UDK902

INSTITUT ZA POVUESNE ZNANOSTISVEUCILISTA U ZAGREBU

Odjel za arheologiju

PRILOZI3/4.

PRILOZI

VOL 3/4SP

1-182 ZAGREB 1986/1987

YU ISSN 0352·3039

PRILOZI

VOL. 3/4S

ZAGREB 1986/1987P

1-182

IZDAVAC - PUBLiSHER

Odjel za arheologijuInstitut za povijesne znanosti Sveučilišta II Zagrebu41000 Zagreb. Krčka l

ZA IZDAVACA - EDITOR IN CHIEF

Zeljko Tomičić

REDAKCIONI ODBOR - EDITORIAL COMMITTEE

Znanstveni kolegij Odjela za arheologiju

IZDAVACKI SAVJET - EDITORIAL ADVISORY BOARD

Projektno vijeće Odjela za arheologiju.

TEHNICKI UREDNIK - TECHNICAL EDITOR

Krešimir Rončević

PRIJEVOD - TRANSLATION

Rajka Makjanić

TISAK - PRINTED BY

RD .Zrinski. Tiskarska izdavaCki 7,.<lvod42300 Cakovce, 32. divizije b. b.

NAKLADA

600 primjerakaGodišnjak - Annual

Svezak je tiskan sredstvima Samoupravne interesne zajednice znanostiSocijalističkeRepublike Hrvatske preko Komisije za izdavačku djelatnost.

SADRŽAJ - CONTENTS

IZVORNI ZNANSTVENI RADOVI

Ivančica Pavišić, Rezultati probnih iskopavanja na prethistorijskoj gradini Špičak II

Bojačnom

Table (Plates): 1-12

'lemza Koščević - Rajka Makjanić, Antički turnuli kod Velike Gorice i nova opažanja.J panonskoj radionici glazirane keramike

Table (Plates); I - XXI

Vesna Nenadić, Prilog proučavanjuantičkeSisciae

Marija Buzov: Antički i ranokršćanski mozaici s natpisom II Jugoslaviji

Table (Plates); 1-2

Faber Aleksandra, Osvrt na neka utvrđenjaotoka Krka od vremena prethistorije doantike i srednjeg vijeka

Table (Plates): 1-9

Željko Tomičić, Novija ranosrednjovjekovna i.straživanja Odjela za arheologiju

Table (Plates): 1-13

PRIKAZI I OCJENE

Marija Buzov

PRILOZI

VOL 3/4S

1- [82 ZAGREB 1986/1987P

5-23

25-70

71- [02

103-112

113- [40

[4[ -173

175-177

Ivančica PAVISIC

REZULTATI PROBNIH ISKOPAVANJA NA PRETHISTORIJSKOJ GRADINIŠPIČAKU BOJAČNOM

Izvorno znanstveno djeloPrethistorijskaarheologija

Original scientific paperPrethistorical archaeologyUDK 903.42(497.13)"6377"

Ivančica Pavišić

41000 Zagreb, YUInstitut za povijesne znanostiOdjel za arheologiju, Krčka 1.

Gradina Spičakprimjer je naselja iz mlađe kulture polja sa brama. Na osnovu probnihistraživanja otkriveni su dijelovi stambene arhitekture a naslućuje se i tip naselja. Obradujese grupa karakterističnekeramike koja pokazuje srodnosti s jugositočnoalpskim područjem,

osobito grupom Ru~e.

Danas je arheološka slika Hrvatskog zagorjavrlo skromna ali zato poticajna radi prikupljanja ar­heološke grade za sadržajniji i potpuniji prikaz ba­rem sumarnog razvitka te mikro regije kroz odrede­na povijesna razdoblja. Iz tog razloga potaknut jerad na znanstveno·istraživačkomzadatku »Istraživa­nje naselja i nekropola brončanog i željeznog dobana području Hrvatskog zagorja«, koji je dio znan­stvenog potprojekta: »Proces razvoja materijalne iduhovne kulture, prapovijesne, antičke i srednjovje­kovne epohe na tlu kontinentalne Hrvatske«.'

Promatrajući u cjelini uže interesno područje

općine Klanjec kao mikro regije, potrebno je istak­nuti da je geografski i strateški položaj ovog teritori­ja bio od presudnog značaja za pojave i razvitak poje­dinih kultura od prethistorije do srednjeg vijeka.Kroz duga stoljeća svoje prošlosti ova regija mijenja­la je svoj opseg i svoje granice. Ostalo je ipak neštonepromijenjeno a to je granica izmedu Hrvatskog za­gorja i slovenske Stajerske koje dijeli rijeka Sutla.Na krajnjem dijelu Desničke gore koji još geografskipripada Hrvatskom zagorju iznad umjetnog jezeraVonarje s lijeve strane željezničke pruge uzdižu sedominantni vrhovi Grabantovog, Koštrunovog iSpičkovog brijega. U tom stisnutom dijelu sutlanskedoline nižu se naselja na susjednoj Stajerskoj strani- Pristava, Sodna vas, Atomske toplice, srednjovje­kovni grad Podčetrtek te O1imlje sa samostanomPavlina. Sa platoa iznad srednjovjekovnog gradaPodčetrtkapruža se divan pogled na Hrvatsko zagor­je, na njegove dvorce i kurije - Mali Tabor i VelikiTabor, dvorac Miljanu, Zagorska sela, podno kojegse prostiru manji brežuljci sa brojnim sakralnim ob­jektima, jedinstvenim u tom slikovitom prostoru.

Osobito plijeni pogled s ovog grada na suprotnu viso­ravan Spičkovog brijega na kojem se prostiralo pre­thistorijsko naselje, smješteno neposredno na grani­ci Hrvatske i Slovenije. U rimsko doba dolinom Sut­le prolazila je rimska cesta iz Neviodunuma do Poe­tovia, koja je spajala Posavinu s Podravinom a vjero­jatno su i ove trase puteva korištene upredrimskodoba. 2

Osobitost ovog terena je pristupačnost stalnihizvora voda, koja je osiguravala trajnije naseljavanjeovog lokaliteta; jedan od njih nalazi se u usjeku iz­medu dviju gradina a drugi uz seoski put u Bojačno,

koji se i danas koristi kao jedini izvor pitke vode naovom visinskom položaju. Neposredno ispod Spiča­

ka uz seoski put uHarinoj Zlaki pamti se od davninaizvor tople vode u hridi, koji je 1935 godine privukaopozornost geologa amatera i župnika u Podčetrtku ­Friderik Sternad, a on je prvi dao na kemijsku anali­zu ovu vodu u Zavod za balneoklimatologiju i fizikal­nu medicinu u Zagreb! Od tada se i proširio glas uširoj javnosti o značaju ovog izvora termalne vode sradioaktivnim svojstvima na bazi radiona, radijumai urana koji pomažu u liječenju teških oboljenja. Ovaljekovita voda koristi se za piće kao i za kupanje u po­znatom lječilištu Atomske toplice u Podčetrtku.

Začetnik arheoloških istraživanja na ovom dije­lu Hrvatskog zagorja bio je Josip Klemenc, koji je1939. godine predočio javnosti prve podatke o gra­dinskom lokalitetu Spičak. Kao vrstan poznavalac te­rena prikupio je bogatu topografsku građu za ovopodručje kao i susjedni slovenski teritorij, a prve po­vršinske nalaze ustupio mu je barun Jakov Kavanaghina temelju kojih se moglo poduzeti daljnja istraživa­nja. Godine 1939. J. Klemenc objavio je prikupljenu

5

gradu u Blau Rogatec u kojem iznosi kratke podatkeo položaju gradine na čijim padinama pretpostavljapostojanje prethistorijskog naselja. koje datira u \'ri·jeme od neolitika do mladeg željeznog doba.· od na·laza prikupljenih sa oranica Mije Lugarića iz Bojač.

nog. spominje ulomke keramike. kućnog lijepa te ka·menu sjekiru i nekoliko brončanih predmeta. Kakood tog vremena o ovom lokalitetu nije ništa novo na·pisano a niti su poduzimana arheološka istrafivanja,ove Klemencove informacije i postojeći nalazi u pre­thistorijskoj zbirci Arheoloikog muzeja u zagrebupomogli su nam pri reambulaciji terena kao i udosa·dainjim istraživanjima tijekom 1986 i 1987 godine.1

'3R.ol..LiI'O.-SP Č.ol..l("lJt"':: 1 lOllO.ol..t'CS"''''''''JIt \9&lgOdInx.Q Z"~<>d tc !Qlogrotr,ltt"J\I'3Itcxfelslooq /alo:;;Ut~" Zog,tlW

S obzirom da je gradina Spičak jedna od najin·teresamnijih na području o\'e regije ali sa nepozna·tim kulturnim i stratigrafskim slijedom. odlučeno jeprovesti pokusna istraživanja. Cilj je bio ustanovitipoložaj gradine. utvrditi granice naseljavanja te d~

biti šire stratigrafske podatke o unutrašnjosti naseljasa stanjem i sadrfajem njegovih ostataka.

U toku istraživanja ustanovljeno je da se nakompleksu na kojem je podignuta Gradina ISpičak

u neposrednoj blizini nalazi se još jedna Gradina ko·ja je od Spićaka odvojena blagim prijevojem. Obad·.vije Gradine se nalaze na sjevernom rubu sela Bojač­

no. a u njihovom zaseoku su Harina Zlaka i Luka

S/o J Cl7ldina I - Spat GradinIl JI 5,- SJ - probne sonde

Poljanska uz glavnu cestu koja vodi od Kumrovca zaCelje. Položaj ovih Građina izabran je ne samo zbognjegove prirodno povoljne konfiguracije terena već

je taj znalački izbor lokaliteta bio podreden nadzorusUllanske doline kao i okolnih brežuljaka na susjed­nom slovenskom teriloriju, koji geografski pripadaKozjanskom.

Radi lakše orijentacije ove dvije Gradine označi·

la sam na slijedeći način: Gradina I - to je Spićak,

brijeg koji ima oblik kupolastog uzvišenja utvrdenog

6

suhozidnim bedemom koji se pruža kružno a presje­ćen je samo mjestimičnos dva ulaza (A i B) j prirod·nim škrapama (SI. 1). Ulazi u Gradinu I bili su po­stavljeni na sjeveroistočnoj i jugozapadnoj strani.Ovo jc prelcino kamenita glavica sa strmim padina­ma na kojima su neki pojasevi prekriveni zemljom iniskim raslinjem a na samom vrhu nalazi se manjikruini plato koji je vjerojatno služio kao refugij naovako dominantnom položaju u slućaju opasnosti.Do sjevcroistocnog ulaza vodila je prilazna rampa u

",,<>tico Pa\·i~iC. RetUJt~li probnih i.ku~.al\la na pnlhlSlQrlJ$koJ iradini $plčak u BoJačnom. Prlloti 3-4. 5-23 (1%61\9&8)

dužini od 24 m na mjestu gdje s istočne i zapadnestrane gradinski pojas završava dubokim prosjeci·ma. Kameni bedem zaštićuje u polukrugu sjevero-za­padnu (u dužini od 52,30 m) i zapadnu stranu (u duži­ni od 29 m), čija se visina na krajevima sužava i po­stepeno nestaje u prirodnim liticama u kojima su nadva mjesta probijeni prolazi. Najsnažniji dio bedemapodignut je na sjeverozapadnoj strani na najnižojtočki koja štiti priStup Gradini I s okolnih visoravni.Na osnovu ovih podataka moglo bi se pretpostavitida na Gradini I Spičak nije bilo veće naselje jer kon­figuracija terena nije omogućavala slobodniji pro­stor za podizanje nastambi, što ne znači da ih nije bi­lo, a njihov se broj može utvrditi samo sustavnimiskopavanjima. Moglo bi se takoder pretpostaviti up­ravo u vezi s malom povdinom unutar bedema da jeGradina SpičB.k mogla služiti i kao refugijum jer je,kao što će se vidjeti na Gradini II, moglo biti veće na·selje.

Gradina II nema nikakav određeninazivanalarise jugoistočnood Gradine I Spičak, elipsastog je ob­lika i orijentirana je po dužini u pravcu sjever - jug.Kao što se vidi na planu ona je utvrdena bedemom ito na zapadnoj i juinoj strani. Na istočnoj strani sebedem prekida jer je tu i najveći pad terena pa s testrane Gradinu II nije trebalo zaštićivati. Na blagomprilazu Gradini II na sjevernoj strani nije mogao bitiupaten trag bedema mada bi Gradina II upravo natom mjestu trebala biti zaštićena. Obzirom da se tunalazi godinama obradivano zemljište moguće je daje kamen bedema prilikom oranja odstranjivan i nalaj način unBten dio utvrde. Najlakši pristup na Gra·dinu II moguć je danas sa sjeverne strane Bojačnog

utabanom stazom do platoa koji se pruža II dužini odoko 42 m a od istoka prema zapadu širok je 12 x 27m. Istočna strana Gradine II prirodno je zaštićena

strmim stjenovitim terenom koji se naglo ruši u pod.nož.je ALOmskih toplica. Na zapadnoj strani od bede­ma Gradine II prema Gradini I teren se blago spuštai lu jc takoder bio dio naselja.

Na Gradini I i II tijekom 1986 i 1987 godine iz·nšena su probna istraZivanja i to:

- na Gradini I Spičak otvorena je poprečna

sonda na sjeverozapadnom bedemu, da bi se ispitalaslruktura i način gradnje bedema. Sonda 2 bila je ve­ličine S x 2 m. Ispod tankog sloja humusa nalazilose veće kamenje koje nije bilo posebno obrađeno asloj.eno je u dva paralelna zida izmedu kojih je pro·stor ispunjen sitnim kamenjem i zemljom. Ovaj zidpodignut je na živoj stijeni a njegova očuvana visinabila je 0,75 m. (T. 12:1- 2)

Na platou Gradine II Olvorena je sonda na zem·Ijištu Slave Jesih gdje je prilikom rekognosciranjaustanovljena najveća gustoća površinskih nalaza.Sonda je bila veličine 8 x 2 m a orijentirana u prav­cu sjeveroistok jugozapad s podjelom u kvadratnumrežu a 1.3 nultu točku odabran je sjeveroistočnirubsonde. Nakon skidanja po\'rlinskog humusnog slojadebljine od 0,15 do 0,20 m, ustanovljen je sloj svijetlosmeđe 7.emlje pomiješan sa sitnijim kamenjem kojije sezao do dubine 0,55 m a sadržavao je brojne frag­mentc kasnobrončB.nodobne keramike, pršIjenove,školjke, životinjske kosti (jelena. srne i goveda), drez·ge s najvećom gustoćom nalaza II četvrtom i petomkvadrantu a ispod njega pojavio se kamen živac. Uo~'im kvadrantima uz istočni i zapadni rub iskopa po-

javilo se veće kamenje slagana u suhozid unepraviJ­nim međusobnim razmacima, visine do 0.35 m a udužini do 1,80 m uz dobro nabijenu podnicu. Po sve­mu sudeći ovi dijelovi arhilekture mogu se tumačiti

kao ostatak jednog dislodranog stambenog objektasa djelomično očuvanim južnim i istočnim zidom,građenim u tehnici suhozida, kojem je pripadao po­remećeni niz kamenja uzrokovan obradom oraniceplugom a uslijed toga i poremećenom stratigrafijom.

zapadna padina Gradina II je najniža u odnosuna cijelu visoravan be7. naglašenog istočnog ruba jerse na ovom dijelu teren naglo spUŠta u nizinu s polo­žajem koji ima dosta oštar pad od istoka prema za­padu sa znatnom visinskom razlikom do 8 m. Stra­tigrafija na donjoj terasi pokazala je slične karakte­rinike kao i ona gornja čime se s ostalim elementi­ma dopunjuju podaci stečeni na Gradini II. (T.10:2 - 3) Ovdje je otvorena Sonda 3 veUčine.ll x 2 ma redoslijed pojedinih slojeva je slijedeći: sloj hu­musne zemlje do 0.15 m, zatim sloj svijetlo smedezemlje pomiješan sitnijim kamenjem do 0,45 m deb­ljine s kulturnim ostacima a nakon toga na dubini od0,45 do 0,70 m pružao se sloj tvrde ilovače, ispunjenna pojedinim mjestima slojem od 0,5-0,10 m pepelai pougljenjenog drveta. Ovim radovima potvrđena jepretpostavka da je na ovom platou podignuta kuća

čija se djelomično sačuvana osnova zida pratila uzsjcverni rub iskopa, veličine 5,20 x 4. Osnova kuće

sastojala se od neobradenog većeg kamenja slaganogu tehnici suhozida čiji je meduprostor ispunjen sitni­jim kamenjem. Prirodna stijena iskorištena je za za­padni i južni zid prostorije dok se istočni zid na de­njem rubu izgubio uz ivicu padine. Uz unutra~nji sje­veroistočni zid nađeno je manje ognjište od zapečene

zemlje veličine O,SS x 0,70 m na podnici od čvrsto

nabijene ilovače. čija je prosjećna debljina iznosila0,20 m. Najveća koncentracija nalaza pratila se uz is­točni zid prostorije, medu kojima prevladavajuulomci keramike. pršijenovi za vretena, grijalice,drozga, ž.ivolinjskc kosti, ulomci žrvnja, kameni brusi gOlova neznatni nalazi bronce koja se pri dodirupretvarala u prah.

Na temelju stratigrafskih pokazatelja i analizekeramičkog materijala dosadašnja istraživanja uka­zuju na postojanje jednoslojnog naselja s tankim kul­lurnim slojem debljine 0.30-0,40 m u sondama nagornjem i donjem platou Gradine II.

Keramika je vrlo dobro zastupljena ali u znalnojmjeri fragmentirana sa vrlo malo primjeraka orna­mentirane keramike što još više otežava rekonstruk­ciju oblika a samim time i njezinu precizniju deter­minaciju. Ipak, 7.ahvaljujući dosta dobroj očuvanosti

keramičkih nalaza uspjeli smo izdvojiti bitne frag­mentirane profile kao i one s određenom ornamenti­kom iz kuće l (Sonda 3). čije smo analogije potraiiIiu istovremenim naseljima i nekropolama sjeveroza­padne Hrvatske a osobito jugoistočnogAlpskog pod­rućja s kojom pokazuje najviše srodnosti. Medu ke­ramičkim inventarom zaslupijena je gruba keramikaradena od pročišćene gline s primjesom sitnijeg ilikrupnijeg pijeska a ponekad i sitnijim kamenčićima.

Stijenke ovih posuda su dosta debele a površina je upravilu neravna i slabo obrađena. Na nekim posuda­ma izražene su različiteboje, pa na primjer prevlada­va siva do oker·smeđa sa lamnijim mrljama koje sunastale uslijed oksidacionog pečenja. U ukupnom ke-

7

h'ančiCl- P",'i~jć. Re.uhall probnih I~knp"".",ja n" prclhi~IOrlj.k"j ~dini Spiak" Suj.čnom. Prilo'i 3-4. 5-23 (l986/1~8S)

ramičkom inventaru ova vrsta keramike je najbrojni­ja u odnosu na finiju keramiku koja je slabije zastup­ljena. 17.radena je od dobro proči!ćcne gline, površi­na je posve glatka, tankih stijenki, sive, smede i cig­lastocrvene boje, a na pojedinim fragmentima uočlji­

vi su tragovi poliranja.

Ornamentaini motivi vrlo su siromašni, stilskiujednačcni i javljaju se na odredenim mjestima naposudama. U pravilu ukrašavanje je ograničeno nauži pojas površine, donji dio vrata i ramena posude arjede na obod i to kod keramike grube fakture.

Od ornamentainih tehnika ukrašavanja najšireje zastupljeno oštro i plitko urezivanje (T. 1:4,8;2:1,3),horizontalno kaneliranje (T. 1:3), ponekad u kombi­naciji sa urezanim cik·cak linijama (T. 1:4), koso ka­neli ranje (T. 1:2,6) te facetiranje na drškama posuda(T. 3,2)

Urezivanje se javlja najčešće na ramenu posudečiji su geometrijski motivi uglavnom pravolinijski,jednostruke ili dvostruke horizontalne linije (T. 1:1)ponekad u kombinaciji sa kružićima (T. 1:1) ili sa­mostalne cik-cak linije (T. 2:1). Na nekim finijim po­sudama sa urezanim ornamentom (T. 2:3) zapaženisu tragovi inkrustacije. Kao čeSi motiv ukrašavanjakoristi se plastiĆlli ornament u različitim kombinaci­jama, horizontalnim ili vertikalnim trakama s okrug­lim ili izduženim udubljenjima prSla (T. 1:7,10;4:6-8).Na prema van izvijenim obodima ovaj se ornamentjavlja u vidu prelomljene trake (T. 5:1:2).

Uz razne tipove keramike na ovom lokalitetu do­bro su zastupljeni i neki tipovi drški na osnovu kojihse mogu kronološki odrediti pojedini primjerci kera­mike. Uglavnom su lo vertikalne drške koje su spaja­le trbuh s vratom posude okruglog presjeka bez ikak­vog ornamenta (T. 6:4), horizontalne drške postavlje­ne na trbuhu posude (T. 33) ili jednostavne trakastedr~ke (T. 2:4;3:4) koje su se upotrebljavale kroz cijelokasno brončano doba. Među rijedim primjercimasusreću se facelirane trakasle drške koje su nadvisi­vale obod posude (T. 9:3). Dobro su zastupljene ma­sivne jezičaste dr~ke od kojih obično polaze simetrič­

no postavljene plaslične trake sa otiscima prsta okogornjeg ili donjeg dijela posude (T. 3:5;63). One suvjerojatno pripadale posudama većih dimenzija. Zaukrašavanje koriste se i bradavičasta ispupčenja, po­jedinačno simetrično raspoređena po dva ili vi~e, ta­ko da dijele ornament na više jednakih cjelina, naj­češće duguljaslog oblika (T. 2;1;2). Primjer četvrtaste

drške s proširenim i vertikalno izvedenim gornjimdijelom (T. 2:7) nalazimo na susjednim lokalitetimau srodnim naseljima i nekropolama Ha Bl stupnjakao u Dobovi,6 Pobrežju,7 Kiringradu,' Turskoj kosi. 9

Izmedu ostalih fragmenata posuda otkriveno jemnoštvo keramičkih pršijenova, okruglog i bikonič­

nog oblika s istaknutim profiliranim kružnim otvo­rom u središnjem dijelu i skoro sva su dobro obrade­na (T. 4:9.12). Spomenimo jo~ i nalaz piramidainogutega (grijača) od pročišćenegline horizontalno pro­bušenog u gornjem dijelu (T. 9:1).

Sl. 2

8

U bogatom in,,~ntaru nalaza gmpe Ruše uSta­jerskoj poseban značaj imaju amfore s dvijcma ručo

kama, r37.liČitih oblika i dimen;dja od kojih su nekitipovi zastupljeni i na Spičkovoj gradini. Ističe se tipmale trbušaste :lmfore (SI. 2) s koničnim vratom, sprema van izvijenim obodom čiji je prelaz ramena uvrat posude ukra~en s tri horizontalno žljebljene ka­nelure i sa simetrično posta\'ljenim vertikalnim bra­davicama na ramenu posud~. Horizontalne kanelur~

prema mišljenju Stareal~ nisu služile samo kao ukrasna amfori vcć su imale i drugu funkciju, da dijele vj­soki vrat od ramena posude, slijedea dalje tipolo~ki

razvoj ovih amfora s izduženim koničnim vratom ispljo~tenim bikoničnim trbuhom. Analogije la našuamforu mogu se naći u Mariboru", Pobrdju", Haj­dini u , i RuŠamau . Porijeklo ovih trbušastih amfora s\'isokim koničnimvratom ima svoje uzore u oblicimagrupe Baierdorf-Vclatic~,datirane grobom iz Velati­ce u ranije ra7.doblj~ Ha A stupnja starije kulture po­lja sa facama.u

Zastupljeni su i fragmenti posuda poluloptaslogtrbuha s lagano prema van izvijenim obodom čije jerame ukrašeno cik<:ak linijom (T. 2:1) koju prekidabradavičasta ddka a ponekad dopunjeno dvostru­kim nizom uc~zanih zareza (T. 2:3). Ovaj motiv ukra­savanja često je zastupljen na našem lokalitetu, kak­\'e sličnosti nalazimo i na srodnim lokalitetima pod­ravske grupe Ruše kao u grobu 69 u Pobrežju, dalira­ne u Ha Bl stupanj.l.

Medu ostalim keramičkim nalazima zastupljenisu fragmenti posuda sa ~iroko na van izvijenim obo­dima, čiji je rub ukrašen otiskom prsta (T. 5:1-2).O\'e posude vjerojatno pripadajujajolikim ili lrbušas­tim loncima hrapave fakture na vanjskoj i unutraš­njoj površini. Inače, horizontalni i vertikalni nizoviplastičnih traka ukra~eni otiscima prsta ili nekogdrugog predmeta čine najčešći način ukrašavanja ke­ramike na Spičaku koja predstavlja u suštini vrlojednostavan oblik plastičnog ukrasa keramike kultu·re polja sa Žarnma.

Jedan od najbrojnije zastupanih keramičkih ob­lika na Spičaku čine zdjcle sa uvučenim ili prošire­nim ravnim obodom. Kako se moglo uočiti po nade·nim ulomcima, glina iz koje su radene ove posudedobro je pročišćena, jednakomjerno obradena a nanekim mjestima opaža se trag mehaničkog glačanja.

Prevladavaju zdjele glatkog uvučenog oboda (T.82-4), ponekad s bradavičastim drškama (T. 8:5),dok su rjede nalaženi ulomci oboda ukrašeni plitkimkosim kanelurama (T. I :2,6). Našim zdjelicama ana­logne primjere ukrašavanja oboda posude širokimkosim kanclurama nalazimo u inventaru nalaza iznaselja i nekropola datiranih u Ha A stupanj.ll Mladi,ipovi ovih posuda sa Spičaka karakterističnasu po­ja\'a kulture polja sa farama kroz cijeli Ha B stupanjna teritoriju srednjeg Podunavlja. jugozapadne Pa­nonije do jugoistočnogAlpskog područja.

Srodne ovom tipu ja\,ljaju se poluloptaste 7.dje\i·C~ s trakastim drikama koje nadvisuju obod posudeT. 9:3). Osobito su ove zdjelice 7.astupljene u naselju

:1a Ptujskom graduII, nekropola Pobrežju", Maribo­:-u:~ DobovilI i Velikoj Gorici::. Osim ovog tipa javlja­ju se i koničn~ 7.djele širokog oboda, ponekad ukra·š~ne u donjem djj~lu plastičnom trakom (T. 8:1), kak­\'e nalazimo u Pobrežju:J, RUŠ3ma", Hajdini U i Ptu­.iu:·.

Gledano II cjelini tipovi na~ih posuda ne istupa·ju iz ustaljenih oblika posuda u podravskim naselji­ma i nekropolama grupe Ru~e kasnog brončanogdo·ba. U dosadašnjem skromnom invcntaru nalaza izovog naselja nemamo osobito tipičnih vrsta karakte·ristične keramike poznatih iz susjt:dnih nalazišta,kao velike bikonične amforel1 te osobito omiljelevrčeve različitih oblika s karaktcrističnom ornamen­tikom zastupanom u Rllšama:l, Pobrežjul'O i :\1aribo­ruM.

a osnovu dosadašnjih nalaza u \'ezi s analizommaterijala sa Spičaka, proizlazi da je keramika u us­koj vezi s grupom Ruš~ i njenim osobilostima, kakou oblikovnom smislu tako i u ornamentici ~ bogatourezanim motivima koji joj daju S\'ojstven regional·ni značaj kasnog brončanog doba u Slm'enskomPodraviju.

Materijal se po oblicima i ornamentici uklapa uokvire kulture polja sa ;'.arama Miiller-Karpcovog HaA2 i BloJ stupnja za srednjeevropsku periodizaciju.

Vjerujemo da če daljnja istraži\'anja na ovom bo­gatom arheološkom lokalitetu proširiti spoznaju označaju ovog lokaliteta kroz odredena povijesna raz·dobija, za ~to pružaju indicije površinski nalazi s ob­ližnjih položaja na području sela Bojačno.

BIUE$KE - NOTES

L Jstraliv3nj;t su sufinancirana sredstvima Skupštineopćine Klanje<; i SIZ.-a /.a kulturu opcine Klanjet:.

2. J. Klement, Blall Rogatec, Zagreb. 1939.76.3. Zdra\'i!išče Alomske toplice - Podčetrtek. Podčelrtek

1980,5-6.4. J. Klemel1C",o.c.63-64.5. OdOle se najljepše zahvaljUjem kolegici D. Balen·Letu·

nić it Al'heoluškug mU2eja u Zagrebu koja mi je dalan:\ uvid nala7.e sa Spičaka. Radove je vudila mr. 1. Pavi·šić Usuradnji s mr. 2. Tomičicem. Uekipi su sudjelovn.li studenti arheologije: A. Fortuna. A. Gruborović. M.Krpan.lvić. M. Bnldini. B. Barac, B. Buj, M. Došen. I.K:\r;\V:\nić. J. lo7uk i R. Star:\c - svimo se najljepše7.ahvaljujem. Posebno zah\'aljujem prof. R. Dret:hsler·-Biii~ n:\ brojnim strućnim podacima kao i prof. M.Pldku na prikupljenom m:\terijalu s O\'og lokaliteta.

6. F. Stare. Dobo"a. knj. 2, Brdice 1975, T. 60:5;66:2.7. S. Pahi~. Pobrdjc. Ljubljana 1972, T.ll:16: 13:2.8. D. Baten-LeluniC, PrethislOrijski nala7i s gradine Ki·

ringrad, Vjesnik Arhcol~kog muzeja u Zagrebu,3.1Ii.XX/1987, T.2:!.

9. L. Cutković, Prelhb.torijska gradina Turska kosa, )(a.talog izlolbe. KarlU\'ac 1983, fig.9.

10. F. Stare, Ilirsko grobišćc: na Zgornji Hajdini pri Ptuju,Arh~loiki \·cstnilr. III - 2, Ljubljana 1950/37 sq.

11. H. ~1illler-Karpe, Bdlmge zur Chronologie der Urnen­feldertcil nordlich und slidlich der Alpen. Rom.-Gcrm.Forschul1gen. 22/1959, T.121915.

12. S. Pahi(;. O.t:. (nuta 2), T.8:6.13. H. Muller·Karpe, o.c. (nOta 6), T.117:30.14. S. Pahi(;, Drugo tamo grobi~e \' Rušah, Ra.~pr.l\'~ IV·

13-1957. T.II.:3; 111:2.

9

15. K. Vinski-Gasparim. Kultura polj_ sa !arama u sjever.noj Hrvatskoj, Zadat: 1973. 160 sq.

16, S. Pahić.o.e. (nota 2), T.14:.9-11.17. S.' Gabrovec. Prai.torija jugoslavenskih zemalja, lu\i.

IV/I983. T.VII:IO.18. J. Korolec, Predzaodovinska naselbina na Plujskem

gradu, Dela 6/1951, s1.19.19. S. Pahil~. Nekaj najdb Iz!arnep IfObllča na Pobmju

pri Mariboru, ArheoloAk.I vestnlk V/2-1954, T.1:9;4:I3.20. H. Miiller·Karpe, o.e. (nOla 8), T.120:28.21. F. Stare, o.c,.(nota I), T.34:13; 38:3,22. K. Vlnskl-Guparinl. ooC.(nota 10), T.10S:7.23, S. Pahič. o.e. (nota 2), T,17:3.24. S. Pahić. ooc. (nola 9), T.xvII:2.25. F. Stare. O.e. (nota 5), fisha 4b26. J. Korolec.o.e. (nola 13), sl. 33 a27. S. Pahič. o.e. (nota 9), TJeL:2.28. S. Pahić. O.e. (nala 9), T.I:S;IV:S.29. S. Pahić.o.c. (nota 2), r.5:8; 10:10.30. H. MUller.Karpe. o.c. (nota 8). T.l19.31. Crtefe izradio K. Rončević kojem se: najljep1e zahvalju.

jem.

THE RESULTS OFTHE TRIAL EXCAVATIONS OFTHE LATE BRONZE AGE HILLFORT $PICAK IN

BOJACNO, HRVATSKO ZAGORJE

Summary

The hillfort of Spičak is situated in a dominant posltl·on on the fringe, of the village of Bojačno bene.lh Ihehamlets of Harina Zlaka and Luka Poljanska. From this po­sition a magnificent view of the wider surroundings is af­forded in the diltttion oC Ko%jansko in Slovenia and oC eas­ties and estatcs such as Mali and Veliki Tabor and Miljanain Hn--alsko zagorje. Spičak (k. 493) is a twin hillfon refer­red lo in this text as Gradina l and Gradina 11. Gradina I isdome-shaped with three slight terra«s of which lhe lara:6tand lowest is on the north'\\''Cst side. The circular placeau atthe summit served as a refuge. A 24 m long access causewayled to the hillfort entrance situated on the north side. Thenatural defences of Ihe hIIIfort were such lhal only a partneeded to be protecte<! by a rampart. The strongest sectionof the rampan was on the north - west side and. as shownby the eXC8vation, was constructed of dry·stone walllng.Gradina I and Gradina II are connected by agentle saddiewhich consists of lwo spaclous terrace! on which prehisto­ric settlement structures were built. Traocs of buildings \\IĆ'

re followed on both terraces while on the lower, where thein\'estlgations were concentrated, an east-\ves(orientatedhouse was found with dimensions of 5 x 4 m. The archaelo­gical deposit was \'Cry shallow with a depth of only e 0.60m.lt containe<! numerous fragments of pot1ery.loom weig­ht.s. a heater, animal bones, shells.and snail shells, a fra,.ment of a mill·stone. slag from metal·working and remainsaC bron7.e which tumed to dust when touched. The hardclay base of a smaller house and the remains oC daub werealso found. The greatest conctntratlon of finds was by theeast wall of this smaller house.

On the buls of itratlgraphy and the analysis of the ce·ramie material a single-phase sctllement with a thin eultu·ral la}'Cr 0.30 to 0.40 m deep is supposcd and is found onboth upper and lower plateaus of Gradina 11.

Pottel"}', although abundanl. is \'el)' fragmentary andonly rarely bears omamentation. These factors make thereconstruction Of the shapes difficult and therewith any

10

further analysis. NC1o·ertheless. O\vina to the relatively well··pruer\'ed fragments, cenain profiles have been determi·ned from House I (Treneh 3).Analoaies are to be found in Ihe contemporary settlementsand cemeteries of north·west Croatia and especially of thesouth,"st Alpine area where the greatest simUarities werefound. Coane ware was made of clay with the Inclusion oflaraer or smaller grains of sand and smaller stones. Thewalls or the pots are quice thick, che surfaces uneven andpoorly worked. The colours vary from arey to ochre-brownwith darker patches due tO oxidation durin, firing. The co­arse ware is much more plendfuI than t!te fine ware. The fi·ne ware is made of refined clay, has smooth surfaces, thinwalls and is grey·brown and brick~ in colour. Some frag.ments show traces of polishina:.

Ornamental motifs are ~r. stylistically uniform andappear in the same places on the pots: that is on the lowerpans of the necks and shoulders and onlyoccasionally onrims, the latter being found only on coarse ware.

The ornamentation techniques most frequently usedare those of sharp and narrow inclsing (T. 1:4.8;2:1,3). hori­zontal grooving (T. 1:3), sometimes in combination with in·elsed zla'ua lines (T. 1:4). transverse groovin, (T. I :2.6) andfacelina on handles (t. 3:2). •

Incising is mostly on the shoulders of the pou and ta­kes the form oC straight.lined Jeometrical mOlifs, single ordouble hori7.ontallines (T. 1:1). sometimes in combinatiOI1with small circles (T. 1:1) or individual ug.zag lines (T. 2:1).On some of the fine ware with incIsed ornamentation (T2:3) traces of enct\Islation are present.

A further form used is plastic ornamenlation in various combinations, hori:tOntal or venical strips with round OI

oval flnpr impressions (T. 1:7.10;4:6-8). On evcrted rim't~e strips take the form oC interrupted lines (T. 5:1-2).

on the basis of various h.andle types, some potter)' canbe ehronoJogically determined: the venical handle types wi·th a round section conne<:ting the helly of the pot with itsneck and without ornamentation (T. 6:4); horizontal han·dies placed on the beliy of the pot (T. 3:3); simple band han·dies in use throughout the whole of the late Bronz<: Age (T.2:4;3:4). Among the rare examples are fa«ted band handleswhich extend above the 1C\'el of the rim (T. 9:3). Massivetonsuc-like handles are well documented. They are usuallythe stt..t1na point for symetrically.placed plastic strips withfinger impressions which exlend round the upper or lowerpart of the pot (T. 3:5;6:3). Most probably these belonged tOpots of large dimensions.

Nipple-Jike proINsions, symetricaUy·placed in pairs ormore, divided the ornamentation into more clongated units(T.2:1-2).

S quarc: handles with an expanded upper part (T. 2:7)arc: found on the neighbouring sites and cemeteries of HaBl as in Dobova.. Pobrežjc,' Kiringrad" Turska kosa.'

Leom \\''eights are of round and biconical shape with around ,hole in the centre; almost all are very well made(T.49-12). The find of a pyramidal·shaped weisht (heater)made of refined day and whh a hori7.onlal hole in the up­per part (T. 9:1) is also wonhy of mention.

Amphorae with two handles of differents shapes anddimensions are signiCicant in the inventory of the finds ofthe Rwe group in Styria. Some of the types occur on Spi.čak, for example the small helly amphora (2.) with conicalneck and everted rim. The point of transition of the neck in·to the shouldcr is marke<! by three hOrUontal grooves andsymetrieally-pla<.:ed vertical mpples. "nato,ie, are tO be fo­und in Maribor,l1 Pobrefje,ll Hajdina,U and RU!C.'4 Theorigins of the belly amphorae with eonical necks are to lnsought ln the shapes of the Baierdorf- Vclatice group da·ted to the early period of Ha A of the carly UrniAcId OJltu­re.':!

Prescot are also fragments of haU.spherieal pots withslightly C\'erted rims. The shoulder is dccorated in a zig·ug

h'ančica Pa"j,ic, R"zult~,j probnih iskopavanja na prothi<torij.koj gradini $pičak U BojMnorn. Priluzi 3-4. 5 -23 (1986/1988)

""erem ofTh,"d

:uv.'n, <o.

~ fi·:.runbg.

"d:.'II.er!on

=d:.ori­~in·

~,d

~ ta·!le or~o"1:1).

lt (T.

·.:::tn:J. ....i­::: !IS

--4n·,::;ln·

~T.

~"

"",~y

;th-,== 10

:J)

"..,

d.. :Jf

:Sci­~l

1 ".

d.. ',;;,.

~

~

• -=:=."",=.

line (T. 2:1) which is intenupted by a nipple.like handIe nadoccasionally by a series of double incides lines (T. 2:3). Thismotif is frequently found on .spičak and can also be seen on!he related sites of the Ruše group, for example in Grave 69al Pobrežje dated to Ha B).'·

Further forms are pots \,..ith widelly-everted rims deco·rated with finger impressions (T, 5:1-2), They were pro·bably egg·shapes. The type of decoration of plastic strips...irh finger impressions was the most common on .spičak

and it represents a simple decoration of the Urnfield Cultu·:e.

One of the most commonly.occurring types on .spičak

1..;; the howl with an inverted, or flat, widened rim. The Bow­ts are made of refined and carefully-worked clay and have:.-eces of bursnishing. Most inverted rims are plain (T.8:1-4), sometimes with nipple.like handles (T. 8:5), where­'"-5 the rims decorated with shallaw, transverse grooves (T,1:1,6) are rare. These last find their analogies on sites andc:emeteries dated to Ha A." Later forms of these pots, asd::ose from .spičak, are characteritic of the Urnifield Cultu­~ throughout Ha B in the area of the middle Danube basin,5oOuth·west Pannonia and the south·east Alpine area.

Also present are half·spherical bowls with bandedhandles extending above the rim (T. 9:3), They are to be fo­und on Ptuj ski grad," in the cemetery of Pohežje,u Mari­bor,l~ Dobova21 and Velika Gorica.ll In addition to this typeconical howls with wide rims sometimes decorated with aplastic strIp (T. 8:1) are found. Similar bowls are knownfrom Pobrežje/' Ruše,2" Hajdina" and Ptuj.20

In general the types of our pots fit Into the known ty·polag}' of pottery of the sites and cemeteries of the Dravavalley Ruše group of the late Brom:e Age. In the rather poorinventar)' of finds from .spičak to date some typical potterytypes known from neighbouring sites are missing such aslarge biconcical amphorae"' and in particular flagons of va·rious shapes and characteristic ornamentation well·docu·mented at Ruše," Pobrežje" and Maribor.'o

On the basis of the material revealed thus far, the po·ttery from .spićak is closely connected with the Ruše groupespecially the richly.incised motifs which give a special regi·onal identity to the late Bronze Age in the Slm'ene DravaValley.

The material belongs to the Urnfieled Culture and isto be dated to Mii1er-Karpe's Ha Al and BI_3 of the cen·tral European chronology.

II

1••I !.

1

\

lI '

I I

-,

••

\,

\

•

,

,l

, ., ., .

,,/

I

7

•,9

12

Ivande" p~"g;ć. RemItati probnih i.,kopa\·anja n~ prethistOlij.koj .,-radini Spkak U Boj.čnom, Prilo,; 3-4, 5- 23 (1986/19Rg)

2

,, ,, ,'. '1

, ', ..'

"'I fl II lj IIIIIII!II lj I r I j 1(1 r III IIII I'

, IlIJI l/II liftU I, II rl/lfltfl!U ItIIItfifI!

,.. ,f ',

5

11\\1\\\\\

O.' ,,. ,

/ '/

,\

4

7

•

"

•

13

I"anćlta P",·i~~. R"'''h.ati probnih i.kup;"·"nja na pr<:thi.I01ij.koj l:,...dinl Silit"",,, 8njunum. Prilo.i 3_4. S-23 (J946/I'JSlll

2

,, .'~.~'

.~._,:.;',­'0,

'.'.,

t~

~

,•"

•••\

•II

•••,

I 3

o ••,,

•,,\l

lI

14

--'~~,

,

\\

\\\,

2

4

12

,,,4

1110

,,

,, /,

5

" ", 'I /--~-, l,If' \J! ','\~}\~I

,

([().:I" I'. I

9

• i

15

""'''''ka Padii<". R"zuhall pr""nih i.k(>p,l,."nja na prelhistnrij.kuj vadln; Spib.k u R<>jaen<lm. Pril<>%i 1-4. 5_21 (11'86/19811)

, ,I,,

,,\

5

.'

2

,

",I,,

/

4

16

h'~""ica h"i!i". R.,.uJto.,i probnih lIkOfl'l\'a'1la "" l't'Clhi'lOrij.koj gr.>dinl Sl'i.::..k u 8<>jatnnm. Pril",] 3-4. ~-13 0\lll6f19118)

2

3

,,,,,,

I,,•

;,,

,II,

,,,,

,,,,,,,\,\\,,,,,,,,,,,,,,,,,

4

17

7.-'~ --,,,,,,,,,

//

ttI~· ""....

/,,,/

/

,/--------2

18

1

8

2

3

4

-'

---

'""- --'- s

o-

19

I,...nta<:;o r.mic. 1tc7J11'....i p,\>bnih '.......,....,ja .... prcthj..onJ~ko:,j .,-adini $paol II Ropo!'....m. I'ril.... 3_4. S-lJ (19U/19ll1

1

••,•,,,,,,,,

•,•,

------~

2

9

20

,:;-""--;--1.-""'-" -

h ..nt>c~ P:>yHit, Rcmhali probnih iskOl>'l.al\i~na pro,hi<",rij.koj ~radi"i Spić:>k u anj.tn"",. Pril""i 3-4. S-2_~ (l9Mj191l1l}

10

•, .

1

2 3

21

11

22

1

2

3

Remza KOSCEVIC - Rajka MAKJANIC

ANTICKI TUMULI KOD VELIKE GORICE I NOVA OPAŽANJA O PANONSKOJRADIONICI GLAZIRANE KERAMIKE

Remza Kosčević

Institut 7.a povijesne wanostiOdjel za arheologijuZagreb, Krčka 1UDK 903.53(497.13)"65"

Rajka Makjanić

Institut 7.3 povijesne 7.mmnstiOdjel za arheologijuZagreb, Krčka lUDK 903.23(497. \3)"65"

A. ANTICKI TUMULI KOD VELIKE GORICE

R. Kosčević - R. Makjanić

U sumi Turopoljski lug kod Velike Gorice haj Zagreba ustanovljena je nekropola sa an·tičkim humkama (tumulusi). Od preko stotinu regiSiriranih humaka, u razdoblju1981 - 1983., istraženo je njih šest. Pokrivali su grobove sa jednim ili \'iše paljevinskih ukopa.Manje humke do 12 fi promjera sadriavale su keramičke i vrlo skromnc metalne nalaze, a uvećima preko 12 m u promjcru, otkriveni su ostad arhitekturc i neki Vlijedniji nalazi. Ovehumke pripadaju vremenskom okviru od sredinc L do kraja 2. st., kao i droge skupine takvihtumula koje se iz Austrije i Mađarske protežu u Sloveniju i dijelom u Hrvatsku.

B. PANONSKA RADIONICA GLAZIRANE KERAMIKE

R. Makjanić

Glazirana reljefno ukrašena zdjda nađena II tumulu V u TUl"opoljskom lugu, pripad.l.slabu istraženuj i rijetkoj grupi gla7.irane i sigilaine reljefne keramike, datirane II pnJU polo·vinu i sredinu drugog stoljeća.

A. ANTICKI TUMULI KOD VELIKE GOR1CE

U više kampanja, u razdoblju 1981-1983 godi­nel, II šumi Turopoljski lug (sL I) - jugoistočno odVelike Gorice, istraženo je šest od velikog broja do­sad tamo konstatiranih tumula.1 Istraženi turnuli iztri različite skupine (sL 2 a, b) promjera 5 do 18 m, vi­sine 30 do 150 cm iznad tla, nisu svi bili intaktni. Tlou .šumi Turopoljski lug sastoji sc od tankog sloja hu­musa 10-20 cm debljine, sloja žute gline pomiješanesa humusom debljine 30-40 cm, te sivkaste pjesko­vite gline. Njegov sastav vrlo lok je djelovao na nala­ze koji su prethodno bili izloženi utjecaju vatre pa jesačuvanost, naročito kod metala, krajnje loša a kat­kad i kritična. Turnuli promjera do 12 m, sa paljevin­skim ukopima, iskopavani su u četiri segmenta, sakontrolnim profilima originalne visine i debljine 50cm ~ koji su naknadno skidani, a oni promjera 16 i18 m iskopavani su sistemom sondi sa obje strane

profila originalne visine, jer se to obzirom na veliči­

nu tumula i gustu vegetaciju dubokog korijena, po­kazalo podesnijim.

Tumul I ~ pr. 10 m, vis. 70 cm (sl. 3) sa jednimgrobom dim. 230 x ISO cm, sa slojem gara debljine10-15 cm i prašinastim tragovima kalciniranih kos­tiju, sadržavao je željezni čavao (T. X, 98), ulomke lo­naca (T. XI, 139, 140), jednu zdjelu (T. XV, 160) i frag.mente dna posudica neidentificiranog oblika (T.XIV, 156, 157).

Tumul II - pr. 5 m, vis. 30 cm (sl. 4), najmanji odistraženih, pokrivao je tri groba dim. 140 x 90,230 x 170 i 170 x 120 cm. Zapečena glina sva tri uko·pa blago je uleknuta i pokrivena garom, a II prvomgrobu djelomično i slojem drvenog uglja. Cetvrt met·ra ispod srednjeg groba nalazio se još jedan takavmali plato zapečene gline pokrivene garom dim.

25

VELIKA GORICA

SJ. l. Plan šume Turopaljski lug; A, e i D - skupine s iSln.tženim IUmuJima.The map ofTuropoljski lug forest; A, e and Dare groups in which baJTOWS were ua·vated.

VI

-,'

•.~•

IIV··G

D

e

26

SI. 2. a/ PoJoJ.aj rumula l, ll. IV. v, Vl II skupinama e i D.The location of barroll's L ll, IV, V. VI within their groups.

R~miaJ. K/N«!<~ - R:!jb M.J;pn'ć, Antički tumull ~od vdl~c Gorke. 1'l'ilo»l l-~. 25_70 (198aiIY~7j

150 x 140 cm. Prvi grob (A) sadržavao je par fibulaT. III, 21, 22), a treći (C) jednu fibulu (T. 111, 20), dok

.ie II srednjem (B) naden nož (T. X, 101). Od kerami·ke. u lumulu su pronađenidijelovi lonaca (T. Xl, 138,l~I, T. XII, 142-145) i tanjur (T. XV, 159).

TumuillI - pr. 12 m, vis. 70 cm (sl. 5) imao jed\'a groba nepra\'i.lne ronne dim. 300 x 170 i160 x 130 cm od jako tvrde gline pomijeSane sa više?epela nego gara. U gornjem grobu (A) naden je nolT. X, 102) i čavao (T. X, 99) te fragmenti vrča (T.

XIV, 154), a u donjem (B) čavao (T. X, 100), dio lonca:li vrča (T. XIV, 155) le fragmenti tanjura (T. XIII,:48).

I0QJ06

BĐ 01 o

0111

O"

A21 22 141 401159 20138 142

SI. 4. Tumul ll.Barraw ll.

SI. 2. b/PoloŽllj tumula /ll u skupiniA.The location ofbarrow III in group A.

• \I'.~

SJ. 5. 1"umullll.8arr()lI' lli.

SI. J. Turnu} I.Barrow l.

27

lkm:a. Ko~rit_ Rajta .\bltjlltlić, Anlićki l...m ... 1I kod V"lik" Gori~. Prij....; J-4. 25-70 (19!I6/1'JS7)

Tumul rv - pr. 10 m, vis. 85 cm (sL 6), sa jednimgrobom dim. 130 x 80 cm na zapečenoj glini sa sla­bim. u mrljam.a razasutim garom, sadržavao je neštositnih keramičkih ulomaka, od kojih se djelomično

dadu rekonstnIirati ru.b velikog lonca (T. Xl, 137),dno lonca (1". XII, 146) i tanjur (T. XIIT, 147).

Tumul V - pr. 18 m, vis. 150 cm (sl. 7) koji je ra·nije bio provaljen, poka7.ao je slijedeću situaciju. Nadubini od 150 cm nalazio se tanki naboj od slUcanecigle, koji se prema periferiji lumula postepeno gubi.Na ovom naboju ležala su dva obradena kamena bio·ka - jedan dužine 0,80 m Dakošen, a drugi dužine1,20 ID horizontalno položen - okružena vijencemod tri reda većih riječnih oblutaka koji obrazuju ne­pravilan četverokutdim. 2,50 x 2,90 ID (sl. 7, A) ave­7.ani su čvrstim ve7.ivom koje sadrži fini riječni pije­sak i šljunak. Na jugoistočnoj strani vijenac od oblu­taka prekinut je u dužini 0,50 m. Iznad i unutar ovogčetverokutnog prostora 7.atečeno je mnoštvo fragme­nata opeke pomiješane sa garom, nešto ulomaka ke­ramike (T. XIV, 153a, b) i malo debljeg pougljenjenogdrveta.' Na nekim velikim komadima opeke duž. 25 i33 cm, sačuvani su ostaci žbuke. Na jednom mjestu udužini oko 1 m, ležala je veća količina razlomljenihkomada sadre. Na oko 1 m udaljenosti od sjeverois­točne strane vijenca od oblutaka, na istoj dubini od180 cm, na prostoru fonne nepravilnog kruga pr. oko180 cm (sl. 7, B), u sloju vrlo tvrde gline izmiješanesa gaTam i mjestimično komadima pougljenjenogdrva debljine do 3O-tak cm te sa zapečenimgrudamagline narančaste i sivo-crne boje, uz izvjesnu količinu

SJ. 6.

I

137~''''1'1

TumuJ TV.Barrow TV.

A.....-.......LO: u __cl

;:E_~_.

B

~..-..- ft 7U~J-~__~---------"~-Sl. 7. Tumul V.

Barro\\' V.

28

R~m~a Kuik~"j(' - R~ih M~A.i~lIi<'. Anlički lUJJLu!i kuJ Vdike Gorjce, P,;!",i .1- 4, 2~ 70 (19f16/19S7i

rs gu

:"l kom_dići lbuk _ /

______-u~A i(7J..p" 1~~8_. _

SJ. 8. Twnul FI.Barrow VI.

sitnih ostataka kostiju i dosta dobro sačuvanihkosti­ju lijeve polovice svinje, nalazili su se koštani pred­meti T. JI, 14-19, metalni predmeti T. l, 1-6, T. II,l-B, T.Ill, 23-31, T. IV - T. VII, 67 -73, 75~79,T.VITT, T. IX, te keramičkeposude T. XIII, 149-152, T.XV, 161-162, T. XVI - T. XX.

Pored navedenog, na istom mjestu pronadeno jei više desetaka silnih ravnih limenih fragmenata veli­cine ispod 10 mm, zatim preko 20 amorfnih komadi­ća rastaljene bronce veličine 10-35 mm i više otisa­ka zelene brončane patine - ostataka limenih bron­čanih pločica, na zemlji ili drvenom ugljenu, približ­ne dužine 50 mm te četiri veča amorfna rastaljenakomadića stakla blijede plave boje veličine 13 - 20mm i mnoštvo sii'ušnih staklenih mutno prozirnihkristalka.

Tumul VI - pr. 16 m, vis. 150 cm (sl. 8) zatečen

je gotovo sasvim ispražnjen. Ka dubini od 170 cm, nanaboju od stucane cigle koji je u središtu kompaktni­ji i sadrži vei'e komadiće opeke i nešto kamena, aprema periferiji tumula stanjen i mjestimično uru­šen, nalazila se bre7.uljkasta gomila sa velikom količi­

nom nabacanih ulomaka cigle izmiješanih sa garom,zemljom i ostacima žbuke. U;,o; ovu gomilu ležao je na­košeni obradeJ;li blok dulj. 115 cm te komad debljegpougljenjer:i'6g drva. Sa druge slrane gomile bili surazbacani komadi sadre. Od nalaza u ovom tumuluzaostao je zeljezni čavao (T. VII, 74) i nekolicina vrlomalih keramičkih ulomaka.

METALKI NALAZI

Unutar metalnih nalaza javlja se više vrsta pred­meta koji se, ovisno o stanju sačuvanosti,dadu djelo­mično ili u potpunosti namjenski odrediti. Kod jakooštei'enih i deformiranih primjeraka koji su izgubiliizvornu [ormu ili sitnih fragmentiranih komada, po­put brončanih T, III, 24-31 i željeznih T. V, 40-49,T. VI, originalni izgled ostaje nedefiniran jednakokao i njihova namjena, mada se za neke može signali­zirati moguću funkcija.

Ručke T. I, 2-4 i kuke sa dugim kracima br. 5,6koje su služile za fiksiranje prvih, zatim visoki ukras­ni čavli T. II, 7 - 12, tročlane šarke odnosno šarniriza poklopac T. rv, 35, 36, ključevi T. IV, 32, 33, diobrave u koji ulaze zupci ključa T. IV, 38, a vjerovatnoi komadi br. 37, 39, pripadali su drvenim kovčežićima

- škrinjicama nepoznatih dimenzija i oblika. Na os­novi duljine ravnih dijelova krakova kuka čiji su kra­jevi na drugoj strani bili kutno presavijeni te sudeći

prema sloju drvenog uglja dim. 60 x 35 x 20 mm, II

kojem se nalazio donji dio kuke br. 5, debljina drvajednog kovčezićamogla je iznositi od 20 do približno23 mm.

Islim objektima pripadali su i glatki čavli krat­kih trnova (T. VII, 67 -70), koji su služili za pričvršći­

vanje tanke limene oplate ~ okova na drvenu podlo­gu kovčežića. Prema sačuvanim otiscima odnosno za-,

29

SI. JO.Rimski dn'cni kovćežićs metalnim, okovima.Roman wooden casket with metal plates.

ao

oo

a

što joj nedostaju krajevi. Formom sačuvanog dijelamogla bi se vezati i za neke tzv. delfinske ručke (Gas­par 1986: T. CCLXXVI i dalje; Bojović 1985: sl. 63, 64)ali i za onc sa profiliranim krajevima i njihovim za­vršecima (Henkel 1913: T. LXXIX). Bliska ručka sasrcoliko oblikovanim krajevima, poznata je sa neda­tiranog kovčežića koji je na poklopcu imao i pet uk­rasnih čavala (sl. 10). Ovi sc donekle, barem u osnov­noj liniji, mogu vezati za turopoljske primjerke T. II,7 -12, kojih je moglo biti 5 - 7 komada, a koji su ina­če sasvim atipični za panonske primjerke škrinjica.

ostaloj patini, četvrtasti limeni brončani okovi moglisu biti dugi do 50 mm.

Metalnim oplatama škrinjica mogle su pripadatii fragmentirane pločice T. Vl, 57-61 le br. 65 kaokutni dio. Komadi br. 57, 58 sačuvali su jedan origi­nalni ugao, br. 59 dio lijevog ruba koji nije ravan, os­tali su bez izvornih rubova.

Drveni kovčežići - škrinjice spadaju medu česte

nalaze u Panoniji, a svi do sada poznati mađarski

primjerci sakupljeni su u jednoj novijoj publikaciji(Gaspar 1986). Kod nas su poznati sa više lokacija apripadaju razdoblju I. do 4. st. (Pehu 1972: T.LXXXVII, 75; Plesničar 1972: T. CCIII, 424, T. CLX,700; Kolšek 1977: T. 28, 90; Demo 1982: T. S, B, T. 16,22; Raunig 1979-80: T. III, 6, itd). Predstavljaju ženoski rekvizil koji služi za pohranu novca, dragocije­nosti i vrijednijih dijelova odjcće. Tako je npr. kovče·žić obložen kožom iz ženskog groba iz Bonna, datira­nog u 3. st., sadržavao zlatni nakit i novac (B6hme1974: Abb. 7). U pogrebnom obredu i zagrobnom ži­votu imaju posebnu simboliku. Učestalo se pojavlju­ju na noričko-panonskimspomenicima (sl. 9)3 sa žen­skim prikazima u autohtonoj nošnji (Garbsch 1965:T. 1,8, 13, T. 2,17, T. 3,11).

Sačuvani dijelovi turopoljskih kovčežića ne pru­žaju elemente za pobliže datiranje. Prema broju dije­lova izgleda da se radilo o dva kovčežića od kojih jejedan mogao imati dvije ručke (T. 1,3,4) na poklopcuili njegovim bočnim stranama. Ove ručke, koje suvjerojatno činile par, zastupaju standardni oblik ka­kav je u upotrebi kroz čitavo razdoblje antike. RučkaT. l, 2 - prelpostavljena na drugom kovčežiću- jed·nako je slab oslonac za kronološko opredjeljenje, po-

SI. 9. Norićko-panonska nošnja sa fibulama tipa s krilcima.Norican-Pannonian dress showing ,.wing" fibulae.

Ključ T. IV, 32 standardnog oblika i ukrasa, za­stupa oblik uobičajen za rano i srednje rimsko raz­doblje, dok drugi br. 33 ima nešto rjeđu pojavu ali ta·kader dugotrajnu upotrebu.

Funkciju okova T. l, l, odnosno objekt na kojemse nalazio, nije moguće apsolutno pouzdano definira­ti. Dekorativni okovi sa maskom Gorgone odnosneMeduze, a najvjerojatnije se radi o takvom prikazupremda bez ikakvih atributa, susreću se na različitim

objektima od vojne opreme do namještaja (Garbsch1978: T. 43, 3, 4; Brunšmid 1913-14: sl. 167; Regen­sburg: Abb. 88) no jednako tako i na kovčežićima

(Gaspar 1986: T. CCCXXV, 517,1273,1356) ali su, izu­zev one sa posuda (Radnoti 1938: T. XLI1- T. XLIV),pretežno rađeni od iskucanog lima. Nepovoljnu okol­nost kod turopoljskog primjerka predstavlja nedos­tatak čak i tragova elementa 7.a pričvršćivanje na po·leđini. Najbliži komparativni primjer ovakvog bron­čanog okova sa željeznim trnom II udubljenom nalič­

ju i samo 6 mm većeg promjera (sl. ll) nije namjen­ski definiran a vremenski je postavljen u srednjerim­ski period. Na bazi većeg broja različitih. vrlo maslv­nih maski velikih dimenzija sa drvenih škrinjica izBugarske (Mnzova 1965), opravdano je pretpostavitida je okov T. I, l mogao predstavljati dekoraciju sakovčežića, mada ni vjerojatnost da je pripadao me­talnoj posudi, nije sasvim isključena. U nedostatkupotpuno adekvatnih analogija, njegova moguća origi-

30

Re=. K"_«',,,it - Rajko .\fakj.nh'. Amidi (umuli \;,,'" Vtlik~ G"ric,.. Prilo>i 3-4. 25- iO {t98b! 1~8i)

nalna pOlicija ap1iciranja ne može se odrediti. U ovojmasivnoj lijevanoj maski, koja uprkos jakom ošteće­

nju i deformaciji prouzročenima djelovanjem vatreispoljava visoko kvalitetnu izradu u klasičnoj rim­skoj maniri, treba gledati proi7.vod koji još pripadaokvirima l. st.

Namjena dobro sačuvanog ali nepotpunog parapredmeta T. ll, 13, takoder se ne može definirati. l uzpretpostavku da su na vrhu imali petlje, radi masiv­nosti teško bi odgovarali prh'jescima. Isto tako ne iz­gleda vjerojatno ni da se radi o malim utezima kojimogu imaU sličan izgled i dimenzije (Ulbert 1969: T.~l. 10), ali su rađeni od pune bronce. Zbog unutraš­nje ~upljine treba pretpostaviLi da su u pitanju za­\Tsni elementi koji Su bili montirani na neku vrstustihova ili na krajeve istog, možda drvenog predme­la, sada nedokučivog i7.g1eda.

.(!)"--g~ "'=.. .

:'I .•.

SI. 11.1\1asivni okol' S.1 glal:om ,\1edu1:c.Massil'c MeUlJsa-head plate from Hiifingel/_

Noževi predstavljaju dosta čcst nalaz u grobovi­ma. U slučaju turopoljskih primjeraka r. X, 101, 102,preciznija komparacija sa svrhom tipološkog odrede­nja, nije izvediva radi neizvjesnosti samog oblika.Sječivo kod jednoga ima široku lisnatu, a kod dlUgo­ga ncšLo užu formu. Obadva su u stanju raspadanja,hrbat i oštrica vidljivi su na mjestima loma, ali je li­nija njihove izvijenosLi nesigurna. Slični noževi sa us­kim i širokim sječivom u upotrebi su od 1. do 3. st(Plesničar 1972: T, CXXIV, 539,12, r. CLXV, 720, 9;Si\-ec 1983: r. 32, 23) i kasnije.

l glomazni ključ r. IV, 34 ostaje nedefiniran upogledu izvornog oblika, a mogao je služiti za otvara­nje velikih dvorišnih ili ulaznih kućnih vrata. Ključ,

kao donekle i čavli i noževi, ima odredenu simbolikuII zagrobnom životu koja mo7.e biti ve7.ana i uz želje­w.

Oštećeni komadi T. V, 45-47 mogu se na teme­lju forme dovcsti u izvjesnu vezu sa sličnim komplet­no sačuvanim primjercima, inrerpretiranima kao kli­nO\'i od rude (Petru 1972: T. XC, 16-23, str. 130).

Komadi lima T. VI, 62-64, 66 najvjerojatnije;)[edstavljaju fragmente željezne posude, a T. V, 48,~9 dijelove oplate, drugi u funkciji neke vrste navla­ke.

Kod primjerka T. V,41 radi se o vrsti kuke sa za­:...orenom petljom, kod br. 43, 44 o dugim klinovima,

a kod br. 40 možda o dijelu trna od čavla sa debljomnakupinom korozije ili priljubljenim komadićimane­kog drugog željeznog predmeta.

Cavli T. V, Sl, T. VII, 71- 73, kao i najmanji pri­mjerak T. V, SO, sa pravilno uobličenimglavama kojesu ostajale vidljive, služili su kao standardni za pri·čvršćivanje manjih i vetih drvenih objekata, djelo­mično i sa ukrasnom namjenom. Ostali (T. VII,74-76, T. Vlll, T. IX, T. X, 98-100) predstavljajuobične masivne čavle za raznovrsnu lesarsku gradu,kakvima su zakivani i kovčezi i nosila za pokojnika.U grobovima se nalaze od ranot:arskog doba nadalje(Plesničar 1972: T. V, 19, T. Vl, 26 i dalje).

Fibule T. III, 20-22 predslavljaju odjevne kopče

autohtone žemke panonske nošnje kojima je, kao ikod noričke odjeće (sl. 9) na oba ramena pridržavanagornja haljina. Pripadaju jako profiliranom (tzv.Kr.:Htigprohlierte) tipu sa jednim prstenastim profi­liranim zadebljanjem na izvijenom luku. Varijantakoju zastupaju datira se u 1. st., ali vijek nošenja po­jedinih primjeraka fibula općenito je dosta dug i pro­teže se na više generacija.

U okvire dijelova odjeće mogu se svrstati i čavli­

ći šiljate glavice T. V, 52-56, koji su služili za pri­čvršćivanje potplata na obući (Saalburg: T. XIII). Us·ljed djelovanja vatre i korozije primjerci br. S4 ostalisu spojeni i trnovi su im otpali, a tri čavlića br. 55stopila su se u amorfnu masu i potpuno se deformi·rala.

Nepotpuno sačuvani primjerak T. Ill, 23 vjero·jamo predstavlja dio iskrivljene otvorene narukvicevrlo tankog obruča. Sličnu profilaciju glave imaju iigle - ukosnice, ali njihov Irn se naniže sužava. U bi·lo kojem slučaju, radi se o dijelu nekog nakitnog ko­mada.

KOSTANI PREDMETI

Mada dobrog a neki i izvrsnog stanja sačuvanos­

ti, usljed nekomplelIlosti, koštani predmeti (T. ll,14-19) u pogledu namjene i funkcije, takođe!" su do·nckle problematični. Primjerci br. 16, 17 u vidu pu­nih, poprečno kaneliranih stupića, krajnje su raritet­ni. Jedina poznata analogija - identičan koštanifragment, u Drnovu je interpretiran kao glava igle(Petru i Pctru 1978: r. LXIV, lO, str. 85).

sJ. 12.Košrani poklop.1c sa metalne posudice.Bone lid ofa small meral vessel.

31

Fino tokarene glavice u vidu šahovske figurice.slične komadu br. J9, dosta su teste na koštanimukosnicama već od I. st. (Nedved 1981: sl. 1.2, S;Plesničar 1972: T. CVil. 3%.16; Petru 1972: T. CXlll.B. 15), no turopoljski se primjerak od ovih razlikujeu znatnijoj mjeri. I primjerci br. 18 mogli bi pred­stavljati zasebno rađene glave igala za naknadnomontiranje na koštani ili metalni tm. ali sa podjed­nakom vjerojatnošću takoder i uvrine elemente ­male ukrasne akrotcrije na poklopcima i drugimpredmetima, kao i br. 19.

za nepotpuni kolut br. IS neku konkretniju na·mjenu nije moguće sugcrirati, a primjerak br. 14 mo­gao bi sc protumačiti i kao postolje za neki malipredmct i kao poklopac metalne pikside (sl. 12).

KERAMIKA

l. LONCI (T. XI; T. XII)

Lonci su sačuvani u manjim fragmentima. Pri·mjcrci 138 do 140 izradeni su od blijedožute do na·rančaste gline i i'1.uzetno su tankih stijenki. Pripada­ju obliku _urni s cilindričnim vratom_o koji je na za­grebačkom području datiran u prva dva stoljeća

(Gregl 1981: 62). Najsličniji primjerci II Sloveniji nađoeni su u Rosalnicama (Mikl Curk 1987: T. 23.9-11) iBoršteku (Mikl Curk 1987: T. 23. 17), datirani u prije­laz iz prvog u drugo stoljeće.

Preostali fragmenti lonaca br. 141-146 izradenisu ud izrazito grube. tamnonarančastegline. Površi­na im je vrlo hrapava. glina je puna raznih primjesa,veličine i do t ,5 mm u promjeru. Prema sačuvanim

fragmentima, radilo se o loncima ravnog dna. kruš·kolike forme sa rubom i7.vijenim prema van. Vrlotankc stijenke i loša kvaliteta govore da ovi lonci ni­su imali funkciju II svakodnevnom životu. Za sadaposude opisane faktur~ nisu nadene u iskopavanjimanaseobinskih objekata u širem zagrebačkompodruč·

ju što uz činj~nieu da su ovakvi fragmenti nađeni utri turopoljska tumula, upućuje na zaključak da seradi o loncima specijalne namjene u pogrebnom riotualu.

Budući su svi primjerci nadeni izuzetno frag­mentirani. ne može se govoriti O umama. već o obič­

nim loncima u svojstvu priloga.

2. TANJURI (T. XIII, 147-152)

Ukupno je nadeno šest tanjura, poznatih kao tzv._Soldatenteller_. To su tanjuri potpuno ravna dna,slabo zakošenih stijenki koje završavaju u više ili ma­nje naglašenom jastučastom 7.adebljanju, za razlikuod varijante istog oblika aji rubovi su lagano uvuče'­

ni prema unutra. Primjerci 147 do )49 su izradeni oožutOnaranĆ3ste gline sa crvenim prem37-om. dok jeglina primjeraka 150 do lS2 vrlo tvrda. sive boje sacrvenim mrljama, što je posljedica sekundarnog go­renja. Ovaj vrlo rašireni oblik italskog in-ornika jav­lja se već od prvog stoljcča a traje sve do četvrtog. UCamuntumu su iz slojeva pIVa dva stoljeća (Griine-

32

\\laid 1977: 39. 41). no tamošnji se primjerci razlikujUod turopoljskih. Jastučasto z.adebljanje turopoljskihtanjura odudara i od profila primjeraka nađenih uDrenju (Drenje T. 9). U Sloveniji su datirani od prije­laza prvog na drugo stoljeće (Mikl Curk 1987: T. 31),dočim tipovi najsličniji turopoljskima - tj. sa 7.adeb­ljanim rubom - dolaze u Emoni i datirani su u pred­markomansko doba (Mikl Curk 1987: T. 45, 39-41), atakoder i u drugu polovinu drugog stoljeća (MiklCurk 1987: T. S7. 22, 26, V, 28, 31. 37). U tumulimaKapfensteina ovakvi su tanjuri rijetki. a za one sacrvenim premazom preuzeta je datacija u 2. Sl. (Ur­ban 1984: 27).

3. VRCEVI (T. XIV. 153-155)

Više fragmenata zadebljanog i prema van izvije­nog ruba vrča (?). kao i drška (153) izrađeni su odsmedkaste slojevite gline, sivo erne površine. Naovim fragmentima nema tragova gorenja. Možda seradi o vrču tipa Brukner 54, koji se datira u prvo sto­ljeće (Bmkner 1981: T. 149). Iz Slovenije. najbliži jcvrč iz prvog stoljeća iz Emone (Mikl Curk 1987: T. 17.21).

Drška br. 154, narančaste boje gline, pripadalaje vrču sa kljunastim izljevom, lipa Brukner 29 ili 30(datirani u kraj prvog i u drugo. udnosno drugo i tre­će stoljeće - Brukner 1981: 163). U Ljubljani je o\'a­kav tip datiran od polovine pn'og do polovine dru­gog stoljeća, a sličan je primjerak naden i uDrenju,ali ima drugačiju fakturu (Drenje T. 8/1).

4. TANJUR TIPA Drag 36 (T. XV, 159)

Duboki tanjur br. lS9 izraden je od meke. naran­časte gline, a najvjerojatnije je bio cn'cno premazan.Oblik na prstenastoj nozi sa prema van izvijenim ru­bom predstavlja pandan sigilamom obliku Drag 36.U prijelaz prvog na drugo stoljeće datiran je analo­gan primjerak iz Cerknice (Mikl Curk 1987: T. 29, 27).

Kao prilog u tumu1ima oblik Drag 36 je čest. biloda se radi O .pravom« italskom importu sa barbotin­skim ukrasima, ili o _lokalnom_ proizvodu: tako npr.u turnu1ima u Gomilcima, Zg. Volčini (Pahič 1965: T.3,4-6, S, 2), Trnovčaku (Tomičić 1982: T. JIl, 1,5).Kapfensteinu (Urban 1984: T. 57,3-5; T. 58, 4) itd.

5. ZDJELE (T. XV; T. XVI)

Zdjela na prstenastoj nozi sa zakošenim i premavan bikonično izvijenim rubom br. 160. izradena jeod narančaste gline sa tragovima crvenog premaza.Isti oblik nalazimo u tumulu u Benediktu. ali druga­čije fakture (Pahič 1965: T. 1.4). Nastanak oblika da­tiran je u drugu polO\·inu prvog. a trajanje u drugostoljeće (Pahič 1965: 45), Sličan primjerak takoderpotječe i iz Neviodunuma, a izraden je od crvene gli­ne (Petru i Petru 1978: T. XXXVI. 9).

Slijedi niz od tri gotovo potpuno sačuvane i jed­nog fragmenta zdjela poluloptastog oblika na prste­nastim nogama nenaglašenih ili zadebljanih rubova.ćija je zajednička karakteristika ukras ureza na sli­jenkama.

Zdjele br 161-163 su podlegle sekundarnom go­renju te je njihova faktura izgubila pn-obitne odlike.Danas su to zdjele od izuzetno tvrde. sinterirane, si­ve gline, sa mjestimičnimžutocrvenim mrljama. Br.162 ima zadebljan rub, a 161 i 163 rubove podijeljenesa dva žlijeba.

Faktura zdjele 164 je potpuno različita od cjclo­l..-upne turopoljske keramike: glina je fino pročišćena,

srednje tvrdoće, potpuno bijele boje, koja je posljedi­ca odsustva željeza u glini; s vanjske i unutrašnjestrane sačuvani su tragovi pažljivo nanesene crne bo­je u horizontalnim redovima.

Poluloptastc zdjele na nogama, ukrašene hori­zontalnim redovima ureza izvedenih kOlačićem ilinekim drugim instrumentom koji je mirovao dok sezdjela vrtila na kolu, vrlo su česte u Panoniji.

. ajčeke se povezuju sa pečatnom keramikomna mnogim primjercima se pečatni ukrasi izmijenju­

ju sa redovima ureza - vidi npr. komade iz Drenja­T. 16), čiji je najpoznatiji i jedini poimenice poznat,rrlajstor Resatus iz Akvinkuma. Tehnika upućuje na:alensku keramiku. Gabler je pečatnu keramiku teri­torijalno podijelio na tri grupe, od kojih primjerci izStenjevca, Siska, Varaždinskih Toplica pripadaju u.jUŽIlopanonsku. grupu (Gabler 1976: 153). li ovugrupu dola7.e i komadi iz Drenja i Turopoljskog luga.l' Sloveniji su ovak\'e zdjele datirane lek od drugepolovine drugog stoljeća (Mikl Curk 1987: T. 57, 3 -5)SlO je. čini se, malo prekasno, jer iz Ptuja, iz samelončarskepeei, potječu zdjele sa urezanim ukrasima.ad rane novcem Domicijana i Trajana (Jevremov

1978: 61, T. XXVI. 2). Takoder i primjerci iz Stenjevcadolaze u nekropoli koja je novcem datirana ud Klau­dija do Trajana.

6. ZDJELA S REWEFNIM UKRASOM I OLOVN01\o[GLAZUROM (T. XVII-T. XX)

i) OPIS

Faktura.

GLINA: tamnosiva, tvrda, vrlo fine teksture; veo­ma malo primjesa, uglavnom zrna kvarca različite

veličine, vidljiva pod mikroskopom. GLAZURA: tam·n.ozelena, olovna.

Oblik.

Varijanta zdjele Drag 37: duboka zdjela tankihstijenki na neproporcionalno maloj prstenastoj nozi.Rub se lagano izvija prema van i 7.avršava uzadeblja·nju. Promjer otvora 31,6 cm; promjer noge 10 cm; vi·sina 22 cm.

Dekoracija.

Izvedena je u kalupu: reljefi su izuzetno duboki i:asni, sve figure su izvedene izvanredno detaljno. Po­suda je radena II sasvim novom kalupu. Za vegetabil­:le, ljudske, životinjske i ornamentalne likove upot­:ebljeni su pečati, dočim su peteljke i grane loze izve­dene prostom rukom u kalupu.

Dekoracija je podijeljena u dva horizontalna po.:)3, u kojima teče uokolo posude, na donje dvije treći·

::e.

Ispod ovala koji je sastavljen od narebrenih po­lukrugova između kojih su postavljeni dvostruki kap­ljast i ukrasi - koštice grožđa (?) (T. XVII, 2), slijediniz dvostrukih ramboidnih listiCa koji se izmjenjujus ukrasom u obliku zavijenog slova V (T. XVII, 3). Ve­će gornje dekorativno polje ispunjeno je scenom u vi­nogradu: dva čovjeka kovrčave kose sa jasno izra1e.nim očima postavljena nasuprot jedan drugome (T.XVIII, 1,2), obučena u kratke haljine plešu zajedno sdva mala amora, takoder postavljena sučelice (T.XVIII, 3-4). S lijeve strane je gola krilata figura ko­ja u ruci drži štap sa 7:avršetkom - palminom granči·

com, simbolom obilja. Stoji na postolju, pa najvjero­jatnije predstavlja kip (T. XVIII, S). S desne straneplesača, na kamenu sjedi muškarac i puše li dvostru­ku frulu (T. XVIII, 6).

Seena se ponavlja dva puta, s time da je svirač

na prvoj 7.aštićcn nekom \'rstom suncobrana (?) dokna drugoj suncobrana nema. Ples i svirka se odvijajuispod bujnih listova i grozdova mlade vinove loze ko­ja se grana iz tri čokota oko posude. U trećem čokotu

nema ljudskih figura, no to je ujedno dio posude kojinedostaje (T. XIX, T. XX).

Slijedi polje sa životinjama, odvojeno od prvoganizom dvostrukih romboidnih listiCa koji se izmje­njuju s dvostrukim ko$ticama grožda (T. XVII, 5). Is­pod reda spiralnih ukrasa (T. XVII, 6) trči niz živati·nja (T. XVIII, 7-19), jedna iza druge; sve trče u lije­vo osim konja koji je okrenut na desna. Sučelice ka­nju trče medvjed,jelen, lav. govedo, pantera (?), diva·koza, veliki pas (?) kratkih ušiju. vepar, još jedan ve­liki pas (?) kratkih ušiju, dva zeca - jedan ispod dru­gog i dva mala psa dugih ušiju - jedan iznad drugog.Slijedi nil. ovainih dvostrukih listova. koji predstav­lja rubni vijenac.

(ii) ANALIZA

Već na prvi pogled je uočljivo da je zdjela, bezobzira na olovnu glazuru i sivu glinu, inspirirana si­gilatnom keramičkom tradicijom te da nije produktpoznatih zapadnih radionica sigilate. Ona je zasadnajraskošniji primjerak dosad slabo poznate grupereljefne keramike (glazirane j ~klasične« sigilate) ko­ja je proizvodena najvjerojatnije negdje u Panoniji.Ovu grupu prvi je uočio i opisao Nagy (194S) a njego­vo mišljenje o dataciji i porijeklu, prihvatili su i osta­H istraživači. O cijeloj grupi (radionici) bit će riječi uslijedećem odjeUku.

Analizirajući pojedine dekorativne detalje, kao istil općenilo, dolazimo do uzora i vremena nastankazdjele iz tumula V.

Stil gornjeg polja u kojemu je prikazana dionizij­ska scena prosla\'e mlade vinove loze uz ples i svirku,najbliži je južnogalskom majstoru Germanusu (uspo­redi primjerak iz ROllwej]a - Knorr 1912: XV19-10).

Scena u donjem polju - red galopirajuć.ihZivoti­nja - koja asocira na prikaz lova, karakteristična jeopćenito za prikaze na sigilati zapadnih radionica isam koncept se ne može izravno vezati niti za jedanodredeni prostor. To je takoder i omiljena tema naposudama iz radionice _Siscia. ili _Margom•.

Na juž.nogalsku sigilatu podsjeCa i niz lističa nadnu, tzv. rubni vijenac.

33

Analizirajući upolr(:bJjenc pečale (punce) pojedi­načno. dobiva se slijedeć.. slika: plešući amori pozna­li su iz s\'ih zapadnih radion ic.. sigilate; u sličnim po­zama izradi\"ani su u juy.nogalskim radionicama (Os.wald 418) i srednjegalskom Lezou:o.:·u (Oswald 404.405). Sa kapom na glavi (na turopoljskoj posudi lini­ja na glavama amora sliči višc na liniju kape nego nakosu) po7.nat je amor i:.c: južnogalskog La Graufesen·que-a (Oswald 394 A).

Sjedeći satir koji pu!e u dvostruku frulu dolazisamo u radionicama Lezoux-a (Oswald 617 - frulatakoder ima zavijene kraje\'e i Oswald 617 A).

\feCina paralela ži\'otinjama II galopu takoderdolazi iz radionica u Lezoux-u: la\' (Oswald 1459),medvjed (Oswald 1620 i 1625), divokoza (Oswald 1849i 1849 A) i konj (Oswald 1894). Slične životinje nalazi·illO i u istočnogalskoj radionici u Blickweiler-u: med­vjed (Oswald 1620 i 1621). divokoza (Oswald 1850 i1851). Zanimiji\'3 je i paralela s trierskom radioni­com: jelen (Oswald 1795 i 1799), konj (Oswald 1897).Paralele s rajncabernškim motivima su neznatne iposredne.

Izrada vinove loze. a narocilo oblik manjeg groz·da podSjećaju na maj$10ra iz. Aquincuma. Pacatusa(grozd: Kiss 23; o Pacatusu: Kiss 1938). Analizirajućisličnu posudu iz Albcnfah·e. ~agy (289) lakoder ul·vrduje po,'eunust .glazirane grupe.. i Pacatusa. Me­dutim. šest lipo"a Iisto"a loze. kao i \'eliki grozd, gle­dajući detaljnije. znamo se rnzlikuju od Pakato\'ih,kako po dimenzijama. tako i po načinu iuade. Razli·ka je uoćlji'"3 i u stilu izrade ži"olinja: kod Pacatusasu one izrađene u tipično keltskoj maniri. dočim suna zdjeli iz Turopoljskog luga izuzetno realistične.

Originalni elemcnli na turopoljskoj zdjeli su:podjela u dva figurama ispunjena horizontalna poljakoju je bez sumnje odredila i veličina posude; tipovala koji se ne može usporedili niti s jednim pozna·lim tipom; dva mu~ka lika kratke kovrčave kose i vc·likih očiju obučena u kratke haljine i čizmice; deka·ralivni delalji: dvostruki lisiići i spiralni ukrasi; tako·der i stil i izrada vinove loze; jer, ako je točno da seimitira vještijega od sebe. tad" bi uzor akvin~koj raodionici Pacatusa bio majstor zdjele iz Turopoljskogluga, a ne obratno.

Dakle. na temelju analize stila i dekoracije možese zaključiti da je majstor turopoljske zdjele savr~e­

no poznavao stilove i trendove sigilatne industrijejužne i srednje Galije: da je bio izuzetno vje~t crtač ipoznavalelj ljudske i životinjske anatomije; da je bioupoznat s kultom dionizijskih s,'ecanosti tc da je nje­govo djelo daleko nadma~i1o puko imitiranje zapad.nih uzora.

Stil turopoljske posude najbliži je južnogalskomkonceptu (Germanus), a pojedini moti,'i srednjegal·skim radionicama sigilate iz sredine drugog stolječa.

Uzimajuči u obzir pO\'ezanost sa radionicom Paca lU·sa (datiran od 160. g, ili ne~to ranije). zdjelu iz Turo·poljskog luga treba datirali ili istovremeno, ili neštoranije. tj. u drugu trećinu drugog stoljeća.

II. GRAFITI NA KERAMICI (T. XIII, 150-151; T.XVI, 163)

Tri posude nose grafitc. To su tanjuri 150, 151. tCzdjela 163. svi iz lU mula V, S,'a tri ureza iz,'edena su

34

nakun ~to ~u posude bile i:-pečcne u lončar:-kim peči­

ma.Tanjur 150 nosi nalpis MAT, a br. 151 .AT. što se.

najvjerojatnije treba nadopuniti početnim slo,·om.M. Tako se na d,'a tanjura javlja iSli natpis tj. kratica:VlAT. koja oznaca,'a, ime \'Iasnika dOličnih tanjura.Vjerojatno se radi o imenu MATRQNA odnosno kog·nomenu koji je potvrden na natpisima iz ovog pod.ručja, iz Siska i Emone (M6csy 1959: 18l).

Grafit na zdjeli 163 je nepotpun. sačuvano je Lili C, te F. za g:rafi\e - imena ure-Lana na posudamaiz tumula uKapfensteinu. prelpostavlja se da su ime­na vlasnika posude odnosno umrlih (Urban 1984: 35).Nameče se pilanje da li je turopoljska \1atrona bilasudionica pogrebnog naricanja, kuja je svoje tanjurespalila kao izraz poštovanja prema umrlom, ili je utumulu bila pokopana upravo dotična Matruna. Udrugom slučaju. radilo bi se o gariStu na kajem suspaljene dvije osobe (različito ime na zdjeli (63).

...Keramički materijal iz tumula 1 do IV vrlo je si·

roma~an i jako fragmentaran. Zbog jakog oštećenja

usljed naknadnog gorenja kao i smrza,'anja IC djelo­vanja kisele zemlje u kojoj je ležao. teško je određiti

prvobitnu fakturu pojedinih komada. I pored o\'akoslabog Slanja saču,'anosti moguće je odrediti više ti­pova faktura.

SigiIata u klasičnom smislu nije nadena. Postojimogućnost da je izuzetno lo!e sačuvani tanjur Drag36 nekad nosio sigilatnu prevlaku i barbotinsku de·koraciju, što bi ga odredilo kao italski import. no da­nas je to nemoguCe utvrdili.

Glazirana reljefno ukrašena zdjela br. 164 svaka·ko je najluksu....niji keramitki pl"Oizvod i7. tumula uTuropoljskom lugu. Olla odgovara sigilatnom posu·du koje sC' nalazi u tumutima juzne Panonije: tako utumulu u Goli dolazi rajncabcrnška barbotinska sigi·Iata (Kolar Sušanj 1971: T. XXV - XXVI, 3), u No,'ač'

koj reljefna rajncabemška sigilata (Sarić 1979).

.. Lokalna.. sigilala potvrdena jc u tumulima uMesi:iszilasu. gdje potječe iz radioničkog kruga Mar­guma/Siseie (Kiss 1957: 52).

~Fina keramika.. je zastupljena poluloptastimzdjelama sa dekoracijom ureza, koje dolaze isključi·

vo u tumulu V. Pri lom je za dvije nemoguće odreditipn/obitnu fakturu. dok je zdjela br. 164 izrađena odpotpuno bijele gline. što je za rimsku keramiku o\"ogpodručja rijetkost.

Najveći dio keramike - tanjuri. zdjela br. 160 ivrč 154, izradeni su od narančaste. srednje meke gli­ne, sa ili bez en'enog premaza. Urne s cilindričnim

,'ratom imaju nešto drugačiju fakturu.

.Gruba.. keramika zastupljena je loncima izuzet·no hrapave i grube pO\"l"~ine br. 6 - 10, za koje je već

navedeno da su posebno radeni za posmrtni obred.

Keramika nadena u tumulima, prema analogija­ma sa susjednih područja.može se okvirno datirati ukraj pn'og i pn'\! polo\'inu drugog sIOIjeća, dok jeona nadena u l:!arištu tumula \' (sl. 7. B). iz ra;tdobljaprvc polm'ine ili. \".ierojamije iz sredine drugog sto·ljeća.

Ikmu Kultni<' - ibljA:. ,\f~tpnić. Anti<'ki nlmuH kod V,,1iU ''''rk:c. J>riluzi 3_4, 25-10 (l986/19ll7J

2.IVOTINJSKl OSTACI

U tumulu V, medu izgorenim prilozima, nađenesu i kosti od oko polovice mlade svinje (prema ek­spertizi M. Jurišića). Svinja je karakterističanprilog iu tumulima u Kapfensteinu, gdje se nala:7.i na dru­gom mjestu po učestalosti, iza kokoši, a takoder sučeste mlade životinje (Urban 1984: 41).

•••

Antičke nekropole sa nadgrobnim zemljanimhumcima (tumulusil iznad paljevinskog ukopa, pred­stavljaju specifičnu pojavu koja ni obzirom na tradi­cijski milje u kojem je nastala a ni u pogledu vremen­skog kontinuiteta do sada nije dobila sasvim zadovo­Ijavajućc objašnjenje. Skupine tumula iz rimske epo­he javljaju se u Noriku i Panoniji odnosno Austriji,~·tađarskoj i u našoj zemlji, a okvirno pripadaju raz­doblju od sredine l. do pod kraj 2. st.

U opsežnoj literaturi koja sc bavi njihovom sveu­kupnom problematikom, austrijski i mađarski autorizastupaju više različitih stanovišta (Amand: 1965,gdje su iznesene interpretacije O. Menghina, K. Sa­gia i W. A1zingera, E. Bonis i drugih, sa popratnom Ji­teraturom; takoder Urban 1984), koja se mogu svestina dvije osnovne hipoteze. Jedna u antičkim tumuli­ma vidi revivalc onih halštatskih čiji bi nosilac na is­točnoalpskom prostoru bio ilirski etnos, a druga ihtumači kao u vrijeme romanizacije od autohtonogih-lja preuzeti rimski element.

Noričko-panonskiturnuli brojčano su najjače za­stupljeni u Sloveniji. U novije doba konstatirani su iistraživani u Podravini, l\kdimurju i Prigorju (KolarSušanj 1976; Sarić 1979; Tomičić 1982; Sokol 1981) iznatno je pomaknuta južna granica njihove rašire­nosti.

Problemom tumula, njihovim porijeklom, tipo­logijom i kronologijom, opsej.no se bavio Pahič

(1965; 1972), koji je iscrpno proučio njihove karakte­ristike. U novoj studiji o načinu sahranjivanja u rim­sko doba na jugoslavenskom području, Jovanović

(1984) porijeklo noričko-panonskih tumula izvodi izonih halštatskih, uz izvjestan diskontinuitet ali ne ipotpuni prekid takvog pokapanja u latenskom raz­doblju, a njiho\'U kronologiju proteže i na prvu polo­\inu 3. st., kad postepeno dolazi do smjene pogreb­nog ritusa i širenja inhumacije kao rezultata promje­ne nazora o zagrobnom životu. Prema Urbanu, podhumkama je pokopano domorodačko stanovništvo,naseljeno početkom prvog stoljeća unutar Noričkog

kraljevstva, i u pogledu načina ukopa inspiriranorimskim grobnim spomenicima (kamene konstrukci­je), dok bi odlučujući element ovog ritusa koji je po­\'ezivao više različitih plemena, bio keltski (Urban1984: 157 - 158).

Istraženi turnuli u šumi Turopoljski lug, od njih?reko stotinu ustanovljenih koji se, grupirani u ne­pra\ilne skupine tamo protežu na širem području,

dali su slijedeće rezultate.

Cetiri intaktne humke (1- IV) pokrivale su palje­\;nske ukope bCl ikakve grobne konstrukcije ili žareza pohranu ostataka. Odnos mjesta spaljivanja imjesta pokapanja, nije sasvim jasan. Kod tumula sajednim odnosno dva nepravilna groba (I, Ill, IV),

spaljivanje je, radi fragrnentiranosti keramičkog po­suda, prije moglo biti obavljeno izvan nego unutarmjesta ukopa i ostaci pokopani okupljeni, a podhumkom HI razasuti. U slučaju tumula II, spaljiva­nje je moglo bili izvedeno i unutar i izvan mjestaukopa, a ostad su u grob preneseni užareni. Cinjeni­ca da spaljeni ostaci pokojnika nisu bili izdvojeni odgara niti pri ukopu zaštićeni te prisustvo fibula kojeimaju lokalno porijeklo, govorili bi u prilog grobovaautohtonih pokojnika.

Velike humke (V i VI) sadržavale su grobnu arhi­tekturu, kod prve četvrtastog tlocrta, zidanu od ope­ke vezane žbukom na temeljima od kamenih obluta­ka, sa stropom od sadrenog kamena. O samom izgle­du i vrsti prostora - grobna komora ili mala građe­

vina sa obilježjima mauzoleja - ne može se ništareći. Na temelju informacija mještana, rimska ciglaiz tumula vadena je »već davno~ i korištena za iz­gradnju seoskih kuća. Da li su se pod ovim humkamanalazili i grobovi složeni od i pokriveni sa kamenimpločama, ili su zatečeni dislocirani kameni blokoviimali drugu namjenu, ne može se ustanoviti.

Najvažnije otkriće predstavlja mjesto (sl. 7, B)na kojem su se na hrpi zatekli gotovo svi nalazi u tu­mulu V. Premda nije sadržavalo \'eće količine gara,na tom mjestu je bilo izvedeno spaljivanje pokojnika.Obzirom da su se i neki željezni predmeti (T. VII,77 - 79)4 pri tom istopili, što pretpostavlja vrlo viso­ku temperaturu, mogla se i očekivati mala kolićina

pougljenjenog drva za loženje, koje je dogorilo do pe­pela. U prilog lomače govori i veliki broj čavala kojisu mogli pripadati jedino dn'enoj konstrukciji za po­laganje pokojnika. Prisustvo nekih predmeta naovom mjestu, pod pretpostavkom da je kod provaletumula ono ostalo netaknuto, namete zaključak dase ovdje nalaLio i grob. Kao ni odjevne fibule, niti na­kit se u prinCipu ne može smatrati grobnim prilo­gom, izuzev ako nije postavljen na mjesto koje se nepoklapa sa pozicijom pri nošenju. Veliki ključ, za kojije teško vjerovati da se zatekao uz pokojnika, a naro­čito dn'ene -škrinjice, svakako predstavljaju prilog ugrobu, kao i posude koje su nadene sačuvane (ali raz­bijene) i do 90%. O sadržaju škrinjica ne možemo na­gadati (u tumulu iz Mikla\'Ža, datiranom u drugu po­lovinu 1. st., pretpostavlja se da je u dn'eni kovčežić

bila pohranjena pojasna garnitura, fibule i kozmetič­ka kutija - Pahič 1%9), ali možemo smatrati izvjes­nim da su se pod tumulom V nalazila jedan ili dvaženska ukopa, na ~to bi ukazivali i grafiti na kerami­ci.

Uništavanje grobnih priloga izlaganjem vatri,protumačivo je samo u okvirima pravila odredenogpogrebnog rituala. Kakva je bila pogrebna ceremoni·ja, koliko grobova su sadržavali veliki turnuli i kakavje bio njihov međuodnos, ostaje nejasno. Sigurno je,medutim, da su pokojnici pod velikim humkamaimali drukčiji socijalni i materijalni status od onihpod manjim turnuli ma. Grobna arhitektura kao ele­ment rimskog utjecaja, ukazuje na pripadnike roma­niziranog elilnijeg sloja, a oko\' sa maskom kao mo­gući produkt neke italske radionice, kao i luksuznaglazirana zdjela, dokaz su njihovog rafiniranijeg uku·sa.

Globalno, opisani turnuli mogu se postaviti u ok­vire druge polovine l. do početka 3. st.

35

Istraživanja kod Velike Gorice, otkrila su značaj­

no nalazište_ U odnosu na vcličinu nekropole. broj is­tražcnih tumula procentualno je vrlo mali i odgovo­re na bitna pitanja o pravom odnosu izmedu veličine

humka te broja i načina ukopa, o vremenskom ras­ponu pokapanja i, naročito, lociranje naselja kojemuje nekropola pripadala, mogu pružiti samo buduća

istraživanja. Optimalno požcljan bio bi nalaz intak­tnog tumula sa arhitekturom koji bi objasnio ove do­sada istražcne.

3. Slike br. 9-12 preuzele su iz: Garbsch 1965. naslovnavinjeta, Regensburg. Abb. 108, Keller 1980, Abb. 16, 2 iFellmann 1956, Abb. 7 c.

4. Rentgenska snimka jednog od čavala učinjena uRom.-Genn. Zenlralmuseum - Mainz, pokuala je pol·puno sagorcnu željeznu jezgru i vanjski tanki i vrlokrhki korodirani plašt.

B. RADIONICA GLAZIRANE I SIGILATNE REUEF­NE KERAMIKE

BILJESKE - NOTES

l. 1strali...-anja su financirana sredstvima SIZ-a VII prekoOdjela za arheologiju bivkg Cenlra a sadaJnjeg Insti­luta 7.3 povijesne znanosti u Zagrebu.

2. Na poslOjanje ovih tumula pažnju je prvi svratio ing.R. Brdek iz Velike Gorice na ĆClnU mu, kao i na pomo­ći pri samim iskopavanjima, ovom prigodom srdatnozahvaljujemo. Posebnu zahvalnost dugujemo ing. M.Bauerfreundu, upravilelju Sumarije u Velikoj Gorici,na svesrdnoj pomoći tokom iskopavanja i na dragocje­nim informacijama.

Kao što je gore napomcnuto, Nagy (1945) je II

svom članku o .luksuznoj glaziranoj vazi iz Bude_obradio problem olovno gluiranih posuda iz Pano­nije. Povod je bio nalaz posude kraj A1bertfalve (sl.13) koja je nadena prilikom oranja, zajedno s posu­dom iz Pakatove radionice. Oblik posude, kao i glazu~ra, navela ga je da ju poveže sa posudom nadenom uBatini (sl. 14), a koja se čuva u muzeju u Budimpešti.Obje zdjele su zanimljivog, u zapadnim sigilatnim ra­dionicama nepoznatog oblika: tri drške (od kojih jejedna postavljena horizontalno) i rupice za izljev po-

·0 .. "" "o N0li"", ••

e<;ORSIU

VINKOo

-..=••

36

SJ. lJZelenog/azirana posuda jz A/bertfa/ve / prema Nagy1945: 1-4 kep'; Ml :2Green-glazed vessel from Albertfa/va / after Nagy1945: 1-4 kep'; Scale l :2

Remz~ Koić=ić - RJJ.jh Malcj~njć. Antički turnuli.kod Vdih Gorice, Pri]"".; 3-4. 25-70 (1986/1987)

37

R~ma KO,',,<;";i _ RJtjkit Mdj,,,,;i. Anli<:ki lumuli k<><J Velike Guri.". Pril,,;ci )-~. 25- 70 (1986/lm)

kazuju da su služile za držanje lekućine, a Nagy im jenašao i odgovarajući poklopac (Nagy: sl. 6). Za para­lelu dekoraciji na zdjeli iz Albertfalve, Nagy navodiradionicu Pacatusa i 10 njegovu podružnicu u Mursi iprelposlavlja da su obje radionice istovremene (289).

Za posudu iz Batine Nagy pretpostavlja radioni­cu koja je radila glaziranu keramiku, a budući da sudekorativni elementi idenlični onima na sigilatnimfragmentima nađenim u Sisku i Daruvaru, zaključujeda se radi o lokalnim, južnopanonskim radionicama,koje datira od kraja prvog do kraja drugog stoljeća(293).

Nagya kao izvor za ranu panonsku glaziranu ke­ramiku preuzimaju K. POC"L.y - koja zdjelu iz Balinesmjdta u radionicu .Siscia« (1972: Abb. 3), E. Tho­mas (1%4: 321), O. Brukner (1981: 34), a E. Bonis(1980: 361) uz zdjelu iz Batine na\·odi da se radi o•... istoč.nopanonskoj produkciji od početka drugogstoljeća, koja oponaša galske«.

Ovim zdjelama danas možemo pridružiti i zdjeluiz Turopoljskog luga, kao i krater na nori nađen ne­davno u Gorsiumu. lako je crtcž napravljen premafOlografiji (sl. IS), prema opisu i \·idljivim dijelovimanema sumnje da se radi o posudi iz iste grupe kera­mike. Krater je zclcnoglaziran, u gornjem dijelu supolumjesečasteljuske (kakve krase i posude iz Alber·tfalve i Batine), u donjem red dvostrukih listića i uk·rasa u obliku zavijenog slova V, ispod kojeg lrče zec,jarac, pas i jelen (Banki 1985: 146; sl. 496),

Iako se prema fotografiji dekorativni detalji nemogu analizirati, ovaj nalaz je značajan jer je nađen

II podrumu neke reprezentativne zgrade uništene umarkomanskim ratovima, zajedno sa cijelim nizomluksuznih predmeta (AlbaRegia XXII:11O); u istomsloju naden je i as Antonija Pija, datiran g. 153 - 154.

Oblici

Celiri kompletno saču,'ane reljefne glazirane po­sude sa četiri različita lokaliteta (Turopoljski lug, Al·bertfalva. Batina, Gorsium) potječu najvjcrojatnijeiz jednc radionice. Raznolikost se naročito iskazuje uoblicima od kojih su do danas poznati slijedeći:

I. modificirani Drag 372. posuda s tri drške i izljevom3. krater na nozi.

Faktura

Prema opisima na,·cdenim u IilcralUri, čini sc dasu sve četiri posude imale fakturu identičnu fakturizdjele iz Turopoljskog luga, tj. sh'\!, vrlo tvrdo peče­

nu glinu s mikroskopski malim primjesama kvarca,te tamnozelenu olo\'nu glazuru .

Dekoracija

Dekoracija zdjele iz Turopoljskog luga detaljnaje opisana naprijed. Zahvaljujući velikom broju figu.ralnih, florainih i dekorativnih detalja na njoj, može­mo i s\'e ostale spomenute posude svrstati u jednuradionicu odnosno isti radionički krug, jer svaka odnjih ima barem jedan, a uglavnom i više elemenatakoji se javljaju i na posudi iz Turopoljskog luga.

Sličnosli s dekoracijom iz Albertfalve su očite:

upotrebljeni su isti pečati za detalje vinove loze, a istije i stil (T. XXII, la i b).

Za krater iz Gorsiuma možemo tek naslutiti daje niz listića u gornjem dijelu isti kao i onaj na T.XVII s turopoljske zdjele, a izbor životinja kao i nji­hova orijentacija na lijevo takoder bi govorio u pri­log istim pečatima.

SI. 14.Glazirana posuda iz Batine / prcmOJ Nagy 1945:4, 8, 9kep./M 1:2Glazed ..esse! from Barina / after Nagy 1945:4, 8, 9kep./ Scale l : 2

38

R~mza Ka.<c~,~" _ Rajb .UaJcjaniĆ. Anlidi lumu]; kad Vc!ike Gorice, Prilozi 3 -4, 2S -70 (1986/1987)

Zasad u repertoaru ovog radioničkog kruga mo­žemo nabrojati oko 55 različitih pečatalpunci od če­

ga 6 ljudskih figura i 24 životinjske (životinjske figurena posudama iz Turopoljskog luga i Batine sasvim surazličite, čak su i različito orijentirane).

Na fragmentu 2 iz Siska nalazi se red malih ro­zeta (identičnena fragmenlu iz Vinkovaca, Novih Ba­novaca i Batine), red dvostrukih ovainih listića istihkao i na fragmentu 1 iz Siska. Ovi odgovaraju rub­nom vijencu na turopoljskoj zdjeli, iako su na njojlistići manji. Slijedi red spirainih ukrasa poput turo­poljskih, a ispod se naziru ostaci dviju životinja zakoje ne postoje paralele na ostalom materijalu.

Vepar na fragmentu iz Novih Banovaca (4) iden­tičan je vepru iz Turopoljskog luga, a manju rozetunalazimo i na fragmentima iz Vinkovaca, Batine iSiska (2). l\'1edutim. niz četverostrukih V ukrasa bližije repertoaru jednog drugog panonsko/mezijskog ra­dioničkog kruga, lzv. radionice »Margum« ili "Sis­cia«. No, na primjercima ove radionice V - elementje manji i slabije izražen.

Sudeći po navedenom, ova radionica proizvodilaje dvije vrste keramike, a upotrebljavala je i dva uk­rasna stila,

Glazirani produkti se razlikuju po drukčijoj vrst!gline od neglaziranih - razIlka nije samo u boji (gla­zirana - siva, ona s prevlakom - sivožuta), već i usamoj sirovini. Glina koja je glazirana uopće ne sad­rži muskovita. a čestice kvarca su vjerojatno iz sasta­va same gline, dočim je u onoj s prevlakom prisutanmuskovit, a kvarc je najvjerojatnije namjerno doda­van. Naslućuju se i dva stila, zabilježena na objevrste keramike. Prvi preferira vegetabilne, životinj­ske i ljudske (samo na zdjeli iz Turopoljskog luga) li­kove, a nalazimo ga na posudama iz Turopoljskog lu­ga, Gorsiuma, Albertfalve i Vinkovaca. Drugi stil obi­lježavaju ukrasni elementi, iako upotrebljava i figu­ralne, a vidimo ga na posudama iz Batine, Siska iNovih Banovaca (?).

A '" "" 0:l A A Fl p PU'1lA"A""AAV' A",A"ClAAAP'"

A "') A """ A Fl A p

'jo ~ "i:~\} ~

~ ~

c:::.?

Usporedba sa zdjelom iz Batine dovodi nas dojedne druge grupe keramike, od koje je fragment izSiska objavio već Nagy (1945: sl. 10). Radi se o kera­mici slijedećih odlika:

GLINA je sivožute boje, srednje tvrdoće, vrlo fi­ne teksture; pod mikroskopom su vidljive sitne pri­mjese uglastih čestica kvarca jednake veličine;vjero­:atno svojstvene glini su čestice muskovita.

PREVLAKA je crvene boje, uglavnom se ljušti iotpada.

Na sl. 16 su prikazana četiri fragmenta koja ima­ju navedenu fakturu (osim br. 3 iz Vinkovaca koji jeprenesen prema Brukner 1981: 40/5 gdje nije nave­den podroban opis fakture, ali je jasno da se radi osigilati, tj. o žutonarančastoj glini i crvenoj prevlaci).Potječu iz Siska (1 i 2), Vinkovaca (3) i Novih Banova­ca (4).

S/. 15ZeIenoglazirani krater i7 Gorsium<1 / prem<1 B<1nki1975:Ahb.496/Green-g1<l7ed krater form Gursium / after Banki1975: Abb. 496/

o prvobitnim oblicima ovih fragmenata može­mo zaključiti samo na temelju fragmenta 1 iz Siska,koji je dio male zdjele Drag 37.

Prema dekorativnim elementima mogu ses\Tstati u istu radionicu/radioničkikrug kao i glazi­rane posude.

Na sl. 17 prikazani su zajednički pečati pojedi­nih komada. Dakle, zdjela iz Turopoljskog luga us­Ivari objedinjava sve posude odnosno fragmente ujednu radionicu ili radionički krug.

Tako je sličnost fragmenta iz Siska sa geometrij­skim i vegetabi\nim motivima zdjele iz Batine uočio iNagy (1945: 293, sl. 10). Zajedničke su im velike dvos­truke rozete, valovite vertikalne trake i dvostrukekoštice grožda. Ove posljednje nalazimo i na posudiiz Turopoljskog luga i na fragmentu iz Vinkovaca.

4. ZAKUU(:AK

Nema sumnje da je glazirana roba predstavnikjedne rijetke i luksuzne produkcije i najvjerojatnijeje svaka posuda bila unikat, a ne treba isključiti nitimogućnost da su glazirane posude rađene po poseb­nim narudžbama. Tako je zdjela iz Turopoljskog lugasvakako prvi primjerak iz sasvim novog kalupa, aprilično nestabilno dno i vrlo velike dimenzije ukazu­ju da nije bila namijenjena svakodnevnoj upotrebi.Njen pronalazak u tumul u ne začuduje: stanovniciPanonije koji su ukopavali mrtve pod tumulima neri­jetko su za nadgrobni ritual upotrebljavali reljefnoukrašene zdjele, koji puta zapadnu sigilatu, npr. tu­mul u Miklavžu sa ju7.nogalskim Drag 37 (Pahič 1969;u Goli - Kolar Sušanj 1971), a u tumulima Meszoszi­lasa koji su odredeni kao turnuli autohtonih panon­skih plemena keltskog karaktera, lokalne imitacijeodnosno sigilatu iz kruga radionice MargumiSiscia(Kiss 1957: 52-53).

Posebnu namjenu je očito imao i krater iz Gorsi­uma, naden sa nizom drugih luksuznih predmeta.

39

2

1

4

3SI. J6Fragmenci sigiJatne fakture: Si$3k /1-21. Vinkovci

131, NOli Banovci /41. M J .' 1Fragments ofsamian fabric:$caJe l : l

za razliku od glazirane. druga, sigi1atna produk.cija ove radionice najvjerojatnije je bila uobičajena

roba, iuađivana svakodnevno. Općenito je poznatoda za glaziranu keramiku nisu postojale posebne raodionice. već da je ona radena usporedno sa drugimvrstama keramike. Tako su npr. maloazijske radioni­ce glaziraJe samo određene.rijetke oblike. uglavnomza piće (Hochuli Gysel 1977: 21). Iz ove pel'"Spektivene začuđuje ni izbor neobičnih ohlika panonskih gla­ziranih posuda.

Nejasan ostaje odnos ove reljefne robe i ostalihvrsta glazirane keramike iz Panonije. Nagy smatrada postoji izravna veza sa glaziranim. reljefno ukra­šenim drikama patera (1945: 297), koje ipak pokazu­ju jedan drugi stil: glazirane drške po stilu odgovara­ju gJaziranoj posudi iz jedne druge radionice. koja je

40

nađena u nekropoli u Solymaru (Koczlur 1976). a ne­glazirani komad sa sličnim ukrasom potječe iz Nevi­odunuma (Petru i Petru 1978:T. LIV. ll). Nejasna je iveza sa kasnijim. relativno čestim radionicama kojeproizvode glazirane vrčeve, tarionike i slično, u tre­ćem i četvrtom stoljeću. Takoder su zanimljivi i glazi­rani lonci sa polumjescčastim ukrasima iz Sirmija(Brukner 1981: T. 108, 35. 36). U svakom slučaju. sa­ma tehnika tj_ glaziranje ili izvedba u kalupima, nemora biti i garancija da sc radi o jednom centru pro­izvodnje dugog trajanja i odredenog kontinuiteta.Ovdje opisana radionica upotrebljavala je različite

gline i različite tehnike izrade.za dalaciju opisane radionice važne su stilske

odlike reljefne robe. Tako sc, na osnovu sličnosti sajuino i nednjegalskim radionicama. vrijeme naslan-

Rcm~a Koš,""ić - Rajka Mak;aJJi,', AntiCki luntu!i koJ Velike Gorice, Pril",i 3-4, 15 -70 (198~/19R7)

SISAK

SISAK SiSAKSISAK

TUROPOLJSKI LUG

~~G) ~~<!lg~ N.BANOVCI

@eBATINA V'1J

~BATINA

BATINA

~VINKOVCI

~~~ ~3 4

1 2

9

TUROPOLJSKI LUG

5

N.BANOVCI,

~,8

TUROPOLJSKI LUG

7

SiSAK

TUROPOLJSKI LUG

~~~

SISAK

©~gTUROPOLJ LUG

~~@6

SISAK

N.BANOVCI

10

Sl. 17 Zajednički pdali na glazirano; i sigilalnoj robi. Ml ; 1.Same ornamental sl<1mp8 on glazed and samian wa­re. Scale I : I

ka može smjestiti oko druge trećine drugog stoljeća,

svakako prije početka ekspanzije radionica u Rhein·zabernu. Stilski je takoder važna i povezanost sa dvi­je geografski bliže radionice: onom Pacatusa iz Aqu­mCUffia i tzv. radionicom »Margum{( odnosno "Sis­cia«. Medutim. obje ove radionice kako po kvalitetiizrade reljefa tako i po umješnosti, daleko zaostajuza ovdje opisanim radioničkim krugom. Ne čini sepretjeranim zaključiti da su i Paeatus i "Margum«odn, "Siscia« - majstori bili pod utjecajem majstoraglaziranih posuda.

Okolnosti nalaza su poznate samo za dvije posu­de: onu iz Gorsiuma, koju se može datirati oko polo·\ice drugog stoljeća, i onu iz Turopoljskog luga, koja:akođerpotvrđujegornju datadju, ili je nešto ranija.

Teže je odrediti mjesto radionice. Nagy smatrada je to biJo negdje izmedu Save i Drave, dakle u juž­::oj Panoniji q945: 293). Keramičke peći nadene su::a dva lokaliteta s kojih potječu posude/fragmenti:

u Gorsiumu, gdje se proizvodila i reljefna roba, nodaleko inferiornija ovdje opisanoj grupi (Banki 1975)i u Vinkovcima (Hoffiller 1919). Za Gorsium, među­tim, svakako treba imati na umu i cijeli niz zelenog­laziranih fragmenata raznih oblika zdjela, lampica,tintarnica i jednu zanimljivu bocu-bure, koji se pro­nalaze u većem broju prilikom iskopavanja (Banki1985: T. XXXVIT-XXXVlll i u ostalim izvještajimao iskopavanjima), kao i radionicu iz obližnje vile uTacu, koja je u trećem stoljeću proizvodila i glazira­nu robu (Thomas 1964: 321).

S druge strane najveći broj poznatih primjerakapotječe iz Siska, odnospo njegove najuže okolice (Tu­ropoljski lug). Također su i izvori olova, potrebnogza glazuru bili blizu Siska - no ovo ne mora biti ni­kakav argument u prilog Sisku kao mogućoj radioni­ci. jer je olovni prah mogao biti prodavan posvuda.

Pitanje ubikacije ove zanimljive radionice ostajeotvoreno do iscrpne objave materijala iz Vinkovaca,Osijeka i sa drugih panonskih lokaliteta.

41

R"lrI?-"l Kvi"",i<' - Rajb M"l.jllni<'. Anliai wmuli kw V"like Guri"". P,;I",.; 3-4. 25-70 (1986/1987)

LITERATURA

Amand M. 1965 Les tumulus d'cpoque romaine dans le No·rique ct en Pannonie, Latornus XXIV, 614-628.Banki Z. 1975 T. S. Wel'kstatt in Gorsiurn, AVes XXVI,

138-147.Banki Z. 1985 Furschungen in Gorsium im Jahre 1981/82,

Alba Regia XXII, 109-160.Buhme A. 1974 Sehmuek der romisehen Frau, Kleine Schrif·

ten zur Kenntnis der romisehen BesetwngsgesehichteSUdwesldeutschlands ll, Stuttgart.

Bojović D. 1985 Rimska silna bl"Onuna plastika u MUlejugrada Beograda, Godišnjak grada Beograda XXXII, Be·ograd,19-48.

Bonis E. 1980 Pottery, u: The Archaeology of Roman Panno·nla, Budapest, 361.

Brukner O. 1981 Rimska keramika u jugoslovenskom deluprol'inclje Donja PanonijA, Beograd,

Brunšmid J. 1913-14 Antikni bronsani figuraini predmetiu Hrvatskom narodnom muzeju u Zagrebu, VHADn.s.sv. Xi1l, Zagreb, 207 -268.

Demo Z. 1982 Rezultali arheoloških iskopavanja ranocar­ske nekropole u Kunovec Bregu kraj Koprivnice, Pod­ravski zbornik, Koprivnica, 279 - 328,

Drenje 1987 Drenje - Rezultati istraživanja 1980-1985,Br-dovc<; (autori Z. Skohernc, R. Koščević, R. Makjanić).

Fellmann R. 1956 Die Grabungen im Legionslager Vindo­nissa im Jahre 1953-1955, Jahresber, GPV 1955-56,5-34.

Gabler D. 1976 Der Einfluss der sUdgallisehen Sigillaten aufdie pannonischen T/)pfercien, AVes 26,148-157.

Garhsch J. 1965 Die Norisch·Pannonische Frauentracht im1. und 2. Jahrhundert, MUnchner Beitriige zur Vor- undFri.ihgeschichte 1L MUnchen,

Garhsch J. 1978 Romische Paraderiistungen - Katalog,Mi.inchen.

Gaspar D. 1986 Romische Kiistehen aus Pannonien, Antaeus- Mitteilungen des Archaologischen Instituts der Vnga­rischen Akadernie der Wissenschaften 15, Budapest.

Gregl Z. 1981 Urne s cilindričnim vratom šireg lagrebačkog

področja, VAMZ 3, ser. sv, XIV, 57 i d.Gri.inewald M. 1979 Die Gefasskeramik des Legionslager

von Camuntum, RLO XXIX, Wien.Henkcl F. 1913 Romisehen Fingerringe der Rheinlande und

der benaehbarten Gebiete, Berlin.Hochuli Gysel A. 1977 K.1einasiatische glasierte Reliefkera­

mik (50 v. Chr, bis 50 II. Chr) und ihre oberitalisehe Na·ehahmungen, ABc VI!.

Hoffiller V. 1919 Spomenici rimskoga lončarskoga obrta uVinkovdma, VHAD n.s.Sv, XIV, [915-1919, 186- [95.

Jevremov B. 1978 Ptuj, antički Poetovium, AP 20, 59-66,JovanoviC A. 1984 Rimske nekropole na teritoriji JugosllIvi.

je, Univerzitet u Beugradu - Filowfski fakultet - Cen­tar za arheoloska istr"3~.ivanja,Beograd.

Keller E. 1980 Die Romische Vorgangersiedlung: von Tit·tmoning, Ldkr. Traunslein, Iber Bayer Bdkmpfe 21,94-100.

Kiss K. 1938 Die ehronologische Rcihenfolge der Fabrikatedes Topfers Pacatus \'on Aquincum, Lauflle AquineensesFestschrih Kus:l.insky l, 212-228.

Kiss K. 1957 Die kaiseneitlkhen Hilgclgraber von Mezos;d­las, AErt 84, 40-53.

Knorr R. 1912 Die slidgal1isehe Terra.Sigillata_Gcfiisse vonROllweJl, Stuttgart.

Kocztur E.V. 1976 Un gobi et glacure adecor appliqlle livrepar neeropolc romaine de Solymar, AErt 103,98- 101.

Kolar Sušanj S. 1971 Gola, Koprivnica - rimskodobni grob.ni humci, AP 13,40-42.

42

Kolar S. 1976 Arheološki lokaliteti u općini Koprlvnka,Podravski zbornik.

Koliiek V. 1977 Vzhodnl del anIIčne nekropole v Sempetru,Katalogi in monografije 14, Ljubljana.

Mikl Curk I. 1987 Rimska lončena posoda na Slovenskem,Razprave Filo"tofskc fakultete, Ljubljana.

Mmova Lj. 1965 Držki i aplikacii na kasetki ot rirnskataepoha v Arheologičcskija muzej v Sofija, Archeologija.Sof 1/6, 38-43.

Moely A. 1959 Die Be\<olkerung \'On Pannonlen bis zu denMarkolllannellkriegen, Budapest.

Nagy L. 1945 Zold:c:omancos r6mai dislta.J Budar61 (Le vasede luxe aglacure lOerte de Buda, BpR XIV, 285-301.

Nedved B. 1981 Kakit rimskog razdoblja, u: Nakit na tlu sJe­verne Dalmacije od prapo\'iJesti do danas - katalog, Za·dar.

Oswald F. 1936-37 Index of Figure Types on Terra Siglllata(»Samian Ware«), Supplement tO the Annals of Archaeo·logy and Anlhl'opology 23-24, Liverpool.

Pahić S. 1965 Alllične gomile v Slovenskih Goricah, CZNn.v,l, lO, Maribor.

Pahić S. 1969. Antična gomiJa z grobnica v Miklav:i.u pri Ma­riboru, AVes XX, Ljubljana, 10-63,

Pahič S. 1972 Nov seznam nOI·isko·panonskih gami!, Raz­pra\'e SAZU VIl, 2, Ljubljana.

Petro S. 1972 Emonskc nekropole, Kalalogi in monografije7.

Petro S. i PeLru P. 1978 Ne\1odunum, Katalogi in monogra·fije IS,

Plesničar Lj. 1972 Severno emonsko grobliče, Kalalogi inmonografije 8.

Plesničar Lj'. i suradnici 1983 Staroktičanskt center v Erno·ni, Kata ogi in monografije 21.

POCly K. 1959 Der Einfluss der spatitalischen Sigillatanac­hahmungen als zeitbestimmende Faktoren im Wi·rtschaftsleben Pannoniens, I problemi della ceramicaromana di Rllvennll, della Valle padana e dell alto Adria·tleo, AHi del convegno internazionale Ravenna, Bolog­M.

Radnoti A. 1938 Die romisehen Bronzegefasse von Paunoni·en. DissPann Il. 6.

Raunig B. 1979 - 80 Dva kasnoantička groba i:c: okolice Đa­

kova, VAMZ 3, Xll-XJlI, 151-167.Regenshurg 1979 Regensburg zur Romenelt, Regensburg

(autori K. Dictz, U. Osterhaus, S. Rieckhof Pauli. K.Spindlcr).

Saalburg 1911 Kastel! Saalburg, saalbJb II.Sivec l. 1983 Ko\inski in koščeni predmeti, u: pjesničar

1983,60-61.Sokol V, 1981 Najnovija arheološka istraživanja II Prigorju,

Izdanja HAD 6, Zagreb, 169-184,Sarić L 1979 Anličko nalazište u Novačkoj, Podravski zbor­

nik 26, 139-153-Thomas E. B. 1964 Romische Villen in Pa:nnonien, Buda­

pest.Tomičić Z. 1982 Arheološko istraživanje antičke nekropole

kod sela Trnovćaka u MeJimurju, I\luzejskl vjesnik 5,Vara:i.din, 41-47.

Ulbert G. 1969 Das friihr1:imische Kastell Rheingonheim, LF9.

Urban O. 1984 Das Crabcrfeld von Kapfenstein (Steiermark)und die r1:imischen Hugelgrabcr ln Oesterreieh, MUn·chner Beitrage wr Vor - und FrUhgeschichte 35.

KRATICE PREMA:ACTA PRAEHISTORICA ET ARHAEOLQGICA 9/10,1978-79,271-383.

6

-,~_ ::-:-ilo: MetalI: l: Keramika 1 : 2; detalji ukrasa na,:~:--,,-mici l : 1)

\Iasivna kružna pločica, sa naličja zdjeličasto

udubljena, jako zadebljanih okomitih rubova.:'\isu sačuvani elementi za fiksiranje, na straž­njoj strani okomitog ruba, na gornjem dijelupločice, nalazi se samo žlijebasto uleknuće širi­ne 1 cm, Na kružnoj plohi izdiže se II visokomreljefu, sada deformirana ženska maska uokolorazmjene kose sa šiljata uobličenim vrhom fri·zure. Na ovalnom lic~ bez naznačenebrade, isti·ču se naglašena usta. Jače oštećena, pod nasla­gom zelene patine. Bronca. Pr. 53 mm. TUl11ul V,B./T. l, 1/

\lasivna ručka sa trostrukom prstenastom pro­filacijom na sredini. Jako oštećena, deformira­na, raspucana i iznutra mjestimično šuplja, podslojem zelene patine. ~eizvjesne izvorne veliči­

ne, pošto su završeci na oba kraja odlomljeni,na desnom kraku zaostao je kapljasti komadić

metala. Bronca. Dulj. 92 mm. Tumul V, B./T. l,2/

Ručka obostrano naglašenog središnjeg uzduž­nog brida, odlomljenog lijevog kraka i završetkadesnog kraka, koji se zadržao na kuki za fiksira­nje, a ima nepravilnu kuglastu formu. Krakovikuke nisu sačuvani u čitavoj duljini. Oštećeni

bridovi. Bronca. Dulj. ručke 69 mm / kuke 29mm. Tumu! V, B./T. l, 3/

Ručka za sačuvanim završetkom lijevog krakakoji ima kruškoliku formu i dvostruku glatkuprofilaciju i sa obostrano naglašenim uzdužnimbridom. Jako iskrivljena, napukla i oštećena, ne­dostaje završetak desnog kraka. Bronca. Dulj,70 mm. Tumul V, B./T. l, 4/

Kuka za pričvršćivanje od deblje prečke, odlom­ljenih zavl"Šetaka na svijenim krajevima, Bron·ca. Dulj. 40 mm. Tumul V, B./T. l, 51

Kuka za pričvršćivanje od debljeg lima, u do­njem dijelu pokrivena nakupinom željezne rde.Oštećen kraj jednog od svijenih krakova. Bron­ca. Dulj. 32 mm. Tumul V, B./T. l, 6/

7.·i2.Glave ukrasnih čavala polukuglaste forme, izvu­čenog donjeg ruba i izdu7.enog suženog gornjegdijela sa dugmastim profiliranim završetkom.Prvi, napuknuti primjerak u cijelosti je sačuvan,

ostala čeLiri jako su oštećena, korodirana i de­formirana. Za par završnih dugmastih elemena­ta br. 8, nesigurno jc da li pripadaju nekima odovih glava čavala. Svih pet čavala br. 7, 9-12 umasivnim punim glavama sačuvalo je ostatkeželjeznog trna kvadratnog presjeka, čiju duljinunije moguće ustanoviti. Bronca. Dulj. 33, 15, 14,24, 19,34 i 26 mm. Tumul V, B./T. II, 7 -12/.

13. Par predmeta dugoljastog oblika, ojačanog do­njeg ruba i sa unutrašnjom šupljinom. Na vrhu

drugog primjerka zamjetljiv je začetak nekogodlomljenog nastavka. Predstavljaju najboljesačuvane komade unutar metalnih nalaza, sapotpuno glatkom kod prvog i malo hrapavompovršinom kod drugog primjerka te sa crven­kastim odsjajem metala ispod zelene patine. UunuLrašnjim šupljinama nisu primjelijivi ostacinikakvog drugog materijala. Bronca. Đulj. 21. i19 mm. Tumul V, B./T. Il, 13/

14. Kružna pločica sa pravilnim unutrašnjim otvo­rom, naglašenog unutrašnjeg ruba ukrašenogurezima i oblog povišenog unutrašnjeg glatkogpojasa, sa dvostrukom brazdicom uokolo izvu­čenog vanjskog ruba. Napukla na više mjesta.Kost. Pr. 30 mm. Tumul V, B./T. II, 14/

15. Nepravilan kolut sa velikim unutrašnjim otvo­rom, polomljen u više komada od kojih jedanveći nedostaje. Kost. Pr. 22 mm. Tumul V, B./T,11,15/

16. - 17. Predmeti u vidu višestruko horizontalno raš­članjenih stupića sa pravilnim dubokim žlijebo­vima između glatkih prstenastih profilacija. Po­kazuju tri različitapromjera. Napuknuti su i ne­potpuni. Kost. Đuli. 39, 28, 5 i 8 mm. Tumul V,B.jT. II, 16-17/

18. Par predmeta oblog korpusa sa širokim ojača·

nim donjim rubom iprstenastim profilacijomiznad njega tc sa unutrašnjom šupljinom u čita­

voj duljini. Drugi primjerak je napuknut a obad­va su na gornjem kraju polomljena i nepotpuna.Kost. Dulj. 18 i 17 mm. Tumul V, B.jT. II, 18/

19. Dva predmeta dugoljastog korpusa sa žljebićem

uokolo najšireg dijela te sa finim prstenastimprofilacijama na oba kraja i kuglastim gornjimzavršnim elementom. Prvi primjerak polomljenje na donjem kraju i nepotpun, a od drugoga jesačuvan samo obli glatki korpus. Kost. Dulj. 25 i12 mm. Tumul V, B./T.ll, 19/

20.-22. Tri jednočlane fibule jako profiliranog tipasa osam navoja u spirali. Krajnje su loše sačuva­

ne, polomljene i ncpoLpune, a pod zelenom pati­nom metal izgleda sasvim nagriženo Kod prvogprimjerka nedostaje dio tetive i vanjskog lijevognavoja spirale te igla i noga fibule, kod drugogprimjerka deformiranog luka također nedosta­ju igla i noga, a kod trećeg komada nedostajedugmasti završni clcmenL noge, držač igle i igla.Bronca. Dulj. 36, 35 i 49 mm. Br. 20: Tumul II, e,br. 21,22: Tumul IT, A./T. III, 20-22/

23. Dio većeg predmeta od deblje prečke sa dvos·trukim prstenastim profilacijama na oba krajaoblog dijela te sa dugmastim završetkom nakraju. Polomljen. Bronca. Dulj. 51 mm. TumulV,B./T, III, 23/

24. Fragment većeg predmeta sa dvostrukom profi­lacijom i suženim završetkom. Bronca. Dulj, 8mm. Tumul V, B./T. III, 24/

43

Rcm~ Kol"'''';'' - R:"Jjka Makjanić. Antički tumuli kod Velike Gorice, Prilozi 3_4. 25-70 (l986fl987l

25. Komad prečke napuknut u sredini, polomljenna oba kraja. Bronca. Dulj. 29 mm. Tumul V,B./T. III, 25/

26. Blago svijeni, na sredini slanjeni inapuknutikomadić bronce, polomljen na oba kraja. Dulj.16 mm. Tumul V, B./T. III, 26/

27. Gotovo amorfan dio većeg predmeta sa začet­

kom nekog nastavka na jednom kraju. Kritič­

nog je stanja sačuvanosti, posvuda neravan ihrapav, nagriženost metala prouzročila je unut­rašnje šupljine. Bronca. Dulj. 22 mm. Tumul V,B./T. III, 27/

28. Dva komada svijene i na jednom kraju suženešipke. Jako su oštećena, odlomljena na oba kra­ja i nepotpuno sačuvana. Bronca. Dulj. 22 i 15mm. Tumul V, B./T. III, 28/

29. -30. Dva komada deblje prečke različltogpromje­ra, drugi napukao na sredini. Na donjem i gor­njem kraju obadva pokazuju tragove loma.Bronca. Dulj. 36 i 35 mm. Tumul V, B./T. III, 29,30/

31. Jako deformiran predmet sa kružnim i kuglas­tim izbočinama na širokom bezobličnom dijelute sa užim spuštenim nastavkom blago profili­ranog lica i izbrazdane prednje bočne strane.Bronca. Dulj. 50 mm. Tumul V, B./T. III, 31/

32. Ključ pačetvorinastog korpusa sa većim kruž­nim otvorom polomljenog ruba. Donji uži dio sarubnim zakošenim plohama i horizontalnimbrazdicama na licu, prelazi u lijevo usmjereninastavak sa dva zupca koja su dubokim užljeb­ljenjima podijeljena u četiri trokutna segmenta.Bronca. Dulj. 44 mm. Tumul V, B./T. IV, 32/

33. Ključ trapezastog korpusa sa oblim gornjim di­jelom u kojem se nalazi otvor. Na lijevo usmje­renom dijelu koji ulazi u bravu, nalaze se trizupca. Gotovo u cijelosti pokriven je debelimnaslagama rđe. Željezo. Dulj. 46 mm. Tumul V,B./T. IV, 33/

34. Veliki ključ /?/ u potpunosti pokriven debelimslojem rđe. Nikakve detalje nije moguće razaz­nati. Željezo. Dim. 103 x 56 mm. Tumul V, B./T.IV, 34/

35.-36. Dvije šarke sa punom unutrašnjom osovi­nom i sa tri članka dužih krakova za fiksiranje.Kod prve su djelomično sačuvani kraci desnogčlanka, a kod druge masivnije, kraci srednjegčlanka. Obje su jako korodirane i nepotpune.Zeljezo. Dim. 21 x 18 i 34x25 mm. Tumul V,B./T. IV, 35, 36/

37. Dio većeg predmeta sastavljen od dvije pačetvo­

rinaste nepravilne pločice i trostruko prstenas­to oblikovanog članka kojeg je dio i unutrašnjapločica. U cijevastom otvoru vanjske pločice ičlanka, koji je na desnom kraju polomljen, nala-

44

zi se žičana osovina. 2eljezo. Dim. 19x 14 mm.Tumul V, 8./T. IV, 37/

38. Dio brave oblikovan od pločastog i dijela podig·nutih uzdužnih bočnih rubova sa dva nepravil­na četvrtasta otvora. Korodiran, na lijevoj stra­ni polomljen. 2eljezo. Dulj. 33 mm. Tumul V,B./T. IV, 38/

39. Dio većeg predmeta, pločasto oblikovan sa bla­gim čelvrtastimuleknućemna jednoj strani. Nalijevom kraju pločica se račva II dva okomitakraka između kojih je, sudeći prema kružnimotiscima sa unutrašnje strane, stajao cijevastipomični dio kroz koji je prolazila osovina. Ošte­Cen, nedostaje dio jednog od krakova. 2eljezo.Dim. 27 x 16 mm. Tumul V, 8./T. IV, 39/

40. Dio većeg predmeta sa lomovima na gornjemkraju i sa strane, pod slojem korozije. 2eljezo.Dulj. 42 mm. Tumul V, B./T. V, 40/

41. Dio većeg predmeta sa otvorom u gornjem kruž­nom dijelu i lomom na donjem kraju. Ze1jezo.Dulj. 37 mm. Tumul V, B.jT. V, 41/

42. Završni dio većeg predmeta sa približno kuglas­tim vrhom i nepravilnom profilacijom ispodnjega. 2eljezo. Dulj. l7 mm. Tumul V, B./T. V,42/

43. Na dva mjesta polomljeni predmet bikoničnog

dugmastog gornjeg završetka sa dugim trnomkoji se pri kraju sužava. 2eljezo. Dulj. 114 mm.Tumul V, 8./T. V, 43/

44. Na više mjesta prelomljena prečka bez gornjegzavršetka. Zeljezo. Dulj. 98 mm. Tumul V, B.jT.V,44/

45.-48. Cetiri slična, u donjem dijelu lopatasto pro­širena predmeta sa tragovima loma na oba kra­ja. 2eljezo. Dulj. 29, 20, 24 i 25 mm. Tumul V,B./T. V, 45-47/

49. Nepravilni polukružno svijeni komadić tankoglima, polomljen i jako korodiran. 2eljezo. Dulj.18 mm. Tumul V, B./T. V, 48/

50. Dvije limene pločice, od kojih je jedna blago po­lukružno svijena, spojene na krajevima. Probi­jene, ispucale i polomljene uzduž svih rubova.Bronca. Dim. 39x24 mm. Tumul V, B.jT. V, 49/

S l. Minijaturni čavlić oštećene kružne glavice, od­lomljenog trna. Bronca. Pr. 5 mm. Tumul V,B./T. V, 50/

52. Cavao kružne plitko zaobljene glavice odlomIje­nog trna. 2eljezo. Dulj. 9 mm. Tumul V, B./T. V,51/

53.-57. Trinaest čavlića konično-piramidalneglave ikratkog povijenog trna, koji je kod drugog, tre-

R~IJJZa Ko'č"",", _ JI~jJiR M~kjan"ć, Antički turnuli kuJ VC'1ike Guri,"_ Pr;)",'; 3 _oi, 2S -70 (1%6/1'187)

ćeg i petog primjerka nepotpuno sačuvan. Parčavlića br. 54 sada ima spojene glave. a od triprimjerka djelomično sačuvana u grumenu ko·rozije, najbolje vidljivi oštećeni desni čavlić jebez trna. Zdjezo. Oulj. ll, 13, 14 i 15 mm. TumulV, B./T. V, 52-56/

58. - 61. Kutni i drugi dijelovi limenih pločica sa per­foracijama za pričvršćivanje. Prva najtanja, sasačuvanim trnom čavlića, sasvim je ravna, osta·le tri blago su izvijene. Zeljezo. Dim.24x16,28x24,35x32 i 30x21 mm. Tumul V,B./T. VI, 57 ~60/

62.-65. Pločasti limeni ulomci ravni, slabije ili jateizvijeni. Krajnje loše sačuvani i jako korodirani,kod debljih u presjeku su vidljiva dva sloja lima.Zeljezo. Dulj. 10-57 mm. Tumul V, B./T. VI,61-64/

66. Komadić kutno svijenog lima odlomljenih rubo­va. Željezo. Oulj. 23 mm. Tumul V, B./T. VI, 65/

6i. Komad debljeg lima odlomljenih rubova sa na­slagom rđe na donjoj strani. Zeljezo. Dulj. 44mm. Tumul V, B./T. VI, 66/

68. - 71. Sest čavlića kružne 7.aobljene, sada folijastotanke glave i tri Irna sa sačuvanim djelićima

glave. Kod para čavala br. 67 zaostali su i koma­dići jednako tankog lima. a od glava čavala br,69 na grudicama zemlje 7.adržala se samo 7.elenapatina dok je metal nestao. Trnovi su polomlje­ni a kod drugog od primjeraka br. 69 povijenitrn gotovo je u cijelosti sačuvan. Bronca. Pr.glave cca II mm. Dulj. trnova cca 4 mm. TumulV, B./T. VII, 67-70/

72. - 73. Tri čavla lukovičaste glave, dva jako korodi­rana. Kod primjerka br. 71 nedostaje veći diotrna a kod br. 72 samo vrh Irna. Zcljezo. Dulj.24,30 i 54 mm. Tumul V, B./T. VII, 71, 72/

i4. Cavao nepravilne plitko zaobljene kružne glavei kratkog trna. Oštećen. 2eljezo. Dulj. 20 mm.Tumul V, B./T. VII, 73/

i5. Cavao nepravilne pločaste glave i dugog, debeolog, iskrivljenog i polomljenog trna. Zeljem,Dulj. 60 mm. Tumul V, B./T. VII, 74/

i6. Nepravilna oštećena četvrtasta glava čavla samalim dijelom Irna. Zeljezo. Dim. 24 x 8 mm.Tumul V, B./T. VII, 75/

i7. Cavao nepravilne pločaste glave sa dijelom de­belog trna, Željezo. Dulj. 24 mm. Tumul V. B./T.VII, i6/

78. - 80. Fragmenti debljih i tanjih trnova čavala, iz­griženih korozijam. Željezo. Dulj. 46-12 mm.Tumul V, B./T. VII, 77-79/

81. Dva čavla četvrtaste pločaste glave sa djelomič.

no sačuvanim trnovIma ra7Jičite debljine. Zelje­za. Oulj. 48 i 46 mm. Tumul V. B./T. VIII, 80/

82.- 134. Veliki čavli nepraviInih glava i dijelovi trno­va razne debljine, oštećeni, napukli i jako koro·dirani. Neki su pokriveni debljim naslagama ko­rozije. a primjerak br. 100 prevučen je tvrdomzapečenom glinom, pomiješanom sa pepelom.Presjek trnova je četvrtast. Zeljezo. Dulj.147 -12 mm. Br, 81-97: Tumul V, B, br. 98: Tu­mul I. br. 99: Tumul III, A, br. 100: Tumul III,B./T. VIlI, 81- 87, T. IX, T. X, 98-JOO/

135. Dio sječiva noža polomljen II dva komada. Lije­vom manjem diJelu nedostaje gornji rubni dio.Zeljezo. Dulj. 114 mm. Tumul II, B./T. X, 101/

136. Polomljeni i iskrivljeni nož pokriven korozijomstopljenom sa zapečenom glinom i pepelom. Su­žena drška i sječivo rađeni su od Istog komadametala. Zcljezo. Dulj. 159 mm. Tumul III, A/T.X,102/

137. Dio ruba lonca, ukrašen nizom udubljenja.GLI­NA: žarko narančasta. srednje tvrda, veće pri­mjese. Pr. ruba: 23,6 cm. Tumul IV/T. XI, 137/

138. Fragment vrata i stijenke »urne sa cilindričnim

vratom.« GLINA: od blijedožute do narančaste

boje, vrlo kompaktna. Vel: većih nečistoća. Pr.ruba: 14,4 cm. TumuII!./T. Xr. 138/

139. Fragment vrata »urne sa cilindričnim vratom«,vrlo loše sačuvan. Pr. ruba: 18 cm. Tumul L/T.XI,139/

140. Fragment vrata »urne sa cilindričnimvratom«.GLINA: svjetlo narančasta,primjese pijeska. Pr.ruba: 14,4 cm. Tumull./T. XI, 140/

141. Fragment dna i stijenke lonca /?/. GLINA: na·rančasto·siva, jako oštećena sekundarnim gore­njem. Pr. dna: 9 cm. Tumul IL/T, XI, 141/

142. Dno i dio stijenke lonca !?/. GLINA: kao pre­thodni primjerak. Pr. dna: 6,6 cm. Tumul IL/T.XlI, 142/

143. Dno lonca debelih stijenki. vrlo loše sačuvano,

oštećeno u sekundarnom gorenju. Pr. dna: 10,4cm. Tumul IL/T. XII, 143/

144. Dio ruba, stijenke i dna lonca. GLINA: višeboj­na, od sive do žute, mnoštvo primjesa kvarcita ipijeska. Pr. ruba: 20.8 cm/dna: 15,6 cm. Tumul11./T. XII, 144/

145. Dno lonca, GLINA: tamno narančasta,mnoštvoprimjesa različite veličine /i do 1,5 mm/. Površi­na hrapava, trusi se. Pr. dna: 13,6 cm. TumulIL/T, XII, 145/

146. Dno i veći dio stijenke lonca, fakture kao kodprethodnog primjerka. Pr. noge: 10,2 cm. TumulrV./T. XII, 146/

45

147. Tanjur. GLINA: jako oštećena gorenjem. od *.a.rko en'ene do sive hoje, mnoštvo primjesa. Pr.ruba: 15.6 cm /dna: 14,6 cm. visina: 3.6 cm. Tu­muIIV.IT. XIlI.147/

148. Fragment stijenke tanjura. GLh 'A: kao kod pre·thodnog komada. na povr$ini tragovi crvenogprema7.a. Pr. ruba: 18.2 cm/dna: 13,6 cm, visina:4,5 cm. Tumu1lIL[T. XIII. 148/

149. Tanjur. GLINA: žuto narančasta. tamnocrvenipremaz djelomično sačuvan. Pr. ruha: 18.6 em­/dna: 16,6 cm, visina: 3.6 cm. Tumul V./T. XIII,149/

ISO. Tanjur jako uništen sekundarnim gorenjem. Udnu urezano MAT. Pr. ruba: 19 cm/dna: 16,6 cm,visina: 4 cm. Tumul V./T. XIII, 150/

151. Tanjur kao prethodni. U dnu urezano. AT. Pr.ruba: 20 cm/dna: 17.2 cm, visina: 4,2 cm. TumulV./T.XIII,151,/

152. Tanjur. GLINA: višebojna. od iute do sive bojeradi sekundarnog gorenja. Ostaci crvenog pre­maza. Pr. ruha: 25 cm/dna: 22 cm, visina: 5,8cm. Tumul V.fT. XIll. 152/

153 a-b. Fragment ruha i dr$ka vrča. GLINA: d\'obo­jan presjek. jezgra boje cimeta. vanjski rubovisivi. slojevita. vrlo sitne primjese. Površina: sivedo crne boje. Pr. ruba: 11,4 cm. TumuJ VJT.XIV. 153 a·bl

154. Drška vrča. GLINA: narančasta. Tumul IlL/T.XIV, 154/

155. Dno lonca ili vrča. GLINA: narančasta. TumulIII./T. XIV, 155/

156. Dno i noga manje posude. GLI~A: narančasta.

jako loše sačuvana. Pr. noge: 5.6 cm. TumulI./TXIV, 156/

157. Dno i noga manje posude. Jako oštećena sekun·darnim gorenjem. glina potpuno crnog presje­ka. Pr. noge: 6.6 cm. Tumul I./T. XIV. 1571

158. Dno i noga manje posude. Pr. noge: 5 cm. TumuJV,fT. XIV, I3IJ/

159. Tanjur oblika Drag 36. GLINA: jarko narančas­

ta, mekana. Pr. ruba: 22,6 crnI noge: 8,4 cm. visi·na: 5.2 cm. Tumul IL/T. XV, 159/

160. Zdjela oštetena sekundarnim gorenjem. GLI­NA: u presjeku crna, vrlo sitne primjese pijeska.tragovi crvenog premaza. Pr. ruba: 19,6 cm/dna:7 cm. visina: 8 cm. Tumull/T. XV, 160/

161. Fragment ruba i stijenke zdjele, ukrašene sadva niza ureza. GLINA: sivo smeda, oštećenago·renjem. Pr. ruba: 15.6 cm. Tumul VJT. XV. 161/

46

162. Zdjela ukra!cna u donjoj tretini sa dva redaUrc:7.a. GLINA: mrljasta. od svjetlosive do iutac­rvene boje. oštećena sekundarnim gorenjem.Pr. ruba: 20,2 cm/noge: 9,2 cm. visina: 11,8 cm.Tumul V,fT. XV, 162/

163. Zdjela ukrašena sa četiri ~ ureza. Fakturakao kod prethodne. ~a donjem dijelu stijenkeurezano LF. Pr. ruba: 20.6 cm/noge: 7,6 cm. visi­na: 11.8 cm. Tumul VJT. XVI. 163/

164. Zdjela ukrašena sa tri pojasa od po tri reda ure­za. Red zareza na dnu. GLINA: fino proč:išćena,

srednje tvrdoće.potpuno bijele boje. Na površi­ni tragovi crnog premaza. Pr. ruba: 28,2 cm/ no­ge: 13,2 cm, visina: 19.9 cm. Tumul V./T. XVI,164/

165. Zdjela sa ukrasom II reljefu. Siva glina, 7.elenaglazura. Opis u tekstu. Pr. ruba: 31,6/noge: 10cm. visina: 22 cm. Tumul V.fT. XII·T. XXI

A. RO'-1AK BARROW$ BY VELIKA GORICA

Summary

Roman ccmeteries which take the form of barrows(turnuli) positioned o\'er the cremation burials have not sofar been adequately explained in term~ of a traditona1 loul·tural milieu nor in terms of temporIlI conlext. Groups urRoman barrows appear in Noricum and Pannonia i. e. inAustria, Hungary and north·wesl Yugusla\'ia and belong tothe period from the middle of the fint to the end of the sc·cond century AD.

Norican·Pannunian barrows are found in greatestnumbers in Slovenia (Pahič 1965: 1972). They have now be·en idemified and investigated in Podravina, Medimurjeand Prigorje; thus the arca of their distribution has beenextended to the south.

Amand (1963) offers several different vie""'POinu onthe problem of the turnuli and appcnds an cxtensive bibli­ography. Recent studies deri\'e Norican·Pannonian bar­rows from those of the Hallstau period with a certain dis·continuit), but no complete break in the La Tene period.Their chronology extends into the first half of the third cen·tury. the time of gradual change in the funeraf)' rile Ihro­ugh an increase in the practice of inhumalion whieh \/o'llS

Ihe result of a new conception of life af~r death (Jovanović

1984). lt is also beli~'ed thai under the harrows lie Ihe nati·ve people who settled at the beginning of the first centurywithin the Kingdom of ~oricum. The burial rites were in·spired by Roman funerar)' monumenl$, but the dominantelement of this rite would be Celtic (Urban 1984).

ln the forest of Turopoljski lug over one hundred bar·rows have been identified, a:rouped unevenly over a widearea. Six ha\'e been axeavated.

Four undisturbed barrows (I -IV) covered cremationburials which did not have any kind of grave constructionor burial ums. The relationship between the funeral pyre(ustrina) and the place of burial i~ nOI clear. ln barrows wi·th one or two h'rcgular gra\'es (I. III, IV), thc c.:remation co­uld ha\'e been carried out away from thc place of burial andthis is indicated b)' the fragmented nature of the deposited

?Oltcr)!. The r~mains were either buried in a single deposit01". as in the example uf Barrow III, were scattered. In Bar­:ow II the ercmalion could have taken place either at insideor away from the place of burial; in the latter circumstance:ne remains musI have been transferred while still in a red::01 state. The fact that the: remains of the dead have not be­~:1 separated from the charcol or protected, as well as thexcurcnec of fibulae of local origin, speak in favour of buri­~s of a.utochtonous population.

Large Barrows V and VI contained grave architecture.That of barow V was of n:ctangular plan built of bricks cer·~.rsed with mortar on foundations composed of river sto·::es and a ceiling made of plaster. Of the appearance or thc:"'De of the interna! structure - whether it was a gra\'e:':{amber or a small mausoleum - nothing can bc said.Whether the graves were covered with stone blocks ur·... hether the dislocated stone blol:ks which were: found hadwme other purpose cannut be decided because Barruws V"-nd VI had been robbed. According to the local people, Ro­::::lan brick has been eeslracted from the barrows over a:ong period and used to build houses.

Of the METAL FINDS, mostly very poorly preserved,;;gnificant were part of twO (?) caskets of unknown shape~d dimensions, Tu these belonged: handles (Nos 2 - 4)",,"ld hooks (~os 5, 6) for the attachment of handles, decora­::\'e nails (~os 7 - 12). trdui! hinges for thc lids (Nos 35,:-6) keys (Nus 32, 33). and a part of a lock (No 38). The first;: the keys tits this lock. Short nails (Nos 67 - 70) were~ed to fasten thin metal plates,

These pans of the caskets arc noI sufficient to provide?:ccise dating. The handles (Nos 3.4) alT of unlinary, stan­iard and long-lasting shape, while the fragmented piece No:! could have been a part of several different types. Similar:0 it is a handie from a Regensbul"'g casket (sl. 8) which has':ecorative nails on the lid with similarities to those fromTuropoljski lug ;..los i - 12. The shape and decoration of:ne key No 32 are standard for the carly and middle imperi­al period.

The plate with Mcdusa he:ad (No 1) is a product of a.... orkshop with a long and good tmdition of casting anddassica! treatment. lt could have been either part of a cas­>:Ct or of metal vesseL Thc closest parallel (sl. 9) dated to:he middle Roman period is lalcr than the example fromTuropoljski lug.

Fibulae (Nos 20 - 22) arc of the native female Panner;-Jan dress. As in the case of the Norican dress (sL 7), they·...·ere ""orn on both shouldcrs supporting the upper dress.They are of a type with one ring.like protrusion on a bentDow, This variant is dated to the first ccntury but the peri­od of use of fibulae is long and may last for several genera­tions.Small nails with puinted heads (::-Jos 52 - 56) were used for:astening the soles on footwear.Fragment :No 23 is probably the end of an open bracdet ofa \'ery thin ring.

To jewllery belonged also BONE pieces (Nos 16 - 19)which could have been parts uf hairpins although some ofthem could have served as decoration on other types of ob­ject. Piece No 14 can be seen as the base or the lid of a me·tal pyx: (sl. 10).The original shape and function of the rest of the metal fin­ds cannot be defined.

POTTERY found in Barrows 1- IV is only fragmentaland of very poor condition. This is due to the secondary fi·:ing on the pyre and to corrosive influence of the acid soil.

Pots (Nos 137 - 146) are represented in two fabric va­rieiics. Nos 138 - 140 are thin·walled. of pale yellow toorange clay and are parts of the necks of the so-called »cy­lindrieal·neek-urn« type; in Ihe Zagreb area they arc datedlo the first two centuries AD. (Gregl 1981:62). The othersare made of a VCI)' rough clay, orange to brown in colourwith an unsmoothed surface and, judging by the thinm:ss

of the walls, were made escpedally for the funerary rite(fragmenls of lhis type have been found in three barrows).

Plates Nos 147 - I'i2 are of the .SDldatentellen vari­ant and were most probably made of orange elay and werered coated. All except No 149 come from Barrow V. PlateNo 159 (Drag 36) is of orange elay and it is possible that ithad ITd coating and barbatine decoration. If so it would ha­ve been an Italian import, but the poor pre.sen'ation of thefabric does not allow a definite condusion. Fragments oftwo flagons (Nos 153 - 155) come fnlm two barrows (No153 from Barrow V is the only find within thc otherwiserobbcd stone construction). The flagons can be dated lo thefirst, and to the middle of the second century respectively.

All bowls come from Barraw V C7iCl..l'l for No 160which was found in Barraw I and which can bc dated to thclate first and to che second eent\ll"l'. The other bowls are allof the same type - rounded bodieš on cylindrical foot-ringswith roulctting on the outside walls. All except Nu 164 weremost probably made al' orange clay with red colour·coating(the fabric and shapes of Nos 161 and 163 being deformedin the firing). Nu 164 was made of white clay \\1.th very little(If any) inclusions and was painted black, of which regularhorizuntal stripes can stiJl be seen in places. The white clay,which indicates a lack of iron, is unusual for the area.

~ost impressive is the relief bowl made of dark greyday of very fine texture with the inclusions of muscovitemica and angular fragments of primarily quartz; surfacewas lead-glazed, with the glale meltcd on most parts. Itwas of a dark greell eulor. (T, XVll - T. XX). It representsone of finest examples in a small group uf Pannonian potte·r)' discussed in Section B below. A comparison of the figuretypes used on the bowl with the known types from wcsternsamian, the Pacatus workshop of Aquincum (Kiss 1938) andthe so·called Siscian.Margum group, leads to th~ cQnclusi·on thal most parallels come from sOulh and central Gaulwhereas the vine leaves show most similarities with theAquincum workshop, furthermore that it can be dated tothe second third of the second century.

Two of three GRAFFITI found on pottery (all fromBal'row V; Nos 150, 151 and 163) can be read as the samename: MAT (rona), a cognomen confirmed on the inscripti­ons in Emona and Siscia (Mocsy 1959: 181). This opens theinteresting question of whether Matrona herself wm; foundin the barraw and a hurial of a female is confirmed by thcother finds, or whethel' the pots saCtified bclonged to oncuf the mourners.

Of the ANIMAL REMAINS, in Barruw V the whole IdIhaH of a young pig was fuund.

•••

The most imponant discovery is the location of the fu·nerary pyre in Barraw V (sl. 5 Bl; this is the place of almostall the finds in the barrow. Some totally·melted imn objec­ts and a large number of nails which cuuld have belongedonly to a wooden construction for the housing the bodysuggest the presence of the pyre. The large key and especial­ly the caskets represent grave goods in addition to the potswhich were preserved broken up to 90% of each. Today it isimpossible to discover the content of the caskets but withthe greateSt probability one or two female burials may besupposed, 10 which the interpretation graffiti on the potte·ry give additional weight.

The natue of the burial ceremony, the number of gra­ves in the large barrows and their mutual relationship re­main unclear. However it is certain chat the deceased buri·ed under lhe larger barrows had a different social and ma­terial status to those buried under smaller barrows. Thegrave structures, as an element of Roman influence, pointsto the members of the Romanised local elite. while the Ml.."dusa plate as a possible product of some Italian worhhopas well as the luxurious glazed bowl witness a refined task.

47

RemB KQt«dc - RiJjka M~J;jimJĆ. AmlUllumuli koJ Velike Gorie'<'. P"lori 3_4, 25-70 (1986/1987)

As a group. these barrows can bc d.aled from the se­cond half of the first 10 the end of the second cenlury.

Bearing in mind the large exlenl of the ccmetery, theproportion of barrows excavated is very smaU. The answersto questions such as the relationship between the dimensi­On of the barmw and the number and method of burial. theperiod of use of the ccmetery and especially the localion ofthe settlement I settlements to which it belonged. only fu­ture excavation can answer. Optimal would be the discove:­ry of an intact barrow with an inlemal structure which w(>uld help to explain those to dale explored.

B. NEW INSIGHTS INTO PANNONIAN GLAZEDAND SAMIAN POTTERY PRODUCTION

S llll1ll1 a r~'

The lead-glazed relief bowl (T. XVII ~ T, XX) found inBarrow V is another example of the lead.glazed pottcr)' dis­cussed by Nagy (1945). The examples described by Nagy aretwo vessels of a rather unusual shape (SI. 13 and 14). Tothese three a further example can be added found recentlyin Gorsium (Banki 1985: Abb. 496; SI. 15). Judging by theirdescriptions it seems thaI the fabric of all these three ves·sels is similar to that of the vessel from Turopoljski lug (seedescription in Section Al.

The decoration on the bowl form Turopoljski lug con­sists of elements all of which can be found on the otherthree pots. while decoration on the \'essel from Batina (Sl.14) compcIs the comparison wilh another group of potter)'this time of true terra sigil1ata fabric (Sl. 17). The relation·ship whh No l from Sisak has already been noticcd by Na­gy (Abb. 10). Thc »samian« fragments come from Sisak (I,2), Vinkovci (3) and Novi Banovci (4). It is the decorationthat fOmls a unifying factor between the grey. lead-glazedgroup and the samian one. The stamps used in common byboth groups are shown on Sl. Hl.

48

It may be suggested that here there is evidence fur asingle workshop, which was producing two categories of re·lief-decorated ware: thc one more »Iuxurious«, lead-glaud,and of a number of unusual forms and probably made: lospecial orders; the other, »C\'eryday« sam.ian productionwhich. judging by the remaining fragments. consisted onlyof bowls of Drag 37 Type.

Jt is difficult to establish the relationship of the abovewith other Pannonian lead-glazed ,"-afe. Nagy (1945: 297)finds a common factor in the glazed patem handles. It sc·ems more likely that these come from another workshop.the products of which were also found in thc Solymar ce­metery (Kocztur 1976), but which also produced unglv.edware (Petru and Petru 1978: LIV. ll). Also interesting areglazed pots found in Sirmium (Brukner 1981: T. 108,35,36),as well as thc latcr Pannonian glazed production: the well··known mortaia, flagons etc, produced in the third and fo­urth centuries. It must be emphasised that the technique oflead.glazing does not necessarily indicatc one continuingproduction centre or that the same workshop did not useother techniques as is shown in the workshop discussed he­co.

For the dating of the workshop, most imporatnt arethe stylistic features which point to the south and centralGaulish Samian production. Also important is thc connecti·on wilh the KiscelJi street and Pacatus workshops in Aquin­cum. Thc only pieces from a stratigraphically-dcfincd con­texl are the krater from Gorsium, which can be dated to themiddle of the second century. and the Turopoljski lug bowldated a few decades earlier.

11 is difficult 10 locate this interesting workshop. Nagysuspected a workshop somewhere between the Sava andDrava rivers. On two of the sites where the examples werefound, pottery production is confirmed: in Gorsium wherethe quality of thc ware is much inferior (Banki 1975). but inthe vicinity of which the later glazed production has beenconfirmed (In Tac, see Thomas 1964: 321). and in Vinkovci(Hoffiller 1919). On the olher hand the greatest number ofknown pieces derives from or around Sisak; lead necessaryfor Ihe glaze was also mined in the vicinity of Sisak. The qu­eSlion of the location of this interesting workshop must rc·main open until the detailed publication of the materialfrom Vinkovci, Osijek and other Pannonian sites.

Rrmu. Ko/&1Iit _ ~jb "'a*J.Il~ Antitki lumull kQd Velike Gork<:. I'rik>zi J_4. 25 -70 (1986/I!l37)

I

2

3

•••4

•

E ~ Go ~

-~. ~ Oo' ~5 •

49

kem7a KO>i<-Tić_ R "k "aj a Makjani<' Antin', l !lImul; kod Ven -l e C"rKc, Priloz; 3 4 25_, -70 (l9S6/l987j

•II

8- 6e

••

7

• ~ 11

10

9

12QU "aJ

17

15 ••

e·'9·

50

III

e l :J O2• I

• •23

K-( c=1• dllP

27

2.24

2'

•30

•

31

51

R~mM Kolte,'i~ - R;r.jh M~},,f""'·ć. Antičk]lun<u(( kod Vdike Gorice, Prilozi 3_4, 25_70 (1986/1987)

IV

34

33

35

•32

I

37

,,

~)39

3.

S2

R~mz:J K()..t~.;ć - R.1ljh M~k:j~nić, Ami<':ki (umuli ktxl Y~lik~ G",ic., Pcilo.:i 3-4. 25-70 (19&6/1987)

v, ,

/'):J\

.~'---l

I -~

~~ -;,

->\-. ''1'"' II-il -.7 - , ,I ' , I'i , : 'e- /- ~) j 42

I

:1'r

/'I ,

=-.1 I .- 1, -: ,, ,I I

40 41

• -~j- •"1'>'

~\\ I

" -J li' 1; ,~~,..-

4. 47I45 , , 01 :1'i l' 44

EJ) •=0"ir.

~43

O4. 50

49

51 52f t ~~ 1' '-, o' 'ff"

-'I -. .-11,- ,--

53

o O

8 CL ~~ Bb ~ ~

,

~ "' '-(j

~-,' -. .-~)-'

55 s.Q:)54

53

Rcm7~ K.,;tcv!t _ R:!jlta MRl:J~n;~ AnličLi lumu!! kod Velike GQriee, PriJOl:I l_4, 25-70 (l986/l987)

VI

5758

o

59 .0

62

8'

85

)

L

64

54

ROJIu~ XoJl~l'ić Riljh M8J:jtmiĆ.Anlički ,umuli kO:><! Velike G--" _. n -,~jU;. r<J ""i 3 4.25 7D(J9lI6t191l7)

VII

.....c:::.. ~• •

6768

70

69

o

ma DC \pO

~O ~o78

71

O-~

-'I: -.

1[ ~",

.~

73\,

7.

1\ OG•77

•72

~-O75 • 76

79

o

55

Rcm7~ K,,"-'~~....,,"'-}(.O·k~ a Makjanić, A"tićld t "muli kod Velike Co .nu:, Prilo•.! 3_4 25, -70(1986/1987)

VIII

85

87

•80- I

86

•

: .', ."<i II~' i- ",>

,,

L

.--=:::-~

,~-,-y

, \\\~"-.:

'- :l~-.- .. ', - '

~

- -...::::::::- y~

\, ul, flL0

•

11-•, •

\

.'

,

-\ .

, . ,I I -[

81

, j iI

I D,

\ .~,

\

,

,'

.,,

83

..,,

82

56

\ "L;. , •

~

;-.- ·IJI

9B

91

, I,, ,

,•

B9"

93

BB

r,

94

•, '

;v-' -l,{;1-:/ _ .

57

Rajka Mak.ianit, Antički tumuli kod Velike ('Al,i"". Pt'i!u,i 3 ~4, 23 _ 'O (1986/198')

x

/~\ '\ .

•• 6 ••

~~

I '

\ (I I, ., ,

\ l I

IIIU

100

?v

/", J-j ?

101

~ J')\

,~'< '-,

.7 .J -/, J

,'-,, ./

~

/-- ..... /1

102I

I

;8

R~mz~ Ko>c'cvj~ _ R~b Makl,,,i';' Antički turnuli kod V~]jk~ Gori"". Prilu<i 3-4. 25-70 (19&>/ 1987)

XI

137

138

139

\J

140

141

59

H~mu Koltt:vić - R"jh M"kftmM, AnličlU lumuli 1",,1 Vdilu: Gm""" PrllOl'I 3-4, 25-10 (1986/1981)

XII

142

\._J'----~/144

145

'46

60

el" '''''':O,P"I",.;.' 4,2-' 7" IO~, _.-

XIII

l_'_J147

140

\ -- -J14;;-9~_~~..J

'_1__---.J

/:,Pt

AI151

152

61

f1~m~. KO#6)l,rĆ _ Rajh Malj••",,", Ant;Hi (ymyli kod Velike Gorice, Prilo,; 3_4, 25-70 (l98t>/1987)

XIV

,ss

154

155

'55

62

,s,

R~ll1za Ko,I&'vić - Rajka Makjanir:. Antički turnuli kod Vc!ike Gorice, Plilozi 3-4, 25-70 (19&6/1987)

xv

159

,.0

'IIIIIIIIIIIIII/I///''"'' lJ ' , , "" lA J.

,.,

,.2

63

JkJIIU 1(<JiU:,i<' - Jbjb ,Iblcj""it), AtUI~~1 wmuli Iwd Vdilc Gori"", Prilan l-4, 25-10 (l9M/IW)

163

XVI

l \n

164

64

, 1

n l 1 "

,,,

XVII

~ib.<b_ <l>_<b .. $i._$i__<!i_<t.~~~}>}~?-~~?,»~

165

~~~~~3

.~~~~~B e D

4

E F G

"1);" .• ~ ~o

.0 OO"000"00.. 0

..";': !I'" o •H

I S 6 7 Mn

65

66

· Gori.,., Prllo>iJ-4,2'-70(I986/J987), R~ 'kit. Mdj'lI/i<!. Antički ",",,,Ii k<>d Veil"'.. ,

--- ---'--

XVIII

R~mu K<Jl<'"yji:- Rfljlrl> Mflkj:"'~, AntiHi L"m"li ~od vdik~ G<>ri<;c, Pril".i 3-4, 23-70 (19116/1~$7)

XIX

12

14

5

S

43

.<®.(\Y~ ..:>-. .

" '.:5':J

2

7

15

co

1

'S

o _

M 1:1,.

67

69

lXX

xx

~'eJ

70

Vesna NENADIĆ

PRILOG PROUČAVANJUANTIČKESISCIAE

Izvorno znanstveno djeloAntička arheologija

Original scientific paperRoman archadogyUDK 903.18(497.13)~65<<

Vesna Nenadić

41000 Zagreb, YU, Krčka l,Institut za povijesne znanostiSveučilišta u Zagrebu,Odjel za arheologiju

Ovaj rad predstavlja sintezu o poznavanju~ antičke Sisciae, a nastao je na temelju dosa·dašnjih arheoloških istraživanja i dostupne arheološke literature vezane uz ovo značajno an­tičko središte. Pored urbanih i građevinskih karakteristika pažnja je posvećena gradskim ne.kropolama, kovnici, zanatskim radionicama te epigrafskoj baštini.

n Geografski smještaj Siska

Grad Sisak i njegovo šire područje geografskipripadaju panonskoj regiji koja zaprema krajnji ju­gozapadni dio prostrane Panonske nizine. U reljefuse ističu prostrane riječne ravnice Drave, Save i Ku­pe, te brojne doline njihovih pritoka. Niske aluvijal­ne ravnice koje genetski predstavljaju najmlađe for­me u reljefu, obuhvaćaju velike površine. Nešto suviša raširena pobrđa(prosječno 150-200 m iznadaluvijalnih ravnica) koja pripadaju starijem reljefunastalom u tercijaru morskim i jezerskim sedimenti­ma. Najistaknutije i najstarije elemente reljefa pred­stavljaju izolirane planine izgrađeneod nepropusnihškriljevaca, eruptiva i mezozojskih naslaga, a na kraj­njem jugozapadnom rubu pruža se pojas niskih vap­nenačkih zaravni - Kordun.'

U takovom, širem; geografskom prostoru, na uš­ću rijeke Kupe u Savu nikao je Sisak. Pored Save iKupe hidrografsku mrežu, koja je bila od odlučuje­

čeg značaja za izbor lokacije naselja, čini i Odra kojase na sjeverozapadu ulijeva u Kupu. Ove tri rijeke ­Sava, Kupa, Odra odredile su smještaj naselja osigu­ravši mu pri tome izuzetan strateški položaj, a ujed­no i obezbrijedivši mu oriaj ekonomski, trgovačkiikulturni razvoj koji ga je karakterizirao prije više oddva tisućljeća.

Posebnu ulogu u razvoju trgovine i prometaodigrala je rijeka Sava koja svojim južnim pritocima,te utokom u Dunav spaja zemlje Balkanskog poluo­toka sa Posavinom i Podunavljem.

Uzme li se u obzir još šira geografska situacijaonda će se vidjeti da je dio Posavine u kojem jesmješten Sisak povezan putem koji vodi kroz Podra­'<'l..n.\l, \l"L "[\1"\) 'I..,,"\c;cn.\b. p..\~\. ~"teID. "Bew, a C1Qa\\e 'D\lna-

vom i dolinom Morave dalje u zapadnu i srednju Ev­ropu. Ako se ovome doda povezanost Balkanskog po­luotoka sa Posavinom i Podunavljem, i ako se ovaveza shvati kao veza· ovog dijela jugoistočneEvropesa crnomarskim područjem, onda postaje sasvimjasno da lokacija današanjeg Siska, odnosno antičke

Sisciae ili još ranije ilirsko-keltske Segestice nije slu­čajna, nego dapačenajbrižljivije odabrana i to premanepogrešivim kriterijima kojima su se narodi pre­thistorije, a poslije naročito Kelti i Rimljani rukovo­dili pri odabiru mjesta za naselja ili pri određivanju

trasa pojedinih prometnica, polazeći uvijek od pri­rodnih prednosti koje pojedini teren već sadrži i pru­ža.

II) Kratak pregled povijesnih zbivanja i problemodnosa Segestice i Sisciae

Antički izvori prvi puta spominju Segesticu 119.g. pr. n. e. kada su oba konzla Lucius Aurelius Cotta iLucius Caec:ilius Metellus bila poslana da iz Galije,

. sa sjevera. provale u Iliriju. Ovim pohodom trebalo jebiti nastavljeno pokoravanje Ilirika i ilirskih plema­na započeto još u doba prvih sukoba Rima s Ardijej­skim savezom i Teutom, što je u historiji poznatokao I ilirski rat.

Cilj vojnog pohoda 119. g. pr. n. e. bio je nasta­vak rata s Japodima i Liburnima. započetog još 129.g. pr. n. e. Obje konzulske vojske savladale su i poko­rile preostali, do tada još slobodni dio Japodije, a»zatim prodriješe II Posavlje. te zauzeše Segesticu.%\a'\ln\ 'i',l:ao. ~:';;~,()l:0i'i>"-a,,:-

71

~'....... N~Q;M/ii.Prilot p...,.t.,,~nju a.nli(,k Sixiae. JI'n..... 3-". 71 _102 (19l!I6/19S7)

Pitanje etničke pripadnosti stanovništva koje jenastavala Segesticu još nije riješeno. Prema podaci­ma koji su se sal:"Uvali kod Plinija, Strabona i Apijanasvjerol.apadno od Sisciae bili su Varcijani, uz rijekuKupu- Colapis - Colapiani, a na istoku Osariati, dak·le, plemena ilirske elničke pripadnosti. ProvalomKelta početkom 4. st. pT. n. e. koji iz svoje prvobitnedomovine Galije - današnja Francuska - dolaze naApeninski i Balkanski poluotok ova etnička slika scmijenja...Kelti, prije nego što će prodirjeti na Bal­kanski polUIOk, zauzeše oblasti Posavlja i srednjegPodunavlja, te pokoriše sva plemena koja su se posli­je zvala skupnim imenom Panonci•.)

Posve je jasno da ilirske zajednice nisu mogleodoljeti širenju jednog ekspanzionističkog narodakakav su bili Kelti, ali je isto tako jasno da ni Keltikoliko god bili nasilni u svojim osvajanjima nisumogli uništili autohtoni ilirski iivalj koji su zateklina ovom području, a koji je sigurno imao odredenereligiozne predodžbe, svoje bogove, svetišta i običa­

je.Rješenje bi vjerojatno trebalo trahti u nastaja·

nju jedne šire etničke zajednice nazvane Panoncima,koja je morala imati iliro-keltska obiljeija. Dakle,vjerojatno su Segestanci - kako Apijan naziva sta­novnike Segestice kada govori o pohodu konzula 119.g. pr. n. e., zapravo Panonci nastanjeni u Segestici, anastali as.imilacijom ilirskog i keltskog etnika.

Dakle, Segestica nikako nije mogla biti glavnigrad Skordiska, jer ovo pleme ne samo da nije nasta­vala njegovo područje, nego nije bilo nastanjeno ni unjegovoj bližoj okolini.

Većina historičara - Sišić, Klaić - stavlja asni·vanje Segestice u 4. st. pr. n. e. i to od strane Kelta.Od toga vremena,tj. od 4. st. pr. n. e. do 119. g. pr. n.e. kada se Segestica prvi put spominje, antički izvorišute. Razlog zašto Segestica nije u tom vremenu pri·vlačila pažnju svojih suvremenika-historičaravjero­jatno leži u činjenici da nije imala onu značajnu ulo­gu u širenju keltskog utjecaja kakvu je imala u dobaekspanzije Rima.

Nakon 7.auzeća Segestice 119. g. pr. n. e. Cottaodlazi u Rim, a Metellus na jug u pohod protiv Del­mata. On zauzima Salonu i 117. g. pr. n. e. po povrat­ku u Rim dobija počasni nadimak - eognomen ­Delmaticus. Od osvojenih ilirskih zemalja 118. g. pr.n.e. Senat je stvorio zasebnu provinciju Illyricum ko­ja je obuhvaćala teritorij od Drima na jugu do Julij­skih Alpi i rijeke Save na sjeveru.

U doba gradanskih ratova u Italiji Delmati seponovo dižu, osvajaju Salonu, a Rimljani tada u ovekrajeve šalju konzula Gaja Kaskonija koji pokoravanajveći dio delmatske zemlje i pune dvije godine up­ravlja Ilirikom (78. i 77. g. pr. n. e.).

Otpor Delmata ovime nije bio skršen, a gradan­ske borbe u Italiji i Rimu ohrabriše i Iliro-Kelte okoSegestice, te i oni ustadoše protiv rimske vlasti. 83. g.pr. n. e. došlo je do novog panonskog rata u kojem jekonzul Lucijus Scipion Aziogen ponovo morao zauze­ti Sisciju, ali opet samo privremeno, baš kao što ju jebio zauzeo i Lucijus Cecilijus Metellus, u vrijeme ja­pudsko-delmatske vojne.·

Prilike su se promijenile tek dolaskom Oktavija­na koji je rimskoj državi osigurao prirodnu granicukoja je išla Dunavom.

72

40. g. pr. n. e. Oktavijan je dobio na upravu Iliriki odmah su uslijedile vojne operacije koje su značile

konačno pokoravanje Ilirika. 35.-33. g. pr. n. e. pobije­deni su OcImati i zauzela Salona, zatim je Oktavijanpokorio Japode, a prilikom zauzimanja njihovogglavnog centra - Metuluma i sam je bio ranjen.Odavde se uputio prema istoku i prošavši kroz zem­lju Panonaca stigao do Segcstice.5 Pobijedivši najpri­je Panonec koji su joj pritekli II pomoć osvoji Oktavi­jan 35. g. pr. n. e. i Segesticu.· Već sam podatak da suPanonci pritekli u pomoć Segešćanima govori u pri­log tome da Segestica nije bila čisto keltsko, vet ka­ko je naprijed rečeno iliro-keltsko naselje.

Sada ćemo se malo zadr:lati na problemu Seges­tice.

Rekli smo da je osnovana u 4. st. pr. n. e., a pre·ma podacima starih pisaca i prema istraživanjima bi­la je locirana u meandru Kupe koja svojim tokomstvara poluotok danas zvan Pogorelec. Mnogobrojninalazi keramike iz predrimskog vremena na područ·

ju PogoreIca govore u prilog postojanju jednog pred­antičkog naselja na ovom terenu/ a to bi naselje akose uzmu u obzir još i opisi antičkih pisaca odgovara­lo iliro-keltskoj Segestici.

Na području Pogorelca, pored nalaza predrim.skog perioda koji odgovaraju vremenu Segestice, ot­kriveni su ostaci hagtalske kulture.

lako je s obzirom na njihovu malobrojnost, štoje posljedica slabog stupnja istraienosti, teško pret­postaviti postojanje nekog ranijeg naselja ipak netreba odbaciti ovu mogućnost, jer su prednosti kojeovaj teren pruia bile vjerojatno uočene već uprethis·toriji. Budućim istraživanjima mogao bi se utvrditivremenski raspon trajanja naselja na Pogorelcu kojeje moglo živjeti u kontinuitetu duži vremenski peri­od, a možda su Kelti, po svom dolasku, ovdje 7.atekliveć jedno starije autohtono naselje koje su s uspje­hom zauzeli. proširili i učvrstili.

II prilog lociranju Segestice na terenu PogoreIcagovore i opisi antičkih pisaca. I to prije svega Plinija,Strabona i Apijana. Plinije slavlja Segesticu, razliku­jući je poput drugih starih pisaca od Siscije, u sammeandar Kupe: ..Colapis in Sawn innuens, iuxta Sis­ciam gemino alveo, insulam illi efficit quae Segesticaappelatur.• •

Dakle, prema Pliniju Siscia leži na lijevoj obaliKupe, a Segestica na desnoj, na otoku koji dvostru­kim koritom ondje čini Kupa.

I Strahan razlikuje Segesticu od Siscije, misleći

pod Segesticom na mjesto - POLIS, a pod Siscijomna tvrdavu blizu Segestice.

Strabon je živio od 65. g. pr. n. e. do 25. g. n. c.,tj. u vrijeme Oktavijanovog zauzimanja Segestice. Iznjegovog razlikovanja Scgestice od Siscije proizlazićinjenica da je za njegovog iivota, u vremenu od 35.g. pr. n. e. do 25. g. n. e. osnovana Siscija koja je tadaimala cista vojnički karakter.

Plinije živi od 23.-79. g. n. e. i također razlikujeSegestieu od Siscije. On je ovaj podatak mogao preu­zeti i od starijih pisaca, ali postoji i druga moguć­

nost, a ta je da su u njegovo vrijeme paralelno egzis·tiraJa dva naselja: jedno staro - Segestica u kome supo zauzeću 35. g. pr. n. e. Rimljani sigurno boravilijedno kraće vrijeme dok nisu podigli svoje uporištena lijevoj obali Kupe, i novo naselje koje je neposred.

Ih"" Nl!rudit. Pril"ll prouc;m,nju ami<:Ju: Si.\Ciac. Prik>.i _1_4. 11 -102 (l9M1l9Il1l

::0 pO svom osnutku imalo prvenstveno vojni karak·:<.'r da bi tek u vrijeme pomicanja vojnih trupa prema:>Unavu dobilo karakteristike pravog civilnog nase­:ja.

Dakle, možda je u vrijeme Plinija, kada Siscija\-eć živi punim životom, eg7.istiralo i naselje na Pogo·releu koje i1:ložcno jakom rimskom utjecaju štO jedolada iz Siscije, nije više igralo nikakvu značajnu

ulogu,nego se pod udarom novog rimskog centra sve\iše gasilo da bi na kraju sasvim prestalo egzistirati.

35. g. pr. n. c. II vrijeme osvjanja od strane Ok ta·\ijana Apijan govori o obrani bedema koju su izveliSegdćani. Govori o mostu koji su gradili Rimljanida bi preko rijeke doprli do Segestice. U toku osvaja­nja Rimljani so podigli oko grada još jedan vanjskiprsten S jardma. Prilikom osvajanja Oklavijan gradnije unišlio niti 7.apalio već je unular novopodignutihbedema smjestio 25 kohorti.-

Zanimljivo je napomenuti da Apijan govoreči OSisciji, u doba njenog osvjanja od strane Oklavijana,razlikuje dva sloja slanovnišl\'a: J[P(j)TEUOVT~ i&1]~~'O. Vodeči sloj stanovnišIva domaća plemenskaaristorkacija, romanofilski orijentirana, bila jespremna da mirnim putem prihvati Rimljane, da pri.mi rimski garnizon unutar grada i da još preko 100taoca. međutim običan puk nije to prihvatio. Rewl·tat ovih nesuglasica izmedu samih Segešćana,u koji·ma su ovaj put prevagnuli prapadnici nižeg društve­!log sloja, bila je 3o-dnevna opsada grada.ll

Opkoljena Segestica je 30 dana odolijevala rim·skim kohonama tc je Oktavijan dao sagraditi i bro­dovlje za opsadu sa rijeke sto govori da je Segesticabila dobro utvrđeno uporište. Nakon što je osvojenaSegestica dolinom rijeke Sa"e mogla je biti uspostav·ljena veza sa Dunavom. Sa Segesticom pokorena ječitava Panonija što Paterkul Velej ističc riječima

»universa Pannonia«."

Toponim Pogorelee obuhvaća, odnosno naziv jela cijeli poluotok smješIen II meandru. Kupe. Bez ob·zira što predantičkinalazi potjeću uglavnom iz nizin·skog dijela poluotoka." tj. iz dijela koji se nalazi na·suprOt ušću Odre u Kupu možda bi se jezgra Segesti·cc trebala trajjti na uzvušenom, brežuljkaslom dije·lu PogoreIca, odnosno na mjestu gdje se lijeva i des·na obala najviše pribli'-avaju jedna drugoj. Lokacijanaselja na O\'aj u~i prostor Pogoreica ima z.natnihprednosti. Prije s\'ega naselje koje bi bilo smještenou najužem dijelu meandra moglo bi se dobro branitis kopna jer bi s\"Ojim prostiranjem onemogućilo ne·prijatelju da mu zađe iza leda i da ga opsjedne sa sje­vera. Pored toga naselje na brežuljkastom dijelu PO­goreka moglo je kontrolirati i sjeverni dio poluoto·ka. tj. dio koji leži nasuprOt utoka Odre u Kupu, a štoje još važnije s ovog relativno uzvišenog terena. u od·nosu na okolni teren mol.e se kontrolirati ušće KupeII Savu što je vjerojatno bilo od presudnog značaja.

Dakle, naselje se moglo nalaziti na najuzvišenijem di·jelu PogorelcOl gdje je moglo odolijevati napadimaneprijatelja koji bi dolazili s kopna i to iz pravca ju·ga. Pored toga naselje sc moglo širiti prema sjever·nom, nizinskom dijelu poluotoka dok god su 10 do­zvoljavale prirodne karakteristike terena, a uz to jepod njegovom kontrolom bilo ušće Kupe u Savu.

Ovo je samo pretpostavka koja bi se trebala po­tvrditi sistematskim istraživanjima, a činjenica da je

do sada pronadeno najviše predantičkih nalaza u niz·inskom dijelu Pogoreica može se protumačiti i SiOl'born, gotO\'O nikakvom nascljenošću ovog dijela No·vog Siska koji je i danas često puta plavIjen, 3 s dru­ge strane pomanjkanje nalaza s povišenog dijela Po­goreka rezultat je intenzivne gradnje, i to najče~će

gradnje kojoj nisu prethodila nikakva zaštitna ili is·kopavanja bilo koje vrSle. a to je onda rezultiralo ipomanjkanjem nalaza s ovog terena.

35. g. pr. n. e. Oktavijan je ostavio II Segestici 7.3

upravitelja Fufija Gemina.10. g. pr. n. e. Siscija ulazi u sastav novoformira·

ne provincije Pannoniae.Od 6. do 9. g. n. e. traje panonsk<H.1elmalski us­

tanak koji je u hisloriji poznat pod imenom bellumBatonianum, a za vrijeme kojega Siscija posIajesnaina baza i vojno uporište Tiberija koji ovdjesmješta 10 legija. Da bi novoosvjena područja bilapod što boljom rimskom kontrolom, te da bi vojskau što kraćem roku mogla stizati i kretali se lek OS\'o­jenim i pokorenim područjem. pristupilo .se gradnjiCeSIO\'ne mreže koja je prije svega trebala povezatiznačajnija vojna uporišta da bi se na taj način, uprvo vrijeme konsolidirala rimska vlast unovosteČe·

nim oblastima.Ceste su trebale povezati strateške točke u unUl·

rašnjosti provincije Dalmacije, ali isto tako su bilepotrebne i zbog zaštile sjevernih granica carstva, ko­je su August i Tiberije pomakli na Dunav.

U tu svrhu izgrađenajc cesta »ad fines provinei­ac IlIyrici.. koja je povezala Salonu s Panonijom. Ces·ta je bila duga 167 rimskih milja. Pripreme za njenugradnju počele su još za Augustova živOla, ali je iz·gradnja započeta tek 14. g. n. e. i predstavlja rezultatgradevne djelatnosti carskog namjesnika PubliusaCorneliusa Dolabellae.

Kako se rimska vlast učvršćh'ala unovosteče·

nim krajevima tako se širio i sistem cesta povezujući

krajeve pod rimskom vlašću u jedinstvenu cjelinu. lo

Karakter antičkih komunikacija ponajbolje jeocijenio Cesae Vasoli: »PO kracima ogromne zvjez­daste mreže koja, po Augustovoj želji, imadaše 1.3

idealno središte zlatni miljokaz (u Rimu), prošli su\'ojnici i trgO\'ci roba, ali i ideje. Prošla je rimska kul·tura, a :7:atim kršćanstvo, i na kraju barbari koji suokončali jednu fazu svjetske historije... I~

Nakon ugušenja ustanka, koji je zabrinuo i Rimi samog Augusta počinje proces pacifikacije i romani­zacije autohtonog stanovnišl\'"d. Uvedene su rimskeuredbe, zakoni. proširio se latinski jezik i rimski obi­ćaji. Rimska božanstva ili su prihvaćcna kao zasebnai samostalna ili su se izjednačavala s odgovarajućim

domaćim bužal1stvima.

Grad postaje kolonija u doba Flavijevaca, vjcro·jatno za Vespazijana koji je kolonizirao Sisciju de­dukcijom veterana ravenske flote kojima je to bilanagrada, jer su 69. g. n. e. u doba građanskog ralapristali uz njega. Pored veterana ra\'enske flote u Sis­ciju je upućen i odreden broj pripadnika vladajućeg

sloja Italika, a i izvjestan broj orijentalaca iz pomoć­

nih čcta. Pema sačuvanoj vojničkoj diplomi grad jepodignut na rang kolonije 71. g. n. e. - diploma CILXVI, 18, 14, a lom prilikom je upisan utribus Quiri­na koji je bio itribus Flavijevaca.

73

U isto vrijeme Vcspaz:ijan je dedukcijom vetera­na kolonizirao i Sirmium. Očito da izbor Ol'ih dvajuvat.nih cenlara koji su podignuti na rang kolonije ni·je slučajan. te da ne predstavlja samo znak careve za­hvalnosti veteranima koji su ostali vjerni.

Prije svega pod utjecajem novih doseljenika pro·ces romanizacije bio je ubrzan i djelovao je snažnije,a uz to naseljeni veterani ravenske i misenske floletrebali su oživjeti i intenzivirati već postojeći riječni

promet Savom koji je bio od izuzetnog značaja.16

U doba Domicijanovih vojnih pohoda protiv Sar­mata i Dačana Sisdja postaje značajan centar pro·meta i vojnog transporta.

Za dalji razvoj Siscije značajni su carevi Trajan,Hadrijan i Septimije Sever po kome se grad nazivaColonia Septimia Siscia Augusla ili češće ColoniaSeptimia.

100. g. n. e. pri podjeli do tada jedinstvene pro·vincije Panonije na Panoniju Superior i Panoniju In­ferior Siscija ulazi II sastav Panonije Superior.

Pri slijedećoj adminislrativnoj podjeli Carstvakoju je 297. g. n. e. proveo Dioklecijan Siscija postajesrcdi~te Panonije Saviae (Ripariensis, Interamnen­sis).

U vrijeme ~irenja kr~ćanstva po Carstvu dopireono i u Sisciju koja je najprije spadala pod jurisdik·ciju Sinniuma. a kasnije salonilanskog nadbiksupa.Od polovine 3. st. grad postaje središte biskupa. a udoba vladavine Decija (249.-251. g.) spominje se si­sački biskup Castus. 303. g. za vrijeme Dioklecijana uSisciji je mučeničkomsmrću umro biskup sv. Kvirinkoji je prema legendi s mlinskim kamenom oko vra·ta bio bačen II Kupu, ali nije potonuo nego je isplivaona površinu rijeke dokazavši tako ispravnost i nepo­kolebljivost svoga vjerovanja i pozvavši vjernike ne·ka se ugledaju na njega. Tijelo sv. Kvirina prenešenoje i pokopano u bazilici Savariae - Steinamanger, za­tim je prenijeto u Rim u kalakobme sv. Sebastijana.a odatle u Njemačku gdje je pohranjeno II samosta­nu u Fuldi. 347. g. na koncilu u :oSardini«" potpisujese biskup Marko kao .Mareus de Savia a Siscia.•

381. g. na koncilu u Aquilei spominje se Constan­tius kao sisački biskup, a sačuvano je i jedno pismoupućeno Constantiusu od sv. Ambrozija u kojem gaovaj opominje da se čuva Arijanaca.

Krajem 4. st. Sisak postaje poprište borbi protu­careva.

U proljeće 351. g. Konstancije II, jedini od sino·va Konstantina Velikog koji je još bio živ, započinje

borbu protiv uzurpatora Magnencija koji se u Galijibio proglasio za cara. Nakon što jc na panonsko·no·ričkoj granici bio poražen od Magnencijevih trupaKonstancije se povukao u Sisak kod kOjega je došlodo borbe 353. g. u kojoj je navodno pobijedio Kon­stancije nakon čega se povukao u Cibalae, a Magnen·cije ne mogavši s Konstancijem postići sporazumanavali na Sisciju, osvoji je i razori. 1I

388. g. Siscija je poprište borbi izmedu Teodozi­ja i Maksima.

Sisak je sigurno stradao 441. g. u vrijeme Atili·nog pustošenja Panonije. Zivot pod barbarima koji uto vrijeme haraju CarStvom postao je snošljiviji tek.za Teodorika koji je pod svojom vla~ću imao Italiju.Dalmaciju, obe Panonije i Norikum. 530. g. za vlade

74

Atalariha odrLan je u Saloni sinod na kome se spo­minje sisački biskup "·an. 533. g. Siscija se posljednjiput spominje II izyorima kao kasnoantički grad u do­ba dadanja Ostrogala. 333. g. Justinijan ramje s Go­tima s promjcnlji\'om ramom srećom. pri čemu suna~i krajed znatno stradali. Budući da nije imao do­sta vojske sklopio je s G~pidima i Langobardima sa­vez'proliv Gala. Gepidima je dao Sirmium i kraj okonjega, a Langobardima ostalu Panoniju. Zbog ovogadođe do sukoba između Gepida i Langobarda kojimau pomoć priteknu Avari. le protjeraju Gepide iz Sir·miuma i krajeva oko Save. Kada su Langobardi otišliu Italiju Avari ostaju kao gospodari Panonije i Dal­macije nemilice pustošed obe provincije.

Dakle. antička Siscija očuvala se dugo uz veća ilimanja razaranja u vrijeme seobe naroda u S. i 6. st.sve do zauzimanja Siscije od Strane Avara i Slavena~to se zbila u vremenu od pada Sirmiuma 582. g. dopada Salone 614. g. Od tada sve do početka9. st. izvo­ri šutc OSisciji, a tada se početkom9. Sl. lj. 822. g. ufranačkim analima navodi kao utvrđenje panonsko­-hrvatskog kneza Ljudevita Posavskog. Izvori dalje~ute do 13. st. kada se Sisak spominje u vezi sa zagre­bačkom biskupijom.

Iz vremena razaranja Siscije tj. oko ± 600. g. po·tječe nekoliko nalaza avarske pripadnosti. Zatim sliojede nalazi avarsko-slavenske kulture 8. st. koji potje­ču uglavnom iz grobova, te grobovi staroslavenskepripadnosti 9. st. pod karolinškim utjecajem. Ovi na­lazi pripadaju ,.arheološkom fundusu slavenske pri·padnosti evidentno starohrvatskog doba iz Siska... '9

Na kraju ovog historijskog pregleda Sisdje tre­ba spomenuti činjenicu da je jedino grad Sisak »odsvih gradova rimske Panonije gdje jc kasnije nastalaPanonska Hrvatska sačuvao do dana današnjeg svojedonekle izmijenjeno ime"/o ~to vcć samo za sebe do­sta govori.

III) Urbanc karakteristike anticke Siseiae

Već je naprijed rečeno da je antička Siscija bilasmještena uz lijevu obalu Kupe. /SI. 11. Jezgra antič­

kog grada prostirala se izmedu groblja i ckrve sv.Kvirina na sjeveru i današnje župne crkve sv. Križana jugu. Zapadna granica grada bila je rijeka Kupa,no pri Lome valja imati na umu da je rijeka Kupa svo­jim tokom bila pomaknuta gotovo za polovicu svoje~irine prema zapadu. a stalnim potkapanjem lijeveobale i laloženjem nanosa na desnu obalu poprimilaje današnji tok. Istočna granica atničke jezgre gradaišla je današnjom ulicom V. Majdera i dijelom uli­com 29. novembra.

Kartografski prikaz naselja prvi je 1726. god. poautopsiji zabilježio Marsigti. IS\. 2/. Prema tom pla­nu grad ima nepravilan oblik elipse što je rezultatpo~tivanja terenskih karakteristika ovog područja.

Antička Siscija na ovom planu smještena je između

dva potoka: Swibitze - na sjeveroistoku, istoku i ju­gozapadu i Sculctza - na sjeverozapadu. Ovi potocipredstavljaju zapravo ostatke kanala - jarka koji jepratio gradske zidine i zajedno s njima činio snažnufonifikaciju. Danas se sjećanje na taj potok sačuvalo

u imenu Kontrava·Fiskovćevplan iz 1829. god .. Kon·troba - u govoru Siščana. te Rimski prokop - staroime današnje uliee I. Marinkovića.

V~sn, ."':"n:"Jit, PrilO(! pruuĆll"~nJU ,nlj~b Si.ciae, Prilmi 3- 4. 71 - 10.2 (198611937)

I7. ovako utvrde:nog grada - s jakim be:de:mom isistemom prokopa i nasipa borio se Tibcrije od 6.-9.g. n. e. protiv panonsko-delmatskih ustanika.

a) O antičkim bedemima

Ostaci sjeverozapadnog bedema otkriveni su uulici J. Kraša. Nedaleko otkrivenog bedema prona·den je i zid od opeke orjen tiran u pravcu iSlOk - za-

pad. Ovaj zid je najvjerojalnije bio dio kanala koji jeišao ispod ceste. jer je iznad zida i oko njega uočen

sloj žutog pjeska koji je služio kao podloga la poplo­čenje rimskih cesta. Pored ovog sloja pijeska uočeni

su i manji kameni blokovi nepravilnog oblika, koji sunajčešće služili za popločenje ceste. Sve ovo upučuje

na zaključak da se ovdje. možda, radilo o poploča·

nom prostoru ispred ulaznih vratiju u obrambeni bc­dem.~1 Ukoliko se detaljnije pogleda Marsiglijev kar·tografski prikaz naselja vidi se da su na ovom najsta-

Galdovo erdikisko

o~

SJ. I Urbana jezgra antitke Sisciae smjcitena uz lijevu obaJu KupeUrban ,-"ure ofancient Siscia on the left bank of che river Kupa

rijem prikazu, označena dva izlazna, odnosno ulam<lprostora. Ulawo·izlazni prostor koji je na Marsiglije·\'om planu označen kao sjeverniji, mogao bi odgova­rati popločanom prostoru ispred ulaznih vratiju uobrambeni bedem u ulici J. Kraša.

Sjeverni bedem otkriven je u Lovrićevoj ulici aproteže se II smjeru istok - zapad. Kao fortifikacij·ski elemenat ovdje se javlja i zemljani kanal otkrivenpri polaganju kanalilacijske mrCŽe.220davde bedemide u pravcu zapada. a naslavak mu je otkriven u uli-

75

ci P. Markovca odakle je dalje u smjeru SI·JZ prela­zio spomenutu ulicu i spušlao se prema Kupi. Na pu·tu prema Kupi ostaci su otkrh'eni u ulici SSRN·a.

SJ. 2 MarsigJiev karrolrafski prikaz naselja iz J726. godi.neMarsigJi's pjan of thc s~lllement from /726

Ostaci obrambenog jarka koji je pralio rimskebedeme otrkiveni su pri gradnji osnovne škole ..22. Ii·panj 1941._, hotela Panonija, zgrade pošte u ulici O.Keršovanija i zgrade Ratnih vojnih invalida. Svimovim objektima na istoku je granica ulica V. Majde·....

Treba dodati da je na uglu ulice 29_ no\'embra iulice M. Gupca pri kopanju kanala za vodO\'odnumrežu, na dubini od 30 cm nadcn zid od opeke vezanmortom debljine 2-2.5 cm. Zid u odnosu na sporne·nuto raskršće stoji malo koso i vizu rom ide premauglu ulice V. Majdera i R. Končara. Vanjsku slranuzida prati sepina, odnosno navoz koji je služio kaopodloga 7.3 popločenje rimskih ulica. U dubljim sloje­vima, ovaj zid od opeke je vjerojatno počivao na live­nom zidu, tj. zidu od kamena \'c1.anog mortom, le biovaj zid lakoder u'ebalo promatrati kao dio obram·benog Tiberijevog zida.u S obzirom na prisustvo se·pine mogla bi se ovdje lakođer pretpostaviti ula7.0avrata bedema koja bi odgovarala juinom ulaznom,odnosno izlaznom prostoru oznat:enom na Marsigli.jevom kartografskom prikazu.

Na jugu ostaci bedema su pronadeni ispred žup­ne crkve sv. KrEb. Bedem je išao prema 7.apadu od·nosno prema Kupi, te u smjeru sjeveroistoka gdje jeolkriven na početku ulice V. Majdera.z4

Ovdje je bedem, odnosno obramhcni zid gradenod opeke sjekomice polotene. vezane mortom. Deb­ljina obrambenog zida, tj. širina, iznosila je 1,40 m.u

Dakle, prostor unutar pronadenih OSlataka rim·skog bedema ili jarka predstavljao bi antičku urbanujezgru Siscije unutar koje se kroz cijelu antil'U i ranisrednji vijek odvijao burnn gradski život, unakav ka·kav je karakterizirao i oSlale vodcće gradove [og do­ba u okviru Carstva.

b) Osnovne ka:rakteristike gradnje u pojedinim eta·parna razvoja grada

U razvoju grada mogu se razlikovati tri fazegradnje. Pn'a faza gradnje pripadala bi vrcmenu voj·nog logora koji je 05nO\'3n u \'remenu izmedu 35. g.pr. n. e. i 6. g. n. e. kada je Siscija jako Tiberijevo

76

uporište. {h'U fazu karakteriziraju tragovi d",ene ar·hitekture.

Prije nego sto kažemo neslo o ostacima dn'encarhitekture Irebali bismo neSlo reei o lome štu je u­vjeto\'alo o\-aka\' natin gradnje na O\'om prostoru.Prije svega treba imati na umu da je riječ o jednojaluvijalnoj zoni, o proStoru koji zapra\'O predstavljajednu napla\-,..u površinu i koji kao takav, bez pre­thodnih predradnji, sigurno nije bio pogodan niti zapodizanje bilo kakvih stambenih objekata, niti zatrajno naseljavanje. Budući da su Rimljani bili velikimajstori gradnje znali su da ovaj teren mOl-aju na ne­ki način fiksirati, učvrstiti. te su \'eć u ovoj fazi pri­stupili pilotaii terena. Za pilote, daske upotrebljavalisu hrastovinu, najk\ralitetniju vrstu našeg domacegdrveta.

Ostaci drvenih pilota i greda pronadeni su uKranjčevićevoj ulici, prilikom gradnje zgrade ..Rafi·nerije", i to na dubini od 5,16 m do 5,00 m, latim uzobalu bašče bivšeg Doma JNA:·, u tvorničkom krugu.Segestice_ prilikom iskopa za temelje.ll Na gradiliš·tu .Petrinač" - upravna zgrada Dunavskog Lloyda,ul. R. Končara na dubini 6,QO.7,OO nadeni su pilotipravilno zabijeni jedan do drugoga u razmaku20-25 cm.ZI Prilikom kopanja temelja za Vojnustambenu zgradu na Trgu narodnog ustanka II dubi·ni od 4.00 m naišlo se na hrastovc pilote i hrasto\'estupove koji su bili horizontalno položeni na zabije­ne pilote.n Nedaleko n'ornice .Segestica. pronadenisu oSlaci drvenih greda koje su u pravilnim razmaci­ma okomito položene na pravac iskopa trase kanali·zacije. JO U ulici N. Marakovića piloti se javljaju nadubini od 3,60 m do 4.30 m. Na donjem kraju pilotinisu bili ušiljeni, nega ravni, oblo:i.eni kosim klinovi·ma. Primjer pilota iznosio je od 23-29 cm. Razmakizmedu pilota iznosio je 3,00-4,00 m. Nadeni su i os­taci greda četveroug!astogprofila.JI U Lo\'rićevoj uli­ci u dubini od 4,00 m pronadeni su piloti promjera 30cm, te poplot:cnje daskama ~il"okil1l 18 cm. Sirinadrvenog popločenja iznosila jc 5,00 m.·n

Nepobitno je dakle da 0\'0 I fazu gradnjc karak·lcrizira drvena arhilektura, no ono što jc 7.apravonajva:l:nije i što lreba posebno iSlaći je činjenica dapiloti kojima se u p",oj fazi ućvrstio leren ostaju kaotrajno rješenjc i u ostalim fazama gradnje. Objektiove I faze sIradali su največim dijelom u požaru, štose može zakljut:iti na osnovu slojeva u kojima se jas­no uocava goreno, pougljenjeno drvo izmiješano sazemljom.

Druga faza gradnje pripadala bi ranocarskomvremenu tj. vremcnu od kada se u Sisciji utaborio Ti­berije s 10 rimskih legija pa do \'remena kada Siscijaprestaje biti vojni logor i prerasta u Oavijevsku kolo­niju. Gradnju karakteri7jra kombinacija lomljenogkamena \"Clanog žbukom, odnosno vapnom u kombi­naciji s dn'enim substrukcijama u temeljima. Ovajlomljeni kamen ve7.an žbukom, predstavlja zapravotemelje na koje onda dolazi arhitektura gradena ope­kom. Ovom lehnikom su gradeni i bedemi, pa je zapretpostavili da je nekadašnji vojni logor kojeg je ka­rakterizirala d",ena gradnja, sada neposredno prcdpanonsko-delmalSki uSlanak kada je vjerojalno već

uočena opasnoSI od okolnih plemena, pretvoren uznatno jače utvrdeno sredi~le s pojačanim bedemi­ma i sistemom jaraka i nasipa.

Nakon rušenja objekata iz te faze (potres, popla­va, požar), u vrijeme kada grad gubi svoju vojnu ulfr­gu i prerasta u koloniju javlja se III faza gradnje kojui dalje karakteriziraju temelji od lomljenog kamenavezanog žbukom, položeni na drvenu substrukciju.Na ovim temeljima onda počiva arhitektura gradenaod opeke. U ovoj fazi gradnje jedna od bitnih i osnov·nih karakteristika arhitekture je njena monumental­nost.

c) O nalazima arhitekture

Prije nego što damo kratak pregled arhitekton­skih zdanja i njihovih osnovnih karakteristika trebaistaknuti da u Sisku, nekad jednom od vodećih gra­dova Carstva, središtu provincije Saviae, nije otko­pan u cijelosti niti jedan jedini objekat, te da se veći­

na zaključaka zasniva i bazira na rezultatima zaštit­nih arheoloUcih iskopavanja, što svakako nije sretnorješenje, pogOtOvo ne u slučaju kada se na osnovuovakovih vrsta iskopavanja izvode zaključci i gradislika jednog grada koji je II antici živio intenzivnim!ivotom, ne razlikujući se ni malo od ostalih metro­pola Carstva.

Prilikom radova na gradskoj kanalizaciji kadasu kopani temelji za novu krojačku zadrugu, u uliciM. Tita, otkriven je diu antičke građevine koja je poKonstantinovom novcu nadenom uz temelj datiranau I. pol. 4. St. Temelj je raden od kamena vezanogvapnenom ibukom uz dodatak drobljene opeke. Zi·dovi su izvedeni opekom vezanom žbukom od vapna,pijeska i drobljene opeke. Centralna prostorija bilaje popločana raznobojnim mozaikom. U prostorija­ma južno od cem ralne pronadeni su tragovi poploče­nja izvedeni šesterobridnim opekama, tc ulomci osli·kane 7.idnc žbuke.

Ispod ovog sloja gradnje otkriven je još jedan,stariji sloj arhitekture čiji su zidovi gradeni u opeci ivapnenoj 1.bud (bez mljevene opeke karakteristične

za kasnije razdoblje), a prema pronadenom poprat­nom materijalu moie se pripisati ranocarskom peri­odu.

Uz obalu Kupe otkriven je II toku 1954. g. dio an­tičkih termi. Utvrđene su dvije dvorane koje se pru­t.aju u pravcu S - J, II dijeli ih jedna apsidaIna niša.U SZ dijelu iskopa bio je vjerojatno smješten kalda·rij na koji sc nadovezao prefurnij. U Sl dijelu iskopavjerojatno se nalazio bazen sudeći po ostacima finecrvenkaste žbuke. Južno od 7.avršnog 7.ida južne dVfr­mne izgraden je presvoden kanal koji ide prema Ku­pi. a služio je za odvod ili dovod zraka s obzirom dana dnu kanala i na bočnim zidovima nisu pronadenitragovi nepropusne žbuke. Kanal se nalazi na poduod bijele žbuke u dva sloja. U7. ovaj donji pod prona·đeni su ostaci keramike prema kojima bi se ovaj ra­niji objekat mogao datirati II ranocarski peliod.

Tenne bi se mogle datirati u kraj 2. odnosno po­četak 3. Sl. kada je grad posebno ukrasio i zadužioprh'ilegijama Septimije Sever. Unutar samih termiutvrdena je još jedna faza obnove, vjerojatno iz kas­ne anrike. Otklon smjera zidova tenni iznosi 8 0 od Sprema l što je značajnoza ul\'rdivanje rastera u poje­dinim dijelovima grada.

Izmedu termi i Malog Kaptola uz obalu Kupekopana je kontrolna sonda u čijem profilu su se

mogle vidjeti dvije faze gradnje. Jedna recentnija nudubini 90 cm koja stoga ovdje i nije posebno intere­santna, tc druga koja pripada antičkoj građevini kojaje preko 2 m duboko u zemlji. Ostatke arhitekturepredSlavljaju veliki kameni blokovi dimenzija2,OOxO,70x0.28 m. U jednom od blokova pronadenisu utori, pa je za pretpostaviti da su služili ili kao pfr­stament spomeniku ili pak nadogradnji u kamenu.Smjer gradnje ima orijentaciju I-Z. Uz blokove jeizgraden, naknadno, pod od šesterobridnih opeka, aiznad njega je tanak sloj gradevnog gruha. 1868/69kopalo se na kaptolskom imanju, uz tzv. rimsku pi\'­nicu, i tom prilikom je pronadena baza za kip caraHadrijana koju je muzejski po"jerenik u Sisku - Jo­sip lik poklonio Muzeju u zagrebu. Baza je postavlje­na izmedu 10. ll. 123. god. ilO. 12. 124. god. tj. u vre­menu koje je obuhvaćalaVIII tribunicia potestas ca­ra Hadrijana. U čast cara dao ju je postaviti LudusTitius Proculus.Jl Natpis na bazi (CIL III 3968a): IMP(eratori) Caesari Idivi Traianil Parthici fil (io) 1 diviNervae 1 nepoti 1 Traian (o) Hadrian (o) Augu (sto)pont (ifici) maxima I trib (unicia) potest (ate) VIIIco(n)s(uli) III 1 p(atri) p(atriae) 1 L(ucius) Titius Pro­culus.

Iste godine Josip IIk poklonio je MU7.eju u Za­grebu 8 kamenih ulomaka otkopanih na istom mjes­tu gdje i baza za kip cara Hadrijana.l·~Sestod osampoklonjenih kamenih ulomaka predstavlja dijelovegradevnih natpisa raznih, javnim svrhama opredije­ljenih, građevina (kod Brunšmida to su ulomci C ­H).3$ Sedmi ulomak je komad sa epistila neke 7.gradekoji je podigao sin nekog Gaja (CIL 10856 d). Nije po­znato koji bi kameni ulomak mogao biti O7.ĐaČen kaoosmi prilikom darovanja J. Ilka. Poglavarstvo gradaSiska naknadno je 1903. god.. darovalo zagrebačkom

Muzeju još dva ulomka (kod Brunšmida ulomci A ­B), koji prema karakteristikama idu 7.ajedno sa onihšest ulomaka poklonjenih 1869. god. Svi ulomci su iz­rađeni od iSlog kamena vapnenca, visoki od 51 - 53cm. Ulomci su fragmentarni, a prema Bnll1šmido·vom čitanju i nadopunama na njima se spominju ba­zilika, macellum i pOI-ticum (CIL III 10856). Dakle,gradevine koje su karakteristične za jedno razvijenogradsko središte. Prve dvije građevine prema Brun­šmidu bile su podignute od članova obitelji Titia kojaje u Hadrijanovo doba bila od značajnijih obitelji uSisciji.J6

27.8. 1900. god. prilikom iskopavanja kod _rim_ske pivnice_ pronadena je gornja polovina žrtvenikaposvećenog Jupiteru i Junoni od nepoznate osobe(CIL III 15197). Iste godine, u vrijeme iste kampanje,uz samu pivnicu pronaden je pod od velikih kamenihploča. Sest je ploča izvadeno. Dimenzije sc kreeu od2,66-1,27 m dužina, 0,98-0,83 m širina, 0,.34-0,28m debljina. PlOČ(' su se nalazile u otkopanom prOSlO­ru JO m dugatkc pivnice. Blizu vanjskoe ruba cijelomdužinom plate su imale polukružni žJjeb koji je, bu­dući da su ploče služile 7.a popločenje jedne veće ja,·­ne površine, vjerojalno služio za odticanje oborin­skih voda.Jl Ostaci kamenih blokova koji su vjerojat­no pripadali monumemaJnoj arhitekturi j gore nave­deni nalazi iz _rimske pivnice_, a danas je tu MaliKaptol, naveli su A. Faber na zaključak da bi naovom mjestu trebalo tražiti ili hram ili sam forum.Ono što je neobično 703 lociranje foruma na 0'·0 mjes­10 je činjenica da u rimsko doba forum predstavlja

77

VC$"~ Ncn~dić_ Prilot prouĆll>'anju ~mjčkc SiKi~e. Pril<».i )_4.71_102 (1986/19$7)

Sl. 3 Ostaci apsidalne građevine ispred zgrade Okružnogsuda na Trgu Ljudevita POS<1VskogRemains of the building with an aps in front of theOkruini sud on the Ljudevit Posavski Square

središte grada i gradskog života (kult, sudstvo, trgo­vina), te je samim tim smješten u središtu grada iliako su za to postojale neke prepreke onda što je mo­guće bliže samom središtu. Ako prihvatimo ovaj pro­stor kao forumsku površinu, a navedeni nalazi govo­re ovome II prilog, onda i njegov smještaj u rubnomdijelu grada treba uzeti kao jedno odstupanje od op­ćih pravila prilikom lociranja foruma, jer ako Rimlja­ni odstupaju od pravila gradnje foruma II tolikojmjeri da u 2. st. n. e. u Jerašu (današnji Jordan) gra­de ovalan forumU onda i ovaj periferni položaj foru­ma ne treba uzimati kao veliku posebnost, tim višešto za sada ne postoje, nigdje drugdje, niti ostaci ar.hitekture niti neki drugi nalazi koji bi upućivali nalociranje foruma na drugo mjesto. Budući da je biosmješten uz rijeku ovakova lokacija mogla mu je sa­mo olakšati dopremu robe i zapravo predstavljatiprednost u pogledu obavljanja trgovačkih funkcijakoje je imao, a uz to treba imati na umu i to da je ne·kadašnja obala bila pružena više prema zapadu, sko­ro do polovine današnjeg korita Kupe, jer je dobardio obale Kupa odplavila. Neko drugo rješenje mog­la bi pokazati samo eventualna, buduća istraživanja.

Podaci o ostJalim nalazima arhitekture još su os­kudniji.

Uz ulicu R. Končara ispred željezničke stanicenaišlo se na arhitekturu koja je prema načinu grad­nje vjerojatno pripadala kakvom javnom objektu ko­ji bi se mogao datirati u III građevnu fazu (žbuka odmljevene opeke).lo

U ,ulici Maršala Tita preko puta zgrade bivšegNarodnog odbora pronađeni su ostaci većeg antič­

kog objekta u čijim je podrumskim prostorijamanađeno spremište amfora. Sjevernije od nalazištaamfora pronaden je još jedan zid U7. koji je sačuvan

dio mozaičnog poda (bijele i crvene kockice). U gra­đevnom gruhu kojim su zatrpane podrumske prosto­rije nalazilo se mnoštvo ulomaka oslikane zidne žbu.ke (crvena, smeđa, zelena, žuta i svijetlo plava boja).Zgrada je vjerojatno imala odredenu namjenu (mo".­da kuća trgovca).

,\ a; f

~f~.lM,,, .,,,,

,

2'0,<><>

U dvorištu pošte pronadeni su ostaci arhitektu·ce.

Kod iskopa temelja za trgovinu ..Siscija" u uliciM. Tita pronađeni su ostaci solidnih temelja sa sto·parna, pod od šesteroprizmastih opeka i ulomci boja­ne žbuke.~o

Treba napomenuti i nalaze dviju apsidainih gra­đevina. Prva apsidaina građevina otkrivena je prili­kom iskopa kanala za vodovodni priključak u zgraduOkružnog suda na Trgu Lj. Posavskog. /Sl. 3/. Ovaapsida mogla je pripadali i kakvoj sakralnoj građevi·

ni, s obzirom da je orijentirana u pravcu istoka, štoje jedna od osnovnih karakteristika kršćanskih sak·ralnih objekata.u Druga apsiđalna gradevina otkrive­na je u ulici M. Tita ispred zgrade Narodnog odboldopćineSisak. Ova apsiđa orijentirana je u pravcu sje­vera, manjeg je promjera od gore spomenute apside,a vjerojatno je pripadala kakovoj profanoj gradevi·ni.·~ /51. 4/.

Prilikom polaganja kanalizacijske mreže uKranjčevićevoj ulici naišlo se na zid dug 15,00 m kojije išao po samoj trasi kanala. Pri izvođenju ovih ko­munalnih radova od početka Kranjčevićcveulice pre­ma ulici M. Tita otkriveno je još ukupno 5 zidova, odkojih su tri bila okomita na trasu kanalizacije. Odulice M. Tila dalje niz Kranjčevicćvu ulicu, u pravcuTrga slobode, javljaju se zidovi koji su kosi u odnosuna današnji pravac ulice. Interesantno je napomenu­ti da je prilikom kopanja kanali7.acijskog priključka

u istoj ulici, nedaleko kina .Partizan" otkriven zidkoji je Bao paralelno s pra\'cem trase priključka

(pravac S-J). Pred zidom su bila dva kamena blokana kojima su nađena ležišta vratnog stožera. U kame­nu se vidjelo sjedište u koje je stavljano olovo, a nanjega četverouglasta željezna pločica u sredini kruž·no udubljena za os vratiju.·l

Pri kopanju kanala za polaganje kanalizacijskemreže II ulici R. Končara ustanovljeni su ostaci 17 zi­dova. Zidovi su išli od ugla bivše kućc .Pertinač", đa­

nas je tu Upravna zgrada Dunavskog Uoyda, premaulici M. Tita. Sirina pojedinih zidova iznosila je 1.60m, a na mjestima je širina dosezala i 2,10 m.

Na ovom potczu su i ostaci hipokausta kojeg sučinili II vidljivih stupova hipokausta. Stupovi su po­čivali na plintama većeg formata. Na plin te su pola­gane četverouglasteopeke dimenzija 27 x 27 cm. Stu­povi su završavali opekama normalnog formata, nakoje su onda po dužini polagane takoder opeke stan·dardnog formata. Preko opeka je stavljan sloj mlje·venog kamena vezanog živim vapnom, a iznad ovogsloja je dola1.io sloj kreča pomiješanog sa zdrobIje­nom opekom što je ovom sloju davalo crvenkastuboju.""

Prilikom kopanja temelja za današnju l.graduSlužbe društvenog knjigovodstva II ulici SSRN otkri­veni su ostaci zidova, te dvaju kanala. Prvi kanal jeimao orijentaciju I-Z. Kanal je bio popločen ope­kom. Bočne strane kanala sačinjavaja su dva redaopeka. Na bočne strane su položene opeke po dužiničineći tako ..krov" na dvije vode. Da bi opeke boljeprijanjale jedna uz drugu na vrhu su okresane zidar­skim alatom. Drugi kanal je imao orijentaciju S-J.Bočni zid kanala činilo je 5 opeka. Svod kanala činilo

je 12 opeka postavljenih u klin. Vanjska strana tjeme­na i luka bila je obložena masom od smrvljene opekei živog vapna. debljine 10-13 cm. Na desnom boč-

78

V~s"a N~naJić, Prilog prouča"anjuantičko Si.cia~, Prilon 3-~, 71 - lOJ (l98bI1987)

,<

<O

<,,"

<,O

•OO

1I

,

\

•,,,',.'"

,.,;

.".,",.~~.-.T; 1=::-"", , ,,~ ,

/ "~.~;1.';.'

" .

..

0,

,"O

Sl. 4 Ostaci manje apsidalne gradevine ispred zgrade bivšeg Narodnog odbora, u ulici Maršala. TitaRemains of the smaller apsida.1 building in front of the ex buildinga!Narodni odbor; Marshal Tiw's street

nom zidu vidljiva su biJa tri otvora. Oba ova kanalavjerojatno su bila dio sistema centralnog grijanja."

Dio substrukdje hipokausta, dobro očuvan, ot­kriven je u Vinogradskoj cesti, danas ul. Ilija Gregu­rića_~" /S1. 5/.

Ostaci rimskih zidova, zajedno s ostacima hipo­kausta i nalazom keramičke peći otkriveni su u Gaje­voj ulici, tj. na današnjem Trgu Lj. Posavskog, u par­ku ispred zgrade Skupštine općine.~7 /S1. 6/.

Treba istaći da nema današnje ulice, a koja je ne­kada bila obuhvaćena antičkom jezgrom grada, kojau okviru zaštitnih iskopavanja nije dala brojne nala­ze. Najčešće se radi o pojedinačnim nalazima zidova,jer u cjelosti niti jedan objekat. izuzev termi, nije is­tražen, što svakako stvara ogromne poteškoće prianalizi urbanih karakteristika jednog grada. Kom­pletnija slika o urbanizmu Sisciae dobila bi se ucrta­vanjem i unošenjem svakog pojedinačnog nalaza zi­da na današnji, postojeći katastarski plan grada Sis­ka, no to je posao koji zahtijeva mnogo truda. rada istrpljenja. Vjerujemo da će u bliskijoj budućnosti ucilju što boljeg spoznavanja antičkeSisciae, taj posaobiti obavljen.

Na kraju ovog pregleda posvećenognalazima ar­hitekture vrijedno je spomenuti i rezultate arheološ­kih istraživanja 1952. godine na lokalitetu »Mrciniš­te« koji je smješten sjeverno od ušća Odre u Kupu,nedaleko same Odre. Tom prilikom djelomično suotkrivena dva objekta. jedan od njih je villa suburba­na, a drugi, manji, predstavlja najvjerojatnije gospo­darski prateći objekat.·~ /Sl. 7, 17/. Dakle, već ondaje neki bogatiji stanovnik Sisciae osjećao potrebu daponekad ode iz vreve antičkog grada, ali da ipak bu­de dovoljno blizu kako mu ne bi promakao neki odvažnijih događaja koji su se dešavali u gradu.

A sada da nešto kažemo ukratko i o problemimavezanim uz lociranje pojedinih javnih objekata ili po­vršina. Kao važno riječno prometno središte grad jemorao imati i svoje pristanište. Već smo rekli da suuz rijeku Kupu pronađeni ostaci termi, te foruma.Ove građevine. odnosno objekti, zauzimali su pro­stor uz rijeku smještajući se u smjeru S - J i nisu os­tavljale prostora za smještaj pristaništa unutar grad­skih zidina. Sjeverno od lermi pristanište sigurno ni­je bilo smješteno, jer već od toga mjesta Kupa nagloskreće na zapad i onemogućava većim brodovima daovuda plove. Prema tome pristanište je vjerojatno bi­lo na jugu grada. i to južnije od gradskih bedema, od­nosno sjevernije od dana'šnjeg mosta Bratstvo-jedin­stvo. Negdje u blizini morala su biti spremišta, tj.skladišta za žito horreum. Budući da terme i forumsvojim smještajem nisu ostavljali prostora i za ostalejavne površine i objekte to bi skladišta za žito treba­lo tražiti ili negdje u samoj blizini pristaništa ili nadesnoj obali Kupe i to na prostoru sjeverno od polo­žaja današnjeg mosta Bratstvo-jedinstvo. Odavde ježito, a i ostala roba odpremana rijekom Odrom uunutrašnjost, odnosno u neposredno zaleđe grada.Ovome u prilog govore i ostaci drvenih konstrukci­ja.~9

Naime riječ je o ostacima velikog broja kolacagusto zabijenih u koritu rijeke. Kolje je nepravilnorazmješteno tako da pomisao na ostatke kakvogmosta sasvim otpada. Brunšmid pomišlja na sojeni­ce koje su, po njemu, tu podignute u rimsko doba. Sobzirom na činjenicu da se ostaci tih drvenih kon­strukcija nalaze uz desnu obalu Kupe, nedaleko ušća

Odre u Kupu, možda bi trebalo pomišljati i na kakvomanje riječno pristanište ili stovarište gdje se robaodlagala, a zatim je manjim brodovima, tj. lađama

79

I'~.,on~ !'i'·liadk. Pr;lo~ pmui:a,'anju ~nllćk(O Slsdac, P,ilori .\-4, 71- 102 (1986/19$7)

Sl, 5 Dio ~'ubslrukdie hipokrwsta orkril'cll u Vinugrdd­skoj cesti, damu ulica JJJJe Gregurića

Parl of the suh.nrucliun of Ihe hipocausI di.~đwercdin Ihe eA- Vinogradska cest,l, modern [/ije Gregurića

street

,r

"l•"~,,

NA L A 2

",o o o o_-.- .Co'

o o o oo o o

.. ,o,...

.. ..- --

Sl. 6 Ost.lei hipokausla s nalllt!om keramičke peći orkril-eni II Gajevoj ulici, danIIs Trg Ljudevita Pos.11Iskog, ispred 7.gradcSkupstine općine

Remains of the hipo<."lus with the find ofpotICI}' kiln in front of the building of SJwpstina u/X'ine in the ex Gajemsueet, modern Ljudevit Pos,ll'ski Square

80

koje su mogle ploviti po Odri roba ra7,vožena dalje uunutrašnjosti.

d) O gradskim komunikacijam antičke Sisciea

Pored ostataka arhitekture u više navrata naila·zilo se i na ostatke rimskih ulica. IS!. 8/. Tragovirimske ceste otkriveni su u ulici M. Tita,SO u uliciP.Miškine,sl ulici M. Gupca,'2 na Trgu Lj. Posav·skog." Sirina rimske ceste olkrivene na Trgu Lj. po·savskog iznosila je 6,00 ffi. Cesta je bila popločena ka·menim blokovima koji su bili postavljeni na podloguod grubog, oštrog pijeska. tzv. sepine. Bila je postav·ljena u smjeru S - J.'. Tragovi rimske ceste otkriveni

su i u ulici O. Keršovanija, a ispod nje je bila polo:lc,na rimska kanalizacija.ss U ulici N. Marakovića zabi­lježeni su tragovi dviju rimskih cesta; jedna je imalaorijentaciju 11 - SZ, a druga S - J." Ostaci rimskcccstc s kanalom otkl-iveni su u ulici V. Majdem.Smjer ceste bio je I - Z.H U ulici R. Končara prili­kom gradnje Upravne zgrade Dunavskog Lloyda ot·kriveni su ostaci rimske ceste s rubnim kamenom ­ivičnjakom uz kojeg je bila položena olovna vodovod·na cijev smještena izmedu komada opreke zalivenežbukom. Kameni blokovi kojima je cesta bila poplo·čena ležali su na podlozi od grubog pijeska. Orijenta­cija ceste bila je u pravcu I _ Z.U

Treba istaći da se raster ulica antičkog grada nepoklapa tačno s današnjim ulicama. Odstupanja koja

D~-------------_.~================~: ,---------" ~--------nj

('" J -------ro01J-~ ,/ [ : :

L_L-+ ::~~-_-:;,,~~-__••~_'o;=_c::~:::~__J------~L __-+ .J

....-.------.-.---~------------------------.-.-.-------_·-----1~- ,

,,,,,,

r------- ---.- ..-..-.....----.-----.--------------------------- ---------------- ----.,,,,,,,!I,

f- ~: ~

l ------------:~[-------d-------------------------~l-- , ~-

SJ. 7 Ostaci l'ilJae suburbanae otkrivene 1952. godine na lokalitetu "Mrcini;tc~, sjeverno od u~ć.1 Odre u KupuRemain,' (Jf rhe viJ/a .~uburb<tna discovered in 1952 on the sire .Mrcilli~te~ north of the Odra - Kupa confluence

se javljaju nisu velika. Tako u ulici Socijalističkog sa·veza otklon zidova termi od S prema I iznosi 8<> štobi mogla biti indikacija za pravac ulice koja je odovu·da prolazila u smjeru S-J. Ako sc pogleda bilo kojiplan Siska vidjet će se da su antičke ulice i njihovraster dali pečat današnjoj jezgri grada. Odstupanjasu značajnija samo u jugoistočnom dijelu grada gdjeje 1953. god. u Kranjčevićcvoj ulici u pravcu SI - JZotkriven kolektor koji sa S1. strane ima ostatke an·tičkog objekta s priključcima kućne kanalizacije usmjeru kolektora 7.8 koji se pretpostavlja da je išao

ili sredinom ili rubom anličke ulice. Svod kolektoragraden je od posebne klinaste, čctverouglasteopekekoja se i inače upotrebljavala pri takovoj gradnji. Vj­sina kolektora iznosila je 1,80 m, širina na mjestugdje završava svod i počinje noseći temeljni zid izno·sila je 1,10 m. Debljina temeljnog zida i7.llosila je 60cm, a visina bočnog pojačanja bila je 1,30 m.'9 /SI.9/.

\975. god. kod zgrade Malog Kaptola pronađen

je drugi kolektor, smjera l - Z, koji se kao i prvi izli·jeva u Kupu. Treći je otkriven 1976. god. pri gradnji

Bl

VcSlJ~ N~n3dić, Prilog proubvanju ant;ćkc Si>ciac, 1',;10'; J _4, 71- 102 (1986/1987)

.,.. '.....~."' ..........

.. - .... - .~-

Sl. 8 Detalj n'mske ceste otkrivene u ulici Matije GupcaDetail of the Roman road discovered in Matija Gu­bec streel

samačkezgrade "Rafinerije.. , smjer mu je I - Z, a iz­lijeva se II Kupu. Četvrti je otkriven pri gradnji os·novne škole ,,22. lipnja 1941.... Smjer mu je Z - I, aizlijeva se u tzv. Tiberijev jarak.

U sklopu antičkih komunikacija bila su i dvamosta. Jedan uzvodno od ušća Odre u Kupu (Sl. 10),le drugi koji je bio sjevernije od današnjeg mostaBratstvo-jedinstvo. Pnri je spajao područje Pogorel­ea sa cestom Siscia ~ Andautonija, a drugi je spajaoPogorelac i Sisciju.

,/

//

SJ. 9 Na.laz rimskog kolektora u Kranjčevićevoj ulici prili­kom gradnje stambene zgra.de "Rafinerije~

Find of the Rom.1n main sewer in Kranjčevićcva

street during the construction of the residentiaI bu­ilding of .Rafincrlja«

e) O antičkom vodovodu

Antička Siscija imala je izgrađenu vodovodnumrežu na čije se ostatke naišlo na jedanaest mjestana području današnjeg Siska, iz čega se vidi da je ci­jeli grad bio obuhvaćen vodovodnom mrežom. a po­red toga stanovnici Siscije su se služili i bunarimakoji su takoder otkriveni na više mjesta.60

Pitku vodu Siscija je dobijala s područja Klinac- grada i Čuntića koja su još i danas bogata izvori­ma. (SI. ll, 18). Trasu vodovoda utvrdio je autopisi­jom V. Lepaine o čemu je obavijestio S. Ljubića usvom pismu od 5.5.1880. godine. Donosimo pismo ucijelosti.61

82

"Veleučeni gospodine!Imam čast priobćiti vam njeke viesti o starodav­

nih sgradjevinah u Petrinjskoj okolici, držeći, da bimogle možda biti dosta važe za hrv. ark. družtvo. Me­đu mjesti Pračno. Mošćenica, Česko selo. Petrinja.Taborište, Budučina i Klinacgrad, opazuju se ostancistarodavne sgradjevine, vjerojatno iz rimskog doba,pošto se u njih često nalaze rimske opeke. Svi ti os­tanci teku jednim te istim pravcem.

Među Pračnom, Mošćenicom i Ceskim selomdvie godine nazad prigodom radnja izvedenih na ces­ti iz Petrinje u Sisak odkriJe su se na 21. mjesto te·meljne zidine jedva zemjom ogrnUle, ondješnjemustanovniČlvuodprije dobro poznate. Zidine budu iz­rovane, te kamenje rabljeno za nasipanje ceste.

Ove zidine, 2 metra široke i duge, a 2 do 3 m. du­boke, služile su po svoj prilici kao temelji za stubokeil su ulomci samih stuboka. Blizu Pračna na duljinuod SS m. ima jih devet; odtud pako dalje na prug.i,dvie godine nazad razkritoj, stoji medu sobom u po­nješto većoj daljini; a to se lim raztumačiti daje. štosu se i prije ra7.kapale u istu svrhu, te jim sada nemaviše ni traga.

Kamen rabljen za te zdine djelomice je vapne­nac a djelomice lapor. Zemljište veoma ni7.oko leŽi.te ga Kulpa većim dielom često zaplavi.

Medj Petrinjom, Taborištem. Budičinom i Kli­nacgradom sve naokolo po onih poljana vide se ko­madi cigala, koje se po veličini i načinu iskazuju kaoodlomci od cigala rimskih. Dalje u tri jaruge nalazese zidani ostanci na način stuboka isto kao što su onikod Pračna i Mošćenice. Medju Taborištem pako iBudičinom na mekotini uz sadašnju cestu, koja vodiu Kostajnicu, opazuje se postupno dizuća se visoči­

na, koja je po glasu ondješnjih stanovnika postalanametanjem kamena i cigala ondje 17.kopanih. Oveostanke razvidili su profesor Josip Glaser i inžinirErben, te i oni su iste misli, da su lO ostanci rimsko­ga sisačkoga vodovoda.

Za tO mnienje \'ojuju slijedeći razlozi:l. Stari Sisak (Siscia) imao je svoj vodovod, ka­

ko nam lo dokazuju be7.dvojbeno vodovodne cieviondje u više puta izkopane.

2. Pruga na kojoj stoje ostanci pomenutih zidi­na, od Klinacgrada pa tja do Pračna sila7.i postepeno;iz čega se zaključiti ima. da ta okolnost nije svojstvorimske ceste, koja je obično tekla preko brjega i doli­ne samo na krače.

3. Ostanci tih zidina, imenito pilovi, odveć su uz­ki, da su za podlogu ceste služiti mogli.

4. Medju Petrinjom i Ceskirn selom, to jest on·dje, gdje je pruga prekinuta, po kazivanju ondješnjihstanovnika bile su uz cestu koja vodi iz Petrinje II Si­sak, prošlih godina isto tako izkopane rimske opeke.

S. Po zasviedočenjugradjanina g. Josipa AntoIcai stanovnika ondješnjih u Taborištu, koje leži na istojprugi, nalazi se podzemni zidani i izravan priekop, izkoga se je prije petnaest godina povadilo ne malo iz­klesanih kamena; te je pomenuti gradjanin njekolikonjih za stepene svoje kuće upotriebio.

6. Napokon kod Budičiuna i Klinacgrada imanjekoliko vriela dovoljnih za obskrbu VOdovoda.Petrinja S svibnja 1880. S osobitim štovanjem

V. Lepaine, inžinir...

Ve>n~ Nen~dić, Prilo~ proučavanju 'nt;čke Sisdac, Prilo<i 3-4, 71-102 (191lt>/19R71

Sl, 10 Ostaci babice rimskog mosta uzvodno od ušc.'a Odre u KupuRemains of the wood construction oEthe Roman bridge upstream of the Odra - Kupa conf1uencc

Uz to treba još samo dodati da je dio vode za si­sački vodovod bio s područja Cuntića, Od Cuntića jevodovod išao smjerom današnje ceste, prelazio Pet­rinjčicu i ponovo se javljao kod Gornje Bačuge. Ovadva kraka vodovoda: iz pravca Cuntića i iz pravcaKlinac grada spajala su se kod Taborišta, te dalje išlakao jedan akvedukt u smjeru koji je naveo V. Lepai­ne u svom pismu.

U koritu Kupe kod Pračnog 1976, god. bager jeizvadio olovne vodovodne cijevi. Vodovod je od Prač­

nog išao desnom obalom Kupe. padinom Zibela do

avenije S. AJ]endea gdje su pronadeni ostaci temeljadvaju vodovodnih stupova. Dalje je išao spuštajući seu korito Kupe gdje je 1902. god. bager izbacio dioolovne cijevi koja je bila u pravcu lijeve obale Kupe iizlazila na Trg Slobode i prema Kranjčevićevoj uliciodakle je ulazila u samo gradsko područje.62

Prema proračunu o protoku vode kada se uzmuu obzir: udaljenost, profil cijevi, prirodni pad i brzi­na toka vode Siscija je dobivala 34 1vode u sekunditj. 2937 ml što bi bila dovoljna količina vode za op­skrbu 20000- 25 000 stanovnika.oJ

Sl. 11 Ostaci rimske vodovodne mreie kod sela Hrvatski Cuntić, i na lokaciji Zelena dolina uz lijevu obalu Petn'njieeRemains of the Roman aqueduct near the village Hrvatski Cuntićand on the site Zelena dolina on the left bank ofthe PetrinjiC<l river

83

\,'m...'.!~"ad;~, Pril<oa proue;,,'.'~O .1I1;~k Siscj~c, 1'';10>.; 3_4, 7\ _ \02 (\~61\9!7)

f) Antičke nekropole

Da bi se dobila cjelovita slika urbanog dijela Sis­cije potrebno je nešlO reći i O antičkim nekropolama.

Sjeverna nekropola nala7.ila se na prostoru Zele­nog brijega koji omeđuju ulice: P. Miškine s juga.BraćeCulig sa z.,pada. 22. lipnja 1941. s istoka i Klao­nička sa sjevera.

Ova nekropola je velikim dijelom uništena. Na·čin ukopa bio je pretežno skeletni. Najveća koncen­Iracija grobova opažena je nedaleko samog raskršća

ulice Zeleni brijeg (bivša Klaonička) i ulice 22. lipnja1941. gdje je 1943. godine prilikom gradnje jednognovog objekta otkriveno 19 skeletnih grobova. sgrobnom konstrukcijom od opeke. (Sl. 12).

Južna nekropola nala~ila se na prostoru današ'njeg Trga M. Pijade. a zatim se prostirala Ul. Tomisla-

NALAZ RIMSKOG GROBLJA

••c:q

- '. ,.

. .' . ,--_J

-~-J

~-,.,

, --!

", '-..

fi--,~

'-..

-.....,~1< ~ ~ • -It' • ../-, < ,~n

". • ___ ._V_~ - -:

t,. o _...J ,t./

eJ

~l

I~, I

I I

~--.!~l.l

I "'-"--.1 ~- --.J

.. ,

,

j

!

Ol.li, ...~'''tl .....

OL~..:>' ....

SI. 11 Nalaz skeJelnfh ,roOOI'a neda/eleo raskriia ll/ice Zeleni bnJeg (bivša Klaonička) i u/fa ll. lipnja J94J.Find of the skc/cton Cra.u n~r the corssroads of the Zeleni brijeg (u KJ1Jonii;lca Sl~t) and the 11. lipnja 194/.str~l

84

vovu ulicu sve do stadiona Bratstvo-jedinstvo. Naj­sjeverniji dio ove nekropole nala:Lio sc na Trgu M.Pijade gdje su grobovi bili isključivo skeletni. Daljcidući Tomislavovom ulicom prema Gajevoj ulici na­la:d sc i na skeletne i na paJjevinske ukope. Spuštaju­ći se još južnije Tomislavovom ulicom prema sladio­nu Bratstvo-jedinstvo nailazimo uglavnom na palje­vinske ukope.

1953. god inc na Trgu M. Pijade gradena je stam­bena zgrada .2:eJjeJ:arell i tom prilikom je otkrivenona samom gradilištu 47 skeletnih grobova." (Sl. 13).Svi grobovi su imali grobnu konstrukciju od opeke(SI. 14). a II pojedinim slučajevimaunutar konstruk­cije bio je lijes od olova, ali be-t; olovnog pokriva.

U većini slučajeva Slanje skeleta je bilo veomaloše, kosti su sagnjile, a grobovi su bili puni zemlje.Grobni prilazi nisu registrirani. U jednom od grobo­va pronaden je, kao grobni nalaL, prsten s kršćan­

skim simbolom (kristogramom).·~

OčiLO je da ova mala nekropola pripada kasni·jem razdoblju, tj. razdoblju kada kršćanstvoveć stiče

afirmaciju i kada se već ukorjeni1o u Sisciji, kada suprestali progoni krŠĆana i kada su sc pripadnicikrkanske zajednice mogli slobodno sahranjivati, uovom slučaju. konkrctno, s prstenom koji je na sebiimao jasno obilježje zajednice kojoj su pripadali. Naprostoru ove nekropole, ali van grobova, u sloju ilo­vače pronadena je i šalica vrlo tankih stijenki orna­mentirana u dvije zone. U prvoj zoni je prikazan du­pin, odnosno delfin - još jedan od simbola vezanihuz. kršćansIvo. U donjoj zoni nalaze se koncenlrični

krugovi koje čine udubljene točkice složene u četiri

reda.66

Ispod nivoa nekropole pronađeno je mnoštvokeramičkih nala:.'..8. kao i novac Gordijana III(238-244).67 Ovi nalazi upućuju na zaključak da jenekropola nikla na prostoru koji je nekad služio zaodlaganje i bacanje otpadaka. Ne čini se opravdanopomišljali da je na ovom mjestu vcć ranije bila ne­kropola, jcr bi u tom slučaju bili pronađeni ili ostacikostiju, ili tragovi gara - dakle nalazi koji bi govoriliII prilog postojanju jedne mnije nekropole na ovomistom prostoru. Kako ovakovi nalazi nisu uočeni nitievidentirani to se gore navedeni zaključak nameće

kao sasvim opravdan i prihvatljiv.

Ova nekropola se najviše pribli7.ila bedemimagrada. dapače bila je tik uz njih šLo je samo još jednapotvrda više da je opasnost po pripadnike kršćanske

zajednice prošla i da se oni sada mogu slobodno i ne­smetano sahranjivati.

Svi gore navedeni podaci i činjenice upućuju nazaključak da ovu nekropolu lrcba datimti u 4. st.n.e.tj. poslije 313. g.n.e., poslije Milanskog edikta kojimprestaje progonstvo kršćana.

Prve vijesti o najjužnijem dijelu Južne gradskenekropole pOlječu iz J787. god. u vrijeme gradnje ces­le prema Savi, a zatim iJ: perioda od 1877. godine do1882., tj. iz vremena gradnje željezničkepruge od Sis­ka do Volinje.·'

1954. godine pristupilo se zaštitnom iskopavanjuovog dijela nekropole, koji se nalazio na području da­našnjeg stadiona Bratstvo:iedinstvo. Iskopavanje jetrajalo puna četiri mjeseca - od ožujka do srpnja itom prilikom otkrivena su 143 groba." (Sl. 15).

grob. br. 1 paljevinski, urna uništena. Prilozi: 6lakrimarija, lucerna s natpisom,ulomci posuda, fibula, novac,

grob. br. 2 paljevinski, položen u običnu zem­lju. Prilozi: 2 lucerne, 4 ćupića, dnometalne šalice, vazica tnnkih stijen­ki, ulomak metalnog noža, 6 koma­da novca.

grob. br. 3 - paljevinski u keramičkoj urni. Koslismrvljene, izmiješane sa zemljom ipepelom. Bez priloga.

grob. br. 4 paljevinski, urna uništena. Prilozi: 2keramička poklopca. grlo jedne po­sude. 4 lakrimarija, ćup s ručkom,

metalni predmet slijepljen s ugar­kom od paljevine.

grob. br. 5 pa1jevinski, keramička urna crne bo·je, ukrašena s pet koncentričnih

kružnica pri rubu. Prilozi: ulomci 2keramička ćupića crvene boje, 2 lu·cerne, fragmenti 2 lucerne, ulomciposuda. ulomci 2 ćupića, šiljak kop­lja, nož, čavli, životinjski zubi.

grob. br. 6 paljevinski, položen u običnu zem­lju. Prilozi: oštećena slaklena boči­

ca. 1 razbijena staklena bočica većeg

volumena, 12 komada novca.

grob. br. 7 - zidani, skelet sagnjio. Dimenzije gra­ba: 2,00 x 60 x 0,40. Orijentacija SI­-JZ. U grobu pronaden čuperak kose,u visini srednjeg dijela gornje polo­vice trupa.

grob. br. 8 - paljevinski, kamena urna. Prilozi: 2staklene bočice, jedna u urni, jednapored urne.

grob. br. 9 - paljevinski, grobna konstrukcija odopeke. BeJ: priloga.

grob. br. 10 - paljevinski, crna keramičkaurna.grob. br. II paljevinski, keramička urna. Prilozi:

stilus, novac, kuka, čavli, šalica.grob. br. 12 paljevinski. položen u običnu zem·

Iju. Prilozi: novac, dio fibule. čavli,

metalni dijclovi s mnogo čavala ne­određene namjene, ulomci kerami­ke.

grob. br. 13 - paljevinski, položen u običnu zem­lju. Prllog: 2 čavla.

grob. br. 14 - paljevinski. sačuvana urna. Prilozi: 3čupića, lucerna, ulomci lucernac,ulomci posude, ćup, pehar, čavao.

grob. br. IS - paljevinski, keramička urna rustične

izrade s koncentričnim linijama prigornjem rubu. Prilozi: ulomci kera·mike, 61akrimarija izvan urne.

grob. br. 16 - paljevinski, crna, glazirana keramič­

ka urna. Prilozi: lucerna, ulomci po­sude - izvan urne.

grob. br. 17 - paljevinski, položen u običnu zem­lju. Prilozi: 2 lucerne

grob. br. 18 - skeletni, grobna konstrukcija odopeke. Bez priloga, grob poremećen

i ranije uništen.

85

V~n" Ncnadii. Prilog prouta~~l\lu ~mlćke Sisdae. rriloz; 3~4. 71 _102 (1986/1987)

•

I'O~~C"

tr:::d }~ il

\I.tt

DD~

rDID}

D DI·,.

",','"

" ..... " ..-@

D I D!"

-~-~~,"------

,. i-LO I'~~·

I

, ,•= -.

;, ,

rr=r=r=nllL....L.±dJ ~ •~""- ~ I ... ; 1'1

0,-------,1 :t j'

[E[[[J---- - --- t"'." 1--- --- - -- +-

I

.......~

20 ir.lIIIIJ..T. kic

fii

•

., ,,~..,

.u.,.,.

". ~ ..DD}

grob. hr. 19 - paljevinski, urna djelomično sačuva·

na. Prilozi: 2 ćupića, 3 čavla, bakrenifragmenti.

grob. hr. 20 - paljevinski, keramička urna, pri ru·bu ornamentirana cik-cak linijomPrilozi: ćupić, 4 čavla, ulomci 2 posu·de. poklopac, 2 bočice izvan urne.

86

-[1]]' ~,~ .. ~,

i __ ___ _ .....

---- ~.... -

! " (

G'...,.,...., ........... .ODJu

"".0'

..........

.'

l,• •

m:IIIJ'..;. -- - - II., L _

~r U::::r:::r:J• •',-

-H:" ":,1~--

-V"f i [[]J

.,..

I .. ,

:10l• I•

9

........ - ...

D

, ,, ,- -.., \: , ,

ooQ.:::l B

D~Bg ~~ 0:Đ

W~ coEJ

=BB B~

~ ~~\lP:$J

=CitJ~

~

= --.1'1=

'<:

\

S/. 13 NaJaz rimskih skcJctnih groborfJ otkrirenih 1953. go·dine na Trgu Moše P~iade prilikom gradnje stambe­ne zgrade »teJjcz:lra«FiJJd of the ROnJfJn ske/eton grares discorered in1953 on the occasion of building the residemiai hou­se of »teJjezar:;«

-~

OO

n ~ ~rl~0=

g8 ~

KAME~I GROBOVI

DOO

DDGROBOVI OBLOŽENI

OLOVOM

o",-;,-""C,,"7,-------....,~m

,

D O}4'; I -1'i

t-~'--+

lDL

i.

9recofTl-IT-J}

'"

[J=~---jj ~>,,­

I

87

+-~------+

, t.

o:tt1Dl,

trnr~> fl

I l. tI

.".. ~~.102 (1986/1987)"u S' 'l~ Prilo.:i 3_4,71Vcsn~ N~it, PrilOll prullČa,.,.nju anUc 1$(1.

Ff~t~}

'i....

• ... >.-. "

fi

I '

~.

~Ah~'" ....~A

~o/""'I"'"

,.

~,.._.... I'.... ".. ~~.~ ...

+----~~.~.---.f_ il!,

j'.. l.

>.

'~1- x'Et:r:nt~·

[tl I I ~l

J.Etrrm }-+------~>."-------+-

." .....~" ,~ L, j

,

~ to t·· n.~ -1,.-1'1 r

-r~<>".,"

~,f' [[]J Y'l! to I -~1 " I

88

~""'I"'''.

~<> ......'"

OJIDl

; /" I

~........ ..,.

[JJ] 1-"

, <r •_.0.

.. " ....38 ~

tJ:rI]

j"', [ll] rl_O------'rr~"

•

........-

DIIJJ

" ......

........,.

[ll]

---~.,...

.""",0.0

ITIID

-, ,.

.,~1EJr l40F=-"';===JI~

~

DJJJIJ r

• 'o

~,o.

89

V~.,"~ /,','/wJlć, P,ilog prou<'a,'.nju antkk~ Siscia., Prilu.l 3-4, 71- 102 (I9R6/19Ri>

br. 24br. 25

grob. br. 32

grob. br. 35

grob. br. 31

grob.grob.

grob, br. 37

grob. br. 26

grob. br. 21 - paljevinski, urna sačuvana. Prilozi: 2ćupa, poklopac, lucerna s ornamen­tom, fragment neodređenenamjene.

grob. br. 22 - paljevinski, crna keramička urna_Prilozi: 3 bočice, poklopac. Izvan ur­ne: 5 većih i 2 mala čavla, lucerna,dio ćupa.

grob. br. 23 - paljevinski grob polo7.en u običnu

zemlju. Prilozi: fibula, narukvica, 15čavala različitih, dimenzija, ulomcikeramike.paljevinski.paljevinski, keramička urna. Prilozi:2 ćupa, šalice, poklopac.paljcvinski, crvena keramička urna.Prilozi: 2 komada novca, lucerna, 3ćupića, fragmenti keramike.

grob. hr. 27 - paljevinski, položen u ohičnu zem·Iju. Prilozi: novac, oštećen ćup, na­ruh-'ica, srebrni prsten, zrno perleod staklene paste.

grob. br. 28 - paljevinski, crna keramička urna.Prilozi: oštećena lucerna i ćup.

grob. br. 29 - paljevinski, polo7.en u običnu zem­lju. Prilozi: šalica sornamcntom, 2bočice .

grob. br. 30 - paljevinski, polokn u običnu zem­lju. Prilozi: kolut od bakra,paljevinski, urna uništena. Prilozi:lakrimarij.paljevinski, keramička urna. Prilozi:bakrena igla savinuta na jednoj stra-ni i 3 ćupića oko urne.

grob, br. 33 - paljevinski, urna uništena. U paljevi­ni koja je bila dislocirana u odnosuna urnu pronadeno je 7 komadanovca, jedan dobro očuvani srebrninovac Aleksandra Severa i jedanbrončani novac Maksimijana.

grob. br. 34 - paljevinski, urna uništena. Prilozi: 3čavla, novac, fragmenli ćupića.

paljcvinski, urna uništena. Prilozi:velika flaša, koštana igla, stilus, no-vac, fibula većih dimenzija, dio malefibule, igla, bočica S dugačkim vra­tom, lanac sa dvije karike, fragmentzdjele, 2 čavla.

grob, br. 36 - paljevinski, urna uništena. Prilozi:fragmenti ćupa, 7 lakrimarija, 12 ča­

vala različitih dimenzija, lucerna,zdjelica.paljevinski, položen u običnu zem­lju. Prilozi: ćup, bočica od ljubičas·

tog stakla.grob. br. 38 - paljevinski, urna uništena. Prilozi:

fragment lucerne, 4 čavla, fragmentimetala.

grob. br. 39 - paljevinski, položen u običnu zem­lju. Prilozi: 2 ćupa, dio vaze, dio po­klopca, fragmenti lucerne, 1 čavao,

ukrasni okrugli predmet od stakla.grob. br. 40 - paljevinski, položen u običnu zem­

lju. Prilog: prsten s gemom oš leće­nom uslijed gorenja.

D

-1.."..

~-

, -L;c'"

•

..-

~

90

ITIIID

---"~'~'-..".--.

SI. 14 Grobne konstrukcije od opeka koje su pripadale gro·bOl'ima otkrh'cnim 1953. godine na. Trgu Moše Pija­deBrick-(..vnstructions of the graves disco('ered in 1953on the Moša Pijade Square

l~=o2",o"======,---~;k-<-

I'cs"" N~""dl~, I'ril"ll pr""t,..."nju anliiko Si•.,;...., Prl1O'i 3--1, 71-102 {lW6tl987j

grob. br. 41 - paljevinski, kamena urna. Poklopacuništen. Prilozi: 3 ćupića, oštećena

lucerna, grlo ćupa, ulomci keramike.

grob. br. 42 - paljevinski, uma od pještenjaka spoklopcem. S istočne i zapadne stra·ne uma je obložena s po jednomopekom vodoravno položenom. Iz·medu urne i opeke prilozi: 2 ćupića

od crveno pećene kcramike, ćupic

od crne pečene keramike, lucerna.Prilozi u urni: 3 staklene boce od ko­jih je jedna ukrašena paralelnim bri~

dovima i s ruNdcom od bronce, lu­cerna, smolaSla matcrija - jantar.

grob. br. 43 paljevinski, položen u običnu zem·Iju. Prilog: dio ćupa.

grob. br. 44 - paljevinski, keramička cn'ena urnadobrim dijelom uništena, Prilozi: 2ćupa.

grob. br. 45 - paljevinski, urna uništena. Poklopacurne saču\'an. Prilozi: fragment fibu·le. 3 male bočice, velika boca, plitkipladanj.

grob. br. 46 - paljevinski, crna keramička urna ­ukrašena. Prilozi: ukrasena šalica,dio fibule. mala "a:tica.

grob. br. 47 paljevinski. crna keramička urna.Prilozi: 2 ćupića, lucerna.

grob. br. 4S paljevinski. crna keramička urna.Prilo7.i: lucerna, novac, fragment fi­bule. 2 veća čavla, 1 mali čavao,

ulomci keramike, telverouglasta bo­čica s ručkicama. Sve prilično uniš­teno.

grob. br. 49 - paljcvinski, položen u običnu zem­lju. Prilozi: novac, 2 čavla.

grob. br. SO - paljevinski, cma keramičkaurna po­lo7.ena u grobnu konstrukciju odopeke. Prilozi: 3 ćupića, ulomak ka­mena sa urezanim slovima VM, Čav­

!i.grob. br. 51 - paljevinski, urna uništena. Priluzi:

lucerna. novac, 4 čavla, fragmcntikeramike.

grob. br. S2 - paljevinski, lIrna nabijena. Prilozi:lucerna, čavli, fragmenti kcramike.

grob. br. S3 - palj~vinski, uran razbijena. Prilozi:bočica, čavli. fragmenti keramike.

grob. br. 54 - paljcvinski. položen u običnu zcm­Iju. Prilozi: bočice stradale prilikomgorenja.

grob. br. 55 - paljevinski, kao uma upolrijebijenaje amfora. Bez priloga.

grob. br. 56 - paljevinski. urna uništena. Prilozi: 6bočica, 2 lucerne.

grob. br. S7 - paljevinski, urna zdrobljena. Prilozi:boč.ica. čavli, komad ze1jeza neodre­dene namjene.

:grob. br. 58 - paljevinski, grobna konstrukcija odopeke. Bez priloga.

grob. br. 59 paljevinski, crna keramička urna spoklopcom. Urna položena u grobnukonstrukciju od opeke.

grob. br. 60 - paljevinski, kao urna upotrijcbljenaje amfora. Prilozi uništeni.

grob. br. 61 - paljevinski, urna uništena.grob. br. 62 - paljcvinski, kao urna upotrijebljena

je amfora. Prilozi: 2 ćupa, lucerna.novac, lakrimarij. fragmenti kerami­ke, staklena boca kruškastc forme, 4čavla.

grob. br. 63 - paljevinski, urna uništena. Prilozi: 4komada novca, polovica lijepo obli­kovanog predmeta od mctala nalikna bocu.

grob. br. 64 - paljevinski, urna uništena. Prilo:ti:lucerna, nož, 2 čavla, fragmenti čupi.

ća. željezna igla u obliku šila.grob. br. 65 - paljevinski, urna uništcna, PriI07.i:

čavao.

grob. br. 66 - paljevinski, urna uništena, Prilozi: 2bočice.

grob. br. 67 - paljevinski. urna uniŠlena, Prilozi:ulomak lakrimarija, 4 čavla, ulomcikeramik~.

grob. br. 68 - paljevinski, urna djelomično osteće­

na. Prilozi. novac, žcnska figura odkamena.

grob. br. 69 - paljcvinski, položen u običnu 7..em­Iju. Bez priloga.

grob. br. 70 - paljevinski. položen u običnu zem­lju. Bez priloga.

grob. br. 71 - paljevinski, položen u običnu zem­lju. Prilozi: ćupić.

grob. br. 72 - zidani grob. Pra:tan - kcnotaf.Grobna konstrukcija od opeke.

grob. br. 73 - paljevinski, položen u običnu zem­lju. Bez priloga.

grob. br. 74 - zidani grob. Prazan - kenotar. Uniš­ten pri radu.

grob. br. 75 - zidani grob. Prazan - kenolaf. Uniš­ten pri radu.

grob. br. 76 - paljevinski. poloj.en u običnu zem·Iju. Prilozi: staklena boca. staklenašalica, 2 oštećene bočice. 7 čavala,

ulomci bakrenog predmeta, novac,lucerna, 3 ćupića, 2 vaze - jedna ja­ko oštećcna.

grob. br. 77 - s grobnom konslrukcijom od opcke.Kosti smrvljene. Uz grob: I ćup.

grob. br. 78 - s grobnom konslrukcijom od opeke.Kosti smrvljene. Bez priloga.

grob. br. 79 - paljevinski, keramička urna. Prilozi:3 ćupića. 2 čavla, komad željeznogpredmeta.

grob. br. 80 - paljevinski, uništen.

grob. br. SI - paljevinski, polaten II običnu zem­lju. Prilozi: fragmenti keramike, ćup,šalica.

grobovi br. 82, 83. 84 - paljevinski. uništeni.

grob br. 85 - paljevinski. urna uništena. Prilozi: 2vazice. 2 čavla. ćupić - oštećen, lu­cerna. ručka ćupa. novac. igla.

grobovi br. 86. 87 - paljevinski, uništeni.

91

Vnn~ Nunadić, Prllo~ pmu61val\iu antičke Sisdac. prilo.1 3-4, ;1_102 (1986/1987)

92

lhnsh ne.J",o?oheJ 1..1000

'9'~'"

lege'-7du:'" ,,""" p.w.-'0 ,.• .l.. ...•~ •.lo~~_

Sl. lS Situacioni plan nekropole na pod11.lčju današnjeg st.,diona.BralSlvo-.!edinsH'o"Situational plan of the cemelery on lhe terrilory of the present .BraISlvo-Jedinstvo.. stadium

•

\ ...."'" ,VcIll/dil. PJ'jlo~ p....."e:IYl.I\i" a"liH~ Si"';a~. Pril",,; 3_4. 71 _ 102 U986/198'7)

grob br. 88 - paljevinski, keramitka urna. Pri1or.i:4 ćupića, 2 lakrimarija.

Grobovi od br. 89 do br. 125 - paljevinski, uništeni.Grobovi od br. 126 do br. 143 - paljcvinski grobovipoloženi u običnu zemlju. Bez priloga. Izuzetak jegrob br. 134. koji je paljevinski, urna uništena. Prilo­zi: vazica i ćup.U VHAD-u od 1881. god. D. Jagić. ta-

dašnji tajnik društva »Siscia« Javlja o otkriću

grobova u Novom Sisku prilikom kopanja odvodnihkanala.7°

Nekropola u Novom Sisku pružala se od mostaBratstvo·jedinstvo uz ulicu JNA do njenog križanja sulicom T. Mažuranića. Dalje sc pružala uz obje straneGundulićeveulice i uz ulicu F. Ogulinca·Selje. Grobo­\>i su i ovdje bili žami i skeletni. (S, 16).

Dakle, ako se sada još jednom osvrnemo na ovetri nekropole: Sjevernu. Južnu i nekropolu u Novom'Sisku. možemo zaključiti da su sve tri bile u upotrebikroz cijelu antiku. od rane do kasne antike, pri čemubismo posebno izdvojili najsjeverniji dio Južne ne­kropole - malu, zasebnu nekropolu na Trgu M. Pija­de s isključivo skeletnim ukopima koja bi se na osno­vu gore već i:tnesenog mogla smatrati nekropolommanje kršćanske7.ajednice. Nekropole su se vjerojat­no pružale uz antičke komunikacije koje su iz Siskavodile prema sjeveru, jugoistoku i jugozapadu.

Ovdje bi još trebalo dodati da je Siscija bila ijedno od najvećih čvorišta magistralnih putova u Pa·noniji. Prema Antoninovu itineraru iz početka 3.SLn.e. izlazile su iz Siscije čeliri itinerarske ceste: 1.Siscia-Mursam; 2. Siscia-(Peto) Poetovionem, 3. Sis­cia-Hemonam i 4. Siscia-Seniam. l1

IV) O radu sisačke kovnice i nalazu argenteusa Itelrarhije

Slika o Sisciji ne bi bila potpuna kada ne bismorekli nešto i OSisačkoj kovnici.

U mnogim numizmatičkimzbirkama muzejakao i u mnogim privalnim zbirkama, kako kod nastako i vani - u ino7.emstvu, nalaze se novci koje jekovala rimska carska kovnica u Sisku.

Sisačka kovnica radila je neprekidno oko t25 go­dina i ogromne količine novca koje je ona iskovalakolale su po cijelom Rimskom carstvu, dok je sisački

zlatni novac prodirao daleko izvan granica Carstva(dio Skandinavije na sjeveru i Indije na jugu). Do po­lovine 3. Sl. kovnica u Rimu imala je monopol za ko­vanje rimskog carskog novca. Kovanje zlatnog i sreb­rnog novca je privilegija cara. dok bakreni novac ku­je senat. Od polovine 3. st. zbog ćcstih i snažnih upa­da barbara na teritorij Carstva težište vojnih opera­cija prebačeno je na istočne granice. Naročito nemir­no bilo je u Podunavlju gdje su zbog toga skoncentri­rane velike rimske snage. Da bi se mogle podmirilipotrebe vojske, le da joj se osigura redovita plaća unovcu, osnivane su na odgovarajućimmjestima, kojanisu bila daleko od vojnih operacija, rimske carskekovnice. U takvim prilikama dolazi i do osnivanjakovnice u Sisku čiji početak rada pada u vrijeme ca­ra Galijena koji je oduzeo Rimskom senatu pravo ko­vanja bakrenog novca koji je tada sa svojim namina­lama - sestercij, as. dupondij prestao biti kovan.

Mjesto lOg senatskog novca ušao je u opticaj tzv. an­loninijan - novi bakreni novac koji je uveden umjes­lO dotadašnjeg antoninijana kovanog od lošeg sreb­ra. Bakreni antoninijani uz aureus - kavan od do­brog zlata, predstavljaju prve novce koje je kovalasisačka kovnicaP

Kovalo se u dvije oficine (officinae) koje su po­nekad stavljale svoje oznake - brojke I i II na isko­vani novac.

Klaudije Il (268-270) u doba kada ratuje sa Go­lima otvara još dvije oficine. Oficinc sada signirajusvoje proizvode slovima P(rima), S(ecunda), T(ertia),Q(uarta).

Aurelijan (270-275) dodaje još petu (V) i šestu(VI) oficinu, a od njegovog vremena dolazi na sisač­

kim novcima kao oznaka kovnice početno slovo grad­skog imena - S. Od Aurelijana do Dioklecijanove re­forme (270- 293.g.) na nekim nOvcima vidi se oznakaSMS - Sacra Moneta Sisciensis.

Od Proba (276-282) kovnica neke svoje novceoznačava oznakom SIS, a od Dioklecijana (284-305)to je redovita pojava.

Od 294. g. do zalvaranja kovnica Siscia obilježa­va svoje novce kraticama S, SIS, SISe. Prob je 281. g.sisačku kovnicu ograničiona tri oficine - A, B, r. Ta­ko je ostaja sve do 308. godine kada ih je ponovo šest- A, B, r, 6, E, r.

Sesta oficina nestaje prije 313. god. Od 351. god.rade samo četiri, a iza 378. godine samo dvije oRci­ne.JJ

387. god. za cara Teodozija I (378-395) zbogstalne opasnosti od provalc barbara u Panoniju pre­staje rad u sisačkoj kovnici.

Prve vijesti o nalazima rimskog novca u Siskunalazimo kod Ivana Kukuljevića, a zatim slijede vi­jesti u staroj seriji Vjesnika Hrvatskog arheologičko­

ga društva. 1879. god. A. Senoa piše o srebrnom nov­cu Konstancija III. 1881. god. registriran je nalaz od10 denara, 1889. god. jedan denar, a 1900. god. Augus­tov zlatnik. 1929. god. Hoffiller je objavio dva koma­da zlatnog novca u Sišićevu zborniku. 1936. god. nad­en je medaljon cara Proba, odnosno prekov novcacarice Julije Mameje. Do danas najvažniji je nalaz ar·gcntea Pl\1e letrarhije, Olkriven 6.5.1953, godine, nondto više o tome reći ćemo kasnije.

Numizmatička zbirka Muzeja u Sisku sadrži uzizvjestan broj još neobradenog anličkog novca i uz421 komad srebrnog novca Prve tetrarhije još 350 ko­mada različitog rimskog novca koji su svi pronađenina području grada Siska. U tih 350 komada novcanajzastupljenije su kovnice Rim i Siscija, a od vlada­ra u čije se ime kovao novac - Konstantin I, Kon­stancije II, Trajan, Vespa7.ijan Konstans, Valens iGracijan.

Iz zbirke bi se mogle izdvojiti tri skupine sreb­rnog novca, ukoliko se pretposlavi da su one ostacivećih skupnih nalaza, a nije isključena ni mogućnostda sve lri grupe potječu iz istog nalaza.u

A sada nešto o nalazu argenteusa I tetrarhije uSisku. Već je rečeno da je nalaz slučajno otkriven6.5.1953. g. u ulici Socijalističkog saveza prilikom ko­panja jaraka za polaganje nove kanalizacijske mreže,Radnici su na dubini od 1,70 m naišli na srebrno po­suđe među kojim je, uz tri tace (padnja) i jedan vrčić

93

_-,Tll"__"--~---ll!le---L__-=-_:"- --'7" EJ

V~.<n~ !\[~n~Ji,', Pl'ilo2 r1"<)\H'o,',njw ~ntitk. Si.<cia~, Prilw<i 3-4. 71_102 (19S6/1987)

,---~(j>>---~I I~

B B O

-l~

"....""," (V)=~ n

,'-----., ':' :'

iii, '

'------!

SI. 16 "lI,'alaz rimskih ske1ernih grobova otkrivenih u Gundulićevoj ulici, prilikom gradnje stambene zgrade ,,2e!jezare«Find of the Roman skeleton graves discovered in Gundulićeva street on the occasion of building the residemiaI hv­use of »2eJjezara~

s odlomljenom drškom, bilo i srebrno vedro u komesu bili pohranjeni novci. Od ukupno oko 2000 koma"da novca u sisački muzej je dospio svega 421 komad,a ostali su putem raznih kanala zavr~i1i što u našimmuzejima - Narodni muzej u Ljubljani, Narodnimuzej u Beogradu, što u privatnim zbirkama. tc unumizmatičkim zbirkama Evrope i Amerike.

Davši se u potragu za novcem koji je razgrabljeni koji je otišao na rame strane, uz 421 komad novcau Muzeju u Sisku A. Jeločnik je uspio sakupiti podat"ke o ukupno 1415 komada novca. IS

O ovim treba usporediti činjenicu da je 1930. g.Pink registrirao svega 535 argenlea koliko ih je tada

bilo poznato iz svih kovnica u razdoblju Prve tetrar"hije.

Od 1415 komada novca533 komada su iz kovnice Siscia529 komada je iz kovnice Rim333 komada su iz kovnice Ticinum

14 komada je iz kovnice Herakleja4 komada su iz kovnice Treveri

Navest ćemo tabele iz kojih se vidi podjela ar"genteusa po pojedinim vladarima, oficinama, emisi­jama i legendama na reversima. i la po kovnicamakako slijedi: Sisak, Ticinum, Rim.

KOVNICA SISCIA

remisija - bez signature D e M Gl. naklada II l oReini VIRTVS MILI1VM 139 100 239

Ostale naklade u 2 VIRTVS MILITVM 54 39 Sl 55 199ofieine VICTORIA SARMAT 15 15 9 8 47(oficina A- novac D i C) VICTORIA SARMATTCA 2 2(oficina B - novac M i G) PROVIDENTIA AVGG 5 4 9

7. 56 64 63 257

II emisija, SIS VTRTVS MILITVM " 13VICfORIA AVGG l

2 " 14

III emisija, SIS VIRTVS MILITVM 7 8 5 20VICfORIA SARMAT l lVICfORIA AVGG 2 2

7 8 8 23

94

KOVNICA TICINVM

oficina A, novac D-C aCicina B, M-Gnovac

1. emisija 37 44 81

., ... 87 133 218_. emISIJa

124 (+ 17) 175 (+ 17) 299 (+34)Podjela po legendama i ofi.cinama

oficina A oficina BVIRlVS ~ILlTVM 50 99 149VICTORIA SARMAT 91 93 184

141 192 333

Podjela po vladarima i oficinama

oficina A

D 95G 46

141

oficina BM 145C 47

192 333

KOVNICARIMI. emisijanesignirana

2 emisijaSoznakama70ficinaA, B, r, fi, E, E, Z

3 emisijasa signaturom R4. emisijas oznakama70ficinaA, B, r, 8, E,l,Z

VIRTVS MILlTVMVICTORIA SARMATVICTORIA SARMATI·CAVICTORIA SARMATIVICTORIA SARMAVICTORIA SARMPROVIDENTIAAVGG

VIRTVS MILITVMVICTORIA SARMATPROVIDENTlA AVGG

VIRTVS MILlTVM

VIRTVS MILITVMVICTORIA SARMAT

D7136

1222

141

22

12

343

22

M3914

25

60

10

10

4

C3616

72

6

67

4D78

55

3l

G56122

6

76

447

16

67

4

20278

2

72

1439

344

1161436

1663

J33

Ukupno sve četiri emisije4

1824

744

1264

14716

529

Kovnica Trcvcri je zastupana s 4 argenteusa kojisvi pripadaju 2. emisiji, a signirani su s oznakom ofi·cina e i D.

Kovnica Herakleja je zastupljena sa 14 komadanovca. Dva spadaju ul., oSlali u 2. emisiju. Prva emi­sija je signirana za sve vladare oznakom HE, a drugas oznakama HA - m za svakog pojedinog vladara.

A. Jeločnik nalaz datira u 295/%. godinu. Uzrokzakapanja ovog novca treba tražiti u čestima sukobi­ma sa Sarmatima u Podunavlju. Bilo je mnogo pro­blema oko rekonstrukcije reforme novčarstva kojuje proveo Dioklecijan. 286. god. on je reformirao ko­vanje aureusa S Lim da je odredio stalnu Ležinu aure­usu koja je iznosila 1/60 rimske funte.

Drugi dio reforme slijedio je 294. god. kada jeuveden novi rimski srebrni novac koji je težio 1/96funte, a zajedno s njim počelo je i kovanje rollisa ­brončanog novca s malom primjesom srebra.

Siscija uporedo s kovanjem druge emisije argen­teusa, koji su signirani oznakom SIS, kuje prvu emi­siju follisa koja je signirana oznakom S, dok je drugaemisija [ollisa označena signaturom S, A, B, rt.

Pod kraj I tetrarhije nekoliko kovnica - Rim,Treveri, Aquilcia. Siscia i Alcxandria počinju kovatinovc ..sitne, brončane novce tačno odredenog odnosaprema follisu. Kuju se nominalne vrijednosti 1/2 fol­lisa, 1/4 follisa i 1/8 follisa. Emisije su bile male, ko­vane obično samo u jednoj od oficina. Takve nomina·

95

VeMa Nenadić, !'rilog prouča,anju amidc ~i.ciac, !'rHo.i 3-4. 7i - iC2 (1986/1987)

le kuju se tokom cijele II tetrarhije, a nakon toganjihovo kovanje prestaje zbog devalvacije follisa.

U kovnici Siscia od 305. do 306. god. kovana jesamo jedna emisija 1/4 follisa i to samo u jednoj ofi­cini.n

Sisački nalaz argenteusa osvijetlio nam je sampočetak drugog dijela reforme iz 294. god. za koji nepostoje nikakvi pisani izvori, a samim tim nalaz jejoš više dobio na vrijednosti.

Ovaj kratak pregled rada sisačke kovnice i naj­važnijih numizmatičkih nalaza završit ćemo viješću

F. Hefcle - muzejskog povjerenika iz Siska, o tomeda je sredinom prošlog stoljeća llPokuplju (Degoj)pronadena dobro sačuvana daščica od cedrovineokovana reljefno ukrašenim brončanim !imom i nanjoj pet kovnih figura. personifikacija gradova-kovni­ca (Rim, Kartaga, Nikomedia, Konstantinopolis i Sis·cija}." Daščica se danas nalazi II Budimpeštanskommuzeju, a vjerojatno je komad ili stranica bogato uk­rašenog kovčežića u kojem su se čuvali rimski novci.Ukras kovčežića predstavljalo je trinaest kovnih figu­ra, a ispod svake od figura stajalo je ime onog gradau kojem su novci bili kovani. Ovaj nalaz datira se u 4.stoljeće.

-----------------------~--_r--, '-'r--~, ,, ', ',

i '~-l

.-,, ,, ,, ,,, Ir--L _

sJ. 17 Prateći gospodarski objekt ot·kriven 1952. godille Ila lokalitetu ~Mrdnište«, sjever­no od ušća Odre u Kupu, zajedno s viJlom suburba­nomAccompanying farm.buildings of the villa suburbanadiscovered in 1951 on the site »Mrdnište«, north ofthe Odra - Kupa confIuence

V) Ukratko o epigrafskoj baštini Sisciae

A sada nešto o epigrafskoj ostavštini Siscije.S područja grada Siska poznato je nešto preko

šezdesetak natpisa!9 Ovaj broj epigrafskih nalaza jeviše nego skroman s obzirom na ulogu i značaj kojije Siscija imala.

Ovdje ćemo navesti samo neke, najzanimljivije,natpise, a za potpunu epigrafsku baštinu Siscije upu­ćujemo na rad J. Sašela.80

Od ukupnog broja natpisa najveći dio ih je po­svećen raznim božanstvima. Tako su državnom Jupi­terovom kultu lovi Optirno Maxima posvećeni natipi-

96

si CIL III 3949, CIL III 10839, a na natpisu CIL III10842 uz Jupitera javlja se i Cerera. Jedan natpis ~CIL III 3942 - posvećen je samoj Cereri.

Jupiteru, Junoni, Suncu i Geniju mjesta natpisje posvetio orijentalac Aurelius Antiocianus - CILJJI 10841.

Jupiter se javlja i u zajednici sa Junonom ~ CILIII 15179 + CIL III 10845.

Bogu vina Liberu posvećena su dva nalpisa CILIII 10834 i CIL III 13408.

Junije Filokrat i Julije Krispin posvetili su žrtve­nik s kipom Martu Marrnogiju.

U Sisku se štovao i kult Mitre. Tako je jedan Mit­rin žrtvenik bio postavljen za zdravlje cara MarkaAurelija Antonina-K.arakale, CIL III 3958.

O tome da je u Sisku postojalo i Mitrino svetištegovori natpis CIL III 3960 u kome carski rob Jukun­da - dispensator provinciae Pannoniae Superioris,kaže kako je podigao portik i ulazni atrij svetišta.

O kultu Izide govore dva natpisa - CIL IJI 3944 iAntike Inschriften aus Jugoslawien 531.

U Sisciji sc štovala i Magna Mater - Cybe\a ­natpis CIL III 10858.

O kultu Herkula svjedoče dva natpisa CIL III10836 i CIL III 10837.

Donosimo tekst prvog natpisa koji je višestrukozanimljiv.

Idib(us) Au[g(ustis)] Herkuli G(aius) IngenniusG(aii) fil (jus) Quir(ina Iribu) Rufinianus dcc(uriolcol(oniae) S(eptimiae) S(iscianorum) Aug(ustae) qua­est(or} r(ei} p(ublicae) praef(ectus) c(ollegii} c(enlo·nariorum) et lngenuia Rufina cum suis d(ederunt)d(edicaverunl). Dakle iz nalpisa doznajemo da je Sis­cia bila kolonija Septimia, zatim doznajemo da je načelu gradske uprave bilo vijece dekuriona ~ decurio­nis čiji je član - decurian lngennius Rufinianus za­jedno sa ženom Ingenniom Rufinom natpis i podi­gao. Pored toga Rufinianus je bio i gradski blagajnik- questor rei publicae i predstojnik vatrogasne dru·žine - praefectus coleggii centonariorum. Natpis jeposvećen 13.8., a taj datum bio je u HerkuloVlI kultuposebno srećan dan.

Cetiri natpisa- CIL mI5181. CIL III 13407. CILm 3963 i CIL III 10846 - posvećena su domaćem bo­žanstvu - Silvanu.

Marcus Aurelius Glabrio - veteran XIV legijeGeminae načinio je, za života. sebi i svojoj supruziveću urnu - CIL III 3970.

Zanimljivi su i natpisi vojnog liječnika pomoćne

jedinice - kohorte Hcgetora koji je vjerojatno bioporijeklom iz istočnih krajeva države - CIL III10854, zatim natpis zaručnice i žene Karakaline Ful­vije Plau tille - CIL III 10850. Natpis je datiran u 202.god. kada se Fulvija udala za Karakalu. Dvije godinekasnije Karakala je dao ubiti njenog oca Gala FulvijaPlautijana - prefekta pretorijanaca, a Fulviju je pro­gnao na otok Liparu. Nakon što je bila pogubljenadio natpisa s njenim imenom je radiran.

Ništa manje nije zanimljiv ni natpis magistramimičkih glumaca Leburne koji ostaje duhovit i učasu kada piše svoj nadgrobni natpis - CIL III 3980.

O visokom staležu Siscije govori natpis CIL III10820 kojeg su Jupiteru za zdrav)je cara Gordijana

V...."a N.."adić, Priing prnuto,"anju ~nl;Čk.. S;sc;a .., l'rIlQ'd )_4. il _ 102 (IQ~/lQ~7)

posvetili Gaius Victorinus dekurion kolonije. duum­vir i saeerdos provinciae Pannoniae Superioris i nje­gov sin Gaius Victorinianus dekurion kolonije. I otaci sin pripadali su vileškom SlalCŽu.

17. natpisa CIl III 3953 saznajemo da je II Siscijibila i rudarska uprava (praepositus splendidissimivectigalis ferrariarum).

Najvišem krugu siscijskog gradanstva (clarissi­ma) pripadala je i Romania Naevia koja je za životasebi načinila mramorni sarkofag - CIL III 10852.

Kad smo već u domenu epigrafije možda bi bilodobro da spomenemo i nalaz rimske vojničke diplo­me koja se prema carevu naslovu Imp(erator) Caesardivi Ncrvae ((Hius) Nerva Traianus Augustus Germa­nicus, pontifex maximus, tribunic(ia) potestal(e) IIIIp(aler) p(alriac) co(n)s(ul) III i konzulima TitusomPomponiusom Mamilianusom i Luciusom Herenniu­som Saturninusom datira u 100. god. tj. 8.5.100. god.Ova sisačka vojnička diploma spada u red rijetkih,potpuno sačuvanih dokumenala ove vrste.

Sisačka diploma izdana je u Sapiji. Sarmosovomsinu iz Anazarba u Kilikiji, pješaku pI\le kohorte An­tiohijaca. Diploma predstavlja prepis dekreta od8.5.100. g. kojim je car Trajan podijelio građanska

prava vojnicima pomoćnih čcta - auxilia (3 ale i 21kohorta) gornjomezijske vojske koji su odslužili uvojsci propisano vrijeme od 25 godina.1l

Pored ove vojničke diplome spomenut ćemo joši sisačku IZV. tabellu defixionum ili uročnu pločicu

koja je pronadena 1913. g. prilikom jaružanja Kupe.Pločica je od olova, dijelom zato što je na njemu lakourezivati slova. a dijelom zato jer je olovo imalo sim­bolično značenje.·l

Pločica pripada medu one kojima se htio II par­nicama ureći protivnik i njegovi svjedoci. Na njoj suprecizno ispisana imena, prezimena i nadimci osoba,a sve zbog toga da bi bilo jasno protiv koga je sastav­ljena. Na pločici se zaziva bog Save. najbliži bog kojise štovao uz obale rijeke Kupe u koju je bila postav­ljena ova pločica. Inače magična uročna sredstva čes­

to su se stavljala u mjesta ispunjena vodom jer sesmatralo da se vodenim pulem najbrže dode do Ma­na. Uročne pločice stavljale su se i II grobove da bi sepostigla veza sa bogovima podzemnog svijeta koji sutrebali naškoditi osobi čije je ime bilo urezano napločici.

Pločica je važan dokumenat vulgarnog latinitetaiz kojega su se posije razvili romanski jezici, a datira·na je u kraj 3. ili početak 4. st.n.e., do 313. g. jer nesadrži nikakvog traga kršćanstvu."

VI) Ukratko o figurainim prikazima božanstava

U Sisku je pronaden veliki broj raznih što kame­nih. što brončanih ili olovnih statua i figura. Običnosu to predstave bogova i nižih božanskih bića različi­

tih dimenzija. različite kvalitete i izrade, tc različitog

kipić Geniusa, dva Hermesova lorza, mramorni kipić

Nike, ulomak sjedcćeg Zeusovog kipića.u

Zatim je tu reljefna ploča Aresa, mramorni ulo­mak stupa sa prikazom Hilaritas - personifikacija

veselja, reljefna ploča sa prikazom Tračkog konjani.ka, 2 reljefne ploče sa prikazom Mitre i poznatomscenom žrtvovanja bika, te reljef Cautesa koga je daonačiniti rob sisačkoggrada - Urbicus Siscianorum.· l

Brojni su i ulomci kapitela, ba7.3 stupova, kame­nih greda.

Valja istaći da su mnogi kameni spomenici i7.ra­deni od vapnenca kojega ima u okolini Petrinje, kodHrastovice. lako da doprema vapnenca odavde doSiska nije predstavljala vcći problem, dok je za finijeradove koji su radeni od mramora materijal uvožen.

Od brončanih predmeta spomenut ćemo kipić

Zeusa, 2 kipića Hermesa, brončano poprsje Herme­sa.lijepu brončanu glavu Mitre. statuu Altisa, nekoli­ko statua Heraklu od kojih je najljepša ona pod bro­jem 60 objavljena u VHAD-u. n.S. sv.XIII. Zagreb,1914., kipić atlete, meduzine i lavlje maske, razne fi­guralne prikaze životinja."

Većina metalnih predmeta pronađena je prili­kom jaružanja Kupe i zahvaljujući tome nemaju pati­ne i pokazuju dobru očuvanost.

Prilikom jaružanja Kupe pronađene su i brojnefigurice raznih božanstava izradene od olova - Ate­na. Hermes. Venera, Nika, Fortuna, Prijapos, Jupi­ter, Eros.~1

VII) O nekim zanatskim radionicama

Sigurno je da je Siscia kao veliki, razvijeni građ,

kao veliko trgovačko i prometno sjedište moralaimati i razvijenu zanatsku djelatnost. morala je imatisvoje radionice koje su proizvodile robu kako za po­trebe grada, tako i za izvoz, naročito u obližnja pod­ručja u unulrašnjosti.

Već smo naprijed rekli da je Siscia imala svojukovnicu. Što je svakako predstavljalo privilegiju ma­log broja gradova Carstva. i da je novac kovan, od­nosno proizveden u sisačkoj kovnici kolao cijelimodnašnjim poznatim svijetom_

Na osnovu nekih pronađenih metalnih polufab­rikata. bilo da je riječ o polufabrikatima raznih me­talnih figuralnih prikaza ili o polufabrikatima fibu­la,u a koji su svi nadeni na području grada Siskamože se zaključiti da su u Sisku postojale radionicemetalne rohe koje su sirovine za svoje potrebe do­premale iz obližnjih bosanskih rudišta koja su bilasmještena uz rijeke Japru i Sanu.

Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća uvrtu poduzetnika A. Colusija pronađen je kalup za iz­radu rimskih svjetiljki -lucerni s natpisom FORTIS.1954. godine prilikom gradnje stambene 7.grade »Ze­ljezare« na Trgu M. Pijade pronađena su dva kom­pletna kalupa za izradu lucerni, jedan kompletan ka­lup s natpisom, no na žalost ne znamo o kakvom jenalpisu riječ, te gornji dio kalupa za izradu lampica.Ovi prilično brojni nalazi kalupa za proizvodnju lu­cerni upućuju na zaključak da je radionica kr'proizvodila lampice morala biti n"~.s·

__ l rgu lj. Posavskogsvjedoči o keramičkoj proizvodnji u Sisku.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća u NovomSisku pronadeni su ostaci velikih peći 7.3 proizvodnjurimskih opeka.90

97

V"$Il~ Nenadić, Prilog pruuča"."ju aJHič.~o Sis;:iac, )'rilotl 3-4. il_102 (1986/1987)

Spomenut ćemo i jedan zanimljiv nalaz kerami­ke koji govori u prilog postojanju keramičke radioni­ce u Sisku.

Iz zbirke Mateja Pavletića potječe 16 keramičkih

objekata - što figura, šlO reljefa, ho glava, a objavioih je M. Seper.~l

Na osnovu stilskih analiza ovih keramičkih nala·za - sastav ilovače svih predmela je isti, on je došao

do :taključka da čitav nalaz pripada razdoblju rim­skog vladanja U Sisku i da je zapravo proizvod radio­nice jednog rimskog keramičara ili kipara II kojoj jebilo zaposleno nekoliko učenika ili pomoćnika kojisu pod vodstvom svoga majstora učili modeliranje.Odatle potječu neke zajedničkecrte koje vežu pojedi·ne predmete nalaza, a razlike u koncepciji i kvalitetipotječu od nejednake nadarenosti učenika.

Seolo H. evnI/e' kod ",oslo no

c~~/i Pelo'njo -';o.6ukovocLokoc!;Q "A': Ze-/eono 0'0/,00 t.oćoh

Prlri"i't'~(ou "/tmj>vl)

~'. '!~':": (l

V~ZI"O: I~o rin>.$,J(u o'p~,J(f./)

Smje-rc oo' Cf'~f~}oo<,;l(ovoc -Petrinja I'rt'"'o

st'lu H: ccml'iti ($Iora kV/O)

V.....I"O: !]!O rimslW o/'e'ku)

Sm/o!'r: (I~ t. 0601(1 ~dri,.,/i·c~/FoIl'b~~

SI. 18 Os/ad kanala rimske vodovodne mn-les lohrija Hrvalski Cuntić i Zelena dolinaRemains of Ihe bric:k-<.-ons/rue/ion of lhe Roman aqueducl [rom Ihe sites Hrvatski Cuntk' and Zelena do!in.1

VIII) Zaključak

Na završetku preostaje nam samo da kažemo daovaj rad predstavlja pokušaj da se prikaže antička

Siscija i njen ~.ivot u periodu od rimskog osvajanjapa do njene propaSli. pod naletima barbara, u dobakasne antike, te da se samo naznače i pribilježe pro­blemi vezani uz ovo antičko središte, Koliko se u to­me uspjelo stvar je dostupne literature i podatakakoji su, moramo istaći, s obzirom na značaj i uloguSiscije II antičko doba, prilično oskudni.

Stanje istraženosti antičke Siscije je takO\'o dase na neke generalne zaključke,pogotovo kada je ri­ječ o urbanim karakteristikama, ne može ni pomiš·ljati. Treba istaći da je Sisak, grad bogate pro~losti,uisto vrijeme i grad koji je doživio velika i brojna ral.·aranja. Promatrajući stratigmfsku sliku ovog gradazapažamo česte tragove gorenja, po'i:ara, razaranja.Na rubnim područjimaantičke Sisciae vidljivi su tra­govi zasipavanja, a u nasipima koji ponekad iznose iS pa čak i 7 m nalaze se ulomci keramike, rimskeopeke i crijepa kao ostataka uništene, rawrenc arhi­tekture. Kada su se sva ta razaranja desila. ne zna­mo. Da je grad bio ra:'.Oren u doba seobe naroda višeje nego sigurno, ali je isto tako činjenica da jc vcć i

98

ranije doživio slradanja - vjerojatno u borbama ra7.­nih rimskih careva i prolm;arcva. No svaki put gradse iznova dizao i nastavljao svoj život ostajući uvijeku samom središtu, često zlokobnih, zbivanja u Car­stvu. Pitanje je koliko se može doprinijeti osvjcl1java.nju problema vezanih uz Sisciju nekim eventualnimbudućim istraživanjima, ako se ima na umu činjenica

da je Sisak jedno od najdcvastiranijih antičkih src·dišta i to nc samo kod nas nego i širc. Velik dio ovogznačajnog antičkog grada zauvijek je otišao u nepov­rat, te je stoga za nauku izgubljen.*

BIUESKE - NOTES

L Enciklopedija Leksikografskog :.r:avoda, tom JJI, str. 94.2. V. Klaić: Povijest Hrvata, knjiga r, Zagrcb, 1980. str. 34.3. ibiJem, Str. 33.4. F. Si~ić: Pn~glcd povijesti hrvatskog naroda, Zagreb,

1975., str. 33.5. vidi biljdku 2, str. 35.6. S. Vrbanović: Prilog proučavanju topografije Siscijc,

Zagreb, 1981., str. 188.7. A. Faber: GratIa la topografiju antičkog Sj~ka, Vjesnik

arheolo~kog mUlcja u Zagrebu, 3. selija - sv. VI·VII.1972-1973., str. 152.

~3.

,­n.26.

60. Viestnik Hrvatskog arkcologičllogdru:'.tva 4/1882., str.31.

61. Viestnik Hl'valskog arkcologičnogdmilvi:l. 3/1881., str.60.,61.

62. vidi bilješku 6, str. 195.63. V. Hlavnike: Stari rimski \'odo\'oo preko Kupe u Sisku,

Vijesti Društva inžinira i arhilekata, Zagreb, 1902" str.195.

64. S, Vrbanović, ibidem, 1953. godina65. S. Vrbanović, ibidem, 1954. godina66. S, Vrbanović, ibidem, 1954. godina67, S. Vrbanović, ibidem, 1954. godina68, Viestnik Hrvatskog arkeologičnogdružtva, 3/1881., str.

94.69. S. Vrbanović, ibidem. 1954. godina70. Viestnik Hrvatskug arkeologičnogdružtva, 3/1881., str.

95,71. Upućujemo na rad 1. Bojanovskog: Prilozi za

topografiju rimskih i predrimskih komunikacija inaselja u rimskoj provinciji Dalmaciji IV·rimska cestaSiscia·Sirmium (Tab. Peut.) i njena topografija.Godišnjak XXII Cemra za balkanološka ispitivanja,Sarajevo, 1984., str.1SS.

72. Numizmatičke vijesti, Zagreb, 1961., str. 20.73, Vjesnik Hn'atskog arheološkog društt'a, n.S. 6/1902.,

str. 17174. Vijesti muz(:aLaca i kunzcrvatora Hrvatske, Zagreb,

1972., str. lS - 30.75. Situ la 3, Ljubljana 1961 .. str. 5.. 6., 23., 25. Tabele su

navedene po istom autoru: Siscia - str. 14., TicinumSIr. 17., Rim str. 22.

76. Kumizmatični vestnik, Ljubljana 1958., str. 4.77. Numilmatičke vijesti, Zagreb, 1983., str. 16.7B. Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva n.s.1/1895., str.

209.79. M. Zaninović, Siscia u svojim natpisima, Zagreb, 1981.,

str, 201.80. J. Sašcl, Siscia, PWRE, Suppl, Band XIV, col. 714-718.Bl. Vjesnik H rvatskog arheološkog društva n. s.

11/1910-11., str. 28 -29,82. Vjesnik Hl'vatskog arheološkog društva n. s.

14/1915-1919., str. 180.83. Nastavni vjesnik, Zagreb, 1936/37., str. 6- i.84. Vjesnik Hrvatskog arheoloskogdruštva n. s. 7/1903-4..

Str. 239, br. S585. Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, n. s. 8/1905.,

Str. 63., br. 122 .86. Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, n. s.

13/1913-14.Svi brončani predmeti ubjavljeni su pod br. 1-280unavedenom VHAD-u.

87, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društvi:l n. s, 17/1936,olovna plastika

88. R. Koščević: Antičke fibule s područja Siska, Zagreb,1980., str. 38.

89. S. Vrbanović, ibidem, godina 1954.90. Viestni k Hrvatskog arkeologičnogdružtva 6/1884., str.

125.91. Arheološki vestnik, Ljubljana. 1954., str. 305., 314.

" "ajsrdačnije ze zahvaljujem profesoru StjepanuVrbanovku koji mi je ustupio la obj;\Vu svoje terenskebilješke, vodene za razdoblje od 1953. do 1959. godine.Isto tako lahvaljujem se i Zdenku BlIfkowskom, prof,koji mi je dao za ohjavu potrebnu dokumentaciju. Ibiljdke i dokumemacija pohranjeni su u MUleju Sisak.

. ' \"idi biljdku 6, str. 187.~, \"idi bilješku 7, str. 152.

:0. J. J. Wilkc.~: Dalmatia, London, 1969.. sIr. 189.: l. .4.. Mucsy: Pannonia and t;pper ~'Ioesia, London 1974.,

Sir. 22.:2. lidi bilješku 6, str. 188.... \idi bilješku 7, str. 153,~ l. Bojanovski. Dolabelin sbtem cesta li rim. provinciji

Dalmaciji, Sarajevo. 1974., str. 15., 16,.• C. Vasoli: Antički Rim - panorama jedne civilizacije.

Beograd, 1937., str. 245.:~. vidi bilješku 11, str. III

A. Makane<:: Drevni Sisak u rimsko doba,:-":umizmatika, Zagreb, 1936., str. 143.

.~. Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, Il.S. 6/1902.,str. 172.

:~. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 111 serija, sv.IV, 1970., str. 45.Starohrvatska prosvjeta, III serija - sv. 3., Zagreb,1954., str. 93.S, Vrbanović: Kartice arheoloških lokaliteta 1958.godinaS. Vrbanović: ibidem, 1958, godinaS. Vrbanović:ibidem, 1957, godina\idi bilješku 6, str, 190,S. Vrbanović: ibidem, 195B. godinaS. Vrbanović: ihiđem.19S4. godina

.,. S. Vrbanović: ibidem, 1955. godinaS. Vrbanuvić: ibiJem, 1955. godinaS. Vrbanović: ibiđem. 1957. godinaS. Vrbanović: ibidem, 1957. godinaS. Vrbanović: ibidem, 1958. godina

j2. S. Vrbanović: ibidem, 1959, godinaVjesnik Hrvatskog arheološkog društva n.S. 9/1906 - 7.,str. 140. 141.

::-:.. Viestnik narodnoga zemaljskoga muzeja u Zagrebu.1870., str. 164.

~5. Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva n.s. 9/1906-7.,Str. 156.

:.o. ibidem.str.156-158.~ i. Vjesnik Hrvatskog arheolo~kogdrustva n.s. 5/1901., str

122.

3$. B. Kilnlif: Rimsko carslI'o, narodi i civilizacija,Beograd, 1980., str. 122., 123.

39....idi bilješku 7, str. 146..:o. S. Vrbanović: Kartice arheoloških lokaliteta, 1954.

godina

~1. S, Vrbanović, ibidem, 1956. godina~2. S. Vrbanović, ibidem, 1956. godina~3. S. Vrbanović, ibidem, 1957, godina-.. S. Vrbanović, ibidem, 1957. godina~5. S. Vrbanović, ibidem, 1958, godina.:.Q. Arhivska knjiga Muzeja Sisak, redni broj 5~i. Arhivska knjiga Muzeja Sisak, redni broj 275":8. Arhivska knjiga Muzeja SiS;lk, redni broj 6":9. Vjesnik Hn'atskog arheološkog društva, n.s.

11/1910-' 1., str. 24.

50. S, Vrbanović, ibidem, 1954. godina51. S. Vrbanović, ibidem, 1958. godina52. S. Vrbanović, ibidem, 1958. gudina53. S. Vrbanović, ibidem, 1958. godina5ol. S. Vrbanović, ibidem, 1958. godina55. S. Vrbanović, ibidem, 1958. godina56. S, Vrbanuvić, ibidem, 1958. goJina5i. S. Vrbanović, ibidem, 1958, godina58. S. Vrbanović, ibidem, 1954. godina59. S. Vrbanović, ihidem, 1953, godina

99

1I~5na '''i~n.diĆ, Prilog prcluoa".nju antičko Si>eiae, Priloz; 3-4, 71- 102 (1986/1987)

A CONTRIBUTION TO THE STUDY OF ROMANSISCIA

Summary

Thc town of Sisak and its wider area belong geograp­hically 10 the Pannonian region which occupies the extremesouth-west part of Lhe spacious Pannonian plain_ Signifi­cant arc the plains through which the Drava, Sava and Ku­pa run, as well as nume'-ous valleys of their tributaries.Low alluvial plains which are geologil:ally the youngest for­madam; in the relief occupy large areas. Higher are smallhills (average height 150-200 m above the alluvial plains)which belong to the older relief created in the tertiary peri­od and were formed of sea and lake sediments. The highestand Lhe oldest elemencs of the relief arc isolated mountainscomposed of impervious slate, eruptions and mesozoic lay­ers while on the far snuth-west edge lies a belt of low limes­tunc plains called Kordun.

ln this geographical context the town of Sisak develo­ped at thc confluenl:c of the Sava and Kupa. ln addition tothe Sava and Kupa, the most significant factor in the choiceof position for the settlement, the river Odra also joins thehydrographical net al this point. These three rivers, Sava,Kupa and Odra determined the position of the settlementensuring its extremely significanl strategic position and atthe same time cnabling its economic, mercantile and cultu­ral development which remained so significant for the nexttwo millenia.

A special role in the development of trade and trafficwas playcd by the river Sava, which wiLh its southern tribu­taries and its connection wilh the Danube links the BalkanPeninsula with the Sava and Danube valleys.

The part of the Sava valley in which Sisak lies is con­nected by a road, which leads through the Drava valleyalong the edgc of the eastern Alps towards Vienna, andfrom Vienna via Ihe Danube and Morava valleys to westernand middle Europe. Furthermore, the connection of theBalkan peninsula with the Sava and Danube valleys can beunderstood as a connection of this part of south-east Euro­pe with Ihe Black Sca arca. The above shows thatIhe locati­on of today's Sisak, Le. Roman Siscia and Illyro-Celtic Sc­gestica, is not Ihe producI o( chance but was most carefullychosen by the unmistakeable criteria by which the peoplesof prehisto!')' and especially the Celts and Romans werel:hoosing settlements or trade routes. The starting pointwas always the natural advantages offered by the terrain.

Literary sources mention Segestica for the fist time in119 B.C. when bOlh consuis Lucius Aurelius CoUa and Luci­ous Caecilius Metdlus were sent from Gaul to break into Il­Iyria from the north. Through this expedition the subjecti­on of Illyricum and the TIlyrian tribes was to bc continued,the subjection that starled in the time of the first conflictshctween Rome and the Union of Ardiali and Teuta general­ly known in history as lhe First Illyrian War.

The question of the ethnic provenanee of the inhabi­tants of Segestica has not bt'en settled. At."1:ording to Pliny,Strabo and Appian, to the north-west of Siscia Jived theVarciani, by the River Kupa·Colapis-Colapiani, and to theeast the Osariati, all Illyrian tribes. With the emergence ofthe cells in the fourth CenIu,)' B.C. this ethnic picture chan­ges. il is c1car thaI the lJIyrian communities could not rc­sist Celtic expansion but il is also clear that the CelLS couldnoI havc destro}'ed the autochtonous people who no doubthad a distinct religion, with its goods, sanctuaries and cus­tOms. Most probably Ihc solution is to be sought in theemergence of a wider ethnic community called Pannonianswhich must have had ll1yrico-Celtic components. The Se­gestans, as referred 10 by Appian, were probably the Panno­nians settled at Segestica whose origins lay in the assimiIa­tion of Illyrian and Celtic ethnos.

tOO

After the occupation of Segesllca in 119 BL, Cottawent to Rome and Metellus to the south against the Dalma­tions. A new Pannonian war in 83 B,C. forced the consul Lu­cius Scipion A:dogen to recapturc Siscia, but again onlytemporarily as in the I:ase of Lucius Cccilius MeLtelus.

In 35 B.C, Octavius subjugated the Iapodes on the oc­casion of which he was wounded and from there hc procee­ded to the cast "nd passing through Ihe land of Ihe Panno­nians came to Segeslica. Aftcr defealing the Pannonianswho had come 10 the aid of Segestica, in 35 B.e. Octaviustook control of thc town itself. The fact that the Pannoni·ans came to help the Segcstans speaks against a purely Cel­tic Segcstica and rather in favour of IIlyro-Ccltic settJementas suggested above.

Scgcstica was founded in thc fourth century B.C. Ac­cording to ancient authors and the results of other investi·galions it was located in the meander of the river Kupawhich forms a peninsula called Pogorelee. Numerous findsof pre-Roman potle!')' from PogoreleI: speak in fa~-our of apre-Roman seulement in this arca. This settlement wouldcolTespond to Illyro-ce1tic Segestica judging by the descrip­lions of ancient authors, Apart from pre·Roman finds da­ting to the period of Segestica, rcmains of the Hallstatt pe­riod have also been Cound.

PlinY.locateS Segestica in thc Kupa mcander, distingu­ishing it as other authors from Siscia: ~Colapis in Saum in­fluens, iuxta Sisciam gemi no ah'eo, insulam illi efficit quaeSegestica appelatun. Strabo also dislinguishes Segesticafrom Siscia thinking of Segestica as a settlement-POLISand of Siscia as a fort near Segestica, Appian, who speaksof Siscia in the time of thc occupation by Octavius distingu­ishes two classes of inhabitants. The leading class - the lo­caL tribal aristocracy - was pro Roman and was ready toaccept the Romans peacefuJly, to accept the Roman garri­son within the town and to gi\'e over a hundred hostages.whereas the rcst of lhe population was noI. The results ofthis dispute in which the lower class had the weightier voi­ce was a thirty day siegc of the city, During this time Octavi­us had hoats <.:onstructed to besiegc Scgcstica from the ri­ver which indicates a developed defensive system. After theoccupalion of Scgcstica, <.:onnection with the Danube viathe Sava valley was established. "Vith Segestica the wholeof Pannonia was subjugatcd, cmphasised in the words ofPalerkul Velei ~universa Pannonia«. In 35 B.C. Octavius leftFufius Geminus as legatc. In 10 B.C. Siscia came into thenewly-formed province of Pannonia. From A.D. 6-9 a Pan­nonian·Dalmatian uprising took place known as Bdlum Ba·wnianum during which Siscia be<.:ame a strong base and amilita!')' l:amp of Tibelius who placed ten legions in it.

The town became a colonia in the time of lhe Flavians,most probably under Vespasian, who colonised Siscia bythe deduction ot the vetcrans of the Ravenna fleet as a re­ward for their support in the Ci\il War of A,D. 69. With themembers of the Ravenn" fleet, numbers of the leadingdass of the Ttalians, as well as orientals from auxiliary gar­risons, were sent to Siscia. According to the military diplo­ma CIL XVI. 18, 14 the town bccame a colonia in A.D. 71. Itjoined the tribc of Quirina, that of the Flavians. During thetime of Domitian's military expeditions against the Sarma·tians and the Dacians, Siscia becamc an important centreof tl-affic and military tr"nsport. For the further develop­ment of Siscia, important empcrors were Trajan, Hadrianand Septimius Sevcrus, in honour of whom the town wascalled Colonia Septimia Siscia Augusta or more frequentlyColonia Septimia. In Ihe diviSIon of Pannonia Into Panno­nia Superior and Pannonia Inferior in A.D. 100, Siscia beca­me a part of Pannonia Superior. In the next administrativedivision of the empire carried out in 297 by Diocletian Sis·cia became the seal of Pannonia Savia (Ripariensis, Inte­ramnensis). During the carl)' Christian period, Siscia cameunder the jurisdiction of SirmIum and later under the Ar­ehbishop of Salona, From the middle of the third centurythc town became the seat of a bishop and during the reign

of Dedus (249-251), Siscian Bi~hup Caslus is mentioned.In 303 Bishop Sl Kvirin suffered martyrdom. In 347 at theCouncil of Sarilini Bi~hup MarkQ ~igned as _Markus de Sa­\ia a Siscia-o At the Council of Aquileia held in lBI, Con·$tantinus is mentioned .u a Si~n bishop.

At the end of the fourth C'CfItury Sisak was the site ofthe fighting between the counter Empcmrs. In the springof 351, the only living son of ConSlantine the Great, Con·stantiu~ ll, besan the fight againM the usurper Magnentius.After the defeat by the Magnentian army at the border ofPannonia and Noril."Um, Constantius retreated to Sisak.....here new fishting took place in 353. After that Conslanli·us retreated to Cibalae while Magnenlius. unable to sign atreaty, captured and dl::slro)'l,:d Sisak. In 383 Theodosius:md Maximus were fishtins at Si~k. Sisak certainly suff~

!"ed in 441 at the time of Attila's plundering of Pannonnia.The last mention of Siscia as a late Roman dtr faUs in thetime of the rulc of the Ostrogoths.

Antique Siscia preserved itself with greater or ICl>SCfdepredations during the migration period in the fifth andsixth eenturie~ until the takeover by the Avars and theSla\'$ which took place in the periods betwl.ocn the fall ofSirmium in 582 and the fall of Slllona in 614. From that ti·mc untit the beginning of the ninth cemury the soorees aresilent about Siscia. In 822 the Frankish Annals mention Sis·cia as a stronghold of Pannonian-Croatiao Duke LjudevitPosavski. The next mention of Sisak is in the thirteenthcentury in connection with the bishopric of Zagreb.

The core of the Roman city Sl-retehed bctween the ce·:netery and the church of St Kvirin on the nortn side and:OO3)"s church of St Cross on the south side. The westernboundary of tnc city "'aS the river Kupa bUI in those days itW'8S Oowing one half of il.$ widlh further to the west. Theeastern boundary fol!<Wo"1:U todays V. :\tajdera street and?ani)' 29th November street.

The fint map of the city was made by Marsig1i in 1726.The remains of the north· .....est dty wall were discove­

:-ed in J. KraJ slreet. The north city wall was discovcred inloniCe\'a street running in an east·west direction. Fromhere the wall continues to the wesl and it has been obser·'·ed in the P. Marko\'ac street from whcre in a nOl1h-eaSI IiOuth,wcst orientation il descends to the Kupa_ Thl:: rcma·ins were diseo\'el'ed in the Socijalistički savez slrl.oct.

The remains of the defensive đitch which followed theRoman walls were discovered by the building of the school•22. lipanj 1941., Hotel Panonija. the post offil."C building inO. Keliovani sIreet and the war ifl\'ali&. building. The eas·:ern bounđllryof all these remains is V. Majder Slrl.oct. To:.he south the remains of the d!)' walt were found in fmntof the St Cross chureh.

Three phases of building can be distinguished. The fir·SI belongs 10 the limc of the mililal)· Qtrnp founded in Ihe?eriod between 35 B.C. and A.D. 6 whcn Siscia was a suon­ghold of Tiberius. Il is characterised by traces of timber ar·chitecture. Timber pile!> used in this firsl phase to consoli­date the ground remain a permanent feature of we laterbuilding phases as well. The remains of this phase wcremostly destroyed by fire which can be obscn-cd in the la)'·<?rS of charcoal.

The second building phase belongs to the early imperi·al period Le, from lhe time of Tiberius with his tcn lesiol1stO the abandonment of the camp and the lransformation ofSiscia into the Flavian colonia. Chard.ctcristic of this phaseis Ihe combination of split stone coursed with mortar and:imber foundations. The splil stone represents the founda·:ions for the brick architecture.

After the demolition of the buildings of Ihis periodeanhquake. Đood. fire) the third phase is charaeteri.st:d by

:he same kind of foundations on which a monumentalbrlek-built architecture resls.

In Marshal TilO street was found part of a floman bu·ilding, dated to the first half of the fourth centUf)' on the

basis of the Constantinian CQins found by the foundalions.An older layer with brick and mon.ar architecture (the morotar being devoid of the pulverised brick admixlurc char4c·teris tic of laler perioWi) was found below dating to the ear·Iy imperial period.

During 1954 part of a Roman bath complex was uncar·thed by the river Kupa. The baths can be dated to the endof the second or tO Ihe beginning of the third l.-enlury - thetime when the cily was specially ornamenled by ScptimiusSeverus, Within the baths one period or rcbuilding was fo.und probably from late antiquity.

Jn the plac.:e of today's Mali kaptol a temple or lhe (o·rum should be sought:

Jn Maf$hal Tito stN:et remains of a large Roman buil.ding have been found, who$e cdlars were u.scd for tm SlO­rage of amphorae.

Also mentioned should be two apsidal buildings. lOefirst was found on Lj. Posa\·sk.i square. Becauu of the eas·twards orientation, this apse could have fonned part of asacral building. The sec..-ond in Marshal Tito street was ori­entated towarcb the north and was probably of a secularnatuN:.

Jn Kranje:-eviCeva street a. 15 m long wall was foundand in R. Končar street remains of 17 waits were found, al·so the remains of II hypoeau$l with II columns.

In SSRN street remains of walls and two drains belon­ging probably to a ~ntral-heating system were found. Partof II very well prescrved. hypoeau.st suhstrueturc was foundin Vinogradska cesta, today's Ilije Gregurić street.

During the excavation carried out in 1952 on the sitc-~rdni~te_ which is situated north of the l.-onOuence of theOdra and Kupa. two buildings were found: a viUa suburba·na and a smaller one, probably a working building,

The street grid of the: Roman town does not corres­pond exactly tO todays la)"Out. Jn 19S3 in Kranjčevićeva

street II main u ....-er ",-as found ncar the Roman building .....i­th a drain which was probably running along the middle orthe edge of a Roman streel. A second main sewer was fo­und in 1975 by :\1a1i kaptol and, as with the first, it flowcdinto the Kupa. A third main se.....er was found in 1976 duringthe building of thc bo~tcl _Rafinerija_ orientated east·westalso flowing into the: Kupa. A fourth main sewer was disco­vered during the c:onstl1,ldon of the _22 lipnja 1941_ school;it was orientated east,weSt and nowed into the so-called Ti·berius ditc.:h.

Two bridges also formed part of the Roman communiocation system.

Roman Siscia had a developed water supply network,remains of which have been found in 11 places in modernSisak. Thi~ pruvc~ lhat the whole: system was incorporatedinto the network while the wells found in several places we­re also in use, Drinking waler came from the area calledKJinac·grad and Cunlit, locations rich in springs even Urday.

The north ce:me:tery was placed on zeleni brijeg whichis surrounded by streel.$: P. Mi~kioe frum the south, Braće

CuliS from the west. 22. lipnja 1941 from the east and Klao­nička from the north, This ~metery has been mostly des·Iroyed. The predominant rile was inhumation. Thl:: greatestconcentrd.tion of gr;l\"c~ has been obsen'cd at the corssro·ads of Zeleni brijeg (ex Klaonička street) and ll. lipanj 1941street, where in 1943, 19 graves of brick construction werefound.

The south cemctery oc:c:upie:d today's M. Pijade squareand exlended across Tomislav street to the sladium, Themost northerly part of this cc:mete!)' had cxclush-ely inhu·mation burials. A10nS Tomislav .street to Gajeva streel in·bumation and cremation burials weN: found, whereas Urwards the stadium cremation predominates.

In 195347 inhumation gra,'es with brid constructionwere found on M. Pijade Square. Some of the briek con·

101

SII1.H.:(ions hou~cd lead coffin~ without lids. In most casesthe preservation of thc skcletons was \'el')' poor and the gra·I"\':s were full of soil. No gral'e goods wcre reL"Oreded. Howe·ver in one gravc " ring with a Christian symbol was foundIChrislOgram). Obviously the small (;cmelery belongcd tothe later pcrioo of total adoption of Christianit)'. On thc si·tc of Ihe cemctel)' a \'el)' thin·walled cup ornamented int\\,o zones was found. The firsl zonc shows a dolphin, a fur·lher Chlistian symbol. This cemelel')' is to be dated to thefnunh century i.c. ahe!" 313. thc year of the Edict of Milan.

A rescuc cXl.:al'ation in 1954 unearthcd the most sout·hedy pan of thc south cemetery in Ihc place of toda}"s staodium, 143 gra\'es were found, mostly cremations.

The cemetcry in New Sisak .<;tretl.:hed from the Brat·stvo·jedinstvo Bridge along J XA street up to its crossing wi·th J. iI..lat.urani~ $treet, From there il continued along bothsides of Gundulić street and along F. Ogulinca·Sclje street.The graves were of both inhurnation and cremation.

The nonh, south and the New Sisak cemetcries werein use during the whole Roman period. The small isolatedcemelery on :'vl. Pijade square C3n bc scen as Ihe cemetel')'of a small Christian community.

Siscian mints wcrc in continuous produdion for 125years, Frum the middle of the third century, frequent andstrong barbatial1 incursiuns dil.:tatt:d the moving of the mi.litaryoperations to the eastern fnmticr. ln these l.:ircum·stances minting in Sisak started in the time of the empcrorGa1l1ienus, Two offidnac were in upcrdtion. Claudius IIopened two furi her officinae, Aurelian two more and fromhis time Siscian coins bcar an S sign. In the period of Aure­lian 10 lhe reforms of Diocletian some coins beal' thc markS\1S - Sal.:ra Moneta Sisdensis. From Ihe lime of Probus aSIS sign appeal~ and from the time of Diocletian it beco­mes regular.!n 387, in the time of Theodosius, the Siscian

102

milHs stopped production because til" the permanent barba·rian threat.

In 1953 a very impOl"lant t:hance find of argentae ofthe fir.~t tI:tr;.rchy consisIing of 2000 l."Oins was made. It isdated tO 295- 296 and represents a valuable piece of evi­dence for the interpretation of Diocletian'J; monetary rc·form.

From the town of Sisak a little more than 60 inscripti­ons are known. \1ost nf them are dedicaled lo "atious ddti·cs. A large number of SIone. brom:e or lead statues and fi­gures ha\'e also been found. Usually they are representati­ons of gods or lower deitics of differem dimensions, quali.ties and standards of presen'ation,

As tl large and developed city, Siscia had to have !;Op·hislicated craft production. The l.:oins minted in Sisak cir·cularcd throughour the known world. On thc basis of somehalf finished products, metal workshops can be postulated,whose raw material came from the mines br rh'ers Japraand Sana in Bosnia. A mould for Roman lamps hearing theinscription of FORTIS was found in the nineteenlh century.ln 1954 three complete l;'Imp moulds were found on :vl. Pija­de square as well as the upper ,~ection of a fourth, These in­dicate the presence of a lamp workshop.

A p("ntery Idin was found on Lj, Posavski square.At the end of thc last centul)', the remains of very lar·

ge tile kilns \\Icrc found in New Sisak. From a private col­lection 16 ceramic objects - figures, relicfs, heads - arcknown. Stylistic analysis determined them to be the pro·duction of one workshop in whkh several pupils wel'e wor·king under the supcrvision of a siJlgle master potter.

This paper is an altempt to show Roman Siscia and itslifc in lhe period from the Roman occupation until its de·vastation by the barbarians, and to point out the problemseonneCled with this Roman centre.

:-'hrija BUZOV

ANTIĆKI I RANOKRŠĆANSKI MOZAICI S NATPISOM U JUGOSLAVIJI

Izvorno znanstveno djeloAntička arheologija

Original scientific paperRoman an;haeolo"\'

"UDK 903.46(497.13)"65"

Marija Buzov41000 Zagreb, YUKrčka l, Odjel zaarheologiju rnstitntaza povijesne 7.nanosti

Predmet ovog rada jc kataloška i analitička, te paleografska obrada mozaika s natpisomkoji sc javljaju na području naše zemlje. Ovaj rad predstavlja pokušaj da se na jednom mjes­tu, kronološki i kataloški obuhvate svi mozaici s natpisom, dakle i antički i ranokršćanski. Onjima je dosta pisano u stručnoj literaturi, pa se niti u uvom radu nisu mogli izbjeći različiti

stavovi i tumačenja. Pitanja koja su se tijekom rada nametala nisu, naravno, dobila iscrpanodgovor, več ukazuju na momente koji pružaju mogučnost za daljnja razmatranja.

Zbog opširnosti teme, napominjemo da če u slijedečem broju Priloga biti kataloška,ana­litička i paleografska obrada ranokršćanskihmozaika s natpisom, te indeks.

Mozaici s natpisom javljaju se na području našezemlje na mnogim iSlaknutim lokalitetima, ali i namanje poznatim, što potvrduju i noviji nalazi (Polja­nice - Glavnik, Orlić kod Knina). To su uglavnompodni mozaici, sa iwzetkom Poreča, koji su dio veli­ke slikarske umjetnosti antike, te način izražavanja ubrojnim varijacijama medaljona, iako ih gledamokao produkte primijenjene umjetnosti u unutrašnjojarhitektonskoj dekoraciji. Oni sc, upravo, u okviru tearhitektonske dekoracije sa plastičnim i slikarskimefektima izdvajaju kao značajan i poseban fenomenu antičko iranokršćansko doba. l

Mozaici s natpisom javljaju se u Poreču, Puli,Betiki, Ninu, Orliću kod Knina, Solinu, Grohotama,Ljubljani, Celju, Ulpijani, Glavniku, Dolencima, Sto·bima, Ohridu te Herakleji, a javljaju sc u vrijeme an­tike, te u ranokršćansko doba.

Mnoge kolonije i municipiji postaju centri šire­nja rimske kulture, te se u njima izgraduju značajni

arhitektonski spomenici (Emona, Poetm'io, Celeia,Pola, Parentium, [ader, Aenona, Salona, Sirmium,Naissus, Stobi, Heraclea Lyncestis, Lychnidus i dr.).Ti centri sa svojim spomenicima, iako nose jedin­stven biljeg univerzalne rimske kulture, razlikuju sepo odredenim značajkama od sličnih spomenika izdrugih područja Rimskog carstva.

To se prvenstveno odnosi na epigrafske spome­nike iz središnjih dijelova zemlje, a te osobitosti zor­no pokazuju, da je romanizacija naših krajeva teklaipak nešto sporije i da se domaći starosjedilački ilir­ski elemenat još dosta dugo održavao i aktivno sud·jelovao u kulturnom i političkom životu.

II prvim stoljećima rimskog vladanja u našimkrajevima, mozaikom su najviše prekrivene podnepovršine prostorija i javnih i privatnih građevina ugradovima i ljetnikovcima (villae rusticae), dok je ukasnoantičko, ranokršćanska i bizantsko vrijememozaik ukrašavao i zidne površine, posebno kultnihgradevina (Poreč, te bazilika u naselju rimskog meta­lurškog pogona u Japri2).

Broj mozaika sa natpisom iz antičkog doba znat·no je manji u odnosu na ranokršćanske.Antički mo­zaici s natpisom javljaju se u Ninu i Solinu. Posebnozanimljiv antički mozaik je solinski mozaik s muza·ma, koji je ukrašavao jednu prostoriju antičkih ter­mi, pod prezbiterijem kasnije episkopalne bazilike.Devet muza, svaka u zasebnom romboidnom polju,okružuju u malome središnjem medaljonu pjesniki­nju Sapho. l Imena muza i pjesnikinje Sapho pisanasu grčkim jezikom. Među ranijim solinskim mozaici­ma posebno mjesto zauzima jedan rijedak spomeniksepulkralnog karaktera, izraden u vrlo finoj tehnici,a prikazuje lik umrlog dječaka uz popratni natpis.

Mozaik u vrijeme ranog kršćanstva, a u našimkrajevima to uključuje i vrijeme bizantske vladavine,postaje najraširenija umjetnička grana, koja redovi­to prati arhitektonska kultna ostvarenja (oratorije,bazilike, baptisterije i dr.). Njime se u obliku izvan­redno finih i raznolikih sagova - vrlo često kompo­niranih od raznorodnih elemenata prekrivaju površi­ne prostranih podova oratorija i bazilika.4 Njihov jebroj izuzetno velik (posebno II Poreču, Solinu, Stobi­ma i Herakleji), a k tome, ne ukrašavaju se više samopodne površine gradevine, kao nekada II rimsko-car-

103

sko doba, već i ;tidovi. a osobito apside koje redovitoimaju bazilike i druge kr~ćanske kultne zgrade.Kršćanski podni mozaik karakterizira uglavnom bo­gata ornamentika II kojoj sve više mjesta nalaze slili­zirani biljni motivi, te uz neke izu~lke gdje je antič­

ka tradicija (s životinjskim motivima) prodrla i II no­ve koncepcije i funkciju podnog mozaika ovakvihgradevina.$

Na području naše zemlje II mnogobrojnim vila­ma, kućama i lennama, živi na ostacima antičkih pa­vimena!a svijet genrea - aleksandrijska baština, saživotinjama i pticama, amorima, hipokampima, delfi­nima, košarama punim voCa i cvijeća, te personifika­cijama godišnjih doba. Iz tih prostora, preko domusecclesiae. takovi motivi dola7.e na poduve prvih ora­torija i bazilika 3. i 4. stoljeća. 6 Porečka riba, umetnu­ta u jedan stariji mozaički pod, znak je afinnacije no­ve vjere. Bogato ukrašeni m0703ik Orfeja u Panikupruža nam dragocjene podatke o ra:.:voju kršćanske

umjetnosti u 3. sc. na području Bosne i Hercegovine.KripLokr~ćanski karakter predstava pokazuje razvojkulturno-društvenih prilika, i do sada su takve pred­stave jedinstvene u ovim krajevima, a vrlo rijetke II

svijetu.' Miješanje poganskih i kršćanskih motiva vi­dljivo je u ra:.:voju mozaika S. i 6. st. u tome što uzorinaturalističkih helenističkih prikaza sve više ustupa­ju mjesto spiritualno-dekorativnoj slici i ekspresio­nističkoj stilizaciji.' Od klasičnih uzora ostaju još sa­mo pojedini geometrijski motivi i elementi koji sejavljaju II novoj kompozicionoj shemi.9 Dakle, od 4.do 6. St. kršćanska je umjetnost, kao posljednji bašti­nik antičke kulture, prešla sve fa7.e razvoja, odskromnih početaka do :.:Iatnog doba i punog procva­ta u doba Justinijana.'o Kršćanski mozaik odlikuje ži­va polikromija. Kao novinu sakralne gradevine dobi­vaju znatne..povr~i!1e. mozaičkih natpisa. većinom stekstom kOJI spomlllJe donatorstvo pojedinih crkve-­nih ili drugih lica, ponekad anonimnih, koji su sudje­lovaH u izvedbi samog mozaika.ll Parentium (Poreč,

Pola (Pula). Emonll (Ljubljana). Betika, Celeia (Ce­lje), Salona (Solin). Grohote, Stobl~ Herac1ca Lynces.tis, Ulpianll, Dolenci, Lychnidus (Ohrid), pružajunam brojne primjere istaknutih, jedva nagoviješte­nih ili anonimnih donatora (~cuius numen Deus no­vir« na natpisu u Poreču,1l lc na natpisu iz Ohrida'3€noi.l1[oCtJv uncp eUXfl~ €etu{t(i)v) / OOV o!o[cv 6) eeo~ "ta6v6Ilet["ta.]). Ta pojava anonimnog potpisivanja kršća·

na koji daju svoj prilog <:a itgradnju ili uredivanje,česta je pojava na spomenicima ranog krŠĆanstva, aosim Poreča i Ohrida, javlja se u Solunu, Voskohori­osu, na Rodosu, Aquileji i dr. U ba:r.ilici II Voskohori­osu, vi~e je donatora anonimno signiralo svoj prilog,medutim jedan je natpis skoro identičan sa ohrid·skim.'· U Bazilici ret martira u Kapljuču (Solin), naj­siroma~niji su mo:.:aicima obilježavali svoje grobove,kao u Tabarki lS u Sjevernoj Africi, i kasnije uGra·du.'6.Jedan od !'ajznačajnijih figuralne-epigrafskihmozaIka ranokrsćanskog doba je, danas nestali, se­linski mozaik i<: prostorije zapadno od baptisterija(cntechumeneum ili consignatorium ?). na kojem jebio simboličan prikat dvaju jelena, kako piju iz kan·larosa.11 Motiv je izveden u simetričnoj, heraldičkoj

shemi, sa odgovarajućimstihovima iz psalama:

..Sicut ccnus deside1"at ad fontes aquarumi itadesiderat anima men ad Te Deus«. Na području Dal­macije, II Zadru pronađen je takoder ranokršćanski

104

mozaik s motivom jelena, a taj moliv javlja se i namozaicima u Makedoniji (Ohrid, Slobi). Jeleni afron·tirani oko kanlarosa, ilustracije su 42. psalma, asvrha im je da neofite koji su se spremali na čin

kršlenja i čin pomazanja ili kri:.:me, pripreme i podu­če~ novoj vjeri. Ono što se još do nedavno koristilokao dekoracija sada prelazi u službu liturgije i sve seviše vezuje za kršćansko vjerovanje. I' Medu kršćan·

skim bazilika ma sa snćuvanim mozaičkim podovimaod iwzetne su vrijednosti ranokr~ćanski bazilikaInikompleksi u Solinu (posebno oni u Marusincu), u Ca­riči nom Cradu. Herakleji, Poreču i Stobima. Porečki

mozaici imaju poseban l.načaj jer se nalaze većim di·jelom in situ u postojećem bazi1ikalnom kompleksu.Podni mozaici bazilikaInog porečkog kompleksa pra­te njegov građevinski rast i kronološki razvoj, a stra­tigrafijom podsjećaju na primjer u pretkršćanskom

Solinu. Eurral.ijeva bazilika u Poreču, nastala u 6. st.sa sačuvanim zidnim mozaicima, osobito u apsidaI­nom prostoru, daje naslutiti kako su bile ukrašene idruge bazilike tog vremena, barem u većim centrima(Saloni i dr.).

Na području na~e :r.emlje gotovo u svim ruševi­nama palača, vila, bazilika i baptisterija, mauzoleja itermi, nadeni su tragovi zidnog mozaika. Rijetko sugdje sačuvani manji fragmenti (Bregovina),l~pa je ito razlog da POI'ct predstavlja izuzetan spomenik zid­nog mozaika. Tragovi zidnog mozaika očuvani su ubaz.ilici (objekat XIV) u naselju rimskog metalurškogpogona u Japd. Tu su m0703icima bile obložene zidneplohe pročelja bazilike. Nadene su samo tesere od si­vog kamena, pečene zemlje i stakla.2~ Jedan dio slak­lenih kocaka imao je uloške od z.lata, što svjedoči obogatoj izvedbi mozaika.ll Porečki zidni mozaik jejuslinijanovski Slakleni i kameni mozaik, sa i:.:van­redno živom kompozicijom (_Navještenje_), a har­monija boja sa :damom pozadinom i skladnost deko­rativnog sistema, na visini su ravenskih mozaika. Uprocesiji martira biskup Eufra7.ije, sa bratom Klau­dijem i nećakom, dariva model crkve Bogorodici naprijestolju. Likovi Krista, Bogorodice i apostola,martira i drugih crkvenih dostojanstvenika, motivsu, koji će se još dugo zadržati, ali će ga od mozaikapreul.eli zidno slikarstvo, tc će na taj način vratitidug antičkom slikarstvu, od kojega je još u vrijemehelenizma, preuzimao motive, te ih samostalno raz­rađivao.

M07.aik u ranokršćanska doba postaje skoroglavna umjetnička grana, koja najviše služi zadovo­ljenju masa, više nego i u antoninskoj ili severovskojephi. Ostavljajući na Slranu to što stilski, materija­lom i tehnikom, odgovara ukusu i duhu izražavanja,- ležnja za sjajem, živopisnost. sa nekoliko bitnihpoteza nagovještena iluzija, monumentalna jednos·tavnost, - on postaje opće dobro s obzirom na velikbroj naručilaca i donatora, zaposlenih umjetnika ­zanatlija, s obzirom na mnoštvo radionica i bezime­nih pUlujućih majstora, koje nije vezala 703 mjestokorporacija.ll Mozaik je u to vrijeme dostigao kulmi­naciju i II pogledu veličine i broja izvedenih radova.U njemu se odražava univerzalni kozmopolitizam, ukome sc gubi osoba i provincija.n Od istaknulih veli­čina do malih beznačajnihgradana, vidimo l..apisanaimena priložnika na blistavim pločama od sitnih ka­menčića.l<

M:",ij., lJ<u(}~, Anlički i ra""h.konski ",,,,,~icj > nalpi,,,m u J"~,,.13";ji, I'dl",; 3-4. I(),I_ 112! 1"~611~S7)

Prije same obrade antičkih i ranokršcanskihmozaika s nalpisom vrijedno bi bilo nešto reći o sre­dini i vremenu u kojem su naSi spomenici nastali. Ja­či i trajniji utjct:aj na podrućju današnje Jugoslavijeizvršila je rimska kultura. koju donose rimski legio­nari i kolonisti već potkraj 1. st. pr. n. e" kada 7.apra­vo i počinje rimska kolonizacija naših krajeva. Razvi­jaju se brojne kolonije i municipiji. u kojima se iz­građuju značajni arhitektonski spomenici (Emona,Poeto\'io, CeJcfa, Pola, Parentium, Jader, Acmona, Sa­lona, Siscia, Sirmium, .!I,'aissus, Scupi, SLObi, Hera-c­lea i dr.). Mano-Zisi je dobro uočio da se i7.vjesno ja­ča, politička afirmadja područja 1lirika u Rimskomcarstvu osjeća već od polovine 3. st. n. e. lS Stalna pri­sutnost rimske vojske u tim krajevima, radi obranecarstva, u uskoj je vezi s njihovom snažnom urbani­zacijom. U vrijeme tetrarhije podižu se kastrumi.pretoriji. palače, villae rusticae od Jadrana do dunav­skih provincija i Makedonije, na Jadranu i u Make­doniji i kroz S. st., dok u 6. St. primat pripada grado­vima na liniji Dunav - Sava. Ka važnim strateškim itrgovačkim putovima koji prelaze preko Ilirika jača­

ju gradovi Sirmij, Naissus, Serdika, Stobi, dok se naobalnom području slare urbanc aglomeracije oboga­ćuju novim reprezentativnim gradevinama. Ti grado·\i postaju sada središta trgovine izmedu istoka i la­

pada. S obzirom da je urbanizacija Ilirika provedena:.l tetrarhijskoj epohi. dala osnovnu bazu za daljnji

razvoj u vrijeme Konstantina. kršćanska će crkva,kao nova druŠlvena sila nastaviti tu aktivnost.

Poslije Dioklecijana i njegove vladavine naslajuteška vremena za cijelo rimsko carSlvo, o kojima go·vari Sv. Jeronim u svom pismu Heliodoru godine396.1" Potvrdu tih podataka nalazimo i na našim spo­menicima. Godine 355. na cijelu sjevernu granicuRimskog carstva od Recije do Mezije prodiru »bar­barska« plemena, a neka dopiru i do Dalmacije. Sta­nje sc pogor.salo pobjedom Gota kod Hadrianopola,gdje je 9.8.378. godine poginuo i sam car Valens. Na·kon bitke kod Hadrianopola porazili su Goti, Graci­janova suvladara Teodoz.ija kod Soluna (dok je onbio primoran braniti granke na RajnO, opljačkali

Makedoniju i Tesaliju, da bi nakon sklapanja mira382. godine dobili pristanak da se nasele u DonjojMeziji. Reformama Teodozija, odnosno poslije pod.jele Rimskog carstva na Isločno i Zapadno. Dalmad­ja je pripala Zapadnom, dok je Islocni Ilirik bio Za­padu nasilno preotet od Istočnorimskogcarstva, jerje ta oblast pri diobi CarSlva bila priznata Zapadnomcarstvu.n Kada je Gala Placidija postala t:arica Za­padnog rimskog carstva, morala se odreći Ilirskeprefekture u korist istočnorimskogcara Tcodozija II,tc je tada 424. godine Dalmacija došla u posjed Istoč­

norimskog carstva. Poslije smrti Julija Nepota, kojije Dalmaciju driao do 480. godine, dolazi ona podvlast Odoakra. ilajskog kralja od godine 476.. iako je

lOS

NIN

ANTICKI POD~I MOZAICI S NATPISOM

Mozaički podovi iz Nina (Aenona) nadeni su nazemlji§tu vlasnika Stanka $alova p. Jakova istočno

od foruma. M07.aici se nalaze ispod zemlje, in situ, udosta plitkom sloju. Zahvaljujući vjernim kopijamana staklu, ŠlO ih je i"radio nekadašnji ninski liječnik

dr. Snjegovoj, vidi se da su to vcoma vrijedni i za·nimljivi primjerci mozaičkogumjetnog obna, koji suukrašavali POC.I jedne rimske kuće u Ninu. Uz meda·Ijone s pojedinačnim figunima ži\'otinja (slon. kozo­rog, liimboli zodijako i dr.), središnje partije sast3\"­ljene su od kvadratno uokvircnih scena kojih su mo·ti\'i uzeti iz arcne:w Prika7.ane su različite varijanteborbi gladijatol'a: murmjJIo, retiiJrius (gladijator smrdom), throcx i drugi poznati tipmi gladijatora uborbi}l Na jednom je i natpis species martialis kojise odnosi na tc borbe. uz odgo\·ar.ljuće legende i ime·na gladijatora (T. t. sl. 1 i 2).

Xatpisi glase:

njezin 7.akoniti gospodar i dalje bio bizantski car. Go­dine 493. Odoakar je ubijen, a Teodorih ostrogotskikralj postaje vladar Dalmacijc. Time Dalmacija dobi­\'a novc vlada.·c koji će vladati šczdeset godina.:'Kraljevst\'o Gota obuln'ačalo je Dalmaciju na istokudo Drine, a na jugu do Pre\'alitane, te Panoniju Savi­ju. Dalmacija i Sadja sačinja\'alesu jedno \'ojno pod­ručje s gla\'nim grauom Salonom. Dugotrajna gotskavladavina nije osta\;la dubljih tragova u političkom,

dru~l\'enom i ekonomskom ih-atu. Stare rimskeuredbe i dalje su na snaU. Seoba naroda nije bitnoizmijenila ni etničku, ni kulturnu sliku tih krajeva.Iako arijanci, Goti su pu§tali domaće stanovnišl\'Oda ti\'i u svojoj vjeri. pa je zanimljh'o napomenuti dasu se oba crkvena sabora u Saloni, 530. i 533. godineoddala upravo II njihovo \·rijeme. Xa tim saborimaraspravljalo se o unutrašnjim prilikama salonitanskenadbiskupije, pod kojom su tada bile biskupije za­darska, rapska, sisačka, eavtatska, skradinska, na­ronska, zenička (Bistue Nova) i - kako se čini ~ ko­torska." Nakon smrti Teodoriha (526), dolazi do raz­mirica medu članovima kraljevske obitelji, te težnjacara Justinijana da carstvu vrati Zapad, bio je razlo­gom da je buknuo dvadesetgodišnji rat (535 -555).Ko, oslabljeno u s\'ojoj unutrašnjosti i iscrpljeno du­gogodišnjim Otporom štO ga je pružalo Justinijanu,gotsko ~~ kralje\'sl\'o raspalo SSS. godine. Panonija iDalmaCija (536- 537) pripale su Istočnom carstvu.Opct su II obje provincije usposta\'ljene sve starerimske institucije, medutim, Justinijanova pobjedanije ipak značila 7.3 Panoniju i Dalmaciju početak no­\'og procvata i mira, vcc početak no\ih promjena, U\'­

jetovanih pro\'alama novih oS\'ajača koji 7-3.h\·atišedoskora golova čita\' sje\'erozapadni dio Balkanskogpoluotoka.

12. PULA

B. SOLINKapljuč

Marusinac\1anastirine

14. STOBI

15. ULPIJANA

- katedl'ala. 4. do 5. st.- ba;dlika. 5. st._ ba7.ili.ka urbana, početak5. st.- bazilika pet manira. 4. st.- bazilika sv. Anastazija. 5. Sl.

episkopaina bazilika. 5. sLPeristerijina palača, kraj 4.poč. 5. st.memorija

Lokaliteti i objekti

PredmCl analitičkog i kalalaškog dijela ove rad·nje su antitki i ranokršćanski mozaici s natpisom napodrućju naše zemlje, odnosno dana~nje Jugoslavijc.nastali u vremen~kom rasponu od l. do 6. st. MozaicinaStali II vremenskom rasponu od 4. do 6. sl. poseb·no su značajni, jer oni isto kao i objekti čijih su pro­stora bili saSIavni dijelovi, pružaju zanimljiv i bogatmaterijal vezan uz razvoj ranokršćanske arhitekturc.

l. BETIKA2. CELlE3. DOLENCJ

(Suvi Livadi.)4. GLAVNIK

(Poljanice)5. GROHOTE6. HERAKLE1A

7. UUBUAI'A

8. NII'

9. OHRID

bazilika sv. Andrije, 5. st.ba,dHka

- bazilika, II pol. 5. Sl.

- vila?, I pol. 4. st.- bazilika, 6. st.- \'elika bazilika, sredina 6. st.

- portik. 4. do 5. sL- baptisterij, 4. do 5. Sl.

rimska kuCa

polikonhalna crha, 5. st.baptisterij

Species Martiali!)rum. vl" .t'.. I.7TD.p

!t1elit/s

Kao što je več rečeno, ovi mozaici pružaju vrlo~ivc prizore iz arene. Prika:l.lIju gladijatorske igre, ko­je su stoljećima bile bitni dio rimskog načina života.Sam početak gladijatorskih igara započinje već u 3.st. pr.n.c., da bi vrhunac do~jvjele u 1. i 2. st.n.e. PO­sebna klasa ljudi, gladijatora. vjdbanih u posebnim!lkolama. krvarila je do smrti u borbi, medusobnoj ilis divljim t.ivotinjama na piiesku arene. Išli su u smnna sve moguće načine, kao što se vidi i na našim mo­zaicima, macem, sjekirom. trozubom, mrežom, al!strogo poštujući odrcdena pra\ila igre. Više o lOrr:

vrijednom i zanimljh-om mozaiku bit će moguće ka­zati kad sc mozaik ponomo otkrije i dokraja istra/j

Datacija: l. ili 2. St. n. e.

SOLlK

Basilica ~pjscopa.lis urbana(rimski mozaički pod)

10. ORLlC(Knin)

ll. POREC

106

- villa rustica Tehnika imalerijal:bazilika Eufrazijana, 4. do 6. st.franjc\'aćkacrkva Opus tesselJatum, poHhrornan, fine fakture.

Stanje sačuvanosti:

Ispod prezbiterija kršćanske ba7.i!ike nađeni suostaci rimskog mozaičkog poda na 0,5 m. Mozaik jeoštećen.

Opis:

Antički se mozaik sastoji od kvadrata uokvirenasa četiri ukrasne trake različitih ornamentaInih uzo­raka (meandar, trokuti, pleter) unutar kojega susmještena dva koncentrična kruga. U unutarnjem,manjem, polju prikazana je pjesnikinja Sapho, dokse u segmentima drugog kruga u zasebnim, romboid­nim poljima javlja devet muza. Prepoll1atljivc suKlio, Melpomena, Terpsihora i Kaliopa.n Najbolje jesačuvana figura Terpsihore. Imena Klio i Talije saču­

\'ana su u cijelosti, a imena ostalih muza čitljiva su,naime, njihova imena su sačuvana djelomično." Ime­na muza pisana su grčkim jezikom. Ime pjesnikinjeSapho je također sačuvano, i pisano grčkim je7.ikom.

Natpisi glase (T. II, sl. l):

EA - <t>nKAEIQO. @AI\EIAr?, M(ci·.no.u)ENH.[T JEP'f'IXQPH.KA(t..).t61l11), E(priw). n(o),\)!lVw)

Datacija: 2. ili 3. st. n.e.Mozaik je ukrašavao jednu prostoriju antičkih

termi.

SOLIN

Nadgrobni spomenik Aurelija Aurelijana

Tehnika i materijal:

Opus tesselJa.tum izveden je od sitnih kockica odtvrdog vapnenca bijele, crvene, smeđe, crne i plavcboje. Slova su izvedena crnim kockicama.

Stanje sačuvanosti:

Mozaik je dosta dobro očuvan. Pohranjen je uArheološkom muzeju u Splitu, inv. broj 5492/1.

Opis:

Među ranijim solinskim mozaiCima posebnomjesto zauzima ovaj rijedak spomenik sepulkralnogkaraktera.H Ovaj mozaik, umetnut u kamenu ploču,

pokrivao je u jednom mauzoleju u Saloni grob devc­togodišnjeg dječaka Aurelijana.JS U plavkastom ple­nem, izveden je lik umrlog dječaka. Dječak je prika­zan kako sjedi sa svitkom u ruci, a sa stranc se nalaziptica Qarebica ?). Desno od ptice je herma s glavomnekog boga (Apolon ili Dioniz),J6 ili predstavlja peda·goga/' te stela s nadgrobnim natpisom. Cijeli prizoruoh-iren je pleeernom ornamentikom. Mozaik je polikovnom sadržaju jedinstven, a njegov simbolični

smisao nije sasvim razjašnjen.31

Natpis glasP9 (T. 11, sJ. 2):

D . MI hiel positus estiT. Aurclius AulreJianLls/filius/ piemissimuslI/ixit/ annis VIJIJ

Autor el'ocira stil ponretnog slikal"$rl'a i pukaxu­je afinitet za detalje sl'akodnevlJOg genrca stavljajući

pticu izmedu dječaka i he17ne.Daracija: 3. sr. n. e.

GLAVNIK

Poljanice

Kasnoantičko naselje - vila?Mozaik s likom Odeja

Tehnika i materijal:

Opus tessellatum'O izveden je od većih kamenihkockica crne, bijele te ponegdje crvene i žute boje.Opus vermiculatum" i:/:vedcn je od sitnih kockica vi·šebojne staklene paste. Polihroman. Cini se da je likOrfeja, te neki detalji rađeni t'chnikom opus I'ermicu­latum, a okvir tehnikom opus tesselJatum.·2

Opis:

Na stotinjak metara zapadno od željezničke po­staje u selu Glavnik, na potezu "Poljanice« oivite­nom novim i starim koritom rijeke Lab, nalaze .se os­taci rimskog naselja i nekropole." Ostaci ovog nase­lja otkriveni su još prije četvrt stoljeća i plipisuju serimskoj stanici VINDENIS koja sc nalazila na rim­skom putu Naissus - Ussus 19 rimskih milja južnood stanice Ad Fines (Kuršumlija).u

u proljeće 1984. godine prilikom građevinskih

radova u dvorištu obitelji Imera Isijamija otkriven jcdio rimskog mozaika. Karakter -:aštitnog iskopava­nja imalo je za cilj da se izvrši otkrivanje cijele po­vršine sa mozaikom, njegova konzervacija idisloka·cija s obzirom na položaj mozaika na samom terenu.Ovim istraživanjem zahvaćena je znatno veća površi.na u odnosu na prostor na kojemu je otkriven diomozaika. Istražena je površina od 204 mZ. Otkrivenoje nekoliko prostorija većeg objekta. Od istraženihdijelova objekta sačuvani su samo podovi prostorija,dok su svi :/:idovi i temelji i7.vađeni do posljednjeg ka­mena, pa se samo na osnovu razmaka između podo·va može reći da je debljina zidova bila cca 0,60 m.Među otkrivenim prostorijama, najznačajnija je ona(dimenzija 7 x 9 m), u kojoj je pronađen mozaik salikom Orfeja. Otkrivcne prostorije predstavljaju, naj­vjerojatnije, sjeveroistočni dio veće luksuzne građc­

vine, možda vile, čiji je izgled zasad, nemoguće pre­ciznije odrediti. Najvjerojatnije jc podignuta u prvojpolovini 4. st., što određuje pokretni arheološki ma·terijal, i to numizmatički,otkriven tijekom islrdživa·nja, tj. novac careva Konstantina I i Konstancija ll.

Dobro očuvani podni mQil:aik sa likom Orfeja,komponiran je od različitih geometrijskih motiva. Unjegovom centralnom dijelu nalazi sc lik Orfeja koji

J07

M.,dj., Buw", "",;t.ki i r~",)k,..ć~n,k.i rnO<l!ici • n~'piwm u Jugu<b"iji. !'nln,J 3-4, 10)- 112 (19U/I~87)

sjedi na stijeni. tijela okrenutog na desilo.- Na glaviima frigijsku kapu. Posebno dominiraju velike j izra·žajne oči. U lijevoj ruci drži harfu, II u desnoj ruci~to sc ne vidi posve jasnu, stylos. Orfej je okru.žcn pt i­l:om. leopardom. lavom. zmijom i drvetom. I7.nadglave je natpis pisan grčkim slm-ima. a ispred slovaO i iza slova P nalazi se list br~1jana. što" se često jav­lja na scpulkralnim spomenicima rimskog doba II

Dardaniji.Natpis glasi (T. "I. sl. I i 2):

OO P0<1> E Y ~

OPCPEYE

Datacija: polovina 3. Sl. n. e.

BIUE$KE

I. D. Mano·Zisi, Prolegomena uz probleme kasnoantič­

kog m07.aika u llitikumu, Zbornik radova Narodnogmuzeja, knjiga 2. Beograd 1958/59, su. 83-1Ol.

2. l. Cremošnik, Mozaici i 'Iidno slikarstvo rimskog dobaII Bosni i Herd:go\'ini. Saraje\'o 1984. str. 109.

3. D. RendiĆ-MiOče\'ić. s.". Mozaik, Enciklopedija Jugos.lavije, sv. 6, Zagreb 1965. str. 169.

4. D. Rendić·MiOčević. Mozaik. ", Str. 170.5. M. Bu7.0\', Prilog paleografiji ranukršćanskih m07.aič­

kih natpisa u Islri i Dalmaciji. Prinosi Odjela za arheo­logiju, Zagrc:b 1983. str. 75.

6. Vrsarski m07.aik u cjelini odiše helenisličkim duhom.bilo da je riječ o personifikacijama godišnjih doba iti ok05arama s groždem.

7. l. Cremošnik, Mozaici. "', str. 96.8. t. Cremošnik, Mozaici ...... str. 109.9. Đ. Mano·Zisi. Mosaiken in Stobi. Bulletin de l'Institut

areheologique Bulgarc X. Sofia 1936, str. 283-286.10. O tome vidi J. Meder. O ranokršćanskim podnim mo­

zaicima na istočnoj obali Jadrana, Vijesli mu~.ealaca ikon"ervatora H,valske, God. XXVI, Broj 2. zagreb1977. str. 41.

II. M. Buzov, Prilog p~lcografiji ..... _str. 76.12. E. Condurachi.1'.'lonumenti cristiani neil' lllirica, Ephe.

meris Daeoromana IX, ROllla 1940: A. DeglOlssi. Inscrip.tiones haliae. Vol. X, Regio X. fase. II, Parentium, Ro­ma 1934. br. 66, SIr. 31 d2.

13. V. Bitrakova·Grozdanova, Starohristijanski spomenicivo Ohridsko. Ohrid 1975, Slr. 53.Ista. Tri epigrafski prilozi od Ohrid. tiva anlika XX,Skopjc 1970, Stl·. 163.

14. Natpis iz Voskohoriosa glasi:ontp f:Uxfj~ tnoilloCJv, oo\' olot\, 6 0tO; TU 6\'0J1(lfCJ.Vidi bilješku br. 13.

15. Recherehes aSalone r. Copenhaguc 1928, SIr. 114, 131.16. N. Duval, La mosaique funeraire dans VAn Paleo­

chrelien, Ravenna 1976. SIr. 76. sl. 37.17. D. Rendić-MiOče\·ić. Salonitana Christiana - O solin_

skom baptisterijalnom kompleksu catechumenum iliconsignalorium ? Zbornik Narodnog muzeja VIII, Be·ograd 1975. str. 255-264,

18, M, Buzov. Pl"ilug paleografiji. .... ,Slr. 77.19. Đ. Mano-Zisi. s.\' ;'I·lol-aik. Enciklopedija likovnih umjet·

nosti, sv. 3. Zagreh 1964, Slr. 502.20. l. Cremošnik. Mozaici str. 109.21. l. Cremošnik. Mozaici , str. 109; Đ. Basler, Rimski

melalurški pogon i naselje II dolini Japre, GZM n.S.XXX-XXXI. Sarajevo 1977. str. 146.

108

22. Đ. Mano·Zisi. Prolegomena str. 90.

23. Đ. Mano-Zbi. Prolegomena str. 90.24. D.Mano-Zisi.Prolegomena str.91.

25. D. Mano-Zisi, Prolegomena str. 85.26.•Već je dvadeset i \'iše godina da izmedu Carigrada i Ju·

lijskih Alpa dncvno leče rimska klV. Goli, Sarmati. Kva·di, Alani. Huni. Vandali i Markomani pUSloše Skiliju.Trakiju, Makedoniju. Đardaniju, Dakijll. Tesaliju, Aha·ju. Epir. Dalmaciju i obje Panonije. Crkve Ide uruševi·nama. uz oltare K.risto~·e privezani su konji. a moći sumučenika porazbacanc« .. , .. itd. Epist. LX (bl ad HeHo·dorum. Epitaphium Nepotiani. Ed. Migne. Tom. l. str.600.16.

27. O tome "idi' F. Bulić. SIridon (Graho\'o polje u Bosni)rodno mjesto S"doga Jeronima. VjAHD XLIII, Spli l

1920. Slr. 6 i d; M. Suić. Hijeronim Stridonjanin - gra·danin Tarsatike, P.O. Rad 426. JAZU. Knj. XXIV. Zagreb1986. str. 213- 278;M. Brandt. Srednjovjeko\'no doba povijesnog raZ\'itka.Zagreb 1980.

28. M. Brandt, Srednjevjekovno doba ..... , str. 59-60.29. f. Si~ić, Pregled povijesti hrvagkog naroda. Zagreb

1962. str. 64.30. M. Suić, Problemi arheolo~kih istraživanja. Nin u anti·

ci, Zadar 1%8. SIr. 46. Tab. XXII st. 3 i 4; M. Suić, Zadaru starom vijeku. Zadar 1981, str. 289.

31. O tome "idi: V. 01i\'ova. Sports and Games in the Anci-ent World, London 1984.

32. Bull. Dalm. XXVI, 1903. str. 84 i d.33. forsl:hungen in Salona r. str. 43. Tab. I.

34. Vodii:. Arheološki muzej u Splitu. Split 1973. br. 37, str.22 i Tab. 7.

35. Vodič. str. 22.36. Vodič. str. 22.37. D. Rendić-Mioče\'ić, Mozaik ..... ,str. 170.

38. N. Duval. La mosaIque. " str. 15 i d.39. Vodič, sIr. 22.40. E. Shukriu, Mozaiku i Orfeut - l;bulim i rrallč, Separal

nga Gjunnimet Albanulogjike - Seria e shkencave his·tori ke. J5- 1985, Prishlinč 1986. !Hr. 289 - 299.

41. S. Fidano\'ski. Poljanice/Glavnik. Kasnoanličkonaselje,Arheološki pregled 26,1985. Ljubljana 1986, str. J50.

42. Prema fotografiji, aUlor leksla smatra da sc radi o d\·i.ktehnike u 'Oldu mozaika.

43. S. Fidanovski, .Poljaniec«. Glavnik. Podujevo - rimskanekropola, ArhCtJlo~ki preglcd 24, Beograd 1985, str.100 - 103

44. E. Cer~kov. Oko prohJcma komunikacija i položaja na·selja na Kosovu i Metohiji, Glasnik MU7,eja Kosova iMetohije ll. Priština 1957. str. 68.

ROMAN AND EARLY CHRISTIAN MOSAICS WITHINSCRIPTIONS IN YUGOSLAVIA

Summary

Mosaics with inseriptiol1s from the terrilory uf Yugo.slavia appear at many promincnl siles but also al less,;rknown ones. a fact confirmed by more n:cent finds (Polja·ll1ce - Gla\'nik, Orlić hy Knin). These arc mostly floor mo·saks wilh the exception of lhal from Poreč. and arc a par"!of the great artistic IradiLion of anliquil)' a mode of exprc::.·sion in numerous "al;ations of medallions although \\"t'

Man.ja 8uzoy, Anti/;ki i ranokr!Ćlonski mo""ic; s n~tp;som u JUios]a'·;.ii, Prilozi 3-4, 103_ 112 (19S6/19S7)

tend to look upon them merely as products of applied art ininterior architectural decoration.

The archaeological heritage of mosaical inscriptionson the territory of our country gives the possibility of stu­dying the structure of the society. professions, palaeograp­hy and a series of other questions. But sometimes the con­clusions can be one-sided if the archaeological context ofIhe area of origin is not taken into consideration. Romanfloor mosaics with accompanying inscriptions are rare onour territory (Nin, Solin), while the number from the earlyChristian period is far greater. These appear at Poreč, Pula.Betika by Barbariga, Nin, Orlić by Knin, Solin, Grohote onthe island of Salta, Ljubljana, Celje, Ulpiana, Glavnik, Do­lend, Stobi, Ohrid and Herakleia, and they appear in the ti­me of antiquity and in the early Christian period (see map).

In the Hrst centuries of Roman rule mosaics were laidun Ooors of public and private buildings in the cities and lnthe countryside (\/ilJa e rusticae), while in the late Roman,čarly Christian and 8yzantine periods the mosaics also for­:ned part of thc wall decoration, espedally in sacral buil­dings (Pore':: and the basili~'a in the settlement of the metal­lurgical centre in Japra).

A specially interesting Roman mosaic is that from So­lin depicting the Muses (T. Il, sl. l). It decorates one of therooms of the Roman baths which lie under the presbyteryof the later episcopal basilica. Nine Muses, each one in herown rhomboid field, surround a central scene of the poe­u·ss Sappho. The names of the Muses and of the poetessare written in Greek. Among the earliest Solin mosaics a"pedal place is taken by a rare funerary monument execu­:ed to a very high slandanI o[ craftsmanship. It representsIhe deccased as a young boy and bears an inscription (T, II,~L 2).

Floor mosaics from Nin remain in situ and, thanks toth ... copies made on glass by a Nin medical doctor, it can bc, ...en that they are fine examples of mosaical artistic craft.,sed to decorate the floor of a Roman house. MedaIJions"ith single representations of animals (elephant, ibex,lOdi­3.<: symbols etc.) surround the central section which consis­I, of rectangles depicting motifs from the arena. Various,-ariants of gladiatoriai fights can bc seen: murmillo, retiari­us, thraex and other known gladiatoriai fighting types. Oneof them bears the inscriplion specic~'martialis with the cor­responding legends and the names of the gladiators (T. I, sL1 and 2). More about this very interesiing and valuable mo­saic can be said when it is once more excavated.

In the carly Christian period, and in our territoriesIhis period also includes that of early Byzantine rule, themosaic becomes the masi widely - disseminated form ofart, and lhe regular accompaniment of sacral architectureloratories, basilicas, baptistries etc.). In numerous villas,houses and baths in lhe remains of Roman pavements aworld of genre lives - Alexandrian heritage "'ith its ani­mals and birds, amors, hippocamps, dolphins, baskets fullof fruit and flowers, and the personification of seasons. Afish, a later insertion in a Poreč mosaic floor is a sign of theaffinnation of the new faith. A richly-decorated mosaic ofOrpheus at ranik gives valuable information of the deve­lopment 01 Christian art in the third century in the teritoryof Bosnia and Hercegovina. A mixture of Christian and pa­gan motifs can be seen in thc development of the mosaicsof the fifth and sb::th centuries. The remains of the classicalmodels are found only as single geometrical elements andmotifs now arranged in a new scheme. Thus from the four­th to the sixth century, as the final heir of antique culture,Christian art passed through all phases of developmentfrom humble beginnings to a golden age and full bloom inthe time of lustinian, As a novelty mosaics in sacral buil­dings reserve large areas for inscriptions which mostlymention the churchmen or other people, sometimes anony­mous, who had contributed to the making of the mosaics.

Parentium, Pola, Emona, Betika, Celeia, Salona, Gro­hote, Stobi, Heraclea Lyncestis, Ulpiana, Dolenci, Lychni­dus, show numerous examples of distinguished, barely-indi.cated or anonymous donars (»cuius numen Deus novit. I

such as the inscription, from Poreč and Ohrid (Cllo1TJ{crajvimtp cuxf)1,; tau[ 'trov] / eliv otcr[eu 6] ec6~ 'ta 6v6l-la['ta]).

The practice of anonymous siging by Christians wh"had contributed to construction or reconstruction is com­mon on early Christian monuments, and in addition to Po­reč and Ohrid it occurs also at Voskohorios on Rhodes,Aquileia etc.. In the Basilica of the Five Martyrs in Kapljuč

(Solin) the poorest marked their graves with mosaics as inTabarka in North Africa and later in Grado. One of themost significant early Christian figural-epigraphical mosa­ics now lost from Salona, is from the room to the west ofthe Baptistry. It had a symbolic representation of two ue-e-rdrinking from a cantharos. The motif has benn laid out in asymmetricaJ. heraldic scheme with the corrcsponding versefrom the psalm: »Sicut cervus desiderat ad fontes aquarumI ita desiderat anima mea ad Te Deus~. In Dalmatia at Za­dar another eariy Christian mosaic with the representationof a deer has been found and the same motif appears onthe mosaics in Macedonia (Ohrid. Stobi). The affronted de­er around the cantharos illustrate the 42nd Psalm and itspUl--pose is to prepare and teach lhe neophytes the new fa­ith before their baptism annointmcnt or chrism. Thus thatwhich served until recently as a decoration transforms intothe tool of thc liturgy and becomes increasingly unified wi­th the Christian beliefs_ The mosaics of Poreč have a specialsignilicanee because, to the greatest extent, they arc still insitu in the existing basilican complex, although other basili­cal complexes arc also significant such as anes at Marusi­nac-Solin, Caričin Grad, Heraclea, Stobi. The Eufrasiana atPoreč, which was built in the sixth cenlury, with its preser­ved wall mosaics especially in the area of the apse allows usto imagine the decoration of other basilieas of the same pe­riod, at least in the larger centres (Salona and others). It isa Justinianic stone and glass mosaic of an extremely livel}'composition (The Annunciation) whose harmony of colourswith lhe golden background and the harmonious decorati·ve system matches the mosaics of Ravenna. In the processi­on of the martyrs Bishop Euphrasius with his brother Clau­dius and his nephew donate a model of the church to theMadonna on the th rone. The representations of Christ, Ma­ry and the apostles, martyrs and distinguished churchmenare motifs which endure for a long time but which arc tran­sferred from the mosaics to frescoes. This is the period ofthe culmination of the art of the mosaic in the sense of itsscale and the number of known cxamples.

Roman culture brought in by the Jegionaries and cola­nists from the end of the first century B.e. had astrongerand longer-lasting influence in our country. Numerous co­loniae and munidpia develop in which important architec·tural monuments are huih (Emona, Poetovio, edeia, Poja,Parentium, Iader; Aenona, Salona, Siscia, Sirmium, Nais­su~', Scupi, Swbi, Hero-dea and others). The stronger politi­cal afflrmation of Illyricum within the Roman Empire canbe fclt from the beginning of the third century. A perma­nent presence of the Roman army with the purpose of thedefence of the empire is connected with the strong processof urbanisation. At the time of lhe tetmrehy, castra praeta­lia, villas and palaces are being built from the Adriatic tothe Danube provinces and Macedonia, as well as during thefifth century, while in the sixth century the cities on the Da­nube-Sava line arc pre-eminent. The cities of Sirmium, Na­issu s, Serdika, and Stobi grow strong in thcir position onstrategic and economically important positions while theold urban agglomeration on the coast receives new repre­sentative buildings. These cities become the trade centresbetween east and west. Because the urbanisation of Illyri­cum was carried ou! in the period of the tetrarchy, it consti­lUed a base for further development in the time of Conslan­tine, while the Christian church as a new social power con­linued this activity.

109

M~rij~ 8u~ul·. "mitki i ..... nukJić:lIl~ki m"""ici ~ "~lpi"'m u JUl!<).ladji. Pril,,~i 3-4. 103-112 (1986/1987)

Sites and Monuments

The subject of the analytical and catalogue sections ofthis paper are the Roman and early Christian mosaics fromYugoslavia of the time span from the first to the sixth cen·tury AD. The mosaics from Ihe fourth to the sixth centurywere of special importance because, like the buildings ofwhich they were a part. they present interesting and richmaterial connected with the development of early Christianarchitecture.

After Diocletian. hal'd times hit the whole of the Ro·man Empire of which St Jeronim writes in his leltcl" to He·liodor in 396. The confirmation of these facts we find in ourmonuments, After many years of rapid succession of rulers,Pannonia and Dalmatia were ceded to the Eastern Empire.All old Roman institutions were again established in bothprovinces but Justinian's victol')' did not mark the begin·ning of a new bloom and peace for Pannonia and Dalmatia,rather the beginning of new changes caused by the intrusi·ons of the new conquerors who soon seized the whole ofthe south·west Balkan peninsula.

- episcopal basilica. Sth cent.- Peristerias palace. end of 4th and the

beginning of Sth cent.- memoria

- villa rustica- Euphrasian Basilica. 4th tO 6th cent.- the Franciscan church- thc cathedral, 4th to 5th cent.

basilica. Sth cent.- basHica urbana, beginning of the Sth

cent.- Five Mart)'rs Basilica, 4th cent.- St. Anastasius basilica, 5th cent.

3. DOLENcr(Suvi Livadi) - basilica, second half of the 5th cent.

4. Gl.AVNIK(Poljanice) - villa ?, first half of the 4th cent.

S. GROHOTE - basilica, 6th cent.6. HERAKLEJA- large basilica, middle of the 6th ceni.7. UUBUANA - perlico, 41h 10 Sth cent.

baptistry, 4th to Sth cent.Roman house

- church, 5th cent.

12. PULA

15. ULPIJANA

13. SOLIN

Kapljuč

MarusinacManastirine

14. STOBI

8. NIN9. OHRID

10. ORLIC(Knin)

ll. POREC

St. Andreas basilica, 5th cent.basi1ica

l. BETIKA2. CEUE

110

,\f;tr(p Uu«», A"lj~u i ,...."',kIi6>... kl mU:QK;, • nall"""m II Jll..,.l",'iji. ..<ilon )-~, IOl_112 (19$6/19SiJ

sJ. J

SI. 1

1

111

SJ. i

112

2

Aleksandra FABER

OSVRT NA NEKA UTVRĐENJA OTOKA KRKA OD VREMENA PRETHISTORIJEDO ANTIKE I SRED JEG VIJEKA

Iz\'Orno znanstveno djeloPrethislorijska i antičkaarheologija

Original scientific paperPrehistorical and RomanarchaeologyUDK 903.43(497.13)"65"

Aleksandra Faber41000 Zagreb, YUInstitut za povijesne znanostiSveučilišteu ZagrebuOdjel za arheologiju, Krčka I

Uz prethisiorijska utvrdena naselja otoka Krka obuhvaćeni su bedemi antičkogCuricu·ma, glavnog grada oloka u vrijeme rimske dominacije te fonifikacije vezane u?- drogi rimskigrad, Fulfinum kod Omišlja. Posebna je pažnja posvcćcna izd\'ojenim fonifikacijama uz sje·\'ernu obalu Krka, s\' Marko, Glavina iKorintija (Sosar) koje su kontrolirale plovni put uzkopno i ujedno branile pristup otoku u vrijeme kasne antike, Bizanta i Venecije.

Otoci udaljeni od kopna tek za uski morski tjes­nac bili su privlačni za naseljavanje kroz sva vreme­na, jer pružaju osjećaj sigurnosti uz definiranu meduzemljUta, koje je moglo prihvatiti odredenu plemen­sku skupinu ili je u cjelini ulazilo u posjed država ko­je su vladale morima.

Krk, najveći otok Jadrana (Sl. 1.) po svom je po­ložaju tc plodnom zemljom i obiljem pitke vode sva­kako imao prednosti kod naseljavanja za razliku odbrdovitog i krševitog priobalja sjevernog Jadrana. Sobzirom na sve povoljnosti u pogledu pomorskogprometa te razvoj poljoprivrede i stočarstva možemoga smatrali ekonomski neovisnom cjelinom, što suuočili veC stanovnici u prethistorijsko doba, naselja­vajući se uz prikladne luke te po istaknutim brežulj­cima uz plodne površine središnjeg dijela otoka. Rc­lalivna gusta naseljenost otoka Krka potvrdena jenaročito u starije i mlade željezno dobai, što može­mo povezivati sa ulogom stanovništva u pomorskimaktivnostima, poznatima kod plemena Liburna}. Kaoi u oSlalom području sjevernojadranskog priobalja iolOčja javljaju se i na Krku istaknUle fonifikacije lO­ga doba, smještene neposredno poviše dobrih luka.Te su fortifikacije ujedno i naseobinski centri, kojiupravo zahvaljujući povoljno odabranoj lokaciji za­dr.lavaju kontinuitet kroz milenije.

U arheološkim istraživanjima je u posljednjihnekoliko godina konstatirana u samome gradu Krku(T2/2) i Omišlju) (SJ. 4.) te u neposrednoj blizini Yr­bnika·, poviše luke bogata stratigrafija kroz čitavo

željezno doba, omeđena uglavnom na površine neka­da utvrđenogprostora. Uz prirodni položaj, pogodan

za obranu, tu se javljaju i obodne zidine na mjestimakoja su bila izložena lakšem osvajanju, no neke jač<.'

fortifikacije kod naselja kao što je Omišalj ili Vrbniki nisu bile potrebne, jer ih štiti priroda sama. Prethis­tOt'ijska naselja u unutrašnjosti otoka nemaju medu­lim tako povoljne položaje zaštićene samom priro­dom, te se kod njih kao dopuna osiguranju (T2 Sl. 1.)podižu jači bedemi od suhozida~, više radi potrebeza~tite blaga II vrijeme opasnosti nego iz strateškihpotreba obrane samoga naselja. Upravo se u te svrheizgrađuje uz centralni gradinski nukleus dodatniprst"'n bedema ili aneks koji služi poput gospodar­skog predgrada, ukoliko ovakav kombinirani plannaselja nije odraz sukcesivno obnavljanog peri metranaseobinske površine nakon rušenja ili kod potrebaproširivanja. U svakom se slučaju tlocrti gradinskihnaselja unutrašnjosti otoka Krka ne razlikuju od gra­dina II ostalim našim priobalnim područjima.Pozna­ti lokalileti Zagrajine kod Krka, Ograje zapadno odNjivica, Gračište kod Dobrinja, Hlam kod Vrbnika,Gradina poviše uvale Cavlena,· odaju u a\'ionskomsnimku kružno eliptične konture danas već posverazrušenih bedema, koji se ocnavaju tek u gomila­ma. Kod gradine Zagrajina (T 2/1) je međutim UščU­

van potez bedema na mjestima do l metar visine tese može pratiti čak slog originalnog zidnog plašta.Bedem je bio slagan u suho, širina zida iznosi mjesti·mice i preko 2 metra. Lice bedema slagano je od pra·vilnijeg ali neobradenog kamena većeg fonnata /du­ljine i do 50 centimelara/, ali plosnatog fonnata. Ori­ginalnu visinu takovog zida možemo naslutiti premaveličini gomile obrušenog kamenja te je procijenjuj€-

113

SI. / - Lokacije furtiflklldjll Q/ok., Krk" kroz pOjedin.,r.l7.doblj.1

mo i do 3 metra visine. barem Ila mjestima gdje je tObilo potrebno. ~apominjemoda silno blago rogato­\'0 koza s lakoćom svladava prepreku od dva metrasuhozida, pogotovO ako kamen nije pažljivo slagan tcse redovito suhozidne ograde za potrebe sklanjanjablaga nadograduju granjem i trnjem.

Ulazi u gradine relalh'no su uski, na Krku smokonstatirali nekoliko ušol\'anih detalja ulaza II gradi.ne, koji ne prcla7.e širinu od 1,50 mctra, a ima i utih.U KosIriiju kod Vrbnika ulaz II gradinu širok je sve­ga 80 centimetara, a prelposla\'!jamo, da sc radi ooriginalnom oh'oru s obzirom na karakter sloga ka­mena. Osim loga su ulazi II gradine poput onih u ls·tri i7.vedeni s uskim unutarnjim hodnikom, čime jepojačana njegova obrana'.

ZaŠli ta grd.dina II unutrdnjosti otoka je više for­malna i bila je podredena lokalnim pOlrebama zaslučaj eventualnih svada i napada, aH prvenstveno jeslužila 7.a potrebe blaga. koje sc preko noCi ili u slu­čaju opasnosti sklonilo i7.a zidina. Redovito U7. gra­dinske lokalitete nalazimo velike lokve za skupljanjekišnice koje su slu:>.ile pn:ensn'eno za napajanje bla·

/14

ga, dok sc za potrebe ljudi voda skupljala u primilh'­nim kućnim cisternama, i7.dubcnim u kamenu, iličak ni [O, lc se one male količine vode pOlrebne za pi.će i najskromnije kućne potrebe donosila s obližnjihizvora ili pak sa lokve. Gradine Kaslir kod Punta,Krasini kod Vrbnika, Gradac kod Baške, cue kod Nji­vica. Prigradska Glavica kod Baške Drage i drugegradine otoka autoru nisu još bile na dohvatu te onjima ne mol.emo dali delaljniji osvn pogotO\'o štose i spomeni u litcraturi odnose ponaj...;še samo nanjihovu lokaCiju, naziv ili pojedinačni arhcolo~ki na­laz.'

Nabrojene lokalitcte ne bismo zapravo nazivalifortifikacijama. jer im primarna namjena ne odgova.ra tom sadrl..aju. Drugi jc medutim položaj spomenu­tih priobalnih gradinskih naselja u Krku, Omišlju iVrbniku. Situirdna uz obalu odnosno na punktovimakoji su bili značajni bilo za plovidbu većih trgovačkih

brodova vanjskom linijom aloćja, bilo da su slut.ilikao luke 7.a unutarnji promet prema kopnu, njihovaje uloga bila i ekonomskih središta i stralc~kih upo­rišta te su prema tim m'jctima naselja bila i locirana

i gradena. Interesantna je naprimjer činjenica, daprethistorijski areal naselja (Sl. 2) u Krku zapremaveću površinu nego kasniji antički i srednjovjekovnigrad. Osim toga se i kontura obale kral dva, tri mile·nija mnogo izmijenila. U avionskoj snimci Krka (T2/2) pratimo nekadašnju obalu koja bi odgovaralaprethistorijskom razdoblju naselja, duboko uzaledugrada, skoro sve do novosagradenih objekata robnekuće, a na istoku do dna platoa polja kod Porta Pisa·ne. Tu je morski žal konstatiran i u arheološkim is­kopima. Okruženo morem i opasano zidinama pre·thistorijsko naselje je moglo odolijevati i organizira·nim pljačkaškim napadima, koji su se sa više ili ma·nje uspjeha ponavljali sve do gusarskih akcija u sred·njem vijeku.9

U arheološkim istraživanjima u posljednjih ne­koliko godina konstatirana je u samom gradu Krku(Sl. 3,4) kao i na gradini OmišaljIO bogata razmjenapredmeta materijalne kulture kroz čitavo željeznodoba. U svim se predjelima grada Krka, a u Omišljutek sporadično javlja i grčki import od crnofiguralnedo gnathia keramike te sa priličnom vjerojatnošću

pretpostavljamo, da to nisu samo predmeti Iibur­nskih pljačkaških akcija nego su ovdje svraćali igrčki pomorci na putu u najsjevernije luke Jadra·na. ll Ovu pretpostavku temeljima na povijesnim po­tvrdama i izvorima koji se odnose ponajviše na sus­jedno otočje Cres i LošinjlZ ali je neminovno u po­morski itinerar bio uključen i otok Krk, s obzirom nadobre luke koje se nalaze upravo na vanjskoj, spramotvorenog mora orijentiranoj obali. Radi sigurnostiplovidbe mediteranski su pomorci izbjegavali plovniput kroz Velebitski kanal, prvenSlveno radi bure i pi­raterije. Pirati, obilježeni već kod Livija') (1atrociniismaritimis infames) su po svoj prilici imali svoja tra­dicionalna lovišta i skrovišta upravo uljesnacimasjevernog Jadrana.

Posve se opravdano očekuje, da su priobaina na­selja bila razvijenija. pa i bolje utvrdena i čuvana akroz kontakte s naprednijim civilizacijama meditera­na sticala su i uvjete za raniju urbanizaciju od središ­njih naselja otoka_ Tim jednom stečenim prioritetomsu upnn'O Krk i Omišalj, pa i Vrbnik 7.adržali obiljež­je zgmnutug naselja kroz sva vremena, dok se Baškai Dobrinj uzdižu tek nakon naseljavanja Hrvata ula­zeći sa Vrbnikom i Omišljem, u red hrvatskih kašle­la.

U vrijeme rimske dominacije od svih tih naseljaKrk je najjači i preuzima ulogu upravno administra­tivnog centra otoka, l' Curieum već polovicom 1. sto­ljeća pr. n. c. ulazi u rimsku povijest povodom gra­danskog rata između Cezara i Pompeja, odnosno po­vodom bitke, koja se održavala u krčkim vodama,prema opisu povjesnićara,nakon zimovanja brodova»ad Curici portum«lS. Naselje odnosno grad, koji uvrijeme PUnija, a vjerojatno i prije ima itaisko gra­dansko pravo", posve je sigurno imao gradske bede­me što je u arheološkim istra7.ivanjima i potvrdeno.Natpis o izgradnji dionice bedema (T 3/2), pronadenu Krku, takoder se vrlo rano datira. Stieotti i Hir­schfeldl1 ga povezuju sa :t.:bivanjima u toku gradan­skog rala. Za naša razmatranja je zanimljivo, da se utom natpisu spominje izgrndnja odredene dionice be­dema u duljini od III stopa i visini od 20 slopa. Vje­rojatllo je taj sektor bedema bio interpoliran u linijupostojećih ali oštećenih zidina, jer da se radi o kolek·

S/. I A-Fibula u obliku krila sa %ka Sl'. MarkoIfoto A. F.I

tivnoj, jednokratnoj akciji izgradnje bedema, takavse natpis gdje se spominju imena graditelja, ne bi od­nosio samo na parcijalnu izgradnju,

Bedemi Krka, kako su uščuvani do današnjih da­na, obuhvaćaju površinu kruško1ikog tlocrta (T 2/2,Sl. 3), unutar koje se zadržavala gradska jezgra svedo polovice ovog stoljeća kada se radi nužnog proši­renja grada izmiče i gradski centar. U arheološkimistraživanjima praćene konture antičkog bedemaprate u zapadnom i južnom dijelu grada konture pre­thistorijskog bedema, sa vrlo malim izmicanjima Ji­nije plašta, dok se na istočnoj strani grada spram PO­rta Pisane primjećujevrlo uočljiva redukcija gradskepovršine, barem u konluri srednjovjekovnog bede­ma. Tu je, neposredno uZ postojeću liniju zida, svanjske strane grada otkopan temelj jedne antičke

kule, koja po svoj prilici pripada kasnoj antici, jer ni­je gradena od "e1ikih blokova - bunja, kao original.ne zidine CUI-kuma, na zapadnoj strani grada, pogo­tovo potez ispod Franjevačkogsamostana.

ProsjeC-na širina ranoantičkog bedema Curicu­ma iznosi 180 do 190 centimetara, a najveća U$čuva­

na visina (ispod Franjevačkogvrta) iznosi preko 2,50melra. Vanjski plaŠI bedema izgraden je od "eJikihbunja obrubne obrade (anatiroza), redovi su slaga nistriktno horizontalno. Unutarnje lice je prilično jed­nostavno građeno, probranim većim kamenom užbuei a jezgra bedema je ispunjena sa ubačenim ka­menjem u vapnenu žbuku. Za razliku od poteza kojiopisujemo, a nalazi se kako je rečeno ispod vrtovaFranjevačkog samostana, se spram mora odnosnospram juga nastavljaju partije bedema posve drukči­

je tehnike. Veliki blokovi, takoder s obrubnom obra­dom slagani su u suho, uz mjestimični slog sa usje·kom poput suhozidnih »megalitskih« gradnja bede­ma 4. i 3. stoljeća pr. n.e." Ti se bedemi po S\'oj prilioci odnose na predrimski autohtoni oto(ki centar, ko­ji se poput drugih liburnskih gradova izgradivao iuČ\'fšćivao već prema uzoru na ra7.vijenije grćke ko·lonije na Jadranu, odnosno Mediteranu općenito.

Drugi otočki grad iz vremena rimske dominacijena otoku, Fulfinum kod Omišlja, nije imao neke na­glašene bedeme poput Krka. Naselje je podignuto ne·gdje polo\'icom I. stoljeća n.e.'q koliko se do sadaprema nalazima novca moglo zaključiti, planiranou rasteru ravničarskog tipa grada, vjerojatno za po­trebe odsluženih vojnika, kojima je okolna zemlja savrlo plodnim tlom bila dodijeljena. Fulfinum ima

115

Faber Ald'&a"dr.J. O~vrl na neka utvrđ.nJ_ otuk. Krka oo "l\:men. 1'""hiJ\orije du anllke ll",dnjc, "Ijek_, PrIIOl'.l 3-~. 1l3- l4() (l91l61l987)

LUK....

-----.. '1."1--" ........::--__.._'

-,

\ 0"'.1,.-_ ~ /\,. I

'(,,,,O'.,,,,,

~, ,,. / ..., ,<./

\

WOl..E.'l' 1\' ~1'JR.\ ..-r.A ObA..I..",

- - - - - .5o,...tlA~M~A ''%611A..ta::IJA O~""'I.A.SJ, 2 - Situacija postojećih bedcma Krka lJ odnosu na

prethistorijsku površinu nase/ja koja je šrafiranoO:W.1Ćcna.

međutim drugi vid obrane, a to je učvršćenje luke,koja dobija na značenju pogotovo u vrijeme kasneantike, a pretpostavljamo, da je la tu vrlo dobru i jz.

vanrcdno smještenu luku. koja zajedno s obližnjomomišaljskom lukom predstavlja dobro maritimnočvorište, bio zainteresiran i Bizant

U dnu sepenske (fulfinske) luke (Sl. 5) je prije i?·gradnje Pctrokemije bio vidljiv preko 70 metara du·gački molo izlomljene linije, kojim je zaštićen jedanmanji i jcdan veći lučki proslor. Uz to se nazirao po·tez nekadašnje obalne linije, koja je za cca dvadese­tak metara bila uvučena u more od današnje obale,odnosno od linije juine obale uvale Sepen, prije iz·gradnje industrijskih objekata. Tim pregradnjama imolovima je bio zatvoren i zaštićen lučki prOSlar napovršini od cca ISO x 200 metara. Cilav je prostor lu­ke, koja se zapravo nadovewje na gradske objeklc,bio 7.aštićen odnosno branjen sa dvije kule. od kojihje jedna na južnoj strani (Sl. 6) obale na tlu današnjePctrokemije srušena u toku industrijske i7.gradnje,dok je druga kula, takozvana Furnaža, smještena uzrub iSlOčnog kompleksa ruševina Fulfina. Pretpos­tavljamo da je i jedna i druga kula pripadala kasno­antičkoj izgradnji koja se u vidu jednog izdvojenogfortifikacijskog kompleksa javlja i unutar samog Ful·fina, na površinama istočno od foruma. Tu se naime,na izniveliranim ranoantićkim ruševinama javljasplet loših i na brzinu gradenih zidova s nalazima is­ključivo kasnoantičkih novaca. Na južnoj periferijiove skupine objekata olkopan je potez jednog vrlo

solidno gradcnog bedema sa kojim je zaključen slojsa kasnoantičkim nalazima. Istraživanja vršena odstrane autora nisu još objavljena.

Drugi fortifikacioni objekt na koji želimo upozo­riti nalazi se u dnu omišaljske luke, na polo7.aju For­tica. Lokalitel jc vrlo istaknut i dominira nad lukom.ali nije još istraživan. Konstatirani su tck lragovi jed.ne cisterne, gradene po uzoru na antičke kaptaže.

Osvrćemo se nadalje na takoder neistražene tra­gove utvrdenja u uvali Voz. koje je po svoj prilici bilovezano uz postaju na otoku sv. Marka (T 1/1) o ko·jem će kasnije biti riječ.

U7. sjeveroistočnu obalu Krka, nedaleko od Vr­bnika spram istoka nailazimo na dvije uvale Sršćicu

i Ogrul (SI. 7) koje okružuju istaknuti poluotok Glavi­na (T 5/15) odnosno Veli Grad. Impozantan prostra­ni plato okružen s vanjske morske strane visokim sti-·jenama (kota 105 m), primjećuje se već sa obale narelaciji Crikvenica - Novi Vinodol. Ploveći Vinodol­skim kanalom U7. obalu Krka doživljavamo sve stra­teške prednosti ove izuzetno formirane lokacije, kojajc uz minimalnu intervenciju graditelja pružala sves·tranu sigurnost, kako s morske tako i sa kopneneStrane. Radi se zapravo o jednom jedinom bedemu(T 6/1, T 6/2, sJ. 7-9) kojim je pregraden sjeveroza·padni rt - Glavina u smjeru od zapada prema istoku.sve do strmih stijena koje sc ruše u more (T7/1).

Plato Veli Grad je pristupačan od strane uvaleSršćica kao i Ogrula. gdje obala posiaje blaža. U vrlo

116

r"her Ald,..ndn>, 0s\T1 Ila ncka \I"'rdenja O1nka Krka od vremC"" prelhiJtnrije do antike i u"cinjell vijeka. Prll~1 3-4. 113- 1-10 \l9M/l9117)

117

1 KMl.OlAl."­

2. &ENU)U:T!Nt!

J " ..... tofYel

'" K"h(l.A· MoU,1U\ y....l ...

~ rO....TA, r\~wr..

e &'0(,/<1)" 'ItAr...

"'O"l;~"l !'ua!'>

"- , , , ,,,,,,,,\

\ ,\ ,

\

,,,,,,,,,,,,, ,.. ', ', '\.~._.J

----','...,

'" ...Konture postojećegranoomičlr.og,wnoa.ntićkogisrednjovijekol'nog bedema Krka.

SI. J

-­I•I\,,II

---------.------... --,. ..,-- ----~~~"'; ..-' ---

, ~, ,, ,, ,, ,, ,, ,, ,, ', 'L "

....O ..L

SI. 4 - PrelhisLOrijsJw - J>Tcdnjovjt·kol'n.'1 shema omilajj­sIle gradine

teško prohodnom terenu spram spomenutih uvalaprimjećuju se suhozidne ograde nekada obradivanihpovr~ina, a otprilike po sredini poluotoka nalazi selokva ogradena kamenom (T 7/2) vrlo \'clikih dimen­zija, doimajući se poput jezerca (cca 20 metara u pro­mjeru). Sje\'erni dio poluotoka sve do rta, potpuno je

SI. 5 - Utl'rdena luka antičkogFuJfina kod Omišlja

118

ogoljeli, te se sa lakoćom primijeti spomenuti ob­rambeni zid (SI. 8). Građen od poluobrađenogili tekprebrdnog prirodnog kamena, vezan vrlo čvrstim

vapnenim mortom, taj je bedem odolijevao svim ne­pogodama vremena pa je na mjestima uščuvan dopreko dva metra u visinu. Po duljini ga se može prati­ti bez prekida, od uvale Sršćica do najviše kote navrhu platoa, gdje sc gubi u neodređenoj gomili.

Sirina bedema imosi 0,82 m, kamen uz lice jcpažljivije slagan. dok je u jC7.gri zida kamen više ma­nje nabacan II žbuku. Na vanjskoj površini, onojspram unutrašnjosti OIoka, fuge su ispunjene žbu­kom. vjerojatno iz potreba što bolje obrane. Ostaci te~buke mogu se na nekim mjestima, pogotovo uz ulaz­nu kulu, primijetiti uz najnifi sloj kamena, dok je uvišim zonama zida već posve otpala.

Na unutarnjoj strani, odnosno u smjeru rta. uzbedem su prigrađeni konIrafari širine 0,82 m, Ul ista­ku od 1,20 rn. Ti su kontrafori ujedno nosili ophodnihodnik (.Wehrgang.), izgraden od drvenih greda.koje su na tim kontraforima počivale na razmaku odcca 4,70 m, rdčunajuCi i širinu kontrafora.

Otprilike na polovici poteza ziđa nalazi se ulaz(SI. 9) u utvrđeni prostor spram rta. Sirina lOg ulazaiznosi 2.85 do 2.90 m a duljina ulazne prostorije izno­si 5,65 m. S unutarnje odnosno sa sjeverne strane zi­da, koja je orijentirana prema rtu, izgrađene su uzsam ulami hodnik kule širine 4- 4.20 m. lačin grad·nje tih kula odnosno njihove prizemne konstrukcijekoja je izvedena II kamenu. upućuje na drvenu kon­strukciju gornjih partija. Pretpostavljamo, da su navanjskoj strani kule bile konzolno proširene na odre­denoj \'1sini koja je jamčila sigurnost, jer je korisnatlocrtna po\'ršina kule, izvedene u kamenu. relativnoskučena, s\'ega 2.40 x 1)0 m, koliko se na uščuvanoj

ruševini može izmjeriti. Postoji međutim moguć-

Upadi nomadskih plemena s istoka na tcritorijrimske dri.-8,ve a napose nemiri koji se javljaju već

krajem 3. i rasplamsavaju se kroz 4. stoljeće dovodedo utvrdivanja Ile samo naselja nego i puteva. dri.av­nih meda a napose stratdkih točaka koje su mogleposluiiti kao individualna obrana ili pak samo os·matraćnica na pojedinim 1.načajnim putevima nakopnu i moru.JO Utvrdivanjem granica rimske halijeodnosno i~.gradnjom poslcpcnih faza limeskih ut·

vrđenja pokušalu se spriječiti provale na tlu Italije.Tokom 4. stoljeea izgraduje se Clausura Alpium lulia­rum jedinstvenim limeskim zidom (SI. lO, l I) na lini­ji od Rijeke do Prezida i dalje spram Alpa. na potczukoji je u doba mira bio osiguran tek formalnim stra·žarskim objektima.u

Limesko utvrdenje nije ograničeno tek na uskipojas VC7.an neposredno uz klauzuru nego mu pripa­daju i utvrde u zaledu kao i predstraže i osmatračni­ce. sa kojih se komuniciralo sa bazom.u Svakako je upriobalju sjevernog Jadrana dobrodošla i pokoja is­taknuta utvrda na otocima, prvenstveno na Krku. ko­ji je s obzirom na strateški položaj odnosno s obzi­rom na kontrolu Vinodolskog kanala i blizinu kopnatangiran već u sukobima grada nskog rata, u bici iz­medu Cezara i Pompeja.u

Vrlo velika sličnost u izvedbi pote7.3 bedema naGlavini sa konstrukcijom limeskog pojasa naprimjerkod Jelenja poviše Rijeke (sl. 10. i ll.) dozvoljavapretpostavku. da se i ovdje na Krku radi o kasnoan·ličkoj utvrdi, podignutoj pr,\,enstveno 1.-8, namjenekOnlrole pomorskog puta od Senja spram Kvarner­skog zaljeva.

Polobj fonifikacije na Glavini odgovarao bi iuvjetima strategije Bizanta, pogotovo otkako Krk za­jedno s otocima Rabom i Cresom ulazi pod bizan·tsku Upl'avu.20 Posve je vjerojatno. da je i Venecija bi­la zainteresirana Ila takvom položaju s obzirom načeste sukobe s hrvatskim hrodovljemU - l6• no kona·čan odgovor na ove dilemc će dati arheolo.ška istraži·vanja koja će se kad tad na tom lokalitetu provesti.

Nc znamo u kakovom je odnosu sa spomenutomfOl"tifikacijom kompleks ruševina ~IO se pJ'osliru udnu uvale Ogrul (T 5/6) ili u području Vinca uz istoč­

nu obalu uvale. jer je ckipi stajalo prilikom istraživa­nja Glavine premalo vremcna na raspolaganju da bise detaljno I"cambu1irao i okolni teren. Snimane susamo rušcvine sakralnog objektaH, koji bi prema ne·kim autorima pripadao bcnediktincimal8 a ti sucrkvu i posjed naslijedili od ranijih monaha. po svojprilici fratara pustinjakalf. Crha je bila posvećena

Sv. Nikoli, čiji patrOnat često slijedi crkve ili kapelebenediklinskoga ređa. Interesantna je činjenica, dase benediktinski posjedi vrlo često vej.u uz objcktefonifikacionog karaktera iz ranijih epoha, vjerojatnoiz potrebe sigurnosti i odbrane koja se mogla organi.zirali unutar napu.štenih tvrdava.JO

Otočić Sv. Marka T 4/1. na kojcm danas počiva

dio mosta - veze sa kopnom. u pro.šlosti jc važnukontrolno uporišle kojemu nije mogao izbjeći nije­dan plovni objekt na pulu kroz Vinodolski kanal. Re-­lativno plitki i pristupačni zapadni dio otoka prelazispram istoka u strmi stjenoviti greben na čijim je li·ticama podignuta fortifikacija od nekoliko međusob·

no nezavi.snih objekata (kota 103 m), uklopljenih ujedinsl\'enu tvrđavu. Povdina koju je [vrdava 7.3uzi·mala iznosi olprilike 20 metara u ši.rinu, odnosnu II

,.r

SI. 6 - [kuJ-lj priSlanišn~ kule l'.ierojaLno iz Kasnoantič­kog doba. Vrata su nakn,1dno probijena, raniji jeU(127 bio na blU; dostu(lSn preko dn'enih stepeni.CD.

p-=-'_.~1 ."--_.---

P"'J /p /

/ ~ ------.... _-.-._. ' l//......~.: ..<"t __ oO ,

,,,~~. : --.......-..... ~-

nost, da su kule bile i veće dimenzije, jer nije konsta­tiran cetvrti zid, kojim hi tlocrt kule bio z.al\'orcn.

Osim pOlela tog zida nije vidljivo da bi unutarogradel1ng prostora postojali objekti koji bi mogliposlužiti bilo za boravak posade. bilo la druge stra­te~kc svrhe. b. loga izvodimo 7.aključak, da je ograđe­

ni odnusno pregrađeniprostor na rtu Glavina služiokao osmaLračni<.:a jedne jake pomorske sile, da li Bi·zanta ili se radi o forlifikaciji, koja jc vukla porijeklojoš IZ vremena kasne antike. I jedna i druga pretpos­tavka imala bi opravdanja iz strateških gledišta.

~~ŠCtCA

SI. 7 - G/al'ina /Vdi grad/ na sje"ernoj obali otoka Krka.Cr/kRnom linijom a-3. o:tnačen jepotez bedema.

119

SI. B - Tlocrln/J shelllil hedema lla GJ:1l.ini

I,I ".40,l.--

s

DO 2.65

SI. 9 - T/ocrt 1I1tlznoG 1'01(."711 ht.-dem.~ na GI'Il·ini. Bedcmje branjen stJ sjc,",:rnc, morske ~m:l1Ic 5pram rt.'1.

smjeru sjever-jug le približno 165 metara du? grebe­na spram istoka, gdje je oločić završavao najstrmi.jim liticama. Zapadna Sirana tvrđave jc završa,'alana najvjsoj koti otOČića a bila je učvršćena jakim,blago izlomljenim bedemom. koji je na bočnim Stra·nama (sjevernoj i južnoj) prelazio u potporni zid ko­jim je obuhvaćena strma lilica. Iz,'an tog bedema,prcma lapadu uočavaju se tragovi poda vjerojatnocisterne, sa 'l.bukom od mljevcne opeke. kakovu sus­rećemo u antičkim objektima. Prostorije unutartvrdave su relativno malih dimenzija, sa neujednate·nim otklonom zidov<l. Izgradnja objekta je prilago­đena kosini terena, uz mjeslimićna trokutasta poja·čanja na uglovima.

Zidovi tvrđave T 4/2 na sv. Marku uščuvani subili donedavna, dok se nijc vršilo miniranje za potre­be izgl'adnje mosta, još do visine od dva metra pa i"iše ali u toku iz.gradnje moSta naprosto je odrezanistočni rl otoka, pa je time nestao i jedan dio tvrda·,·c.JI Tchnika zida je jednostavna. kamen lomljenjakkoji sc našao pri ruci vezan je "rlo čvrstom vapne­nom t.bukom uz primjesu drobljene opeke, O"akavsastav t.buke ne mora medutim biti indikativan zadatiranje gmdevina tl antičko doba. PI'iobalje Krkapa i ;;'0.1 u neposrednoj blizini otočića pun je krhotinaamfora j crijepa te je pijesak mješto"itog sastava mo­gao bili na tvrđavu već dopremljen. Sama cislerna jemedutim građena po antičkom uzoru.

o ... "'""O.~& "',~.,

, '1"

.0

r~••

~oh

~ to."f6+:>."1 ,O ,so

-t,OS ":l,SO

0."1'1 1.'" o·c!e0·"8

Sl. 10 - Sektor ko.sllOtJntičkog limesa kod Je/enja p?wi§cRijeke.

120

Fuh<:r illd,....",Jro, o.'Tl Ila neb ul.roenja o1Oka Krka od vremen~ prelhlSl01~le do Milke l ....,dnj~g vije'n. Prilo.l 3-4. J13- HO (IYlI6(19S7j

-----~

SI. 11 - Rekonstrukcija limesa. kod Jelenja lA. Faber/

Datiranje tvrđave na otočiću sv. Marko teško jeodredili bez prethodnih iskopavanja. II starim se is­pravama i literaturiH spominje 1412. godine kao otokA1mis, koji je poveljom hrvatsko-ugarskog kralja Si­gismunda prešao u posjed kneza Nikole Frankopana:tajeđno sa otokom Krkom, Prvićem i Plavnikom.H

Pedesetak godina kasnije darujc knez Ivan Franko­pan opatu benediklinske opatije u Omišlju dvijecrkvice na otoku. zajedno sa zemljištcm i to crkvil.."Usv. Martina i crkvicu sv. Ivana Krizostoma. Postojalaje na otoku i crkva sv. Marka, vjerojatno II vrijemeVenecije, kada je na otoku postavljena stalna posada;,:a obnmu protiv gusarskih lada senjskih Uskoka, Jošse 1765. godine otok naziva Scoglio Alma (otočić Sve­tih '4) vjerojatno prema nekoj staroj tradiciji. Cinjeni­ca šlO sc na tako malom prostoru nalaze dvije pa čak

i tri crkve ili kapclicc ide u prilog tom toponimu. Mo­IC biti da i ova utvrda vuče porijeklo iz vremena kas­ne antike, uklapajući se u periferne fortifikacije klau­surc (Alpskog limesa).

Za osvjelIjavanje povijesti objekata na sv. Markusvakako je od 'lna6enja noviji nalaz fibule u oblikukrita, (SI. la) sa golubicom na vrhu gornjega kraka iurezanim ukrasom kružića na svakom kraku.ll Tipove fi bule pripadao bi Vl stoljeću.'" Nemamo točni­

jih podataka o nalazu. da li je fibula nađena u grobuili je površinski nalaz, ali u svakom slučaju služi kaopUlokaz đatiranju objekata na otoku. barem jedneod građevnih fa7.a.

Najveću pažnju zavređuje takoder na priobalnOjstrani otoka Krka locirana tvrđava Bosar ili Korinti­ja J7 • Tvrđava (T 8/1) T 8/ l leži u dnu Vele Luke na sa­mom sjeveroistočnomnu otoka Krka. Vela Luka seotvar<1 na istok i duboko je urezana u tlo otoka, za­tvarajuć sa suprolnolcžećomuvalom Mala Luka, do­bro zašlićeni poluotok Sokol. Tu je smještena na po­priličnoj visini (kota 122 m) poviše još donedavnoobradivanog područja velebna tvrdava. koja već de­cenijama zaokuplja pažnju stručnjaka, ali je još uvi­jek vrlo slabo istražena.JI

a temelju informacija koje smo prikupili odkrčkih pomoraca saznajemo da je ulaz u Velu Lukumogućpo svakom vremenu osim po vrlo jakom jugu.Tada se kao zaklon koristi sa sjeverozapađnestrane

ležeća Mala Luka. Time je osigurano sklonište lađa­

ma u svim pravcima koji se ukrštavaju na putu odSenja kro'l Velebitski kanal ili pak dolaze s južnihobala Olaka Krka i Raba. Iz tih je razloga i otokPn'ić. kao važna osma tračnica log plovnog pUla, uvi­jek pripadao krčkim gospodarima, bilo da sc radi ovlasti Venecije. Bizanta ili pak Frankopana.J9 Navod­no sc i na Prviću nalazi [ortifikacija, koju do sada jošnismo imali prilike obraditi.

Tvrđava Bosar odnosno Kadmija (SI. 12 T 8-8/ 1)je svakako branila vrlo važnu stratešku točku'" te će­

mo pokušati prikazati sve okolnosti koje su mogle bi­ti od wačcnja za pojedine osvajače ili gospodare oto­ka Krka, da bismo na temelju topografskih značajki

lakše mogli odrediti j interes i potrebe korisnikatvrđave II pojedino doba.

U prvome redu je od bitnog značenja da se polo­taj tvrđave uopće ne primijećujesve dok se ne stigneu Velu Luku. Pogotovo je sakrivena od strane Vino­dolskog kanala odakle je moguć prilaz kroz Malu Lu­ku. Pristup do lvrđave morem moguć je jedino prekospomenutih luka. jer se obalno područje poluotokaSokol strmo ruši u more te nema mogućnosti čak niprislajanja. U podnožju tvrđave nalazi sc obilan iz­vor pitke vode. Teren izmedu Vele i Male luke bio jenekada vrlo plodan. zasađen vinogradima a kasnijeje bio korišten tek za ispašu. pogotovo nakon rata.Kroz nekOnlro1iranu ispašu je područje danas skorosasma ogoljelo, a plodna i pomalo močvarna zaravanu Veloj Luci umjetno je iznivelirana šljunkom za po­trebe turističkog kampa. Suhozidne ograde međe iputovi kroz polje odavaju prilično pravilan rasterparcelacije koja govori za organiziranu poljoprivre­du, možđa od strane vlastele ili možda crkvenih vlas­ti II proŠlosli. Današnji vlasnici zemljišta u Basaruuglavnom su Bašćani. Prema usmenoj predaji, Baš­ćani odavde i potječu, iz naselja o kojem svjedoče ru­ševine podno tvrđave uz Malu Luku, na koje ćemo seosvrnuti kasnije.

Tlocrt tvrdave se prostire na površini cca40 x 70 metara na zapadnom izdanku brda poluoto­ka Sokol. Tvrdava je opasana zidinama koje II izlom­ljenoj liniji sa svih strana podupinl plato na kojemse primijećlJje nekoliko objekata iz različitih gradev-

121

...--

SI. IZ - SilU8Cl)"a rl'rd81'/~ Korimija u Vdoj odnosno Mljlojwci. SjenćtnaP<Jvršina ostaci naselja

nih faza i ra7Jičite orijentacije. Neki su objekti u vidukula prigradeni U7. sami pla§t bedema, ili čine :zajed­no s njime jednu cjelinu_

U avionskom se snimku tvrdava oc.nava kao bla­go zaobljena donekle trokutasta površina s glavnimulalOm na zapadnoj strani, koja je orijentirana na~1alu Luku. Tu se u liniji bedema primijeeuje Otvorširine preko jedan metar, ali se točna §irina vratijune mate odrediti jer je južni zid odnosno dovralniksrušen do temelja. Lijevi se do\pratnik (sjeverni) nad­o\Pc7.uje na čet\'nastu kulu. Prigradene kule ili masiv­ni kontrafori primiječujuse i na južnom obodu, gdjese takoder nazire jedan ulaz. Ostali dio zidina obuh­vaća vrh brcžuljka u izlomljenoj izohipsi, prilagode­noj konfiguraciji tcrena.

Unutarnji raspored tvrđave se teže raspo:r.naje,neki su objekti samostojeći a drugi prigradeni uz be­dem. a uz to se očituje i više gradevnih faza te inter­polacija, koje iziskuju delaljniju studiju. Veličina ob­jekata govori za brojniju posadu. većinom se veličina

kreće od 6 x 7 metara do 7 x 10 metara, debljina zi­dova varira od 70 do 90 cm. Interesantan je položajnekih objekata u istočnom dijelu tvrdave. koji ne či­

ne međusobno povezanu cjelinu, nego su neovisnojedan o drugome, sa različitim otklonom, poredanipo platou tvrdave. Jugoistočni ugao tvrdave (SI. 13)orijentiran spram ulaza u Velu Luku posebno je inte­resantan. Tu se javlja četvrtasta kula, diagonalno po­stavljena na liniju bedema. Vanjski ugao kule poja­čan je čctvnastim kontraforom. U temelju kule kojaje široka oko 5 metara, uz debljinu zidova od 90 cm,javljaju se dvije faze gradnje. Prvoj fazi pripadaju ipotporni zidovi koji su još uščuvani na niže ležećoj

terasi (SI. 14).

l22

- ...J...)_

oe."-"~w",,,,e.

~o~ ..~,,,r..

Komunikacija do obale nije više uščuvana, pri­miječuje se tek na jednom potezu na južnoj padinispram Vele luke. koja je s obzirom na sidrenje veli­kih brodova z.načajnija.Svakako je komunikacija po­stojala i prema Maloj Luci, jer ovdje se naziru trago­vj naselja odnosno ekonomske baze tvrđave, uz pri­stanište koje je ujedno z.načilo vezu sa svijelom.

Kako iz same tvrdave nema mogućnosti kontro­le prema olvorenom moru i kanalu. a to je svakakobila svrha ove fortifikacije, prelpostavljamo. da supostojali puteljci u smjeru pojedinih istaknutih toča­

ka preko brda, odakle je straža mogla javljati utvrđavu svaku promjenu na moru. Sa vanjskog gre­bena poluotoka pruža se naime jedinstveni pogledna priobalje, od Jablanca preko Senja i Novog Vino­dola~1 do Crikvenice i Jadranovog, odnosno do međakontrolne zone fortifikacije na sv Marku. Doneklebolji pogled bio je možda osiguran i iz sredi§nje kulena tvrda\ri. čiji se lemelji nuiru na najvišoj koti pla­toa. ispod gomile kružne gradevine u suhozidu kojavjerojatno potječe iz recenmijeg doba, možda i ovo­ga rala.

U slučaju potrebe je kako iz Vele tako i iz Maleluke moglo isploviti brodovlje i zatvoriti put svakomplovnom objektu. Iste su mogucnosti pružale lukePeškcra i Voz kod sv. Marka a napose uvala Sepen iOmi!aljska luka kod Omišlja, te možemo sve tri stra­teške točke s obzirom na jednake karakteristike po­vezati u interesno područje jedne te iste pomorskesile. Svrha tih luka je zapravo bila u osiguranju bro­dOl'a i pokreta posade te ih svrstavamo u red ofenziv­nih stratdkib točaka.

Teško je na temelju povr!inskib nalaza donositizaključke o datiranju, o l'lasniama i sudbini h'rdave

Korintija. Jedan jc medutim objekat u krugu tvrdavetoliko značajan da ga ovdje ne možemo mimoići. Nasjevernom povišenom dijelu platoa nalaze se ruševi­nc sakralnog objekta" popriličnih dimenzija. Kolikose moglo konstatirati bez prethodno provedenih is­kopavanja jc to objekat pravokutnog tlocrta sistak·nutom apsidom na istoku (Sl. 13). Dimenzije crkveiznose 6,50 x 10,50 metara. Uz to sc proteže još apsi­da u dubini od 2,50 metra, dok joj širina iznosi 5,03metra. Debljina 7.ida apside varira od S8 do 60 centi­metra, na jednom je mjcstu izmjerena još veća širi­na, no mote biti da je to jedna od lezena, vanjskogplašta apside, ali podatak bCl. iskopavanja ne morabiti pouzdan.

Južni bočni zid crkve pojačan je sa vanjskc stra­ne lezenama od kojih su uščuvane četiri u nizu, ali seprema dimenzijama tlocrta pretpostavljaju još dvije.

Lezene SU široke 56 cm, medurazmak izmedu pojedi­ne lCLenc iznosi 1,50 metra. Sami zid crkve širok je56 centimetara. Pretpostavljamo, da ie i suprotni,sjeverni zid crkvc bio pojačan lczenama, ali je vanj­ski plašt zida već potpuno obrušen. Na prednjoj užojfasadi se u sredini zida naslućuje ulaz. Unutar crkvc,u jugoistočnom uglu kod apsidc ušćuvana je na zidubočna -I.buka od bijelog prosijanog pijeska,

Konstrukcija zida crkvc i"l\!cdena je u horizon­talnim redovima, kamen veličine 20 x 18 do 24 x 19centimetara je donekle četvrtastogformata i poluob­raden. Kamen je vezan vrlo čvrstom žbukom II sloje­vima od cca 3 centimetra debljine. Zbuka je sastavlje­na od vapna pijeska i šljunka valuča, uglavnom odmaterijala kakav se nalazi na žalu uvale Vele Luke, Uurušcnom kamenju unutar crkve primijećuje se poje­dine komade kamena pješčenjaka,kakav nalazimo u

r~I",-;,r;o ..,_.,.".,,~ ,"cce 5 ".o ....

--=-"-=-

'. ~'<>

s

Sl. 13 - Detalj iHočnog dijel., t\'rđavc Korintija.

slojevima u podnožju tvrdave. Pretpostavljamo da jecrkva sagrađena vrlo rano, dok na tvrđavi nije bilosu\išnog kamena od ranijih ruševina.

T\ocrtne karakteristike erbe upućujuna datira­nje objekta u drugu polovicu 6. sto1jeća 4.l, a to bi bilo\-rijeme kada Justinijan pokušava omediti vlast istoč­

nih Gota te proširuje svoj tcrltorij na područje istoč·

nog Jadrana. Afirmacijom kršćanstva koje postajedržavna vjera postaje crkva neophodni element sva­kog naselja, pa i tvrdava44 • I taj bi momenat govoriou prilog tako ranom datiranju objekta u sklopu jed·ne utvrde, odnosno vojničkog naselja, koje nije bilopopunjeno iz redova autohtonog stanovništva negoplaćenim vojnicima organizirane vojne jedinice, vje·rojatno pomorskih trupa.

Od značenja za datiranje tvrdave Korintije, ba­rem jednog perioda, jc svakako nalaz bizantskog

zlatnika, koji se nažalost bez uže datacije spominje uliteraturi.'l

U podnožju tvrdave nalaze se, kako je već spo­menuto, ruševine jednog naselja, T 8J2, koje se II po­vijesti Krka ne spominje ni imenom ni vremenom,vezano je samo uz toponim Bosar. U usmenoj preda·ji je uščuvanpodatak, da su prvi stanovnici Baške (iznaselja na Gradini sa crkvom sv Ivana Krstitelja46),

zapravo izbjeglice iz Basara II Maloj luci. Naselje seprostire uz dobar dio sjeveroistočneuvale Male luke,a prema karakteru ruševina mogli bismo ga podijeli­li u dva dijela. Uz samo podnožje tvrđave Korintija II

istočnom dijelu uvale pratimo dvadesetak kamenihgomila koje su poredane u donekle pravilnom raste­ru a cijeli je kompleks ograden suhozidnom medom,koja je nekada mogla imati funkciju nekakovog be­dema nepravilno četvrtastog tlocrta. Uz rubove tih

123

-'---

~o""~~::--~:'-'~:-~";;;--::_::-------~_ .... ,...SI. 14 - Detalj podg"':.ldnj~ tcrn:>:" tl'roaW! Korin/ljtl

gomila primijećuju se potezi solidno gradenih 7.idovau zbud. Tehnika gradnje tih zidova podsjeća na nekeobjekte na samoj tvrdavi. Sliče se oojam, kao da sene radi o obič-nim seoskim kućama, kako s obziromnu veličinu objekala lako i prema lchnici gradnje zi­dova pa i tlocrtnom rasporedu. Jedan je od objekatai7."an omedenog areala posebno zanimljh', jer odajeprostrani dvorišni kompleh sa okolno ležećim ob­jektima koji sc protet.u ~"e do ohale mora, a tu je "i­djeti trag mola od "elikih četvrl3.Stih kamena. To bibio krajni zapadni markantniji kompleks ruševinanaselja odnosno njegovog ..predgrdda•. U istočnom

zidu dvorisla tog objekta nalazi se ugrađen ulomak0\,e("C kolone, dok je u gomili tog istog objekta pre>naden obrađeni kameni ulomak, vjerojatno crkve­nog namještaja a moMa i familijarnog grba iz sred­njeg vijeka. (Sl. 18).

Od opisanog objekta sc u ~mjeru spram ulaza II

Malu luku odnosno pl'ema zapadu, niiu suhozidniobjekti \'1'10 malih dimenzija koje bismo mogli opre·dijeliti u gospodarske objekte i staje koje se redovilanala7.e na pedferiji 7.gusnutih naselja. Nije međutim

isklju(;ena ni mOguĆnOSI, da se u tim suhozidnimzdanjima kriju ostaci nekadašnjeg liburnskog pirat­skog gnijezda, što bi s obrirom na položaj -"lale lukebilo i za očekivati.

Pažnju svih posjctilaea Male luke privlači ru!evi­na male crkve T 9/1, (SI. IS) situirane uz samu jugois­ročnu perfieriju naselja. Objekt je i.:tgraden na rani·joj gomili. uščuvan je skoro do krova i ima sve cle­mente koji omogućuju prttiznije datiranjeY Tlocnobjekta (SJ. 15) je pra\'okulan, unularnjih dimenzija7,00 x 3,.30 metara, uz istaknutu apsidu na istoku.koja je široka 2,23 metra a duboka 1.73 metra. Tlocnap~ide je nepravilna poluclipsa. uščuvan je j s,·oo ap­side te mali prozorčić u nsovini objekta. -laz u crkvujc na suprotnoj zapadnoj strani. širina ulaza iznosi1,30 metra. uz blago proširenje prema unutra. Sadesne, to jest južne strane nala7.i se pr07.or siri ne 1,04metra. U prozoru je kao spolia ugraden kamen s ulO­rima 7.a želje7.Du rešctku. Drugi ugrađeni ulomak na­la'l.i ~e u lijevom donjem dijelu luka apside. To jc gor­nji dio kolone promjera 20 centimetara. Interesan­tno je rijekn i mali prozorčić u apsidi. Sirak je svega20 a visok 43 u:ntimetra. Kao doprozornici služeulomci alllićkih amfora. koji se inače pora7.bijeni na­laze U7. morski '.al.

124

U toku snimanja tog prilično skromnog objektauočena je na .,.idu apside u$čuvana žbuka sa tragovi­ma fresaka (SL IS.) Kako je sloj boje već loliko ski­nut da se skoro i nc prepo7.naje pratili smo ugravira­nu liniju, kojom' je motiv bio skiciran na 7.id prijebojanja te možemo otprilike rekonstruirati dekorzidnog plašta. L' visini gornjeg ruba pro7.ort:iča poja\'­ljuje se d"ostruka hori7.0nlalna cik-cak Iraka kojash'ara moth, romoo\'a a ispod nje ,'jerojatno nizkružnica I sa desne strane u!ču\'ane su samo d\'ije, a!>3 lije,'c strane dalje od prozora jedna/o Kru7_nice suiZ"edcne ndto širom trakom C(\'ene boje sa geomet­rijskim moti\'om u svakom kružnom polju. Ispodni7.a sa kruinicama nariru se ncodredcne vertikalne ikose linije i7.\'edene u crvenoj i futoj boji.

Po svoj prilici predstavlja ovaj dekor shematizi­rani prikaz svelaca. Datiranje tog objekla posveće­

nog sv. NikoJi prepuštamo stručnjacima koji su lojtematici bliži··. Spomenuti sakralni objekal medu­lim nije osamljen. Na području naselja konstatirane1;U još dvije lokacije sa lragovima sakralne arhiteklu­l·e. Ponajprije je to objekt sa trolisnom apsidom (T.912) koji se nazire na udaljenosti od cca 90 metara is­točnije oo netom spomenute crkvice sv. ~ikolc.·' Uogradnoj gomili. koja okrutuje kompleks ruševinanaselja uščuvan je dio manjih. bočnih apsida (Sl. 16)dok se središnja apsida tek nazire u gomili snlšenogkamcnja. Otvor malih apsida iznosi 2.63 do 2.70 me­tara, duboke su oko 1.60 metra. SrcdBnja je apsidaširoka oko 4,40 melra. koliko i lađa crkve. Duljina la­de sc: ne može pratiti. Ove su dimenzije ncprecizne.jer objekt nije otkopan no ipak imamo potvrdu zacrk\-u sa trolisnom apsidom, kakova se maie smjesti­ti u \'remenski raspon izmedu 5. i 6. stoljCĆ3"

Treći sakralni objekt (T. 9/3) pretpostavlja se ta­koder unutar naselja. leži sje\'erno od nelom spome­nutC crk\-c. na udaljenost od 84 metra od sje"erne ap­side (SI. 17.) Udaljenost od. crkvice sv. Nikole do togtreteg objekla iznosi oko 113 metara. T tu je uščuva­

na apsida kao jedini vidljivi detalj objekta, dok suokolni zidovi potpuno razoreni. ukoliko se nisu ušču­

vali u dubljim slojevima ispod današnje raz.ine Ila.Apsida log trećeg objekta je vrlo malih dimenzija, ši­roka je svcga 1,12 melar'a i 0,60 metara duboko. širi­na 7.ida i7.nosi 0,52-0.54 metra. l [aj je objekl kaoprethodno spomenuti, graden od poluobradenog ilib,k samo pl'ebranog kamena, koji je slagan sa gla­dom stranom prema licu zida, bel obzira na format.

hlb",. Ald.,anJra, O,,'!'1 na neka ut,...denja otoka Krka OO vremeno preth;stoJ'i.i<' <lo antike; ,,,ed njeg ,ijeka, Prilu"; 3 -4, 11.1 140 (1986;'1987)

"''''''''0=\ ,o,l'Jl"'''::"'<:><i\v;:t>

Sl. 15 - Tlocrt i presjek crkve sv. ,,,rikola. uBosaru /Korin­tijol/ II :Hol/Oj lud, (l/ delalj moih'" hesak<l 11 Sl-e­ti.{tu, lObi br. 1/

,UO

(- 4 i9~~,

•, "•

Fuge su poštivane samo mjestimice gdje se to moglopostići. Žbuka nija analizirana, ali prema sjećanju seradi o vapnenoj žbuci sa grubim agregatom i pone­kom česticom drobijene opeke. Kako je već spome­nuto, to je materijal sa obale Male Luke, gdje jemnoštvo prosutih ulomaka amfora i l:rijepa.

T taj treći sakralni objekal II arealu naselja ori­jentiran je spram istoka kao ostala dva objekta.

Ul. opis objeha br. 2 sa trolisnom apsidom jošbismo dodali primjedbu, da je na vanjskoj straniboćne sjeverne apside vidljiva vertikalna fuga, vjero­jatno zazidanih vratiju, što bi moglo upućivali nakasniju redukciju objekta, koji je u jednoj svojoj faziimao prigradnje (pastoforija ili memorijalna cela).

Pojava većeg broja crkava unutar relativno ma­log naselja mogla bi govorili Ll prilog pretpostavke,

da je čitavi kompleks Bosara odnosno Korintije bioplanirana strateška točka Bizanta, zajedno sa tvrđa­

vom na vrhu brijega, unutar koje se javlja već spome­nuli četvrti sakralno objekat. Naselje u podnožju uzluku je u vrijeme podizanja tvrdave pa i nakon logaslužilo kao ekonomska baza u kojoj su mogli bitismješteni i svećenici prisutni i u vojničkom životu zapotrebe održavanja vjerskih obreda.51 Teško je zaočekivati, da bi u ovoj osami, daleko od glavnogagrada pa i Baške, postojalo rimsko civilno naselje,jer Bosar zapravo nema veze s ostalim naseljima naKrku. Prema tome ne bismo lu očekivali ni civilnokasnije stanovništvo romanskog porijekla, koje bievenLuclno održavalo krŠĆanski kult. Pokršlavanjepak Hrvata koji dolaze na otok upravo u tom smjerusa kopna, dolazi puno kasnije.~'

125

Faber A/dumi,.,., O~,"n n~ n~ka ul\"rd~nja OIob Krh od ,"umen~ pr"hl~lnriJe d<> anllke l uednje, \ijeka. 'ril..,.; 3-~. J13- 1.10 (1986/1987)

sJ. 16 - Crkva 5., rrolisnom .p5idom u MaJoj Juci. IDbibr. 11

........ -

~-

sJ. J7 - Maja apsida objekta br. J u MaJoj Juci i odnO! doost.,Jih crhica.

'..\ \. .D--·"

" -.., ', ,, .· ., ', '· '· '· .· '· .· /

-~,,,~,,

I, ,., ,,, ,, rI ,, ,I ,, ,I • • - - --',,, ,, ,

//: :. .

l,.....

Jednom napušteno naselje. koje je imalo vjerskutradiciju od ranije a k tome još i poprilične površineplodnoga tla. koje u prošlom mileniju sigurno nijebilo osiromašeno i ogoljela kao danas. pružalo jemožda utoči!te redovnicima, te ne bi bilo suvišno dase pokuša provjeriti i ocijeniti postojanje evenluel­nog samostana. Detaljni osvrt na sakralne objekte uBosaru /Korinitji/ nije suvišan. mada je rad posve·ćen prvenstveno problematici strategije. Ocijenjujućivrijeme gradnje tih erkava lakše ćemo utvrditi i iz­gradnju i održavanje života na pojedinim foniCikaci­jama u vrijeme. kada je crkveni živol toliko usko po­vezan sa svjetovnim zbivanjima kao što je to bilo uvrijeme kasne antike i Bizanta. Nije slučajnost. da seupravo često pododaraju lokacije ranijih tvrdava ibenediktinskih samOStana, koji su možda temeljili ina ranijoj sakralnoj tradiciji. Ceslo su te lokacije ori­jentirane na vrlo smi!ljeno odabranim polužajimakao sv Mihovil na Ugljanu5J • sv Kuzma i Damjan naCokovcu kod TkonaH. sv Damjan na Rabuss ili su nadrugi način vezane uz fortifikacije ranijeg doba. kaona primjer veza crkve sv Ivana na otoku Orudi iIvrda\"e na Palacolu (sv Petar na Iloviku i mnoge dru­ge lokacije. pobliže obradene kod citiranih autoraSa).

Uz potrebe obrane i kontrole velikih plovnih pu­teva s vanjske Slrane otoka Krka odnosno Kvarnerau širem smislu. značajna je bila kontrola priobalja.što se sa otoka Krka najbolje mogla provesti. Ovaj je

prolaz izmedu kopna bio ugrožen pogotovo od stra­ne piraterije a sjeverne su stra1arske postaje i tvrda­ve imale opravdanja i u odvijanju sukoba izmedu Go­ta i Bizanta. Posebno je pitanje nadiranje Hrvata.koji naseljavaju otok počev~i od sjeverne obale te ni­je isključeno, da su neke utvrde odnosno luke. mož'da upravo Mala Luka kod Korintije poslužile kao ot·skotna daska za naseljavanje priobalja izmedu Baškei Vrbnika. 2e1jeli bismo. da pomnija istraživanja na·vedenih lokaliteta na Krku doprinesu osvjetljavanjuprošlosli ovog 7-amršenog razdoblja na~e povijesti.

SI. /8 - Mrnmorni ulomak iz rukvina na~Jja u podnotjuKorintije u ma/oj Juci.

126

4

,,,,I,,,,

,

,,,,,I

11

15

,.:

,,,,3 'I

7

/ ..I , 10

::[])g" " 14, ,, ..

,..

,,..

•

2

o

13

)

12

; ...-. - -- ..5 : "

•

1

,,'..,~:--- :

SI. 19 - Pro!Jjck keramike pOf<!sij.1ne na zalu uvo/e Ma/eJuke kojom j~ pOLI/meJI pomorski promet lili ha­IIlirije/ u lom dije/u Krka. Keramika sa medurimJIe munt odnositi j na vrijeme naseljenos!i lokali·

lel.1, jer :iU Iade ol-dje pu nevremenu sidri/e 1/ .)"~vremena plut/idbe Kvarnerom.

Napomena: Svi crteži i planovi i7.r:!dcni .su od strane auto­rn.

127

FQ~r A/~k""Ild",. O"Tl na neka ut\'cdcnja otoka Kcka <>d wem.na prethi.tol;jo do anlike i .rednjes vijd,a. PciJo<i 3-4, 113 140 (19R6/19R7)

BIUESKE - NOTES

II C. Marchesetti, I castellieri preistorici di Trieste e dellaregione Giulia. Trieste 1903, p. 98; S. Balović, Le reiazi­oni culturaJi tl'll le sponde adriatiche nell'eta del ferro,Jadranska obala u protohistoriji, Zagreb 1976, p.12-16; M. Suić, Antički gl'lld na istočom Jadranu, Za­greb 1976 p. 13,18; M. Bolonić,1. Zie Rokov, Otok Krkkroz vijekove, Zagreb 1977 pp 12-14,314-478 passim.

2( M. Suić, Granice Liburnije kroz stoljeća, Radovi Insti·tutu za historijske nauke JAZU II Zadru br. 2, Zagreb1955 p. 273. O liburnskoj snazi na Jadranu postoje pisa­na svjedočanslva:Strabo 6, 2, 4: Polyb. II, 4: V, 109; App.I1Jyr. 8, usp. M. Suić o. e Prema Strabonu o. e. držali suLiburni već u 8. stoljcću u svojim rukama otok Ktf dokih orlande nisu istisnuli Korinćani, usp. R. Katičić, Pod­unavlje i Jadran u epu Apolonija Rodanina, GodišnjakCentra :ta balkanološka ispith'anja, Sarajevo 1970 p.127: M. Suić, Antički Nin / Acnonal i njegovi spomenici,Radovi InsJituta za historijske nauke JAZU u Zadru,br. 16-17, Zadar 1969 p. 62: Z. Brusić, Problemi plovid.bc Jadranom u prejhistoriji i antici, Pomorski zbornik8, Zadar 1970 p. 549; A. Faber, Glieehisehe Seewegeund Hafen an der nordadriatisehen KUste. Aetes du VI­I~ Congres de la F. 1. E, C., Vol. 1 Budapest 1983. p.3SS:M. Zaninović, Otoci Kvarnerskog zaljeva-arheološkostrateška razmatranja, (Arheološka istraživanjima naotocima Cresu i Lošinju, i:c:danjc HADa) Zagreb 19S2 p.p. 43, 45.

3( A. Faber, Arheološki pregled br. 20, Beograd 1979 p.183; Arh. pr. br. 19, Bgd. 1978 p. 74; Arh. pr. br. 23, Bgd.1982 p. 66; I Pavišić Arh. pr. br. 24. Bgd 1985. p. 57.Osim navedenih preliminarnih i?vještaja istraživanjajoš nisu obavljena. Na čitavoj je površini današnjegradske je7.gre Krka konstatiran pl'ethistorijski sloj IIdebljini od 50 centimetra u središnjem dijelu grada, dopreko tri metra na periferiji. Prema najnovijim istraži­vanjima autora u 1987. godini na lokaciji oko Porta Pi­sane potvrđen je kontinuitet životu u Krku od eneoliti­ka preko rane i kasne bl'once, kral jače zaslupanu [a:c:umlađeg željeznog doba.

4/ Neobjavljena istraživanja V. MIrosavijevića na gradiniKostrilj kod Vrbnika potvrdila su kontinuitet života natom lokalitctu takoder vcc od brončanogdoba.

5/ C. Marchesetti, I t:astcllicri preistorici di Trieste e dellaregione Giulia, Trieste 1903; B. Bačić, Prilozi poznava­nju prahistorijske gradinske fortifikacije u IsJri. Adria·tica praehisloriea ct antiqua, Zagreb 1970 p. 215

6( M. Bolonić, I. žic Rokov, Otok Krk kroz vijekove, Za­greb 1977 p. p. 12, i4

7( B. Bačić, Prilozi poznavanju prahistorijske gradinskefortifikacije u ISlri, Adriatica praehistoriea ct antiqua,Zagreb 1970 p. 215; V. Mirosavijević, Gradine i gradin­ski sistemi u prethistorijsko i protohistorijsko doba l(otoci Cres i Lošinj), Arheološki radovi i rasprave br. 7.Zagreb 1974, passim; Isti, Istraživanja na otocima Loši·nju i Cresu, Ljetopis JAZU 60, Zagreb 1955 p. 205.

8/ I\·t. Bolonić-I žic Rokov, o. e. p. 316 donose opis gradincKaslir kod Punta odnosno Susa kao koncentričnogra·đene ~idine od suhozida. Ostale se gradine spominjusamo pu nazivu ili nalazima.

9( 1133. gudine spuminje sc kobni sukob pirata i Krčana,

Krčani se obrane uz pomoć Venecije, ali su matno stra­dale gradske zidine usp, M. Bolonlć·I Zie Rokov, o. e, p.52.

10( Arheološka istraživanja II Krku i Omišlju vrši od 1970godine autor ovuga rada iz sredstava wanstvene temeInstituta za povijesne ?nanosti, Odjela ~a arheologiju,u:c: sufinanciranje Općine i Turistićkog saveza u Krku.Stalni sUl'lldnik u ekipi autora bila je arheolog mr Ivan­čica Pavišić, uz povremenu suradnju mr Aleksandra

.28

Durmana i bivših studenata arheologije Filozofskog fa­kulteta u Zagrebu.

11/ R. Katičić, Podunavlje i Jadran u cpu Apolonija Roda­nina, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja S,Sarajevo 1970, p. 71; isJi; Illy.-ieus f]uvius, Adriaticapraehistarica et antiqua, Zagreb 1970, p. 387-388; A.Faber, Grieehisehe und .-umische Seewege lJnd Hafenan der nordadriatisehen Kuste, Ae!Cs du VU" Congresde la F. I. E. c., vul I. Budapest 1983 p. 392-393,poseb­no 387 bilj. 10

12j R. Katičić, Podunavlje i Jadran u epu Appolonija Roda·nina p. 107. A. Mohorovičić, Apsyrtides - Apsoros, Car­nuntina, Graz·Kiiln 1956 p. 95; E. Imamović, PseudoSkymnova vijest (I dobijanju kosiu'a na kvarnerskimotocima, Jadranski zbornik VII. Rijeka [972 p. ]5].

1]/ Liv·, HisL, X, 2 usp. M. Zaninović, Otoci Kvarnerskog7.aljeva - arheološko strateška ra7.matranja (Arheološ·ka iSlraiivanja na otocima Cresu i Lošinju - i:c:d. HA­Da) Zagreb 1982 p. 46

14( Curicum kod Plinija / Curictac. pripadnici zajednice­Plin. NH III, 1]9, Kurikon kod Ptolomeja - Pto!. Geog­raphia II 16,8 usp. M. Suić, Antički grad na istOČnom

J,idranu, Zagreb \976 p. p. 296-30015( Usp. bilj 23 o. dj.16( 1\1 Suić, Antički grad na istočnomJadranu p. 34.17( P. Stieotti, Bericht uber einen AusOug nach Liburnien

lJnd Dalmalien 1890 und 1891, Al·chaeologiseh.Epigrap­hische Mittheilungen aus bsterreieh-Ungarn XVI, Wi·en 1893 p. 36 U prijepisu natpis glasi: TVRVS . PATA­LIVS . GRANP . OPlA F . I VENETVS . LASTIMEISTS. HOSP' E (PRAFMVRVM - LOCAVERVNT· LOGI p.CXI . ALT· P . XX . EISDE· PROBI usp. CIL III 1329S.

18/ A. Faber, Prilog kronologiji fortifikacija tl primorskomIliriku. Jadranska obala u protohistoriji, Slmp07.ij Dub·rovnik 19i2, Zagreb 1976 p. 233 i slS a, b•.

19( V. Ruievljanin Dautova, Ranorimska nekropola u uvaliSepen kod Omišlja na utoku Krku, Diadora VI Zadar1973 p. 181: D. Rendlć-Mioćević, Novo otkriveni natpiso fulfinskom vudovodu, Vjesnik Arheološkog mUlcja uZagrebu 3, serija sv. VIII. Zagreb 1974 p. 48; R. MatejčićGaleb god XVII, Rijeka I. XI 1974; A. Faber, FuJfinutnrimski grad na Krku, Covjek i pt'ostor br 270 Zagreb1975 p. 22; iSla, Luka antičkog Fulfina na otoku Krku,Pomorski zbornik knj. 19 Rijeka 1981 p. 309.

20( M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb1976 p. 228

21/ A. Degrassl, Il eunfine nord orientale dell'Italia roma­na, Bern 1954.11]; Datinmja slijedećih autora varirajuprema nalazištima odnusnu sektorima limesa, koji supo svoj prilici na nekim položajim,i legli na ranije forti­fikacije antičkoga doba: P. Stieotti, Ii limes delle AlpiGitIlie, Roma 19]7: G. Brnsin, II vallo romano in AlpeGiulie, Limes Studien. Frauenldd \959 p. 39: J. Sašel.Cl:tllS\lrae Alpium Iuliamm, Arheološki radovi i raspra·'~'.l, Zagreb 1963 p. 155 P. Petru, Neuere Grabungen anden Clausura.e Alpium IuJialUm, Studien;o:u den Militar·gren;o:en Roms, Koln-Graz 1967, p. 123; R. Matejčić, Sc·dam godina rada u istraživanju liburnijskog limesa, 05­jl.'Čki ~bornik XII, Osijek 1969 p. 25 / U posljednjimistraživanjima sudjelovala je i potpisana(. Alpski je Ji.mes I istočnim Gojima posluiio kao strateška linijausp. ~'1. Suić, Liburnia Tarsaticensis, Adriatica Zagreb1970, p. 705

22( Kromayer.Veith, Heerwesen und Kriegfiihrung derGrieehen und Romer, MUnchen 1928 p. 553

23( O bitci izmedu Ce~ara i Pompeja, kod Krka 49. g. pr, n.e saznajemo i za širu lokaciju i~ Cezarovih komentara- C. Julii Caesaris commentarii de bello ci\'ili~, eJ. Pa­ul, Vindobonae et Pragae MDCCCXCIII, Lipsiae ].8.usp. I Homeffer, Caesar, Der Biirgerkrieg, Leipzig 1909p. 91. Sukob se odvijao pod vodstvom C. Anotnija od

Strane Cezarove vojske 1 Anlonii militumque dcditionl'ad Curictam proinde ch<ibus ac reipublicae parcerent.usp. De bello civili VIII, 3, 4, ITI, 4, 2; te III 10, 5; C. Pat·seh, PWRE VIII, Stuugart 1901. eul. 1835 donosi Luka·nov citat: Curictico Iitorc castra posuisenl ... , takoderu vezi istog sukoba. Prema interpretaciji G. Veitha, 1Geschichte der Fcldzligc C. luilius Caesar, "Vien 1906 p,350/ odlučna sc hitka zbil:t u tjesnacu između uvaleVoz na Krku odnosno kod otočića Sv Marko. Usp. i G.Veizth, Zu den Kampfen der Caesarianer in Illyrien,Strena Bulidana p. 269.

24/ F. Rački, Documenta hislOriae chroaticae periodum an·tiquam illustranlia, Zagreb 1877 p. 227

25/ Slavenska plemena su uz obale Jadrana već u početku

naseljavanja upotrebljavala z.a putrebe osvajanja drve·ne čamce i7.dubene od drva u jednome komadu, takoz."ani monoksil. Na otoku Krku su se takovi čamci upot·rebljavali još u p.ušlom stoljeću, takoder i na Rabuusp, I]ustrinllla po,·ijest Jadranskog pomorstva, Za·gr-eb 1975 p. 16.

26/ Najstariji nalaz hn'atskog broda potječe i7 II stoljeća apronaden je u Ninskoj luci; veći brodovi koji krstareJadranom i prelaze ml talijansku obalu spominju sekod kroničora Pavla Djakolla w(; puluvicom VII st.olje·{:<l, usp. o. c. p. 30.

27/ Crkvu je snimio i obradiu Marinu Baldini, suradnik uekipi autora. Objekat pravokutnog tlocrla unularnjihdimemija 14 x 5,80 metara orijentiran je istok.zapad sistaknutom apsidOln na istoku. Apsida ima i7.vana petslijepih arkada sa pr07.odma polukružnog završetka.Objekat je u nekoliko navrata pregradivan. Uz crkvu senalaze ostaci 7.idO\'a vjerojatnO samostanskog kom·picha. Kod V. Stefanića Glagolski rukopisi otokaKrka, Zagreb 1960 p. 291, Sv Mikul u Ogrulu je g. 1508još bio u funkciji,

2111 I. Ostojić, Benediktinci tl Hrvatskoj, .~vezak l, Split1963p.371

291 M. Bolonić - I. Žic Rokov, Otok Krk kroz vjekove, Za·greb 1977 p. p. 143; 490 I. Ostojić, 0, c, svezak Il, Split1964 p. 193. O predbenediktinskom monaštvu l. OslO'jić, svezak I, Splil 1963. p. 31 posebno p. 76/ samostaniiz kraja VI, stolj';

30/ I. Ostojić, o. c. s\'e7.ak I. Split 1963 p. p. 233-239. Potre·bu za obranom (o. c. p. 76) p<Jt\'fduju i toponimi naKrku: Lupeška draž.iea, Zala draga, Lupeški porat, usp.M. Bolonić·1. Zie Rukuv, o. c. p. 382.

31{ Arhitektunski snimak Ivrdave posjeduje navodno Regi·onaini 7avod 7a 7.aštitu spomenika kulture u Rijeci,snimljen prije gradnje mOSla.

321 I. Ferctić, Povijest grada i otob Krka, Vrbnik 1918 /rukopis, puhranjen kod obitelji Ferelić u Rijeci, usp. 1\1­Bolonić -1. Zie Rokov. o. c. p. 443/ Z. Gunjača, Kasno·ilnlička rortifikacijska arhitektura na istućnojadrall'

skom priubalju i ulodma, Materijali XXII Novi Sad1986[1.127.

331 i\'L Bolonić - l. Zic Rokov. o. C. p. 444.

341 o. e. p. 443; I. Ostojić, Renediktinci u Hn'<ltskoj, svezakII p_ 188.

351 Fibula se nalazi tl puhrani kod nalaznika Z. Mandekićaiz Kraljevice, pronaden;~ kao povr~inskinalaz na utoku.

361 G. J\IarjanO\'ić·Yujović, Krstovi od YI do XII veka i7.zbirke Narodnog mU7.eja, Beograd 1977, p. 26; I. Petri·doli, l piu anliehi edifid ahristiani di Zadar, Arheul(,)g·ki vestnik SAZU XXIII Ljubljana 1972 p. 332.

37/ N'1.7iv Korintija ne nl0r., bili vezan Ul grčki Korint mada bismo lvrdavu mogli s arhitektonskog gledišta U~·

purcdili sa tvnlavom Akrokorint puviše današnjeg Ko·rinta. što je pomon:ima moglo poslUŽiti kau ideja Lanaziv t\'l'dave u Bosaru na Krku. Prema P. Skoku scmedutim nazi>' Korintija može tumačiti i na drugi na·čin; Koriti IkrciLi/ prema P. Skok, Etimološki riječnik

p. 160. Il1Icrcsantan je i naziv »korališle« na području

Promine, za raskršće u selu i »kodIiŠte.. koji se upot·rebljava u Bukovici odnosno okolici Benkovca 7.a gum­ilO koje ujedno slu}.i za sastajanje, vijećanje; sudenje.Lokalitet Bosar se spominje 1426. godine kao Kloštar,gdje se nalalj crkva sv. Nikole a pripadala je templari.ma, usp. M. Bolonić, l. Žic - Rokov, Otok Krk kroz \'je­kove, p 371 i 395 navode n<lziv Bosar kao stariji, dok jenaziv Korinlija uveden kasnije; usp. i I. Ostojić, Bene­diktinci u Hrvatskoj sv. l, Split 1963 p. 371 bilj. 3. usp. iC, Marchesetti o. e. p. l1l.

38/ Na lokalilet je autora upozorila R. Matejčić, koja je ta·mo vodila podmorska iStl·aživanja. 1985. gudine organi·zirao je Turistički savez Krka 1 B. Tuđor' i J. Karabaićiobilazak lokaliteta. koji je snimala i obradila autoricaU7. P01110Ć na\'Cdenih, 7.a potrebe preliminarne studijc.Naredne godine je suradnjom Turističkogdruštva Baš­ka rcali:l;irano ekipno iStnl1:i\'anje Instituta za povijes­ne zanusli Odjela za arheologiju /A. Fabcr; I. Pavišić. 2.Tomičić i K. Rončević i aps. arheologije M. Baldini';Ruševine lvrdave je lemeljitije obradio Ž. Tomičić. Li·teratura o tvrdavi nije obimna Štel je s obzirom na ne·pristupačnost Vele Luke nv.ull1ljivo. Spominje se ug­hwnum usput, u sklopu dnlgih studija; 1\'1. Bolonić, I.2ie Rokov, Olok Krk kroz vijekove, Zagreb 1977 p. 371 i395; I. Ostojić, Benediktnici u Hn'atskuj ~V. [I Split1964. p. 181 navodi, da je preko beneficija sv Lucije uBašćamkoj DraLi pripadala nekadašnjem benediktin­skom samostanu sv. Lovre u Krku i crkva sv. Nikole uBosaru, usp. Y. Stefanić, Croatia sacra, 1936 p. 21,56/cit. prema Ostojiću p. 181 bilj. 9. Z. Gunjaća, Kasno­antička fortifikacijska arhiteklura na istočnojadran.

skom priobalju i otocima. Odbrnmbeni sistemi u prais­toriji i antici na tlu Jugosla\'ije, t-bte1ijali XXII, NoviS:ld 1986 p. 127; L. Pristcr, Vela i Mala Luka, BitIenDruštva prijatelja bašćanskogpodručja u Rijeci, god. 2.br. 2 - sijećanj, rijeka 1980 p. 17.

391 M. Bolanić - l. :žic Roko\', Otok Krk kr07. Vjekove, Za·gl'eb 1977 p. 385.

4()1 O strategiji u anLičko doba usp. Kroma)'er _ Veith Hc·en\'esen und Kriegfiihnmg der Gl'iechen und Romer.Mlinchen 1928.

41/ A. Faber - R. Matejčić, Lopar. Novi Vinodul, Vijeslidru~t\'a muzealaca i kOll7.ervatora Hrvatske iz/I%3Zgh., 1%3 p.44-47. Istočno od hotela Lišan u Novomnalaze se o.staci fortifikacije koja se zapravo sastoji odobramhenog 7.ida ušću"anog samo u dl'a poteza, orijen­tirana spram kopna. Bedemom je hio omeđen prustorsve do obale, zatvarujući čelvrtastu povr~inu nepravil­nog tlocrta. Ovu bitjdku dajemo radi evenluclnog po­ve;o:ivarlja sa tvrđavum na Glavini. :Nepuznanica su i od­nosi na rclal:iji Korintija - Novi Vinodol. Z, Gunjača.

o. e" p, 128 pripisuje s re7erV0ll1 ovaj objekt ka~noj unli·d.

42/ Crkvu na Kolintiji spominju navedeni autori u bilj. 48o. dj. Ul patronim SI'. Nikole, no ne lrla se. da li se takozl'all! crkvl! u samoj tvrdavi ili se naziv odnosi na sak­ralni objekt u podnožju l\'l"đa\'e Ul Malti luku, koji stojijoš danas uščuvan do knl\'a. Moguće su i zabune s ob·jl:klom sv. Nikule u Ogrulu kod obli'.nje Glavine. l. Os­lojić, Benediktinci u Hn'atskoj svezak II p. 181 navodi,da je erkva sv. Nikole u Bosaru kod Ba~ke pripadalacrkvi sv. Lovre I nekadagnja benediklinska opatijal uKrku.

431 U lo vrijeme je podignUla i crkva sv. Nikole u Puli icrkva u Danjolama u Istri. mada im Marušić ostavljane~\o ~iri vremenski raspun, usp. E. Marušić, Dva spu·mcnika zgudnjesrednjeveške arhitekture iz ju1.ne Istre,Arheološki \'CSlnik SAZU. Ljubljana 1956 VII f-2,p. 143.Objekli sa lezenama javljaju sc" uglavnom oko VI stolje­ća. usp. N. Cambi, Starokršćanskacrh'ena arhitekturana podrućju salonitanske melropolije. Arheološki vest-

129

Fab<'r ,l,1~b"ud"a. Own n" neka \lwr<kt\j~ Q,,,ka Krka OO "remena rrethi'\<>rije d" ,""tike; .re<lnjeg ,"ii.b. p,.ilm.i J -4, ll)_ 140 (19~NI9S7)

nik XXIX, Ljubljana 1973, p. 618. Usp. i datir...nje vrlosličnog sakralnog objekla u T<H<lCU na Komatima, I.Petricioli, _Toreta_ na oloku Kornalu. Adrialica pl"3C'hisIOrica et antiqua, Zagreb 1970, p 717 Petricioli po\·e·zuje o\'aj objekat sa sličnim crkvama na Braču. Sohi i~'Iljclu. datirajuci ga u vrijcme od 5 do 6. stolj. znači ne·.šIO ranije usp. o. e. p. 725. Interpretirajuč Cambijevcanali"le arhitekture donosi svoj pogled na datiranje ne·kih srodnih sakralnih Objekata Z. Gunjača, O pojavielemenata kasnoantićke graditeljske tradicije na ne·kim ranosrednjovjekovnim sakralnim objektima, Cc·tinska krajina od prethistorije do dolaska Turaka, izda·nja HADa, Split 1984 p. 2:53. Tom se vremenu pripisuje ibi7.antska crkva u Dubrovniku, usp. J. Stošić, Sažcti pri·ka7. istr...ih'anja nala:ta i problema pre:tentacije pod ka·tedralom i Bunićevom poljanom u Dubrovniku. Godiš·njak :ta~tite spomenika kulture HI"\"atske br 12, Zagreb1986 p. 242. U drugu polovicu VI stolj. datirana je bi·7.anlska bazilika u Ulpijani, usp. h'anka Nikolajević

sahranjivanje u ranokršćanskim crhama na području

Srbije, Arheološki vestnik SAZU XXIX, Ljubljana 1978p.678.

441 B. Fletcher, A History of architecture, London 1948, p,235, 236: M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu,Zagreb 1976 p. p. 230, 233.

451 M. Bolonić - I. lic Rokov, Otok Krk kroz vjekove, Za·greb 1977 p. 371

46/ o. c. p. 21.47/ Sakralnim objektima u Maloj luci posvctiti će se "ge

pažnjc II posebnoj siUdiji, u suradnji sa povijesničari.

ma umjetnosti. Za ckn'u sv. Nikole usp. B. Fučić, SvetiJuraj i zeleni Juraj, Zbornik za narodni život i običajc

br. 40, Zagreb 1962 p. 12:9 crkvu S\'. Julija datira u XII­XIII slolj. Lj. Karaman, Pregled umjetnosti uDalmaci·ji, Zagreb 1955.

48/ A. MohorO\o1čić, Problemi tipološke klasifikacije obje­kata srcdnjevjekovne arhitekture na području Istre iKvarnera, Ljetopis JAZU knj. 62 Zagreb 1957; I. Fisko­vić, RanokrŠĆan.~kc crkvice na Sutvari, Gubavcu i Luč­

njaku kraj Majsana u Peljdkom kanalu, VAH Dalm,LXV·LXVII Split 1963 -65; isti. o I'anokršćanskim spo·mcnicima naronitamkog područja, Dolina rijeke Ne­rel\"(: ... Ih:d. HADa! Split 1980 p. 214: B. Marušić,

Monumenli isuiani dell'architettura sacrale altomcdi­ocvale con lc apsidi inscritlc. Arheološki \'cstnik SAZUXXIII Ljubljana 1972: p. 2:66; N. Cambi, Starokršćanskacrkvena arhiteklura na podrućju salonitanske metro·polije, Arheološki vestnik XXIX Ljubljana 1978 p. 606;Z. Gunjača, O pojavi elemenata kasnoantičkegradilelj·

skc tradicije na nekim ranosrcdnjo\'jekovnim sakral·nim objektima, Cctinsb krajina od prethislorije dodolaska luraka, i~danje HADa Split 1984 p. 253: T. Ma·rasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji mnosrednjov­jekovne arhitekture u Dalmaciji. Prilo~i istraživanjustarohn'alske arbileklUl'(', Split 1978 I. Petricioli, "To_I'cta_ na otoku Kornalu, Adriatica pl'aehistorica et ami·qua, Zagreb 1970 p. 717. S ob.drom na Ilontnu obrduusp. Vezić, Ranokr~ćanskaarhitektura u Zadru i na za·darskim otocima, Godišnjak z:\štite spomenika kultureHn·atske. br. 12, Zagreb 1986 p. i61. Na ovome mjestuz<lll\'aljujem kolegi B. Fučiću na smjcrnkama u \'e7.i is·tl<lt.i\·anja Korinlije i njczinih spomenika,

491 Usp. bilj. 47 o. dj. Za moti\'c fresaka usp, 1\1, Fagialo, Tc,odoricus·Christus·Sol, Arheoloski \"estnik SAZU, XXI·ll, Ljubljana 1972 p. 113. ()dnosno B. Fučić, Sveti Jurajo. c. p. 129.

50/ usp. Sutivan na Br<l(;u, eim kod Mostara, Zablje uBosni. usp. sve N. Cambi, Starokrkanska crkvena arhi.tektur... na području salonitanske mctropolije. Arheolo·~ki vestnik XXIX Ljubljana 1973 p. 617: T. Andjelić,

Kasnoantička ba7.ilika u Cimu i litomisliCima kodMostara, Arheološki \'estnik SAZU XXIX, Ljubljana

130

1978 p. 628.: Uie datiranje tih objekata. podredeno jepojavi lezcna, koje siiu II kasnije razdoblje, II drugu po­100'icu 6. stoljeća.

51/ B. Fletcher, A. Histal)' of archilecHlre, London 1948 p.236

52:/ M. Suić, Ckjena I<ldnje L. Margetića, Konstantin POlfi·1"Ogcncl i \'rijcme dolaska Hrvata, Zbornik historijskogza\'od:1 JAZU, vol. 8 Zagreb 1977, p. 96, Da je istu snagubo Franačka drtava u zapadnom Balkanu imao Bi·7.ant pokršta\'anje bi Hn"ata do~lu :tnatno ranije o. c. p.96.

53/ I. OSlojić, o. c. svezak I p. 250, sl 130.54/ I. OstojiC-, o. c. svezak I p. 22:7, sl 108.551 I. Ostojić, o. c. s\'ewk Il p. BO; Z. Gunjača, Kasnoalnič­

ka forlifikacijska arhitektura na istočnojadranskom

priobalju i otocima, IObramheni sistemi u praistoriji iantici/ Matcrijali XXII, NO\'i Sad 1986 p. 127.

56/ A.Badurina, Bi7.antska utvrda na otočiću Palacoi, Arhe·ološka istraZivanja na otocima Cresu i Lošinju, i:td. HA·Da. Zagreb 1982 p. 171. O plovnim putevima u Kvarne­ru isti. Bi:tantski plovni put krol otočje sjeverne Dal­macije, Radovi bizamološkog skupa u Beogradu 1985.g., II štampi. Z. Gunjaca, o. c. p. 131, naposc M. Suić, An·tički grad na istočnom Jadranu, Zagreb 1976 p.227 - 262:.

THE STRATEGM:IC ROLE OF THE ISLANDS OFKRK FROM ANTlQUITO TO THE MIDDLE AGES

SUMMARY

Of all the islands of the Adriatic, the island of Krk isthe largest and in economic terms the most interesting forhabilation. Of special significance is Krk's geographical po·sition. Through its dose position to the mainland coast itmay be considered as an extension of the ban-cn coastalslretch. This has been illuslrated by the occasional occupa·lion of somc :lreas of the island by m:linland coasIal inhabi·tanls.

I::.~cclk'nt harbours accessiblc in all we:llhers arc lO befound by Omišalj in the north'\\'cSI of the island and by Ma­linska 011 the soulh \:oast: around Krk at Punat ba)', BaškaLuka and Vela and Mala Luka on lhe e~lrcme norlh-eastpoint, which is orientaled 10 the navigable Senj channel.For the maintenance of communications with the main­land, sigirieant are Soline bay facing the historically.knownVinodol arca on the mainland, and VQZ bay, thc closest po­rt tu the mainla'1d. This bay is defended by the strategicallyintel'csting smtlll island of Sv. Marko whi(:h today formstlll" \:entral foundation for the Krk briJge.

The island of Krk was an important focal point for na­\'al trarnc sin(:c prehisloric times. This has heen confirmedby the archaeological invesligalions of the hHlfofts of lheisland and eSI}CCially in the town of Krk. today's economicand administrativc centre and in all periods lhe island's le­ading scttlcment. Rich stratigraphy dating from the BronzeAgc to the Tron Age has been fnund within lhe town core it­self. Roman building aClivity has been confirmed as earlyas the first ccntury B. c., the date of the building of thetown walls. At this date the senlcment played a role in Ra­man history 011 the occasion of thc Civil War between Cae­sar and Pompey. According 10 the descriptiun& of hislori­ans. tifter tbc overwintering of ships _ad Curici POl'tum« abaltic took place in Krk walers, It is supposed thalthe bal·tle was fought in the narrows belween the small island Sv.Marko. i. e. in the channel by today's Lantel"lla. The otherRoman seUlemeni on the island Fulfinum by Omišalj wasalso involved.

Fn~r Ald""tldr", O.vrl no l1eka ut\'rđenja ULO.O Krka od \'romona prethi'l<>rijo dn onl'k. j ,",dru~~ vl,kk., Prilo,i .J _4, 113- 140 (1~86/ 19S71

The str'lllegic position of the prehistorie Omišalj hil­Ifurt suggests its use as II refuge by the inhabitants of Fulfi­num and this may be the rcason why the Roman Fulfinum,which lies in the Scpen bay, did not have any strong wallslike Krk. We suppose that Fulflnum was a newly plannedsettlement for vcterans and did not have anv administrati­\'e functionin the island. Furthermore the pOsilion of Fulfi­num is protected from lhe sea by a coastal wall, tuday des­troyed by thc sea, but until rttently harbour moles anddefensive towers were visible.

The strategic role of the island of Krk becomes moresignificant in lhe period of late antiquity, i. c. Byzantium.Adjacent to the castcrn eJge of Fulfinum in the area of For·tica a fortification was bui1t to defend Omišalj harbour. Wi­thin Fulfinum itself separate fortifications with a massivewall can be followcd. Special defences were huHt by thewharves of V07. and Sv. Marko.

AI the same lime the defences of Krk were reinforcedby towers on the cast side fadng Porta Pisane while the cityarea was reduced. The south walls by the sea were renewed

and must probably the area round thc cathedral and thebishop's palace were consolidated jnto a separate complex.

Qf special importance arc lhc as yet insufficienlly in­vestigated fortifications on presently dcserled sites on thecoastal side of the island, especially the fortn~ss Korintijabetween Vela and Main Luka on the Senj side or the islandand the fortificalion on Glavina which faces Novi Vinodol­ski. According to surveys and observations carried out tudate, we can suppose a purely strategic purpose for thesecompleses, mOSl probably buHt in the Byzantine period.Howe\'cr it rcmains possible lhat some of the fortifications.for example the wall on thc Glavina, arc carlier, being apart of the Italian Limes built al the beginning of the fiftheenlury for the protection of Italy against the barbariansand which extended from Rijeka ovcr PreziJe. Certainlyfortifications on the north eoast of the island of Krk are in·teresting for the process of occupatiun by Croalians as wdlas for the defensive needs of By7.antium and Venice. We ho­pe that closcr examination of these complexes will contri­bute to the hetter understanding of this very complicaledperiod of Ollr past.

131

_ N

132

2

1/ Detalj bedema preti/islOrijskc gr<ldille Zagrsjinc kod Krka j[ulO A. Fa­her/

2/ Gradska jezgro Krka okn/tena bedemima, uz redukciju prethistorijskihbedema u doba kasne anrike. /rcz;J.lJe lemsc u desnuj polOI'iei sfike./Folo Agencija <:1/ Eotodokumclllaci;u Zagreb/ 133

3

1/ R,mo<Jncičkibedem kod Franjelfl}.čkogsa.m0stana II Krku

21 Natpis l·czan uz izgradnju ranoamičkogbedema

3/ Temelj jugoislO<.'nog ugla antičkog bedema Krka, južno od Porta Pisa·ne /[0(0 A. F./

134

4

1/ O/ok Sl'. A1.'trkB prije jzgradnj~mOSltJ frolo A. F./

ZI lkta/j t1'rdan~ns otoku SI'. Marka 1970. g. /(010 A. F../

135

II Poluorok Veli Grad 5<J rtom G/;lVin.1 na sjel'~rnuj abbU Krk» II00oA. F./

5

---

ZI LokaJi/el Vinca nasuproi Glavine U~ IJl7l/U Ogru/. /FCJtQ A. F./ Sasmadesnu lokacIja ru5c1ina erkl'e.

-.-'.-

Faber Aleksandra, Osvrt na neka utvrđenja otoka Krka od vremena prethistorije do antike i srednjeg vijeka, Prilozi 3 -4, 113 -140 (1986/1987)

6

II Pogled na ulaz u fortifjkaciju na Gla vini IVeli gradi

21 Detalj poteza zida fortifikacije na Gla vini spram uvale Sršćica IFoto A. F.I 137

Faber Aleksandra, Osvrt na neka ulvrđenja otoka Krka od vremena prethistorije do antike j srednjeg vijeka, Prilozi 3 -4, 113 - 140 (1986/1987)

7

138

II Pogled sa Glavine spram Vinodolskog kanala. IFoto A. F.I

21 Lokva na Gla vini IFoto A. F.I

Faber Aleksandra, Osvrt na neka utvrdenja otoka Krka od vremena prethistorije do antike i srednjeg vijeka, Prilozi 3 - 4, 113 -140 (1986/1987)

8

II Pogled na tvrdavu Korintija sa obale Male Luke. IFoto A. F.I

21 Dio ruševina naselja u podnožju tvrdave Korintije IBosarl u Maloj Lu­ci. U desnom uglu ograđenogprostora naziru se ruševine crkve sa tro­Usnom apsidom IFoto A. F.I

139

Faber Aleksandra, Osvrt na neka utvrdenja otoka Krka od vremena prethistorije do antike i srednjeg vijeka, Prilozi 3-4, 113 -140 (1986/1987)

9

II Crkvica sv. Nikole

21 Crkva sa trolisnom apsidom

31 Mala apsida nepoznatog objekta u naselju uz Malu luku IFoto A. F.I

140

Zeljko TOMICIC

NOVIJA RANOSREDNJOVJEKOVNA ISTRAŽIVANJA ODJELA ZAARHEOLOGIJU

17vorno znanst\'eno djeloSn:unjovjekovna arheologija

Original scientific paper.\,'edieval archaeologyUDK 903.43 (497.13) -65-

Zeljko Tomičić

41000 Zagreb. YUInstitut za povijesne znanostiSveučilištau ZagrebuOdjel 7.a arheologiju, Krčka 1,

Rađom je obuhvaćeno terensko istraživanje autoru Ila čitavom nizu arheoloških lokali­teta na otoku Krku, u HIVatskom zagorju i Kalničkom prigorju. Rekognosciranjem i pokus­nim istraživanjem obavljenim na sakralnim objektima u okolici Punta (sv. Juraj u Maloj Kra­si, sv. Nikola na rtu N:egritu i sv. Jerolim), kao i na fortifikadjskim gradevinama iz vremenapn:e bizantske "Iada\,ine na Jadranu (rt BHkup~ći i poluotok Sokol), stvocene su predodžbe- oslojevitosti arheološkog na~ljeda u nedo\'oljno istaživanim dijelovima otoka Krka.

Autor u nastavku donosi rezultate ograničenog arheološkog :r.ahvata na kastrumu Vrbo·ye(: u Hrvatskom zagorju. Pokusna arheolo!ka iskopavanja U7. otkriće segmenata fortifikacijearhitekture uka7.ala su i na vi!estrane kulturne utjecaje prepo:.:natljive u pokretnom maleri·jalu zatečcnom u plemićkom gradu Vrbovcu.

U okviru istraživanja al'hculoskc topografije Kalničkog prigorja autor je pokusnim-san­dimajem dokanIO postojanje ostatka naseobinskog groblja manje seoske zajednice bjclob.rJske populacije na lokalitetu Prekri'.je koJ Gornjeg Obre'.a.

II tekstu pod gornjim nazivom daje se prikaz re­z\.iltata lcrcnskih istraživanja koja su tijekom protek­log razdoblja obavljena li organizaciji Odjela za arhe­ologiju Instituta za povijesne znanosti Sveučilišta uZagrebu na području otoka Krka. Hrvatskog zagorjaiKalničkogprigOlja. Naime, u spomenutim regional­nim cjclinama obavljena su sustavna terestrička rc­kognosciranja i sondažna iskopavanja zaštitnog ka­raktcra koja su uklopljena u odredene projekte istra·živanja arheološkc topografije. Ovi regionalni projekti istraživanja uklop1jeni su u srednjoročni programrealizacije fundamentalnog prioritetnog projektapod nazivom: ,.Arheolo$ka karta Hrvatske«.'

l. Ranosrednjovjekovna arheološka istraživanja naotoku Krku

U protcklom razdoblju, djelomično 1986 a uglav­nom 1987 godine, obavljena su terenska rekognosci­«mja dijela jugozapadne obale otoka Krka na pod·ručju Mjesne zajednice Punat, kao i odgovarajuća is­tr-aživanja kasnoantičkogarheološkog kompleksa ne·daleko od naselja Baška na istočnom dijelu našegnajvećeg otoka (Sl. I, 1-5). U nastavku donosimo re­zultate ovih is1raiivanja imajući u vidu njihov opseg,glavne pokazatelje i značaj.

l.l. Istraživanja ua područjuMjesne zajednice Punat

Tijekom mjeseca srpnja i rujna 1987 godineobavljena su terenska arheološka istraživanja napodručju Mjesne zajednice Punat na otoku Krku ko·ja dc faclO predstavljaju početnu etapu u okvirusrednjoročno zacrtanog programa suradnje Odjelaza arheologiju Inslituta za povijesne znanosti Sveuči­lišta u Zagrebu, Mjesne 7.ajednice Punat iSamouprav.ne interesne 7.ajednice znanosti SR Hrvatske. Točni­

je rečeno rezultati dobiveni tijekom 1987 godine po­služili su kao temelj za izradu prijedloga projektapilot-istraživanja pod nazivom: ,.Istraživanja arheo­loške lopografije mikroregionalne cjeline Punat naolOku Krku (1987 - 1991).«

Doncdavna praktički nedirnuto područjejugoza­padnog dijela olOka Krka, u kojem je gravitacionosredište naselje Punat, promatrano s apsekta arheo­loške znanosti predstavlja jednu od najslabije istrai­vanih mikroregionalnih cjelina. Sporadični vrlo vri­jedni i z.načajni pokretni kao i nepokretni nalazi re­gistrirani na promatranom području od sredine 19stoljcća do neposredno iza Drugog svjetksog rata, is­ticali su bogato arheološko svjedočanstvo sva tri ar­heološka razdoblja. Jnteres pojedinaca i marljivo pri­kupljanje slarina bili su usmjereni ka obogaćivanju

arhL>ološkog fundusa ove sredine u okviru Arheološ-

141

ke zbirke FranjevačkogsamOSiana na otočiću Košiju­nu. U o\'u osebujnu oaw dospjeli su dragocjeni nala­zi iz Puntarske drage ali i iz drugih dijelova otokaKrka. l

Arheološkoj znanosli koja danas sve više primje­njuje metodologiju valorizacije ekosustava na posta­nak i kontinuitet života nije promakla činjenica, da •su upravo prirodne datosti mikroregionalne cjelinePunat u,," prometni značaj, prisustvo većih agrarnihzona, pogodnu mikroklimu i. dakako, povijesne od­rednice II prošlosti. bili temeljni antropogeni preduv­jeti koji su diktirali kontinuirano odvijanje života.Intervencije tog života prisutne su u pojavnosti vi­dljivih arheoloških relikata ali i u obilju toponomas­tičkih tragova koji signaliziraju bujan, bogat i konti­nuirani život brojnih populacija.

SJ. J. Polo?.f1j arhcoloških na/aZiSla na oloku Krku (J-5Jna kojima ..ou tijckom 1986 i 1987 godine obal'!ienaranusrednjovjekOI'ntt js/mijl'imja. Crtež: Krc.ifimirRončević.

Zivot u ovoj mikroregiji zasvjedočen je već uprapovijesLi, da bi u antici i osobito kasnije u ranos­rednjovjekovnom razdoblju bio prisutan na svakomkoraku. Objave života ovog područja u prošlosti oc­rtavaju se II pejsažu okolice Punta kao prapovijesnegradine i grobni humci, skupine rustičkih vila antič·

kog razdoblja popraćene tragovima ukapanja uz ru­bovc poljoprivrednih područja, na koje sc u kasnojantici s produ7.etkom u srednjovjekovlju nastavlja­ju objekti ali, zacijelo i prateći profani sklopovi. To­ponimi ovog područja zavrjeduju posebnu pažnju ar­heologije jer su, petrificirani u usmenoj predaji, po,tvrda ukorjenjenosti života u ovom kraju davno prijenastanka srednjovjekovnog Punta.

Istraživanja arheolo~ke topografije mikroregio­nalne cjeline Punat u 1987 godini od\'ijala su se u dvapravca. Prilikom terenskih rekognosciranja obuhva­ćen je priobalni pojas ove regije na potezu od lokaJi·teta sv. Juraj u Maloj Krasi do rta Crikvena južno od

142

naselja Stara Baška koje takoder pripada Mjesnojzajednici Punat (Sl. I, 1-4). Pored rekognosciranjakoja su bila glavni oblik istraživačkog rada pristupi.lo se i kraćem pokusnom arheološkom iskopavanjuna lokalitctu Mala Krasa. Rekognosciranjem navede­ne zone obuhvaćenasu arheološka nalazišta i objektina rtu Negrit. rtu Biškupići i Crikvenom rtu. Na spo­menutim lokacijama prikupljena je temeljna 'doku­mentaCija koja je svakako obogatila spoznaju o arhe­ološkim svjedočanstvima okolice Punta i ovog dijelaKrka.) Uz nekolicinu lokaliteta koji ukazuju na pra­povijesno razdoblje i koji nisu ovom prilikom obra­deni, ovim tekstom obuhvaćeni su isključivo lokalite­ti koji sc mogu pripisati kasnoantičkom i ranosred­njovjekovnom razdoblju.

l.l.l. - Sv. Juraj u Maloj Krasi(sl. 1,1

Arheološki spomenički kompleks otkriven prilikompokusnog istraživanja na lokalitetu Mala Krasa uda­ljenom 2,5 km južno od naselja Punat prepoznajemou pejsažu kamenite obalne linije na temelju bršlja­nom obraštenih ruševina crkvice sv. Juraja (T. l, 1).Okrenuto zapadu, tj. akvatoriju Krčkog zaljeva, ovoje nalaz.ište bilo predodredeno za uspostavljanje ra­nih oblika hvota. Ostaci sakralnog objekta sv. Jurajaoduvijek su bili predmetom interesa vlasnika zem­ljišta, slučajnih prolaznika, turista, te istraživača

amatera i znanstvenika. Početkom ovog stoljeća is­pred ruševina crkvice s njezine zapadne strane viđeni

su ostaci ljudskih skeleta, koji su potakli znatiželjuvrsnog poznavaoca prošlosti Punta muzikologa Ni­kolu BonifačiĆa·Rožinada uporno obilazi sve do šez­desetih godina to nalazište. U nizu tih obilazaka pri­kupljena je svojevrsna zbirka nalaza, koja je poklo­njena većim dijelom Arheološkoj zbirci Franjevačkogsamostana na Košljunu. Medu tim nala"l.ima sasvimizuzetno mjesto pripada ulomcima predromaničke

crkvene plastike, uglavnom dijelovima oltarnih pre­grada (pluteja) ukrašenim omiljenim ukrasima pred­romaničke epohe (T. 2). koji su otkriveni u unutraš­njosti sv. Juraja. Uz ranosrednjovjekovne nalaze pri­kupljeno jc podosta ulomaka antičke keramike (T. I,4), tegula i imbreksa, te dvije lubanje iz očito unište­nih skeletnih grobova.' Unutar crkve sv. Juraja ohav­ljena su ranije i manja kopanja na amaterskoj osno­vi, ali i stručni pregledi.' Crkvica sv. Juraja pripada12. sloljeću i pripisujemo joj romanička obilježje.Objekt je interesantnog titulara, pa je' i taj podatak,uz činjenicu da je nadeno lragova jedne svakako sta­rije graditeljske fa"l.e koja upućuje na predromaničku

epohu, kao i nalaza ostataka ljudskih skeleta, koji susignalizirali postojanje ukapanja, bio poticajan zasondažno istraživanje.

Tijekom arheološke kampanje u 1987. godini ot­vorena je II pretpolju sakralnog objekta s njegove za­padne strane, dakle neposredno ispred ulaza, pokus­na sonda veličine6,5 x 5 m, koja je duljom str:anicornbila okrenuta u smjer sjever - jug. Površina te son­de iznosila je 32,5 m'. Ovom pokusnom sondom, kojaje iskolčcnaoko 7,5 m zapadno od portal nog zida na­stojalo se pratiti, ne samo jasno uočjiv zid od kame­na lomljenca koji se s vanjske strane sakralnog ob­jekta naslanjao na njegov jugozapadni ugao i prote­zao u pra\'ClI zapada prema podzidu terase, već i ot-

'C,

SJ. 2. Situaciuni plan arhcuJu;kog komp/cha sv. Juraja II

iHaloj Kra.~i lJakon poku.mih is/miil'anja 1987 godi.nc. Mjerilo l : 100. Gnei: Krešimir Ronrelić.

kriti postojanje eventualne ranije arhitekture i odgo­varajućeg groblja oko crkve. Prije otkopa zemlje namjeslu iskolčene sonde pristupilo se fotografskom iarhitektonskom dokumentiranju crkve sv. Juraja (Sl.2), koja je 7.a tu priliku djelomično očišćena odbršljana i gomile kamenja na obodu apside. Nakontoga obavljeno je arhitektonsko snimanje presjekaobjekla. Snimljeni su u7,dužni i poprečni presjeci (SI.3, a-d), koji su pokazali jasne visinske odnose i stra­tigrafsku situaciju II odnosu na arhitekturu naknad­no iskopanu u sondi. Premda unutar crkve sv. Juraja

tijekom 1987 godine nije bilo sondiranja upravo ovipoprečni i uzdu7.ni presjeci uvjeravaju nas II postoja­nje ranijih građevinskihfaza postanka čitava arhitek­stonskog sklopa na lokaciji Mala Krasa.

Unutar arheološke pokusne sonde naišlo se najasne konture arhitektonskog sklopa kojeg tvori zidsmjera sjever - jug širine 0,60 m graden od kamenalomljenca sa dosta veziva na koji se pod pravim ku­tom nadovezuje zid smjera istok - zapad. Ovaj zidpokazuje istu širinu a u kampanji 1987 godine bio jeotkopavan u pravcu crkve, tj. njezina jugozapadnaugla ispod kojeg se nastavlja u pravcu istoka. Ovajnastavak ~ida nije se mogao pratiti,

Unular tlocrta sonde koja je dala tragove jednogoči10 starijeg arhiteklOnskog objekta ili detalj arhi­tektonskog kompleksa otkrivena je lijekom iskopa­vanja i izvorni nivo popločanja njegove unutrašnjos­ti. Popločanjc jc izvedeno kamenim amorfnim ploča·

ma (T. 1,2). Na niveleti podnice unutar tlocrta pret·postavljenog kasnoatničkog objekta otkrivcn je lije­po oblikovana ukopana i svodena grobnica orjentaci­je istok - zapad (T. l, 3). Ova grobna cjelina bila jenažalost devastirana što jasno potvrđuje razorensvod, ostaci keramičkih i staklenih posuda, kostiju idviju ljudskih lubanja, točnije kalota II zapadnom di­jelu grobnice. Ukopana svodena grobnica bila je pa­ralelna s obodnim zidom objekta orjelllacije iSlok ­zapad, Sjevernije od grobne cjeline l otkrivena je ta­koder razorena manja grobnica položena na nivopoda i gradena od kamena lomljenca vczanog jed­nostavnim vczivom. Unutar ovog groba koji je osobi­to sa istočne strane bio razoren nađeni su dijeloviskeleta malog djeteta. Grobnih priloga nije bilo. Uneposrednoj blizini grobne cjeline 2 s njeline istočne

strane Ul rub sonde nadeno je dvadesetak ulomakavelikog sarkofaga rađenog iz vapnenca. Ovaj je sar­kofag očito in situ razbijen i nije sadrt-avao nikakvepokretne nalaze. Posebno treba istaknuti vrijedannalaz ulomka abaka od kapitela s jasno vidljvoim uk­rasima od troprulastog pletera koji je otkriven u šUlisonde (Sl. 4)".

Kao što je to i ranije istaknuto kralkotrajna po­kusna arheološka iSlmživanja na lokalitetu MalaKrasa, točnije kompleksu sv. Juraja imala su u 1987.godini isključivo zaštitni karakter i kao takova posta­vila su pred istraživačevrlo sl01.en zadatak. Naime, urelativnu kralkom vremenu i po opsegu skromna ovaiSlra-l.ivanja trebala su dati odgovore na pitanja veza­na uz karakter nalazišta i vrijeme postanka istoga.Ostad ru~evina sv. Juraja u kojima se pouzdano mo·ie prepoznati sakralni objekL romaničkog obilježja,nastali su, ~acijclo. na ostacima jeđnog mnogo stari­jeg arhilektonskog sklopa, možda rustičkog karakle·ra, kako se to na temelju pokretnih nalaza tegula, im­breksa i osobito keramičkih ulomaka (amfore) pri­kupljenih tijekom ranijih rekognosciranja, moglo us­tvrdili. Tlocrtna dispozicija tog pretpostavljenog ra­nijeg antičkog rustičkog objekta poslužila je u kasno­antičko doba za oblikovanje ograđenog cemcterijal­nog prostora s jasnim ostacima raznovrsnog načina

ukopa, Ovom kasnoantičkom objektu definirane sutijekom 1987 godine samo zapadna i juina strana.Postojanje spomenutog arhitcktonskog sklopa suge­rira pomisao da je možda riječ o segmentu sinhro­nog sakralnog objekla s prvim titularom sv. Juraja.Ovaj titular inače je vrlo čest na iSLOčnojadranskom

B

e•"g•

A

IIC

J

-.I'--

S~. JURAJQ

-- .J,_,...J,I

I I IL._ --, lB"

I

i

0-=1 , 3 'm

!lrOD 3

'4~]

,),J@ S2.J~ !I'ob1

- '" -

Cy~~--- I , ,

, ,,-----l- I

!L

143

t<:ljI" ""lIIi"'~, Nov'J" ,·",""'''''d''J<)\j~.,wn" ;,,,... i.i,anja Odj~la 7":>' arn<'Ologiju, Pril",; 3_4, 14\ _ 173 (l9861!~~7)

A-A

~ i---------- -I

--------B-B

).,1~

~

o

SI. J. a) Poprečnipre~jd:. (A-A) kruz arheo!oski kompleksSl'. Juroja u ,\[.1101' Krasi. Mjeri/o l : !OO. Creei: K.Roni-el'ić.

b) Popl"'CĆni presjek (B·B) kruz cemetcrijalni kom·pleks ispred erkl-e SI'. Juraja u Ma/oj Krasi. Mje­rilo J : J(JO. Crtci. K. Ronc.:-e"i,'.

ej Uzdui.ni presjek (C-C) kroz arheoluski kump!eksSI'. Juraja u Maluj Krasi. Mjerilu l : J()(). Cnei: K.Rontelic.

dj Pogled na juino pnXe!ie erkl'e SI'. Juraja u Ma/ojKrasi. Mjerilu J : JOO. erfei: K. Rončcrič.

144

2 4m3

POGLED D

@ /

2~lji;o Tomi<'h'. Novija ,.. no.rednJovjcl.ovna i......~h,~njM Odjd~ Ia arh .... lo~ij". l·ril,,"; .l-~_ l~l ~ 173 (1'1&>1 J'J~7)

SI. 4. SI'.luroj u MIlJoj Krasi. NIllaz ulumka ahaka preci­romani{:kog kispifc11l I/kra~cn(}g lruprutastim pJct~

rom.liljcril0 I : l. Cn~t:K. Rončel'jć.

,/,,

,,,,"

, ,,,

prostoru osobito U vrijeme snažnog procesa kristija­ni:t.3.cijc nakon poznale Justinijanove rekonkvistc.Raniji nalazi ulomaka oltarnih pregrada otkriveni uul1utmšnjusti crkve sv. Juraja uz najnoviji pronadenprilikom i$kopavanja 1987 godine u šuti pretpolja neostavljaju prostora za sumnju u postojanje predra­maničke faze gradnje u kontinuiletu postanka arhi­lcktonskog sklopa u Maloj Krasi. Dakle, arheološkilokalitet u Maloj Krasi južno od naselja Punal poka­zao je nakon istraživanja provedenih u ljeti 1987 go­dine da je rijeć o poslojanju višeslojnog nalazišta,koje će u perspektivi svakako dati još interesantnepodatke.

1.1.2. - Sv. Nikola na rtu Negrit (Sl. 1,2)

Prilikom lercnskih obilazaka koje je tijekomsrpnja 1987. organizirao Odjel za arheologiju na ju­gozapadnom obalnom rubu utoka Krka. koji pripadaMjcsnoj 7..ajcdnici Punat. obavljeno je kratkouajnorekognoscir.l.l1je na rtu Negril juino od Punla. Ovorckognosclranje imalo je za cilj dobivanje odredeneimpresije o karakteru, stanju i vremenskoj pripad­nosti sakralnog objekta lociranog neposredno u zale­du napuštenog objekta svetionika na rtu Negrit. kojije poznat i pod nazivom rl Tranjevo! Crkvica sv. Ni·kole udaljena je svega dvije stotine metara od obal­nog ruba a s mora je vidljiva neposredno uzaledunapuštenog svjelionika (T. 3.1). Ova i7.0lirana pozici­ja na blagoj padini nasuprot otoka Plavnika i Kor­mata u Kvarneriću. podalje od kopnenih komunika-

cija doprinjela je dosta visokom stupnju očuvanosti

sakralnog objekta sv. Nikole (T. 3, 2). Riječ je o ob­jektu jednostavna longiludinalnog nerasč1anjenog

pravokutnog tlocrta s istaknutom poJukru7.nom apsi­dom (Sl. 5). Duljina crkvicc iznosi 9,15 ID a širina 5m. Objekt pokazuje izu'l.etno veliki otklon uzdutneosi u odnosu na pravac sjevera. Naime, crkva je or­jen tirana u smjeru jugoistoka vješto se prilagodujući

blagoj zaravni na padini prema obalnom rubu. Dekli·nacija i.mosi čak 120~ u odnosu na pravac sjevera.Pravilno oblikovana pravokutna lada završava na ju­goistoku polukru:t.nom apsidom, koja je relativno do­bru očuvana (T. 3,3). Ulaz II crkvu bio je sa sjeveroz.padne strane kao štO je vidljivo na temelju očuvanih

ostataka lijevog dovratnika. Desna strana crkve usli­jed urušenja zapadnog ugla objekta slabije je očuva­

na. ali sc ipak dade rekonstruirati širina ulaza, kojaje iznosila izvorno oko 1,20 m. Zidni plašt sakralnogobjekta odaje vrlo pravilnu tehniku gradnje od lijcpopritesanog kamena u pažljivom slojevanju. Mjesti­mično su zidovi. POPUI jugo7.apadnog ugla crkve,očuvani do visine od 2.90 m mjereno od nivoa zem­ljišta. Južni zid prema :t:apadnom uglu objekta u gor­njem dijelu opada ali je ipak sačuvao visinu od 2,30m. Na juinom kao i na istočnom zidu s vanjske slra­ne :t:apažaju se kvadratične rupe koje upućuju na teh­niku zidanja s tendencijom uslojavanja, odnosno iz­ravnavanja zida prilikom gradnje objekta. Na istoč­

nom ".idu visina varira od 2.10 m na sjeveroistočnom

uglu do 2,50 m na jugoistočnomuglu objekta. Deblji­na zidova varira od 0,55 do 0.60 m. Uslijed vrlo gustevegetacije koja ispunjava čitavu unutrašnjost objekta

145

tansku kapelu. Nažalost, tijekom terenskih rekog­nosciranja u 1987 godini nisu konstatirani u okolicisvetišla Lragovi znatnijeg arhitcktonskog sklopa kojibi ukazivao na postojanje bilo kakovog samostan·skog kompicksa. Pouzdaniju ocjcnu ovog objekta da­ti ĆC, zacijelo, nastavak arheoloških istraživanja.

t.t.3, Kasnoantičkiobjekt na rtu BIškupići

r---------L J

•

Na kamenoj hridi tik iznad strmih litica moremizbrazdane jugozapadne obale otoka Krka, kojih 5km južno od naselja Punat, naziru se, izmedu uvalaMajte i UsRaka na samom rtu Biškupići, konturemasivnog objekta (T. 4, 1)1. Rt Biškupići inače vrlointeresantna toponima .sjedinjuje dva bitna činitelja

koji su sami po sebi odredili postanak i karakter ar­heološkog objekta kojeg je tijekom 1987 godine po­sjetila ekipa Odijela za arheologiju. Naime, riječ jeprije svega o činjenici da se s prirodne zaravni na ko­joj je lociran arheološki objekt ostvaruje jedinstvenipregled nad čitavim akvatorijem Kvarnerića.Jednimpogledom može se obuhvatiti s ove dominantne pozi­cije prostor od Srednjih vratiju izmedu otoka Krka iCresa na sjeveru Kvarnerića,do otoka Raba i pripa­dajućeg mu arhipelaga sv. Grgura i Golog otoka (SI.1, 3) na jugu. Jasno se zapaža i područje do južnihobala otoka Lošinja. S druge strane prirodna zaštiće­

nost od sjevernih vjetrova i izolirana pozicija na rtuosiguravali su korisncima ovog objekta sigurnost, auvale Majte i Lisičak i morsku povezanost sa zale­đem.

Objekt na rtu Biškupići pokazuje vrlo pravilankvadratni tlocrt sa stranicama duljine S m (SI. 6). Zi­dovi ili bolje rečeno njihovi ostaci, jer je objekt uznatnoj mjeri ošt~en urušavanjem gradevnog mate·rijala, odaju vrlo solidnu gradnju. Nizovi velikih ka·menih pravokutnih tesanika tvore unutrašnje i vanj­sko lice ovog objekta a ispunu zidova tvori kamen

Sl. 5. Tlocrtni snimak erkw: sv. Nikoje na rtu Negritu.Mjerilo J; 50. Crte}; K. Ron&vic

Sl. 6. Tlocrt kasnoantičkog objekta na rtu BiJkupići. Mje­rilo J : 50. Crtci: K. Ronte-liti.

2,5m,o

,,,,,,,,,l,I,.(..----------------- ------

l,,,,,L _

nisu II 1987 godini registrirani podaci o detaljimaunutra~njosti lade, ali ona općenito ne pokazuje bilokakove tragove rasčlanjenosti tlocrta. Stopa apsidetj. njezinog svoda jasnu je vidljiva na sjeveroistočnoj

stranici strupa svetišta. Strop svetišta II potpunostije urušen a obodni zid apside očuvan je do visine odsvega 1,1S m.

U nedostatku konkretnijih popratnih nalaza, jersu rekognosciranja II 1987 godini obuhvatila samodokumentiranje i deskripciju objekta, teško je mogu­će preciznije. bez rezultata pokusnog arheološkog is­kopavanja. odrediti vremensku pripadnost sakralnogobjekta sv. Nikole na rtu Negritu. Ipak. II koliko uobzir uzmemo titular erkve sv. Nikolu, inače vrloomiljenog sveca uranosrednjovjekovnoj hagiotopo­nimiji našeg priobalja, osobito otoka Krka, kojega jekult dugo opstajao jače vezan uz zapadnjačku tradici­ju, onda se za sada zadržavamo općenito na pretpos­tavci da staro svetište na rtu Negritu treba promat­rati u okviru ranosrednjovjekovnog razdoblja. Poda­tak iz 1338 godine spominje ovu crkvicu kao samos-

146

telj/co Tamići", Novija ranosrednjovjekc>vna ;Ilraf;vanja Odj~la U ac~~nlc>~;Ju, )'riJo<; J _4, 141 -173 (l986119~7J

loml,jenae povezan obilato malterom. Unutrašnjastruktura lomljcnca i7..a. oplate od klesanih kvaderapokazuje tehniku opus spicatum svojstvenu kasnoan­tičkom ra7.doblju (T. 4, 2-4). U većem još zatrpanomdijelu objekta primjećuju se poveći ulomci od krup­nozrnatog bijelog mramora koji tvore veće nakupineu jug07..a.padnom i jugoistočnom dijelu objekta. Po­neki ulomci mramora po padini s južne i istočne

strane objekta pokazuju tragove profilacije i očito supoput ukrasa služili kao oprema njegove unutraš­njosti. Unutar kvadratnog objekta nazire se u njego­vu istočnom uglu niveleta od podnice. Sirina zidovaovog masivnog objekta varira izmedu 0,60 i 0,70 m.

Izuzetno dominantan položaj na rtu Biškupići,

vrlo solidna i masivna grada objekta pravilnog kvad­ratnog tlocrta, primjena tehnike gradnje svojstvenekasnoantičkomvremenu, s velikom sigurnošću govo­rc u prilog postojanju izrazito vojnog objekta koji jeimao funkciju straže (specula). Ova je straža imalakao najmanja u nizu kategorija utvrdenih objekatazadatak kontrole nad pomorskim saobraćajem uKvarneriću. Sa lokacije na rtu Biškupići kontroliralose ne samo uže, već i znatno širje područje SjevernogHrvatskog primorja. Izložen doduše udarima jakihjužnih vjetrova ovaj je objekt imao značajnu ulogu uosiguranju unutrašnjeg pomorskog pravca osobitonakon gotsko - bizantskog rala, kada se duž prioba­lja istočnog Jadrana sustavom različitih kastela, spe­kula i sličnih tvorevina vojnog graditeljstva osigura­vao vitalno važan pomorski put Bizanta. Uz objekteranije ubicirane i valorizirane na južnom dijeluKvarnerića,' objekt na rtu Biškupići južno od Puntana otoku Krku dio je cog strateškog prometnog prav­ca.

Arheološkom metodologijom nastojat će se raz­otkriti. izgled ovog interesantnog objekta. odreditinjegova točna funkcija i dakako vrijeme gradnje.

1.1.4. - Sv. Jeronim kraj Stare Baške

Posljednji u nizu lokaliteta koji su rekognoscira­ni tijekom mjeseca rujna 1987 godine u okviru djelat­nosti na realizaciji projekta istraživanja arheološketopografije Punta smješten je na rtu Crikvena oko2.5 km jugoistočnood Stare Baške (Sl. 1,4). PodručjeStarc Ba.ške također pripada Mjesnoj zajednici Pu­nat. Rt Crkvena ili Crikveni rt smješten izmedu mor­skih uvala Surbova i Crnikova nastavlja se premaunutrašnjosti otoka Krka preko blage zaravni nad­morske visine od svega 150 m, koja prema sjeverois­toku prelazi u obronke brda Gradac (k. 270). Izuzet­no pogodan položaj arheološkog lokaliteta na Crik­venom rtu, kojeg naglašava plodna zaravan, blizinaizvori.šta pitke vode, zaštićenost od sjevernih vjetro­va, izvrsna preglendost prema jugu. odnosno Rap­skoj otočnoj skupini, blizina morskih uvala, zacijelo.pogodnih za sidrenje, uz obilje sunca, uvjetovali suuspotavljanje ranih oblika života na ovom području.

Naime. ovi optimalni antropogeni činitelji naveli sučovjeka antike da na blagom platou. iznad rta intere­santa i privlačna imena. izgradi prostrani arhitekton­ski kompleks u kojem možemo pouzdano prepoznatit10cnnu osnovu ani ičke rustičke vile. Ovaj značajan

antički sklop, kojegjasno ocrtavaju na većoj površinispletovi solidno građenih zidova uočljivih u groma·

čama ali i u terasama platoa, bio je očito orjentiranprema jugu, tj. prema moru. Na taj način vrlo vjero­jatno predstavlja ruralni kompleks s maritimnom alii agrarnom orjentacijom. Pred arheolozima je zada­tak da na tcmelju sustavno provedenih istraživanja,u koja treba uključiti i hidroarheološka, proniknu uopseg. karakter i vrijeme tog antičkog kompleksa.

Kontinuitet života na lokalitetu rt Crikvena pra­timo sve do uranosrednjovjekovno razdoblje. lo Nai­me, pejsažom Crikvenog rta dominiraju impresivniostaci velikog sakralnog objekta, koji je ovom dijeluobale, kao značajan orjentir, dao i ime (T. 5, 1-2).Riječ je o pravilno oblikovanom jednobrodnom Ion­gitudinaInom tlocrtu rasčlanjene unutrašnjostiukupne duljine 11,30 m i širine 6 m, koji na istočnoj

strani završava pravilno oblikovanom istaknutompolukružnom apsidom (Sl. 7). Siri na apside II visiniodlično očuvanog triumfalnog luka iznosi 4 m (T. 5,3). Ostatak triumfalnog luka sugerira bačvasti svod

t,----:---....,'..-.....m

-- - - - -..,..- - ---- -1- - -----, ,, ,__________ ...l ~ _

SJ. 7. TJocrl silkril/nog objekttl sv. Jerolim.1 nil rtu Crikve­nil jI/inu od SMre Bilške. Mjerilo / :50. Crtež: K.Ronđević.

147

l.~/jJ<o T<>mi"i", Nmija ranosr('<1nj",'jc\",,,"na IS!r"~i"anja Ouida ." am~ologiju. Prilo.1 )_4. 141 -173 (19&>/1987)

koji je nosio krovnu konstl1lkciju na dvije vode pre­krivenu kamenim pločama. Od ovog dvostrešnogkrova očuvan je dio iznad sjeveroistočnogugla lade.KaloLa apside odnosno pokrov na tjemenu polukalo.tc u većoj je mjeri oštećen i urušell. Ipak se zapažada je kalota apside bila građena od sed rc. Zidni plaštobjekta gr<lden je od većih pravilno tesanih komadakamena i očuvan je do impozantne visine od oko 4m.

Mjestimično se ,..apaža da je vanjski plašt crkvebio ožbukan vapnenom žbukom. Pročeina jugoza­padna strana crkve pokazuje najveća oštećenja takoda je vrlo teško pf'Ocjeniti širinu ulaza u objekt. Nje.ga prekriva ogromna količina kamene šute, koja op­ćeniLo onemogućava pristup sa te strane u crkvu.Crkva unatoč monumentalnom izgledu odaje jednos­lavnu vanjštinu, koja nije primjerena njezinoj unut­rašnjosti. Dužina unutmšnjosti pravokutne lade doapside uzjužni ,.id iwisi 8,00 m uz sjeverni zid 8,07 mil širiml unutmšnjosti kreće se od 4,55 m na istoku do4,65 m na zapadu. Unutrašnjost lade rasčlanjena je sIri para polupilona na četri polja šLO čitavom objektudaje dinamičnost svojstvenu vremenu njezina po­stanka, tj. ranom srednjem vijeku. Sirina pilona jeod 50 do 63 cm, a dubina varira od l3 do 20 em. Siri­na polja izmedu polupilana smještenih uz istočni i7.apadni bočni zid takoder varira od 1,55 do 1,67 m.$irina i:lpside je 4 m, a dubina u tjemenoj osi 2,70 m.Nh'c1etu podnice, kao i izgled poda nije moguće po­b1i7.e odrediti jer je čitava unutrašnjost lade ispunje­na urušenim građevnim materijalom i šutom. Spo­menuti polupilani zajedno s ostacima pojasnica i sli­jepih lukova, te segmentom svoda čine zasebni kon­struktivni sustav, Ovaj sustav zatvaraju bočni zidovisakralnog objekta. Na zidu apside koja je na ovomobjektu smještena na sjevernoj strani, točnije na os­taCim,1 starije žbuke lapa7:aju se unutar krugova upi·sani po~vetni kri~.evi. Unular apside javljaju se ostacičetiri krii.a dok sc po jedan javlja sa svake strane ap­side na unutrašnjem licu triumfalnog luka. Preostalatri posvetna križa naslikana su na tankom sloju žbu·ke na licima polupilana okrenutih k ladi, na istočnoj

strani ckrve (T. 5,4). Na zapadnom zidu i pripadaju­6m piJonima nisu zapaženi ostaci oslikavanja pre­mda bi preostala tri, od ukupno nekada uobičajenih

dvanaest posvemih križeva, trebalo biti u tom dijeluobjekta. Krakovi kriZa su zaokruženi dvostrukimkrugom s tragom pigmenta. Kri:levi su naslikanicrvenom bojom a krugovi crnom. Krugovi su pravil­ni i izvučeni vjerojatno šcstarom.

Sagledavajući bitne elemeIlle za vremensko od­redenje nastanka sakralnog objekta koji je u narodupoznat kao sv. Jerolim možemo s određenim opre·zorn konstatirati da je objekat nastao vrlo vjerojamou ranosrednjovjekovnom razdoblju, na ranijoj antič­

koj osnovi jedne ]"Ustičke vi lc. Osebujna orjentacijacrkve sv. Jerolima u smjeru sjever - jug potiče narazmišljanje da jc sakralni objekt dosljedno iskoris­tio raniju arhitektonsku dispoziciju spomenute an·tičke gradevine. Nil taj je način materijalno posvje­dočen kontinuitet ovog kompleksnog lokaliteta nakojem će tek u budućnosti arheološka lopata ali ianaliza prostornih odnosa i koncepcije gradnje uz va­lorizaciju ostatka slikarija dati potpuniji odgovor.Ranosrednjovjekovni sakralni objekt sv. Jerolimaupućuje hagionimijom na jednog od četvorice crkve-

148

nih olaca kasne antike čiji se patronat učestalije jav.lja od vremena romanike.

1.2. -istraživanje Korintije kraj Nove Baške

Tijekom 1986 godine obavljena su kratkotrajnaLopografska istraživanja na lokalitctu Korintija istoč'

no od Nove Baške na krajnjem istočnom dijelu oto·kol Krka (Sl. 1.5). Ovim topografskim istraživanjimarukovodilu je A. Faber, koja je i ranije posvećivala

pažnju ovom izuzetno značajnom i dragocjenom ar·heolo.likol11 kompleksu. Arheološka zona u kojoj UL­vrda Korintija čini samo jedan bitan segment zavri·jeduje daleko više prostora nego što nam to dopuštaokvir ovog napiSil. Autor ovih redaka je kao član spa·menute arheološke ekipe Odjela za arheologiju imaozadatak rekognosciranje i valorizaciju fortifikacij·skog kompleksa Korintjali , dok je samostalna teren­sb istraživanja na tvrdavi organi;<.irao II rujnu 1987godineJl . Istraživanja arheološkog kompleksa Korin­tija dio su redovnog zadatka koji je pou na7.ivum:"Istraživanja arheološke topografije u Hrvatskoj«sastavnim dijelom fundamentalnog projekta Arheo·loška karta Hrvatske. Ovaj spomenički kompleks, za­cijelo, najviše kategorije morat će se u perspektivi is·traživati kompleksno. tj. interdisciplinarnom meto­dologijom. kako bi dobili maksimalni mogući brojpodataka o njemu. U okviru O\'og teksta daje se preli­minarni prika-z istraživanja samo fortifikacijskogkompleksa POZlliltOg pod nazivom Korintija.

Ruševine lokaliteta poznatog pod toponimomKorintija projiciraju se na jedinstvenom položaju nakrajnjem istočnom dijelu otoka Krka, točnije rečeno

na njegovom krševitom poluotoku Sokolu oko 4 kmsje\'crostićnood naselja Nova Baska (Sl. 8 i T. 6, 1).Vjerno prateći modelaciju reljefa istaknute krševiteglavice s naumorskom visinom od 129 m na kraj·njem zapadnom dijelu poluotoka Sokola jasl10 se za·pažaju ostaci bedema velike kasnoantičke utvrde. Sove dominantne isturene pozicije ostvaruje se punakontrola i idealan pregled nad čitavim akvatorijemVelebitskog kanala i Senjskih vrata. Sa položaja ut­vrde Korintija jasno se kontrolira kretanje plovila odNovog Vinodolskog na sjeveru. Senja na istoku, veli·ke gorske antiklinale Velebita na jugoistoku. te sjeovernim rubom otoka Prvića, odnosno Bašćanskedra­ge na jugu. Podno ;<apadnih padina glavice na kojojje smještena utvrda Kodntija lapažaju sc na obal­nom rubu morske drage Mala luka, kao i Ila sjever·noj strani drage jasno tragovi ostataka arhitekture.Ovaj prostrani arheološki kompleks poznat od ranijepod toponimom Bosar, na najoptimalniji je način is­koristio datosti samog reljefa, odnosno uvučenost II

zaVjetrinu i -zaklonjenost od neželjenih pogleda s mo­ra i udara bure. Rasporeden prema odredenoj jasnojurbanoj shemi, na sunčanoj strani morske drageovaj arhitektonski sklop predstavlja de facto podgra·đe akropole Korintija. Pogodno sidrišle. postojanjeodređene agrarne površine, blizina bogatih izvoravode, i ribolovnih revinl, a prije svega pomorskihpravaca, kao i odredena sigurnost od mogućih opas­nosti s kopnene strane, te zaklonjenost od sjevernih i,južnih vjetrova. bili su presudni činitelji koji su dikti·rali nastanak i ocrtali posebnost i osebujnost urba­nog sklopa u Maloj lud podno Koritnije. Na izrazitu

SI. 8. Polu;;y u/,,.d,, ~u";J/IU'1 i pn'p.l<bju<"<'g pudgrada,lznm jz IOpogl"aJsk<' katie, end: K. ROlJccl'ic.

mariliIllIlU orjent3dju :livotne zajednice koja je ko­riSlila i nastavila ovu :l.Onu, pored naselja civilnog ka­raktera. ukazuje i fortifikacijski kompleks Korintija.s kojim ovaj suburbij čini jedinstvcnu kasnoarničku

urbanu cjelinu na istoćnojadranskompriobalju.Svijesni smo činjcnice da bi problematiku Ko·

rintije. odnosno lokaliteta koji je u arheološkoj zna­nosti poznat pod toponimima Bosar i Korintija. tre·balo svakako promatrati u korelaciji utvrda - pod­grade, jer po nama čine jedinstven i uglavnom sin-

hran kompleks. Ovaj puta zadržavamo se samo nainterpretaciji sumarnih pokazatelja vezanih U7. ut­vrdu.

Kastron Korintija idealno je prilagoden modela­ciji terena i na čitavom perimetru plašt bedema pralislojnice terena, odnosno užeg areala istaknute visin­ske kote koja dominira tlocrtnom osnovom uLvrde is koje se ostvaruje pregled nad Velikom i Malom lu­kom. Ova se tlocrtna osnova prilagođava nepravilnojelipsi kojoj stranice čine sekcije bedema izlomljena

149

7.~/jk" TomičilO, i\o"lj~ rann_.r.dnj"''j •• 'J\'n~ i'lr~1i"~nJ~ O<ljcl~ "" arheologiju. P,;lo,1 3-~, l~J _ J7J (198611987)

"J .J

G

~ ,=-= •~

~

e,

•" " J

SJ. 9. Situacioni pl.m wvrde KorilllijD.. Mjerilo 1: ZOO.Cr/et: K. Rončević.

smjera. Utvrda je dužom osi orjentirana u smjeru is­tok-zapad a kraćom poprečnom osi u smjeru sjever- jug. U smjeru istok - zapad dužina unutar peri­metra bedema iznosi 122 m, a u smjeru sjever - jugukupno 45 m. Približna površina prema tome iznosi1,7 ha. Cjelokupni arcal utvrde arhitektonski je snim­ljen pa je kao rezultat tog rada naSlao siluacioni planu mjerilu l : 200 (Sl. 9). Unutar pojasa bedema u ka­menjaru koji prekriva lU unutrašnjost zapa;}.aju setloerti objekata, kojima će arheološka istraživanja ubudućnosti odrediti namjenu. Medutim, neke odovih objekata možemo prema njihovom rasporeduprepoznali kao kule poligonainog (A) ili kvadratnogtlocrta (B), nastambe (C), sakralni objekt (D), ciSler­ne za pitku vodu (E), branjeni ulaz (F), gradska vrata(G), snažne kontrafore (H), prola:t.e i7.medu objekata(I). kao i pojas gradskih bedema (J). Gradski bedemiprosječno su široki od 0,70 do 0,80 m i gradeni su odkamena lomljenca vezanog obilato malterom. Bede­mi nadalje pokazuju izlomljeni smjer a lomovi se de­šavaju najčešće na svakih S ili 10 m dužine zida. PO­sebna karakteristika obrambenog pojasa utvrde suvrlo sna;.ni kontrafori koji su bili ojačanje pojedinihposebno osjetljivih dionica bedema (T. 6, 2-4). Zasada je ukupno registrirano šest lakovih kotrafora(H). Zidni plašt bedema pažljivo je položen na podlo·gu od kamena živca u skladu smodelacijom tercna.Na sjevernoj strani utvrde bedemi su još očuvani

mjestimično do visine od 3,20 m (T. 7, I i 2). Ulaz ukomples utvrde omogućavala su gradska vrata (G)locirana na sjeverozapadnoj strani gradskog bedema(T. 7,3). Ova su vrata s unutrašnje strane zaštićena iz­lomljenim zidom (F). Sirina zapadnih gradskih vrati·ju iznosi 2 m. Ovaj ulaz predstavljao je logičan nasta­vak kopnene veze sa antičkim naseljem u Maloj luci.Nešto manja gradska vrata preko kojih se moglo os­tvariti prilaz Velikoj luci nalaze se na jugoistočnom

uglu kompleksa utvrde. Obodni zid kastrona Korinti·ja može se pratih, što nad zemljom. što u naznakamanjegovih temelja, u ukupnoj dužini od 286 m (J). Jačaoštećenja bedema vidljiva su na sjeveroistočnomi za·padnom uglu kastrona. Na tim je mjestima došlo dourušenja i odrona terena.

150

J

~-

f!

If-,

~._).\!. ~

l , ,,\

• "•,~ • "

" J

"= ~

-,~~.~-

Vitalno važne dionice bedema štite vješto raspo·ređeni nizovi poligonainih (A) i kvadratnih kula (B).One su iSlurene na najosjetljivijim mjestima bede·ma. Ovaj niz kula kojima veličina varira od 9 x 9 Ill,

Bx 10 m do 9 x II m, tvori prvu obrambenu liniju nanajnižoj terasi kastrona neposredno iza perimetrabedema. Iza ovog niza obrambenih objekata zapažasc mjestimično očuvane uske prolaze (I), koji osigu­ravaju nesmetano kretanje unutar kastrona. Unutarnajjače branjenog dijela utvrde u njegovu jugoistoč­

nom uglu nalazi se veća cisterna za vodu s vidljivimostacima svođenja (E), (T. 7,4 i B,1), dok je manja cis­lerna vidljiva II središnjem dijelu kompleksa. Ovamanja cisterna uklesana je u kamen živac. S južneSirane gradskih bedema okrenutih Velikoj luci vidlji­va je lijepo očuvana streInica kao značajan detalj. ko­ji 7.Orno govori o načinu obrane utvrde (T. 8. 2).

Središnjom uzdužnom osi grebena na kojem jelocirana utvrda protežu se konture tloerta većeg bro­ja objekala. koji su teže prepoznatljivi ali sugerirajugustu i?:grndnju na najvišim pozicijama unutar bede­ma. Ove su najviše pozicije bile povoljne za organi7.i­ranje osmatračnica pomorskih prolaza i čitavog vi­dljivog dijela akvatorija. Na istočnom blago izravna­nom dijelu unutrašnjosti kastrona podno najviše ko­le smješten je djelomično očuvan sakralni objekt (T.B, 3). Riječ je o jednobrodnom pravokutno koncipira­nom longiludinalnom objektu raščlanjene vanjštines istaknutom polukružnom apsidom. Ukupna van}ska dužina ove erkve iznosi zajedno sapsidom 14.5m, a širina pročelja 7~ m (Sl. 10). Pravokutna ladaerkve dimenzija je 9,9 m dužine i 6 m širine. Na juž­noj bolje očuvanoj 7.idnoj plohi kao i na obodu apsi­de vidljivo je 10 lezena. Inače je apsidaini zid poluka­lote apside u potpunosti uništen. Izvan tlocrta crkvenailazi se na površinske nalaze ulomaka sedre odsvoda apside. Crkva je apsidom okrenuta prema isto­ku a uzdužna os objekta pokazuje otklon od 132 0 odsmjera sjevera. Debljina zidova erkve u prosjeku iz­nosi 0,60 m. Zidni plašt ili bolje rečeno njegovi ostacigradeni su od vrlo pravilno uslojenih tesanika. dokostaci lezena daju objektu odredenu plastičnost. Nazapadnom dijelu crkve, gdje je inače bio ulaz u ob·

Z<:!jJ", Tom/tit. ~o'iJa ran....r~dnj",'j.k"'·n. i'lražh·anj. Odjela u arh."I"l!iju. Prik,,; .l-~. 1~1 _ 173 (198611987)

jekt, naknadno je prizidan manji pravokutni prostoru koji se ulazilo s jU7.ne strane preko kamenog praga.Očito je l;ječ o narteksu toliko karakterističnom ustarokršćanskoj arhitekturi našeg priobalja1J •

Unutar kasIrona i na njegovim strmim padina·ma nai1a7.i se sporadično na manje ulomke keramikekasnoantničkog obilježja medu kojima dominirajuamfore.

l~,,,,,

",~,,,II..,,

L,I,,,",,~,,,,,,r~,,,,,,,

",

/

l.

nečki II sklopu monografskog djela posvećenogvisin­skim utvrdenjima kasnoantičkogvremena II istočno·

alpskom prostoru.1 6 Svi autori slažu se da kastronKorintiju treba datirati II vrijeme kasne antike.Ovom mišljenju pridruj.ujemo sc U7. dopunu da u Ko­rintiji prepomajemo jednu u nizu tvorevina ranobi·zantskog vojnog graditeljstva nastalu duž istočno·

jadranskog priobalja u vrijeme razmaha kastrizadje.Taj proces doživio je veliki uspon :la bi<!:antske vlada­vine a nakon odlaska Istočnih Gota 17 • Promatran stog aspekta i kastron Korintija s pripadajućim pod­gradem nastao je kao neposredan odraz vojne politi­ke a s lime u vezi i vojnog graditeljstva prouzrokova­nog rekonkvistom cara Justinijana. Korintija je up·ravo eklatantan doka:l nastojanja Siunta da talasok­racijom osigura vlastite interese na istočnom dijeluJadrana.

Jasno je da će neposrena terenska autopsija ar·heološkog kompleksa na poluotoku Sokol, koju ne·koliko godina za redom obavlja ekipa Odjela za arhe­ologiju U7. primjenu sondažnih iskopavanja datiznan ta potpuniju predodžbu o fizionomiji kasnoat­ničkog grada Korintije - Bosar na otoku Krku.

2. - Arheološka istraživanja u Hrvatskom zagorju

U sklopu djelatnosti na realizaciji projekta Arhe·ološkc karla Hrvatske otpočeo je Odjel za arheologi­ju tijekom jeseni 1987 godine s realiazcijom istra7.i·vanja arheološke topografije tl općini Pregrada. ls·traživanja u 1987 godini dio su srednjoročnog arheo­loškog programa do 1991 godine. Krajnji rezultatiovakovc djelatnosti, koju u granicama realnih mo·gućnosti prati Skupština općine i udru7.eni rad Pre­grade biti će: izrada specijalizirane arheološke karteopćine Pregrada kao segmenta buduće Arheološkekarte Hrvatske, istra7.ivanja nekolicine relevantnihlokaliteta u cilju stvaranja predodžbe o kontinuitetui oblicima naseljavanja pl"Ostora današanje općine,

kao i prikupljanje i dokumentiranje arheološkog fon­da u potrebe stalne muzejske prezentacije u sklopumatične zbirke.

Pored terenskih rekognosciranja niza lokalitetana području općine Pregrada, organizirana su od 19do 26. listopada 1987 godine pokusna arheološka is·kopavanja na lokalitetu Veliko Gradišće kraj selaKlenovec Humski. 16

SI. 10. Tlocrt sakralnog objek la ullutar utvrde Korinlija.Mjerilo J : 50. Crtež: K. Ron(:t:vić.

O kastronu Korintija postoji danas već čitav niztekstova, od vremena A. Fortisa koji u zabludi da jeotkrio antički Fulfinium daje de facto prvi opis pod·grada i utvrde Korintija14 . S vremena na vrijeme po­luotok Sokol posjećuju entuziasti, turisti i znanstve·nici učeči na ovoj svojevrsnoj arheološkoj školi to·pografske zakonitosti i uočavajući i bilježeći dragoc·jene podatke. Vrsni poznavalac kasnoantičkog voj­nog graditeljstva Z. Gunjača osvrče se na ovaj lokali­tet u vezi utvrda kasne antike na otoku Krkuis. Naj·novije sumarne podatke o Korintiji donosi S. Cigle·

2.L - Veliko Gradišće kod sela Klenovca

Veliko Gradišće toponim je :la konično obliko·van izdvojen brijeg nadmorske visine od 381 m, čije

strme sjeverne padine dosižu lijevu obalu rijeke Sut­le. Ovaj brijeg dominira riječnim prijelazom prekoSutle u visini sela Klenovec tjumski na području

Mjesne zajednice Hum na Sutli (T. 9,1). Na vrhu togbrijega sugestivnog toponima, koji je zacijelo iprivu·kao pažnju arheologa i ranijih znatiželjnika, na izu­zetno markantnoj prirodnoj poziciji iznad potočke

doline koja ga sa istočne strane flankira odavna sezapažaju ostaci zidina nekadašnjeg plemićkog gradaVrbovca. Spomenutom potočnom dolinom ovaj jegrad srednjeg vijeka bio povezan s južnije lociranim

151

,,

B

\+ +

,o'

...<cc,c~

4F

'.

" , lj"

su /. Sili/adoni pjan p/cmick<Jg gr:ld., \lrbol'C8 s ucrta­nim poloJ-<Jjcm pokusnih arhe%skih sondi (A, fl ie). Mjerilu J . UJO. Crtt..'i: K. Ron':cl'ic.

Kostelom i Pregradom. U podnožju brijega VelikoGradišće na njegovoj jUŽn<.lj strani smješten jc neštonili brijeg pod nazivom Malo Gradišće a lIpotočkoj

Jolini vidljiva je gotička kapela sv. Vida, kuja sc spo­minje još 1334 godine.

Za plemićki grad Vrbovcc saznajemo iz povijes­nih vrela koja nas od daleko 1267 godine do 1497 go­dine uvjera\'aju II njegovo prisustvo LI j.ivom sred·njeg vijeka Hrvatskog zagorjal~. Grad jc središtemkneza i istoimenog arhidakonata i kroz punih 230 go­dina značajan jc činilac II političkim zbivanjima, jersc redom spominju njegovi arhidakoni. 1397 godinekralj Sigismund daruje ga grofu Hermanu Celj­skom/Q odnosno kralj Matijaš Kqndn banu Janu Vi­tovCU. 21

Ostaci ruševina plemićkog grada bili su pojedi­nim entuzijastima i znal.iicljnim amaterima povodda tragom legendi o zakopanom blagu na više mjestazakopaju. Pn'e podatke o tim iskopavanjima donosiJ. KIcmenell. Ta pr.'a arheološka iskopavanja obavioje irski balun Kavanagh koji je pored pokretnih na·

152

laza keramike i životinjskih kostiju iskop.:,'\o i seg­meni bedema. :-.ia Vrbovec se doduše marginalno os­vrću V. Klaić i E. Laszowski!"', neštO detaljnije D. S7.a­bol<, a u novije vrijeme i vrsni poznavalac pregmd­ske prošlosti A. HorvatH.

Pokusna arheološka iskopavanja u organi7.acijiOdjela za arheologiju obavljena su ujesen 1987 godi·ne na umjetno h:rvanvom platou na kojem se tije­kom ranijih terenskih rckognoseiranja zapazilo kon­ture pologonainog tlocrta fortifikacijskog kompleksaplemićkog grada. Površina log platoa iznosi oko 750ml i dosta je pravilnog ovalnog oblika kojemu dužaos u smjenI - jug i7.nosi oko 30 m, a kraća os u smje­ru istok - zapad oko 22 m. Ovaj plalO predstavlja na­seobinsku jC7.gru grada unUlar koje su na mjestimaranije nesuvislo kopanih jama II kampanji 1987 godi­ne otvorene prve pokusne sonde

Ove poveće pokusne sonde otvorene su u jugois­toč-nom (sonda A) j sjeverozapadnom segmentu pla­ma (sonda Cl. dok je treća sonda Otvorena na zapad"noj strani plemićkog grada i ona je pratila zapadnusekdju bedema (sonda B). Sondom ~A« smjera sjeve-­ro~apad _ jugoistok i ukupne površine 36 ml obuh­vaćen je segment istočnogpel'imetra bedema šil'ine 2m (SI. II i T. 9, 2), u blizini kojega treba u perspektivi

arheoloških istrajjvanja oi:-ckivati ulaz u grad. Ovajdio tlocrta grada pokazao je tragovc kvalitctno gra­đenog prcgradnog zida okomitog na istočni dio grad­skog bedema s lijcpo O<:'Uvanirn, kvalitetno zidanimkamcnim pragom (T. 9, 2). kao i dijelom prostorije II

sjevcro<r:apadnom dijelu sonde. Uz prag nadeni suulomci gotičkog dovratnika (T. 9. 3).

Sondom .C.. nastojalo se definirali t10crtnu si­tuaciju u sjevero7.apadnom dijelu grada u kojem suprilikom ranijeg nestručnog kopanja o~tećcni dijelo­vi arhitekture. Prilikom iskopavanja otkriven je usondi .C.. u dutini od preko 12 m sjeverozapadni seg­ment gradskog bedema a unutar njega i dio tlocrtadviju prostorija odijeljenih širokim pregradnim zi­dom ali povezanih vratima s očuvanim kamenim pra­gom. Veći juf.niji prostor kvalitetno obradenih zido­va sugerira tlOCrtnu osnovu reprezentativna sadrta­ja, IZv. palas (T. lO. 1). Dakle. vjerojatno je riječ orezidencijalnom sadržaju plemićkog grada. Unutart10cna ove prostorije naišlo se na ostatak podnice ifragment kamenog polustupa dosta rustične profila­cije koji je ranogotičkog obilježja (T. 10, 2). Unutarsonde -C.. nadeni su dosta sporadični ulomci gline­nih posuda. uglavnom velikih lonaca profiliranoggrlenog ruba. kao i dijelovi. vrča s drškom ukraše­nom urezima koji spada u repertoar tz\'. gennanskembc. što je u naše krajeve dolazila trgovačkim pute­vima sa sjevera tijekom XIII i XIV. stoljeća (T. 11)....Neposrednu analogiju 7.a na~ nalaz imamo s nizin­skog srcdnjovjeko\'nog gradišta-opiduma Nedeli~ćc

gdje su nalazi ovakove vrste keramikc učestaliH. Usondi su nadaljc nadcni željezni čavli kao trag ostata­ka uru~cne krovne konstrukcije. U središnjem dijelusonde _c.. nai~lo se na dio spomenutog masivnog .,j­

da impresivne širine od 1,80 m, koji se pod pravimkutom naslanjao na zapadnu sekciju gradskog bede­ma i na kojem je takoder zapažen kameni prag odvratiju koja su, 7.acijelo. povezivala južni prostorpretpostavljcnog palasa sa sjevemijom prostorijom.Sa sjevcrne strane ovaj masivni pregradni zid bio jeprežbukan fino uglačanom žbukom bijele boje. Iovaj detalj govori o posebnom značaju ovog inače

najvišeg dijela naseobinskog platoa.

Unutar perimetra gradskih bedema naden je do­bro očuvan masivni žcljezr;i šiljak samostrcla (veleto­na) s diagonalnim presjekom (T. 12,11), željezna po­tkova (T. 12,12), obilje željeznih čavala (T. 12,2-9), kaoi vrlo lijepi primjerak nožića s koštanim oblogamarukohvata omotanim brončanom žicom i ukrašenimurezanim krugovima, odnosno lepezastim 7.avrŠel­kom (T. 12, 1). Sonda _B.. locirana u zapadnom dije­lu grada imala je zadatak da na loj sekciji prati trasuobodnog zida plemićkog grada Vrbovca. U tom jc di­jelu bedem otkopan u ukupnoj dužini od preko 15 m(T. 10,3). Na središnjem dijelu 7.apadne sekcije naglose na veći pravilno artikuliran otvor, blago 7.aoblje­nog vrha, koji upućuje na mogućnost postojanja po­moćnog izlaza u slučaju opasnosti ili ispadnih vratiju(T. 10,4). Na 7.apadnoj sekciji bedema zapaženi su lo­movi zidova koji se prilagoduju modelaciji terena od­posno platoa kojcg opasuju. Uz vanjsko pročelje za­padnog bedema otkriven je fragment velikog želje7.­nog bojnog nob (T. 12,10).

Kratkotrajna arheoloska istrahvanja u 1987 go­dini organirirana na lokalitetu Veliko Gradišće kon­kretnim materijalnim nalazima arhitekture ali i po-

krctnim inventarom potkrijepila su navode povijes­nih vrela o postojanju kastruma Vrbovec, plemićkoggrada u bli7.ini značajne evropske trgovačke promet­nice srednjeg vijcka. Plemićki grad Vrbovce smještenuz rijeku Sutlu, tu inače povijesnu granicu, primao jei taložio utjecaje iz germanskih, sjevernijih krajeva,unosio ih u svakodnevni život srednjovjekovlja. Ot­krivena arhitektura potvrdila je snagom materijal­nog argumenta inten7.itet tog života. kojeg su dalanaslutiti povijesna vrela o plemićkom gradu Vrbov­cu. U budućim kampanjama svakako će se prikupitinove spoznaje o karakteru i gene7.i tog grada u lije­pom kutku Hrvatskog zagorja.

3_ Istraživanja arheolo~ke topografije Kalničkog pri.­gorja

U proljeće 1987 godine Odjel za arheologiju ot­počeo je s realizacijom srednjoročnog programa is­traživanja arheološke topografije Kalničkogprigorjai okolice Krif.evaca od 1987 do 1991. godine. KrajnjiciJjevi ovog srednjoročnog projekta koji se direktnouklapa u okvire fundamentalnog projekta _Arheološ­ka karta Hrvatske.. biti će: izrada specijalizirane ar­heološke karte Kalničkog prigorja. prikupljanje do­kumcntarne i pokretne arheološke grade u svrhuobogaćcnja postojećeg fundusa dokumentacije o tojregionalnoj cjelini Sredgnje Hrvatske. Pored inicija­tora tih istraživanja Odjela za arheologiju na projek­tu suraduje Grddski mU7.ej u Križevcima i pojedinivanjski suradnici za odredenu arheološku problema­tiku. Uz rekognoseiranja dijela lerena Kalničkog pri­gorja u proljećc 1987 godine započelo se s realizaci­jom prve etape srcdnjoročnog programa, točnije spokusnim arheolo~kim iskopavanjem na nekolicinilokalitetau. U okviru ovog teksta donosimo prikaz is­traživanja l<lOosrednjovjekovnog lokaliteta na polo­žaju Prekrižje. nedaleko sela Gornji Obrež na južnojpadini masiva Kalnika.n

3.1. - Prekrižje kod Gornjeg Obreža na Kalniku

Lokalitet Prekrižje nalazi se na blagom zapad­nom obronku Kalnika na oko 2 km zapadno od trigo­nomctra 643 na Kalniku i oko kilometar sjeverno odsela Gornji Obret.. Na prirodnom sedlu nadmorskevisine 432 m. preko kojega vodi splet seoskih putevaprema Ljube1ju i dalje prema Varaždinskim Topli­cam na sjeveru smjestio se proplanak pod nazivomPrekrižje. Prosjccanjem i naknadnim proširivanjemglavnog puta uništen je najvećim dijelom ovaj lokali­tct (T. 13, I).

Prvi pokretni nala7.i i osteološki ostaci, koji sunagovjcstili mogućnost postojanja novog ranosred­njovjekovnog nal31.išta dospjeli su još 1952 godine stog lokaliteta u fundus arheološke zbirke Gradskogmuzeja u Bjelovaru:lO. Prilikom kasnijih terenskihobilazaka 1982 godinc zapaženi su u profilu eeste sasjevcrne strane ostaci ljudskih skeleta. Godine 1985potkrijepljene su materijalnim dokazima indicije opostojanju skeletnog groblja. Naime. le godine se an­ketiranjem mjesnog stanovništva saznalo za otkritekostiju lubanje uz koju su u profilu ceste s njezine is-

153

!, '

r'~'

II ! -r,\"

,! li

,I , ,, ,

, . I , , \... ,

,.~ ".~, ..., , ~

.~' .. ""., ",.~ o<

točne strane na"dene dvije karakteristične srebrnekaričice s petljom nalik slovu Sll. Od tada je lokalitetPrekrižje pod stalnom kontrolom arheologa. Ugro7.e­nost ovog nalazišta, koje je jasnu ukazivalo na mo­gućnost postojanja ranosrednjovjekovnog skeletnoggroblja, diktirala jc hitna arheološka iSlraiivanja za­šlitnog karaktera. Odjel za arheologiju II suradnji sGradskim muzejom II Kriicvdma organizirao je od20 do 25. travnja 1987 istraživanja zaštitnog karakte­ra, jer su dl1Jšlvcnc potrebe i planovi i7.gradnje suv­remenog cestovnog pravca preko Kalnika. kao i akci­ja pošumljavanja ubrzali iZ\<lzak arheološke ekipe nateren, Osnovni zadaci koje je tijekom istraživanja II

1987 godini trebalo riješiti bili su utvrdivanje opsegai karaktera skeletnog groblja. spašavanje eventualnojoš neuništenih dijelova groblja i određivanje kultur­nog i vremenskog okvira posjedanja istoga.

S istočne strane ceste, dakle u zoni koja je na te­melju prethodnih slučajnih nalaza ukazivala na mo­gućnost postojanja daljnjih skeletnih ukopa, otvore­na je pokusna sonda broj l ukupne površine oko 30ml. Pored nekolicine atipičnih ulomaka keramikenaden je dobro očuvani primjerak novčića cara Do­micijana (81- 86. god.n.e.)H. Produbljivanjem sondenaišlo se na ostatke ukopa tri pokojnika. Grobovibroj l i 2 otkriveni u zapadnom dijelu sonde pokazi­vali su, unatoč devastaciji uslijed urušavanja profilaceste, jasnu orijentaciju u pravcu istok - zapad s gla­vama pokojnika nekoć na zapadnoj strani (T. 13, 2).Prema tome su navedeni ukopi pokazivali deklinaci­ju od 6 do 9 stupnjeva u odnosu na pravac sjevera(Sl. 12). Glave pokojnika u izvornom položaju bile suusmjerene prema izlasku sunca. Zapaženo je pravil-

154

SI./2. Situacioni pl.1!l T<mosrednjovjekovnog groblja na lo­kalitetu PrdriJje. Mjerilo l: /00. enei: K. Ronče·

l,jĆ.

no polaganje pokojnika u plitku raku dubine od 0,50do 0,73 m, a polo:l.aji skeleta sugeriraju mogućnost

postojanja nekadašnjih redova grobova. Grob broj 1pripadao je odrasloj ženskoj osobi i tom pokojnikupripadali su spomenuti nalazi srebrnih karitica spetljom nalik slovu S. Preostala dva groba nisu ima­la priloge. Grob broj 2 pripadao je juvenilnoj osobi agrob broj 3 lociran u istočnom dijelu sonde I. na okodva metra istočnije od grobova broj l i 2. pripadao jenovorođenčetu.Ovaj grob bio je u matnaj mjeri dis­lociran i unisten.

Pored sonde broj I otvorene su u istočnom i 7.a­padnom dijelu pokosa kolskog puta sonde 2 veličine

2,5 x 2 m i 3 veličine 3,7 x 1,5 m. Ove sonde nisu po­lvrdile bilo kakove ostatke skeletnog groblja.

Zaštitna arheološka iskopavanja na lokalitetuPrekrižje kod sela Gornji Obrež na Kalniku pOlvrdilasu očekivanja arheologa. Naime, doka7.ano je posto­janje manjeg skelelnog groblja s karakterističnimukapanjem pokojnika u jednostavnu plitku raku.Grobovi su zacijelo biIi grupirani na redove, kako seto moglo pretpostaviti na osnovu usmenog kazivanjamjesnog stanovništva, koje je potvrdilo da su skelet­ni ukopi otkriveni i pod današnjom cestom, dakle II

trenutku iskopa za cestu. U ovo malo groblje pokapa­ni su, zacijelo. pripadnici jedne manje seoske zajed­nice. Na temelju skromnih ali pouzdanih grobnihpriloga može se pokapanje pokojnika datirati u za­vršno II stoljeće. Ovo je maleno groblje nekoć pre­krh'alo i prostor koji je naknadno probijanjem cesteuništen. Medutim, unatoč toj činjenici opseg groblja

td}J", 'I'<>mii:;,'. No'ija ,~".W'ćdnj",'j.:~ovn.;.trai.i"a",ja Chij~la "" adl<.'<IIOl:;j~,Prij",; 3_~. I~I _ 173 (19U/ 1987)

bio je malen i on je odraz, dakako. malobrojne popu­lacije. MikrOlopografija nalazišta upućuje i na mogu­ću lokaciju naselja, de facto zaseoka te seoske zajed·nice. Naselje se može locirati isključivo na plisojnojstrani Kalničkog prigol'ja neposredno iznad današ·njeg zaseoka Cari. Ovaj poIM.•'lj maksimalno okrenutsuncu, nudio je i i druge optimalne uvjete. kao blizj·nu iz\'ora, plodno tlo i zaštiĆCnoSl od surovih sjever­nih vjetrova. Stanovništvo koje je pokapano na loka­litetu Prekrižje pripada bjc1obrdskoj populaciji. Ovanas činjenica upućuje i na blizinu srodnog lokalitetau selu Popovcu gdje je takoder dokazano postojanjeskclctnog groblja s prilozima koje možemo uvrstiti uprepoznatljivi registar oblika bjelobrdske kulture.

Istraživanja u Kalničkom prigorju, koja kon·stantno iznenađuju arheološku znanost otkrićima

novih nalazišta. potvrđuju činjenicuda je masiv Kal­nika kroz sva arheološka razdoblja, tj. u prapovijesti,antici i srednjem vijeku, bio velika refugijaina zonakoja je taložila brojne utjecaje. Stoga nas nimalo neiznenađuje đa je u ranosrednjovjekovnom razdobljuna padinama Kalničkog prigorja doslovno bujao ži·vat jer njegovu duhovnu komponentu, susrećemo

kao zrcalnu sliku tog života. Nalazima iz Prekrižja iranije iz: susjednog sela Popovca, materijalno je do­kazano kontinuirano odvijanje života ali i umiranja uzavršnom II stoljeću u ovom dijelu Središnje Hrvat·ske.

4. - Zaključna razmatranja

Novijim ranosfednjovjekovnim iSlrajjvanjima uregionalnim cjelinama Sjevernog Hrvatskog primor­ja, Hrvatskog zagorja i Kalničkog prigorja. okrenutesu nove stranice u proučavanju kasnoanličke iranos·rednjovjekovne ali i kasnosrednjovjekovnc prošlosti.U regijama pOput one na otoku Krku, Ločnije u Mjes­noj zajednici Punat, i u Pregradi organizirana su iinicirana prva arheološka istraživanja u sklopu pro­jekata arheoloških topografija tih regija. Iskustva tihznanstvenih istraživanja direktno će se aplicirati naprojekt -Arheološka karta Hrvatske". Na isti način iregije poput Kalničkogprigorja, koje su u pojedinimdijelovima pokazivale intenzitel arheoloških islra1.i·vanja. a u pojedinim dijelovima i slabiju istraženostizbrisale su poneke bijele mrlje. ruKalničkom pri.gorju primjenom novog načina rada na istraživanjuarheološke topografije prikupljena $U dragocjena is·kustva i učinjeni su prvi koraci u sustavnom pristupuarheološkoj baštini. Da ovi istraživački radovi zavrje­đuju daljnji nastavak u godinama koje dolaze, po·tvrduju već do sađa postignuti rezultati, koji nas po·tiču na opravdanost takvih akcija.

BIUE$KE:

l. Uokviru fundamcntalnog priori Letnog 7.nanstvenoistra·živat:kog potprojekta _Arheološka karla Hrvatske(AKH).. kojega jc nosilne Odjel la arheologiju. pro\'odise t:itav niz regionalnih istr'3~,ivanja arheološke topogra·fije. Pisac m'ih redaka anga:i:iran je u reali:-:aciju projek­ta: _lstraži\'l)l'ljc arheQlo~ke topogl'3fijc Kalničkog pri­gorja. u suradnji sa Zavodom ul al'heologiju FilOlOf..skog fakulteta S\'eučilišta u Zagrebu i Gmdskim muze·jom u Križe\'cim:l. -':8Lim projekta: "I!;lraiivanjc arheo­loške topografije općine Pregrada.. u suradnji sa Skup­štinom općine Pregrada u Hrvatskom -.:agorju. Posebnapa',nja posvećena je selektivnom pl'ogramu projekta:_!straživanje arheološke topografije mikroregionalnecjeline Punal na otoku Krku (1987-1991)•• koji se reali­tira u suradnji so. Samoupravnom interesnom zajedni.com lnanosti SR Hrvatske. odnosno s Mjesnom :tajed·nicom Punat.

2, Lj. Karaman, h kolijevke hrvalske prošlosti, Zagreb19JO, str. I). - Isti, O spomenicima VII i VIII stoljeća uDalmaciji. VjAHD, 1941-42, str. JOJ. - N. Bonifačić­

·Rožin, Puntarske predaje i puntarske glagoljske mati­ce, Zbornik za narodni život i običaje, 195J, str. J7.

J. O rezultatima provedenih terenskih istraživanja i son­dažnih iskopavanja podneseni su Republičkom zavodu%0. zaštitu spomenika kulture Hrvatske u Zagrebu i nad­ležnom Regionalnom Ulvodu 7.0. zaštitu spomenika kuJ·lure u Rijeci opsežni elaborati. U arheološkoj ekipi Od­jela za arheologiju ulcli su učešćc studenti arheologijeA. Zc<:, A. Fortuoa i R. Star<lC, S. Takat:. fOlograf i autorovih rcdaka.

4. Nikola Bonifačić-Rafin poklonio je veći dio prikupljenearheoloske grade :tbirci Franjevačkog samostana naotočiću Kos/junu, dok je manju kolekciju u Puntu, od­nosno u Zagrehu učinio dostupnom uintel'Csiranim po­sjetiteljima. Ovom prilikom 7.o.hvaljujemn sc na mzum·jevanju N. Bonifačiću·Rožinu kao i na njegovoj susretlji.vosti.

5. Unutar cl'hc sv. Juraja u Maloj Kr3.si obavio je manjapokusna amaterska istraživanja fratar Mavrović ali otim radovima nažalost nema točnijih podataka. Ovajobjekt ohil:uila je i prcgleuavala R. Matejčić, arhCQlogPomorskog i povijesnog mu-.:eja u Rijl,.·d, inače odličan

po7.11avalae arheoloske baMinc Sje\'ernog Hn·atskogprimorja. O k:tpeli sv. Jurja u Plaju Hi Maloj Krasi do­nosi nekoliko korisnih podataka M. Bolonić i I. Zie·Ro­ko\' u djelu: Otok Krk krOl vijekove. Zagreb 1977, :str.J23. Kapela je prilikom vizitacije 1565 godine bila vetnapugtena.

6. Tip ukrasa registriran na ulomku predromaničkog kapi·tela ukazuje na prisustvo t7.V, korinISkog kapitela s uk·rasima od akantusovog ili palminog lišća mJenog oddomaćeg vapnenca s tragovima obrade kIcsarskimsvrdlom. Ovaj je tip predromanit:kog kapitela poznal usjcvernojadranskom (kvarnerskom i akvilejskom) baze·nu na sakralnim objektima sredine II stoljeća. ishodiš­te im Ireba tražiti prcma N, Jakšiću (Tipologija kapitelaIL sioljeca u Dalmaciji. Starohrvatska pros\'jeta, Scr.JIl- S\'ezak 13, Split 1983, str. 2IJ) u Aquileji u bazilicipatrijarha Poponeo.. To je vrijeme pojavc kapitela kaoplastičnog arhitektonski artikuliranog elementa u okvi·ru kolonada potrebnih kao nosača kro\'nih konstrukci·ja na ponovno poja\'ljenim trobrodnim bazilikama, O\'ekapi tele treba promatrati kao trago\'e zamašnih pred·gradnji ranijih starokršeanskih objekata. Inače, slojovih _monumentalnih. trobrodnih ba-.:ilika sredine ll.stoljeća pratimo preko objekata na otoku Cresu (s\'. Pe­tar u Osoru). na Oloku Rabu (S\·. Petar u Dragi - Supe.tarska Draga), Zadru (s\'. Marija). Splitu (Sustjepan) ina samom otoku Krku u gradu Krku (bencdiktinska

155

;t""jlC<J Tomltit!. ~Q'iJa ...~no$r~"j",'jcko~"a ,.."".i,-uya Odjela <ll a..h""IQ~j". Prilozi 3_4, 141-17J (19Ni/19S7)

opatija 5V. Mihovila). Najpouzdanije analogije za frog­ment korinukoll kapitela iz Male Krase nalazimo ucrkvicama Zadra (sv. Nediljica i sv. Lovro). Trogira (sv.Barbara) i Split ... (sv. Nikola). koje tvore 5kupinu sak­rolnih gradevina. t.nalno skromnijih dimenzija, primje­renijih na~j situaciji u sv. Jurju kraj Punta, ali koje sutakOt.1er trobrodne. Ove sakralne objekte opremljeneerkl-enim namjdtajcm nastalim II lokalnoj klesaJ"Skojradionici (Nin?) datira N. JaUić II sredinu ll. stoljeća.

- U vremenski rdspon od druge polo\·ice 9 do sredineII. stoljeća. mot..emo, barem na osnm'U stilske valoriza­cije, datirati i nekolicinu ulomaka crkvenog namjeltaja(T. 2) otkrivenih na poloiaju sv. JUI"3.j u Maloj Knlsi lije­kom ranijih terenskih obilv.aka. Rijcč je o ulomcimaukra!enim troprutim geomelrijskim motivima mretekrut.nica i uzlova, pletenica i tz,·. _pereca_ (_pereca.).Koristim priliku da se 7.ahvalim kolegi Josipu Sto~ću

na pomoći oko identifikacije ulomka abaka iz sv. Jurajau Maloj Kralii.

7. O kapeli s\·. Nikole na nu Tranje\'O, ili TrnjC'o·o (Negrit),poznato je na temelju podataka koje donose M. Bolonići I. Zie-Rokov (Otok Krk kroz vijeko\"C, zagreb 1977, str.324), da sc 1338 aodine spominje kao samostanska ka·pcla i da na temelju vizitacije biskupa P. Bemba 1565godine saznajemo da vi~e nije u funkciji i da već tadanije imala oltara.

8. Arheolo~ki objdr.t na rtu Bi!kupići otkriven je daljin­skim interpretiranjem odnosno fotointerpretacijom ac­rofotografije koju je 7.a potrebe Turistićkog d.ru!lva uPuntU načinio fotugraf Sergio Gobba.

9. A. Badurina. Bizantska utvrda na otočiću Palacoi, l7-da­nja Hrvatskog arheolo~kog društva, Arheološka istraž;­vanja na otocima Cresu i lo!inju, Zagreb 1982, svezak 7,str, 171-ln. Unularnji plovni put na dijelu kroz Kvar·nerić osiguravale su uz stražarnicu i7,vidnicu na otočiću

Palacoi Mali i utvrde na otoku Svcti Petar kod Ilovika.Uz ostale prateće clemente složenog sustava osiguranjapomorskog prometa Bizanta, tijekom ili potkraj 6. SlO­Ijet.a, sa ~je\·e'llom Italijom, treba uzeti u ob,tir i post.a·je poput one na rtu Bi~kupići koja je očito važnom kari·kom u lancu postaja koje ~tite prila"/: gradu Osoru. tada,7.ndjelo, najjačem bi"/:antskom otočkom sredi~tu.

10. N:\ antičke llnlazl; iz Stare Baške osvrću se na kralko M.Bolonić i 1. Žic..Roko\', Otok Krk kroz vijekove, Zagreb,1977, Sll', 19,384, Oni navode da se u Malom Kraju juž..no od dtlna~njell naselja Stare Baške vide l"Uševinecrkve sv. Jeronimo i pripadajućeg samostana kojeg po­vewju S postojanjem mogućc benediktinske opatije.Inače se selo Kraj ili Podkl'aj spominje \'CĆ u XIV stolje·ću. Crkva sv. Jeronima u iupi Slara Baška spominje sc1590, 7.atim prigodom vizitacije 1603 i posljednji puta1685 godine,

11. Područje lokaliteta Korintija obiAla je 1986 godine eki­pa Odjela "a arheologiju u sasta\'U: dr. A. Faber, rukovo­dilac istrati\'anja, mr. J. Pavi~ić, mr. Z. Tomičić, K. Ron·čević i M. Baldini (student arheologije) kao članovi elti­pe. Korislim priliku da sc zahvalim dr. A. Faber koja mije prepustila obradu fonifikacijskog kompleksa Korin­tije.

12. II rujnu 1987 &Odine obišla je lokalitet Korintija ekipaOdjela 7.a arheologiju u sasta\'U: mr. Z. Tomičić, rukovo­dilac istraiivanja, kao i A. Fonuna i R. Starac, studentiarheologije i S. Takač, fotograf. Tom prilikom obavljenasu detaljna fotografska i arhitektonska snimanja sakral­nog objekta na ut\'rdi.

13. J. Jeličić, Nartek.s u ranokršćanskoj arhilekturi na pod­rućju i.stOCnog Jadrana, Prilozi pmijcsti umjetnosti uDalmaciji, 23, Split 1983, str. 37.

14. A. Fonis, Put po Dalmaciji, Ljubljana 1984, str. 284; S.Ljubić. Zlatni novci naJasti ovoga ljeta blizu Baške naotoku Krku, Vicstnik hrvatskog arheologičkogdruitvaIV, Zagreb 1882. 4/4,str. 124-126; Isti, Ba~ka na otoku

156

K.rku, Viestnik hrvatskog... arheologičkog družtva, VI/3,Zagreh 1884, Str. 74: A. $onje. Ostaci antičkih utvrda ukvarnerskom i podvelebitskom području, PomOJ"Skizbornik, knjiga 13/1975, Rijeka 1975, str. 285: M. Doio­nić - J. 2.ie-Rokov, Otok Krk km"/: vijekm"C, Zagreb1977, str. 371i 395: l. Gunja(;a, Kasnoantička fonifikacij.ska arhitektura na istočnojaclranskompriobalju i otoci­ma, Malerija1i XXII, Novi Sad 1986, str. 127, T. XX, l ibilj. 25; R. Mal.ejćić, Poc.lvodna arheološka istraiivanjana području sj<.:vernog Jadrana. Pomorska bibliotekasv. 22, Beoa:rad 1969, str. 241; S. Ciglenečki, Hohenbe..festigungen aus der Zeit \'Om 3. bis 6. Jh. im Ostalpcnra­um, Vi~inske ultdbe iz bsa 3. do 6. st. l' modnoal­pskem prostoru. Dela 31, Slovenska akademija znanosliin umetnosti, Ljubljana 1987, Slr. 104-105, sl. 153-157.

IS. Z. GunjaĆ8, n.dj., 5tr. 127, T. XX,l.16. S. Ciglencčki,n.dj .. str. 104-105, sL 153-157.17. M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb

1976, str. 238: Isti, Zadar u starom vijeku. PtOOlOSl Za·dra - knjiga l, Zadar 1981, str. 342.

18. U radu arheolo~ke ekipe sudjelo..'ai.i. su: mr. M. BUlOV,V. Nenadić, K. Rom-ević i mr. Z. Tomičić iz Odjela za ar­heologiju kao i grupa studenata arheologije na Filozof­skom fakultetu u Zagrebu, te fotograf S. Tahi': i geodet.ski tehničarS. Puh.

19. T. Smičiklas, Code.'( diplomaticus regni Croatiae, Dal­matiae el Slanmiae, V, Sir. 431-432. Original ispra,'cČU\'3 Zemaljski muzej u Celovcu.

20. CD XVIII, br. 146,Orig;nal uDriavnom arhiw u Beču.

21. Arhiv JAZU, o.XIII-95.22. J. KIcmene, Blan Rogatec, Zagreb 1939. str. 32-33.23. V. Klaić, Krapinski graduvi i predaje o njima, Vjesnik

hrvatskog arhcologičkog druitva X, Zagreb 1909, sIr.1-32.

24. Gj. Sabo, Izvjdtaj o radu zemaljskog po\·jercnsl\·a 7.a

očuvanje umjetnih i historičkih spomenika u kraljeviniHrvatskoj i Sla\·oniji u godini 1911, Vjesnik hrvatskogarheolo~kogdru~tvaXII, Zagreb 1912, str. 201-259 (po­gl. III. Spomenici kotara Klanjec i Pregrada, str.2U1-239); Isti, sredovječni gradovi u Hn'atskoj i Slavo­niji, zagreb 1920; Isti, Kro", Hrv-dtsko zagorje, Zagreb,u. (1939 1), str. 36.

25. A. Horvat, Pregled spomenika kulture općine Pregrada,KAJ Casopis za kulturu i prosvjetu - Zagreh, GodinaXVIII, Broj Il-llI/85, Z,tgreb 1985, Str. 168 i 169.

26. I. Holi, KiilfUldi keramia magyars7.agon (XIII - XVI.s7.azad), Ausliindische Kcramikfunde des XIII - XVI.Jhs. in Ungarn, Budapcst Reg;sellei IS, 1955, Slr. 147 id.: Isti, MitteJalterliche Funde aus cinem Srunnen vonBuda, Studia Arch. 4. Budimpešta 19M: B. eech, Mitu>lalterJiche Keramik aus dem SLadtmuscum in Wr. Ne·ustadt, Archaeologia auslriaea, Band 69, Be<: 1985, str.251-307.

27. Z. Tomičić, Gradi~ kod Nedeli!ća - rezultati pokus.nih istrativanja, Muzejski vjesnik 8, Glasilo muzeja sjeo\'ero:<:apadne Hn'3tske, str. 63 i sl. I.

28. Tijekom 1987 godine obavljena su pokusna arheolo~ka

iskopavanja na lokalitetima Prekrižje i Igri~ćc kod Ob.rcia Gornjea, kao i na položaju _Ko~telj. podno plemić.

kog grada Velikog Kalnika. O o\im istrat.i\'anjima datisu sažeti prika;d: Z. Homen, Otkriće no\'Og kasnobron.čanodobnog lokaliteta na Kalniku, Obavijesti HAD, Go­dina XIX - broj 2, zaareb 1987, str. 26-28; Z. Tomičic.Prekritje-Gomji Obrei na Kalniku, ranosrednjm1eko\'­no groblje, Obavijesti HAD, Godina XX - broj l, 7..a·greb 1988, str. 25-26 i Z. Homen, Otkrite kaštela naKalniku. Mut.ejski \'jesnik II, Varaždin 19 , str.29-31.

29. U radu arheolo~ke ekipe sudjelovali su: mr. Z. Tomičićkao rukovodilac istraživanja, Z. Homen, arheolog Grad·skog mw.eja Kriie\'ci, mr. Marija BU7.Q\' i K. Ronće"ič

Z~ljk" Tomičić, N<l\'ija mno,cednjm'jek"vna i'lrat.i'"nj" OdJd~ ... arh.."I",lju. fOnj",,; 3-4. 141 -173 (19<16/1987)

studenti arheologije B. Bui. M. Baldini i B. Mašić, te J.Okroša, ing, geod.

30. Nije potvrdeno da li se ovaj po<!aJak odnosi na lokalitetPrekrižje ili na ranije istraživano nalalište u Popovcupodno sela Gornji Obrež na Kalniku.

31. Na ovaj podatak upozorio je aUlora teksta Z. Homen,kustos arheolog Gradskog mU7.eja Kri~.e\'ci. Zahvaljuju­ći razumijevanju primariusa dr. Nikole Majnariea il Va­raždina nalazi srebrnih kaličicrl poklonjeni su Grad·skom mU7.eju Kri'evei.

32. Nala" rimskog novcrl cara Domicijana (81-86. god.n.e.)otkriven je uh\'aljujući primjeni dubinsko!; detektorametala pomoću koje!; je detaljno pregledavana čitava

površina pokusnih sondi.

NEW INVESTIGATIONS OF EARLY MEDIA EVALSITES CONDUCTED BY THE DEPARTMENT OF

ARCHAEOLGY .

Summary

In the following text a SUn'ey is given of recent fie]·dwork carried out b)' the Department of Archaeology of theInstitute for Historical Studies of Zagreb University. Orga­nised terrestrial sun'eys and rescue sondage excavationshave been carried out at a small number of early mediaevalsites on the island of Krk, in Hn'atsko Zarorje and in thefoothills of Kalnik. All are incorporated into a priority pro­ject .ArchaeoloJ;it:al Map o( Croatia_o

l. Archaeological Investigations on the Island of Krk

During 1986 and 1987 ficldwalking was carried out onthe south-wcst coast of Krk in the area of Punat and onthe late Roman eomp)e.~ in the vicinity of Baška in the eas­tern part of our largest island.

LL lnvestigations in Punat is from pan of lhe project~The Investigation of the Archaeological Topography uf thc'Micro-Region Punat on the Island of Krk (1987-1991)«.The Punat <lre<l b,is been, in archaeological terms, one ofthe most poorlv investigated micro.rcgions. Sporadic findsand sites have been registered since the middle of the nine­leenth cenlrv. The inlerest of individuals and the carcfulcollection or"antiquities were directed to an enrichment ufthe archaeological collection in the Franciscan monasteryof lhe small island oi' Košljun.

Owing to its favourable position in the communicati­ons network. largc arabic ,\reas, a pro\itious micro·climateand historical circumstances. the area has been inhabitedfrom prehistoric times until today. Evidence of life in thepast is written in the countl)'sidc of the vicinity of Punat asprchistoric hillforts and barrows, as concentrations of vj.

lIae rusticae of antiquity and their adjacent burials on thefrin!;cs of (;ultivated land. ln late antiquity and in thc medi·aeval period, sacral buildings were built on the sites of thevillas.

.1.1. Sv. Juraj in Mala Krasa

Mala Krasa i's situatcd 2 1/2 km south of Punat. Beca­use of its situation facing west towards the bay of Krk, thissite has been positioned suitably for the early developmentof the area. The remains of the sacral building of Sv. Juraj,

now covered in ivy, have always been of interest. At the be·ginning of this centu!')' in the west side o( the ruins humanremains were found which encouraged musicologist MirkoBonifačić-Rožin to vis l the site repeatedly until the 1960.During this series of visilS a collection o( finds was made of

which the majorit)' was donated [O the Franciscan monas·tCf)' on Kašljun. Among the finds a special place belongs 10

pre-romanesque sculptural remains, mostly parts of altarfronts (plutei), with favourt:d pre - romanesque omamen­tation (T. 2), which have 'bcrn discovered in the interiors ofSv. Jur,lj. Together with early mediaeval finds much Ro·man pottery has bt:en colk-ctcd (T. 1,4), tegulae and imbli­ces as well as two skulls clearly from disturbed inhumationburials. Within the church small-scale, amateur excavationshave been <.:arricd out as well as exnen surveys.

Sv. Juraj date.s from the twelfth centurv and we percei.vc it to have romancsque attributes. Tht: choice of patronsaint in combination with traces of a pre·romanesque buil­ding phase;ts well as the remains of human skcletons gavethe pretext for the trial eXcrlvations.

At the west sidc of the building immediately in fronlof the entrance a trench of 32.5 sq m (orientated north·so·uth, 6.5 x 5 m) was excavatcd. The purpose was to follow awall of broken Slonc shich was visibile on the outside of thehuilding inclining towards ils south-west corner; also todiscover a supposed earlier building and surroundinJ; ce­metcry, The church W<lS sUn'eyed photographically and ar­chitecturally (Sl. 2) and c1eared o( iV)' and piles of stone inthe apse. Architectural sections were made of both longand short axes (SL 3, a-d) and these revealed clear heightrelationships and stratigraphic associations with the archi·teclure latel' found in the trcneh.

Within the treneh was found a north - south orientatedwall, 0.60 m wide, made o( broken stone with much bindingmaterial. This is joined by anOlher at rigM angles of the sa·me width which extends under the church towards the eaSIand cannot be followed (urther. Within the trench, which ga·ve traces of an ob\'iously older building. the oliginal inteli.or noor level composed of irrcgulal' stone slabs was revea·led. On this levcl a nicely shaped and vaulted east-westorientatcd grave chamber had been inserted (T. 1,3). Unfor­tunately it had been dt:stroycd as shown by the ruineJ va­ult, remains of ceramic and glass vessels, bones and twohuman skulls. To the north of Grave J another smaller gra·\'e chamber was found, also destro\'cd ,md built of brokenstone with simple bindin!; matcri;!. Within this grave re­mains of the skclcton of a small child were found, withoutgrave goods. To the east or Grave 2, by the edge of the tren·ch lay 20 (r;tgmcnts of a limeslont: sarcophagus. It had ob·viously been broken in Silu.

Of special significance is lhe discovery of a fragmentof thc abacus belonging lo a capital with clearly visible de­corations of trdoil interlacc, found in the fill of lhe (rench(SI. 4).

The remains ol' the ruins of Sv. Juraj, in which a sacralbuilding with romancsque attributes can be recognised,rest on a much older (lrchitcclural complex, possibly of anlral character. This is implied by the presence of tegulae,imblices and pO\lel)' (amphorae) which were collected du­ring the earlier fieldwalking of the sile. The supposed earli·er Roman building sen'ed in late antiquily as a walled ce.mctcry containing different modes of burial. the wholecomplex suggests that a part of the contcmporaf)' sacralbuilding dating to the first conseeralion 10 Sv. Juraj was re·vealed during the excavations of 1987. This patron saint oc·curs very frequently in the eastern Adriatic especially in thetime of the strong process of Christianisation in the periodafter the reconquista by Justinian. The earlier finds of theahar (ronts, with the most recent ones, do not leave roomfor doubt of a pre-romanesque phase of the architecture ofMala Krasa.

157

1.1.2. Sv. Nikola on Negrit Poinl

The small church of Sv. Nikola is locatcd immediatelybehind the dcscrted lighlhouse on Negrit Point south of pu·nat. It is only 200 m away from the shore and is visiblefrOllllhe sea (T. 3, I). Its isolaled location on agende slopefacing the isl:mds Plavnik and Kormat in K\'arnerić, awayfrom coasIal communir;:ations. contribuled to its high levelof preser"a~iC!n(T. 3. 2). The building!s of a simple,longitu­dmall)' undl\'lded, rectangular' plan with an extending semi·-circular arse (Sl. 5). The dimensions are 9.l5xS m and itshows a panicularly large de\·iation of 120 0 from the norIh.The semi·circular apse is placed in Ihe south-east and is re·latively well preserved (T. 3. 3). The emrancc was on thenorth weSI side as is shown by the remains of the left ­hand door jamb. Although the west siđe of the church isbadly damaged, il is still possible to estimate Ihe width ofthe enlrance tO be 1.20 m. The walls wel'C built \'ery regular­ly of finely-shaped stones in cardul courses. The walls arepresen'ed 10 a height of up ot 2.90 m. On the soulh and castwalls, squarc openings arc visible from the outside sugges·ting a building technique of hori:wntal courses, is the man­tennnce of level walls during the building process. The Ihic­kness of the wall varies from 0.s5 to 0.60 m, II has not beenpossible to estabilish the details of the naVe because of thethick vegetation, but it would appear that it had no sudbivi­sions. The ceiling as a whole has faJlen. down whLle !.he wallof the apse is preserved to a height of 1.50 m.

Because of the lack of finds it is impossible to determi·ne the date of lhe building, however the patron saim Sv. Ni·kola is favoured in the carly medie\'al hagiolOponomy ofour coas!.

1.1.3. Late Anlique Building on BBkupići Point

The oUllines of a massh'e monument (T. 4, l) can bcscen on the point of Bi1ikupići some 5 km soulh of Punat.From the natural plateau on which Ihe monumenl is loca­ted, a unique view over the whole of the K,'američ aquato­rium is afforded (SI. 1.3). Natural protection from the nor­thern winds and the isolated position on thc poim ensuredsecurily: the ba)'s of M'ljta and Lisičak pro\'idlXl eommuni·cations by se.:l.

The building has n regular squarc plttn wilh sides .'> min length (Sl. 6). The remains of Ihe walls showa \Tr)' solidbuilding; their inner :lIld outer faces are made out of f"lO(;.

. t.:lngular stone blocks with the interior space filled withbroken stone and [ats of morter. This intelior slructure isof opus spic<1!um charaeterisLic of later antiquity. In thelarger part of the building piles or white marble can be se·en. Several frngments from the south and cast sides of thebuilding show traces of moulding and formed part of theinterior deC<.lration. The floor level can be scen in the cas·ICrn corner. The thickness of lhe walls varies from 0.60 to0.70 m.

All Lhe above suggests a military installation, probablya guard post (spccula). From its position it was possible laconlrol a wide arca of the north Hrvatsko Primorje. It hada significant role in SCUlring thc interior sea lanes, especial·ly afler the GOlhic·B)'%antine War. This is the period of con·Slruetion of an organised defence system of eastella. specu­la and the like. The monument of Biškupići Poim is onc inthc line of many located in the southern part of Kvarne­ric."

1.1.4. S\'. Jeronim by Slam Daška

The site is situated on the point of Crikvena 2.5 km so­uth-cast of Stara Ba!ka between the hays of Surbo\"3 andCrnikova. The mild plaleau of 150 m above sea b'al c1imbs011 thc north-easl to the Gradac hill (k. 270). O\'er a large

158

arca wall comple.~es orientated 10 the south can be seen.Considering the outstanding "ntural potcntial of the sile. aRoman villa rusIica may bc supposed. The continuily of oc·cupation may be followed into the early mediac\'al periodfrom which the remains of an impressivc sacral monumentare dominant (T. S, I - 2). The building is of a single nave inplan wilh a subdi\'ided inlerior, 11.30 m long and 6 III wide.The east side ends in a semi-circular apse (SI. 7) 4 m wide.The remains of the triumphal arch suggest abarrel \'aullcOnstruction which carried a pitched roof covered wilh Slo·ne liles.

The building was constructed of regular stoIle blocksand is preserved to a height of e 4 nl (T. 5, 3). Trcces of limewash can be seen on the outside. The length of thc interiorof lhe rectangular nal'C b)' the south wall is S m and by th<'north wall is 8.07 m, and Ihe width I'aries from 4.55 m onthe east to 4.65 m on Ihe weS!. Thc interior of Ihe nave is di­vided by three pairs of semi -p)'lons; thc resultam di\"isioninto four fields is characterislk of the early mediae\'al peri­od. On the plastcr in the apse the outlines of four crosse~

surrounded by cireles can bc seen whereas on cach side ofthe apse, on the interior face of the triumphal arch, onecross is visible. On the cast side of the church three crossesare drawn on the faces of half-pylons (T. 5, 4). The nextthree crosses which would cQmpJete the usual twelve are tobe expected on the west side of the church but have not be­en traecd. The crosses were paintcd in red and their surro·unding cirde~ in black.

This monumenl most probably belongs lo the earlymedieval period and was built O\'er an carlier Roman villarustica which explains itli north·south orientation. The pat­ron saint Sv. Jeronim points tO latc antiquity, but on the ot·hcr hand the pOSSibility of datation in medic\'al periodmust be C<.lnsidered.

1.2. The !lwestigslioll ofKorilItija by NOI'8 Balka

The in\'elitigation of lhis fortification was carried outin 1986 under the leadership of Aleksandra faber and wasC<.lntinued in 1987 by the :Iuthor. The ruins stand in a re­markable loc:llion on lhe funhest eastern part of the islandon the peninliula of Sokol 129 m aho"e sea level. 4 km nor­th - east of Nova BaSka. The dominnnt posilion makes ilpossible tO control the whole of Velebit Kanal and SenjskaVrata (Sl. 8 i T. 6, 1). On'lhc western slopes below the forti­fication on thc coastline of tIo'lala Luka Bay as well as on thcnorlh side Inu.:es of building may bc seen. They reprcsent deral,:lO the pal"! of the settlement bellow the fortificalion.'·There can be no doubt that this selllement'· had a .spedfkmaritime orientation and that it represents a unique lall'antique ul'ban unit with the fortiflcation, However in thisinstance the interpretation will bc limited to the fortificati·on.

The longer axis of the castrum is orientated east-west; the length within thc walls is 122 m and Ihe widthis 45 m. The area CO\'ered by the compIr;,;: is 17.23 ha. The ar·chitectural sun'cy is given in the scale of 1:200 (Sl. 9). SomC"of the buildings can bc recognised as polygonal (A) or squa­re (B) towers, dwellings (C), sacral building (D), drinkingwater cistern (E), defcllded entracc (F), cit)' gates (G), mig­hty buttresses (H), pa.s~ayes betwcen bUildings (I) and a cir­cuit of cit\' walls (J). The walls have an a\'erage width of0.70 100.80 m and are built of broken stones join lcd withlarge qualllites of mOr1ar. Evel")' five of ten melres (he lincof the wall is intel'ruptcd at an angle. Six of the bultressesha\'e ht.-cn noted as rcinforsmentS (H). On the north sidethe walls are prcsct"\'ed up lo a height of 3.20 m. The gale(G) on the north - weSI side, 2 m wide, is protec'ted on the in·side hy an angled wall (F). At Ihe SO\llhernmOSI corner aslightl)' smaller gate :lllo\l'c<lthe passage of traffic lo VelikaLuka. The City walls may bc followed for a length of 286 m(1).

:ldjk() TI/miCi<:. No~;ja ran"",,,..h~o~jekm'T\3. i'lno.i!i"a'\i' Odjela .... arheologiju. Prilo~ J-4. 141 -173 (1986/1987)

A !leries of polygonal (A) and square (8) towers wasbuilt at thc most vulnerable points on the defences. Theirdimensions very from 9 x 9 m, 8 x lO m to 9 X II m and theyrepresent the first line of defence un lhe lower terrace ofthe castrum immediately behind the waiL Uninten-puledmovement within the castrum was ensured by the partiallypresen'ed narrow passages (I). A larger water cistcrn withtraces of its vaulting still exlant (E) (T. 7,4- T. 8, I) is situa­ted on the beSI-defended soulh -cast corner. A smaller cis·tern is located in the central area of the complex CUt inlOthe rock. Well preser'ted lancet Windows on the side of thedefences sugg~'st th~' manner of defence (T. 8, 2). On the so­uth terrace of thc imcrial' are the remains of a single naverectangular saual building with a divided exterior and se·mi<un:ular apse. The o\'eralllenglh of the church is 14.5 mand the width of Ihe front facade is 7.8 m (SI. 10). The navedimensions are 9.9x6 m. Ten half-columns remain visibleon the exterior of the south wall as well as on the apse. Thelongitudinal axis shows a deviation of 132 0 from the nonh.the average lhickness of the church walls is 0.60 m. An addiolional narthcx was built over the stone threshhold on thewest side. Within and around the castrum small fragmentsof late Roman pOllery, predominantly of amphorae, are tobe found.

Today voluminous literature on Korintija exists" fromthe time of A. Fortis who thought he had discovered Ro­man Fulfinium. Z. Gunja(:a and S. Ciglenečki also referredla Korintija. All authors agree on thc date in late antiquity.In Korintija we recognise one in the series of early Byzanti­ne military buildings from the time of the intensive cas·trum building. This process was at its height after the de·parture of the Ostrogoths.

2. Archeologicallnvestigations in Hrvatsko Zagorje

Investigations comprise surveys of a number of sitesin the county district Pregrada and trial excavation on thesite of Veliko Gradiščc by the village of Klenovec Humski.The purpose is the composition of a specialised archeologi­cal map of the county district Pregrada which will constitu·tc a part (Jf Ihe Archaeological Map of Croatia.

2.1. Veliko Gradišče by Klenovec

Thc site is situated un a hill 381 m abuve sea level onthe left bank of the river Sutla. The hill ovedooks the rivercross[ng by Klenovec. The remains of the walls of the fcu·dal dty of Vrbovec can be scen. Thc mediaeval dtywas con­nected to the south with Kostel and Pregrada (T. 9, 1). Onthe south side below Veliko Gradišće the smaller hill of Ma·l(l Gradj~če stands whilc in the river valley the gothic cha­pel of Sv. Vid, first mentioned in 1344, is visible.

litcrary sources menlion Vrbo\'ec fmm 1267 to 1497.lt was the scat of the dukc and the archdeaeonry; in 1397 itwas donated by King Sigismund to Hennann of Celje, andKing Matijaš Korvin donated it to ban Jan Vitovcc.

The first archaeological excevation carried out by theIrish noblcman Kavanagh, who found part of the wallingtogether with pottery and animal remains, arc mentionedby J. K1emenc. It is further mentioned by several authors.

Trial elIcavation in 1987 took place on a terrace of ovalshape measuring 30 m north-south by 20 m east-west,750 sq m.

Treneh A, 36 sq m in arca, revealed part of the eastwall 2 m thick (SI. II - T. 9, 2). It is in this vicinity that a ci­t~' gate should be expected. Another wall at right angles tothe dt)' wall re\'eled a stone Ihreshhold of quality, as wellas a part of a room in the north·west area of the trench.Part of a gOihic door jam h was found by the threshhold (T.9,3)

Thc situation in the north - west arca uf the dty wasrevealed in Tn!neh C. Within the western part of the citywall two rooms connected by a door with its stone thres­hhold still in situ (T. 10, 1), plincipally on account of thehigh quality of the walls, suggest a representative residenti­aI area of the city, the so-called palas. A part of the flooringand a fragment of the stone semi-column wilh late roma­nesque or early gothic attributes (T. 10,2) were found in therooms. In Trench C sparsc fragments of flagom with inci·sed handie decoration, were found. These bclong to the so­-called Germanic Ware which was coming from the northduring the thirteenth and fourteenth centuries (T. ll). Simi­lar ware is found in the mediaeval Stronghold of Nedelgče.Further finds in Trcneh C were iron nails - remains fo theroof construction ( ). In the central part of Trench C wasfound an imprcssh'ely massive wall l.8 m thick which metthc western section of the city wall at right angles. Anotherstone treshhold was found while the wall itself bore a finesmooth white plaster.

Further finds within lhe city watls were: massive ironpoint of a cross bow with a diagonal section (T. 12, ), ironhorseshoc (T. 12,), multitude of iron nails (T. 12, ) and a fi­ne knife with a bone handIe fastened with bron:tc wire anddecorated with incised circ1es (T. 12, 1).

Trench 8 was located in the western part of the dty andit revealed a further 50 m of the dty wall. In its middle sec·tion an opening with a slightly arehed top suggests an auxi­liary exit in case of danger (10,4). A fragment of a large ironbattle knife was found by the western walls.

Brief archaeological investigations in 1987 confirmedliterary evidence for the existence of the castrum VrbovecFurther excavations will contribute to the understaning ofthc character and genesis of this town situated in a lovelycorner of Hrvatsko Zagorje.

3. The Investigation of the Archaeological Topography ofthe Kalnik Foothills

The investigation in the Kalnik foothills and in thesurroundings of Kl'if.evci which will last until 1991 are car·ried out jointly by the Department of Archaeology and theCity Museum in Križevci. Thc purpose again is to contribu­te to the Archaeological Map of Croatia.

3.1. Prekri~Je by Gornji Obrd on Kalnik

The site is situated on aterrdce 432 m above sea levelon a gentle western slope of Kalnik. It has been badl)' da·maged by road construction. The first finds on this site da­te from 1952. In 1982 the remains of human skeletons werenoted ill the cuttings made for the road. During intervicwswith local people in 1985 it was dis(.:overed that a skull aswcll as two characteristie silver rings with S-shaped fini­als had been found. The trial treneh of the 1987 rescue exca·vations covered the area of about 30 sq m. Together withseveral atypical pottery fragments, a well'preserved cuin ofDomitian (81-86) was found. At a lower lcvcllhe remainsof three burials were found. Although badly damaged, Gra·ves l and 2 still showed a clear east- west orientation withheads to the west (SI. 12). The dead were laid in shallowgraves 0.50 lU 0.70 m deep and they suggest an oredered ar­rangement. Grave I was of an adult female and containedthe above-mentioned silver rings. Thc other two graves con­tained no grave goods. Grave 2 was of a juvenile while Gra­ve 3 to the east of Graves l and 2 was of a new·born child.Gra\'c 3 was disturbed and destroyed.

Tite above graves belonged 10 a eemetcI)' or orderedgraves. It \\Ias used b)' a small rural community and on thebasis of the finds it can bc Jated to the late eleventh centu­ry. Thcy bclonged to the population of the Bijelo Brdo cul-

159

lcllk" Tumi8t, Nuvija ranO<l·""njuvjck,wlla ;s"...';vanja O<ljela 7..0 arheulogiju. PriiM'; J_4. J41_17J (1986/1987)

turco A logical place for a settlement is to bc sought abovetoday's village of Cari. A similar situation is registered inthe nearby village of Popovac. Thesc investigations confirmthat the mountain of Kalnik served as a ccntre of rcfuge inall archaelogical periods.

4. Concluding Remarks

T. 5,4 - SI'. Jerolim na rlU Crikl,elJ[). O.~/i1tak !.buke s tra·gom kruga i upi!;anim posl'I:Wim križem. Snimio:S. Takač.

T. 6,1 _ Pogled S,I sjel'el71e st,.jmc na ostatke.' utvrde Ko­rin/ija iznad IlIšel1na urb.mog kompleksa (pod­grada) u Maloj Luci. Snimio: s. Takač.

T. 6,2 _ Pogled Ila juini pojas bedema utvrde Korintija sostatkom sn.1žnog kontrafora. Snimio: S. Takač.

T. 6.3 - Detalj masivnog kontra{ortJ Ila jugo7.apadnom ug­lu utvrde Kodntija, Snimio:S. Takač.

T. 7,1 _ Pogled "a sjevernu sekciju bedema utvrđe Kurin­lija. Snimio: S. Takač.

T. 7,2 _ Detalj sjevernog dijela bedem.1 utvrde Korimija.Snimio: S. Takač.

ln the regions of the island of Krk and in Pregrada fir·st archaeological investigations were organised and initia·ted. Thc resuhs will be directly applied to the project forthe ArchaeoJogkal Map of Croatia. The same is to be saidof the Kalnik foothitls where valuable date was gathen~d

and first steps to an organised approach to the archaeologi.cal heritage have been made. The results encourage us tocontinue thc investigations in the years to come.

POPIS TABLI

T.6,4 Pogled 11.1 jug07.apa"nu sekciju bedema utvrdeKorintija. Snimio: S. Takač.

T. 1.1 - Fogled $a sjeveroistok'l na ruševine S;1kra/JJog ob·jekta $V Juraj u Maloj Kr.qsi. Snimio: 5. Takač

T. 1,2 - Poglcd na detalj arhitektonskog kompk:ks.1 olkri·venog 19B7 ispre" sakr'iJfnog objekla sv. Juraj uMaloj Krasi. Snimio: Stanko Takač.

T. 1.3 - SI'. Juraj u Maloj Krasi. Fogled na ukopanu svo·đenu grobnicu. Snimio: Stanko Takač.

T. 1,4 - Ulomci antičkih staklenih i elinenih posuda pri.kupljenih rijekom istratil'anja lokaliteta sv. Juraju Maloj Krasi. Mjerilo 1 : 1. Cnel: Anđelka Fortu·n,.

T. 7,3 - DC/;iIi zapadnih gradskih vra/iju utvrde Kurintija.Snfmiu:5. Takiič.

T. 7,4 _ Pogle<1 na veliku cisternu za FadU u sk!opujugosi.točnogdije/a utvrde Korintija. Snimio: ZeU'ko To­mičić.

T. 8. I - Detalj velike cisterne za "odu u sklopu uli'rde Ko­rin/ija. Snimio: 5. Takač.

T. B,2 - Detalj južnog bedema uCl'rde Kon'ntlja sa strclni­com. Snimljeno s unutrašnje strane bedema. Sni·mio: S. Takač.

T. B,3 - Julni zid sakralnog objekta u sklopu utvrde Ko­rin/ija. Snimio: Zeljko Tomičić.

T. 9,2 _ Pog/OO na $rcdnjol'jekovnu arhitekturu otkrb'enuunutar sonde ..A.. m, platou Velikog Gradišća kodKl<:nol'Ca. Snimio: S. Takač.

T. 2. - Ulomci pređromaničke crkvene pla!>·tike pronađe.

ni na lokalitetu sv. Juroj u Maloj Krasi kraj Puntai pohranjeni u arheoloJkoj zbirci Franjevačkogsa·mostana na otočiću Kotljunu (J i 2), odJJosno uzi·dan u kuću N. BonifaC'ie.'a - Roiin.1 II Funtu (Jj.Snimio: 5. Takač.

T. 3,1 - Pogled sa sje~'cra na sllkral"i objekt sv. Nikolekroj $vjetionika "a rtu Negri/u. Snimio: 5. Takač.

T. 9,1 Veliko GradiJćc kod sela Klenovc:J.. Pogled mt pIe­micki grild Vrbol'e.'C. S/limio: S. Takač.

T. 3,2 - Pogled s jUine strolIe na rog<:vine sakralnog ob­jekta .iI'. Niko/e na rtu Neglitu. Snimio: 5. Takač.

T. 3,3 - Pogled na apsidu e..,.kvice sv. Niko/e na rtu Negri·tu. Snimio: 5. Tak.1č.

T. 4,1 - Pogled Ila o!>talke kasno:mtk'kog objekta na rluBHkupi6. Snimio: S. Takač.

T. 4,2 - Pogled sa istoka nil ostatke kasnoalltičkogobjek.ta na nu 8itkupići.Mjerilo 1 :50. Crtd: K. Rante.Ilić.

T. 4,J - Fogled sa Z<1p.1dil na ostatke kasnoa.ntićkogobjek.t.1 na rtu 8iškupiči.Snimio:S. Takač.

T. 4,4 - Pogled sjužne !>trane Ila unurragnjost kasnoanti(.~

kogobjekla na rtu Biškupići. Snimio: 5. Takač.

T. 5,1 - Poglcd na sakralni objekt sv. Jerolima na rtuCrikvena južno od Stare Baške. Snimio: s. Takač.

T. 5,2 - Pogled sa zapadne strane na ostatke crkl'e SI'. Je·rolima na rlu Crikl'ena. Snimio: S. Takač.

T. 5,J - Fogled na unutrašnjost sakralnog objekta sv. Je­rolima na nu Criki-ena. Snimio: S. Takač.

160

T. 9~ _ Veliko Gradišce koti sefa Klenovc:J.. Ulomci gotič­

kog dovratnika (sonda ..A..). Snimio: S. T.1kač.

T. /0, I-Fogled na zapadni !>egmenr grndskog bedema lll/U­t.1r poku.mc sonde. Snimio: 5. Takač.

T 1O,Z-Uf0111'lk kamenog po}uslUpa gotićke proli/acijepronađen unutar sonde »C... Snimio: S. Takač.

T. JO,3-Pog/ed na 7.apadnIJ sekciju bedema tijekom iskopa­vanja 1987godine. Snimiu: 5. Takač.

T. JO,4-:'vfallja eradska \Irata u sklopu z:qh1dllog bedemaplemićkog građa Vrbove.·a (lIeIiko GradiJćc). Sni­mio: S. T:,kač.

T. /1 _ RepcrtO;Jr glinenih posuda olkrh'cnih lijekom ar­heo/Dskih iskopavanja na Velikom Gradii;ćlI.

Cnei: K. Rončević.

T. 12 _ Veliko Gradišće kod Klenovea. Met.1lni nalazi ot­kriveni tijekom istraiil'anja. Crtel.: K. Rončević

(1), A. Fortuna (2- 12).

T. lJ,I-Polotaj grobU'a na Prekritju kod sela Gornji Obrcina Kalniku. Snimio: 2. Tomičić.

T. 13,2-Pog/ed na p%taj grobova tijekom iskopal'anja.Snimio: t. Tomićir:.

1

nJa Odjela ,a achO'01 IO\lJu, PriIQ.; )_~. I~J J73 (J9lI6/ J9tnl

1

4

161

Zeljko Tomičić, Novija ranosrednjovjekovna istraživanja Odjela za arheologiju, Prilozi 3-4,141-173 (1986/1987)

162

Željko Tomičič, Novija ranosrednjovjekovna istraživanja Odjela za arheologiju, Prilozi 3 -4, 141-173 (1986/1987)

3

1

3163

Željko Tomičić, Novija ranosrednjovjekovna istraživanja Odjela za arheologiju, Prilozi 3 -4, 141-173 (1986/1987)

4

1

3

164

2

4

Željko Tomičić, Novija ranosrednjovjekovna istraživanja Odjela za arheologiju, Prilozi 3-4,141-173 (1986/1987)

5

1

3

2

4

165

Željko Tomičić, Novija ranosrednjovjekovna istraživanja Odjela za arheologiju, Prilozi 3-4,141-173 (1986/1987)

6

1

3

166

2

4

Željko Tomičić, Novija ranosrednjovjekovna istraživanja Odjela za arheologiju, Prilozi 3 -4, 141-173 (1986/1987)

7

1

3

2

4

167

Željko Tomičić, Novija ranosrednjovjekovna istraživanja Odjela za arheologiju, Prilozi 3-4, 141-173 (1986/1987)

8

1 2

3

168

Željko Tomičić, Novija ranosrednjovjekovna istraživanja Odjela za arheologiju, Prilozi 3 -4, 141-173 (1986/1987)

9

1

2 3169

teljko Tomičič, Novija ranosrednjovjekovna istraživanja Odjela za arheologiju, Prilozi 3 -4, 141- 173 (1986/1987)

10

1

3

170

2

4

Zeljko Tomiči~. Nlw;ja ...noSTednjovjeko.-na iSlraii,-anja Odjela,a arhoo]oJiju, Pri]"".; 3-4, 14]-173 (l986tJ9117)

11

,,

3

-~.....,,-. '"" "

IIIi

iIi

o.,~.~~}~

f· ,!, ' ­-,- .'. -

ltn

l7l

Z"ljl", romiti<'. NQ,ljo r.nM,..,d"jm·j~k",'n~ i.(rdi,·.,~. Odjel. ' .. arh<ffilogiju. Prilu.i 3 _4. 141 _ 17) (1<)1l611~71

12 , ~

,:::::::,'~e~ il, I

1 __

-o

" 2

-D -o-o

6

-D

9

"5

-D

,,.

-D

;',

7

•

.''"

""

11

oO

ff,

", ," ,

D

oo,

,,

•

J

"'/

10

e

172

Z<djJm T(Jmi~k!. ,\o-;j;o. n.n........dnj"·..J~ko>n~ i>lr;di,...nj.o. Odjela til arhc<>loe11.. , Pril...,; J-4, l':l_ ln (l'M6/19ll'7)

13

1

,173

Marija BUZOV

PRIKAZ KNJIGA

Irma Cremdnik: MOZAICI I ZIDNO SLIKARSTVORIMSKOG DOBA U BOSNI I HERCEGOVINI, »VeselinMaslda_, Sarajevo 1984, str. 1-223 + 137 slika (rekon­strukcije mozaika - crteži i fotografije) + literatura i skra­ćenice + sažetak na njemačkom jeziku + registar imena.

Knjiga Irme Cremošnik, Mozaici i zidno slikar­stvo rimskog doba u Bosni i Hercegovini, predstavljaizuzetno djelo o mozaičkoj umjetnosti, kao i o umjet­nosti zidnog slikarstva. Zahvaljujući dugogodišnjemradu na arheološkim istraiivanjima i iskopavanjimarimskih vila II unutrašnjosti provincije Dalmacije,ona je bila II mogućnosti da se na temelju osobnogiskustva, sistematskog rada kao i poznavanja materi­jala i literature, upusti u ovakve analize.

Knjiga Irme Cremošnik sastoji sc od 2 dijela, odkojih je prvi posvećen mozaicima, a drugi freskama.Svaki dio sadr~.i uvodni dio i opis nalazišta sa anali­zom pojedinačnihobjekata, kao i kratak osvrt na op­ći razvoj rimskih mozaika i fresaka, sa posebnim os­vrtom na mjesto koje spomenici sa područja Bosne iHercegovine u njemu zauzimaju. II prvom dijelu kojise odnosi na mozaike, pridodat je i Katalog svih mo­zaika pronađenih u Bosni i Hercegovini od kraja 19.stoljeća do danas, kao i poglavlje oranokršćanskim

mozaicima koje je kratko s obzirom na nalaze (2fragmenta, Sarajevo i Pani k).

II poglavlju "Završna razmatranja" I. Črcmošnikse ponovno osvrće na lokalne karakteristike, ukolikoih je moguće pratiti, a osobite su spomenicima deko­rativne umjetnosti sa područja rimske provincijeDalmacije. Autorica posebno raspravlja o tehnici iz­rade mozaika i fresaka, te o motivima i stilskim oso­binama. Na osnovu takovih razmišljanja dolazi dozaključka da je neoddivo mišljenje E. Dyggvea o po­stojanju jedinstvenc radionice za čitavu jadranskuobalu i njezino zaleđe, već da su ti nalazi »većinom

proizvodi manjih provincijskih radionica ... te u kas­no doba pokazuju dobru tehniku, :.:o:ahvaljujući, vjero­jatno, blizini jadranskih centara koji su bili pod uti­cajem Italije«. Precizan rad i dobra tehnika zapažajuse osobito na mozaicima u Višićima i Paniku, iakoimaju slabiju i tanju podlogu, kao i većina mozaika II

drugim provincijama, dok u stilskom pogledu autori­ca naglašava jak utjecaj klasicističkihmotiva na mo­zaicima i na freskama. Provincijalni kvalitct odraža­va se na tanjoj i nedovoljno čvrstoj podlozi mQ:i,:aika,dok u tehničkom pogledu, slabost pokazuje samomozaik iz Domavije sa prikazom arhitekturc. »Njego­ve kocke su različite veličine i nepravilno rađene, pasu zbog toga motivi nepreci7.llo i ovlašno i:.:o:vcdeni.što je i inače karakteristično za pojedine provincij­ske radove kasne antike.«

Mozaici. U uvodu autorica govori o pitanju teh­nike izrade mozaika i njegova razvoja kro:.:o: stoljeća,

dakle od prve pojave oblaganja zidova i podova kera­mičkim pločicama (Egipat, Mezopolamija), do grčko­

heJenističkihpodnih mozaika, koji su pravi prethod­nici rimskih, jer je u CO vrijeme nastala jedna od os-

novnih mo~aičkih tehnika - opusr resseJlattlm, a ne­što kasnije i - opus vermiculawm. Komparirajući

tehniku slaganja kockica rimskih mozaika Italije i za·leda provincije Dalmacije, I. Cremošnik 7.aključuje

da su ovdje djela od izuzetne umjetničkevrijednostii tehničkih dostignuta rijetka, no tehnika izradc jedobra uz poneka odstupanja od Vitruvijevih kanona.Zanimljiva je j zat.'Udujuća tanka podloga podova ko­ja u Višićima i Paniku iznosi 13 cm (npr. u Sirmiju jepreko 20 cm).

U najranije nalaze rimskih mozaika spada jedanfragment iz Putovića kod Zenice, izrađen od crnobi­jelih kockica u tzv. siluetnoj tehnici (predstava noguu sandalama) koji je datiran u l. st. 11. e .. te dio moza­ika sa prikazom hipokampa. koji je izveden crnimkockicama, dok su detalji izvedeni bijelim kockicamalinearno i stilizirano. I ovaj se fragment datira vjero­jatno u 1. st. n. e. Mozaici rimske vile u Višićima kodCapljine, datirane u vrijeme oko sredine 2. st. n.e., za­tim iz rimskih objekata 3. i 4. st. otkrivenih u Ilidžikod Sarajeva, kao i mozaici i:.:o: Stoca, datirani u 3. st.,zauzimaju istaknuto mjesto u opisu pojedinačnihna­la7.išta.

Mozaici iz Višića potječu iz velikog objekta saperistilnim dvorištem u kompleksu velike vile, cen­tra poljoprivrednog imanja (fundus), koje se nalazilou neposrednoj blizini rimske Narone. Motivi na mo­zaicima pretcino su geometrijski, sa vrlo bogatimokvirima, gdje dominiraju pletenica i pe1te, zatim ve­getabiini ornamenti i poneke animalne prcdstave(delfin, školjke, ribe na tanjuru). Prema unutrašnjojdekoraciji svih 15 prostorija rimske vile. pretpostav­lja se da su vlasnici bili porijeklom iz Italije. Na os­novu analize osnovnih shema i motiva dekoracije au­torica ih izdvaja u posebnu grupu u okviru poznatihspomenika u Dalmaciji. lc da su pod jakim utjecajemItalije.

MO:ta.ici iz lIidže poznali su već krajem 19. st.,kada su i pronadeni, le iz kasnijih istra':ivanja od1950-1959, a svi potječu iz različitih objekata. Moza­ici koji su kopani 1950. i kasnije pripadaju zgradirimskog lječilišta (hospitalium), a djelomično viJi saperistilom. MO"laici koj pripadaju lječilištu su jednos­tavni, sa geometrijskim motivima, dok su mozaici izvile sa peristilom bogato ukrašeni figuraInim pred­stavama u medaljonima sa bogatim okvirima. U sre­dišnjem polju sačuvana je predstava Meduze, dok suII ostalim poljima vjerojatno bile životinje (u ugao­nom polju sačuvana je riba). Vrlo je lijep mozaik sapredstavom Amora na morskom lavu u srcdišnjempolju, dok na drugom fragmentu mozaika vidimopredstavu zmije. Oba fragmenta pripadaju krugu PO­sejdonovog tijasa, a autorica ih datira u 3. st. (dobaSevera). Mozaici iz Stoca, 3. st. otkopani su1892-1895. godine, a spadaju u najbogatije orna­mentalne mozaike ne samo u Bosni, nego i mnogoširje, a poznali su već odavno iz literature. Posebnoje zanimljiv mozaik sa Minotaurom u labirintu, sa te­matikom koja je vrlo rijetka. Taj mozaik posebno seističe kvalitelom i tehnikom izrade. Mozaik sa persa­nifikacijama godišnjih doba u romboidnim poljima ifigurama životinja u trokutastim i poligonajnim po­ljima. oštećen je, pa autorica na temelju analogijapretpostavlja da je središnja predstava mogla sadrža­vati lik Orfeja. Pored ovih mozaika, u istoj zgradipronađeno je i nekoliko geometrijskih m07.aika jed-

175

nastavnih motiva, ali posebno lijepe izrade. Iz \lile naPaniku posebno mjesto 7.auzima mozaik sa predsta­vom Orfeja u sre<.li~njem polju kvadratnog oblika,okruženog predstavama životinja (leopard i kozo­rog), i drveća u ugaonim poljima okvira. kao i ptica i\litica \Iinove loze. Ovaj mozaik pokazuje neke osobi­ne umjetnosti kasne antike (neproporcionalno malafigura bika pored Orfeja ili zmije koja je iznad bika,te izgleda kao da lebdi). Na ovom mozaiku dosta sureducirane boje, dominira žutomrka ili crvenkastaboja. U bogatom dekoru oko sredi~njegmedaljona, aispod samog medaljona. u uskom polju koje je vi~es·

truko popunjeno isprepletenom pletenicom, naJazise figuraina predstava muze - Kaliope. U ostalimprostorijama vile nalaze se mozaici sa geometrijskimmotivima. Sačuvani ukrasi u obliku križeva na ruka·vima Orfejevog odijela ukazuju autorici na moguć·

nost za pretpostavku da su vlasnici vile na Paniku u3. st. pripadali kr~ćanstvu. Sam mozaik sa Orfejemautorica svrstava u krug ranokr~ćanskih predstavakozmosa.

Iz Domavije potječe mozaik sa linearnom pred.stavom portika - arkade sa frizom od kvadratnihpolja. Ovaj prikaz zasad nema analogija, a može namposlužiti kao izvor za pravi izgled nekada~njih deko­racija zidova peristila.

Autorica završava pregled rimskih mozaika vrlomalobrojnim nalazima ranokršćanskihmozaika. odkojih su poznata samo dva rragmenta. Oba fragmen­ta ukra,šena su jednostavnim geometrijskim orna·mentima, jedan potječe iz Sarajeva dok je drugi izPanika.

Freske. Nalazi ostataka fresaka iz rimskih grade­vina rijetki su zbog velike fragmentarnosti, i nalaže­nje je otežano, a nala7.i fresaka in situ na zido\1imajo~ i rjedi. Zapravo tek odnedavno, moiemo pratitipokušaje rekonstrukcija zidne dekoracije nekih pro­stora (Emona, Sirmium), no L Cremo~nik je bila umogućnosti upustiti se u prcci7.llu stilsku analizu ur·namentalnih mutiva pa i u rekonstrukciju čitavih

7.idnih površina (Panik).

Osim traka koje su razdvajale zidne površine namanja polja. obično su se sastojale od raznobojnih li·nija Hi bordura sa konstantno ponavljanim istim mo·tivom, ipak je najčešći motiv imitacija mramora. Uvilama i Višićima i lisičićima, imitacija mramora iz·vodila se pomoću elipsoidnih mrlja, koje su medu·sobno povezane valovitim linijama. Od figuraJnihmotiva u Višićima. izdvajaju sc fragmenti sa likovi­ma ptica (sokol, golub) u pejzažu sa bujnom vegetaci·jom. slikanom na žutomrkoj osnovi, gdje se medu ze·lenim listovima vide stilizirani cvjetovi različitih b0­ja. Zidno slikarstvo iz vile u Vitićima. datirano kra­jem 2. odnosno početkom 3. st. razlikuje se od fresa·ka iz \lile u Lisičićima kod Konjica, koje ima bijeluosnovu (pojavljuje se od 3. st. i kasnije), motivi su sti­lizirani. sa mnoštvom točkastih girlandi i krugovima.Stiliz.irana predstava arhitektu mog motiva i dio ljud.skog lica sa očuvanimokom. iscrtanim trepavicama iobrvama, kao i krupnom okruglom zjenicom usmje.renom na gore, ukazuje na stil 3. Sl.

Vila u Paniku dala je najbogatije nalaze, rl po·sebno su zanimljive freske sa prikazom arhitekture.Grupa fragmenata prikazuje niz stupova peristila imedaljon sa likom Meduze, a na drugoj grupi se vidi

176

fasada sa nizom stupova, a iznad njih su lukovi i ku·pole. Vidljiva je jaka stilizacija i shemati7.acija. što seposebno uočava na prikazu cvjetnih girlandi kojimasu oba\lijeni stupovi. Prema autorici ovaj $Iii je podjakim ital skim utjecajem. a na temelju analogija odPompeja do Germanije daje rekonstrukciju arhitek·tonskih fresaka u Paniku.

Najveći broj fTagmenata fresaka u Mogorjelupripada motivu mramorizacije, a to se primjenjuje ina sokI i kao ukras za čitavu zidnu povr~inu. tc kaomotiv ~irokih bordura kojima se zidna površina dije­li na manja polja. Medu ostalim motivima, mnogo jestiliziranih vegetabilnih i norealnih motiva.

U zgradi termi u Domaviji freske su uglavnomjednobojne ili sa vrlo stiliziranim motivom mramori·zacije, Mo vjerojatno pokazuje na ustupanje freskos­likarstva pred novim načinom ukrašavanja zidovakamenim ili mramornim pločama.

Kao tto je eVidentno. većina lokaliteta vezuje seza jadransku obalu, odakle je stizao italski utjecajkoji se osjeća u mozaicima i u freskoslikarstvu.

Na kraju ovog prikaza, pored stilskih analiza pri­kupljenog materijala u ovoj knjizi, po prvi pUla je datpregled razvoja dekorativne umjetnosti rimskog do­ba kod nas. Ovo je posebno značajno za freskoslikar­stvo, o kojemu se vrlo malo znalo. Ovo djelo, pred·stavlja nezaobilazan rad za sve one znanstvenike kojise bave m07.aicima, freskoslikarstvom, ili općenito

unutrašnjom dekoracijom antike. Nadajmo se, daovaj izuzetan rad ne predstavlja iznimku. i da ćemo ubudućnosti dobiti još ovakvih djela, iz ovog područja

u kojem oskudijevamo sa prezentiranjem nak bašti·ne.

Tekst dovrien u sijcćnju 1985.

Marija BUZOV

40 GODINA ARHEOLOSKIHISTRAŽIVANJA U

SJEVEROZAPADNOJ HRVATSKOJ

Katalog izIO'"be, Zajedničko izdanje: Muzejsko druitvosjeverozapadne Hrv-dtske (Bjelovar. Cakovec. Cazma. Kop­rivnka. Križevci, Kutina, Varaždin); Muzej Prigorja Sesve­te; Zavičajni muzej Brodvcc; ArheoJoiki muzej Zagreb; In­stitut za povijesne 7.nanosti - Odjel 7.3 arheologiju. Zagreb;Arheol~k.i 7.3\'Od Filo7.0fskog fakuhcla, Zagreb; 1986. str.168 + 4 karte + 90 slika (crte-.ti. fotografije).

Sadrfaj: Predgovor; Dragutin Feletar: Geograf·ske osobine sjeverozapadne Hrvatske (uz prijevodteksta na njemački); Zorko Marković: Istraživanjapaleolitskih, mezoliLskih, neolitskih. eneolitskih i ra­nobronČ3nih lokaliteta (uz prijevod teksta na nje·mački); Marina Simek: Istraživanja lokaliteta kasnogbrončanog, starijeg i mladeg željeznog doba (uz pri·jevod teksta na njemački);Zeljko Demo: Antički peri­od - Bilješke iz povijesti arheoloških istraživanja usjeverozapadnoj Hn'<ltskoj (uz prijevod teksta na en­gleski); Vladimir Sokol: Podl"Učje sjeverozapadneHrvalske u razdoblju izmedu 400. i 800. godine (veli­ka seoba naroda), (uz prijevod teksta na njemački);

Zeljko Tomičić: Srednjovjekovno razdoblje (uz prije­vod teksta na njemački); Prethistorijska nalazišta;Antička nalazišta; Srednjovjekovna nalazišta; Bibli­ografija I i II; Kataloški popis izloiaka; Popis krali­ea; Autori tekstova; Autori ilustracija; Kratice insli­tucija koje su vršile istraživanja; Uz ostale, istraživa­nja su omogućile i slijedeće ustanove.

Na prijedlog Muzeja grada Koprivnice održan jeu Koprivnici 1986. godine znanstveni skup Hrvatskogarheološkog društva s temom »Arheološka istraživa­nja u Podravini i kalnička-bilogorskoj regiji«, te jetom prilikom i organizirana izložba koja je temomobuhvatila cijelu sjeverozapadnu Hrvatsku. Tom suizložbom obradena i predstavljena arheološka isko·pavanja u proteklih 40 godina, odnosno ona, koja suprovedena nakon oslobodenja zemlje. Rezultat toga,je i katalog, u kojem su prvi puta na jednom mjestuizneseni podaci o više od 120 lokaliteta, na kojima suprovdena arheološka istraživanja, od pokusnih son­diranja do sustavnih ili zaštitnih iskopavanja.

Primjećuje se velika neujednačenost uvodnihtekslOva i opisa istraživanja, što sc i može opravdati,zbog činjenice da je tekstove pisalo ili prevodilamnogo stručnjaka. No, usprkos neujednačenosti tek­stova ovaj katalog bez svake sumnje predstavlja vri·jedan prikaz rezultata istraživanja prethistorijskih(52), antičkih (27) i srednjovjekovnih (38) nalazištasjeverozapadne Hrvatske.

Smatramo da bi se pri slijedećem ovakvom po­kušaju trebalo voditi više računa o ujednačenosti

ilustrativnog materijala, te o vrednovanju pojedinihlokaliteta.

Posebna vrijednost u ovom katalogu jesu prije­vodi tekstova u cijelosti na njemački ili engleski je­zik, jer se samo takvim načinom prezentiranja, rezul·tati domaće znanosti iznose i postaju dostupni i iz­van granica naše zemlje.

Tekst napisan u prosincu 1986.

177

:z

UDK 903.42 l4Q7.13)"6377"

I'.~orno .nan."'.n.. djelo. Prelhi.lorijskA arhool<>g;ja.

PAVlSIC, Iv""'k.41000 l..nllrtb. Yu, In"i,u' za pm~j.".nc .nan... ';, Odjel zli ameolO\P.iU. KrtIca I.

REZULTATI PROBNIH ISKOPAVANJA NA PR.,....tIISTORUSKOJ GRADINI SPICAK U DWACNOMPriknl Odje!>..... ~r...,..l"tlju. 3_4,1911&

C...dlna Spičak primjer je na.dja i. mlade kuhure polja sa brama. Sa OJln<>vu probnih ;.'mUvanja ..,kri·veni Su dijelovi ",.m~nc .rhiteklure a n.,lučujc >c i tip na.dja, Obrad'ljc se ll'UP' h""k,.rističnckero..mike kuja pukazuje ,rodnosti, jUllQlsločnoolp,kimpodručjem,"."bil<lll"'P<',n Ruše.

UOK 903.18 (4~.13)'·6S··

hvornu ,nan.tvC"nO Jjdu, Antitka arheologija.

NIONAI)IC, Vcsna41000 Zagr.h. Yu, Krčka 1. In..ilut.a p<>vije.ne ",allosti S.'eučill!taU Zagreb, OJjd za arheologUu.

PRII.OG PROUC,,-VANJU ANTICKE SISClilEPrllnal OdJ.lo.a arhoololllJu. 3_4, 1988,

O\-''\i rad 1,,«IStavJja sin,.,.,,, O poz.na.anju an'lčke SI.clae, a nantao te na temelju dosadašnjih ar......,Jonihistra1.i~anj~ i Jos'ul'ne arhcolo!ke lilC"~lu", .",zane u>; 0'-0 >;natajno a"'ićko sl"Cdi~le. Pol"Cd uri>anih ; gra.de.insklh hn>b"rislika p.aJ.nja je p..."'c«na gradskim nekropolama, ktwnici, zanal.kim .-a<.lionicama. ICel'iSrar.kuj ba';l;ni.

UDK 903.53(497,13)"65"

Inom" .nanslvcnu djd", A",ička arheologija.KOS(:EVlC. Rem... _ MAKJANIĆ, Rajka

41000 bg.cb, Yu. Odjel za ariHXIJogiju InSli,,,•• Y-ll povijeone .n.""",'i, Krčh l.

A. ANTIĆKI T\JMULI KOD VEUKE GORICE

Prilod Od}<I. u ••""..loziJ" 3/4, 1988.

U >umi Tur<>p<>lj.ki lug koJ Velike Gorice kraj Zagreba U'I'ln<,,"ljen~ je nekropol:1 sa antičkim humkama(IUmulu.i). od preko .lotinu regi'lrirallil, hu,naka, u I',"zdnhlju 1981 _ 1983.. joJ"i", ili ,ik p.dje,in.kihukupa, Manje h"",ke do 12 m promjera .adr'avale.u kel'amiCke i vrlo .kromne mOlalne nalaze, a u wtj·m," pr.kn 12 m uprumjeru. otkdvcni su o.t.d al·hit.kmte i neki "redniji <\ala',j. 0" humke pripadaj" ,rc·mens kom okviru od .rodine L do kraja 2. >l_, kau j dr"ge ,k"pine takvih tumula kuje sc j, Austrije i Ma·danke protei!u U Sluv"lIiju j dijelom nnm..ku.

ll. PANONSKA RADIONICA GlAZIRANE KERAMIKEGIniran. reljefno "kr..iena zdjela naden.. u lumulu V u Turnpolj,kum lugu, pripad••Iabo i"raz"noj i riojetkoj grupi glni""'e i .igil.lne relj"Fne keramike. <.l'li,.. n" u PIVU pol""inu i sn.x!lnu drugog .toljela.

UDK 903.46 (497.1.\)"'65"'

Izvorno .nan.I"CIIO djelo Anlida arheulugija,

6UZOV. Malija41000 Zagrel" Yu, Krčka I. Odjel,", arheologiju I"'lilula '.a !",vijeme ma"".t;'

ANTlCKI I RANOKKSćANsKI MOZAICI S NATJ'ISOM U JUGOSLAVUIPril...i Odjela "a .rh«>losiju, J-4. 1988.

Pl"Cdmcl ..""S I'll<la je kala ln_ka i analilićLa, le I~,I""W"-Fska obl'll<.la ",,),...ika, na' pi.."" koji -",javljaju napodručj" na~ ,en,ljc. Ovaj ,....J ".-edsta.lja pokuAj da -sc na jednom mj<."$lu. kronolo!ki I kalal""ki obuh.""'le svi m<>4tld S nalpisom. dakle i anlički i rnnnkršćanski. O l\iima j" do••a pi...,,,,,, 'lrutnoj 111"""'luri,p"'" ni.i u nVOm ...~du "i." mogli i•.hječi ra"litili 'la.ovi i tumačcbja. Pila"ja knja.u se lijekom .-aJa na·melala nis.. , narn,'nn. dobila isc'l"'lI OdgQ\-OI', vc/; uka>:uj" na """l'M:ntc koji pru'-.oj.. mogucnosl .a dalj'\ia",zrnaIranja,Zbog of'Širn~tll.me, nap<JminjclIlo <la lx" sliJodcćembwju Pril,*a bili kalaln~ka. an,dilička i pak'O!:o'"f.,ka obrada ran"kr,ćanskih",,,,.. ika. natpi.""" lC in,lek<.

180

.

ISI

182