FORUM BQSN/E kultura - znanost - drustvo - politika

Casopis izlazi cetiri puta godisnje. Izdavac

Mectunarodni Forum Bosna Ferhadija 30/111, Sarajevo

Bosna i Hercegovina Tel.: ++387 71 232470 Fax: ++387 71 232473

e-mail: if_bosna@bih. net. ba Urednik

Ivan #Lovrenovic Design

Dzeuad #Hozo Korektor

Vera lllLovrenovic-Belonin DTP i tehnicko uredenje

Narcis ilPozderac Tiskara SaVart

ISSN 1512-5122

jyrij Stojanov

NASTANAK SREDNJOVJEKOVNE PARADIGME HERETICKE iOSNE I WJENI MODERN I ODJECI

Nije nam namjera da u ovom radu ponovo procjenjujemo komplieirane i kontroveratie problems koji okru&uju htstortjski razvitak heretickih tradicija i heterodoksnost srednjoyjekovne Bosee, niti da se ponovo vracamo na toliko osporavane dokaze o prirodi i doktrinarnim sklonostima srednjovjekovne Bosanske crkve. Ovaj radje vile usmjeren ka pracenju postapne krisfalixa-cije kasne sredsijovjekovne paradigme Bosne kao jedne heretidke zemlje par excellence, koja se cesto dovodi u vezu s "maniheiz-mores" (tj. dualtzmom), te preraa tome i pereepcije Bosne kao is-trajnog uporiSta srednjovjekovne dualisticke hereze, su utje-caj j istodne i zapadne Crkve iskuSavale povremeno lestokim progonima i sazfaijanjem.

Naslarsak i uevrscivanje heretidkog stereotipa Bosne stajao je it vezi sa stvarnira sirenjern srednjovjekovnog krseariskog du-alizraa ti mediteranskoj Evropt. s politikom moci na zapadnom Ralkanu i srednjqi Evropi, kao i s promjeDljtvim zakonskim i te-oloskim reagiranjima m herezit, heterodoksnost i odstupanja ko­ja su sve vise predstavljala tzazov noimativnom krlcanstvo oa­ken 1000. godsne. Srednjovjekovni .svecenici. su u pojavi sred-njovjckovnog duaiizma vtdjeli renesansu maniheima, drevnog rivata tnsttfucionaliziratiom krscanstvu, j otuda se hereticka pri-padnost isto&ifm ilt zapadnim kiilima. odnosno bogumilsmi i katarizrnu uvijek izmova progla^ava za novi maniheizam. U tsto vrijeme sri^liijovjekavra dualistj su mogli bid oznaceni i drugim imenima, popiit" mesalijanci'' (a sstoinom krScanstvu), jfi "pata-renf", nazivom koji se (dak i vise od izraza ' nianihcyac") mote slohodno priraijeniti takodcr i na otpadnike ili politicks i vjerske protivnike svjetovnih ii i crkvenih sila. Ova praksa, zajedno s po-

navljanim koriitenjem antilieretiCkih stereotipova u ortodoknioi polcraidkoj literatari dint, naravno, da identificiranjt »nanni} du-aiista predstavlja vrio kmovm zadatak. Nieiaio ne izruradujc d i se, ovisno od ugia interpretacije, rekonstrukeije ra/iuatth ta/a n rasprosiranjenosri srednjovjekovnog duaiizma moj.ii cm.ti kao pretjerivanja ill minimaliziranje vaznostt ili utjecaja u nekim ra/-do^ljinia ili oblasfima

0\o_\c PONC'KCC taCrno y •ducapj sit,diu n jokosne Do<ne ka~ da je sreilr;o\a Bosna pocakt Aiu/i-ruti \azno m;e<ao u poicmicko) htctatun keja se odnos-iiu ?M sredmo\]cko\ni duali-/am, sam duahsttcki p-akret JO do^cgao \i>okv« Uiaku uruot natae ij.snroNtras'jerutsts, xjatskog i drain i nog urjccaja. Kako sc pnh-i«Ai\amo krana d\lastog sfoijaea, to se \.c A g o v o n o na-\odnom posioranju dcscr /apadaih kaiarskih cikava u FrancuAoj i <es! bogurmlskih crka\ u ba'kaavku-bi^tTUskoni s\, od ko-ph *;«_ posliednje smatraju pnnurmm erk\a o\og pokreta /naCaian **.>ui*ak k U..r>kut. \U od- / «>, ja a St Ft I K da Ca-ran:ar.a u 5 Ii/ im huitasa : ok^ L70 Npa-.c ;c. pi cm a puv<K\ia\ao biskup bogur iUl^ v;ka a (_«:isnade i tada ja pua-Ei t svc \i tma^a! 1 JL<: i/nk* \; Fn. vaskoj k-o/ Lstu-hcetpe r,o\ Jurat <ckdi bsvkupna i b^kapa I Ahttnui Yi eca. ladaa od pn,h daallKuekd. csL a ^ i k a a s v >-"-n7am>kin:i s\-ta na, \a ia /„. t L > \, D,i V , Lk ro ja, »duukr. da a n to wuamer t !\r ; s - . ' r"!>>_j„ ^ ' j ^ . t u k o?a>-.a cMa^u » Van o;!o. < *-*o potlu u"".i- * :a„a ;n>d Ddanu -no.r a r./ari sra^'1. u* TiKcs dana*. to n. v> na \ol |,-,<), vit v da d>v <ci c ct-^\ m»- a '-v. dadati 'o H> a.» >o s * es^ia ^v ip! >ea t. . ' cvuhi : .Kin ist aa p^o-ruw=a u AID KlO'j'n u J? l s Balkana Ai * .k.Wu / u >a spiska n a-cdsenoa ^ f/,*5w v o^a tu a< !^as 'c*.'!!.* •> r cca n > 4 ; .?« / ' , i< ! -rh<^ s spi^L, J u tl.^.iCksh i '* Sa tira f jma.u^a N KCt^ n-„

\ i . i ii fs ' K i • \) > \'.<, ii^ i > t % , > >a> i. ;» arj;; . - <i.> ,-> • ' • >• 1 ' i •,< ' ; , - • - . > 1 • , * .iA. - *> ; , . . / .J* i. ,' p ^ ' I . * - T < S ' A 1 > * i i r»" % P'» \. t ' p . ' t ' ' -> ' < I <> o l t> . ,* r„ .a a'.I k i -

ki - \. . ^ T >' > ! \t / >r 1 W <*"* . ( ^ <»" as *')?'' str. 23-54. Pa "<*! v , < S< > ' >a » f t, (. * • < , /»,,'•' ' > ,/d \

M>j i ,v, -<p -*ai r H H m* ije ok - v i t ^ i\>'" .1 n d K i

sis-c'n 0' ickui nt dn i l v " t ? r , ! ^ , ' , ' i i . ai*. a. di k > •vn.a /_t k">\i St iu\ < a p od- t *, <. < t >_ < Mdo ( _ ma jednom anonimnom mkvizicyskom traKtattt [Je neresi laf-karorum in Lombaniia, iz ranog trinaestog stoljeca5 , dva umm~ rena duatisiicka biskupa iz Lombardtje su prims la svoje rukopo-laganje od strane "Sclavonic" (koja se u tekstu razlikuie od dua-IistiCkih crkava u Bugarskoj i Dragovica u Trakiji) 4. Dok se na-ziv "Sclavonia" moze upotrijebiti da oznaei razliedte oblasti, po-vezivanje dualisticke crkve Sclavonic sa zapadnim Batkariomje potvrdeno u traktatu inkvizitora Anselma AJeksandrijskog loko 1270), koji govori o uvoderyu dualisticke hereze u Bosau preko trgovaca iz "Sclavonic", koji su se vracaii iz Carigrada. kao i \z-bora dtiaitsfiekog biskupa "Sclavome, to jest Bosnc"5. Ovo je za~ tim potvrdeno t u "Komentaru" dominikanskog nastojnika Sut-berta iz 1259. it kojem se tvrdi da se heretieka crkva Sclavonic nalazi u .Bosni i Dalmaciji.6

(Jiai se da svi ovi dokazi (koji su, kao sto je opeepoznato, spoljasnji) ukazuju da, iako datum uvodenja dualisticke fiereze na podrudje zapadnog Balkana ostaje sporan, ona se tijekom dva-naestog stoljeca razvila do mjere koja je dopustila dualisttma u Daknaciji i Bosni da se orgaaizirajy u jednu dualistieku zajedni-cu, poznatu kao Ecclesia Sclavoniae. Tesko je ustvrditi stvarnt opseg njenog utjecaja u Daimaciji i Bosni u vrijeme oko zasjeda-nja Katarskog vijeca u St. Felixu, aii o&gledno je- da je narednth decenija poceia uzivati visoki ugled rnedu duaiisft&hti crkvama u juznoj Evropi i imala uiogu u razvitku raskola u doktrim medu dualistifckim zajednicama na zapadu. Pored toga sto je posluzila kao izvor zaredenja umjerenih duaiistifikih biskupa a Lombardi-

j i , posfoje iodicije koje govore u priiog toraa da je Ecclesia Scia-

3 De hemsi caiktxrorum in I.omhardia. mL A, IXmdaine, 'L'Hterarchw cat-'nare en Italic*, dio S. Archivttm Frafrvm Praemcuu>rum, \% 1949, SIT, 306.

4 De kercsi cuthanmun in Lombardia, scr. 308. 5 Aoselmo Aleksasdrijski, Tramitus tie hernias, mi. A. Doedaine, X'Hie-

rarchk cathare en Italic*, Archimm frattum Praeciicaiomm, 20. IV50, str. 308.

6 Commmmrkthtm de prnvimme Hmgark origmixhm, Mommma Ordi-Hts Fmirum Praedieatormm Hiskmaa /, fed B. M. Reichen, Lovanii 1896, six. 305-308.

vonhn os la! a in vols irana u doktrtname ra<prave fraacuskih ka-fard-dh xajednica cak i u posljednioj ta/t amialbigenskih kn/ar-skib pohoda. Koneero tih pohoda. negdje i/mad'* ! 223 i 122™, |t(k'»a od najvazniph kaiarskth hiskupija. ona n Agemt dosla jc. prema jednom pismu kardirwh ConraJa xr Porta, papskog fegafa u i angnedocu , pod upravu Burtolomeja Carcassonskog. koji je zastupao sdeju inonarhtjskog dua'i/rea u b^lkanvkini dua'.ivtiekim erk\a u Bugarskoj t "Sclavomji". kurdi:u? Conrad tz Porta je. siovisc. iziavio kakoje Bartolomei zapnno ha? vikar hcretickog amipapiztna koji se pojavio "u podaiejima Bo>ne. tin at-skc i Oat-maeije, odniah pokraj naroda u Madarskoj" i kojcm sii Albigen?* hrldi pe odgovore na svoja pitania. Skoro sa*\ sigurno je da kardmal Conrad niisiio m biski.pa £\\ od.<r.o«'ue na zapad-nom dneiu Balkana; po njemuje njegov vikar u Laneuedocu. Bar-ioiomej. posveejvao heretieke biskupe i reorgard/.i/ao hereticke crkve. I doista, postoje dokazi ir kojih se raoze padutits kako <a» Bartotoraejeve aktnnost: predata\e dto jvdne sna/nc kampaaje tis?nterene V ohnav'janju upecaja mtaarhd>kog dual b n \ a Lan-guedoeu preko stvarama ahemativnih urajirenth duaiisaickih er-kava i piKveetv.nija nvaiskih katarskih biskupa/

Odvoicno od zabnnatosti ivatuheke erkve zbog ve/a izntedu He cfe*k Stiax-mUie i zapad>dh dua!istiek;h zajedmea. posaono jc i snazan inteas Rima /a ono na sta se giedaio kao crzo strenje ut-lecaja duahatickc here/e c Bosni ? DaJmactji. Ova; m teres je dra-maticr.o pcrastao o ranem tnnae.stom stoljeeia Optuzbe ra nespe-cifieirani: hereza ? kraja dvanae.sTva stabeea rantijenienc su Mvk opta/kaaiu aa /ak.caiaa hete/a pud poknn iitMNtvojo sa-mog bana Kuiina.'' Vec 1200, gedme papa Ir.ocent i l i zahtneva od ugarskog kraija da predu/me irue re protiv here/e u Be^r.i i svrJi kakoje ban Kulin pruzio uroeist^ patarenima koji su proy'e-raai > dainatinske oba!e. | ,! (F"»p;kos .-iv.auii neau\dmra korsem-ma. ?/raz "pataren" j e i* Itabji ti t^ vnjeme bio a upntrebi naiz-

pi>i:»o ;c tiSXar.o u J -D Mans). ^-:t rr mm < "ia',<~~vn iwn .> .-. J,>----

ylisnrrd K >IU'<Fsrenca - \\^cci\x 1725, % 22. c<;' I2f)a ^ Afi.*:tr.'.*r.t' u p^iujr s Lr«t.-"ha tr.ali/a <ktk,!/.„ kosi <;,i%vJc r:a UK\ kjinp-.-

tau kad I!'.nnltcr.a. / I v (\aluir Cout.sil. >a -U-49 V \tdi pwn.o %'iik.ir.a Papt In-'ccnf!-a JIS'i I Srn:cik'*., (*•„/(>,</;•/ <•*;,,*. / r,.

,l<'t>s;ns L>-,>.J:U,% fhs! n<jr,,is tv .V, lu\<>m>u\ <v 2 str la V;di hrocvvsif:v'vi5 pisn'.o u. SmtckLih l"s.u>n J:;-!o'>u":< v> 4 2. N<J V'n-

352.

NASTANAK SREDNJOVJEKOVNE PARADIGME HERETICK.E BOSNE . 299 mjenicno s izrazom katar). Dvije godine kasnije Inocent I I I pise splitskom nadbiskupu kako u Bosni, i pored poricanja bana Ku-lina, ima mnogo onih za koje se surrmja da su sljedbenici "osudene katarske hereze".11 Slijedece odricanje pod zakletvom od strane nastojnika bosanskih samostana na Bilinom polju 1203.12 ukljucuje, izmedu ostalih obaveza, i obecanje da nece u svoje redove primati "manihejce" i druge heretike. U katolickom rjecniku iz tog doba izraz "manihejski" se koristio kako bi se oz-nacili katarski i l i dualisticki heretici, stvarni i l i pretpostavljeni.

Optuzbe za herezu u bosanskim zemljama 1220.-1230. godi­ne koincidiraju s jacanjem katolicke supresije katarizma u Lan-guedocu i Lombardiji. I doista, gore spomenuto upozorenje Con-rada iz Porta koje se odnosi na balkanski antipapizam jasno od-razava uvjerenje da je "dualizam medunarodna zayjera u cilju podrivanja katolicke vjere".1 3 Nije nam namjera da u ovom radu ponovo rekonstruiramo kako su se tacno odvijale optuzbe za he­rezu paralemo s ugarskim krizarskim nastojanjima za unaprede-nje vjersko-politickih planova i manevara u bosanskim zemljama u ovom razdoblju. Dovoljno je kazati da kakav god da je odnos postojao izmedu dualisticke Ecclesia Sclavoniae i novonastale (najvjerovatnije izmedu 1233. i 1252.) autonomne Bosanske crk­ve - suzivot, meduovisnost i l i dualisticko preuzimanje - ove op­tuzbe za herezu su ojacale pojam "bosanske hereze" koji je mo-rao uvijek iznova izbijati na povrsinu, bilo u vidu nedefmiranih optuzbi, i l i onih koje su se povezivale s "manihejstvom".

Papini pozivi na interveniranje protiv hereze u Bosni nose u sebi jednu notu hitnosti koja ishodi iz tadasnje borbe protiv ka-tarstva i mogli su imati prirodu retoricke optuzbe. U posljednjoj fazi antialbigenskih krizarskih pohoda Papa Honorije I I I se upor-no obraca s pozivom na akciju protiv heretika u bosanskim zem­ljama1 4; njegov nasljednik, Grgur IX, koji je uspostavio inkvizi-

11 Pismo u: Smiciklas, Codex diplomaticus, sv. 3, Zagreb, 1905, str 14-15. 12 Vidi tekst odbijenice, npr. u: Smiciklas, Codex diplomaticus, sv. 3, Zagreb

1905, str 24-25. 13 B. Hamilton, Roman Catholic Perceptions of East European Dualism in

the Twelfth and Thirteenth Centuries, (rad procitan na konferenciji Hereze u istocnoj Evropi, odrzanoj na Skoli za slavenske i juznoevropske studije Univerzita u Londonu, 1994), str. 14.

14 Vidi, npr., Honorijevo pismo u: Smiciklas, Codex diplomaticus, sv. 3, str. 196-197, 242-243.

300 Jurij Stojonov

ciju u Languedocu, propovijeda antihereticki ugarski krizarski pohod u Bosnu i 1236, a 1236. govori o bosanskom princu i nje-govoj majci kao o jedinim dobrim katolicinaa u Bosni, koji su medu heretickim bosanskim plemstvom poput "Ijiljana medu tr-njem". 1 5 Inocent IV je 1246. objavio da je Bosanska katolicka crkva u potpunosti zapala u herezu protiv koje nadbiskup od Ka-locse vodi tesku i herojsku bitku. 1 6 Ove papske osude koje teze k predstavljanju Bosne kao jedne u potpunosti hereticke zemlje, i l i barem zemlje koja se neizbjezno vraca herezi kada nije pod pu-nom papskom kontrolom, predstavljaju pretjerano pojednostav-ljivanje komplicirane vjerske klime u Bosni tog vremena, koja je bila sve samo ne uniformna. U njoj su paralelno postojali norma-tivni, heterodoksni i hereticki krseanski sistemi vjerovanja, koji su jos dodatno bili obojeni snaznim prezivjelim elementima pa-ganstva. Tolerancija ovakvog suzivota mogla je takoder pobuditi optuzbe upucene bosanskim plemicima i l i vladarima da se pok-roviteljski odnose i l i pruzaju zastitu hereticima.

Papina zabrinutost nad herezom u Bosni, koja je na izvjes-tan nacin izglcdala veoma sposobnom da poprimi masovne raz-mjere, mogla je biti pojacana naslijedenim poimanjem o prirodi veza izmedu dualista u zapadnom dijelu Balkana i njihovih za-padnoevropskih ko-sektasa, o cemu svjedoci i pismo Pape Ivana X X I I iz 1325. godine.27 U ovom pismu Ivan X X I I upozorava da se "okupila velika gomila heretika i nahrupila u Bosnu". Tesko je reci do koje mjere ovo papslco pismo odrazava stvarni priliv he­retika u Bosnu, ali ono ipakpredstavlja svjedocanstvo Papine du-boke uznemirenosti vjerskom situacijom u Bosni, koju on vidi kao zemlju koja daje utociste hereticima izlozenim progonima u zemljama zapadnog krscanstva i koja, na taj nacin, postaje cen-trom hereticke dijaspore. Ovo svjedocanstvo je dovelo neke od znanstvenika do zakljucka da je u periodu kada je inkvizicija unistila posljednje tragove katarstva na Zapadu, Bosna doista mogla postati utociste za proganjane katare, i koja je mogla biti smatrana za neku vrstu dualisticke "obecane zemlje". Prema to­me, dualisticka hereza u tim predjelima je mogla sasvim lako

15 Vidi Grgurovo pismo knezu Sibislavu Usorskom u: Smiciklas, Codex dip­lomaticus, sv. 4, Zagreb 1906, str 15-16.

16 Vidi Inocentijevo pismo u: Smiciklas, Codex diplomaticus, sv. 4, str 297-298. 17 Vidi Ivanovo pismo u: Smiciklas, Codex diplomaticus, sv. 9, Zagreb 1911,

str 241-242.

NASTANAK SREDNJOVJEKOVNE PARADIGME HERETICKE BOSNE 301

postati "latinsko i l i talijansko jezgro". 1 8 Izvjesno je da, kako se smanjivala papska zabrinutost nad dualizmom u drugim dualis-tickim zemljama Balkana kroz konacno suzbijanje katarstva, du-alisticki heretici u Bosni su i dalje percipirani kao potencyalni katalizator njegovog ozivljavanja i izvor teoloske indoktrinacije. Tek 1387. inkvizicijski izvori govore da su neki pijemontski ka-tarski heretici, i l i heretici pod utjecajem katarskih heretika, koji su dosli u Bosnu kako bi bili poduceni heretickim doktrinama, oznaceni kao "bosanski heretici", a njihova hereza je defmirana kao "vjera heretika u Bosni". 1 9

Papska zabrinutost, prituzbe i pozivi na akciju protiv duaiiz­ma i hereze uopce u Bosni nastavljaju se kroz cetrnaesto i petna-esto stoljece. Bilo bi nemoguce ovdje dati analizu vjerskog i po-litickog konteksta ovih optuzbi i da l i one doista odrazavaju istin-ske primjere narastajucih heretickih kretanja i l i apostrofiraju bo-sansku herezu zbog razlicitih motiva i l i ciljeva. U promjenjivoj vjerskoj klimi Bosne kasnog srednjeg vijeka, suzivot medu nor-mativnirri verzijama krscanstva, paralelno s njegovim heretickim i heterodoksnim oblicima, dopustao je razmjene i sinkretizam, kako u doktrini tako i u praksi. Ovo mozda objasnjava neravno-mjernuprirodu svjedocanstava o ucenjima i praksi Bosanske crk­ve i bosanskih heretika uopce, ukljucujuci i njihove ortodoksne opise. Kap sto je vec receno, tolerancija i l i indiferentnost prema vjerskim unutarnjim promjenama u Bosni, izazvanim svjetovnim silama, mogla je izazvati optuzbe izvana kako zapravo propagi-raju herezu.

Optuzbe za herezu, koje su se uvijek iznova periodicno jav-ljale, nosile su stavise jedan retoricki i teoloski naboj: cetrnaesto i petnaesto stoljece predstavljali su, uostalom, razdoblje kada su antihereticki stereotipovi bili cvrsto povezani s kristaliziranjem novog i krajnje utjecajnog pojma dijabolicne magije. Papske op-

18 S. Cirkovic, The Bosnian Patarenes and Western Heresies (rad procitan na konferenciji Hereze u istocnoj Evropi), str. 14. Cf. B. Hamilton, Religion in the Medieval West, London 1986, str. 177. 0 Bosni kao jednoj vrsti obecane zemlje za dualiste, cf. M. Loos, The Dualist Heresy in the Middle Ages, 191 A, str. 221, 298; M. Lambert, The Cathars, Oxford 1998, str, 298-299,302,313.

19 Vidi svjedocanstvo Jacob Becha objavljeno u: G. Amati, Processus contra Waldenses in Lombardia Superiori a 11387, Archivo Storico Italian, Firen-ca 1865, serijalll, sv. I I , Pt. 1, str. 50-61.

302 Jurij Stojanov

tuzbe protiv hereze u Bosni mogle su poprimiti oblik pretjeranih, emocionalnih optuzbi: 1221. Papa Honorije I I I zahtijeva krizar-ske akcije protiv heretika u Bosni, na koje on gleda kao na one koje "vjestice doje"2 0 (on je ponovo naglasio tu analogiju u jos dva pisma), a 1369. Papa Urban V proglasava Bosnu za "kolek-tor" heretika iz raznih dijelova svijeta.21 Ovo poimanje Bosne kao utocista i jazbine hereze je na koncu uslo u opcu percepciju zem­lje. Godine 1494. objavljeno je djelo Europa Pape Pija I I 2 2 , gdje on opisuje Bosnu kao zemlju u kojoj obitavaju mnogobrojni ma-nihejci, oni koji vjeruju u dva principa i koji zive u zabacenim sa-mostanima. Ovaj opis se ponavlja u kasnijim kronikama i historij-skim djelima. Evolucija i stvaranje stereotipa o heretickoj slici Bosne objasnjava zasto je usprkos opce svijesti koja je postajala medu inkvizitorima i teolozima (u vrijeme suzbijanja dualisticke hereze) da su bugarski krajevi bili njeni izvori i ostali sjedista pri-marnih crkava, Bosna ipak bila primarna meta papskih optuzbi.

Konacni talas optuzbi protiv hereze u Bosni imao je za im-plikaciju stvaranje jedne trajne percepcije o brzoj pobjedi oto-manske vojske i o islamizaciji, kao posljedicama. Visestruke op­tuzbe i reference koje se odnose na "manihejce" i "manihejske" greske u Bosni sredinom petnaestog stoljeca23 jasno odrazavaju znacaj koji su imali dualisti tog doba, kao i progone i egzil "ma-nihejskih" heretika. Bosanska crkva pod Stjepanom Tomasevicem sigurno je stvorila, barem u izvjesnoj mjeri, atmosferu vjerskog i politickog neslaganja. No, svjedocanstva o otomanskom vojnom i yjerskom napredovanju u Bosni predstavljaju kontradikciju toj te-

20 Vidi Honorijevo pismo u: Smiciklas, Codex diplomaticus, sv. 3, str. 196. 21 Vidi Urbanovo pismo u: A. Theiner, Vetera Monumenta historica Hunga-

riae sacram illustrantia, sv. 2, Rim 1862, str. 91. 22 Papa Pio I I , Europa. Opera quae extant omnia, izd. M. Hopperus, Basel

1551, str. 407 23 Vidi, naprimjer, referencu na Bosance 'koji slijede manihejske obicaje' u

traktatu o trgovini napisanom 1458, Benko Kotruljic: B. Cotrugli, Delia mercatura et del mercanteperfetto, Brescial602, str. 138; referencu na ak-tivnost i utjecaj kudugera (izraz upotrebljen u odnosu na bogumile) medu plemstvom i na dvoru u Hercegovini u pismu carigradskog patrijarha Gen-nadius Scholariusa u: Oeuvres completes de Gennade Scholarius, izd. L. Petit, X. Siderides, M. Jugie, Paris 1935, sv. 4, str. 200; odricanje odpede-set 'manihejskih gresaka' od strane bosanskih plemica 1461. u Rimu koje je srocio kardinal Juan Torkemada, Symbolum pro informalione manicha-erom, izd. N. L. Martmes i V. Proano, Burgos 1958.

NASTANAK SREDNJOVJEKOVNE PARADIGME HERETICKE BOSNE 303 oriji, pripisujuci uspjehe uglavnom vjerskim konfliktima i polari-zaciji u Bosni, koje su dovele do masovnog preobracenja proga-njanih heretika i l i onih koji su tek nedavno presli na katolicanstvo, itd. Imajuci u vidu historiju predstavljenih optuzbi protiv hereze u Bosni, potrebno je kriticki gledati i na legendarne izvjestaje o sa-radnji "manihejaca" i l i "patarena" s otomanskim osvajacima24: dokazi koji nana stoje na raspolaganju pokazuju da proces islami-zacije Bosne nije slijedio popularni i krajnje simplicisticki i re-dukcionisticki model heretickog reagiranja na katolicko suzbija-nje kroz masovni prelazak na islam, nego je to bio mnogo kom-pliciraniji, dugotrajniji i visestruk proces.

Kao sto smo vec rekli, stvaranje paradigme hereticke Bosne u kasnom srednjem vijeku bilo je povezano sa stvarnim sirenjem hereze na zapadnom Balkanu, kombinaciji krivudajucih i cesto nerazumljivih vjersko-politickih manevara u ovom regionu gle-danom u cjelini. Ona je imala snagu stereotipa koji kao da je pop-rimio svoj vlastiti zivot, i uvijek iznova ozivljavao (u odgovara-jucim okolnostima) u polemickoj literaturi i l i diplomatskoj pre-pisci. Konacno se ponovo pojavio kao fokus vjersko-politicke debate, kada je srednjoyjekovna duaiisticka hereza ukljucena u aktualne katolicko-protestantske debate o prirodi i ucenjima he-retickih grupa neistomisljenika i reformista u srednjem vijeku, koje su pocele vec u sesnaestom stoljecu. Protestantski ucenjaci, koji su na katare gledali kao na otpadnike koji su ozivljavali duh ranih krscanskih zajednica i bili protiv korupcije srednjovjekov-ne Crkve, kao na pretke valdenza, te prema tome i pretece refor-macije, smatrali su i opise njihovih dualistickih i docetskih dok-trina za iskrivljeno tumacenje kojim su se u polemicke svrhe pos-luzili njihovi katolicki protivnici. 2 5 Srednjovjekovni katolicki po-

24 Vidi refefejlcu o navodnoj suradnji izmedu turskih osvajaca i 'manihej-skih' heretika u izjavi biskupa Nikole Modruskoga u: Mercati, 'Note varie sopra Niccolo Modrussiense' u Opere minori, IV, Studi I Testi, LXXIX, Vatikan 1937, str. 218; vidi takoder referencu na izdaju Bobovca ciju je predaju Turcima izvrsio manihejac Radak u: Papa Pio I I , Commentarii re-rum memdrabilium, XI, u J Commentarii, izd., L. Totaro, Milano 1984, sv. 2, str. 2264.

25 O ranim protestantskim stavovima o vezama izmedu istocnih/zapadnih sekti i reformistickog pokreta vidi, naprimjer, J. Chassanion, Histoire des Albigeois: touchant lew doctrine & religion & de la...guere qui a este fa-ite, Zeneva 1595, str. 29ff.; J. Perrin, Histoire des Vaudois et des Albigeo­is, Zeneva 1618, passim; J. Leger, Histoire generale des eglises evangeli-

304 Jurij Siojanov

lemicari su u srednjovjekovnim istocnim dualistima vidjeli nas-ljednike manihejskog ucenja koji su to prenosili na zapadne dua-liste, katare: protestantski ucenjaci su bili skloni da umanje pos-tojanje dualista (rutinski defmiranih kao "naanihejci") i njihovog ucenja medu istocnim dualistima. Preko njihovog utjecaja na ka­tare smatrani su za krajnje proponente valdenzijanstva i kasnijih reformiranih crkava. Katolicki autori 2 6 poput Benoista i l i Bossu-eta2 7 takoder prihvataju ovu genealogiju koja vodi od istocnih dualista do katara, a zatim do hugenota, ali u namjeri da teoloski < i politicki oslabe svoje protestantske protivnike uspostavljanjem 1 1 albigenske veze; u isto vrijeme katolicki autori bi, takoder, mog- ] l i ukazati na razlike izmedu albigenza i valdenza.28 i t

Ovakve rekonstrukcije genealogija doktrina i sekti, koje vo- i de od srednjovjekovnih dualista do reformiranih crkava, pokaza- 1 le su se laznim u kritickoj historiji katara i albigenza Charlesa j Schmidta koja je objavljena 1848-1849.29 Schmidt tumaci refe- 2 rence na heretike u Bosni u kasnom srednjem vijeku kao aluzije ' \ na bogumile.3 0 U drugoj polovini devetnaestog stoljeca izucava- \ nje bogumilstva potaknut.o je objavljivanjern novib izvora o be- j rezi, ali je isto tako pocelo i poprimati nove slavenofilske pristu- 1

s ques des vallees de Piemont Ou Vaudoises, Lajden 1669, I , str. 18, 126- r. 131, II , 328; E. Gibbon, Decline and Fall of the Roman Empire, izd. J. B. v

Bury, London 1902, sv. 6, str. 111-115, 124-125 (prvo izdanje 1776-88); J. L. Oeder, Dissertatio inauguralis prodromum historiae Bogomilorum cri- F ticae exhibins, Gottingen 1743. §

26 O razvoju postreformistickih katolickih pristupa istocno/zapadnim dualis- U tickim vezama s reformistickim pokretom vidi, naprimjer, C. Du Cange, r i Glossarium ad scriptbrem mediae et infimae latinitatis, Grac 1954 ( prvo ^ izdanje 1678), I , str. 668, 722; VI. str 211, 412; C. Baronio, Annales Eccle- ' siastici, Antverpen 1597-1612,12 sv.:, IX, str. 28-30, 235, 502, 577; X, str. r

24, 740; XI , str. 57, 59, 195,215; XII , str. 659-660, 663, 714-715, 716-718; J. B. Bossuet, Histoire des variationes des eglisesprotestantes, Pariz 1858, 3 (prvo izd. 1722), III , str. 223, 225-227, 229, 243-244, 259, 319, 487-488, 645; L. A. Muratori, 'Dissertatio LX, Quaenam haereses saeculis rudibus Italiam divexarint, 'Antiquitates Italicae Medii Aevi, Milano 1741, V, str. 79-153.

27 J. Benoist, Histoire des Albigeois et des Vaudois, 2 sv., Pariz 1691; J. B. 3; Bossuet, Histoire des variations des eglises protestantes, sv. 2, str. 121, 144,155,162,200,244. 3:

28 Vidi, naprimjer, Fiery, Histoire ecclesiatique, IV, str. 767. 3' 29 C. Schmidt, Histoire et doctrine de la secte des Cathares at Albiegois, 2 31

sv., Pariz-Zeneva 1848-1849. 3( 30 C. Schmidt, Histoire et doctrine, sv. 1, str. 104-120. 3'

NASTANAK SREDNJOVJEKOVNE PARADIGME HERETICKE BOSNE 305

pe, i l i pristupe pod utjecajem slavenofdstva. Ovakvi pristupi su se neizbjezno morali odraziti na diskusiju o srednjovjekovnoj bo-sanskoj drzavi i njenoj vjerskoj orijentaciji, sto je poprimilo siri znacaj nastankom dramaticnih promjena na Balkanu 1870-ih i ot-pocinjanjem nove faze u takozvanom "istocnom pitanju".

U razmatranju ove teme mogu se spomenuti dvije znacajne knjige koje su se pojavile u ovom periodu i koje o njoj govore s razlicitog, ponekad i suprotnog stanovista o povijesti religije u srednjovjekovnoj Bosni, koristeci neke od tema katolicko-protes-tantskih kontroverzi u odnosu na srednjovjekovnu povijest. To su knjige Johanna von Asbotha, Bosnien und die Herzegovina. Reis-bilder und Studied1 i Arthura Evansa, Through Bosnia and Her­zegovina on Foot during the Insurrection (Pjesice kroz Bosnu i Hercegovinu tokom pobune)32. Arthur Evans svoje simpatije i pristup postavlja vrlo jasno na pocetku svog historijskog uvoda: zapadni sljedbenici bugarskih i bosanskih dualistickih heretika bili su prvi protestanti u zapadnoj Evropi 3 3, nositelji "gnostickog puritanstva"; ovo proganjano "protestantsko krscanstvo" trazilo je zastitu kod bosanskog bana34; u vrijeme bana Kulina Bosna je usmjeravala veliki protestantski pokret u zapadnoj Evropi 3 5; cak su se i "obrazovani sinovi Provanse" obracali ranim protestanti-ma u Bosni za duhovno vodstvo3 6; sve ovo ukazuje na izuzetno vaznu ulogu koju je Bosna odigrala u evropskoj povijesti; ona predstavlja "jedinstven fenomen" protestantske drzave unutar granica Svetog Rimskog Carstva, jednu vrstu vjerske Svajcarske u srednjovjekovnoj Evropi. Tesko da bi se pretjeralo ako bismo rekli da je "pruzila uslugu bez premca u smislu slobode intelek-ta" svojim suprotstavljanjem Rimu i oruzju Ugarske.37 Kada je rijec o islamizaciji, Evans tvrdi da je protestantska populacija u

31 Johann von Asboth, Bosnien und die Herzegowina. Reisebilder und Studi-en, Bee 1888; engleski prijevod s madarskog: An Official Tour Through Bosnia and Herzegovina: with an account of the history, antiquities, agra­rian conditions, religion, ethnology, folklore and social life of the people, London 1890.

32 A. Evans, Through Bosnia and Herzegovina on Foot during the Insurrec­tion, August and September 1875, London 1876.

33 Evans, Through Bosnia and Herzegovina, str. XLIV. 34 Evans, Through Bosnia and Herzegovina, sir. XLVI-XLVII. 35 Evans, Through Bosnia and Herzegovina, str. XLVIII. 36 Evans, Through Bosnia and Herzegovina, str. L. 37 Evans, Through Bosnia and Herzegovina, str LVI-LVII.

306 Jurij Stojanov

Bosni vise voljela vlast tolerantnijih Turaka nego "okrutnu tirani-j u katolickih kraljeva, magnata i monaha", dodajuci da nikada ni-je bilo ocevidnijeg slucaja kada Nemesis za petama slijedi vjer-ske progone.38 Evans insistira da i najpredaniji protestanti prizna-j u svoju obavezu prema svojim duhovnim, mozda manihejskim, pretcima u Bugarskoj i Bosni, od kojih je zapadna Evropa dobila tako mnogo na temelju prociscavajuceg i uzvisenog utjecaja koji su vrsili ovi rani balkanski puritanci.3 9

Evansova knjiga je imala izvanredan prijem u Engleskoj, a Asboth, koji je bio austrougarski sluzbenik, optuzuje ga za po-kusaj budenja zanimanja za Bosnu u protestantskoj Engleskoj.40

Medutim, Asbothove simpatije nisu dovoljno dobro sakrivene iz­medu redaka. Na Evansovu viziju srednjovjekovne Bosne kao jedne vrste proto-Svajcarske koja se junacki bori protiv duhovne tiranije Rima i ugarskih krizara, Asbothovi komentari o nastaja-nju Bosne kao politickog entiteta u kasnom dvanaestom stoljecu su sljedeci: "Bosna je trazila i na§la u ugarskoj kruni zastitu od agresije Bizanta, Srbije i Dubrovnika; ona je slijedila ugarske kraljeve u ratnim vremenima... ona je ovim odnosima dobila zastitu svoje nacionalne nezavisnosti i slobodu religije". 4 1 I dok Asboth optuzuje Evansa za pretjerivanje, i sam izjavljuje da su nastojanja bosanskog vladara Tvrtka da ostvari veliko kraljevstvo bili osudeni na propast, jer "jaka juznoslavenska plemena nisu htjela tolerirati prevlast jedne drzave nad drugom".4 2 On u isto vrijeme tvrdi da su se, oko 1387. godine, Tvrtkove vojne snage sastojale iskljucivo od bogumila 4 3 TJ Asbothovoj verziji ovo i ni-je iznenadenje, jer se Tvrtko javlja vrlo jasno u ulozi anti-heroja koji se prijeteci nadvija nad svetom vezom Bosne i Ugarske. Ka­ko je Asboth zeljan vidjeti Hrvoja Vukcica kao vjernog bogumi­la, knezevi manevri nasuprot Sigismunda Ugarskog i Turaka tu-mace se kao najraniji znaci predstojeceg, opceg saveza izmedu Turaka i bogumila, sto je doista i postala glavna tema Asbothove price. U ranom cetrnaestom stoljecu ne samo da su Bosanci bo-

38 Evans, Through Bosnia and Herzegovina, str. LV. 39 Evans, Through Bosnia and Herzegovina, str. LVIII. 40 Asboth, Bosnien, str. 28. 41 Asboth, Bosnien, str. 39; navod iz engleskog prijevoda, An official Tour,

str. 42. 42 Asboth, Bosnien, str. 61; navod iz engleskog prijevoda, An official Tour,

str. 66. 43 Asboth, Bosnien, str. 58

NASTANAK SREDNJOVJEKOVNE PARADIGME HERETICKE BOSNE 307

gurnili prijetili da ce se udruziti s Turcima 4 4, nego se i prva tur-ska invazija na Ugarsku moze pripisati Bosni. Prihvativsi da su proganjanja heretika pod Stjepanom Tomasevicem imala "po-gubne posljedice"45, Asboth i dalje smatra da je postizanje jedin-stva s krscanskom zajednicom bilo prioritet u vrijeme kada su bo-gumilski Bosanci ionako surovali s Turcima.4 6

Asboth nastavlja svoje pricanje bosanske historije po jednos-tavnoj shemi koju je objasnio vec ranije u svojoj knjizi: "Bogumili su osnovali bosansku drzavu koja je i unistena preko bogumila".47

I Evans i Asboth koriste siroko generaliziranje srednjovjekovne ka­tolicke polemicke literature i shodno tome i katolicko-protestantske kontroverzije o srednjovjekovnoj herezi, kako bi otisli jos dalje u torn generaliziranju. Ovaj je model uslijedio i u drugim djelima o povijesti religije u Bosni koja su se kasnije pojavila. Obje ove knji­ge su utjecale na oblikovanje izvjesnog broja pristupa srednjovje­kovnoj Bosni i obje se navode, naprimjer, u Munroovom pregledu bosanskih starina, sto je takoder pothvat uvodenja novog poimanja kako su muslimani, osim katolika i pravoslavaca, progonili i bogu-mile. 4 8 Munro je takoder insistirao da je nuzno ispitati fenomen bo­sanskih nadgrobnih spomenika, stecaka, u smislu pretpostavljene bogumilske bosansko-evropske protestantske veze.49

Umeduvremenu, kao sto je vec spomenuto, u drugoj polovini devetnaestog stoljeca, izucavanje bogumilstva kao takvog, zapalo je pod utjecaj novonastalih paradigmi slavenofilskog pokreta.50 Iz-gleda da je bogumilsrvo bilo neophodan izvor za historijsku provje-ru ovih paradigmi, bilo da je tumaceno kao zla i destruktivna sila

44 Asboth, Bosnien, str. 70 45 Asboth, Bosnien, str. 83. 46 Asboth, Bosnien, str. 87. 47 Asboth, Bosnien, str. 28; navod iz engleskog prijevoda, An official Tour,

str. 30. 48 R. Munro, Rambles and Studies in Bosnia-Herzegovina and Dalmatia:

with an account of the proceedings of the Congress of Archaelogists and Anthropologists held in Sarajevo, August 1894, Edinburg 1895, str. 384.

49 R. Munro, Rambles and Studies, str. 389. 50 Mogu se razaznati neke slavenofilske tendencije u pionirskoj i na izvorima

utemeljenoj studiji F. Rackog, Bogumili ipatareni, Borba Juznih Slovena za drzavnu neodvisnost, Beograd 1931, str. 337-599 (prvo izd. Rad Jugoslv. Akad. Znanosti i Umjetnosti, VII, VIII, X, 1869 -1870). O daljnjoj razradi sla­venofilskog pristupa bogurnilstvu vidi, naprimjer, M. Drinov, Iuzhnye slavia-ne i Vizantiia vXveke, u Radovima, sv. 1, Sofija 1911, str. 371-520 (prvo izd. 1875); N. R Blagoev, Pravni i sotsialni vazgledi na bogomilite, Sofija 1912.

308 Jurij Stojonov

koja je narusavala bit slavenskog pravoslavlja, i l i kao proponent "primordijalnih" slavenskih vrijednosti, vjerovatno srodnih onimau apostolskom krscanstvu. Povijest srednjovjekovne Bosne je neiz-bjezno postala glavna tema slavenofdskog diskursa o herezi i povi­jesti religije na Balkanu i njezinog kasnijeg razvoja koji je inkorpo-rirao i kombinirao razlicite socio-ekonomske51 i / i l i marksisticke i etno-centricne52 pristupe. Vrlo cesto vjerski zivot u srednjovjekov­noj Bosni je posmatran prvo, kroz prizmu srednjovjekovne kato­licke polemicke literature i suprotnih protestantskih tumacenja koja su se kasnije javila, i drugo, kroz novo utvrdivanje i tumacenje tema ove katolicko-protestantske kontroverze u no vim vjersko-historij-skim kontekstima kroz cijelo devetnaesto stoljece. Ove ponovne tvrdnje morale su se, naravno, suociti s izazovom kritickog istrazi-vanja izvora o povijesti bogumilske i bosanske religije koje se raz-vilo u drugim studijama tog vremena. Medutim, srednjovjekovna paradigma hereticke Bosne zadrzala je svoju vitalnost i svoju prom-jenljivu sposobnost da uskrsne i bude koristena u periodima jacanja balkanistickog diskursa53, kada je suzivot normativnih i heretickih oblika krscanstva u srednjovjekovnoj Bosni uvijek, izgleda, bio ru-tinski zamjenjivan unitarnim vizijama o vjerskom zivotu Bosne.

S engleskoga Spomenka Beus

51 Za rana izlaganja o socio-ekonomskom pristupu vidi, naprimjer, J. llic, Srpska demokratija u srednjem veku, Letopis matice srpske, 1890, str. 17-42, 163-164; D. Blagiev, Prinos za istoriiata na sotsializma v Bulgaria, Sofija 1956, str. 38-40 ( prvo izd. 1906.); M. Popovic, Bogomilen undPa-tarener. Ein Beitrag zur Geschihte des Sozialismus, Die Neue Zeit, XXIV, 1, 1905, str. 348-360; I . Klincharov, Pop Bogomil i negovoto vreme, Sofi­ja 1927; razliciti socio-ekonomski i/ili marksisticki pojmovi uvedeni ovim radovima su dalje razradeni i sistematizirani kroz dvadeseto stoljece u kas-nijoj marksistickoj, cesto institucionaliziranoj herezologiji.

52 Neke ranije studije o Bosanskoj crkvi vis-a-vis bogumilstva pokazuju raz­licite stupnjeve etnocentricne i religi-centricne pristrasnosti: vidi, naprimjer, B. Petranovic, Bogumili, Crlcva bosanska i krstjani, Zadar 1867; F. Milobar, Ban Kulin i njegovo doba, Glasnik Zemaljskog muzeja, XV, 1903, str. 351-372, 483-525; V. Glusac, Srednjovjekovna crkva bosanska bila jepravoslav-na, Prilozi za knjizevnosti, jezik, istoriju i folklor, IV, Beograd 1924, str 1-55; L. Petrovic, Krscani bosanske crkve, Sarajevo 1953 (objavljeno nakon smrti). Razna poimanja izlozena u ovim i drugim ranim studijama su dalje razradena i usvojena u suvremenim etaocentricnim kontekstima.

53 O evoluciji i fluktuiranjima balkanistickog diskurs vis-a-vis orijentalis-tickog diskursa vidi sada pionirski rad M. Todorova, Imaging the Balkans, New York 1997.