008b: 74). Dimenzijama i odnosima, ovome svetištu je sličan najstariji dio crkve sv. Juraj u Belcu (današnji toranj), za kojega neki pretpostavljaju da je bio branič kula, drugi da je ostatak crkve iz 13. stoljeća, a obram-bena funkcija mu je očita (Belaj 2005: 143, 186). Ova će crkva, smještena usred dvorišta grada, početi sme-tati njegovim vlasnicima. Pustit će ju da propada te ju srušiti 1675. godine. U urušenjima crkve pronađeni

su, između ostaloga, i ulomci triju gotičkih prozora. O vremenu gradnje crkve ponešto može reći i površina broda, koja iznosi oko 65 m2. Naime, takva je veličina broda u srednjoj Europi bila tipična za seoske crkve 13. stoljeća (Budak 1994:156). Samo dva stoljeća ra-nije crkve su bile skoro upola manje. Ta veličina govo-ri o znatnom porastu broja stanovnika kao posljedici kolonizacije koja pak ukazuje na povećanu potrebu za radnom snagom na velikome posjedu vitezova ivano-vaca.

Da ovo nije bila najstarija crkva na području Ivanca nagovijestili su nalazi iz vremena romanike. Riječ je o ulomcima kapitela pronađenima kao spoliji, više ih je bilo izrađeno u jonskome stilu, od kojih su neki imali uklesanu spiralu (sl. 5) (Belaj 2010: 240, sl. 3; 2009: 92, sl. 2, 94). No na postojanje ranije crkve još rječi-tije ukazuju najstariji grobovi, od kojih su mnogi bili presječeni temeljima gotičke crkve.

Dosad je na lokalitetu istraženo skoro 300 grobnih ukopa. Ustanovljeno je da se u crkvi ukapalo sve do početka 17. stoljeća. Možda je posljednja ukopana žena s drvenom krunicom i pektoralom-relikvijarom, izrađenim krajem 16. ili početkom 17. stoljeća (Belaj 2010: 228, 230, 242, sl. 11–13). Najviše informacija o stratigrafiji pokapanja na lokalitetu iznjedrila je tro-mjesečna kampanja provedena 2008. godine. Tada je u brodu gotičke crkve istraženo 118 grobova čiji su međusobni stratigrafski odnosi, puno više negoli rijet-ki nalazi nađeni u grobovima, potvrdili uspostavljenu relativnu kronologiju pokapanja (Belaj 2009). Nakon što je u crkvenome brodu uklonjen najviši izmiješa-ni sloj (Belaj 2002; 2005) pojavio se debeli sloj žute gline, koji je u brodu bio položen sredinom 16. sto-ljeća. Na nekim je mjestima iznad njega ustanovljeno popločenje od neobrađenih kamenih ploča. Ploče su ponegdje dublje utonule u glinu, što možda govori i o više faza takvoga popločenja. Na pojedinim je mjesti-ma, primjerice uz zidove, ovaj glineni sloj nedostajao ili je pak pronađen bitno stanjen jer je glina, vrlo ra-stezljiva, tijekom vremena klizila.

U ovoj fazi istraživanja dobro su se mogli uočiti pouz-dano najmlađi ukopi , naime oni koji su bili uko-pani u žuti glineni sloj. Osim dviju zidanih, međusob-no različitih baza (Belaj 2009: 90), ovamo pripadaju i najmlađi grobovi. Pokojnici u njima bili su položeni na leđa, a ruke su im bile prekrižene na prsima ili tr-

Izdanja HAD-a 28/2012., 216-217Arheološka istraživanja lokaliteta Stari grad u Ivancu (2007. – 2010.)

216 217216 217

buhu. U nekim su grobovima sačuvani i ostaci lijesa. Mlađim grobovima pripadaju oni nešto ranije ukopani, koji su slojem gline bili prekriveni, u čijim su zapunama uočeni tragovi lijesa i čavala. U toj su fazi često u grobovima nalažene pojasne pređice, iako ih se nalazilo i u starijim, pa i ponekim mlađim grobovima (Belaj 2009: 91). Sve do mlađe s rednje faze se, pak, pokojnike ukapalo s rukama položenim uz tijelo, a u grobovima se uglavnom ne nalaze ostaci ni ljesova ni čavala. Nalazi u grobovima ove faze su rijetki, no zanimljivi, poput noža, brončane igle ili male pravo-kutne brončane kopče za cipelu. Osobit je nalaz groba 202, koji je bio ukopan sjeverno od crkve sv. Ivana – a koji je bio poklopljen kamenom pločom – što je zasad raritet na ovom lokalitetu (Krznar et al. 2011). Grobovi s tar i je s rednje faze od prethodno nave-dene se razlikuju po tome što njihovi ukopi ne poštuju sasvim orijentaciju gotičke crkve; razlika je vrlo mala no važna, kako će se kasnije vidjeti. Među nalazima se ističe brončano i srebrno prstenje. U mnogim se gro-bovima ove faze kao prilog uz pokojnika nalaze živo-tinjski zubi – amuleti (Belaj 2008b: 70; Belaj, Sirovica 2011), no samo je jedan od njih bio perforiran (sl. 6). Također je primijećeno da je pojedinim pokojnicima iznad glave bio postavljen oveći kamen – možda se radi o svojevrsnom nastavku tradicije iz ranijeg raz-doblja. Naime, u naj s tar i jo j faz i rubovi grobnih ukopa često su bili obloženi kamenim oblutcima; po-nekad su te obloge sačuvane u visini od 30-ak cm, a kod pojedinih grobova je sačuvano tek po nekoliko kamenova (sl. 7). Ovi grobovi su bili ukopani dublje, u zdravicu iz koje su mogli biti izvađeni oveći oblut-ci iskorišteni za njihove obloge. Pokojnici su već tada pokapani s rukama uz tijelo. Poneki su od tih gro-bova bili presječeni temeljima gotičke crkve – dakle pripadaju horizontu starijem od nje – a u njihovom se rasteru primijećuje osobita pravilnost, kao kod gro-blja na redove. Ipak, među tim, najstarijim grobovima ima i onih koji iskaču iz pravilnosti tih redova (Belaj 2009: 92). Budući da su grobovi ove faze većinom bili presječeni mlađim ukopima, otkriveni su samo njiho-vi pojedini dijelovi. U nekima od njih pronađene su S-karičice i noževi.Analizom 14C je utvrđeno da je jed-na od žena kojoj su uz glavu pronađene dvije karičice sa S-petljom, a na lijevoj joj je ruci pronađen prsten izrađen od bijele kovine oblika obične karičice, u grob položena najvjerojatnije krajem 11. ili početkom 12.

stoljeća. Osobit je nalaz groba 279, čiju pripadnost najstarijoj fazi možemo samo pretpostaviti na teme-lju stratigrafskih odnosa i ne sasvim “sigurne” kamene obloge pronađene uz zapadni rub ukopa groba. Riječ je o svojevrsnoj kosturnici u koju su sahranjene rela-tivno dobro očuvane kosti odrasle osobe, no nepravil-no poredane te se čini da je pokojnik prije pokopa bio raskomadan (tome u prilog govorile bi zajedno nađe-ne kosti potkoljenica, tj. spojene tibije i fibule). Zani-mljivost ovoga groba leži i u činjenici da su uz rubove ukopa nađeni veliki, loše očuvanih željezni okovi te se čini da su posmrtni ostaci bili sahranjeni u okovanom sanduku. Ovome grobu bi moglo pripadati i kamenje istraženo prethodne godine, pet komada neobrađenog oblog kamenja različite veličine (10 × 7 × 7 cm – 20 × 15 × 10 cm). Kamenje je poslagano jedno na drugo te više nije imalo oblik prave obloge, ali bi ipak moglo govoriti u prilog smještanju ovog groba u najstariju fazu ukopavanja (Belaj, Sirovica 2011).

Cilj posljednjih dviju kampanja bio je istražiti te za konzerviranje i konačnu prezentaciju pripremiti teme-lje sjeverne kule. Uklonjeno je popločenje od obluta-ka te ispod njega više različitih slojeva šute, slojeva za poravnavanje terena, ali i ostaci jedne hodne površine s tragovima gorenja (Belaj, Sirovica 2010: 59). U tim su slojevima uočeni razni, očekivani ukopi, uglavnom za šire ili uže stupove. Pretpostavljalo se da bi se na mjestu istraživane kule, evidentno nastale u mlađim vremenima, moglo naići na tragove neke starije kule, možda i prvotne jezgre Grada. Rezultati su pokazali ipak nešto sasvim drugo: unutar kule su pronađeni 110 – 175 cm debeli, masivni temelji nekog starijeg objekta koji se sastojao od (barem) dvije prostorije prislonjene jedna uz drugu te postavljene u istu os, s tim da je istočna izvana bila nešto uža, poput svetišta crkve, ali je iznutra – iznenađujuće – bila šira (sl. 8). Čini se da su to ostaci starije, romaničke crkve . Takvu pretpostavku potkrepljuje više činjenica. Veliki broj grobova nađenih unutar i ispod sloja izmiješanih zapuna koji se javio ispod najnižeg sloja građevinske šute, uz vanjsku stranu temelja, ali i unutar prostorija. Osobito su značajni grobovi s nalazima S-karičica te grobovi s oblogom od kamenja. Njihovi ukopi prate liniju pružanja novootkrivenoga objekta, dakle za ni-jansu su drukčije orijentacije od one gotičke crkve i njoj pripadajućih grobnih ukopa. Oni, također, nisu presječeni temeljima ovoga novootkrivenog objekta,


218 219218 219

dok su grobovi tog horizonta presijecani temeljima gotičke crkve sv. Ivana Krstitelja. Na ovom prostoru – gdje najviše istraženih grobova možemo opredijeliti u stariju srednju fazu – uočena je i intenzivnija kon-centracija najstarijih grobova: po prvi put su na loka-litetu uočeni grobovi s oblogom koji se međusobno presijecaju, u ponekim grobovima te najstarije faze su uređene i kosturnice, a i u pojedinim zapunama su nalažene ljudske kosti. S druge strane nema grobova s tragovima lijesa, nema nalaza čavala kao ni pokojnika s rukama prekriženima na prsima ili trbuhu. Dakle, nedostaju karakteristike dviju najmlađih faza uko-pavanja uočenih na prostoru gotičke crkve (najmla-đe i mlađe faze), no nađeni su poneki grobovi mlađe srednje faze koji su već gravitirali gotičkoj crkvi. Još jedna od zanimljivosti ovdje pronađenih grobova je čest položaj pokojnika s rukama ispruženim uz tijelo, a šakama ispod ili iznad zdjelice. Iz svega navedenog se, dakle, nameće zaključak da su pronađeni ostaci-temelji romaničke crkve, i to možda upravo one čiji su dijelovi – kapiteli – poput spolija ugrađeni u temelje gotičke crkve sv. Ivana.

Ipak, neobični tlocrt otkrivene arhitekture, osobito postojanje dvaju zidova na spoju spomenutih prosto-rija, ostavlja otvorene i druge mogućnosti. Primjerice, da otkriveni objekt prvotno nije građen kao crkva, da je jedna od prostorija možda naknadno dodana itd. Kula je presjekla i svetište (svojim istočnim zidom) i crkveni brod (zapadnim zidom), tako da obje ove prostorije izlaze i izvan gabarita kule. Zanimljivo je primijetiti da graditelji za temelje kule nisu iskoristili temelje ni jedne od ovih dviju prostorija, jer im ta gra-đevina više nije bila poznata. No s druge strane, čini se da su to učinili graditelji obrambenoga zida. Daje li se iz toga naslutiti da je obrambeni zid stariji od kule, koja bi tada u njega bila naknadno ukomponirana?

Prigodom istraživanja istočno od kule tijekom po-sljednje kampanje (otvorena je sonda veličine 4,80 × 7,20 m), gdje se očekivalo istražiti ostatke ovog objek-ta, otkriveno je da je veliki obrambeni jarak presjekao sjeveroistočni ugao apside crkve (sl. 9). Sam je jarak kasnije bio presječen ukopom za temelj sjeverne kule, ona, dakle, predstavlja mlađu obrambenu fazu Staro-ga grada. No kako je ovaj ukop presjekao samo do-nje zapune jarka ostaje otvorena i mogućnost da su se jedno vrijeme zajedno koristili (Belaj, Sirovica 2011).

Istraživanjima je dokumentirano postupno zatrpava-nje jarka i poravnavanje terena. Tijekom navedenog zatrpavanja sagrađen je oko 80 cm širok zid koji se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok, a nađen je u sjeveroistočnome kutu sonde. Njegova funkcija još nije ustanovljena.

Da je i prije organiziranja groblja na ovome prostoru on bio i te kako atraktivan pokazuje relativno debeli kul turni s lo j masne, crne zemlje koji se na-lazio na širokom prostoru, nađen je unutar i uokolo obiju crkava (sl. 10). Nažalost, osim građevinskih za-hvata i dugotrajno i učestalo sahranjivanje u velikoj ga je mjeri oštetilo te ga nalazimo samo u fragmentima. I nalazi pronađeni u njemu vrlo su usitnjeni, uglavnom se radi o fragmentima keramike. Posebnu pažnju pri-vlače oni ukrašeni valovnicom, oprezno ih možemo datirati u 9. ili 10. stoljeće (Belaj 2010: 232) (sl. 11). Osim keramike u prilog postojanju naselja na ovom položaju ponajprije govore pronađeni ostaci kućnog lijepa, zatim ulomci pršljena (sl. 12) i praporca (sl. 13) te amorfni komadi željeznih predmeta i zgure. Ispod crnoga sloja posvuda je nađen jednako kompaktan i mastan, ali smeđi kul turni s lo j s daleko manje na-laza: nađeno je nešto provincijalne antičke keramike te dosta ulomaka kućnog lijepa (sl. 14). Primijećeno je da je ovaj sloj pri dnu nešto svjetliji i narančastiji te bez nalaza. U oba navedena sloja uočeno je i istraže-no više ukopa, uglavnom kružnih, različitih promjera. Nađeno je i nekoliko osobitih otisaka, vjerojatno od greda. Ipak, ti su nalazi toliko fragmentirani da još nije prepoznat neki njihov smisleniji raster. Slično vrijedi i kad su u pitanju popločenja ili možda ostaci podnica (uočeni južno od sjeveroistočnoga potpornja-ka gotičke crkve; sjeverno uz njeno svetište, u sakristiji te južno uz obrambeni jarak a istočno od pravokutne kule). Sve su brojniji nalazi iz doba rimske vladavine, poput ulomaka rimskih opeka i tegula (Belaj 2009: 90). Među njima se osobito ističe ulomak vjerojatno kasnoantičkoga nadgrobnog žrtvenika (are). Čini se da ima karakteristike kasnoantičkog portreta i da je najvjerojatnije nastala u 3. ili 4. stoljeću nakon Krista (Belaj 2010: 229, 240, sl. 5).

Istraživanja se i dalje nastavljaju, a konačan je cilj pre-zentacija najzanimljivijih nađenih ostataka u arheološ-kome parku u centru Ivanca.


218 219218 219

1 Ovaj se prikaz nastavlja na rad Arheološka istraživanja u Ivancu na lokalitetu Stari grad, koji je objavljen u 25. svesku Izdanja HAD-a (Belaj 2010), a u kojemu su ukrat-ko prikazani rezultati arheoloških istraživanja od 1998. do 2006. godine. Tamo je ukratko prikazana i najstarija povi-jest Ivanca te je navedena relevantna literatura.2 Uz autora ovoga rada u istraživanjima 2007., 2008., 2009. i 2010. godine, su sudjelovali još: mr. sc. Siniša Kr-znar i Filomena Sirovica kao zamjenici voditelja, diplomi-rani arheolozi i arheologinje Domagoj Anđel, Anita Ivan-ković, Martina Jalšovec, Andreja Kudelić, Marin Mađerić, Ivančica Peharda, Snežana Smolić, Nera Šegvić, Dino Taras, Dinko Tresić Pavičić i Ivana Turčin te studenti odsjekâ za arheologiju Filozofskih fakulteta u Zagrebu i Zadru Jagor Blažić, Anastazija Cvitković, Ilonka Gotal i Davor Špoljar.

Juraj Belaj

ARCHAEOLOGICAL RESEARCH ON THE SITE OF STARI GRAD IN IVANEC (2007-2010)

(Summary)

A mediaeval castle of Stari grad was standing in the centre of Ivanec until the mid-20th c. The Institute of Archaeology commenced the excavations on this site in 1998. During the first two years of excavations the foundations of a circular Renaissance castle were found (Belaj 2008a; 2010: 238, fig. 1), while later ex-cavations focused on the remains of the Gothic church of St John the Baptist (Belaj 2008b) and the northern tower dating from the early modern period.

The Gothic church of St John the Baptist was oriented on an east-west axis, had a quadrangular sanctuary, somewhat narrower than its nave, with a strong, mas-sive diagonal buttresses in the corners. Some Roman-esque finds (capital fragments used as spolia) suggest that this was not the earliest church in the Ivanac area. The earliest graves, many of which were intersected by the foundations of the Gothic church, argue even more persuasively for the existence of an earlier church.

Almost 300 graves were excavated on this site. They belong to five burial phases, which is a classification based on grave finds, certain characteristic features, and, primarily, stratigraphic relations.

During the research undertaken on the northern tow-er of the Stari grad 110-175 cm thick massive founda-tions of an earlier object were found, consisting of (at least) two rooms adjacent to each other and aligned upon an identical axis, with the eastern being some-what narrower on the outside. It seems that these are remains of a Romanesque church. The suggestion is substantiated with a number of facts, such as the large number of graves, especially those belonging to earliest phases. The graves containing S-loops and those coat-ed with stone are of special importance. They were not damaged with these foundations and follow the con-figuration of the new-found structure and, therefore, they are rather differently oriented from the Gothic church and the burials accompanying it. On the other hand, features of two latest burial phases noted in the area of the Gothic church are missing.


220 221220 221

In the research undertaken east of the tower during the latest excavation campaign, when the remains of this structure were supposed to be excavated, a mas-sive defensive trench intersecting the north-eastern corner of the sanctuary was discovered.

Fragments of cultural layers (black and brown in col-our) with house daub testify to an even earlier human presence on this site. In the layer of black soil ceramic fragments ornamented in wavy lines were found (ten-tatively dated to the 9th or 10th c.), while in the brown layer underneath the black, several pieces of Roman provincial pottery were found. Several burials belong-ing to both layers were excavated, as well as several im-prints, most probably made by beams. The finds from the period of Roman rule are more frequent, such as fragments of Roman bricks and tegulae. A fragment of late antiquity sepulchral altar (ara) is very interesting, belonging to (most probably) the 3rd or 4th c. (Belaj 2010: 229, 240, fig. 5).

The excavations will continue in the future, and the final goal is the presentation of the most interesting remains in the archaeological park in the centre of Ivanec.

LITERATURA

Belaj, J. 2005, Arheološka provjera nazočnosti tem-plara i ivanovaca oko Ivanščice. Neobjavljena doktor-ska disertacija, Sveučilište u Zagrebu.Belaj, J. 2008a, Ivanec kroz slojeve prošlosti. Deset godina arheoloških istraživanja u Ivancu, Grad Ivanec & Mini-print-logo, Ivanec.Belaj, J. 2008b, Arheološka istraživanja crkve sv. Ivana Krstitelja u Ivancu 2007., Annales Instituti Archaeo-logici, IV, 70–75.Belaj, J. 2008c, Jesu li postojale župe na području iva-novačkoga belskog preceptorata 1334. godine? Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 24, 473-480.Belaj, J. 2009, Arheološka istraživanja crkve sv. Ivana Krstitelja u Ivancu 2008. g., Annales Instituti Archae-ologici, V, 90–94.Belaj, J. 2010, Arheološka istraživanja u Ivancu na lokalitetu Stari grad, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, Vol. 25, 225–244.Belaj, J., Sirovica, F. 2010, Arheološka istraživanja na lokalitetu Stari grad u Ivancu 2009., Annales Instituti Archaeologici, VI, 59–63.Belaj, J., Sirovica, F. 2011, Arheološka istraživanja na lokalitetu Stari grad u Ivancu godine 2010., Annales Instituti Archaeologici, VII, (u tisku).Budak, N. 1994, Gradovi Varaždinske županije u srednjem vijeku, Nakladnička kuća “Dr. Feletar”, Za-greb – Koprivnica.Krznar, S., Belaj, J., Bedić, Ž. 2011, Prilog poznava-nju nasilja u kasnosrednjovjekovnom Ivancu (grobovi 202 i 204), Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 27, 225–240.


220 221220 221

Sl. 1. Rušenje Staroga grada, sjeverna kula (izvor: Ministarstvo kulture – Uprava za kulturni razvitak i kulturnu politiku – Odjel INDOK kulturne baštine)

Sl. 2. Arheološka istraživanja (snimila Filomena Sirovica, 2008.)


222 223222 223

Sl. 3. Metalna pločica s urezanim imenom E. Kukulyevich de Sacci (snimio Janko Belaj, crtež: Ivana Miletić, 2003.)

Sl. 4. Pogled s istoka na gotičku crkvu sv. Ivana Krstitelja (snimio Dinko Tresić Pavičić, 2008.)


222 223222 223

Sl. 5. Ulomak romaničkog kapitela (snimio Dinko Tresić Pavičić, 2008.)

Sl. 6. Perforirani zub – amulet (snimio Dinko Tresić Pavičić, 2010.)

Sl. 7. Obloga groba (snimio Dinko Tresić Pavičić, 2008.) Sl. 8. Pogled s istoka na sjevernu kulu i temelje romaničke crkve nađene pod njom (snimio Dinko Tresić Pavičić, 2009.)

Sl. 9. Ukopi za stupove u obrambenom jarku, istočno od sjeverne kule (snimio Dinko Tresić Pavičić, 2010.)

Sl. 10. Ostaci crnog kulturnog sloja u brodu gotičke crkve (snimila Filomena Sirovica, 2008.)


224 225224 225

Sl. 11. Ulomci srednjovjekovne keramike (snimio Juraj Belaj, 2003.)

Sl. 12. Ulomak pršljena (snimio Juraj Belaj, 2008.)


224 225224 225

Sl. 13. Ulomak praporca (snimio Juraj Belaj, 2008.)

Sl. 14. Ostaci kućnog lijepa (snimila Filomena Sirovica, 2008.)


Documents

Arheološka istraživanja lokaliteta Stari grad u Ivancu (2007. – 2010.)