Prirodno geografska osnova – potencijal razvoja otoka Ista i Škarde ( Physiogeographical Basis – the Development Potential of the Ist Island )

63

UVOD

Prirodno-geografska osnova otoka Ista i Škarde od najstarijih je vremena omogućavala život i opstanak stanovništva, budući da su se prvenstveno na nju oslanjale lokalne mogućnosti stočarstva, poljodjelstva, ribolova, proizvodnje vapna i prometa, a u novije vrijeme i turizma. Još u prapovijesti liburnska je zajednica ovdje imala naseobinu na Gračini (Gracini) i Grašišću, a os-taci grobnih humaka iz tog razdoblja na Istu (na Jabucini /Jabučini/ i dr.), Tramerki (Tarmerki) i Maslinjaku, kao i spominjanje starih imena Ista i Škarde u starim izvorima (Batović, 1973: 74, 99; 1974.), svjedoče o opstanku i trajanju ljud-skih zajednica još u prapovijesnom i antičkom razdoblju. Kasnija razdoblja omogućavala su op-stanak razmjerno malobrojne zajednice ili povre-meni boravak ljudi, a od 16. stoljeća na njemu se bilježi do stotinjak ljudi, od 18. stoljeća i preko 200 stanovnika (Filipi, 1960: 144), a od 19. st. do pred kraj 20. stoljeća i preko 300 stanovni-ka. Dosad nema pokazatelja da je i Škarda bila naseljena u starije vrijeme prije konca srednjeg vijeka, ali, ukoliko nije, zacijelo je bila vrijedan resurs išćunskoj, premujanskoj, olipskoj, siben-skoj i drugim susjednim zajednicama (šume, ribo-lov). Uvjeti za opstanak postojali su i u srednjem vijeku, a u 19. i do početka druge polovice 20. stoljeća prirodno-geografska osnova Ista i Škarde maksimalno je vrednovana. Tada je dosegnut i najviši stupanj naseljenosti ovih otoka.

Otoci su svijet za sebe, izuzetni u jedinstven-om okruženju morem te neponovljivih obilježja. Otočna posebnost očituje se u teritorijalnoj izd-vojenosti, svojevrsnoj izoliranosti, raznolikosti i izvornosti, i upravo ta obilježja daju otocima istaknutu vrijednost. Za razliku od površinom i brojem stanovnika većih, mali su otoci osjetlji-viji, podložniji negativnim pojavama, bilo priro-dnim nepogodama bilo društvenim negativnim zbivanjima. S motrišta geografskog proučavanja, hrvatski su otoci, pa tako i Ist i Škarda s

Damir Magaš Odjel za geografiju i Centar za istraživanje krša i priobalja, Sveučilište u Zadru

Prirodno geografska osnova – potencijal razvoja otoka Ista i Škarde

pripadajućim otočićima i morem, vrijedan nacio-nalni prostor, premda male površine, osebujnih prirodno-geografskih obilježja i složenog socio-geografskog razvoja, uključivši i gospodarski. Ist i Škarda u mnogo su čemu specifični i jedinstveni,što pokazuju i radovi u ovoj monografiji.

PREGLED DOSADAŠNJIH ISTRAŽIVANJA

Dosadašnja geografska istraživanja otoka Ista bila su malobrojna i uglavnom nesustavna. Me-đutim, ipak je objavljeno nekoliko geografskih radova u kojima su izneseni dragocjeni podatci o tom malom otoku. Izuzme li se kratak prikaz Ista i pripadajućih otočića u Segelhandbuch der Adria (1906.), koji je kasnije reinterpretiran u novijim peljarima (Peljar za male brodove 1989., 213-215.; 2003., 252-255.), sa zemljopisnog, i to so-cio-geografskog, motrišta Ist su prvi i dosad jedini u jednom zasebnom znanstvenom radu obradili A. Čuka i D. Magaš (2004.). U radu o dinarskom pri-morju i otocima B. Milojević (1933.) dao je kraći

Slika 1. Središnji dio otoka Ist i otok Škarda – zračni snimak s jugoistoka (snimio V. Jakupović; Fototeka Turističke zajednice Grada Zadra)

Otoci Ist i Škarda

64

geografski prikaz Ista. Nešto geografskih podata-ka o otoku prikazali su L. Marčić (1930.) u opse-žnom antropogeografskom pregledu zadarskih i šibenskih otoka, kao i O. Fijo, pišući o pomor-stvu Ista (1957., 1976.). Relevantne zemljopisne podatke o Istu u radu o crkvenoj građi Zadarske nadbiskupije objavio je C. F. Bianchi (1879.), a u sklopu istraživanja slavenske i romanske toponi-mije hrvatskih otoka P. Skok (1950.). Povijesno-zemljopisno, demografski razvitak Ista obradio je A. R. Filipi (1960.) u pregledu kretanja broja stanovnika na zadarskim otocima.

U monografiji o toponimiji vanjskog i sred-njeg niza zadarskih otoka V. Skračić (1996.) na zemljovidnom predlošku smješta otočna zeml-jopisna imena Ista, Škarde i pripadajućih man-jih otoka i otočića, s geografski relevantnim objašnjenjima. Znanstvenim projektom Geograf-ske osnove razvoja malih hrvatskih otoka, kojim je istražen i obalni razvoj zapadnih zadarskih otoka, obuhvaćeni su susjedni otoci Premuda (Magaš i dr., 1999.), Olib (Magaš, Faričić, 2002.) i Ilovik (Magaš i dr., 2005.). Pojedinim susjednim otocima bavio se D. Magaš i prije (Magaš, 1981.). Pitanjima mogućnosti vodoop-

skrbe otoka i lokalnih vodnih resursa bavili su se I. Slišković i T. Marković (2003.). U radu o litoralizacijskim procesima na zadarskim oto-cima J. Faričić (2006.) donosi niz relevantnih po-kazatelja o otocima Istu i Škardi. Opisom nekih geografskih obilježja V. Cvitanović uvodi više autora (J. Basioli, O. Fio, i dr.) u članak o Istu u Pomorskoj enciklopediji (1976.). U više drugih sintetskih radova i knjiga koji s geoloških (Gri-mani, 1958., Mamužić, 1973., Zupan Hajna, Kranjc, 1996.), arheoloških (Batović, 1973., 1974.), povijesnih (Foretić, D., 1974.), demo-grafskih (Jelić, 1974.; Friganović, M., 1974.; Smoljanović i dr., 1999.; Dragić, 2002., Smoljan, b., 2010.), lingvističkih (Cvitanović, 1960.), hidronimijskih (Filipi, A. R., 1984.), gospodarskih (Fijo, 1954., 1968.) i drugih aspe-kata razmatraju hrvatske otoke i priobalje, ima geografski relevantnih podataka i znanstvenih rezultata koji se tiču i otoka Ista i Škarde.

Ovaj rad dijelom je rezultat i terenskih istraži-vanja obavljenih na Istu i Škardi u sklopu znan-stvenog projekta Geografske osnove razvoja ma-lih hrvatskih otoka, kojim su ti otoci bili obuhva-ćeni 2001. godine.

Tablica 1. Površina, duljina obalne crte, indeks razvedenosti i najveća visina otoka Ista i pripadajućih otoka i otočića

Otok Površinam2

Duljina obalne crte (m)

Indeks razvedenosti obale

Najveća visina (m)

Ist 9.734.200 23.031 2,08 175Križica, vela 10.245 445 1,24 18Križica, mala 912 129 1,21 2Vodenjak 116.704 1.835 1,52 19Zmorašnja sestrica 4.774 276 1,13 *6Južnja sestrica 13.331 425 1,04 9Dužac 13.369 493 1,20 6Funestrala (Funestruala) 1.170 148 1,22 *9Galiola (Galijola) 1.960 215 1,37 3Črnikovac (Crnikovac) 37.764 791 1,15 17Benušić 6.268 295 1,05 6Skrivalica (Skrivadica) 2.333 236 1,38 4Maslinjak (Muaslinjak) 59.590 959 1,11 33Kamenjak 11.998 175 1,25 14Tramerka 745.407 4.263 1,39 51Obljak 58.345 872 1,02 29Ukupno k. o. Ist 10.818.370 35.588 - 175Škarda (k. o. Premuda) 3.782.313 12.322 1,79 102Sveukupno 14.600.683 46.910 - 175

Izvor: Duplančić Leder i dr., 2004; površine i duljine najmanjih otočića i grebena dobivene su vektorizacijom (malo generaliziranom) s digitalne orto-foto karte u mjerilu 1:5000 (Križica mala s Hrvatske osnovne karte u mjerilu 1:5000). Taj postupak obavio je Zdravko Smoljan, dipl. ing. Imena otoka, otočića i hridi dana su prema: Skračić, 1996., 156-162 i 257-260; visine prema topografskoj karti mjerila 1:25 000; za Križicu malu, Zmorašnju sestricu, Funestralu i Galijolu procijenio autor.

Damir Magaš / Prirodno geografska osnova – potencijal razvoja otoka Ista i Škarde

65

GEOGRAFSKI POLOŽAJ I PROSTORNI OBUHVAT OTOKA ISTA I ŠKARDE

Ist (201 st. 2001.) je jedan od šezdesetak nas-eljenih hrvatskih otoka, a Škarda je to bila do početka 21. stoljeća (posljednja 4 stanovnika u popisu 2001., kao i 1991., bila su uključena u

stanovništvo Ista; nedugo zatim ostala je bez svih stanovnika). Oba otoka pripadaju sjevernodal-matinskim otocima (Magaš, 1998.), a unutar su zadarske skupine, koju čine otok Pag, kornatska skupina otoka i zadarski otoci u užem smislu. Ist je ujedno i važan otok tzv. molatske podskupine (Molat, Ist, Škarda, Tun veli i dr.) unutar skupine

Slika 2. Geografski položaj otoka Ista i Škarde među sjevernodalmatinskim otocima (izradili A. Šiljeg i J. Faričić)

Otoci Ist i Škarda

66


67

Slika 3. Otoci Ist i Škarda (Topografska karta 1:25 000, listovi Silba (jug) 468-1-4 i Ist 468-2-3, Državna geodetska uprava, Zagreb, 1997.; dopunio i priredio Z. Smoljan)

Otoci Ist i Škarda

68

zapadnih zadarskih otoka, u koju još spadaju otoci Silba, Olib i Premuda (Rubić, 1952., Tešić, 1974., Gvozdanović, 1974., Magaš, 1998., Fa-ričić, 2006.).

Prema upravno-teritorijalnom ustroju Repub-like Hrvatske od 1993. Ist i Škarda s pripadajućim otočićima, hridima i akvatorijem, sastavni su dio Grada Zadra,1 unutar Zadarske županije. Pre-thodno (1961.-1993.) su bili dio Općine Zadar, a prije toga (1952.-1961.) upravno-teritorijalno pripadali su općini Molat, sa sjedištem na istoi-menom otoku, koja je obuhvaćala otoke, odnos-no naselja, Molat (Molat, Brgulje i Zapuntel) i Ist sa Škardom.2 Ist je, uključivši i izdvojeni dio na Škardi, samostalno statističko naselje. Ist ima i zasebnu mjerničku (katastarsku) općinu, međutim, otok Škarda s istoimenim napuštenim naseljem pripada susjednoj katastarskoj općini Premuda. Ist je, uključivši i Škardu, i samostalna rimokatolička župa u okviru Silbanskog dekanata (Opći šematizam katoličke crkve..., 1974., 321).

U granicama statističkog naselja i rimokatoličke župe Ist obuhvaćeno je 14,60 km2 otoka Ista, Škarde te pripadajućih otočića i hridi u granica-ma k. o. Ist (10,82 km2) i k. o. Premuda (s ukup-nom površinom koja pripada naselju Ist od 3,78 km2, sve na otoku Škardi) (Tabl. 1) (Duplančić Leder i dr., 2004.).

Ukupna duljina obalne crte Ista i njemu pri-padajućih otočića i hridi je 35,6 km (Ist 23.021 m, Tramerka (Tarmerka) 4.263 m, Vodenjak (Vodinjak) 1.835 m, Maslinjak 959 m, Črniko-vac (Čarnikovac) 791 m, Dužac 493 m, Kame-njak 485 m, Križica vela 445 m, Južnja sestrica 425 m, itd.; Tab. 1). S 12.322 m dugom obalnom crtom susjedne Škarde, to sveukupno čini 46,9 km obalne crte (Duplančić Leder i sur., 2004.) ovih otoka i pripadajućih otočića, što je značajan prirodni resurs.

Od Zadra, s kojim je upravno i funkcionalno povezan, Ist je udaljen je 21 NM tj. 39 km.

Na Istu se razvilo jedno istoimeno naselje u središnjem, najužem dijelu otoka, s izlazima na uvale Široka i Kosirača. Na Škardi se razvio isto-

imeni izdvojeni dio, odnosno zaselak Ista, Škarda na SI dijelu otoka uz uvalu Trate (Sv. Andrija).

Površinom od 9,73 km2 s 23,03 km obalne crte (Duplančić Leder i dr., 2004.) Ist je 32. po veličini među hrvatskim otocima i svrstava se u male jadranske otoke.3 Također, Škarda s 3,78 km2 i 12,27 km obalne crte mali je hrvat-ski otok, površinom 47. Pravac pružanja otoka je dinarski (SZ-JI). Udaljenost krajnjih točaka otoka Ista u smjeru sjever-jug je 4,3 km od naj-sjevernijeg rta Tuf do najjužnijeg Benuš, a širina u pravcu istok-zapad 5,3 km od najzapadnijeg, Škardskog rta do najistočnijeg rta Jabučni. U najužem dijelu, između uvala Široka i Kosirača, praktički uz naselje, otok je širok jedva 470 m. Koeficijent razvedenosti otoka Ista je istaknut,2,08.4 Najviši je vrh Straža, visine 175 m, na istoimenom sjeveroistočnom, ujedno i najista-knutijem hrptu otoka.

Najveća udaljenost krajnjih točaka otoka Škarde na pravcu sjeverozapad-jugoistok je izme-đu najzapadnijeg, Suhog rta na zapadu i najisto-čnijeg rta Čimbelić na jugoistoku otoka te iznosi 3,7 km. Najveća širina otoka je oko 1,8 km. Naj-sjeverniji je rt Glavica, a najjužniji rt Satrin. Otok je najuži u zoni u. Trate – u. Lojišće, oko 0,7 km. Koeficijent razvedenosti otoka Škarde manje jeistaknut, 1,79. Najviši vrh Čimbel, visine 102 m, smješten je na krajnjem istočnom-jugoistočnom dijelu sjeveroistočnog, ujedno i najistaknutijeg hrpta otoka.

Otok Ist i Škarda međusobno su odijeljeni Škardskim vratima (Stret o' Skarskog), dubokim i preko 70 m. Od Premude na SI dijele ih raz-mjerno plića Premudska vrata (ovdje zvana Ža-plo, dubine između 10 m i 20 m), od Silbanskih grebena i Silbe na S Silbanski kanal dubine do 65 m (između Križice i Južnog grebena), od Oliba na S Olipski kanal, dubine do 70 m, te od Molata na JI u najužem dijelu, jedva 400 m širok Zapun-telski prolaz. Prema zapadu i jugozapadu otoci Ista i Škarde otvoreni su pučini Jadrana. Zadar-ski otoci nižu se u pet usporednih nizova, a Ist i Škarda dio su posljednjeg otočnog niza od kopna prema pučini Jadrana.

1 U Grad Zadar od 1993. spadaju zadarski otoci Olib, Silba, Ist sa Škardom, Premuda, Molat, Iž i Rava. 2 U razdoblju Kraljevine SHS/Jugoslavije (1918.-1941., te u vrijeme Drugog svjetskog rata 1941.-1943.), kao i prije toga, u vrijeme austrijske i austrougarske uprave (1815.-1918.) Ist sa Škardom pripadao je općini Silba koja je još uključivala Olib, Premudu i Molat s pripadajućim otočićima, a kao takva Općina Silba ustrojena je još u vrijeme francuske uprave (1811.-1815.) (FARIČIĆ, 2006.).3 Prema kategorizaciji DUPLANČIĆ LEDER I DR. (2004.), otoci su površine veće od 1,00 km², okruženi sa svih strana morem. Otočići su manje površine okružene morem, od 0,01 do 1 km². Prema duljini obale, otoci se mogu razvrstati u velike (sa više od 100 km obale), srednje (50-100 km obale) i male (10-50 km obale) (SMOLJANOVIĆ I DR., 1999.). Prema tim kriterijima Ist i Škarda su mali otoci, a kao takvi razmotreni su i u radu o malim hrvatskim otocima (MAGAŠ, 2008.).4 Indeks razvedenosti za Ist i Škardu prema podatcima (DUPLANČIĆ LEDER I DR. 2004.), izračunao autor.


69

Ist i Škarda imaju središnji položaj u sibensko-molatskoj, odnosno zapadnoj skupini zadarskih otoka, koja, ostavši bez izrazitijeg središta, odno-sno samostalne općine 1962., pripada Općini Zadar, odnosno izravno Gradu Zadru, kako je već istaknuto, od 1993. godine. Taj položaj omo-gućuje povoljno povezivanje s ostalim sjevero-dalmatinskim prostorom, posebice Zadrom, za-darskim otocima, odnosno s okolnim dijelovima Kvarnerića, te s Kvarnerom.

GEOLOŠKA I GEOMORFOLOŠKA OBILJEŽJA

Otoci Ist, Škarda i pripadajući im manji otočići i grebeni građeni su pretežito od kar-bonatnih stijena, vapnenaca i dolomita krede i samo u jednoj manjoj zoni na Istu, eocena (Mamužić i dr., 1973.), s neznatnim pojavama pleistocenih naslaga. Stariji geološki rezultati do-punjeni su početkom sedamdesetih godina pri izradi Osnovne geološke karte države u mjerilu 1:100 000 (Mamužić i dr., 1973.), a za potrebe ove monografije izrađen je i poseban rad (Moro i dr., 2010.) u kojem je konzultirana i detaljnija literatura.

Slika 4. Geološki sastav i građa otoka Ista i Škarde (MAMUŽIĆ I DR., 1973.)

Tektonski su Ist, Škarda i pripadajući otoci dio jedinice Zadarski otoci, dijela Adrijatika, jedne od geotektonskih cjelina Dinarida koja se podvlači pod Dinarik, odnosno zonu visokog krša, koju stoga obilježava razmjerno intenzivna izboranost. Glavninu geološke strukture otoka, odnosno površinski najveći dio, obilježava an-tiklinalni dio uspravne bore dinarskog pravca pružanja (SZ-JI) u antiklinalnom tektonskom kompleksu Premuda – Škarda. Njezino se tjeme prepoznaje u pravcu Škarda – Maslinjak – Voden-jak (Vodinjak) – Tramerka (Tarmerka), a njezi-nom SI krilu pripada cijeli zapadni i jugozapadni dio otoka Ista i veći dio manjih otočića. Tjeme antiklinale na Škardi proteže se od u. Blato na SZ do rta na južnom ulazu u. Griparice na JI i prolazi središnjim dijelom otoka tako da slojevi SI padaju prema sjeveroistoku, a na JZ padaju prema jugozapadu. Taj antiklinalni kompleks građen je površinski od krednih naslaga turona i senona. Manji dio pripada sinklinali čije dno se prepoznaje u zoni Južni greben (Silba) – Vela i Mala križica – Tuf – Kozja draga – Zapuntelsko polje (Molat). U najnižim dijelovima (Križice, Tuf) na površini su eocenske naslage, a na krilima gornjokredne naslage. Sinklinala je zacijelo dio većeg boranog sinklinalnog kompleksa Lošinj – Ilovik – Silba – Grebeni – Ist – Molat – Tun, koji se nalazi između antiklinalnih kompleksa Premuda – Škarda i Dugi otok sa JZ strane i Se-strunj sa SI strane. Obilježja manje antiklinale ima još i krajnji poluotok Jabučni nastavljajući se na SI i središnjem dijelu otoka Molata. Otočke antiklinale i sinklinala različitim su poprečnim, uzdužnim rasjedima disecirani na pojedine seg-

Slika 5. Kamenolom na Kamenjaku (snimio: D. Magaš, 2001.)

Otoci Ist i Škarda

70

mente. Ujedno je i fotogeološki locirano više manjih, uzdužnih i poprečnih rasjednih pukotina (Mamužić i dr., 1973.).

Suvremeni izgled i otočne forme Ist, Škarda i pripadajući otočići su dobili posteocenskim bo-ranjem, fluvijalnom erozijom u vlažnijim razdo-bljima kada su oblikovane doline te pozitivnim pomicanjem obalne crte u gornjem pleistocenu i holocenu, odnosno poslije posljednjeg ledenog doba. Tada je preplavljena sjevernojadranska ni-zina, a viši dijelovi kopna su ostali u kopnenoj fazi, pa tako i ovi otoci.

Antiklinalni dio bore, vidljiv na površini, čine najstariji slojevi gornjokrednog kompleksa ceno-manskih dobro uslojenih vapnenaca u izmjeni s dolomitima (K2

1), posebice na Škardi koju gotovo cijelu prekrivaju (Tarsje, Glavica, Čimbel, Puntalić Straža i dr.), kao i manje otočiće na jugozapadu. Na njima slijede kontinuirano naslage cenomana i turona, sličnog sastava, dobro uslojenih vap-nenaca i dolomita (K2

1,2), koje prekrivaju cijeli jugozapadni dio Ista (Gora, Zadaci, Beljavka, Sjanje, Mavrela, Lojišće i dr.) i otočiće Benušić, Knežačić, Tramerku, Kamenjak, do uključivši JZ obale Kosirače i cijelu Široku, s njezinim SI obal-nim pojasom naselja, nastavljajući se dalje na za-padnim obalama Molata.

Ovaj jugozapadni kompleks nastavlja se pre-ma SI razmjerno uskom zonom pojave turon-sko-senonskih vapnenaca s dolomitima (K2

2,3) (SI obalni pojas Kosirače – viši dijelovi naselja Ist – prema JI do blizu ulaza u prolaz Zapuntel)

koji se susljedno nastavljaju na turonske naslage. Radi se o muljnim oblicima kalcilutita s više od 95% CaCO3 svjetlosive do smeđe boje. Dolomita je znatno manje, javlja se tek ponegdje u tankim ulošcima. Slojevi debljine 20-50 cm dobro su uslojeni, ukupne debljine kompleksa oko 200 m. Nađene su okamine hipurita (Hippurites /Orbi-gnya/ socialis, H. /Hippuritella/ cf. maestrei i H. /H./ variabilis) u mlađim slojevima i neodređenih radiolita u starijim slojevima (Mamužić i dr., 1973.).

Dalje prema SI, znatan dio otoka zauzimaju dobro uslojeni rudistni vapnenci senona (K2

3), ujedno najmlađi otkriveni kredni horizont. Hi-psografski, to je najkompleksniji dio Ista, s naji-zraženijim otočkim hrptom (Kok, Straža, Klon-da), ali i s udolinskim i nižim dijelovima u zoni Jezero – Mljake. Uravnjenost i nešto dolomiti-čne mase u slojevima, uz biogeografske čimbe-nike, omogućili su stvaranje plitkog pedološkog pokrova, oblikovanje skromnih poljodjelskih površina suhozidima i odgovarajuću maslinar-sku, vinogradarsku i ratarsku proizvodnju. Po-negdje u dragama i ponikvama nešto je dublji sloj crvenice.

Samo u jednoj zoni, na krajnjem SI dijelu Ista, unutar spomenute sinklinale na površini izbijaju naslage paleogena. Radi se o mikrokristalastim eocenskim foraminiferskim vapnencima, ug-lavnom iz donjeg-srednjeg eocena (E1,2). Svjetlo-sive su boje, s brojnim okaminama foraminiferske mikrofaune (miliolidi, alveoline i numuliti), ali i pojedinim ostacima morske makrofaune (ostrea i dr.) (Mamužić i dr., 1973.). Mikrofauna je uočljiva na više mjesta. Visok je udio kalcita (95-97%), a debljina kompleksa je oko 250 m. Zona se pruža uz obalu od rta Tuf prema JI, s vizual-no vrlo privlačnim razvojem priobalnih oblika. Naime, neposredno uz obalni rub sačuvala se i zona mlađih, zacijelo ranopleistocenih ili pred-pleistocenih naslaga građenih od pješčenjaka, konglomerata i terra rosse, nazvana u jednom radu "diluvijalna plazina" (Milojević, 1933., 220). Radi se naslagama crveno-smeđe boje (Sl. 6), a zbog lakoće oblikovanja često se pojedini komadi nađu na građevinama i zidovima u nase-lju i okolici. Rezultat su očito trošenja eocenskih vapnenaca i taloženja s kvarcnim pijeskom ne-poznatog podrijetla. Postoji mišljenje da su ove naslage zacijelo mlađe od srednjeg eocena i starije od pleistocena (Zupan Hajna, Kranjc, 1996).

Najmlađe naslage pleistocena, ukoliko se izu-zmu sasvim recentne i vrlo ograničene pojave

Slika 6. Veli tuf – kava (kamenolom; snimio: J. Faričić, 2010.)


71

crvenica (terra rossa), na površini su se održale samo u jednoj maloj zoni od rta Varšovnik i uva-lice zapadno od njega na otoku Škardi. Radi se o pješčanim nanosima, očigledno eolskih nanosa, površine oko 2 ha.

Geomorfološki, Ist i Škarda su kao razmjer-no mali otoci hipsografski prilično istaknuti i u okolnom krajobrazu niskih otoka Silbe i Oliba, te znatno većeg Molata, ističu se posebnošću re-ljefnih oblika. S obzirom na važnost geomorfolo-ških značajki za razvoj i vrednovanje ovih otoka u ovoj monografiji izložen je poseban članak otoj problematici (Mamut, 2010.).

Oblik otoka Ista uvjetovan je duboko uvu-čenim nasuprotnim uvalama Kosirača i Široka, čime su izdvojena dva istaknuta dijela otoka, sjeveroistočni s najvišim hrptom Straže i Koka, i jugozapadni s istaknutim grebenom Gore i Be-ljavke (Beljaka). Središnji, niski i suženi središnji dio (Luka) poput proširene prevlake povezuje ta dva izdvojena grebenska kompleksa.

Sjeveroistočni hrbat s istaknutim vrhovima Straža (175 m), Kok (168 m) i Zlatni vrh (161) izdvojen je blagim prijevojem (prisligom) visine 83 m na dva dijela – viši i istaknutiji SZ (Straža, Kok, Zlatni vrh) i niži i manje istaknut JI s gla-vicama Klonda (Klunda, 122 m) i Gračina (Gra-cina, 116 m). S najviše Straže pruža se, za vedra i suha vremena, posebice poslije kiše, pogled do Osorčice, Učke, Italije, Kornata, Ravnih kotara i Velebita. Usporedo s najvišom zonom hrpta, sa sjeveroistočne strane pruža se geomorfološki diferencirani prostor udolinica i ponikvi te ma-lih zaravni u zoni Jezero – u. Mljake, koja se na-ziva Priko (Na Priko), što je agrarno jedan od najvrjednijih dijelova otoka (Dolac, Pod Jezero, Selišća, Paprinjak/Puaprinjak, Putesni). Tu je i ishodište suhodolina prema uvalama Vela i Mala turtula, Bočac (Bucac) i Mljake, koje se ističu u agrarno zapuštenom prostoru. Takve geomorfo-loške prilike omogućile su od najstarijih vremena nastanak prapovijesnog, liburnskog gradinskog naseljenja na glavnom hrptu otoka s pogledom na najvažnije obale i poljoprivredne površine, te kasnije nastanak malog srednjovjekovnog naselja na položaju Selišća na predjelu Priko (Na Priko). Ostali dijelovi, Kok, Tuf, Klonda i dr. s dominan-tnim kršom, nekad pošumljeni, pa kasnije krčeni i paljeni zbog ispaše, danas su ponovno prekrive-ni uglavnom gustom makijom i šumom (gorom).

Na JZ padinama Straže, uz SI obalu uvale Široka, a u novije vrijeme i uz put prema Kosi-rači te u samoj uvali Kosirača, razvilo se naselje

Ist koristeći povoljan padinski i obalni smještaj neposredno uz najniži i najuži dio otoka izme-đu dviju uvala, koji je, kao i dio padina Straže te širokog prostora oko u. Široka, također bio agrarno znatno vrednovan.

Jugozapadni hrbat otoka tek je nešto niži, a najviša je kota tog dijela Vrh gore (163 m) u JI dijelu grebena, koji je jednim prijevojem (101 m), kojim vodi staza prema uvali Dumboka, izvojen od SZ dijela s vrhovima Beljavka (Beljak, Varh Beljaka, 132 m) i Golubinski varh (128 m). Među manjim glavicama, koje su geomorfološki ista-knutije krške pojave, na sjevernom dijelu ističu se još samo Mavrela, 67 m, i Usicine, 44 m, s blažim padinama, a među njima nastala su manja zara-vnjenja, od kojih je jedno svojedobno korišteno za smještaj objekata vojarne. Na južnom kraju hrpta ističe se Binuš ili Benuš, 86 m. Niže padine hrpta okrenute Širokoj u predjelima Podunci, Si-janje, Pod Lukanjić, Bobinuš, bile su donedavno agrarno vrednovane krčenjem i ograđivanjem za potrebe vinograda i sl. U ostalim dijelovima bilo je znatno manje obradivih površina, tek ponešto u predjelima Zadoci, Usicine i Požar. Znatni ka-meniti dijelovi (Mavreski, Pod Ist, Spod Beljavke i sl.) u razdobljima kad su bili iskrčeni i paljeni pa nisu bili pod šumom, služili su kao krški pašnja-ci. Danas reforestirani, prekriveni su ponajviše gustom makijom i šumom (gorom).

Navedena konfiguracija Ista omogućila je raz-mjerno zgusnuti tip prvotne izgradnje suvremenog naselja uz najuži i najniži dio otoka, s korištenjem dvaju izlaza prema moru, glavnog jugoistočnog

Slika 7. Uvala Kosirača i hrbat Straže (snimio: D. Magaš, 2001.)

Otoci Ist i Škarda

72

(Široka) i sjeverozapadnog (Kosirača), s glavnom i nadomjesnom lukom. Suvremenim nasipanjem i izgradnjom, premda donekle dislociranog, trajek-tnog pristaništa na Punti Glavice luka Kosirača dobila je na značenju. Stambeni objekti Ista, osim u najužoj jezgri, posebice noviji, okruženi su raz-mjerno velikim okućnicama i vrtovima te gospo-darskim zgradama.

Od ostalih kopnenih geomorfoloških oblika istaknute su pojedine suhodoline i ponikve, kojih ima na oba dijela otoka, i čija su dna najčešće ispunjena crvenicom, bila vrednovana kao male plodne agrarne zone. Dosad nisu zabilježeni veći speleološki objekti. Jedna je špilja (Golubinka) sa zmorašnje strane Varha Golubinke (128 m) prema Mavreli, a nekoliko je manjih potkapina, jama i garmi uz obalu.

Posebno su geomorfološki zanimljive obale Ista, recentno nastale u razdoblju poslije posljed-nje oledbe. Obale Ista imaju ukupnu duljinu 23 km (Duplančić Leder i dr., 2004.), a s ostalim

otočićima, bez Škarde 34 km. Obale su uglavnom stjenovite, vapnenačke, ponegdje visoke, a u uva-lama uglavnom niske. Uglavnom su slabo pristu-pačne, osim u najvećim uvalama, a pojedine su privlačne i za kupanje i odmor. Prostranih plaža je malo, jer su uvale često kamenite, ustrmljene, radom mora izbrazdane i slabo pristupačne, bez većih žala i gotovo bez pijeska.

Na otoku se veličinom, dubokom uvučenošću i značenjem ističu spomenute dvije nasuprotne uvale, Široka s Lukom Ist na jugoistoku (japrku) i Kosirača na sjeverozapadu (zmorcu), čime je otok oblikovan u dva izdvojena dijela. One su i najistaknutiji pokazatelj razvedenosti otoka Ista, budući da je drugih uvala razmjerno malo. Uva-la Široka je u svom najuvučenijem dijelu plitka i na dnu ispunjena pijeskom. Tu je s istočne strane nastalo i naselje te se oblikovala luka s više ma-njih i jednim većim pristanom za potrebe lokal-nih brodskih i trajektnih pruga. Uvala je pravilna oblika, širi se prema otvorenom moru i izložena je valovima južnog kvadranta. Uz obalu nema istaknutih manjih uvalica, osim na sjevernoj stra-ni blago istaknute uvale Zapasi. Uvala Kosirača je dublja, strmijih obala, a u dnu uz kuće naselja nastali su pristani za potrebe mjesta, posebice u slučaju jakog juga, kada pruga alternativno može pristati za najveći među njima. Poslije izgradnje trajektnog pristaništa na Punti Glavice sa JZ stra-ne, bitno je dobila na značenju. S južne strane bo-čno, u nastavku novog pristaništa nalazi se privla-čna uvalica Luišće, a sa sjeverne blizu krajnjeg rta Kok mala uvalica Kablenac, tako nazvana poradi više kabela koji iz nje vode prema najzapadnijim otocima Premudi, Silbi i Olibu.

Od Kosirače do Široke, sa zapadne strane tek je nekoliko manjih uvalica. Poslije Malog i Velog luišća jedine su istaknutije uvalice Mavrela, okre-nuta prema SZ, odnosno Škardi, i Dumboka, otvorena prema otvorenom moru, a između njih je jedva istaknuta u. Vagdenji. Kod rta Benuš, sa zapadne strane također je jedna manja uvalica zvana Potanki ili Pod Benjuš.

Od Kosirače do Široke s istočne strane, poslije Kablenca, slijedi u predjelu Tufa nekoliko sasvim sitnih dražica do Kozje drage, koja je otvorena na sjeveroistok. Slijede prema Jagodnjem rtu manje uvalice među kojima se ističu duboko uvučena u. Vela turtula, zatim Mala turtula i u. Bočac (Bucac, Veli i Mali, odnosno zmorašnji i japr-šnji). Poslije Jabucinjeg rta (Punta jJabucini, Rt Jjabučni) u Zapuntelskom prolazu, na išćunskoj je strani prostrana i plitka uvala Mljake, s pješča-

Slika 8. Punta Koka (rt Kok) s "tunelom" u kojeg su ulazile medvjedice (fuoke) (snimio: D. Magaš, 2001.)


73

nim i muljevitim dnom, s nekoliko bočnih manjih uvalica. Smještena je nasuprot luke Zapuntel na otoku Molatu. Dalje prema Širokoj manja je uva-lica Pod Mačji (Pod Macji, Macja draga) istočno od najužeg dijela Zapuntelskog prolaza. Dalje, sve do u. Zapasi (Zapasje) u Širokoj, obala je bez ikakvih uvala.

U obalnoj morfologiji Ista ističu se i rtovi. Od u. Kosirača na zapadnoj obali do Široke ističu se rtovi Punta Glavice (s novim trajektnim pristani-štem), te Mavrelski (Mavreski) i Škardski (Skar-ski), ovaj je posljednji i najzapadniji rt otoka, koji zatvaraju uvalu Mavrela. Na toj strani otoka još su jedino istaknuti rtovi Punta Dimboka i Benuš (Binuš), ujedno najjužniji rt otoka. Od Kosirače na sjeveroistočnom dijelu otoka istaknuti su rtovi Kok i Tuf (najsjeverniji rt otoka), te Jabucinji rt (Punta Jabucina, Jabučni), najistočnija točka na otoku.

Obala Ista i pripadajućih otočića najčešće je stjenovita (klifasta), a osim uvala i rtova, na nekoliko mjesta, posebice na dodiru manjih ra-sjednih ploha i obale pojavljuju se manji potka-pinski oblici i garme: Crljena garma, Bela garma,

Garma pod Binuš, Garma na Tramerki (Tarmer-ki), Garma na Tramerčici (Tarmerčici), istaknute stijene ili kamenovi Kaleblja stena, Biznikina ste-na, Cuculjić, kao i kave na o. Kamenjaku, te Tuf veli i Tuf mali.

Manji speleološki objekti tipa potkapina, jama i spiljica uz more nisu česti i među njima se ističu Haršova jama, desetak metara od mora u predjelu Spod Beljavku uz Škardska vrata, te u blizini Pizdina mala i vela, zatim dva manja objekta između rtova Kok i Tuf, gdje su ulazile morske medvjedice (fuoke), jedan objekt između Malog tufa i Kozje drage, te na zapadnoj strani otočića Vodenjaka (Vodinjaka) dvije spiljice i jed-na rupa s više ostataka spiljskog ukrasa.

U podmorskom reljefu važne su pličine, odnosno brakovi kojih je veći broj. Poznatiji su Bračić pri Mavreli, Bračić ozgor Tufa, Duolac brak, Sika ozgor Turtule, Tuavmin bruak, Pličina Križica, Sika o Vodenjaka (Vodinjaka), Sika (između Benušića i Prolaza Zapuntel), Bračić pri Uglaku (Obljaku), Sika o Tramerke (Tarmerke), Zmorašnja sika o Tramerke (Tarmerke), greben Bačvica (Buačva) itd.

Na Tramerki (Tarmerki) se uz spomenutu Garmu na južnom dijelu otočića ističu uvalice Na Žaliću sa sjevera, Bok pod Lopatu i Varši-na s juga te Medvija (Medveja) s istoka, gdje je jedna pukotina, poput spilje, u koju su zacijelo navraćale morske medvjedice, te dva lopatasta široka rta, Lopata na zapadu i Lopata južnja na jugoistoku otoka. Žalić je pogodan za kupanje sa šljunčanom plažom i s nešto pijeska na dnu

Slika 9. Spilja Pizdina vela (snimio: D. Magaš, 2001.)

Slika 10. Rupa uz spiljice na Vodenjaku (snimio: D. Magaš, 2001.)

Otoci Ist i Škarda

74

uvale. Jedna podmorska jama-spilja sa sjeverne strane s otvorom na dubini od 3 m poznata je sportskim roniocima. Proteže se vodoravno u du-binu pod otok oko 40-50 m.5

Oblik otoka Škarde jednostavniji je nego onaj otoka Ista. U jedinstvenom otočnom prostoru, dvije uvale, Trata i Lojišće, između kojih je otok najuži, omogućuju uvjetnu diferencijaciju otoka na manji, zapadni dio (oko 1,1 km2) s napušte-nim naseljem uz uvalu Trate i veći istočni (oko 2,7 km2).

Zapadni, hipsografski znatno niži dio (najviši vrh Tarsje 27 m) bio je do konca šezdesetih godi-na 20. stoljeća agrarno zanimljiv i korišten s obzi-rom na znatnije pojave plodna tla i vode, pa je to omogućilo i znatnije vrednovanje u prošlosti, o čemu svjedoče toponimi Polje, Blato i Tarsje.

Istočni dio, znatno hipsografski istaknutiji (Veli čimbel, 102 m, s ostacima austrijske po-morske izvidnice, Straža, 75 m, Poskardu, 62 m, Trišćen 66 m) obilježava duboko uvučena uvala i draga Griparica s jugoistočne strane otoka i dijeli ga uvjetno na zonu Straža – Čim-bel sa sjeveroistoka i zonu Puntalić s vrhom Poskardu i Satrinom s jugozapada, omeđenu jasno uvalama Lojišće i Griparica. Ta je zona u prošlosti znatno više bila vrednovana kao kamenjarski pašnjak i šuma (Pod Stražu, Pod Čimbel), a neznatno kao obradivi resurs (Ver-sović odnosno Varšovnik).

Na SZ padinama Straže, prema i uz uvalu Trate, staru ribarsku poštu, razvilo se selce Škar-da, izdvojeni dio naselja Ist, koristeći razmjerno povoljan padinski i obalni smještaj neposredno uz najniži i najplodniji zapadni dio otoka. Godi-ne 1639. država (Mletačka Republika) je Škardu, istodobno i mnoge druge zadarske otoke, prodala vlasteli. Konkretno, Škarda s Premudom tada je prodana plemićkoj obitelji Califfi (Juran, 2010.). Početkom 17. stoljeća tamo je zemlju obrađivalo desetak obitelji s Premude i nekoliko s Oliba, a obitavali su u pastirskim kućicama u blizini ta-mošnje crkvice Sv. Andrije kod u. Trate (mještani kažu izgorjela pred stotinjak godina, a na zemlji-štu zvanom Crikveno izgrađena jedna od obitelj-skih kuća). Šezdesetih godina 19. stoljeća vlasnici Škarde postaju Išćani, koji koriste kupljeni dvo-rac obitelji Helembach i njihove zgrade u Trata-ma, potleušice na padinama Stražice, te grade i nove zgrade. Tako Škarda polovicom 20. stoljeća bilježi maksimum od 86 stanovnika. Međutim,

ograničene mogućnosti razmjerno plitke uvale izložene buri i društveno-političke okolnosti u drugoj polovici 20. st. nisu potakle stvaranje po-trebnog lučkog punkta i izgradnju lukobrana te potrebno infrastrukturno povezivanje u cilju op-stanka i razvoja naselja, koje je imalo sedamnaest izgrađenih kuća za stanovanje i preko osamdeset stanovnika sredinom 20. st.

Navedena konfiguracija Škarde omogućila jerazmjerno skromni tip nekadašnje izgradnje na-selja s korištenjem još dva izlaza prema moru, u Lojišću i u Griparici, koji su također bili ribarske pošte, a Griparica i mjesto izgradnje znatnoga građevinskog objekta (zvanog Kula, po kuli viso-koj 12 m, nekadašnje vlasništvo baruna Helem-bacha, zatim odnedavna slikara A. Jakuša, koji ju je iznajmio Talijanima). Stambeni objekti u danas napuštenom naselju okruženi su razmjer-no velikim zapuštenim okućnicama i vrtovima te gospodarskim zgradama, koje se u novije vrijeme prodaju i uređuju od strane kupaca iz zemlje i inozemstva.

U reljefu otoka posebno se ističe važna niska zapoljena zona Polja, koja se pruža od uvale Blato na zapadu do uvale Trate na istoku, površine oko 10 ha, čije je plodno tlo bilo donedavno prekrive-no pretežno vinogradima s maslinama, njivama i pokojim vrtom. Radi se o tipičnom malom polju (poljice) u kršu, s manjom pojavom zamočvare-nja u kišnim radobljima u prostoru Blata gdje je i veća Lokva.

Od ostalih kopnenih geomorfoloških oblika istaknute su pojedine suhodoline, ponikve i ura-vnjeniji dijelovi otoka na kojima je bilo više tla, smeđih sastojina ili plitke crnice te crvenice, i koji su bili vrednovani kao male plodne agrarne zone (Dražice, Tarsje).

Dosad nisu zabilježeni veći speleološki objekti.

Posebno su geomorfološki zanimljive obale Škarde, recentno nastale u razdoblju poslije posljednje oledbe. Obale Škarde imaju uku-pnu duljinu preko 12 km (Duplančić Leder i dr., 2004.). Uglavnom su stjenovite, vapnena-čke, ponegdje visoke, a u uvalama, posebice i na zapadnom dijelu otoka (u. Blato, u. Trate) ima i niskih dijelova. Pretežno su slabo pristu-pačne, a pojedine su privlačne i za kupanje i odmor (Blato, Trate, Griparica). Inače je pogod-nih plaža malo, jer su uvale često strme i slabo pristupačne, bez većih žala i gotovo bez pijeska, osim u u. Blato.

5 www.diving.hr/index.php?...Tramerka, 14. kolovoza 2010.


75

Na otoku se veličinom i dubokom uvučenošću ističu dvije oveće uvale, Griparica i Lojišće na JI, odnosno JZ strani otoka, međutim, svojedobno je naselje nastalo u blizini najpovoljnije agrarne zone Polja s pojavom vode (Studenac) i ribarske pošte u uvali Trate. Ove uvale su i najistaknutiji vid razvedenosti otoka Ista, budući da je drugih uvala razmjerno malo. Trate su razmjerno plitka i na dnu djelomično pijeskom ispunjena uvala, s dva omanja pristana. Tu je s jugoistočne strane, na padinama Straže nastalo i naselje s nekoliko manjih grupacija, uz lučicu, te uz putove za južne uvale i za u. Bočić. Uvala je pravilna oblika, ši-roka i okrenuta sjeveru-sjeveroistoku i nezaštiće-na od vjetrova sjevernog kvadranta. Od uvale su vodili svi glavni putovi, odnosno staze na otoku, posljednjih desetljeća potpuno zarasli, i to prema zapadu u Polje, prema istoku u Bočić i Varšovnik, te prema jugoistoku put koji se kod Dražica ra-čvao prema Lojišću, Puntaliću i Griparici, najsi-gurnijoj luci za povezivanje s Istom. Put između Griparice i Trate nedavno je prokrčen, proširen te manjim graditeljskim zahvatima uređen, pa je njime moguće nesmetano kretanje. Od zapa-dnog dijela uvale Trate, kojeg zovu Ščambali za Tratu, prema zapadu, iza Glavice prva je uvala Blato, široka i okrenuta prema SZ, s pješčanim i šljunčanim dnom. Na JZ strani otoka nižu se u. Kalješina, Lojišće, sasvim male Stari i Novi ga-vunski, Bočina, Griparica i u njoj Gornja bučina, i pred rtom Čimbelić u. Tanka. Sa sjeverne strane od Trata prema istoku i jugoistoku nižu se male i jedva istaknute uvale Bočić, Mala i Vela konoplji-ka, u kojoj ima vode, Trišćen i Bok.

U obalnoj morfologiji Ista ističu se i rtovi. Od u. Trate na zapad istaknut je rt Glavica, ujedno najsjeverniji na otoku, koji sa sjevera zatvara u. Blato. S juga je zatvara Njorcanj, a zatim se u Žaplo pruža Suhi rt, s najzapadnijom točkom otoka. Južno od uvale Kalješina je Puntal o Ka-lješine, koji se nastavlja niskom obalom Pod Pla-tići do Punte o Loišć (rt od Lojišća). Južno od u. Lojišće je Plitki puntal, a slijede prema JI Debeli puntal i Mali puntal do Punte Crnikove, koja sa zapada zatvara u. Bočina. S istoka je zatvara najjužniji rt Satrin (Satrina, Šatrin, Punta Satri-na, zvan i Zlatna punta, odnosno Punta Doro). Između rta Satrin i najistočnijeg rta Čimbelić ši-roki je ulaz u duboko uvučenu Griparicu. Od Čimbelića do u. Trate istaknutiji su rtovi Trišće-ni i Versović ili Varšovnik.

Obala je najčešće stjenovita (klifasta), a osim uvala i rtova, na nekoliko mjesta, posebice na dodiru manjih rasjednih ploha i obale pojavljuju

se manji potkapinski oblici i garme: Garma vela i Garma mala na zapadnom izlazu iz Gripari-ce i dr. Nekoliko istaknutijih položaja uz obalu također nosi specifična imena Njorcanj, gdje seskupljaju gnjurci (njorci), Na Kanunu, gdje je au-strougarska vojska u Prvom svjetskom ratu imala bitnicu, Barkariž, Pod Platići, i sl. Pod morem su istaknuti brakovi i sike: Bračić za Glavicu, Bračić sa zmorca Trava, Satrin (brak), Sika, Brak (sjev. od Trate) i dr.

Prema suvremenoj geomorfološkoj re-gionalizaciji Hrvatske (Bognar, 1999.) Ist i Škarda su mikrogeomorfološki prostor un-utar megamakrogeomorfološke regije Dinar-skog gorskog sustava, makrogeomorfološkoj regiji Sjeverna Dalmacija s otocima, odnosno mezogeomorfološke regije otočja SZ Dalmacije. Dio su subgeomorfološke regije molatsko-siben-sko-olipsko-premujanskog arhipelaga, zapravo zapadnih zadarskih otoka, unutar kojih se mogu izdvojiti mikrogeomorfološke cjeline: otok Silba kao jedna cjelina, otok Olib s Planikom i Moro-vnikom kao druga cjelina, otok Ist s Molatom kao treća te otok Škarda s Premudom kao četvrta mikrogeomorfološku regija (Mamut, 2005.).

PEDOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA

S obzirom na karbonatnu litološku podlogu i značajne procese spiranja i erozije tijekom tisu-ćljetnog iskorištavanja otočnih površina, na Istu i Škardi prevladavaju plitka tla na vapnencima i dolomitima. Dosadašnja pedološka istraživanja zaokružio je za potrebe izrade ove monografije S.Husnjak (2010.).

Utvrđena su tri glavna tipa šumskih tala: 1) kamenjar, 2) rendzina na trošini vapnenca (kar-bonatna) i 3) smeđe tlo na vapnencu i dolomitu, 4) antropogenizirani koluvij s prevagom sitnice, 5) vapnenačko-dolomitna crnica i 6) antropogena tla (Husnjak, 2010.). Zajedničko je obilježje tih vrsta tala prisustvo kršja, tj. znatna kamenitost i stjenovitost. Radi se uglavnom o plitkim i srednje dubokim naslagama. Vrlo su podložna ispiranju. Na dnima krških jaraka, dolaca, ponikvi i pose-bice u Polju na Škardi naslage su mjestimično nešto deblje. Sadržaj humusa je razmjerno mali. Plitka tla na vapnenačkoj podlozi lako se raznose padalinama ako nema vegetacijskog pokrivača. Na pojedinim dijelovima otoka gdje je raslinje potpuno degradirano i iščezlo, na površini se poja-vljuje krška litološka osnova vapnenaca. Od tala najzastupljenija su smeđa tla na vapnencu koja su

Otoci Ist i Škarda

76

samo mjestimično antropogenizirana, zatim crni-ca vapnenačka organomineralna te antropogena tla vinograda, vrtova i maslinika. S obzirom na pogodnost za poljoprivrednu proizvodnju, radi se o uglavnom nepogodnim, umjereno pogodnim i ograničeno pogodnim tlima (Husnjak, 2010.).

Važnost tla u njegovoj je gospodarskoj i eko-loškoj funkciji. Održavanje autohtone šumske vegetacije i onemogućavanje njezinog uništavanja utječe i na sprječavanje devastacije tla. Razvojni stadiji tla ovise o šumskim zajednicama. Sasto-jine šume crnike i njezinih degradiranih oblika, odnosno sastojina u procesu reforestacije, koje su na ovim otocima najčešće pojave, razvijaju se uglavnom na plitkim i srednje dubokim tlima, a alepski bor preferira rendzine. Međutim, crnika i pripadajuće vrste njezine zajednice u većoj mjeri i brže sudjeluju u stvaranju novog sloja tla, pose-bice svojom lisnom masom, truljenjem odumrlih debala i radom korjenja.

Danas je najveći dio Ista, Škarde i Tramer-ke (Tarmerke) pod vazdazelenim, sredozemnim šumskim raslinjem, pa su i tla, premda plitka i tek u fazi obnove, razmjerno dobro uočljiva. Obra-diva tla vrlo su važna s obzirom na mogućnost korištenja zemljišnih resursa, posebice za razvoj poljodjelstva. Načelno, sva dublja i srednje du-boka tla mogu se koristiti za vrtove, vinograde i voćnjake, a trajno nepogodna mogu služiti za pašnjake i šume. Plitka tla imaju značajku slabog filtriranja i brzog prodiranja površinske vode upodzemlje. Osim toga, prirodno samopročišćava-nje vode mehaničkim procesima na Istu i Škardi gotovo je nemoguće zbog odsutnosti finozrnatihstijena.

U pedogeografskom smislu, na Istu, Škardi i Tramerki (Tarmerki) ima i mjestimičnih poja-va crvenice, ali u tankim naslagama. Prostorno je ograničena na dna draga i dražica, na uvale, ponikve i pojedine uravnjenije terene. U zoni Po-lja na Škardi nekada su bili uzgajani vinova loza, pšenica i dr. Antropogena tla obilježavaju moci-rama i trmezalima ograđene i zaštićene površine na kojima je čišćenjem (tribljenjem, iskapanjem kamena i sl.) tlo većim dijelom izvojeno od kr-šja. U prostorima prekrivenim šumom crnike, tla, uglavnom smeđa tla i crnice, obogaćena su humusnim detritusom nastalim od suhog lišća i granja koje se prirodnim putem čisti. Mjestimi-ce, takva su tla potencijalno vrijedne površine za agrarno korištenje, o čemu svjedoče ostatci po-

ljoprivrednih kultura od kojih se nekad živjelo na otoku, primjerice vinove loze, maslina, smokava i drugog voća. Manje su zastupljena skeletna tla. Toponimi Sijanje, Mledar, Paprinjak, Tarsje, Po-lje, Sinišće, Ograde, Guvnine vele i male, Teg, Te-žišće i Tarnišće posredno ili neposredno ukazuju na nekadašnje vrednovanje pojedinih pedogeo-grafski povoljnih zona otoka Ista i Škarde.

Osim što ima važnu gospodarsku i ekološku ulogu6, tlo je važna komponenta u oblikovanju krajobraza jer često određuje način njegova korištenja. Estetski izgled krajobraza važan je el-ement turističkog razvoja jer pozitivno utječe na subjektivni doživljaj određenog prostora. Išćunski kulturni krajobraz upravo je takav jer odražava prošlost i naslijeđe otoka, područja aktivnosti i način života te tradiciju i suodnos stanovništva i prirode. Stoga je on, kao i na susjednim otocima zadarskog arhipelaga, uz socio-kulturnu funkciju kvalitetna osnova za svestrani gospodarski razvi-tak na Istu i Škardi, uključujući turizam. Posebno su važna antropogena tla krša te koluvijalna tla, koja bi trebalo štititi svim sredstvima, a u okvi-ru prostornog planiranja onemogućiti bilo kakvu njihovu prenamjenu, budući da se radi o vrije-dnim resursima tala.

HIDROGEOGRAFSKA OBILJEŽJA

Prisustvo i kretanje vode, bilo na površini ili u podzemlju, ovisi o geološkom sastavu i tekton-skim prilikama. Na Istu, Škardi i pripadajućim otočićima nema stalnih površinskih tokova. U vapnencima prevladava podzemna cirkulaci-ja vode. Posebitost je složene krške hidrografijepodzemna hidrografska mreža. Padaline koje pa-dnu tijekom godine brzo otječu i gube se u pod-zemnim šupljinama i kanalima, pa i ispod razine mora. Stoga su stalno prisutni problemi u vodo-opskrbi stanovništva, osobito u sušnom ljetnom razdoblju. Mogućim kaptažama dolazi se do slo-jeva uglavnom zaslanjene vode.

Otočni vodni resursi su vrlo siromašni, ali stoga u povijesno-zemljopisnom razvoju vrlo značajni za naseljenost i opstanak stanovništva. Išćunske vode i probleme vodoopskrbe spomi-nju u svojim radovima A. R. Filipi (1984.), V. Skračić (1996.), D. Magaš (1999.) i drugi. Po-sebno su provedeni hidrogeološki istražni radovi za potrebe vodoopskrbe otoka (Graovac i dr.,

6 Pojava onečišćenja šumskih površina mjestimično je prisutna (primjerice lokva Jezero bila je puna otpada), premda na Istu postoji organizirano prikupljanje otpada.


77

2002.; Šumanovac, 2003.; Slišković, Marko-vić, 2003.), koji su nastavljeni i posljednjih go-dina u svrhu eventualne vodoopskrbe iz vlastitih slatkih ili bočatih podzemnih voda. Ist je istražen vrlo podrobno kroz tri faze, pri čemu su obavlje-na sustavna hidrogeološka i geofizička istraživa-nja s bušenjem istraživačkih bušotina, pokusnim crpljenjima i hidrokemijskim analizama (Capar, 2005.; Terzić, Slišković, 2010.; Terzić i dr., 2010.). Dobiveni pokazatelji na samoj su granici povoljnih i nepovoljnih. Naime, jednom od četiri izbušene bušotine zahvaćen je bočati vodonosnik i na toj se lokaciji crpljenjem oko 1,0 l/s vode tek nakon višednevnog konstantnog crpljenja prelazi salinitet poslije čega desalinacija više nije ekonomski isplativa. U ovoj knjizi tim istraživa-njima i hidrogeološkim obilježjima Ista i Škar-de posvećena je posebna pozornost u zasebnom radu (Terzić, Slišković, 2010.), pa se ovdje s geografskog aspekta ukazuje na osnovna obilje-žja voda Ista, Škarde i pripadajućih otočića.

Na istočnom dijelu otoka, u predjelu Priko (Na Priko) SI od Prisliga, nalazi se voda koja nosi ime Jezero, dubine 1 m. Danas je ta lokva gotovo potpuno obrasla raslinjem i ne koristi se, a nekad je bila važna za napajanje blaga i polijevanje, osobito dok su stanovnici obitavali u Selišću. Kod crkve u Istu nalazi se Studenac s bočatom vodom, dubine 4 m. U naselju je i Bu-nar dubok 6 m s bočatom, za nuždu i pitkom vo-dom, a u predjelu Mljake je Studenčić, živa voda (Filipi, 1984., 121). Nisu poznate druge pojave vode, premda se jedan položaj zove Pod Lukanjić (u dnu Široke, kod Luke), a jedan Ripišće, kod južne Glavice. Naime, njihova imena ukazuju na možebitne nekadašnje pojave vode. U literaturi se spominje da su i pojedine druge manje ponikve imale omanje lokve (Milojević, 1933., 220).

Išćani su svojedobno imali i malu lokvicu za napajanje blaga na Tramerki (Tarmerki), na na-južem dijelu otoka između Žala i Boka pod Lo-patu, ali je posljednjih tridesetak godina zarasla i zatrpana.

Na Škardi je Studenac u blizini uvale Trate, zapadno od naselja, s bočatom vodom, dubok 2 m. Podzemna voda izbija i na položaju Blato u zapadnom dijelu polja, što mu je održavalo vla-žnost i u sušnim dijelovima godine. Nekada je tu bila oblikovana i spomenuta Lokva zvana i Bla-to, dubine 1 m koja je uglavnom zatrpana.7 Nala-

zi se u najnižem dijelu razmjerno velike, učestalo zamočvarene površine, a u lokvi je uglavnom sla-tka ili neznatno zaslanjena voda koja se koristila za navodnjavanje vinograda i vrtova na Škardi. Lokan je manja lokva u blizini kuća, Konopljika živa pitka voda, dubine 2 m, a nalazi se u istoi-menoj uvali.

Stanovništvo i posjetitelji Ista i Škarde danas se opskrbljuju vodom iz vlastitih, privatnih gusterni (vodospreme, cisterne).8 Mjesna velika vodospre-ma s platoom za prikupljanje kišnice, izgrađena pred Drugi svjetski rat, tek dijelom namiruje po-trebe, a danas se više gusterni upotrebljava za pohranu vode koja se doprema s kopna brodo-vima vodonoscima. Još 1981. zabilježene su 162 cisterne (Popis stanovništva..., RZS, 1981: 49), a danas ih je preko 200. Planom razvoja vodoo-pskrbe na zadarskim otocima, na Istu se predviđa izgradnja mjesnog vodovodnog sustava u okviru regionalnog sustava vodoopskrbe, čijim ostvare-njem bi se poboljšala opskrbljenost vodom. Time bi se podmirile osnovne potrebe stanovništva u svakodnevnom životu, ali i zadovoljile potrebe gospodarstva, posebno u vrijeme turističke sezo-ne. Inicijalni radovi na izgradnji mjesne vodoo-pskrbne mreže već su obavljeni (povezivanje seo-ske gusterne s nekoliko hidranata).

7 FILIPI, 1984., 121, navodi dužinu lokve 8 m, širinu 4 m i dubinu 1 m, ali pojedini mještani ističu da je znatno veća, što može biti odraz sezonskih oscilacija, od presušivanja do zamočvarivanja većih površina oko lokve u vrijeme jakih kiša.8 Cjelovita elektrifikacija otoka od 1966. (SMOLJAN, 2006.) omogućila je upotrebu hidrofora te time olakšala korištenje i dobavljanje vode.

Slika 11. Lokva Jezero okružena gustom makijom (snimio: J. Faričić, 2010.)

Otoci Ist i Škarda

78

Problem vodoopskrbe naglašen je posebice u ljetnim mjesecima. Izrazita sušnost ljetnog razdo-blja, a ujedno i veća potrošnja vode te veći broj stanovnika, potenciraju ovaj problem. To je uje-dno i razdoblje kada vodonosci višekratno dono-se vodu koja se deponira u seoske vodospreme.

Za najudaljenije otoke od kopna mogući su različiti načini poboljšanja vodoopskrbe: desali-nacijom bočate i morske vode9 ili podmorskim cjevovodom. Prostornim planom Zadarske žu-panije (2002.) predviđa se vodoopskrba Ista cje-vovodima, kojima bi se taj otok preko susjednih otoka povezao sa zadarskim regionalnim vodo-opskrbnim sustavom. Nedostatak kiše u ljetnom razdoblju te nedostatak vode uopće, odražava se i utječe na gospodarstvo otoka i život općenito na Istu i Škardi.

Osim voda na kopnu, za Ist i Škardu od naj-većeg je značenja i prostrani morski prostor koji ih okružuje i to sa SZ Silbanski kanal, s JZ puči-na Jadrana, sa SZ Premudska vrata, koja Škardu dijele od Premude, s JI Tjesnac (Prolaz) Zapun-tel, koji otok Ist dijeli od otoka Molata, te sa SI Virsko more. U Silbanskom kanalu najveće du-bine u akvatoriju Ista i Škarde dostižu i do 65 m u dodirnoj zoni s Virskim morem SZ, S i SI od otočića Križica vela i mala. U Virskom moru na udaljenosti od oko 1,5 km SI od otoka Ista dubine su i do 70 m. U vanjskoj zoni Premud-skih vrata izmjerena je dubina od 61 m, ali se u samim vratima nalaze i pličine do 10 m dubine. Oko 2 km JZ od rta Satrin na Škardi izmjerena je na otvorenom moru dubina od 80 m, a u Škard-skom prolazu i do 63 m. Izrazita diferenciranost podmorskog reljefa uvjetuje vrlo raznolike dubi-ne na malim udaljenostima, uglavnom do 60 m dubine. Pličine su istaknute samo u većim uvala-ma, posebice u Širokoj. Izobata od 10 m udalje-na je od obala uglavnom u rasponu od 5 do 150 m, iznimno i do 300 m (rt Suha na Škardi). Dna su mahom kamenita, rjeđe šljunčana, a u većim dubinama pješčana i muljevita. To ukazuje na postojanje sinklinalnog fliša u dnu kanala. Imai pojava koraljastog dna, što govori o čistoći i kakvoći ovdašnjih voda. Neposredno uz obalu, na najvećem dijelu obala, dno je hridinasto. Radi

se biocenotski o detritičnom, pješčanom i kora-ljasto-ljušturastom dnu.

Temperature mora oko Ista i Škarde kreću se na površini u prosjeku od 10,0 °C – 12,5 °C zimi (siječanj – ožujak) do 21 °C – 24,5 °C ljeti (sr-panj – kolovoz). U svibnju su oko 15 °C – 20 °C, a u studenom 15 °C – 20 °C. Rijetke velike hladnoće zraka zimi odražavaju se i na površin-ski sloj vode koji se može ohladiti i za nekoliko stupnjeva, pa čak i do 0 °C, što je izuzetno rijetka i kratkotrajna pojava. Također dugotrajne velike vrućine ljeti mogu utjecati na ugrijavanje povr-šinskog sloja i do 27 °C. Godišnje kolebanje tem-perature je oko 12 °C, uglavnom između 10 °C i 13 °C. Minimalne temperature zabilježene su od siječnja do ožujka, a maksimalne krajem srpnja. Termoklina se ovdje nalazi najčešće na oko 10-35 m dubine u razdoblju između svibnja i rujna, tj. u toplijem dijelu godine. Naime, otprilike na toj dubini naglo opadaju temperature prema dnu. U hladnijem dijelu godine najdublji slojevi su uje-dno i najtopliji premda su razlike vrlo male. Zimi praktički nema razlika u temperaturi između vi-ših i nižih slojeva mora. U pravilu temperature opadaju s dubinom. Na površini variraju ovisno o sezoni, s dubinom se sezonske razlike smanjuju da bi na dubinama od oko 60 m i većim dijelom bile ujednačene tijekom cijele godine pa iznose uglavnom između 12 °C i 15 °C (procijenjeno prema Magaš i dr., 1999.).

Gustoća morske vode u ovom području kreće se mahom između 25,0 i 30,010, s tim da ugla-vnom postupno raste od površine prema dnu. Najčešće se kreće u prosjeku oko 26,0 na povr-šini i 27,0 – 29,0 na većim dubinama. Prozirnost mora dosta je izražena, što je u vezi sa slanošću i temperaturom. Srednja prozirnost iznosi oko 20 m (veljača oko 23 m, studeni oko 21 m, svibanj 21,5 m) minimalna oko 15 m, a maksimalna 25-30 m. Boja je prirodna, većinom modra i spada u red najkvalitetnijih boja (procijenjeno prema Magaš i dr., 1999.).

Morske struje imaju opći smjer od JI prema SZ, osobito zimi, što je u skladu s općim gibanji-ma morskih struja na istočnim obalama Jadrana.

9 Desalinacija morske ili bočate vode, koja se često koristi u aridnim dijelovima svijeta, posebno na udaljenim otocima, pokazala je vrlo dobre rezultate. Takav model opskrbe pitkom vodom financijski je prihvatljiviji od izgradnje podvodnih vodovodnih mreža. Prvom studijom o osiguravanju pitke vode, izrađenom na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu, obuhvaćeni su svi jadranski otoci, ali je na kraju odabrano samo nekoliko potencijalnih lokacija, od kojih su Silba i Olib bili sa zadarskog područja. Naknadno su prednost dobili Mljet i Lastovo, s izvorima zaslanjene vode. U Nacionalnom programu razvitka otoka desalinizacija se također navodi kao moguće rješenje vodoopskrbe na dijelu hrvatskih otoka (Nacionalni program razvitka otoka Ministarstvo razvoja i obnove RH, ur. N. Starc i dr., 1997.).10 To znači da je specifična težina morske vode između 1,025 i 1,030, odnosno da 1 cm3 morske vode teži od 1,025 do 1,030 g. Usp. RIđANOVIĆ, 1993., 47.


79

Međutim, složenost morskih struja, s obzirom na dodir voda otvorenog Jadrana i Kvarnerića, izu-zetno je istaknuta. Opći uzroci nastanka morskih struja (gradijentskih, struja morskih mijena, struja drifta) i ovdje su prisutni. U Premudskim vratima brzina struje SI-JZ obično je 0,6 čv, a suprotna 0,5 čv, ali može doseći do 2 čv, katkada s jakim vrtlo-zima (Magaš i dr., 1999.). U Prolazu Zapuntel, struje dostižu brzinu i 2,5 čv (Magaš, 1981.).

Morske mijene imaju gotovo potpuno pravi-lan hod glede utjecaja gravitacijskih sila Mjeseca i Sunca, te varijabilne poremećaje u ovisnosti od promjena u atmosferi. Tlak zraka i vjetrovi bitno utječu na pojedinačne visine visokih i niskih voda. Povećanje tlaka zraka i sjeverni vjetrovi (bura, tra-muntana) djeluju na snižavanje vodostaja mora za oko 30-40 cm, dok se opadanjem tlaka zraka i pojavom južnih vjetrova (jugo, šilok, lebić) za sredozemnih ciklona vodostaj podiže za oko 60-70 cm. Vrlo niski vodostaji su za jakih anticiklona nad srednjom Europom. Jednodnevno kolebanje iznosi oko 70 cm. Kolebanja su najjača zimi, oso-bito u prosincu i siječnju, te studenome.

Valovi u vodama Ista i Škarde dostižu raz-mjerno velike visine. Izraženi su, osim za bure, i učinci valova iz smjera zapada i jugozapada zbog otvorenosti prema Jadranu. Jaki mogu biti i valovi maestrala, te osobito juga. Prelaze i 2,5 m visine, a na otvorenu moru zapadno od otoka mogu prijeći i 5 m visine. Ponekad uzrokuju i po-plavljivanje u uvali Široka u Istu.

Slanoća (salinitet) mora ovog područja kreće se na površini u okvirnim vrijednostima 37,0-38,5 ‰, s tim da je općenito niža zimi, a viša ljeti, ovisno o sezoni, količini padalina i sl. S dubinom uglavnom vrlo sporo raste, ali rijetko prelazi vri-jednost od 38,5 ‰.

Biološko-ekološke značajke akvatorija oko Ista i Škarde, kao i pripadajućeg dijela kana-la otvorenog Jadrana u ovisnosti su o uvjetima staništa (biotopa) i u njemu nastanjenim živim bićima (biocenoze). Osnovna obilježja biotopa ne pokazuju veće oscilacije i ne odudaraju bitno od obilježja susjednih morskih voda. Mogu se sažeti osnovni pokazatelji: ujednačenost i stabi-litet saliniteta, jednostavnost i stabilnost sustava morskih struja, morskih mijena, valova, prozir-nosti, gustoće, temperatura i drugih fizikalnihsvojstava, krška i flišna osnova morskog dna skamenitom, pješčanom i koraljastom kompo-nentom, sredozemni klimat sa znatnom aeraci-jom i fitogeografskim obilježjima eumediteranana susjednom kopnu i dr.

Osnovne biocenoze u ekosustavu mora dio su života svih triju temeljnih područja: plankto-na (fitoplankton i zooplankton), nektona (ribe,sisavci, kornjače i drugi morski kralježnjaci i beskralježnjaci koji se sami pokreću) i bentosa (fitobentos i zoobentos, tj. organizmi vezani zadno). Plankton se bitno ne razlikuje od plankto-na međuotočnih dijelova istočnog Jadrana. Va-žan je činitelj za održavanje i normalan opstanak cijele biocenoze. Kod nektona riblji je fond (ihti-ofauna) zastupljen brojnim vrstama plave i bijele ribe te landovine. Razmjerno bogat riblji svijet oduvijek je osnova ovdašnjeg ribolova. Ima dosta glavonožaca (hobotnice, sipe, muzgavci, lignje). Bentoske populacije zastupljene su brojnim bilj-nim vrstama algi i cvjetnica, a životinjski svijet čine spužve, žarnjaci, puževi, mnogočetinaši, ma-hovnjaci, bodljikaši, više vrsta rakova itd.

U odnosu na mikrobiološka svojstva, tj. na bakterije i streptokoke more oko Ista i Škar-de, besprijekorno je čisto, tj. mogu se očekivati isključivo u zanemarivim količinama uobičaje-nim za more prvog razreda kakvoće (prema Ri-đanović, 1993.). Prema podatcima objavljenima u publikaciji Kakvoća mora na morskim plažama Zadarske županije u 2009. godini koju su prire-dile D.Peroš-Pucar i A.Ivandić (2009.), u uvali Široka na Istu kakvoća mora mjerena je tijekom 2009. u deset navrata, i to od 12. svibnja do 24. rujna. Svim mjerenjima utvrđeno je da je morska voda u toj išćunskoj uvali izvrsne kakvoće.

Obilježja mora, a osobito razmjerno bogatstvo ribljeg fonda, od najstarijih vremena usmjerili su Išćane na ribarstvo i pomorstvo. U novije vrijeme javljaju se mogućnosti razvitka marikulture, ali i nautičkog i kupališnog turizma.

KLIMATSKO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA

Poput svih ostalih zadarskih otoka Ist i Škar-da imaju osnovne značajke umjereno tople kišne klime sa suhim toplim ljetima (tip Csa po Köp-penu; sredozemna klima, klima masline). Dakle, zime su blage i kišovite, a ljeta vruća, odnosno topla i suha. To izravno utječe i na klimazonalno raslinje koje fitogeografski pripada pojasu eume-diterana, otuda i naziv za klimu ovog područja – klima masline. U ovoj knjizi poseban rad bavi se specifičnostima klime ovih otoka (Ćoso, 2010.), pa se ovdje daje pregled osnovnih pokazatelja i međuutjecaja s drugim geografskim obilježjima.

Otoci Ist i Škarda

80

Na Istu djeluje kišomjerna postaja, a najbliže su meteorološke postaje koje bilježe osnovne me-teorološke podatke (naoblaku, temperaturu zraka, padaline, vlagu i vjetar) na Silbi i u Božavi na Du-gom otoku. Na taj se način osnovni klimatski po-kazatelji na temelju dostupnih podataka u višego-dišnjem mjerenju mogu razmjerno relevantno ra-zmatrati i procijeniti. Pojedini podatci u usporedbi s meteorološkim podatcima iz susjednih postaja u Silbi i Božavi, te u Zadru, Pagu i Malom Lošinju te onih iz kišomjernih postaja u Olibu, Molatu i Iloviku, najvjerojatnije izrazito koleriraju. Naime, unatoč mikroklimatskim razlikama, Ist i Škarda se nalaze se u takvoj geografskoj okvirnici da se osnovni podatci mogu koristiti za procjene vrije-dnosti za otoke Ist i Škardu. Spomenuti podatci, ukoliko nije drukčije naznačeno, pribavljeni su iz publikacija i dokumentacije Državnog hidromete-orološkog zavoda u Zagrebu.

Insolacija

Podatci o srednjoj duljini sijanja Sunca (inso-lacije) godišnje za Pag (2349,5 sati) i Zadar (25-29,8 sati) (Tablica 2) ukazuju da je srednja godi-šnja insolacija na Istu razmjerno visoka i kreće se prosječno između 2500 i 2600 sati.11

Poradi temeljnih astronomsko-geografskih obilježja (duljina dana i noći) te prevladavajućih tipova vremena u pojedinim godišnjim dobima, ljeti je u prostoru zadarskog otočja i Kvarnerića insolacija najveća (oko 1000 sati), a zimi najma-nja (oko 360 sati). Najdulje je mjesečno trajanje sijanja Sunca u srpnju (oko 340 sati), a najkraće u prosincu (oko 105 sati). Takav je raspored duljine trajanja sijanja Sunca u vezi s duljinom dana (ljeti je dan duži, a zimi kraći) te vrijednošću naoblake kao (uglavnom) posljedice ciklonalne aktivnosti.

U uskoj je vezi s trajanjem sijanja Sunca i ko-ličina globalne radijacije. U zadarskom kraju ona se prosječno godišnje kreće oko 340 cal/cm2/dan. Najveće su vrijednosti u lipnju (547 cal/cm2/dan) i srpnju (588 cal/cm2/dan), kada je dan najdulji, a najmanje su u prosincu (105 cal/cm2/dan) i si-ječnju (131 cal/cm2/dan). Ti klimatski elementi bitni su jer utječu na zagrijavanje podloge, ispa-ravanje, biokemijske procese u prirodi (npr. foto-sinteza) i dr.

Naoblaka

Naoblaka je ovisna o sijanju Sunca i global-noj radijaciji, o intenzitetu isparavanja i uvjeti-ma kondenzacije u troposferi. Međutim, i sama naoblaka može utjecati na vrijednosti insolacije i globalne radijacije (kao sredstvo ograničavanja) pa je s njima u neposrednoj reverzibilnoj vezi.

Srednja je godišnja vrijednost naoblake u ra-zdoblju 1961.-2006. bila na Silbi 4,3 desetina neba, a zacijelo je slično i na Istu i Škardi. Najvi-še su prosječne vrijednosti u studenom i prosincu (5,7 i 5,8 desetina neba), kada su i najmanje inso-lacija i globalna radijacija, a najniže u srpnju (2,3 desetina neba) i kolovozu (2,4 desetina neba), kada su najveće vrijednosti insolacije i globalne radijacije. Godišnje je svaki treći dan vedar. Ra-zlog je tomu, prije svega, znatan utjecaj azorskog maksimuma u toplijem dijelu godine.

Temperatura zraka

Godišnji hod temperature ukazuje na mari-timna obilježja klime. Utjecaj mora posebice je izražen u zimskim mjesecima, kada su srednje mjesečne temperature znatno više u odnosu na sjevernije dijelove Kvarnera i sličnije su onima na

11 Procijenjena vrijednost za Ist korelira i s vrijednošću za Mali Lošinj od 2561,4 sati godišnje.

Tablica 2. Srednje mjesečne vrijednosti insolacije (u satima) na Pagu i u Zadru u razdoblju od 1961. do 1990.

Mjesec /Postaja S V O T S L S K R L S P God.

Pag 97,2 122,9 155,9 194,2 241,1 290,1 341,0 309,8 238,2 176,8 117,5 80,5 2349,5 Zadar 119,2 137,6 181,1 207,0 263,8 295,5 349,0 310,8 249,3 184,0 125,7 106,8 2529,8

Tablica 3. Srednje mjesečne vrijednosti naoblake (u 1/10 neba) na Silbi 1961.-2006.

S V O T S L S K R L S P God.5,4 4,7 4,9 4,9 4,0 3,3 2,3 2,4 3,5 4,8 5,7 5,8 4,3


81

sjevernodalmatinskim otocima. U ljetnim mjese-cima temperature su visoke, ali osjet topline ubla-žava osvježavajući utjecaj maestrala, čijem je dje-lovanju izloženo otočno naselje. Naime, godišnji hod temperature otoka Ista i Škarde u svezi je s geografskim položajem (umjerene geografske ši-rine) i geografskim smještajem, koji se ponajprije odražavaju na interakciju maritimnih (Jadransko more: Kvarner, Kvarnerić, odnosno Silbanski i Olibski kanal) i kontinentalnih utjecaja (otočne barijere, Ravni kotari, Velebit).

S obzirom na podatke susjednih postaja, pro-sječna godišnja temperatura na Istu je zacijelo oko 15,2 °C, u siječnju i veljači, najhladnijim mjesecima, oko 7,0 – 7,5 °C, a u srpnju i ko-

lovozu, najtoplijim, 24,0 – 24,5 °C. Svojevrsno kašnjenje srednjih mjesečnih minimuma u godi-ni uvjetovano je izraženom maritimnošću pro-stora, tj. termoregulacijskim utjecajem mora. Godišnja kolebanja između srednjih mjesečnih vrijednosti najtoplijeg i najhladnijeg mjeseca kreću se oko 17 °C.

Za opstanak živog svijeta bitne su krajnje vri-jednosti, odnosno apsolutni ekstremi. Rijetke su zime na Istu i Škardi kada zbog niskih temperatu-ra stradaju poljodjelske kulture. Pamte se 1929. i 1956. kada su od studeni i snijega pucale i grane maslina, a stradali su mnogi agrumi, a tada, što je izrazito rijetko, temperature su mogle pasti do -8 °C, odnosno -9 °C. Slično, i najviše tempera-

Tablica 4. Srednje mjesečne i srednja godišnja temperatura zraka (u °C) Silbe, Paga, Zadra, Vele sestrice i Malog Lošinja

POSTAJASrednje mjesečne vrijednosti temperature zraka (u °C) God.

(u °C)S V O T S L S K R L S PPag(1961.-1990.) 6,8 7,1 10,4 13,5 18,0 22,0 25,1 24,7 21,0 16,8 11,0 8,4 15,4

Vela sestrica(1981.-2000.) 8,8 8,6 10,9 13,7 18,2 22,0 24,9 25,1 21,6 17,8 13,1 10,2 16,3

Zadar(1961.-1990.) 6,7 7,4 9,4 12,9 17,2 21,0 23,6 23,1 19,8 15,8 11,5 8,1 14,7

M. Lošinj(1961.-1990.) 7,1 7,4 9,2 13,1 17,2 21,3 23,8 23,6 20,4 16,5 12,4 9,1 15,1

Silba(1961.-1990.) 7,8 7,5 10,1 13,2 17,0 21,0 24,5 24,1 21,0 16,8 12,0 9,3 15,4

Silba(1961.-2006.) 7,9 7,6 10,1 13,2 17,4 21,4 24,6 24,3 20,8 16,8 12,2 9,3 15,5

Tablica 5. Godišnji hod količine oborina na Istu u razdoblju od 1961. do 1990. i otocima Silbi, Iloviku, Pagu, Olibu, Molatu te u Zadru

POSTAJASrednje mjesečne vrijednosti količine oborina (u mm) God.

(mm)S V O T S L S K R L S PIst (1961.-1990.) 86 77 70 66 56 49 37 66 95 77 118 93 889

Molat (1961.-1990.) 79 71 68 61 47 53 30 66 93 70 119 91 848

Silba (1961.-1990.) 93 75 70 67 64 57 39 69 94 86 133 92 938

Silba (1961.-2006.) 89 66 65 67 61 54 34 59 94 97 128 100 914

Olib (1961.-1990.) 87 82 71 65 60 56 36 67 97 86 132 96 934

Ilovik (1961.-1990.) 87 73 69 64 60 59 42 74 103 97 123 92 943

Pag (1961.-1990.) 84 85 79 74 72 55 42 87 99 113 142 101 1032

Zadar (1961.-1990.) 77 72 74 60 61 52 35 63 98 112 118 94 915

Otoci Ist i Škarda

82

ture mogu preći koji stupanj iznad 35,0°C, ali izrazito rijetko. Naime, blagotvoran utjecaj mora ublažava zimske hladnoće kao i ljetne vrućine i sparine.

Padaline

Na Istu i Škardi su, kao i na ostalim dijelovima hrvatskih otoka, vrijednosti godišnjeg rasporeda padalina gotovo obrnuto proporcionalne godi-šnjem hodu temperature, posebice u ljetnom dijelu godine. Prosječna je godišnja vrijednost količine padalina u cijelom zadarskom akvatoriju oko 850-950 mm (na Pagu i više od 1000 mm). Naravno, uglavom se radi o kiši. I Ist se s 889 mm uklapa u taj prosjek, a općenito gledajući, s Molatom spada u najsuše dijelove zadarskog otočja.

Za razvoj maslina, vinove loze i povrtnica suše u ljetnom razdoblju vrlo su nepogodne jer traju upravo u vrijeme intenzivne vegetacije, kada je ži-vot biljaka najzahtjevniji. Povrtlarske se kulture u to doba moraju zalijevati što iziskuje povećanu potrošnju ionako skromnih zaliha (pitke) vode. Naime, i količina je iskoristive vode zbog sušnosti manja od izmjerene, primjerice u srpnju, a slično je često i u lipnju i kolovozu (Tablica 5).

Unatoč razmjerno velikim količinama obori-na, njihov nepovoljan godišnji raspored i propu-sna karbonatna geološka osnova, uzrokuju ne-stašicu vode na Istu.

Vlaga

Nedostatnost padalina ljeti donekle nado-mješta razmjerno visoka relativna vlaga zraka, posebice u razvoju raslinja koje vodu dobiva u obliku rose. Na susjednoj Silbi kolebanja srednje godišnje relativne vlage po pojedinim mjesecima u odnosu na godišnji prosjek od 72%, nisu pose-bno istaknuta, pa se vrijednosti kreću od 75% u najvlažnijem listopadu (usporedi padaline) i 74% u jesensko-zimskom razdoblju, do 67% u srpnju, 69% u kolovozu i 70% u lipnju. Takve vrijedno-sti odgovaraju onima na susjednim otocima, pa i na Istu i Škardi, uz moguće minimalne razlike, kao i u priobalju šireg zadarskog prostora.

Vjetar

Vjetrovi koji pušu duž jadranske obale i na otocima, uključujući Ist i Škardu, bitno utječu na biogeografska, odnosno fitogeografska i zo-ogeografska obilježja, kao i na odvijanje svako-dnevnog života stanovnika, posebice na prome-tnu povezanost morem. Uz to vjetrovi, ponajviše bura i jugo, utjecali su i utječu na izgradnju po-morskih luka, pristaništa i marina. To dolazi do izražaja na Istu, gdje se naselje prostire na dvije nasuprotne obale: trajektno pristanište u Kosira-či te glavna luka u Širokoj. Vjetrovi su također bitan čimbenik u određivanju mjesta za izgradnju naselja.

Najčešći i najistaknutiji su vjetrovi bura (gre-go), jugo i maestral (maeštral). Vjetrovi sjevernog kvadranta najčešće pušu ujesen i zimi, sa svim

Tablica 6. Vrijednosti izmjerenih i iskoristivih količina oborina u srpnju (mm)

PostajaOborine (u mm)

PostajaOborine (u mm)

Izmjerene Iskoristive Izmjerene IskoristiveIlovik 42 34 Ist 37 32Novalja 46 36 Vir 38 32Pag 42 34 Ugljan 42 34Silba 39 32 Sali 30 28Olib 36 31 Zadar 35 30Molat 30 28 Šibenik 30 28

Izvor: Filipčić, 2001.

Tablica 7. Srednje mjesečne vrijednosti relativne vlage (%) na Silbi u razdoblju od 1961. do 2006.

S V O T S L S K R L S P God.74 72 72 73 73 70 67 69 73 75 74 74 72


83

lokalnim modifikacijama smjerova: pretežno SI(grego) i ISI, manje S (tramontana) i najmanje SSI (gregotramontana). Bura (grego) je, naravno, najjača na SI stranama otoka, dok je mjesto Ist od nje prilično zaklonjeno hrptom Straže. Jugo je naizraženije u razdoblju jesen-zima i to kao JI vjetar (široko), a znatno manje pušu J (oštro), JJI (oštroširoko) i IJI (širokolevanat). Mjesto Ist pri-lično je izloženo udarima juga, naročito u Širo-koj. Maestral je načešći ljeti, i to kao SZ vjetar, a rjeđe se javlja kao SSZ (maeštraltramontana) i ZSZ (ponentemaeštral). Izložena mu je Kosirača. Kao posljedica profilne cirkulacije ljeti se javljazmorac, koji u akvatoriju Ista i Škarde može biti SZ, SSZ pa čak i S smjera. Donekle su istaknuti još i ponenat (zapadnjak; proljeće, Z) i levanat (istočnjak; I), a najslabije su istaknuti lebić (jugo-zapadnjak; proljeće, JZ) i ostali vjetrovi (oštro-lebić iz JJZ, ponentelebić iz ZJZ). Značajan je i udio tišina (bonace, kalme), ali se znadu dogoditi jaki udari bure (refuli bure) na SI strani otoka i u prolazu Zapuntel, snažne lebićade (jaki lebić) i pulentade (jaki ponenat) s visokim valovima i udarima mora.

Horizontalno strujanje zraka zadarskim otočnim prostorom oko Ista i Škarde nije bitno izmijenjeno pružanjem glavnih privjetrišta, ot-vorenog mora i Silbanskog kanala (pravac SZ-JI) te otočne barijere približno poprečne na smjer pu-hanja vjetrova zapadnog i istočnog kvadranta. S obzirom na pravac pružanja otoka, učinci bure i vjetrova sjevernog i istočnog kvadranta istaknutiji su na SI strani i obalama otoka, a vjetrovi južnog

i zapadnog kvadranta na JZ strani odnosno obal-ama. Naime, Ist je visok otok izložen buri na SI strani, dok je naselje zaklonjeno grebenom Stra-že. Suprotno, na Škardi je naselje nezaklonjeno jer nema reljefnih prepreka koje bi ublažile njezine udare. Stoga je na SI strani otoka raslinje ugla-vnom niže, a obala mjestimično ogoljela. Posolica dodatno (iz morskog "dima") negativno utječe na rast izloženog bilja, premda je ono uglavnom vrlo otporno, i zahvaća buri najizloženije predje-le otoka. Na mikrolokacijama na kojima je bura najjača krošnje stabala su nerijetko pognute. Na vjetrovitost ponajviše utječu ciklonalni i anticik-lonalni poremećaji, neverini te razlike u zagri-javanju/hlađenju kopna i mora (osobito ljeti).

Poradi duljine privjetrišta, bura i jugo, a i ostali vjetrovi, razvijaju ponekad znatnu snagu, a tako i veće valove. To je jedan od važnijih razloga što je središte naselja Ist smješteno na najužem dijelu otoka. Posebno su opasni valovi za vrijeme juga, odnosno ciklonalnog pada tlaka zraka koje se poklopi s plimom. Tada mogu nastati plimni valovi koji u obalnom dijelu naselja Ist čine ve-like štete kao što je to bilo 1985. i 2007. godine (Vilibić, Šepić, 2009.). Vjetrovitost u prostoru Ista i Škarde je izražena, premda ni udio tišina nije mali. Također olujni i jaki vjetrovi su manje izraženi nego na pojedinim priobalnim dijelovi-ma hrvatskoga Jadrana. Vjetrovitost je korisna za prozračivanje (aeraciju) prostora, za osjet ugo-de u toplijim mjesecima (maestral!) te za razvoj nautičkog i kupališnog turizma.

FITOGEOGRAFSKA OBILJEŽJA

S obzirom na brojnost i raznolikost biljnih vrsta te pojedine istaknute biogeografske posebi-tosti, fitogeografska obilježja Ista i Škarde svaka-ko su predmet zasebnih radova, poglavito bota-ničkih, ekoloških i sl. S obzirom da su opsežan rad o vaskularnoj flori Ista i Škarde za ovu knjigupriredili M. Milović i M. Pandža, ovdje se daje samo kratki pregled općih obilježja išćunskoga i škarjanskog raslinja.

Ist i Škarda fitogeografski pripadaju pravomsredozemnom prostoru (eumediteran), kojeg obi-lježava klimazonalna sredozemna šuma (gora) hrasta crnike, od čega su pojedini predjeli zaci-jelo i dobili ime (Gora na Istu, Crnikova i Pun-ta Crnikova na Škardi). Šuma je u prošlosti, sve donedavna, gotovo u cjelosti, od nekadašnje autohtone visoke i guste, bila svedena na razli-čite degradacijske oblike i ostatke (makija, garig,

Slika 12. Posljedice plimnog vala 2007. (R. Bogeljić)

Otoci Ist i Škarda

84

izolirani šumarci) sve do intenzivno korištenih pašnjačkih kamenjara. Posljednjih pedesetak go-dina sve su češći različiti oblici i stadiji njezine obnove, odnosno reforestacije. Od vrsta je naji-staknutiji i vrlo vrijedan hrast crnika (česmina; Quercus ilex).

Klimazonalno raslinje Ista, Škarde i pripa-dajućih otočića predodređeno je geografskim položajem, geomorfološkim i hidrogeografskim značajkama, pedološkim pokrovom, ali ponaj-više osnovnim klimatskim čimbenicima. Eume-diteranske fitogeografske zajednice obilježava za-stupljenost mnogih biljnih vrsta tog podneblja. Suvremena slika raslinja na otoku posljedica je istaknutog tisućljetnog povijesno-zemljopisnog procesa korištenja i iskorištavanja autohtone šume i antropogene preobrazbe prirodnog kra-jolika u kultivirani krajolik. To se, osim na ne-stanak visokih oblika šume, izravno odrazilo i na antropogenu izmjenu biljnog pokrova. U okolnostima agrarne valorizacije, prirodnu ve-getaciju na obrađenim površinama zamijenile su kultivirane biljke, posebice maslina, vinova loza, rogač (karuba), smokva, agrumi (osobito limuni i naranče), oskoruša, poludivlja breskva, žižula i badem (bajam, mindula). Brojne suhozidine, koje prekrivaju znatne dijelove otoka odvajajući obradive površine, do pred 30-40 godina znatno uočljivije, određivale su posjedovne odnose nad zemljištem i kulturama. Međutim, u posljednjih pedesetak godina kultivirani krajolik bitno je izmijenjen, a raslinje sve više ponovno čine uobi-čajene prirodne sastojine eumediteranske makije, gariga, ali i neprohodni gustiš šume crnike koji je zahvatio znatne dijelove otoka Ista, Škarde i Tra-merke. Uzrok je toj progresiji, odnosno sponta-noj sukcesiji, znakovit i za najveći dio hrvatskih otoka, intenzivan proces deagrarizacije kao dio složenog procesa ruralnog egzodusa. Danas je tako najveći dio Ista, Škarde i pripadajućih otoči-ća ponovno prostor prirodnog raslinja, a samo u naselju, neposrednoj njegovoj blizini i pojedinim manjim česticama zadržao se kultivirani biljni pokrov (maslina je razmjerno malo i to ponajviše u okućnicama) kao bitna sastojnica suvremenog kultiviranog krajolika u regresiji.

Na Istu i Škardi prevladava tipičan degradi-rani, sve više spontano reforestirani, šumski po-krov autohtone zajednice hrasta crnike (Orno-Quercetum ilicis, H-ić), makija, i, donekle, sve manje garizi. U šumi i makiji prevladavaju hrast crnika (Quercus ilex), lemprika (lopotika; Vibur-num tinus), planika (magunja; Arbutus unedo), smrdljika (smrdela; Pistacia terebinthus), mir-

ta (mrta; Myrta communis), pukinja (Juniperus macrocarpa), igličasta smrika (smrič; Juniperus oxycedrus), glušika ili somina (glušac, gluhač; Ju-niperus phoenicea), veliki vrijes (Erica arborea), zelenika (Phillyrea latifolia) i brnistra (Spartium junceum). Tek se mjestimice javlja divlja maslina (Olea oleaster).

Neke je vrste zasadio čovjek, a zatim su se spontano mjestimično proširile. Na više lokacija, posebice u mjestu i oko njega proširio se alep-ski bor (Pinus halepensis). Ima dosta čempresa (Cupressus sempervirens), najviše biljne vrste na otoku. Uz obalu je ponegdje raširen tamaris (Ta-marix parvifolia) koji trpi slanost odnosno poso-licu. Mjestimice se u naselju nalaze i stabla duda (murva; Morus alba). Mjestimice je u naselju za-sađen i šipak (mogranj; Punica granatum).

U nižoj makiji i garigu česti su bušini (buši-nak; Cistus villosus i C. monspelliensis), ružmarin (luzmarin; Rosmarinus officinalis) i brojne trave među kojima se ističe goromuš (Brachypodium ramosum). Makija i garig velikim su dijelom isprepleteni povijušama što otežava ili potpuno onemogućava prohodnost. Najrašireniji su vrlo nezgodna i bodljikava tetivika (tetevika; Smilax aspera), zatim pavitina (Clematis sp., i C. vital-ba) i kozja krv (Lonicera implexa), a česte su i kupina (Rubus ulmifolius), sparožina (Asparagus acutifolius) itd. Zajednice trava istovjetne su oni-ma na većini zadarskih otoka s nešto većom poja-vnošću rute (Ruta graveoleus), koromača (Anet-hum foenicum), šćirenice (Amaratus), velikog luka (Allium ampeloprasum), drvenaste mlječike (Euphorbia dendroides), omana (Inula viscoza), primorskog smilja (Helicrysum italicum), pone-gdje na ogoljelijim dijelovima kadulje (slavulje, Salvia officinalis) i sl.

Uz samu obalu, u zoni prskanja mora, pre-vladava zajednica mrižice i jastučastog trputca (Plantageneto-Staticetum cancellate H-ić). Česti su obalni petrovac (Crithmum maritimum), mriži-ca (Statice cancelata), obalna mlječika (Euphorbia pinea), jastučasti trputac (Plantago maritima) i dr.

U prošlosti raslinje Ista i Škarde bilo je inten-zivno korišteno. Posebice se to odnosilo na če-stu upotrebu mnogih vrsta ovdašnjeg raslinja u svakodnevnom životu, na više načina. Pojedine su vrste služile za ogrjev i građu (crnika), hranu (plodovi planike, kupine, crnikin žir, šparoge i dr.). Druge su se pak vrste biljnog raslinja rabile za pripravljanje lijekova, čajeva i dezinfekciju kao npr. kadulja, pelin, metvica, ružmarin, šćirenica, ruta, koromač te razne druge vrste trava i bilja.


85

Za bojenje mreža rabljena je smrdela, za izradu košara, sprta i vrša pruće od mrte. Za izradu igala za krpanje mreža rabljena je lopotika, a za izradu luči služile su borove smolaste grane. Crnika se pak koristila za izradu držača alatki.

Posebno je do polovice 20. st. bilo istaknuto korištenje šume, posebice hrastovine, za dobivan-je vapna ("japna", klaka). I danas su u prostoru Ista, Škarde i Tramerke vidljivi ostaci "japlenica" ili "japnenica" (vapnenica), a ovdje su vapnarili i mještani drugih bližih i daljih otoka. Na Istu su uočljive vapnenice u predjelima: Sa zmorca Turtule, Turtula, Bočac (2), Zapasi, Benuš, Malo luišće i dr. Na Škardi su vidljive vapnenice na predjelima Griparica, Bočić, Mala konopljika, Vela konopljika (tzv. Belejska japlenica jer su u njoj radili Belejci sa Cresa), Gornja bučina, Bočina Barkariž, Loišče, Pod Platići i dr. Na Tramerki je vapnenica na položaju Pod Vosik i dr. Dobivanje vapna se razmahalo naročito koncem 19. i početkom 20. st. Na Škardi se time bavio Ante Simičić (podrijetlom iz Barbata na Rabu), Sindičići i dr. (Smoljan, 2010.), a zbog vapna su dolazili i Premudini, Belejci (Cres), Bašćani (Krk), Barbaćani (Rab), Zapuntelci (Molat), pa i Tali-jani iz Barija (Skračić, 1996., 259) i drugi.

ZNAČENJE PRIRODNO-GEOGRAFSKE OSNOVE ZA DRUŠTVENO-GOSPODARSKI RAZVITAK

Prirodno-geografska obilježja Ista i Škarde s pripadajućim otočićima, i neposrednog morskog prostora koji ih okružuje, omogućili su i uvelike predodredili njihov život i naseljenost, opstanak i društveno-gospodarski razvitak. Naravno, tisu-ćljetno nastanjivanje i valorizacija znatno su izmi-jenili prirodni krajolik odnosno ovdašnji biotop s pripadajućom eumediteranskom biocenozom pa su do danas ključnu ulogu, ovisno o razdoblju i raznim okolnostima, u većoj ili manjoj mjeri, imali i složeni antropogeni činitelji razvitka. Oči-to je značenje prirodnog krajolika kao važnog i vidljivog odraza međuuvjetovanosti pojedinih sa-stavnica prirodne osnove.

Prirodni je krajolik Ista, Škarde i pripadajućih otočića izmijenjen tijekom prošlosti raznim dje-latnostima čovjeka, pa je na znatnom dijelu ovih otoka izmijenjen u kultivirani krajolik. Osnovne sastojnice kultiviranog otočkog krajolika nisu samo stambeni, gospodarski i sakralni objekti, već i čestice zemljišta razdijeljene suhozidinama korištene u poljoprivredi, danas najčešće zapu-

štene. Antropogeni se utjecaj očituje uz to i na izvornu kakvoću prirodnog okoliša te način nje-gova vrednovanja. Stoga je kultivirani krajolik važna osnova svestranog gospodarskog razvitka otoka, ponajprije razvitka turizma, ali i važna sa-stojnica koju treba uvažavati pri održivom plani-ranju društveno-gospodarskih zahvata, primjeri-ce izgradnje turističkih objekata, lučica, možebi-tnog otvaranja manjih radionica s tradicionalnim obrtima, svrhovitog gospodarenja šumama i sl. (Kalogjera, 1996.).

Podneblje, geološki sastav i građa, reljefne značajke, tla, fitogeografska, zoogeografska tehidrogeografska obilježja, od najstarijih su vre-mena na Istu i Škardi omogućili razvitak staro-drevne sredozemne poljoprivredne proizvodnje i pomorskih djelatnosti. Ta polikulturna gospo-darska usmjerenost zrcali se u sredozemnom kul-tiviranom krajoliku i uljudbenom ozračju, koji se u širem kontekstu mogu pratiti još od najranijih faza povijesno-zemljopisnog razvoja. Od najs-tarijih vremena Išćani su koristili i vrednovali prirodno-geografsku osnovu, kroz poljoprivre-du (uzgoj masline, vinove loze, smokve te sitne stoke), pomorstvo, ribarstvo, dobivanje soli, vapna i dr. Zbog kamenite krške podloge otočni vrtovi su u pravilu mali, dobiveni tribljenjem i čišćenjem podloge te odlaganjem u suhozidine, ograde, ovdje zvane mocire, koje su dosta široke i voluminozne. I posred obradivih čestica često se oblikovala gomila kamenja. Svi uravniji položaji iskrčeni su i tribljeni, primjerice cijeli jugoistočni dio Priko, Polje na Škardi itd. koji su bili intenzi-vno obrađeni.

Sve do početka 19. st., s obzirom na prirodno-geografsku osnovu, kao i s obzirom na kolonatske obveze kmetova prema vlasnicima otoka (država, crkva, obitelj Lantana 17.-19. stoljeće, obitelj Da Ponte u 19. st.; obitelj Helembach na Škardi u 19. st.), živjelo se od tako dobivene škrte zemlje, ponešto ribanja i sječe šume te dobivanja vapna. Nešto viškova bilo je u grožđu i siru, čijom su se prodajom jedva podmirivale potrebe za kruh i ulje (maslina je bilo razmjerno malo), petrolej i druge životne proizvode. Obrađivane čestice zemljišta omogućavale su održavanje poljodjelstva ug-lavnom samo za mjesne potrebe: uzgoj krumpira, žitarica, grahorica, lukovica, maslina, vinove loze, smokve, badema, duda (murve), rogača i dr. Druge su pak bile dostatne jedino za uzgoj bla-ga (ponajprije koza i ovaca, magaraca, a sve do početka 20. st. i manjeg broja sitnih sredozemnih goveda). O tome svjedoče i toponimi vezani za agrarnu obradu zemljišta (Podunci, Ograde, Pod

Otoci Ist i Škarda

86

Ograde, Njivice na Istu, Tarsje, Polje, Trišćen na Škardi) i stočarstvo (Kozja draga, Pod Kozji na Istu, Vosik, Pod Vosik, Sakadur na Tramerki itd.), što pokazuje da je tijekom povijesno-zem-ljopisnog razvoja na Istu i Škardi održavana i dounaprjeđivana neophodna mjesna sredozemna polikulturna poljoprivredna proizvodnja.

Međutim, zbog nedostatka vode (unatoč raz-mjerno velikim količinama oborina na nestašicu utječu njihov nepovoljan godišnji raspored i pro-pusna karbonatna geološka osnova), usitnjenosti posjeda te agrarne prenapučenosti, pučanstvo je bilo usmjereno velikim dijelom i na more. Po-morstvo i ribarstvo važne su gospodarske grane, posebice u donedavnoj prošlosti, ali i danas. Ne-koliko toponima svjedoči i o tim djelatnostima (Barkariž, Trate, Griparica, Lojišće, Stari i Novi gaunski na Škardi, Barnićeva trata, Luišća vela i mala, Sijanje na Istu i dr.).

Na Istu (Mljake i dr.) i Škardi (16 solana na otoku Screde, 1352.; Filipi, 1960: 144, 145) u srednjem su vijeku postojale male solane, slično kao i na susjednom Molatu. Svakako je dobivan-je soli služilo za opskrbu blaga, ali i za lokalnu razmjenu.

Vezano za pomorske aktivnosti treba istak-nuti da do konca 18. st., u vrijeme mletačke uprave, koloni Ista, kao i drugi na zadarskim otocima, nisu smjeli imati vlastita plovila. Tek su austrijska i kratkotrajna francuska vlast to omogućili i tada je počelo znatnije vrednovanje

bogatih ribolovišta, posebice male plave ribe, oko otoka Ista i Škarde. Početkom 20. st. bila je osnovana i Ribarska zadruga i djelovala je sve do pedesetih godina tog stoljeća. Današnjih neko-liko profesionalnih ribara plasira ribu redovnom brodskom vezom u Zadar, jer je ukinuta i otk-upna riblja stanica. Brojni su brakovi oko ovih otoka, a za ribolov su posebno važni spomenuti Bračić pri Mavreli, Bračić ozgor Tufa, Duolac brak, Sika ozgor Turtule, Tuavmin bruak, Pličina Križica, Sika o Vodenjaka (Vodinjaka), Sika (između Benušića i Prolaza Zapuntel), Bračić pri Uglaku (Obljaku), Sika o Tramerke (Tarmerke), Zmorašnja sika o Tramerke (Tarmerke), greben Bačvica (Buačva) itd. Ribolov se prije odvijao i u povoljnim uvalama koje bi se zakalale mrežama (Griparica, Trate, sve uvale zvane Lojišća, Široka, Kosirača i dr.).

Uglavnom autarkično i razmjerno zatvoreno gospodarstvo u kojem se nastojalo proizvoditi sve nužno za osiguranje opstanka, moglo je zado-voljiti potrebe stanovništva samo do određene mjere. Općim društveno-gospodarskim razvit-kom rasle su i potrebe Išćana, uz otvaranje i pre-ma bližoj i prema daljoj okolici. U izmijenjenim gospodarskim i socijalnim prilikama, tada već boljeg imućnog stanja, Išćani su otkupili otok še-zdesetih godina 19. stoljeća od zadarskih plemića Lantana i Da Ponte, a također i Škardu od ba-runa Helembacha. U novim okolnostima i dalje je veliku ulogu imalo snažno regionalno središte – Zadar, tada i metropola austrijske Dalmacije. S obzirom na demografsku ekspanziju u drugoj polovici 19. stoljeća, kao rezultat ojačalog po-morstva i zdravstvenih mjera, stanovnici Ista, posebice oni opismenjeni i bolje stojeći, sve su više iseljavali, tražeći bolje uvjete života u novim uvjetima različitih sredina, od najbližeg Zadra do udaljenih prekomorskih krajeva.

Prirodno-geografska osnova, s obzirom na pojedine ograničavajuće okolnosti, posebice nedostatak površina pogodnih za poljodjelstvo, na Istu je posredno utjecala na činjenicu da je ti-jekom 19. st. i u prvoj polovici 20. st. pomorstvo Ista doživjelo, slično kao i na Lošinju, Silbi, Pre-mudi i Olibu, pravi procvat s razmjerno relevant-nom flotom trgovačkih jedrenjaka uglavnomobalne plovidbe o čemu je, kao i o drugim razdobljima, i pisano (Fijo, 1954., 1957, 1967.; Segarić, poglavlje u ovoj knjizi). Gospodarski je razvitak, posebice pomorstva, otvorio razne kul-turne utjecaje, omogućivši opći društveno-kul-turni razvoj. Isprva su Išćani plovili na austrou-garskim jedrenjacima, ali su uskori stekli sredstva

Slika 13. Naselje Škarda sa SZ (snimio: J. Faričić, 2010.)


87

za određen broj manjih i srednjih plovila, među kojima se isticalo dvadesetak jedrenjaka, bracera, trabakula i peliga, pretežno u suvlasništvu Išćana i nerijetko mještana sa susjednih otoka. Obavljali su usluge prijevoza na Jadranu. Stečenim kapi-talom, kao i onim od rada u inozemstvu, Išćani su koncem 19. stoljeća osposobili specifičnu flotuod dvadesetak trgovačkih motornih jedrenjaka, između dva svjetska rata najjaču na hrvatskoj obali i proširili plovidbu na Sredozemlje. Poslije Drugoga svjetskog rata očuvani brodovi su na-cionalizirani, što je bio velik udarac pomoračkim išćunskim obiteljima. Koncem pedesetih godina 20. st., otvaranjem prema zapadu, više Išćana za-poslilo se na stranim brodovima i na jahtama na Azurnoj obali. Ima ih koji i danas tamo rade, a neku su se tamo i trajno nastanili.

U 20. st. općim ubrzanim društveno-gospodar-skim razvojem narasle su i životne potrebe, izmi-jenio se način proizvodnje te cjelokupni sklop ra-zmišljanja. Zadar je poslije Prvoga svjetskog rata izgubio prvenstvo u južnoj Hrvatskoj, a poslije povratka domovini koncem Drugoga svjetskog rata ojačale su veze s okolicom. Vojno-strateško značenje Zadra (garnizon, zračna luka u Zemu-niku, raketna baza u Zatonu itd.) u koncepciji vojne i općenarodne obrane u bivšoj SFRJ bilo je dopunjeno i manjim vojnim postrojbama bivše JNA i na otocima (Lošinj, Premuda, Ist, Molat, Dugi otok, Žirje itd.). Jedna od njih, ona na oto-ku Istu (vojarna "Beljavka", s karaulom "Uvala Široka") bila je smještena oko kilometar-dva za-padno od naselja, s površinama od preko 17 ha12, ali je napuštena poslije velikosrpske agresije na Hrvatsku. Na žalost, njezini su objekti devastira-ni te danas zapušteni i bez namjene. Na nekoliko mjesta bili su uređeni i topnički položaji za djelo-vanje prema otvorenom Jadranu. Godine 2010. MORH je objavio prodaju skladišta goriva "Ra-žine" na otoku Istu, ali barem u prvom mahu nije bilo zainteresiranih.

Već osamdesetih godina 19. stoljeća započelo je iseljavanje s Ista u prekomorske zemlje – Čile, Argentinu, Urugvaj, znatno manje u SAD. Mnogi su se vraćali poslije desetak, dvadesetak godina. Zarađenim novcem u Južnoj Americi gradili su nove kuće, što je bitno izmijenilo sliku mjesta. Između dva svjetska rata emigracija se poveća-la prema SAD-u. Znatan dio Išćana iselio je i u Zadar, Rijeku te druge hrvatske krajeve. Osobito mlađim otočanima, otok je postao pretijesan. Od

druge polovice 20. st. proces iseljavanja s otoka još se više pojačao, ponajprije u Zadar, zahvaljujući dijelom i razmjerno povoljnom dobivanju stanova zaposlenika brodarskih i drugih tvrtki. Procjenjuje se da danas, osim oko 200 osoba na Istu, u Zadru i drugim gradovima Hrvatske živi preko 300 Išćana i njihovih potomaka, u inozem-stvu preko 100. Nedostatak mogućnosti zarade na vlastitom otoku, rad u inozemstvu, pomora-čki poslovi na flotama diljem svijeta, zarada odvlasništva brodova, omogućila je viši standard znatnom dijelu Išćana, a zaposlenost poslije Dru-goga svjetskog rata u Zadru i drugim gradovima zemlje mnogima i domaće mirovine.

Proces depopulacije pratio je i izrazit proces deagrarazacije. U svega nekoliko desetljeća za-puštene su mnoge poljoprivredne površine. Oto-čne su ograde i podanci, nekadašnji vinogradi i maslinici, zarasli gustom makijom i garigom, a obrađuju se samo posjedi neposredno uz nase-lje ili na najplodnijim česticama. Time su bitno redefinirana prirodno-geografska obilježja Ista,Škarde i pripadajućih otočića. Usporedbom kate-gorija korištenja zemljišta u k. o. Ist 1927., 1951. i 2006. uočljivo je da se najviše zemljišta vodi pod kategorijom pašnjaka i šuma, s time da treba imati u vidu da je većina pašnjaka zahvaćena in-tenzivnim procesom obnove autohtonog raslinja (makija, niska šuma). Kultivirani krajobraz, u kojem je početkom 20. st. zabilježen maksimum obrađenog zemljišta od jedva 13,3%, uglavnom pod vinogradima i oranicama, a prevladavali su makija i oskudni krški pašnjaci s 85,9 %, bitno se mijenjao, tako da se već od početka druge polo-vice 20. st. do danas može govoriti o intenzivnoj preobrazbi otoka Ista (a podjednako i Škarde) u smislu sukcesije prirodnih biocenoza te zadržava-nja značajki kultiviranog krajobraza jedino oko naselja i izgrađenih kuća za odmor. Bitno su sma-njene površine i udjeli pod njima obradivog ze-mljišta, a vezano za neobradivo plodno zemljište (šume, pašnjaci) došlo je očito do prekategoriza-cije u ovoj mjerničkoj općini. Naime, drukčije se ne može objasniti tako nagli pad udjela šumskog zemljišta sa 74,1 % 1951. na 2,9 % 2006., odno-sno porast udjela pašnjačkog zemljišta s 13,6 % na 86,8 % u istom razdoblju. Očito da je zbog devastiranosti šuma do polovice 20. stoljeća u pašnjačke kamenjare, garige i makije najveći dio šumskog zemljišta prekategoriziran u pašnjačko. Međutim, do kraja 20. st., napuštanjem stočar-

12 Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom, HFP – sektor nekretnina, Izvješće o evidenciji nekretnina, Zagreb, 2004.

Otoci Ist i Škarda

88

stva i iskorištavanja šumskog raslinja, došlo je do sukcesije šumskog pokrova pa su de facto povr-šine 2006. iskazane kao pašnjaci ponovno refo-restirane u niske i visoke makije te niske šume i neprohodne oblike sredozemnih "prašuma" zaje-dnice hrasta crnike.

Kao posljedica iseljavanja dio zgrada u Istu i Škardi također je napušten i oronuo. Agrarna prenaseljenost u stotinjak godina prešla je u de-populiranost i ostarjelost jer na otoku, početkom 21. stoljeća obitava trećina maksimalnog broja stanovnika Ista, i to ponajviše u poodmaklim go-dinama života, a Škarda je ostala bez stanovnika. Budući da još uvijek nema uspješne akcije na oži-vljavanju otoka negativne se pojave sve više oči-tuju. Otok je prilično opustio, premda je intenzi-vna ljetna turistička živost omogućila obnovu i izgradnju otočkih objekata i stagnantno kretanje broja stanovnika posljednjih desetljeća. Za razli-ku od susjednih Silbe, Oliba i donekle Molata, koji su već u 19. stoljeću postigli maksimalan broj stanovnika, Ist je tek u razdoblju od tride-setih do pedesetih godina 20. stoljeća bilježio najveći broj stanovnika (552 st. 1948., od toga Škarda 86). Broj stanovnika postupno je rastao s 342 (1857.), da bi u drugoj polovici 20. st. zapo-čeo pad broja stanovnika (najbrži između 1961. i 1981.) i nastavio se do početka 21. st. (202. st. 2001.), a i kasnije.13

S obzirom na takav značajan pad broja sta-novnika, danas odlučujući čimbenik depopulaci-je i općeg odumiranja života na otoku (Magaš, Čuka, 2005.) nije ograničena prirodna osnova, odnosno prenapučenost, nego su to izoliranost, bezvodica i snaga koncentracije života, kapitala i prosperiteta u gradovima, odnosno suvremena negativna populacijska obilježja po sebi, što se razmjerno teško razrješava u suvremenim okol-nostima snažne prostorne polarizacije stanovniš-tva u Hrvatskoj.

ZAKLJUČAK

Prirodno-geografska osnova Ista i Škarde os-novni je prostorni resurs njihova dosadašnjeg te značajan preduvjet i potencijal budućeg op-stanka i razvoja. Kao naslijeđeno prirodno do-bro, uz očuvanje i odgovarajući odnos u ob-likovanju suvremenog i budućeg krajolika ovih otoka, ona može, kao i kod drugih malih otoka, imati temeljnu ulogu u budućim odnosima ko-risnika u odnosu na gospodarenje i očuvanje otočnih, kopnenih i morskih resursa. U nasto-janju oživljavanja Ista i Škarde, kao i brojnih drugih malih hrvatskih (a nerijetko i većih otoka) naseljenih otoka, nužno je prepoznati i utvrditi što sve omogućuje prirodno-geografska osnova u komplementarnom društveno-gospodarskom razvitku otoka. S time u svezi, Nacionalni pro-gram razvitka otoka, kao jedna od mjera poduze-ta na državnoj razini (Starc i dr., 1997.), Ist sa Škardom svrstava među hrvatske otoke kojima je potrebna znatna pomoć tijela državne uprave te lokalne uprave i samouprave (Županije zadarske i Grada Zadra).14 Stoga je neophodno da se za Ist i Škardu čim prije izradi program potpunog i održivog korištenja otočnih resursa, a među tim resursima svakako veliko značenje imaju upravo prirodno-geografska obilježja.15

Otoke Ist i Škardu obilježava razmjerno slaba razvijenost osnovnih centralno-mjesnih funkcija (trgovina, pošta, škola /od 1881.; od 1958. godine desetak godina djelovalo je i područno odjeljenje u Škardi; koncem sedamdesetih i osamdesetih go-dina 20. st. bila je matična i za molatska naselja/ s čitaonicom Ljudevit Gaj, mjesni odbor, župni ured, lučka ispostava, ugostiteljski i smještajni

13 DZS, Naselja i stanovništvo RH 1857. - 2001.14 Prema današnjem stupnju razvoja Ist i Škarda uvršteni su među najnerazvijenije hrvatske otoke, a istoj skupini pripadaju i: Biševo, Premuda, Drvenik mali, Zverinac, Srakane vele, Rivanj, Drvenik veli, Lastovo, Šipan, Koločep, Olib, Rava, Molat, Lopud, Sestrunj, Žirje, Ilovik, Susak, Ošljak, Kaprije, Unije, Mljet, Silba, Vrgada, Iž, Vis, Zlarin i Prvić (Ši). Popis (ovim redoslijedom) iz: Nacionalni program razvitka otoka, 1997., 70-71. 15 Nacionalni program razvitka otoka, 1997., 96-97.

Slika 14. Uvale Široka i Kosirača


89

objekti i sl.), a prostorno i funkcionalno znatno se očituje prevladavajuće značenje turizma. S izu-zetkom ribarstva i pomorstva (koji su u prošlo-sti bili znatno razvijeniji), nažalost su zapuštene tradicionalne djelatnosti na otoku, pa prevladava socijalni ugar s već spomenutim uznapredovanim procesom deagrarizacije (a s tim u vezi i spome-nute prirodne reforestacije). U prostoru se uočava širenje naselja na oba "mora" (prema i u uvalama Široka i Kosirača), a ta je novogradnja povezana gotovo isključivo uz razvoj turizma. Izgrađen je značajan broj kuća za odmor, čiji su vlasnici ugla-vnom podrijetlom vezani za Ist, ali ima i drugih. Ipak od turizma živi tek nekoliko obitelji, premda postoje određeni prirodno-geografski preduvjeti. Otvoren je i klub podvodnog ronjenja "Galiola". Prostrana uvala Široka privlačan je punkt i, osim za juga, dobar zaklon za mnogobrojna plovila u toplijoj polovici godine kada su uređena privezi-šta i pružaju se pojedine usluge. Tada je otvoreno i nekoliko ugostiteljskih objekata koji nude do-maće riblje specijalitete i nekoliko kafića. Osimpješčane plaže u Istu, brojne su uvale privlačne nautičarima, odnosno stranim i domaćim gostima u individualnom smještaju. Ljepotom i mirom, ostacima starih kuća i mogućnostima stvaranja uvjeta za različite aktivnosti vezane uz odmor, posebno je pojedine kupce privukla Škarda, pa su danas njezini vlasnici dijelom i Talijani.16

Detaljnijom raščlambom svih relevantnih prirodno-geografskih čimbenika u funkciji raz-vitka otoka potrebito je stvoriti osnovu za iz-radbu plana koji će biti društveno-gospodarski prihvatljiv, ali i provediv. Usklađeno s nužnim pravovaljanim rezultatima išćunskoga otočnog prostora vrednovanjem prostornih planera, ge-ologa, hidrogeologa, geografa, ekologa, biologa, arhitekata, građevinara, prometaša, sociologa, kulturologa, lingvista, turizmologa, političkih vlasti i dr., izgledni su na Istu i Škardi razvi-tak turizma, poglavito kupališnog, nautičkog i obiteljskog, poljodjelstva uz primjenu suvremene tehnologije i uz osiguranje potrebitih državnih olakšica, ribarstva (na Istu uglavnom kao ribo-lov za osobne potrebe, tj. ishranu stanovništva), ali i oživljavanje pojedinih obrta i usluga. S obzi-rom na veličinu otoka, razvitak industrije ne bi trebalo predviđati na otoku, kao niti glomazne i zahtjevne objekte turističke "industrije". Naime,

mogući rast i izgradnju treba podrediti načelima održivog razvitka, da ne bi došlo do prekomjer-nog iskorištavanja pa i devastacije prirodne os-nove. Kao i kod drugih malih otoka, smislenim i istančanim planiranjem potrebitu pozornost tre-ba posvetiti naslijeđenom krajobrazu i kulturnoj baštini, vidljivim okvirnicama društveno-gospo-darskog razvitka, kojeg čine sastavnice prirodno-geografske osnove i antropogeografski čimbenici (Kalogjera, 1996., 47-58).

Značajniji čimbenik ograničavanja razvoja Ista i Škarde, uz razmjerno veliku udaljenost od Zadra, regionalnog središta, još je uvijek slaba opskrbljenost vodom poradi nedostatka priro-dnih izvora pitke vode. Izgradnja seoske gusterne pred Drugi svjetski rat te manjih privatnih vodo-sprema na Istu i Škardi tek je riješila najnužniju opskrbu domaćinstava pitkom vodom, ali nije riješila problem navodnjavanja obradivih povr-šina tijekom sušnog razdoblja, a kapaciteti su nedostatni i za potrebe eventualno intenzivnijeg turističkog vrednovanja otoka.

Trajno rješenje vodoopskrbe otoka uz daljnje poboljšanje prometnih veza, odnosno brodskih pruga, uređenje otočnih putova i odgovarajući razvoj turizma uz stručno osmišljen razvitak po-ljoprivrede, gospodarenje šumskim bogatstvom, kao i oživljavanje tradicionalnih obrta i drugih otočnih zanimanja, zasigurno će doprinjeti opo-ravku i oživljavanju otoka te njegovom svestra-nom razvitku. U društvenoj nadgradnji, osim prosvjetnih (škola), zdravstvenih (ambulanta), samoupravnih (mjesni odbor i ured) i drugih fun-kcija (poštanski ured, župni ured, turistički ured, lučka ispostava i sl.), koje trebaju biti tako ustro-jene da zadovoljavaju pučanstvo otoka, obnova i predstavljenost objekata kulturno-povijesne ba-štine (crkve, gradine, tumulusi, pojedini svjeto-vni objekti i dr.) od velike je važnosti, kao i obli-kovanje odgovarajuće zavičajne zbirke. Ist, kao i svi hrvatski naseljeni otoci ima sve prirodno-geo-grafske preduvjete za željeni učinkoviti razvitak. Treba ih prepoznati i vrednovati na suvremen način u kontekstu novih društveno-gospodar-skih okolnosti. Poradi posebnosti i atraktivnosti prirodne osnove te bogatoga kulturnog naslijeđa uspješan je razvitak otoka Ista i Škarde moguć i nadasve potreban.

16 Talijani su bili najprije unajmili objekt u Griparici od akad. slikara Zlatka Jakuša, koji je tu boravio, obnovio i uredio stari ljetnikovac, a za Škardu se zanimaju i hrvatski građani iz Istre koji zajedno s Talijanima otkupljuju zgrade i imanja na Tratama, Zagrepčani i pojedini Išćani. Srđan Grubić, arhitekt, jedan je od suvlasnika, kao i njegova supruga Orieta, direktorica tvrtke Isto d.o.o sa sjedištem u Puli, koja posjeduje šest od ukupno 17 kuća na Škardi (suvlasnici su još Renzo Thiella i Fiorenzo Brusaterra, građevinski poduzetnici, te Diego Savio, dr. ekonomije, sva trojica iz Italije). Kuće su kupili još prije i Zlatko Novak, arhitekt iz Zagreba, i jedan austrijski umjetnik (Davorka Mezić, Ljepota iz korova, Slobodna Dalmacija, 26. 9. 2003.).

Otoci Ist i Škarda

90

Izvori

Državni zavod za statistiku RH, http://www.dzs.hr/Popis%202001/popis20001.htm (15.11.2003.)

Korenčić, M. (1979.): Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857.-1971., Djela JAZU, 54, Zagreb.

Nacionalni program razvoja otoka, RH Ministarstvo razvitka i obnove, ur. N. Starc et al. Zagreb, 1997.

Opći šematizam katoličke crkve u Jugoslaviji, Zagreb, 1973.

Peljar za male brodove, Prvi dio, HIJRM, 1989.

Peljar za male brodove, Prvi dio, Hrvatski hidrografski Institut, Split, 2003.

Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovi, Korišćenje i nastanjena lica, rezultati po naseljima i opštinama, knjiga I, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1972.

Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovništvo, Pol i starost – I deo, rezultati po naseljima i opštinama, knjiga VIII, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1973.

Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovništvo, Delatnost, rezultati po naseljima i opštinama, knjiga X, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1974.

Popis stanovništva, domaćinstava i stanova (prvi rezultati), RZS, Zagreb, 1981.

Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gospodarstava 31. ožujak 1991., Aktivno stanovništvo u zemlji koje obavlja zanimanje, prema području djelatnosti po naseljima, dokumentacija 885, godina 1992., Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1994.

Popis stanovništva, domaćinstava i stanova, 1991. Dokumentacija 881, Zagreb, 1992.

Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gospodarstava 31. ožujak 1991., Stanovništvo prema spolu i starosti po naseljima, dokumentacija 882, godina 1992., Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1994.

Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001., Stanovništvo prema aktivnosti i spolu, po naseljima (posebno izdanje), Državni zavod za statistiku, Zagreb 2003.

Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001., Stanovi prema načinu korištenja, po gradovima-općinama, (posebno izdanje), Državni zavod za statistiku, Zagreb 2003.

Popis stanovništva, kućanstava i stanova, 31. ožujka 2001., www.dzs.hr /hrv/censuses /census2001/census.htm.

Raspored po katastarskim kulturama i klasama zemljišta 1951. i 2003., Katastarska općina Ist, Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Zadar, 2003.

Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001, Kontigenti stanovništva, po naseljima, (posebno izdanje), Državni zavod za statistiku, Zagreb 2003.

Turistička zajednica Grada Zadra, Zadar, 10. 12. 2003.

Broj rođenih i umrlih u RH od 1993. do 2001., po naseljima, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2003.

Popis stanovnika i stoke općine Zadar, 1977. za potrebe izgradnje predviđene NE "Vir", Općinski zavod za analitičke poslove, plan i statistiku, Zadar 1977.

Prostorni plan zadarske županije, 2002., Zadarska županija, Županijski zavod za prostorno uređenje. Zadar.

Segelhandbuch der Adria, Hydrographischen Amte der K. und K. Kriegsmarine, Pula. Pretisak 1994: See-verlag Axel Kramer, A 5201 Seekirchen, 171-173.

Smoljanović, M., Smoljanović, A., Nejašmić, I. (1999.): Stanovništvo hrvatskih otoka, Zavod za javno zdravstvo Županije splitsko-dalmatinske, Split.

Literatura

Batović, Š. (1973.): Prapovijesni ostatci na zadarskom otočju, Diadora, 6, 5-166.

Batović, Š. (1974.): Prapovijesni ostaci na Zadarskom otočju, Zadarsko otočje, Zbornik radova, Narodni muzej Zadar, Zadar, 21-34.

Bianchi, C. F. (1879.): Zara christiana, Parte II, Zadar, 69-70.

Bognar, A. (1999.): Geomorfološka regionalizacija Republike Hrvatske, Acta Geographica Croatica, 34, 7-29.

Capar, A. (2005.): Otok Ist. Hidrogeološki istraživački radovi III. faze – pokusno crpljenje. Tehničko izvješće. Geoid-Beroš d.o.o. Varaždin. Arhiv Hrvatskih voda.

Cvitanović, V. (1960.): Prilog poznavanju kulturne povijesti na zadarskom području (glagoljica), Radovi Instituta JAZU u Zadru, 6-7, 201-235.

Cvitanović, V., Vasiljević, J., Basioli, J. i Fio, O. (1976.): Ist, Pomorska enciklopedija, 3, JLZ, Zagreb:, 77-78.

Ćoso, L. (2010.): Klima Ista i Škarde, poglavlje u ovoj knjizi.


91

Čuka, A., Magaš, D. (2003.): Socio-geographic transformation of Ist Island, Croatia, Geoadria, 8 (2), 67-86.

Dragić, A. (2002.): Stanovništvo na zadarskim otocima, Otočni sabor, Zadar.

Duplančić Leder, T., Ujević, T., Čala, M. (2004.): Coastline lenghts and areas of islands in the Croatian part of Adriatic Sea determined from the topographic maps at the scale of 1 : 25000, Geoadria, 9 (1), 5-32.

Faričić, J. (2006.): Sjevernodalmatinski otoci u procesu litoralizacije – razvoj, problemi i perspektive. Doktorska disertacija. PMF, Sveučište u Zagrebu, Zagreb.

Fijo, O. (1954.): Pomorstvo Zadarsko-šibenske regije u drugoj polovini XIX stoljeća, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1, 257-273.

Fijo, O. (1957.): Pomorstvo otoka Ista, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 3, 235-265.

Fio, O. (1968.): Analiza porijekla i kretanja ponude radne snage u brodarstvu u zadarskom pomorskom okružju za razdoblje 1947.-1966. godine, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 15, 113-139.

Filipčić, A. (2001.): Razgraničenje Koppenovih klimatskih tipova Cf i Cs u Hrvatskoj, Acta Geographica Croatica, 35 (2000), 7-18.

Filipi, A.-R. (1960.): Kretanje broja stanovništva zadarskog otočja, II. dio, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 6-7, 137-178.

Filipi, A. -R. (1984.): Hidronimija zadarskih otoka, Onomastica Jugoslavica, 11, 111-154.

Foretić, D. (1974.): Otoci zadarskog arhipelaga u vremenu od 1860. do 1940., Zadarsko otočje, Zbornik radova, Narodni muzej Zadar, Zadar, 209-229.

Friganović, M. (1974.): Neka demografska obilježja i problemi Zadarskih otoka, Zadarsko otočje – Zbornik radova, Narodni muzej Zadar, Zadar, 381-413.

Graovac, G., Panežić, D., Ivanović, S., Jeić, D., Capar, A. (2002.): I. faza vodoistražnih radova na otocima Molat i Ist. Geološki i hidrogeološki radovi. Geofizika d.d. Zagreb, Arhiv Hrvatskih voda.

Grimani, I. (1958.): Geološko istraživanje sjeverno dalmatinskih otoka Oliba, Silbe, Premude, Škarde, Ista, Molata, Tuna, Zverinca, Sestrunja i školjeva koji im pripadaju, Tehničko izvješće. Arhiv HGI, Zagreb.

Gvozdanović, N. (1974.): Mogućnosti privrednog razvitka dalmatinskog otočja s obzirom na njegove komparativne prednosti (s posebnim osvrtom na zadarsko područje). Zadarsko otočje, Zbornik radova, Narodni muzej Zadar, Zadar, 415-431.

Husnjak, S. (2010.): Pedološke značajke i uporabna vrijednost tla otoka Ista, poglavlje u ovoj knjizi.

Jelić, R. (1974.): Stanovništvo zadarskih otoka 1608. godine, Zadarsko otočje – Zbornik radova, Narodni muzej Zadar, Zadar, 147-205.

Juran, K. (2010.): Otoci Ist i Škarda u srednjem i ranom novom vijeku – pristup istraživanju i nove spoznaje, poglavlje u ovoj knjizi.

Kalogjera, A. (1996.): Pejzaž kao bitan fizičko-geografski element u prostornom planiranju, Geoadria, 1, 47-58.

Komadina, P., Rudan, I., Frančić, V. (2005.): Prijedlog ustroja sustava nadzora i upravljanja plovidbom na plovnom putu do luke Zadar, Pomorstvo, 19, 195-205.

Magaš, D. (1981.): Molat. Prilog geografskim istraživanjima u zadarskoj regiji, Radovi Zavoda JAZU u Zadru, 27-28, 355-420.

Magaš, D. (1998.): Osnove geografije Hrvatske, Filozofski fakultet Zadar, Zadar (skripta).

Magaš, D. (1999.): Vode malih hrvatskih otoka i principi održivog razvoja, 2. hrvatska konferencija o vodama, Hrvatske vode – od Jadrana do Dunava, Zbornik radova, Dragutin Gereš (ur.), Dubrovnik, 471-478.

Magaš, D. (2008.): Geografske posebnosti razvitka malih hrvatskih otoka, u: Faričić, J. (ur.) Otok Rava, Sveučilište u Zadru, HAZU, MH-Zadar, HGD- Zadar, Zadar, 19-42.

Magaš, D., Brkić Vejmelka, J. (2002.): Small Croatian Islands – Aspects of the Ecotourism Development, The Changing Coast, 3, Littoral 2002, 6th International Symposium, Porto, 22-26 September 2002, EUROCOAST, Porto, Proceedings, 341-346.

Magaš, D., Čuka, A. (2005.): L'impatto della deruralizzazione sulo sviluppo territoriale dell'arcipelago di Zara. Memorie della Società geografica italiana, 57., Svilupo Glo-cale e società nei paesi del sistema Adriatico, Atti delconvegno internazionale (Teramo, 9-11 giugno 2004), Societa' geografica Italiana, 2005., 337-349.

Magaš, D., Faričić, J. (2002.): Problemi suvremene socio-geografske preobrazbe otoka Oliba, Geoadria, 7 (2), 35-62.

Magaš, D., Faričić, J., Lončarić, R. (2005.): Osnovni geografski čimbenici suvremene preobrazbe Ilovika. Geoadria, 10 (1), 21-51.

Otoci Ist i Škarda

92

Magaš, D., Faričić, J., Surić, M. (1999.): Osnovna prirodno-geografska obilježja otoka Premude u zadarskom arhipelagu, Geoadria, 4, 61-88.

Magaš, D., Faričić, J., Surić, M. (2000.): Western Islands of the Zadar Archipelago (South Croatia) – Geographical Problems of the Coastal Development and Engineering, Periodicum biologorum, 2 (Suppl. 1), 147-156.

Magaš, D., Filipi, A. R. (1983.): Otok Sestrunj u zadarskom arhipelagu, Zadar.

Mamužić, P., Sokač, B., Velić, I. (1973.): Tumač za listove Silba i Molat, L 33-126, L 33-138, OGK, 1:100.000 ( IGI, Zagreb, 1967.), Beograd.

Mamut, M. (2005.): Geomorfološke osobine reljefa zadarskih otoka i njegovo geoekološko značenje. Doktorska disertacija, Geografski odsjek PMF, Sveučilište u Zagrebu.

Mamut, M. (2010.): Geomorfološke značajke otoka Ista i Škarde, poglavlje u ovoj knjizi.

Marčić, L. (1930.): Zadarska i šibenska ostrva, Srpski etnografski zbornik, XLVI, Naselja i poreklo stanovništva, 26, 507-592.

Milojević, B. Ž. (1933.): Dinarsko primorje i ostrva u našoj kraljevini, Posebno izdanje SAN, Beograd, 202-204.

Moro, A., Ćosović, V., Marton, E. (2010.): Geološka građa otoka Ista i okolnih otočića, poglavlje u ovoj knjizi.

Peroš-Pucar, D., Ivandić, A. (2009.): Kakvoća mora na morskim plažama Zadarske županije u 2009. godini, Služba za zdravstvenu ekologiju Zavoda za javno zdravstvo Zadar, Zadar.

Riđanović, J. (1993.): Hidrogeografija, Školska knjiga, Zagreb.

Rubić, I. (1952.): Naši otoci na Jadranu, Odbor za proslavu desetgodišnjice Mornarice, Split.

Skok, P. (1950.): Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, I-II, Jadranski institut JAZU, Zagreb.

Skračić, V. (1996.): Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka, Matica hrvatska – Zadar i Književni krug, Zadar i Split.

Slišković, I., Marković, T. (2003.): Otok Ist – naselje Ist. Hidrogeološki istražni radovi za potrebe vodoopskrbe otoka. II. faza istražnih radova. Tehničko izvješće. Arhiv HGI, Zagreb.

Smoljan, B. (2006.): Ist – Župa sv. Nikole, Župno ekonomsko vijeće Ist, Zagreb.

Smoljan, B. (2010.): Rodoslovlja išćunskih obitelji, poglavlje u ovoj knjizi.

Smoljanović, M., Smoljanović, A., NEJAŠMIĆ, I. (1999.); Stanovništvo hrvatskih otoka, Zavod za javno zdravstvo Županije splitsko-dalmatinske, Split.

Starc, N., Kaštelan – Macan, M., Ćurlin, S. (urednici) (1997.): Nacionalni program razvitka otoka – Republika Hrvatska, Ministarstvo razvitka i obnove, Zagreb.

Šegota, T., Filipčić, A. (1996.): Klimatologija za geografe, Školska knjiga, Zagreb.

Šumanovac, F. (2003.): Geofizička istraživanja na otoku Istu. Geološki i hidrogeološki radovi za izvođenje II. faze vodoistražnih radova na otocima. Arhiv RGNF. Zagreb.

Terzić, J., Peh, Z. i Marković, T. (2010.): Hydrochemical properties of transition zone between fresh groundwater and seawater in karst environment of the Adriatic islands, Croatia, Environmental Earth Sciences 59 (8), 1629-1642.

Terzić, J., Slišković, I. (2010.): Hidrološke značajke otoka Ista, poglavlje u ovoj knjizi.

Tešić, M. (1974.): Fizičko-geografske karakteristike zadarskog arhipelaga kao baza privrednog razvitka. Zadarsko otočje, Zbornik radova, Narodni muzej Zadar, Zadar, 353-380.

Vilibić, I., Šepić, J. (2009.): Destructive meteotsunamis along the eastern Adriatic coast: Overview, Physics and Chemistry of the Earth, 34, 904-917.

Zupan Hajna, N., Kranjc, A. (1996): Paleogeomorphologically interesting detail from the Ist Island, u: Karst Water Institute Special Publication 2, University of Bergen, Norway, 189-191

Documents

Prirodno geografska osnova – potencijal razvoja otoka Ista i Škarde ( Physiogeographical Basis – the Development Potential of the Ist Island )