t Br. 12.

'l

ZABAVI I POUCI.

U Zagrebu 2a. ožujka 1882. -- - - --- - -

I.lazi ."ue .uboce na d". ar .... - Godi6Dja cleDa 6 for., paltoDl i domaćim u kutu 1 for . .ltukopiei le DeTl'&~u.

N e o bi č n i lj II d i. 1!ripovieda :Jenio puo!J1ci.

God. XIV. :

- ~~, II. de la Boucherie". Toranj se taj nalazi baš u sredini ii' . (Nastavak.)

. :~ , ;" Parizu leti nieme kao mo~da n~gdje na svi~tu; grada, a popneš li se na nj zabezeknut ćeš se od nevi­~~. ,j dan tone za danom u vJekovJečnost, da l ne dJ'"na čuda . . '~'"

• ~; ~ upažaš, a kako ti se tek naglo mjesec za mje- Moje oči, uviek za nasladom pohlepne, počmu zano-, secom izvine, kad si mlad, zdrav i kad imaš, vietati moždjanom, a ovi srcu, koje odmah i neodoljivo

koliko ti treba, one od neiskrenib ljudi tobože prezirane zaželi, jadi ga znali, da se uzpnem na toranj. Kad i stvari, kojom, reče Napoleon 1., da 8e rat vodi. noge privole, podji ja k vratima. Čuvar i vratar, čovjek

Sedam se već punib mjeseci Lez šuma i praska u pristar, r(>ći će mi prijazno: - Gospodine, uranili stoe; vjekovječnost zavalilo od one nesretne večeri , u kojoj se nli tornju ne ima jošte ni žive duše, a zakon ne dopušta, bijah upoznao na pola fl onim Rusom, i koje sam se da se jedna sama osoba na nj popne. Pa to je i posve s njime posve ljutito razdvojio. Često na nj pomišljah, pravo; jer da se, uzmimo slučaj, onesviestite, bili biste nu nikad ne poželib, da 5e opet sastanemo. Da su mi bez svake pomoći. Molim vas pričekajte, doći će vee se njegove rieči duboko u pamet zauile, dokazom je, tkogod . ,. što sam ih doslovce mogao napisati, baš onako. kako ih Bi" je osmi sat. Nisam dugo čekao. Mlada, ukusn,p je izgovorio. i jednostavno odjevena žena pristupi vratima pitajuć, da

Čovjek i najmirnije ćudi, kao što sam primjerice li se već može na toranj. Starac otvori vrata, opominjajuć ja, pc) mnienju mojih prijatelja, koji mi to često spo- nas, da idemo lagano, jer da ima do vrba tornja ne znam minjn, može doživiti u Parizu čudnovatib sgoda, ako baš koliko stotina skalina. Mlada žena unidje, i ne osvrnuv i ne svaki dan, a to barem če4će u godini. Kad je tome se na mene, pa se uzme verati po uzkih i uvijajućib se tako, svatko si može lasno pomisliti, da mi nije bio uviek stu bab . Iduć za njom, promatrah njezin upravo vilinski onaj Rus središtem mojih misli. Pa zar ne iina u fran- struk. Bila je odjevena u ernini. Mali i tamni šešir. kao eukoj metropoli glasovitih muzeja, krasnib sbirka i bo- u mužkarca, pokrivaše nflšto ziatkastu plavu kosu, koja gatih knjižnica? se spuštaše valovito preko zatiljka na jaka ledja. Ko~

Probudiv se nekog dana, koncem svibnja, opazim, bila joj ostrižena. U ruci je nosila dosta velik zamotak kako mi se po postelji preJieva zlatni sjaj mladog ;u- od ,papira. Iz početka išla je naglo, nožice odskakivale tarnjeg sunašca. Vidi se, da nisam stanovao n prvom joj sa svake skaline, kao pod lagabnim perom, a ne pod spratu. Sk06im iz kreveta, odjenem se naglo i zaplovi m ,njezinim bujnim i razcvjetanim tielom. No za malo joj poznatimi uHeal~i. Seeuć prispijem na trg "Concorde", i disanje bivalo težim, zapuše se, zasopi se i okrenuv a preko !1j!!ga na obalu Bajne. Odavle krenem dalje, se prema meni, mukom pronie : nviek uz obalu, i banem na 000 mjesto, gdje se ponosno Umorila, umorila sam se. dile četve,rouglasti gotski toranj .La Tour St-Jaques - Izvolite odpočinuti, odvratih.

Digitized by Google

186 VIEN AC Br. 12 -----------------------------------------------------

o preustrojstvu opere Hrvata. @ ~ 'Ewe ');r . .fl. 'K.ubač.

~~ ~ nogi su se već glasovi pojavili bud u naših Jat marka. " ; poljske; "Cigani". "Ideal", "Lucija", "Betty"; časopisib, bud u privatnih krugovih glede česke: "Zaklety princ", "Kral a uhlit", n Tvrda palica",

stanja naše opere. Osobito se sada svagdje živo razpravlja ovo pitanje, odkada se je saznalo, da je u odboru ze­maljskoga proračuna predlog stavljen bio za ukinuće opere, pošto se dosadanjom zemaljskom subvencijom opera uzdržati ne može, zemlja pako da nije kadra veći prinos dati. S jedne se je strane govorilo i pisalo p r o, a s druge c o n t r a opere, ali sva ta razna mnienja, koja sam o tom čuo ili čitao, mislim, da stvari u ve­liko pomoći ne će. Zato ću evo ja iskreno i otvoreno reći, što ja o operi mislim.

Instituciju opere Hrvata valja na svaki n a č i n u z d r ž a t i, t e o z b i I j n o n as t o j a t i , d a vremenom do hrvatske opere dodjemo. To zabtieva ponos naroda i ugled glavnoga grada Zagreba. Našu smo operu težkom mukom i premnogimi žrtvami stvorili, te bi sav naš mnogogodišnji trud i ogromni novac, što su zemlja, narod i zagrebačko obćinstvo za nju dosada potrošili, uzalud i bezkoristno bačen bio, da sada operu zapustimo. da sile, koje smo si najviše sami uzgojili, raztjeramo, da mladenačkomu našemu naraštaju umjetničkomu svaku perspektivu uzkratimo. Ali mi i zato operu napustiti ne smijemo, jer ako sada instituciju ovu uništimo, ne ćemo ju nikada više moći na novo stvo­riti, budue nismo sami gospodari u našoj kući, i jer ne­prijateljem našim ne prija napredak Hrvata u ovoj grani kulture. Oni bi rado vidjeti, da samo oni imadu operu, a ne i Hrvati, ili ako je oni ne imaju, da je i mi ne imamo. Nu obzirom ua to, što veće subvencije od zemlje oče­

kivati nije, te da ne bismo mogli operu valj a n o uzdr­žati, makar i sadanja subvencija pomnožana bila sa 10-15.000 for. iz budgeta grada Zagreba, §to bi po mom sudu prava patriotička dužnost glavnoga grada bila, jer on uživa najveći probit od kazališta, pred­lažem: neka se sadanja mješovita opera sa­stojeća od velikih dramatil'ikih i pomanjib ves e l i h o p e r a, p r e t vor i u o p e r e t u, t o j e s t u m al II o p eru. Što ja pod pravom operetom razumijem razložio sam u ovogodi§njem Viencu br. 2. od 14. siečnja. Dakle ne Offenbachove ili slične bljutave glasbene ko­medije i harlakinade, već opere od dva-tri pomanja čina romantičnog ili veselog sadržaja, lahkom, karakte­rističnom, više narodnom glasbom, kao što su na pr. "Korneviljska zvona", "Marta", II Vesele žene vindsorke", "Angot", "Momci na brod". "Mjesečnica ", "Boisiska vještica", "Stradella ", "Ciganka", "Crnogorci", "Goren­ski slavček", "Fledermaus", "Der lustige Krieg", "Fa­tinica.",f"Bocaccio", "Marjolaine'", "Girofle-Girofl.a", "Pe­tit Due", "La Mascotte"; ili ruske: "Kovač Valkul", "Pskovitanka ", "Badnjak", " Hrvatica", "Skročinskaja

"Indicka. princezna ", "V studeni", "Prodana nevjesta" itd. Razlozi za taj moj predlog sliedeći su: a) Velika, ozbiljna opera ne el' se moći II Ilas sve

dotle uspješno gojiti, dok se u sadašnjoj kaza.lištnoj sgradi pjevati mora, a to zbog toga ne, jer niti je dosta prostrana za pjevalište, gdje se opera inscenira. i izvodi, niti je glasba.lište toliko, da se može velik orkestar smjestiti, oHobilo pako nije gledalište toli prostrano, da obuhvati toliko obćinstva, koliko ga treba, da se trošak velike opere izplati. Ako se pako jedna te ista opera odviše opetuje II jednoj sezoui, tobož da se izplati, ostat će kuća prazna, jer imamo uyiek jedno te isto obćinstvo, kojemu je dosta, ako jednn stnr II jf'dnoj sesolJi 8-10 puta sluša. Citam više muzikainih novina, iz kojih raza­birem, da se dan danas dramatička opera ne izplaćuJe

u gradovih od 60-100.0CO stanovnika, dapače ni u još većih gradovih. Istina je, da je Zagreh metropola triju kraljevina, te da bi trebalo, da Zagreb, ma i brojio manje lItanovnika od kojeg anstrijskog ili magjarskog' provincijalnog grada, ne zaostaje za ostalimi glavnimi gra­dovi; nu dok ne budemo imali sgradu, II kojoj će

biti prihod same opere četiri puta veći, nego što je sada, i uslied lIesa će velika opera i uz sadanju sub­venciju obstojati moći, dotle nam se' valja stegnuti na manju i jeftiniju operu. Našu bo operu ne podupira novćano niti visoki dvor, niti koji kavalir, niti koji bo­gati financier; uz to pako ne ima u Zagrebu svaki dan toliko inostranaca i tolika garnisona koliko u Gradcu, Pešti ili Beču, ne inm toliko djačtva, koje drži, da mn je k naobrazbi njegovoj neobbodno potrebno, da često

pohadja veliku operu, a ne ima niti onoga industrija 1-noga i radničkoga stališa, koji toliko trošiti može za po­lazak opere, koliko oni u Beču. Samo pako zato veliku operu gojiti, da mogu velika gospoda k a d k a d a tu operu posjetiti, ili da tudje pjevače hranimo, ne mo~e

za nas razlog biti, da takovu operu držimo, ili da se tomu za volju zemlja. zaduži.

lJ) Manja opera ne zahti eva toliki trošak, koliki ve­lika dramatička opera. Kako sam doznao, stajalo je in­sceniranje opere "Aide" do 9000 for., kojom se svotom može inscenirati d e vet manjih opera, pa valjda i više. Ako bi se pako u jednoj opernoj sesoni davalo d e vet noviteta. to bi takva sezona sjajna bila, a obćinstvo bi d e vet r az n i h o p e r a sigurno više puta polazilo, no onu jednu, koja je 9000 for. stajala, ne računajuć amo proračun ga~a. Težko je jednom te istom obćinstvu je­dnu operu, kažimo 16 puta 11 jednoj sezoni slušati, kamo li pako 54 puta; devet raznih opera pako, davajuć

svaku 6 puta u jednoj sezoni, rado će obćinstvo posje---

Br. 12 VIENAC 1B7

tom podupirati. Dakako, da bi kod takvog repertoira nvnatelj opere i orkestra, pjevači solisti, sbor i ~Ia­

novi orkestra puno pOii!la imali, ali. neka. se marljivo radi, neka operna uprava engagira dva tri mjeseca prije sezone pjeva~ko osoblje naputkom i obvezom, kakve par­tije da ima u opernih pnznicih učiti, pa. davati istim pjevačem i nešto više plaće, nego jih uz manju plaću tako rekuć siliti, da cielu godinu lienčare.

c) Veliku dramati~ku operu ne mo:lemo za sada doma6imi silami izvesti, već tre ha, da tudje pjeva~e i pjevačice engagiramo, jer ako i imademo i vrstnih na­š i h pjevača, koji si u inozemstvu slavu stiču, to nije zahtievati, da isti pjevači ili pjevaČice za četvrtinu gate od one što vani dobivaju, k nam dodju pjevati. Drug­eije će biti, kada bude naAa velika. opera četiri puta toliki prihod imala kao što sada. Ali pošto nisu tudje operne pjevačke sile, koje smo dosada za volju velikoj operi imali, sile prvoga reda, to se sadanja naAa velika opera ne može uzornom nazvati, dapače nije nikakva smjela ili maliciozna tvrdnja, ako ka:lem, da je onaj dio obliinstva, koji može predstavu koju prosuditi, ostavio dosadanje predstave velikih opera nezadovoljno, a kad­kada čak i srdito, dočim manje opere izvedene našimi doma6imi silami, obćinstvo uzhite ili bar podpunoma zadovoljavaju i to koli u umjetničkom toli u tehničkom

• !

naJpače pako II h r v a. t s k o m smislu. Od tudjega pje-~a.ča. nije orekivati, da u hrvatskom, njemu nepoznatom jezik.~ pj~va, ili ako ga operna uprava na to primon, to niJe DIkakav užitak slušati karikaturu hrvatskih deči. U inih zemljah Lio je od vajkada pa i sada običaj, da operna uprava obzir uzima na sposobnosti domaćih sila., pa što više. operni su kompozitori pojedine partije upravo za stanovitog pjevača ili pjevačicu pisali. Zar da mi Hrvati toliko' patriotizma ne imamo, da pazimo na nul', da ne zahtievamo od n~ih pjevača i pjevačica. ono, što jim je priroda uzkratila?

d) Obzirom na sadanja težka vremena, gdje se svaki imade tako rf'lkuć svagd"njim :livotom boriti. koja okol­nost najbolje karaktere ka.dka.da na stranputice dovede ili k zdvojnosti dotjera, pravo je dobročinstvo, ako se može dotičnik u hramu umjetnosti duševno uzdići i sallratL N eka. tko govori ;to hoće, istina. će ostati, da manja a.1i ćudoredna i plemenita vesela opera više imade moralne snage nego ma koja velika dramatička., a. bogme upliva ~o?rotvorno i n,a sam uk~s; za hrabrost i domoljublje, Jstma bog, Ile Ima u malih operah uzornih primjera ali

• I

to Je zadaća drame, koja mo:le du:lnost prama otačbini laglje i to puno logičnije riečmi dokazati, nego li glas ba. Utisak lahke opere na čovjeka. upoznala je već davno svaka. operna uprava, pa zato i nastoji svaka oper:aa uprava, da II repertoiru ne ima samo dramatičkih već i romantičkih i veselih opera. I ja bih to i za naše ka-1.&lište zagovarao, da nam to dopuste naši odnošaji, t. j da imademo tolikih sredstava, da možemo dvoje operno

osoblje uzdržavati, jedno za. dramatičku, a drugo za malu operu. Nu budući da to ne možemo, volim imati nešto nego ništa volim imati s t al n u m a i m al u hrvat­sku operu no najveću talijansku operu stagione.

e) Poznato je, da drugi naobraženi narodi, ako se u njih pojavi kakav osobitiji talenat, koji je sposoban i voljan raditi za narod svoj u ovoj ili onoj grani umjet­nosti. znanosti ili praktičnih strukah, njemu ili bolje rekuć narodnomu napredku za volju stvaraju djelo­krug ili čak utemelje n o v kakav zavod, ako za tu nje­govu struku u zemlji ne bi obstajala kakva institucija Time ne zahtievam, da se komu sinekure stvaraju 'ili podiele, bio onaj isti i na.iredji genij. već zahtievam, a to mislim da je i svaka otačbina dužna činiti radnikom. svojim osobito na uuševnom polju, da se pruži ili stvori mogućnost. kako bi si dotičnik mogao svojim radom eksistensiju osigurati. To nije nikakva milostinja, kao što nije milostinja, kada se težaku zaslužena nadnica izplati, a zlo po onaj narod, koji smatra. pla.će umjetnika ili literata. milostinjom. Taj narod ne ima u sebi ni iskre pravednoga ponosa, taj je narod izgubio pravo na priznanje za naobrazbu i napredak. Naš je pjesnik re~

kao: "onaj narod, koji ne štuje veleume tl voj €I. niie vriedan, da mu se oni radjaju", & narod onaj ne smije ni pisnuti, kada jedan ili drugi ili svi njegovi radnici oko naobra.zbe domovinu ostave, te si u tudjih narodin djelokrug potra:le. Mi imamo glasbotvorca, koji je ne samo talentiran, već upravo rodjen, da stvori lahku, ukusnu, romanWinu glasbu, kakvu mala opera zahtjeva. Svaki znade, da mislim vrloga, produktivnoga i neumor­noga našega gla.sbotvorca. gosp. Zajca; Operice njegove "Momci na brod" i "Boasiska vještica" prošla su mal ne (lielu Evropu, a prva se je čak i u Americi često

puta najvećim priznanjem' pjevala; pa i druga njegova djela iste vrsti, pjevala su se više krat na mnogih ino­stranih teatrih, n. pr. Mjesečnica (Sonambula) šestdeset puta u Berlinu. Kakva bi 6a.st za nas Hrvate bila da , se takav hrvatski original po libretu i gla.sbi u tudjih jezicih po svietu pjeva! Sigurno bi veća slava za nas bila, nego ako se dramatičke naše opere u inozemstvu odbijaju. Na.š je Zajc sada još :liv i zdrav, te ima jošte toli tvornu silu. da može u tom pogledu osvjetlati lice Hrvatskoj. Zar da čekamo s ovakovimi vrstmi opere. dok se II nas ne pojavi kakav talenat, koji je više sposoban za. dramati~ku glasbu. Nebi li to prava ironija bila? ....

2alibog, ljudi, koji imadu kakvu odlučnu rieč'u riašoj zem. upravi, ne paze, da li je ono, što zagovaraju ili nvadjaju, na korist našemu narodnomu razvitku, i da li sistemati~ki postupaju glede tog razvitka, već savje­tuju, odlučuju ili iutrigiraju po svojih hirih, po svojoj strasti, svojemu slavohlepju, ili pako po simpat.iji ili antipatiji, koju goje prama dotičnoj osobi. Oni smatraju to vragolijom i JUIom. karia zahtjevaju, da se plesač

'"

188 VIINAC Br. 12

izkaže kao bass bu tIo, da giasbEmi literat bude virtuo­zom na guslah. da virtuoz piše histori~ke ili ine znan­stvene raz prave , da kompozitor bude idraživaocem, govornikom. botanikom i t. d., ili kada umjetniku kažu: zašto niste postali zidarom, trgovcem ili činovnikom,

tude bi vam bolje bilo. - Je li je to ona ozbiljna struja hrvatskoga narodnoga karaktera, koji takovi velikani svaki put izUču, kada jim tko stane govoriti o veseloj operi ili pučkoj glumi? ...

Stavite. gOi'podo, svakoga na svoje mjesto i nastojte, da nam rad toli sistematilla.n bude. da ka.šnja generacija. korist orl toga rada imade. da ne mora sve srušiti i uništiti, što ste naopako stvorili, da vas ne osudi i ne proklinja za.' vaše bezr!ušje, ili da vas ne smatra tako­virni slaboumnici. koji nisu ni spomena vriedni !

Ako se sada kod nas ne uvede mala opera, to će

se jamačno sada ili na skoro morati sadanja opera po-

svema razpustiti, a. vriednom mom kolegi Zajcu reči će

se: "Der Mohr hat seine Schuldigkeit gethan, der Mohr kann gehen". Liepa ti hvala umjetniku i čast hrvat­skomu narodu!

Cieli moj predlog dade se, dakle, na to svesti: Slao vno zastupstvo hrvatskoga naroda neka. zaklju~i, da se ima sadanja mješovita opera razpustiti i mjesto nje mala opera uvesti sa izkljuiHvo hrvatskim ili bar i'lovjenskim pjevačkim osobljem. uz primjetbu i obvezu. da se ve­lika. opera opet uzpostavi, čim bude novo ka.zalište sa­gradjeno. Dosadanju subvenciju neka slavni sabor i za malu opern dozvoli, te neka pozove slavno zastupstvo grada. Zagreba., da i ono dozvoli oveći godišnji pri­nos iz svoga budgeta za kazalište. Od obih tih subven­cija. neka se' sva.ke godine potroši 10.000 for. za svrhe, koje ou u drugom ~Ianku iztaknuti.

Recimo koju o higijeni. (Nut&vali:.)

10. Počima ga njegovati odkad je ugledao svjetlo; što velju i' odkad je Za.Mt u materinoj utrobi, pa. ga prati u hodu života do najdublje starosti, da žive zdra v i sretan.

Zrak ovaj, koji dišemo, sunce ovo, koje nam daje toplinu i svjetlo i iivot, goditnje dooe, koje s~~ izmje­njuju, vjetrovi, kiše, oluje sa svojim blagotvornim dje­lovanjem, zamlja, koja nas nosi i biljke, koje ju pokri­vaju, mora, rieke, mo~vare, u koliko hsne ili škode 00-vječjemu zdravlju, higijena sve ove stvari promatra, i iz svake crpa spasonosne nauke. Higijena ulazi s vami u vaBu kuću; prodire ća u va~u sobu i ponjulii vašu ku­hinju; sjedne do va~ega stolca; pra.ti vas u dućan i ured; sliedi vas sve do krojača, čizmara i brija.ča; ne dieli se od vas u vaših za.bavah, tl putovanjih, u hu.­liAtih, na ladanju ili u gradu, u naporu ili po~inku;

danju i no~ju higijena je vazda s vami, da vas uzdrli čile. Ne samo to: va.l!!a pluća. vaše srce, želudac, jetra, miliice, živci, kosti, koža, oči, uši, ruke, riečju svaki je dio našega tiela podčinjen pravilom higijene.

ll. Ista. duša, to jest sila, koja shvaća, koja misli, koja hoće, koja ljubi, ona koja izumljuje znanosti i u~et­nOE.ti, O e fi g i ~-A g u i sv e o b ć u t e ž u, sjevernicu i tisak, paru i brzojav, ista duša valja da posluša higi­jenu, ako no:l će da zabasa i izgubi svjetlo, koje joj bog dao, razum. I jo§ nije sve: higijena. uredjuje družtveni i gra.djanski život ljudi; naobrazba duha, obuka uma, ako se ne svjetuju s higijenom, ne će se nikad vrlimi iz­ka.zati. Dakle škole. uzgojišta, sveu<!ilišta, pribjeiišt.a. za djecu, sirotišta, u lJožiMa, bolnir.e, svi dobrotvorni za-

vodi moraju od nje primati savjete i nauke. Rie<!ju ne ima, mole se reći, stališa, gdje higijena ne bi bila po­zvana, da napravi kakovu uslugu.

12. Higijena bijaše majka medicine: al kćerka se uzoholila, odviše si utvarala, i zaboravila na mater. Sad,

·kad se već osviestila, pokajala, vra6t.· se, da se sloli s majkom, svakako samo na dobro. AI nazirete li raz­liku izmedju jedne i druge?

Medicina u~i lie<!iti bolest, ka.d je već snašla 00-vjeka, kad je obhrvala već njegovo tielo i namučila ga na sto na<!ina. Higijena naprotiv na.uča na~ine i rabi se, da bolest bude uviek daleko od vas, od vaše obitelji, od vaše kuće, od grada i od domovine vaše.

Što vam se čini? Što je holje: ne oboliti, ostati uviek čitavi i 'zdravi, bez glavobolje, bez ikakve nes­gode, raditi svaki dan svoj posao, zabavljati se, ne kloniti se poštenim obi~ajem, ili oboljeti, trpjeti ~itave

nAdjelje i mjest!ee II postelji, skoro umrieti za sviet (uz istu pogibelj umrieti zaista). te imati napokon mršavu utj~hu u pitanju: da Ji Sam ozdravio? Ciellim, da ne ćete ni časak oklieva.ti odgovorom: budi holesti daleka kuća, nek nas ostavi slobodne; bolje je poslu­šati higijenu, nego potrebe imat.i od medicine.

13. Da, higijeua vam je I poput pouzdane straže, koja neprestance bdije, da nas ne bi bolesti, koje kako znate, ulaze tolikimi putevi, tolikimi raznimi načini u naše tielo, neugodno posjetile. Kad bi čovjek, rodjen zdrav i čvrsta sastava, bio odgojen po naputcih higijene, te kasnije poodmakao u godinah. znao krio:lpostno i umno ~nvati sam svoje zdravlje ži vuć uredno i triezno, čovjek

ZABAVI l POUCI. "II • .. '

Za"'r hu 15. h·.mtja 2. - -- - -- _. - --- - . ~.~~~~~~====r,

hlui ...... e IUbo ... D. d ...... k • . - GoditDj. oie ... 6 for .• polIOm i domao!lm u kotu 7 for . G d XIV II Rukopili le De .... e..;o. O • •

E

tfQ'

:f" juti car na trunu sjedi, ~~. Ljuti kano ljuti lav.

0'{i Pred njim drhće plemić siedi,

Okrutnik. ?3alAda. od "K.ru.noJlaYa 'Kutena.

Trulu glavu, trule kosti Bacite mu s groba van, Nek se s njimi sada gosti Mrki vuk i crni vran.

"Lubanje je evo dvije Toga groba krio hlad! Koja pak od djeda ti je, Reci silni care sad.

..,

~-..--------

Pred njim sitan trepti mrav. Nema toga, nema dana, Jzpred njegva kadno stana Ne lli dva, tri tutna kmeta Tetkim gvotdjem bila speta.

Ali zaman silnik želi Sve u sitan smrvit pn.h; Dokle neki grob je cieli, Ne prima se puka strah. Jer kad tutne car si kmete Težkim robstvom tlači, gnjete, Na tom grobu kmeti znadu Utjp§it se u svom jadu.

Tuj bo vječni sanak snije Ljutog cara djede blag, Koj na trunu sjedeć prije Svom bje puku otac blag. Ni tirana, niti roba Ne bje vam za njegvo doba. Svud je vlado mir, sloboda, Svud je cvala sreća roda.

.Ajte lIluge moje, ajte! -Car će jednoč s truna svog -Grob mi onaj razkopajte, Gdje su kosti djeda mog. To je ono vražje mjesto, Kamo narod hodeć često, Djeda mi u zviezde kuje, A prot meni bunn snnje.

Nek mu se medj pukom time Izgubi za uviek ime. Ajte brzo sluge, ajte, Grob ini djedov razkopajte !

Hitro sluge poslu§ali, Što jim silni reko car; Hitro grob su kopat stali, San gdje sniva djed mu star. A kraj groba na sve strane Tubn narod plakat stane, Ljuti car Ato djedu s jeda Ni u grobu mira neda.

Sta je, Ata je bote mili! Što zablenut gleda puk! Oko groba u čas tili Za§to mrtav nasto muk? Za§to car, taj lav preljuti, Sad kO blago janje §uti? Zašto drkće, zlAto bliedi? Što zapanjen u grob gledi?

Ljutog cara vierne sluge, Kopajući snagom svom, Jednu glavu polag druge Nadjo§e u grobu tom. I jer obje jednak bile, Jer si posve naličile,

Sluge mah pred cara panu, Pak mu smierno sborit stanu:

Reci sad, na kojoj li je Carska kruna sjala prije? Razlike medj njimi nije; JeJna kO i druga ti je-.

Car izbuljiv na to oči,

Sav se sgrči u taj tren, Kano zvier, kad će da skoči Iz zasjede na svoj plien. Gleda, misli, mozga, Auti, Bol i jad u grudi ćuti,

Sam se sobom jadnik bori, Dok na zadnjem ne pros bori :

Kad mi majka bila živa, Oesto put bi znala reć, Ovdje djed da moj počiva,

Samo djed i nitko već A sad evo u toj jami Dvie su glave! ala da mi Tko god ovu tajnu sade Protnmačit dobro znade!

Sve za§uti kO u raki. Ljude hvata neki strah. Jaukanje i plač svaki Oko groba presta mah. N u tek pro§av dva, tri časa, Eto starca nizka stasa, Gdje pred siloa stupa cara, Pak mu tako odgovara:

Digitized by Google

234 VIEN AC Br. 15

nica.mi u uš1juh! Stojeći oko mrtvaca i promatrajuć

mu hladno, bliedo lice začuAe opet onaj isti glas: "Isuse Isuse!" Ljudi se prepanu i pobjegnu kući, samo dječak, koji je bio odvažniji, klekne i odvrne mrtvacu haljinac, a pod njim bijaše - "šta bi ste rekli. Ato P" - mala modro-zelena papiga, što no se je bila nesretnom mor­naru na prsima stisnula. Ta ptica. ponavljaše mehanično posljednji krik svoga gospodara, htijući mu spasiti ~ivot .•.

Medjutim bilo je sunce zapalo za visokim i vrhunci. Bilo mi je žao, što se moradoh rastati, ne izpuniv svoje ~elje. Niti sam bio dobio kakova povjestnoga fragmenta, niti sam saznao što nova o Georgu Washingtonu. Čuo sam samo doživljaje raznih, davno već pomrlih i za­boravljenih ljudi, jAdan sam sat ,proživio u uspomena.h prošlosti, nu niti sam obogatio čim svoje povjestno zna-

" . nje,. niti priuštio bk-ovll- praktičnu: korist svojim či-

ta.ocem .. , Još jednom pokuAah sreću, zapodjenuv razgo­vor o Washingtonu, ali stara govorila samo o Perkill.8u

Ta ustani iz svoga groba, Jozijo W. Perkinsu iz Basking-Ridge u New-Jerseyu! Okladio bih se, da si za svoga ~ivota bio malen i neznatan, da nisi ni pojima.o onoga slavnoga vremena, da si pretresao ljude, koji Sll

bili veći od tebe, da lli bio patuljak i umom i srdcem, pače za tvoje ime i tvoj grob nitko nit ne zna; al si se jednom u ~ivotu pokazao prijaznim ženi, koja te je pre­živjela, pa gle, ljudi spominju opet tvoje ime, pače za čas S8 uzvisuješ nad mužem, koji je bio daleko ve6i od tebe! -

M. Gruber.

o preustrojstvu opere Hrvata. 'J!iJe 1';r. }. 'XuJ;ač.

(Komw.)

~~'\:fiCfi prijunjem svom članku obećao sam bio, da ~g . ću kazati, za koju bi glasbenu svrhu imao

'':,~''''(~ visoki sabor dozvoliti godišnju subvenciju od ~pr<T~ 10 do 15.000 for., te sam tada nakanio bio ~~ još u 13. broju II Vienca." mnienje svoje raz-

. ložiti, ali hudi rheumatizam u obijuh rnkuh zaprieči me nastavak članka. napisati.

Od onoga je vremena visoki sabor svoju već izrekao ob operi, te moj namiAljaj ne može sada u stvari ništa više promieniti, a po svoj prilici ne bi ni tada Ata pro­mjenio, da sam mnienje svoje još prije saborske debate ob operi priobćio, jer mnienje i savjet glas benoga strukov­njaka, koji se je izključivo posvetio znanosti i iztraži­vanju slovjenjske glasbe, te pozna jako dobro odnoMje naše, ne vriedi kod nas više no govorkanje običnoga. muzi­kanta koji - makar se i glasbom bavi, te je valjda i koju pjesmicu skladao - o na.rodnoj važnosti i etičnoj

vriednosti ili o znanstvenoj strani glasbe toliko znade, a često još i manje, koliko onaj, koji i nijedne kajde ne pozna. Znadem dobro, da su mi deči glas vapijućega u pustinji, nu ipak ću izta.knuti na kakvom smo krivom putu glede naše narodne glas be i naše tobož hrvatske opere. Pa sam to dužan reputaciji svojoj, da bšnji svi et ne kaže, da i ja nisam znao, što bi valjalo učiniti, ili da. sam iz samih obzira šutio kao oportunita.šL

OVdje dakako nije mjesto, da dokazujem wto En­glezi, Španjolci, Švedi, Danci i t. d. pravu narodnu glasbu, ili kako se inače veli: posebnu glasbenu školu i pravu narodnu operu ne imaju i ne mogu imati, a. zuto bi Hrvati, Slovjenci, Srbi i Bugari - uzevši jih kao jedan gIlls beni narod - mogli imati umjetnu narodnu glasbu,

posebnu glasbenu slovjell.8ku školu. Ali ako patrioti nui, koljenovići Hrvati hoće i pripomognu, da se svietu preda.. peta i posljedna knjiga moje sbirke popievaka. i oveća.

ona razprava., u kojoj ću iznieti rezultat svojih iztraži­vanja, tada će moći svaki prosuditi, bio glasbenik ili ne,dalije slovjensklI. umjetno-narodna gluha.. sanjarija, ili ima u pučkoj našoj glasbi takve originalnosti i takvih načela, koja se razUknju od onih talijanskey francezke i njemačke škole, da ju je moći samostalno dalje usavršiti, hrvatsku glasbenu školu stvoriti.

Sve što su dosada Ćesi, Rusi, Poljaci, pa i Hrvati na polju slovjenske glasbe uradili, puka je imitacija.. bila bez sigurne podloge, te je slovjenski sviet mislio, da je sve učinjeno, ako je koji glasbotvorac upotriebio za koju kompoziciju narodne melodije, ne mareć, da li je ono, Ato je u istoj kompoziciji prije ili poslije tih uvr­štenih narodnih melodija, po načelima pučke glasbe ili evropejske*). Da su Slovjeni počeli prije dvie, tri sto godina ma. i ova.ko raditi, da.nas bi sigurno imali kao i Talijani, Niemci i Francezi posebnu svoju glas­benu Akolu, jer mnogovrstni umjetnički pokušaji (ob­ziruć S8 pri tih uviek na vlastiti narod), stvorili bi od tra­dicionalne glas bene prakse puka - umjetničku slovjensku glas benu praksu. Tako su i Talijani, Francezi i Niemci do svoje glasbene škole došli; nu uslied te njihove metode: od prakse na praksu, ne znadu još ni dan danas u čem sastoji ta taljanština ili niemština u njihovoj glasbi, te

.) Josip Haydn, porieklom Hrvat, upotriebio je II svojih kompolllidjah, više nego li itko drugi, hrvatske pučke melodije. pa ipak nije slovjenski gle.abotvora.e. Zašto ne?

Bt. 15 VIENAC 235

tvrde, da se taljanski ili n jema<5ki d uh, taljanska ili Iljema/Ska. melodija ne mo!e podu/Sava.ti, jer za to da ne obstoje nikakva pravila, već to da mora dotilSnomu glasbotvorcu prirodjeno biti. (Da nije tomu tako, to će

jim .Hrvat jedan dokazati.) U danainjoj dobi nije vi~e moguće rećenu metodu sliediti, osobito nam Slovjenom ne, jer, dok bismo mi dvie, tri sto godina ovako radili, napredovale bi re<5ene tri evropejske glasbene Akole tako daleko, da. bi na naiu praksu silno u plival e, ili bi os&­bine i ste/Sevine naše prakse (u koliko ista napreduje) u toliko prisvojile, da. se ova ne bi mogla podići do in­dividualiteta. Nam Hrvatom i ostalim Slovjenom treba, da tradicionalna na/Sela naše pu/Ske gla!lbe /Sim prije i mm podpunije putem analize iznesemo i ustanovimo, i da na tom teoretičkom. znanstvenom temelju stvaramo praktički novi, umjetnički. Tada ne će nai rad hiti nasumce, ne ćemo sa.mo slučajno već uviek pogoditi pravu hrvatsku glasbenu žicu, te ćemo za nekoliko decenija imati posebnu slovjensku školu, posebni. slovjenski glasbeni li1istem.

Da /Sitatelju nekako dokažem, na kakvom smo krivom putu, navesti ću ovdje dva, tri primjera iz naiega života.

Prosti nai narod ne pjeva nigdje i nikada one po­pievke, koje su umjetnici naši uglasbUi, ma bile ove po­pievke po gradovih koliko mu drago popularne, a mi po gra­dovih ne ćemo i ne znamo pjevati stanovite juna15ke, obredne i ine stare pjesme, koje puk pjeva. Kod Niemaea. je drug­čije. Do<5im njema15ki puk svuda pjeva komponovane po­pievke: "Wer hat dich du scMner Wald aufgebaut, S Mai­tufted, Loreley, In der Weidling .A u i t. d., to gospodska njihova klasa usuprot znade" Vierzeilige i Jodiere". Tali­janski puk umije pjevati mal ne sve Donizettieve iVerdieve .operne melodije. Za~ je to? - Valj da zato, Ato je nai puk tvrdoglav, te ne će ono poprimiti, što rabi kaputMkoj njego­voj klasi, ili s druge strane zato, ~to je nam gradjanom put nIlA i tradicija njegova toli odurna, da ne ćemo starinske mu popievke ni slušati? .. Ni jedno ni drugo nije tomu uzrok, jer ina15e ne bi nail seljak na izust znao Ka15ićeve i ine proizvode naših pjesnika, a mi opet ne bismo na­rodnu poeziju na.§u čak i u školski b knigah uvrstili kao uzor-primjere; već uzrokom je to, ~to puk nai imade 6Voja posebna prava slovjensklI. glasbena nal'5ela, mi smo gradjani pako odgojeni u tudjem, neslovjenskom glas be­nom smislu. Dakle ne, da narod s nami i mi s narodom n e ć e m o, već što ne m o ž e mo.

Drugi primjer. Kada koja milita.rska banda svira., kažimo, naie narodno kolo, ili oto kolo udira (udara) iko na glasoviru, to se doduše veselimo tomu komadu, jer osjećamo po ritmu i donekle i po melodiji, da je to ~d puka uzeto, ali ta glas ba ipak nas toliko ne uzhiti i jivce nam toliko ne razigrava, ko ~to onda kada i s t o kolo ta.mbura§i udiraju (oAHpaTH,oYf\HpaTH). Kako jA to, da glasba izvedena po glasbeno nenaobra!enih ljudih, kao ~to BU 151anovi naiih tamburaških družtava, više nas u srdce

dira i veći utisak 15ini, nego li glasbovanje izul'5enih glasbara, koji sviraju na savršenih instrumentih ! - I to biva zato, lito tamburaše m rabi sistem nde pul'5ke glasbe, a izu15enim gl&abarom sistem evropejske glasbe.

Treći primjer. Starije nllAe', popievke, pune muzi­kalne poezije i riedke vriednosti, - kojim se glasbeni strukovnja.ei, ma koje narodnosti bili, dive i čude - ne prijaju Il.IIAim gradjanom ni malo, dOčim neke novije pu/Ske popievke: "Tko je srdce u te dirn6. Šeto sam se gore dole, Ako spavai vilo moja, Nikaj na svietu, Bom seI na planinu, Ke so tiste rožice" i t. d. u volju jim idu. ZaAto je to?.. Zato. jer se one starije popievke osniva.ju na /Sisto slovjenskom temelju, u novijih pako imade mnogo toga, što spada evropejskoj glas bi.

Koja su ta slovjenska nll.<5ela, to ne mogu djelomice već samo cjelokupno priobćiti, jer boću, da jedino Hrvat­skoj pripada zasluga i I5ast, da smo mi svim ostalim Slovjenom, a nuzgredno i Germanom i Romanom metodu pokazali, kako treba pučku glas bu proučiti, da sakupljeni material mrtav ne ostaje, kao što su dosada sve takove sbirke ueplodne ostale, ne imajuć u o/Sijuh glasbenoga svieta drugu no historil!nu vriednost. Ako dakle ota<5bina naša želi, da sva ona teoreti ISka pravila hrvatske glas be, do kojih sam u istinu napornimi i mnogogodišnjimi stu­dijami došao (jer za to nije bio nikakav kažiput naći ni u fraucezkoj, ni u talijanskoj ili njema.l5koj, kamo li u slo­vj enskoj literaturi), da pravila ova. ne ostanu samo na papirn, to neka orei naše ota/Sbine ustroje n o v z e­maljski hrvatki gla.sbeni za.vodsu,bvencioni­rajuć isti sa 10-10.000 for.

Sadanji nai glas beni zavod privatno je družtvo, ko­jem se ne može nalagati, da evropejsko svoje stanovište napusti i da izklju15ivo goji onu pravu hrvatsku gJasbu, koju ja mislim. Uz to ne bi takva šta za sada ni probi­tačno bilo, jer niti je moći odmah uslovjenskom glasbenom zavodu do Bog zna kakovih praktičkih rezul­tata. doći, niti je o15ekivati, da se ci eli glasbeni nai odgoj n a j e ti n o m na hrvatski okrene, a kako smo već gotovo preko mjere tolerantni prama tudjim institucijam, to bi veliki dio /Sak i korenitih Hrvata kazao, da nije pravedno koga siliti, da se m o fIL u glasbi po s lov j e n s k i na.­obraziti. A donekle imali bi i pravo, jer koga. primorati, da se pridruži nekakovom smieru, bio o valjanosti toga smiera osvjedo/Sen ili ne, tiranstvo je: tomu pako u llmjetnostih mjesta ne ima, jer gdje je nasilje, ondje nema uzhita, umjetnost je pako produkt uzhićenja.

Novi h r vat s k i glas beni zavod i ulSitelji njegovi imali bi, osobito s po15etka, neizmjerno tenu zadaću, ali polahkim i sistemati15kim radom, dotjerali bismo mi dotle, da bi vremenom ne samo svakolika. naša mladež već lona iz inih slovjenskih strana k nam na nauk dolazila. Tada pako ne bismo se vi~e imali bojati, da će nam u nas odgojeni pjeva~ ili pjevačica u inozemstvo uteći, jer doti/Snici nebi z n al i po talijanski ili njemački

'"

236 VIRNAC Br. 15

pjevati, kao što iveći dio Jla§ega puki!. ne zna, već samo po slovjenski, koji se nalSin od na~ina evropejske glll.8be ~ma razlikuje.*) Nu što je mnogo valnije od toga. jest to, da ćemo mi Hrvati tada u istinu imati glasbenu mi­siju na Balkanu, dočim na glasbenom temelju, gdje sada stojimo, nikada ne ćemo balkanske slovjenske narode za se predobiti. Ta izkustvo nls uči, da vlastiti naš narod ne prijanja uz sadanju n~u tobož hrvatsku glubu, kako će

onda n. p. Bugari htjeti nas sliediti, na koje je evro .. pejska gluba mnogo manje uplivala, nego na puk Kranjske, Zagorja, Hrv. Primorja i Dalmacije il Drugo je daka.ko 8 ko n e ć e m o u glasbi biti Slovjeni već Evropejci! Onda deder razširimo sadanji naš glasbeni zavod u talijansko­njemački konzervatorij za - tudji svi et. Ali tada ne­mojmo ni u drugih stvari h više govoriti osačuvanju

individualiteta hrvatskoga naroda, vee nastojmo, da se što prije nešimo posebnog tog individualiteta, da bude biće naše u svam i sva~em ha.rmonički na evropejsku, te ne govorimo više o hrvatskoj n ar o d n o j budućnosti,

jer Bog i duša bolje je biti čisti evropej ac, nego kakav poluindividij sa raznimi prikrpinami tudje naobrazbe. Pustimo balkan"ku misiju onim Slovjenom, koji će bez dvojbe htjeti slovjansko glasbu stvoriti, čim budu samo saznali, kojim putem valja udariti. Ja to odatle slutim, jer je lani jedan od prvih ruskih glasbenih spisatelja Dr. F. iz Petrograda došao, i to n a d r ža v n i t r o ŠI!. k ravno k meni u Zagreb namjerom, da bi još više onih slovjenskih glas beni h pravila od mene saznao, od kojih sam mu u prijateljskom pismu jedno tri, četiri o melo­dizaciji priobćio. Pa kada sam mu rekao, da to učiniti ne mogu prije, nego što budem iztra.!ivanje svoje u ci elom priobćio, odvrati mi, da sam hrvatski separatista i da za veliku slovjensko ideju čuvstva ne imam, te mi se je nekako grozio, da će on, dozvolio ja ili ne, ob onom, što znade javno predavanje prirediti. Od onda ni­sam više od njega pisma dobio, što me u sumnju tjera, da je isti gospodin ono malo, što je od mene saznao, na svoj račun stavio te kao rusku stečevinu u sviet turao. U ostalom bilo to tako ili ne, znatifeljnost i gorljivost njegova za tu stvar, te izjave pune priznanja i ~tovanja mojih slovjenskih glasbenih prijatelja (gg. Pivoda i Dvo~ 111.k u Pragu, Krawč u Konigswathu, Dr. Vašatko u V. Mezeriću, Kleczynski u Varšavi, Konopa.sek u Lavovu, Karpenko u Odessl, Lisenko u Kievu i t. d.) može nam dokazom slufiti, da će se ta moja radnja ozbiljno pro­učiti i da će oni ozbiljno nastojati oko utemeljenja slov­jenske glasbene škole. Pa ako bismo mi Hrvati dotle

*) Da to nije puka fraza, što tuj govorim, o tom se može svaki, koga ta stvar interes'ra, osvjedočiti i to ovako. Neka so­??W pov!lde najvrst~ije~ talijanskoga opemoga pjevalIa u Bukovac Ih u kOJe drugo bližnje selo zagrebAČke okolice (gdje je u osta­~oll;l .prava. h.rvl!-~ka J>u~ka ~l88ba voć dosta. izrodjena). pa neka. lst~ lzu~nl ~l~~kl l?Jevac ktlAa pjevati koju stariju melodiju, kOJU n~šl selJ~1 pJevaJu, ?~ će viditi, da ovejani taj pjevač nije ? stanju .melodlcu od četIri t&kta točno onako pjevati, kao lito JU puk pjev ...

dotjer&li," da. po na.miiljaju odličnoga moskovskoga. umjet­nika .. koji· me je takodjer osobno posjetio, sa.zovemo u Zagreb slovjenski muzikalni kongres, nikad veće za.d.o-. voljštine! - - - - -

Jedan od najumnijih naAih patriota izreka.o je preda mnom bojazan, da će se talijanska opera, budu li ju pjevači ll&Ši po slovjenskoj ugodbi pjevali, tako slušati, kao kad krajil~ki kapral njemački govori. Nije tajiti, da. bi talijanska glas ba, izvedena po n~oj ljestvici, neki gwbeni talijanski barbarizam bio, ali borme ni opera Lohengrin ne ostaje njemačka, a ni Faust franceua, kada ju Talijani pjevaju, jer talijanski na~in pjevanja. nije njema~ki, akoprem obi narodi mnogo bHle stoje u glubi jedan k drugomu nego li Slovjeni, koji spadaju glede glasbe viša orient&lskoj grupi. Ali ja i ne mislim, da slaviziramo talijansku muziku, već mnijem, da je slovjenski sviet dosta širok, da mogu umjetnici wi tu;" djelokrug i budućnost naći. Inače ne će se n~i odnoa.ji na bolje okrenuti, ma potrošili još deset puta toliko, ko­liko smo do sada potrošili za operu i ine glas bene svrhe.

Glede opere, koja nipošto nije alfa i omega. glube, i glede budućnosti njezine u nas, kazao sam svoje već godine 1871. i 1873. u razpravi "Gdje smo i kuda ćemo u glasbi" i .Kako da nam se glasbarstvo uredi" (štamp. u "Viencu") i ztaknuvš i, da onim putem, kojim su tada. vodje naši udarili, ne ćemo nikada doći do prave hrvat­skeopere; ali ista ona gospoda, koja su sada najviše govorili za to, da se opera sasma ukine, jer !lU uvidili, da jim se ci eli rad izjalovio, smatrali su tadanje moje ra.zlaganje zanovetanjem i šovinizmom, rekavši mi dosta porugljivo u brk: "varate se sami i nas, iluzija ili idea.l vaš nije izvediv, slovjenska vaJja. glas ba je nebil!ca, vaje primjetbe su sofizmi" itd., dodavajuć, da će oni meni dokazati, koliko je njihova. ideja prod uktivna, kako će

oni namisao njihovu !iepim i naravnim putem izvesti, i do kakvih će oni sja.jnih reznitata doći. N u nakon deset godina dosta napornoga rada i !iepe svotice no­vaca, vidimo taj n a r a v n i :put i sj a j II e te rezultate l II. ja. Vas gospodo uvjeravam, da ćemo se zalO-OO go­dina, idemo li još i nad!l.lje ovim pravcem, još više izroditi, a napokon totalno u glasbi nestati; ili da ćemo, budu li se drugi Slovjeni slovjanske gla.sbe latili, uz nje samo kao logovi bježati. Da se ovo posljednje ne sbude, mislio sam, da .uzdrfimo u Zagrebu strahovitoj nam evropej skoj civilizaciji za volju malu i jeftiniju operu, da molemo godimice davati jedno 15.000 for. novom hrvatskom glasbenom zavodu za. svrhe, koje će

danas sutra zbilja plodonosne· biti i Hrvatom prvenstvo pribaviti uslovjenskoj glasbi. Nemojte pako misliti, da se ne će poroditi slovjenski glasbeni pokret; nadoći će ovaj bez svake sumnje, feljeli ga Vi ili ne, te opirali se tom ili ga. podupirali !

Br. lb VIEN AC

Kako· sam s po~etka. rekao? znadem, da od toga moga predloga glede novoga hrvatKog& za.voda. ne će ništa biti, pa zato i ne ću u buduće vilie () tom pred-

metu ni govoriti, ali koliko je i gorka. naR posltnioa.· za me: "imali me, ne zw me, lllemu me, poma! me" ipak me tješi.

Emile Zola.

~~ (Nasta,·ak.) ~ 'J!o 'J':timondu Đe~c:tlmieiJll.

b a.rakteristi~na je ova faza njihova razgovora.. resiti roman i koji će u isto vrieme biti stiene ozua­Prijatelj De-Amicis-ov, koji ga je poveo Zoli, čujuće milje na putu, koji mi je proputovati. Sad

P!lrodi. zapita Zolu o nekakvoj prepirci, koju je imao n. pr. pišem NanA, koketu u podpunom smislu. Najprije sa Flaubertom, Turgenjevom i Goncourtom a radilo se sam sebe zapitah: kamo zalazi takva koketa? - Ide u o Chateaubriand-u. Ta razpravlI. trajala je šest sati i bi- kazalište na predstave. Dobro, roman je započet. N e jaše vrlo žestoka. Dva druga branila su pisca Genij a znam, što će se s njom dogoditi, ali znam sve opise kršćanstva proti drugoj dvojici, koji su niekali Cha- koji će izpreplitati roman. Pogodite, koje će biti prvo teaubriand-u, da je veliki spisatelj. Parodiju se pri~ini, poglavlje mog romana? Bit će opis prve predstave u da je Zola branio pisca A t al a-R e n e, te se htjede o nekom uglednom našem kazalištu. Da to doznam, treba tom osvjedočiti. nauk e. Zato idem na prve predstave naših kazališta,

Nastade lakoničan razgovor, u kom se Parodi sbilja sutra n. pr. idem u Gaiw. Proučavam lože, sjedala, po­osvjedoči, da je Zola najžešći protivnik Chateaubriandu, zorište, pazim na sve i na najmanje !litnice kazalištnog pak u čudu uzklikne: !ivota, gledam toaletu glumice, a kad se kući vratim,

- Tad vi to niste, koji ga je branio u debati sa opiRem u svojih crtah sve, što sam vidio. Koketa ide na gospodinom TurgenjPvom. g r a n d p r i x-e ;*) evo vam drugog opisa II mom romanu,

- Jamais, odgovori Zola. koji se dobrano razlikuje od onog prvog. Koketa zalazi u Branitelji Chetaubriand-a bijahu Turgenjev· i Flau- velike r e s t a u r a n t s i ja pohadjam ta mjesta već neko­

berto Zola i Goncourt smjelo jih pobijahu. Ta četvorica veliko vremena, pazim, pitam sam sebe, hilježim, pogodim. sastanu se jedan put na mjesec i svaki put porodi se I tako sve dalje i dalje, dok ne proučim sve sitnice one med njimi kakva god prepirka. takve vrsti, koja jih drži strane svjeta, u kojem se kreće žena takve vrsti. Iza dva po pol dana uz stol ili najviše tri mjeseca takvog proučavanja proniknuo

To bijaše predgovor, iza kog je Zola bio prisiljen sam posvema onu vrst života, vidim ju, ćutim ju! !i­govoriti o Zoli. Med ostalim znamenita je ova njegova vim u njoj svojim mozgom i stalau sam, da ću podati iskrena izja.va: mom romanu obilježje i oduhu onog svi eta. Uzmite još

Evo kako gradim romane. Ja puštam stvar, nek se k tomu, da., !iveć nekoliko vremena, pošto to radim, u sama razvija. Ja ne znam izmišljati čina, manjka mi onom krugu, upoznam osobe, koje u nj spadaju, slušam za cielo ta vrst stvaranja. Ako sjednem za stol, da tra- istinite dogodjaje, znam sve, što se obično sgadja, ua­žim kakav zapletaj, bud kakav obseg romanu, ja. izmu- učim jezik, kojim se služe, imam već u mozgu mno­čim svoj mozag, mislim i po tri dana držeć glavu rt1- žinu tipa, prizora, razkomadanih dijaloga, epizoda, dogo­kama. - pa.k ipak ne dodjem do ničesa. Zato odlučih dj aja, koji već sačinjavaju mutan roman u tisuću raz­ne gubiti više vremena tim predmetom. Ja radim ro- komadauih česti bez lika i oblika. Tad mi ne pre­man, a. ne znam, koji Ć~ se dogodja.ji razviti. koje će ostaje ino, nego da vežem jednom niti svu tu smjesu, osobe udionil!tvovati, koji će biti početak i koji svršetak: a to je za mene najteži posao. To obično dugo traje. romana. Poznam samo mog Rougona, mog Macquarta, Ali ja to uzmem sasma flegmatično, pak umjesto, da si muža ili ženu, a za te uzimljem uviek starog pozna.nca. u pomoć dozovem maštu, ja vam uzmem logiku. Raz­ili pozna.nku. Najprije njega. dobro prorešetam, prouča- govaram se sam sobom i pišem te svoje razgovore rieč vam mu ćud, obitelj u kojoj je niko, utiske, doživljaje, po rieč, kako mi se roje u mozgu, premda bi se oni koje je pro!ivio, socijalnu klasu, u kojoj sam mu opre- drugom, koji bi jih čitao, pokazali pukom ludorijom. dielio, da žive. To je moja najglavnija radnja: da u~im Ovaj to čini. Što se može sbiti iz tog čina? Ništa nego ljude, s kojima moja osoba dodje u doticaj, položaj, koji ovo. Je li ovo drugo nelito takva, da može zanimati ovu će zauzimati stanovita osoba, zrak, koji će disa.ti, nje- drugu osobu? Daka.ko. Dakle je sasma. logično, da taj zino zvanje, njezine običaje, časove, dokolice, ma i naj- drugi to na uzvrat odvrati. Tomu može nadoći Ilova neznatnije sitnice, kojimi potrati dan. Kad proučavam osoba i to ona, koju sam upoznao one večeri na stano-te stvari, 11 misli mi se porodi roj raznih opisa, koji će *) Utrkiva.nja za veliki novac.