UDC 347.965 ISSN 0017-0933

LXXXVI , 2014

74 5

(

) / 295

- e

/ 320

/ 331

/ 332

/ 333 / 335

/ 342

/ 343

. 64 12. 1988, 60- ,

.

ARTICLESAtila okoli Ph. D. How Did the Practice of Law Come into

Existence (and who were the major attorneys of the ancient world) / 295

DISCUSSIONSMirjana Jovanovi-Tomi LL. M. About the Non-Legitimate Decision

of the Constitutional Court / 320

PRACTICE OF LAW

Program of the Vojvodina Attorneys Day / 331Sran Sikimi Speech of the President of the Vojvodina

Bar Association / 332Milivoj Vrebalov Vojvodina Bar Association Attorneys

Day / 333Slobodan Beljanski Ph. D. Jakov Ignjatovi

Writer and Attorney / 335

LEGAL APHORISMSMiroslav Zdjelar Legal Aphorisms / 342

NOTICESFrom the meeting of Vojvodina Bar Association Board of Directors / 343

CONTENTS

1921.

1. 1928.

(19281932), (19331936), (1936), . (1937), . (19371941), (19521972), (19731987), j (19871994), (19942004)

, , , , , , , ,

,

21000 , 20/I

: 021/521-235; : 021/529-459e-mail: panonija@eunet.rs .

295

LXXXVI , 2014 74 5

UDC 347.965 (38)

Dr sc. A t i l a o k o l i ,odvjetnik

KAKO JE NASTALO ODVJETNITVO (I TKO SU BILI NAJVEI ODVJETNICI ANTIKOG SVIJETA)1

SAETAK: U ovom radu autor donosi pregled nastanka odvjet-nitva advokature. Odvjetnitvo je nastalo u antikoj Grkoj, kada se izdvojilo kao posebna grana retorike. U V. st. p. n. e., prvi odvjet-nici su zabiljeeni u grkom gradu Sirakuzi (Magna Graecia), na Siciliji, a prvi poznati odvjetnici u povijesti, bili su Koraks i Tisija, o kojima je ostalo poznato da su bili vjeti pravnici, kao i zaetnici sirakuke kole govornitva i sudske retorike. U Grkoj je nastala profesionalna pravna pomo kao takva, gdje su ljudi vini pravu i znanju govornitva zastupali svoje klijente, i u ime njih govorili pred sudovima ili pred skuptinom, a uglavnom sastavljali i pisali sudske govore svojim klijentima, i to u slobodnim polisima koji su sami imali razvijenu organizaciju vlasti, ustavni i politiki sustav. Ipak, svoj najvei uspon, razvitak i djelovanje u helenskim dravama, odvjetnitvo je ostvarilo u Ateni, kada su se ostvarile mogunosti za tim nakon Solonovih reformi. U Ateni su se postepeno izdvojili retori, kao profesionalni zastupnici punomonici stranaka koji su vodili sporove pred Hliaaom. Retori su u poetku samo sastavljali sudske govore koje su izlagale same stranke jer retori nisu mogli govoriti pred Hliaaom. Ti retori se postepeno poinju izdvajati kao posebna profesija, poznata pod imenom logograf. Poznato je da su prvi odvjetnici Koraks i Tisija, jo oko 460 g. p. n. e., napisali i prvi udbenik sa pravilima za sastavljanje sudskih govora, pod nazivom Thne retorik.

* Rad primljen: 3. 9. 2013. godine. Tekst je objavljen u izvornom obliku, bez lektorskih intervencija redakcije Glasnika AKV.

*

296

Nadalje se u radu prenosi popis desetorice najveih antikih go-vornika (odvjetnika), koji su preteno iz redova atenskih logografa ili logografa ije je djelovanje vezano uz grad Atenu. Tako je grki gramatiar i retor Cecilije [(Kekilije) Caecilius] iz Kaleakte (Kalak-te), na Siciliji, iz I. stoljea n. e., napisao spis O znaenju desetorice govornika Per to charaktros tn dka rtrn. Prema, kasnije nazvanom kanonu desetorice, najvei antiki logografi govornici jesu: Antifont (Antiphon), Andokid, Lisija (Lizija) (Lisia), Isej (Izej) (Isaeus), Isokrat (Izokrat) (Isocrates), Demosten (Demosthenes), Li-kurg (Lukourgos), Hiperid (Ipereides), Eshin (Aishines) i Dinarh (Deinarhos).

Kljune rijei: odvjetnitvo advokatura; logograf; antika Grka; retorika; Demosten; Isej; Plutarh; povijest odvjetnitva

Gotovo pred vie od 50 godina, dr Dinko Roki je u asopisu Jugosla-venska advokatura objavio odlian lanak o poecima odvjetnitva i prvim poznatim odvjetnicima uope, koji je u novijoj literaturi vie puta citiran rad. Sada nakon pola stoljea od Rokijevog rada, objavljeno je vie radova koji se bave posredno i neposredno ovom temom. Ovim naim radom pokuat emo dati uvod u povijest odvjetnitva i napisati u kraim crtama kako je odvjetnitvo nastalo, kao i tko su bili najvei odvjetnici onog vremena. Drimo to neobino vanim periodom povijesti odvjetnitva jer je tada i na tom mjestu nastala i ot-poela sa razvojem naa profesija, a moda ne samo profesija, ve moda i je-dan poseban nain razmiljanja i ivotnog stila. Vrijeme nastanka odvjetnitva i poetak djelovanja prvih odvjetnika, i onih kasnijih iz razdoblja klasine Grke, batina je povijesti svjetskog odvjetnitva. Ipak, Hrvatska pripada u krug rijet-kih zemalja koje se mogu uvrstiti u skupinu gdje se na njihovu tlu odvjetnitvo prakticiralo gotovo od nastanka, pa hrvatsko odvjetnitvo participira i sa samim poecima svjetskog odvjetnitva jer su istone obale Jadranskog mora bile obu-hvaene grkom kolonizacijom i ondje stvoreni grki polisi gradovi drave.

Odvjetnitvo je nastalo u antikoj Grkoj i s vremenom se izdvojilo kao sudska grana retorike. U antikom periodu, u Grkoj i njezinim kolonijama na Mediteranu na europskom i maloazijskom kontinentu, pod onim to danas sma-tramo odvjetnitvom advokaturom, moemo pronai poetak razvoja i konti-nuirano djelovanje advokature kroz vie stoljea.

Gotovo da se moe rei da je odvjetnitvo u pravom smislu svoje defini-cije i stvoreno u antikoj Grkoj. U Grkoj je nastala profesionalna pravna pomo kao takva, gdje su ljudi vini pravu i znanju govornitva zastupali svoje klijente, i u ime njih govorili pred sudovima ili pred skuptinom, a uglavnom sastavljali i pisali sudske govore svojim klijentima, i to u slobodnim polisima koji su sami imali razvijenu organizaciju vlasti, ustavni i politiki sustav.

Odvjetnitvo, odnosno ono to mi danas podrazumijevamo pod tim poj-mom, prvi puta je u povijesti zabiljeeno u helenskoj koloniji na Siciliji, u gradu

297

Sirakuzi (Magna Graecia). Bilo je to oko 466. g. p. n. e. Negdje u to vrijeme je sruena Trasibulova tiranija i otpoela demokratizacija drutva.1 Tih godina u Sirakuzi su se stvorili povoljni uvjeti za nastanak odvjetnitva, prosto iz jednog razloga, to su uvedeni (organizirani) narodni sudovi na koje su pristupali graa-ni u mnotvu da ostvare svoja prava koja nisu mogli ostvariti u vrijeme trajanja tiranije, a kojima su eljeli povratiti svoja ranija steena prava, izgubljena u vre-menu tiranije. Za ostvarivanje njihovih prava iskazala se potreba za strunom pravnom pomoi ljudi koji su bili upueni u pravo, odnosno vjeti u materijal-nom i procesnom pravu. Iz tog vremena su ostali zabiljeeni, kao vjeti pravnici Koraks i Tisija, koji su prvi poznati odvjetnici u povijesti uope.2 Oni su ujedno i zaetnici sirakuke kole govornitva, kao i sudske retorike.3

Ipak, svoj najvei uspon, razvitak i djelovanje u helenskim dravama, od-vjetnitvo je ostvarilo u Ateni. Razumljivo je da bi se razvilo pravo, a time i od-vjetnitvo u Ateni su se prvenstveno trebali stvoriti preduvjeti za to. Mogunost je nastala tek nakon Solonovih reformi. Atenski dravnik Solon je 594. g. prije n. e. izabran za arhonta sa izvanrednim ovlastima. Izmeu inih stvari koje je proveo svojim reformama, a od kojih je posebno znaajna sveopa amnestija, ukidanje rodovskih privilegija, podjela stanovnitva na etiri klase (razreda), ustanovio je novi najvii sud hliaa, iji su se suci birali rijebom.4 Narodna skuptina Eklzija za Solona dobija vee znaenje, a u nju imaju pristup svi punopravni muki graani Atene sa navrenom 20. godinom ivota. Takoer je ustanovio i vijee od etiri stotine Bul sa upravnom funkcijom. Za Hliaa i Bul Atenjani su mogli biti birani sa navrenih 30 godina ivota.5

Atensko drutvo koje se je temeljito reformiralo Solonovim reformama, nastavilo je daljnji razvoj i demokratizaciju politikog ivota i u vrijeme Pizi-stratove tiranije i posebno pod Klistenovim reformama.6 Ovakvo ustavno ure-enje stvorilo je preduvjete za razvitak odvjetnitva koji su se postepeno poeli izdvajati kao struna pomo strankama koje su vodile sporove pred Hliaaom, a da to bolje mogu izloiti predmet pred sucima kojih je moralo na sasjedanju biti najmanje 200, da bi pri tom morali dobro poznavati zakone i govorniku

1 Roki, D. Dr, Poeci advokature i prvi advokati (Pravno-istorijska studija), Jugoslavenska advokatura, godina VIII, br. 1, 1961. g., str. 32., 46., 49.

2 Isto, str. 49. Zamarovsk V., Grko udo, Zagreb, 1978., str. 326.3 Isto, str. 49. Engelsfeld, N., Odvjetnitvo u Hrvata, Zagreb, 8. III 1995. g., Separat napisan

za Hrvatsku odvjetniku komoru, str. 2. Engelsfeld, N., O Zakonu o odvjetnitvu iz 1929. godine, Vladavina prava, 1/1999., Zagreb, 1999., str. 8.

4 Zamarovsk V., Grko ..., str. 163.5 Bastai K., Krizman B., Opa historija drave i prava, Zagreb, 1981., str. 4950. Roki

D. Dr., Poeci advokature ..., str. 31., 48. Engelsfeld, N., Odvjetnitvo ..., str. 2. Engelsfeld, N., O Zakonu o odvjetnitvu ..., str. 8.

6 Bastai K., Krizman B., Opa historija ..., str. 50.

298

vjetinu, te svojim govornikim umijeem uspjevali za korist tuitelja optuiti tuenika ili za tuenika odgovoriti na optube tuitelja. Tada jo profesionalni punomonici stranaka nisu mogli sami govoriti pred Hliaaom, ve su to je-dino mogle stranke, pa su se obraali poznatim retorima koji su im sastavljali sudske govore. Ti retori se postepeno poinju izdvajati kao posebna profesija, poznata pod imenom logograf.

U poetnoj fazi svojeg postojanja sudsko govornitvo nije bilo daleko od umjetnosti, tj. od antike drame, koja je u staroj Grkoj bila posebno cijenjena.

Grci su cijenili svaki vid govornitva i usmeno izgovorena rije, izloen govor imala je najveu snagu. Grci su razlikovali prirodno i spontano govorni-tvo to nije podlijegalo nikakovim pravilima, ve je bilo odraz trenutnog na-dahnua, pa za takvo govornitvo nije potrebno da je govornik morao biti uen. To govornitvo kod Grka ima vrlo dugu tradiciju. Tek u novije vrijeme, u V st. p. n. e., kod Grka se poelo razvijati i ueno ili umjetniko govornitvo. Ovo govornitvo je bilo svedeno u odreene zakone, kojih se govornik strikno mo-rao pridravati. I umjetniko govornitvo je nastalo dalje od Atene, u Joniji i na Siciliji. Ve spomenuti prvi poznati odvjetnici Koraks i Tisija, jo oko 460 g. p. n. e., napisali su prvi udbenik sa pravilima za sastavljanje sudskih govora, pod nazivom Thne retorik.7 Tko je zaista napisao udbenik Thne retorik (Govorniko umijee), danas se ne moe utvrditi, iako se u literaturi pripisuje zajedniki Koraksu i Tisiji. Neki izvori ovo djelo pripisuju Koraksu, a drugi njegovu ueniku Tisiji. S toga ostaje otvoreno da li je Koraks sam napisao dje-lo, koje je uenik Tisija preradio, ili je Koraks usmeno izlagao svoje uenje koje je zapisao Tisija.8

Prvi prema govornikim pravilima ureen govor pred sudom u Ateni odr-ao je prvi atenski logograf odvjetnik i osniva atenske umjetnike logogra-fije, Antifont, oko 420. g. p. n. e. Antifont je prvi i sastavio obrasce sudskih govora i izdao ih kao dvanaest pisanih sudskih govora u obliku triju Tetralogi-ja. Uitelj mu je bio Gorgija iz Leontine.

Umjetniko (knjievno) govornitvo, moralo se odvijati po svojim stro-gim pravilima. Prema Thne retorik, Koraksa i Tisije svaki takav govor morao je sadravati tri osnovna elementa:

1. Govornitvo je vjetina ubjeivanja;2. Glavni cilj govora je opovrgavanje istine razlozima vjerojatnosti;3. Govor pred sudom treba imati vrstu dispoziciju koja se izlae kroz e-

tiri bitna dijela govora:4. Uvod (proomion),5. Izlaganje stvari (katstasis ili digesis),

7 Roki, D. Dr., Poeci advokature ..., str. 32.8 Leksikon antikih autora Lexicon scriptorum antiquorum, Zagreb, 1996., str. 354.

299

6. Dokazna sredstva (agones),7. Rekapitulacija (eplogos).9

Ovakvu razradbu tehnike govora prihvatila su kasnije i dva velika uitelja govornitva, Gorgija i Isokrat. O Isokratu e biti rijei kasnije u ovom radu.

Pojam logograf u grkom jeziku nije jednoznaan. Dolazi od rijei lgos govor ili pria i grphein pisati.

Termin logograf nije uvijek oznaavao pravnike odvjetnike, pisce sud-skih govora za klijente. U starijem vremenu VI. i V. stoljea stare ere obuhva-ao je u antikoj Grkoj najstarije prozne pisce u Joniji u razdoblju prelaska izmeu mitskog i racionalnog poimanja svijeta.10 Takvi su kroniari pisali u epskom knjievnom stilu o temama kao to su legende, nastanak pojedinih gradova, ratovima, putovanjima u zemlje izvan grkog svijeta i dr. Ovi pisci (logografi), danas u znanstvenom smislu, smatraju se preteama historiografi-je i nemaju nikakve veze sa odvjetnitvom. Dosta brzo poslije ovog pokuaja racionalnog zapisivanja proteklih dogaaja, oformljuje se ve sredinom V. st. stare ere u Grkoj sa Herodotom kao zaetnikom, historijografija kao racional-na znanstvena disciplina. Ostvarenje znanstvene discipline historije, najavljuje i nestanak starih logografa koji vie nemaju smisla daljnjeg opstanka.11

U vrijeme V st. p. n. e. poev od Antifonta12 mnotvo drugih izvora po-tvruje pojavu logografije kao nove profesije. Logograf je sada osoba koja pie govor za onoga koji treba da se pred sudom pojavi i govori u svojstvu stranke. S toga Eshin logografa definira kao strunjaka za govor, ali govor za druge.13 Ukratko se moe rei da je logograf pripremao govor za sasluanje svoje stran-ke, jer se sam nije pojavljivao pred sudom. Zbog toga je trebao to vie saznanja o predmetu spora i o protivnoj stranci da bi u govoru koji sastavlja svojoj stranci uspio predvidjeti eventualne odgovore na protivnikov komentar njegovog go-vora. Uz to logograf je morao voditi rauna o osobinama svog klijenta i njemu prilagoavati govor koji e nastojati dati rezultata pred sudom. Logograf je tre-bao predvidjeti i eventualne mogue dokaze to bi ih iznijela protivna strana. Svaki logograf je morao uloiti puno znanja i sposobnosti u pisanje svog govora jer je njegov klijent pred sudom morao sam iznijeti svoju stvar i sam se morao

9 Zamarovsk, V., Grko ..., str. 50.10 Avramovi, S., Isejevo sudsko ..., str. 59., pozivajui se na M. Gros, Historijska znanost

razvoj, oblik smjerovi, Zagreb, 1976., str. 34. Roki, D., Dr., Poeci advokature ..., str. 3746.11 Avramovi, S., Isejevo sudsko ..., str. 59.12 Antifont je prvi poznati atenski odvjetnik logograf, koji je ivio izmeu 480. g. p. n. e. i

400. g. p. n. e. Pojavio se u javnosti kao vrstan odvjetnik logograf i uitelj retorike 422. g. p. n. e. 13 Avramovi, S., Isejevo sudsko ..., str. 60.

300

snalaziti u odreenim nepredvidivim situacijama.14 Iz sauvanih izvora, govo-ra pojedinih logografa, razvidno je da su morali biti vini u poznavanju prava svoga polisa, kao i retorici, jer je vrlo vano kako je pojedini govor intoniran i postavljen, o emu je vaio i uspjeh u sudskom sporu za njegovog klijenta.

Dakle, logograf je osim odlinog poznavanja prava, morao biti vian i u retorici da bi mogao pisati sudske govore za druge, i to je takoer bilo osobito bitno, znati prilagoditi taj govor osobi svoga klijenta. Sudsko je govornitvo zahtjevalo spoj dvostruke sposobnosti i obrazovanja, i to pravnike i govorni-ke, uz niz drugih kvaliteta. Najbolje je to sumarno istakao sam Aristotel u svo-joj Retorici, sa vieznanom rijei akribs hsper logogrphos to bi znailo briljiv, temeljit, otrouman, savjestan, marljiv, tedljiv ili najbolje akuratan kao logograf.15

Logografi su za sticanje znanja koja bi im omoguila bavljenje svojom buduom profesijom morali proi odreeno kolovanje. To obrazovanje je prije svega obuhvaalo uenje govornitva. Upuivani su od strane svojih uitelja u sve tri vrste govornitva forenzinog, deliberativnog i epideiktikog.16 Pret-postavlja se da je prilikom kolovanja poduavanja govornitva uope, davan primat uenju sudskog govora, a esto bi se i u nastavku kolovanja u kasnijim godinama za vjebu buduih govornika davao simulirani sudski predmet (slu-aj), kojim bi se ova znanstvena vjetina bolje otrila.17 Isokrat je u svojoj koli zastupao stav o memoriranju opih mjesta u govoru, a koja se mogu upo-trijebiti u razliitim situacijama. Meutim, ovaj pronalazak nije originalno Isokratov, ve je to metoda koju su uveli jo sicilijanski odvjetnici logografi Koraks i Tisija, a ta metoda nalae uenje uopenih modela govora i standard-nih argumenata, a koji su pogodni da se primijene u bilo kojem procesu. Ova metoda je usavrena tek po sofistima, ali nije ostala nepodlona kritici i to ba Aristotelovoj jer je time govor postao ablonski i neznanstven, a izostala je stil-ska ljepota i literarna vrijednost. Aristotel dozvoljava da je takav nain podua-vanja vrlo brz, ali nije znanstven.18

Ipak, unato kritici ablonskog pristupa uenju govornitva, gotovo sva-ki antiki (grki) uitelj govornitva (retorike), imao je sastavljene prigodne uvode i epiloge govora, ali i drugih dijelova koji mogu koristiti u odreenim

14 Isto, str. 60.15 Isto, str. 61. Aristotel, Retorika, 1413 b.16 Grci su razlikovali kao antipode samu govorniku praksu (govornitvo) od njene teorije

(retorika). S vremenom su se poeli diferencirati tri vrste govornitva, i to prije nastanka sofizma. To su forenzini sudski govor (gnos dikanikn), deliberativni politiki govor u uem smislu (skuptinski ili govor u drugim politikim tijelima i prilikama gnos symbouleutikn), i epideik-tiki sveani (pohvalni govor, uprilien proslavama, sveanim situacijama, sahranama, gnos panegyrikn). Vidjeti u: Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 14.

17 Isto, str. 61.18 Isto, str. 6162.

301

pravnim situacijama, to se opravdava time da je uiteljev glavni cilj bio ospo-sobljavanje uenika kako da dobije sudski spor. Modeli govora su u antici bili ope prihvaeni, pa su ak retoriari i sofisti sastavljali modele pro et contra istog stava, principa ili situacija, koji se sve u sporu mogu pojaviti. Ova praksa nije bila karakteristina samo za sudsko govornitvo, ve i za politiko, a to je zabiljeeno i za velikog Demostena da je koristio tipizirane ope opservacije u svojim politikim govorima, to puno vremena kasnije nije niti Ciceronu ostalo nepoznato i neto neasno, ve uobiajeno.19 Nije nevano rei, da su udbe-nici (tchn) koji su uglavnom ostali poznati do danas samo po naslovima i autorima20, a prilino su bili esti u Grkoj, preteno bili orijentirani sudskom govornitvu, to moe dovesti do zakljuka da je to bila i najvanija grana go-vornitva. Udbenici su uz primjere govora izlagali naela i principe samog go-vornitva, kao i teoriju govora.21

Sve ovo samo dokazuje da su postojale tijesne veze izmeu govornitva i prava, a to su se ogledale u procesu obrazovanja logografa i govornika. Go-tovo se moe ustvrditi da su pravo odjetnitvo i govornitvo bili neraskidivo povezani jer je jedino dobar logograf mogao biti onaj koji je vladao naelima i principima retorike, jer to ne bi mogao postati uz iskljuivo i samo poznavanje prava. Moralo je u jednom ovjeku doi do simbioze ova dva faktora, kako bi netko mogao postati logografom.

U drutvu grkih polisa logografija je bila razvijena institucija pisa-nja sudskih govora, onima kojima je to bilo neophodno da bi pred sudovima ostvarili neka svoja prava ili da bi se obranili od tuih tubi koje su drali ne-osnovanima. Usluga logografa je bila naplatna, to je bilo dozvoljeno, a visina honorara je ovisila, kako se moe rekonstruirati iz sauvanih izvora, o vrijedno-sti imovine koja je bila u sporu, ili o nekim drugim faktorima, npr. neposrednoj pogodbi logografa i njegovog klijenta.

Moda je upravo zbog takvog starogrkog poimanja drutva klju u tome to odvjetnici logografi nisu bili uvrteni u najcijenjenije lanove svoje zajed-nice, bez obzira na to to su se bavili izuzetno cijenjenim zanimanjem. Staro-grko drutvo smatralo je nedostojnim slobodna ovjeka svako privreivanje, odnosno filozofski stav prema poduavanju i naplati uenja bio je nedostojan. U tome se pravila razlika izmeu filozofa i sofista koji su svoje znanje prenosili za novanu naknadu. Sofisti su smatrani niima zbog toga to su svoje znanje

19 Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 63. Sauvano je nekoliko kompletnih govora koji su pisani kao modeli, od kojih se istie Antifontova Tetralogija. Ima i drugih sauvanih primjera modela govora, npr. Platon, Lisija i dr.

20 Stariji udbenici govornitva antike Grke nisu sauvani osim nekih fragmenata Korak-sovog i Tisijinog udbenika kod Platona u djelu Fedar; neki fragmenti Isokratovog udbenika i cjelovita Aristotelova Retorika iz IV. st. p. n. e.

21 Isto, str. 63.

302

prenosili za novac, za razliku od filozofa.22 Vjerojatno je grko drutvo u tu grupu intelektualaca svrstalo i logografe.

Bez obzira ovom antagonizmu filozofa prema sofistima i logografima, ve-liki Aristotel je smogao kolegijalne i znanstvene snage da u svojoj retorici samo oda pohvale ljudima koji su se bavili profesionalno pravnim pomaganjem drugim ljudima dakle odvjetnicima, logografima.

Grko (Atensko) pravo poznavalo je pored institucije logografa i institu-ciju sinegora (syngoros; sndikos). Sumarno moemo rei da je sinegor osoba koja je mogla biti aktivni sudionik u sudskom procesu. Sinegor je mogao osob-no istupati pred sudom kako bi pomagao stranci u ije je ime govorio. Zbog njegovog aktivnog sudjelovanja u sudskoj raspravi, njegova je slinost vea sa rimskim ad-vocatus. Sinegor nije morao biti profesionalac, strunjak u pravu i obrazovani retor, ve je mogao biti prijatelj ili roak stranke, koji bi u njezino ime govorio pred sudom. Za svoje usluge nije mogao dobiti novanu naknadu. To je i temeljna razlika izmeu logografa i sinekora. Njihov angaman za korist stranke, vie se moe usporediti sa svjedoenjem za korist onoga tko ga je an-gairao, odnosno dranjem pohvalnog govora za stranku. Iz ovoga je oito da sinegori nisu govorili o pravno relevantim injenicama, ve u smislu pohvala parninoj stranci.

U Ateni je Klisten 509. g. p. n. e., oborio Pizistratovu tiraniju i od tada je ustaljen demokratski poredak za dugi period, koji e svoj vrhunac dostii pod vladavinom slavnog Perikla. Nasuprot atenskoj, demokracija u Sirakuzi nije bila dugog vijeka, koja je potrajala svega ezdesetak godina, jer ju je ve 406. g. p. n. e., sruio Dionizije Stariji, postavi novim tiraninom. Meutim, tiranin Dionizije Stariji posebno je znaajan za primorsko podruje dananje Hrvatske jer je uz njegovo ime vezana i grka kolonizacija Jadrana.

Zbog dolaska na vlast nove tiranije, govornitvo, a s njim i logografija u Sirakuzi, kolijvci te struke, bila je kratkog vijeka. Najpovoljniji uvjeti za razvi-tak logografije i govornitva s toga su ostvareni u Ateni, a posebno s toga jer je visoko razvijena atenska kultura i demokracija privlaila uitelje govornitva i logografe u svoj grad, irom grkog svijeta, pa tako i iz same Sirakuze. Zbog toga su logografi govornici koji su u izvorima ostali zabiljeeni kao najvei uglavnom su Atenjani ili je njihovo djelovanje vezano uz Atenu.

Grki gramatiar i retor Cecilije [(Kekilije) Caecilius] iz Kaleakte (Ka-lakte), na Siciliji, koji je ivio u I. stoljeu n. e., napisao je spis O znaenju desetorice govornika Per to charaktros tn dka rtrn,23 u kojem je od

22 Critchley, S., Knjiga mrtvih filozofa, Zagreb, 2010., str. 18 19.23 Ovo djelo Cecilija (Kekilija) iz Kalakte je izgubljeno, ali je ostalo poznato po koritenju

tog djela po jednom drugom antikom piscu Dioniziju Halikarnakom, koji je takoer pisao o antikim oratorima. Djelo koje je ostalo sauvano je Vitae decem oratorum, ali je nepoznatog autora. Ipak, na osnovu komparativne analize, moe se pretpostaviti da su i ivoti desetorice go-

303

velikog broja atenskih govornika logografa, izdvojio samo desetoricu najve-ih (najboljih), postavivi tako kanon, koji vrijedi i danas.

Prema Ceciliju iz Kalakte niz od deset govornika logografa ine:Antifont, Andokid, Lisija (Lizija), Isej (Izej), Isokrat (Izokrat), De-

mosten, Likurg, Hiperid, Eshin i Dinarh. Od deset najveih govornika logografa sedmorica, izuzev Andokida, Li-

kurga i Eshina, bavili su se u veoj ili manjoj mjeri dananjim jezikom reeno odvjetnitvom (advokaturom), odnosno pisanjem sudskih govora za klijente koji su od njih traili pravnu pomo.24

U nastavku ovog rada kronoloki emo dati najvanije sauvane injenice iz ivota i djela svakog koji je uvrten u Aleksandrijski kanon desetorice govor-nika, tj. sumarno ivote desetorice govornika Vitae decem oratorum, ije nepotamnjele slave traju od antikih vremena sve do danas, ve gotovo dvije tisue i petsto godina.

Antifont (Antiphon) je prvi atenski autohtoni odvjetnik i smatra se osni-vaem atenske govornike knjievnosti.

Roen je oko 480. g. p. n. e., ali se u svijetu prava i retorike pojavljuje u javnosti dosta kasno, tek 422. g. p. n. e., kada je spomenut u atikoj kome-diji, to svjedoi da je bio znaajna linost javnog ivota. Antifont je bio, pre-ma sauvanim izvorima, nadaleko poznat logograf i uitelj govornitva. Bio je uenikom velikog uitelja Gorgije iz Leontine, to je ivio punih 108 godina (483375. g. p. n. e.),25 koji je i prenio u Atenu sa Sicilije kolu umjetnikog govornitva 427. g. p. n. e. Iste godine je u Ateni, Gorgija iz Leontine i odrao prvi takav govor uope.26

Sam je bio uenikom velikog Gorgije. Spominje ga i opisuje historiar Tukidid rijeima: Atenjanin Antifont ni za kojim od svojih suvremenika nije zaostajao sposobnou, a bio je vrlo razuman i vjet da iskae ono to je zami-slio; ... onima koji su morali govoriti na sudu ili u skuptini savjetom je mo-gao puno koristiti.27 Ve je ranije reeno da je njegov veliki doprinos razvitku

vornika, djelo istog autora, tj. Cecilija iz Kalakte, a da je spomenuti grki tekst djelo bilo samo priprema za ovo kasnije. Vidjeti u: Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 7980. Inae, Cecilije iz Kalakte na Siciliji ostao je poznat po sauvanom djelu raspravi O uzvienom. ivio je u Rimu za vrijeme Augustova principata. Vano je napomenuti da je bio prijatelj i Dionizija Halikarna-kog. Vidjeti u: Plutarh, Usporedni ivotopisi, knjiga III, Zagreb, 1988. g., str. 293., pod biljekom broj 13 za Demostenov ivotopis; Leksikon antikih ..., str. 105106.

24 Roki, D., Dr, Poeci advokature ..., str. 51. Kao i Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 79. Zamarovsk ovaj popis desetorice najslavnijih grkih oratora naziva Aleksandrjski kanon deseto-rice govornika. Vidjeti u: Zamarovsk, V., Grko ..., str. 328.

25 Zamarovsk, V., Grko ..., str. 326.26 Isto, str. 32. i 4950.27 Roki, D., Dr, Poeci advokature ..., str. 52.

304

pravne znanosti zbog napisane knjige modela govora, Tetralogije. Tetralogija se sastoji od tri grupe po etiri fingirana govora, po dva za i dva protiv; za sluaj ubojstva s namjerom (umiljaj) i nehajnog ubojstva (nehat).28 Prvi je u povijesti kaznenog prava koji je uveo razlikovanje ubojstva s namjerom (umi-ljajem), fnos heksios, u odnosu na nehajno ubojstvo (nehatno), fnos aksi-os. Pored Tetralogije ostala su sauvana jo tri govora (ukupno petnaest), a i ta tri se odnose na ubojstva, lgoi fonikoi. Meutim, ova posljednja tri govora koji nisu sadrani u Tetralogiji, bili su stvarni predmeti sluajevi, i ti govori su odrani pred sudovima.29

Sudei po sauvanom djelu, a prema originalnosti ideja i snazi dokaziva-nja Antifont pripada u red najveih pravnika.30

Andokid je jo u antici smatran najmanjim od desetorice iz kanona an-tikih govornika. Znaajan je zbog etiri sauvana govora, ali vie za politiku i vjersku povijest Atene, do za pravnu. Kao optuenik u nekim procesima, iznio je vane govore koje su bitni za atenske politike odnose, kao i odnose izmeu demokratske i oligarhijske stranke na kraju peloponeskog rata.31

Lisija (Lisia) je najvei i najplodniji atenski logograf odvjetnik.Djelovao je u Ateni kao odvjetnik u periodu od 403. do 380. g. p. n. e.,

dakle poslije peloponeskog rata.U antici mu je bilo pripisivano oko 425 sudskih govora, ali su ve neki

antiki kritiari taj broj sveli na 233 govora. Do nas je dolo ili se sauvalo samo trideset i etiri govora.

Porijeklom nije bio Atenjanin, ve je bio iz Sirakuze. Otac Kefal se na na-govor Perikla doselio iz Sirakuze u Atenu i kao metek (doseljenik slobodnjak) stekao povei imetak kao trgovac. Meteci nisu mogli sticati nekretnine, a nisu imali niti graansko pravo. Imali su i poseban doprinos koji su morali plaati za zatitu to su je uivali, tzv. metokion.

Lisija je roen u Ateni oko 466. g. p. n. e. Kada je navrio petnaest godi-na, zajedno sa svojom dvojicom brae poao je u novu Atensku koloniju Turi-je, gdje su kao pristalice demokratske stranke stekli graansko pravo i zemlju. Ondje je neko vrijeme boravio i veliki sirakuki odvjetnik i uitelj govornitva Tisija, to je presudno utjecalo na Lisijinu budunost. On je, naime, poduzeo Lisijino uenje umjetnikom sicilijaskom govornitvu. Poslije propasti aten-

28 Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 63.29 Roki, D., Dr, Poeci advokature ..., str. 5253.30 Antifonta odvjetnika treba razlikovati od Antifonta atenskog sofista, poznatog kao

autora sistema prirodnog prava. Vidjeti u: Roki D. Dr, Poeci advokature ..., str. 5253.31 Roki, D., Dr, Poeci advokature ..., str. 53.

305

skog vojnog pohoda protiv Sirakuze, 413. g. p. n. e., oborena je i demokratska uprava u Turijama, pa se Lisija zajedno sa braom morao vratiti u Atenu. U Ateni je ponovno doivio niz problema za vrijeme vladavine tridesetorice tira-na, za ije vrijeme je zajedno sa svojom familijom ostao bez cjelokupne imo-vine i jedva spasio ivot bijegom u Megaru, dok mu je brat Polemarh ubijen. Unato tome je nastavio pomagati demokraciju (demokratsku stranku) i mate-rijalno naoruanjem za vojsku i novcem, kao i moralno. Po ponovnom usto-lienju demokracije u Ateni, Lisija se vratio iz drugog progonstva i otpoeo svoju logografsku djelatnost.

Lisijini sudski govori rezultat su posebnih sposobnosti, a to je vidljivo iz trideset i pet sauvanih govora, kao i iz djela drugih antikih autora koji govore o Lisiji. Njegove govore karakterizira prvenstveno prividna jednostavnost izra-za, gotovo priprostost. Meutim, Lisija bi svaki govor prilagodio svom klijentu, tj. prilagodio bi onakav govor koji bi klijentu najbolje odgovarao. Zbog toga je ostao nenadmaan u antici, a drimo i dugo poslije, to je prirodno i jednostav-no izlagao grau i majstorski podeavao stil govora karakteru svakog pojedinog klijenta. Lisija je imao izvanredne stilistike sposobnosti i bio je velik sofist jer je glavnu vrijednost polagao na snagu ubjeivanja, a to su kao prvo pravilo go-vornike vjetine postavili jo Koraks i Tisija, kao uitelji govornitva. Tono je psiholoki intoniran govor bio dobro odmjeren tko e ga izgovoriti i kome e biti upuen u sudu hliaa. Radi te njegove iznimne vjetine neki antiki autori (Dionizije) ga smjetaju u retorikom stilu ak iznad samog Platona jer je kod njega prisutna istoa izraza, jasnoa misli, kratkoa i ivost izlaganja.

Svaki od njegovih govora bio je podijeljen na etiri dijela: uvod, izlaga-nje, dokazi i epilog. Dionizije navodi da u dvjesto sudskih govora ne postoje dva, iji bi uvodi idejno bili slini. U dokaznom dijelu govora, ako ne bi raspo-lagao odgovarajuim uvjerljivim dokazima, Lisija je neusporedivom vjetinom ubjeivanja i logikim dedukcijama uspio postii cilj.

Plutarh navodi da u bezbrojnim sluajevima koje je vodio, samo u dva nije uspio postii cilj pobjede, tj. uspjeha u sudskom postupku.

Lisija je bio najtraeniji logograf odvjetnik svog vremena i sa svojim poslom je stekao znatno bogatstvo, ime je nadoknadio gubitak za vrijeme vla-davine tridesetorice tirana.32

Moda na kraju nije nevano navesti i priu legendu, to kae da samo jedan jedini Lisijin klijent nije prihvatio njegov napisani sudski govor, a koju je zabiljeio Diogen Laeranin. Naime, klijent je poslije nego je priitao govor, rekao: Krasan je to govor, mili Lisija, ali za mene neprikladan. Lisija je uz-vratio: Kako to da ti se ne svia kada je krasan? Klijent odgovara: Zar meni

32 Roki, D. Dr, Poeci advokature ..., str. 53 55.

306

jednako tako ne bi bilo neprikladno sjajno odijelo i cipele?33 Diogen Laera-nin nastavlja dalje da se Lisija s tim sloio i unitio svoj govor. Ostalo je zabi-ljeeno da se govor zvao Obrana Sokratova.34

Isej (Isaeus) je bio atenski logograf i uitelj govornitva. O njemu se sa sigurnou ne moe pouzdano govoriti o porijeklu, kao niti o ivotu uope.

Veina autora smatra da je roen oko 420. g. p. n. e. Karijeru logografa je zapoeo sa tridesetak godina. kolovao se kod Isokrata oko 3 4 godine, i to tek poto je Isokrat otvorio svoju govorniku kolu, kada je on sam mogao imati negdje oko 45 godina. Iz ovoga proizilazi da je Isej pripadao u prvu gene-raciju Isokratovih sluatelja ili uenika.

Tada je jo djelovao i Lisija, odnosno Lisija i Isej su bili suvremenici sve do Lisijine smrti 380. g. p. n. e., iako je Lisija bio znatno stariji. Isej je bio impresioniran Lisijom i njegovim pravnikim logografskim umijeem. Do danas je ostalo nejasno i neutvreno u literaturi zato je od Isejevog prvog dati-ranog govora, O Dikaiogenovom imanju, to je datiran sa 390. g. p. n. e., pa do prvog slijedeeg sauvanog govora, O Astifilovom imanju proteklo dva-deset godina?

Koji god da su razlozi Isejeve pravnike apstinencije, njegove najuspje-nije godine otpoinju sa vremenom kada je odluio da se prihvati poduavanja tek stasalog mladia Demostena, kao i da prihvati obranu njegovih privatnih imovinskih interesa.

Za odvjetnika (logografa) Iseja moe se rei da je bio moda prvi odvjet-nik u povijesti koji se specijalizirao za odreenu granu prava. Gotovo svi sa-uvani Isejevi govori, govori su iz nasljednog prava,35 i u svezi sa imovinom u nasljednopravnim odnosima. Moda je i to bio razlog, zato je mladi Demo-sten zatraio upravo njegovu pomo pri poduavanju za logografa, tj. orato-ra, jer je i sam imao nasljedno pravnih potekoa sa rasipnim skrbnicima, a ne neku drugu govorniko pravnu kolu, npr. poznatiju Isokratovu. Danas se Isej, prema najnovijoj literaturi, to je proizala iz zadnjih pomnih istraiva-

33 Sokrat u svom odgovoru pitanju Lisiji aludira na svoj stav o odijevanju za razliku od odijevanja sofista koji su osobito pridavali znaaj svojem vanjskom izgledu i odijelu. Sokrat se prema njima odnosio pejorativno to saznajemo od Platona. Sokrat je uvijek bio skromno odjeven. Critchley, S., Knjiga mrtvih ..., str. 19.

34 Zamarovsk, V., Grko ..., str. 328.35 Sauvano je dvanaest Isejevih forenzikih govora, od kojih je jedanaest u svezi sa na-

sljedno pravnim (imovinskim) sporovima, dok je dvanaesti (Or. XII) O Eufiletu (U korist Eu-fileta), jedini Isejev sudski govor, statusne prirode, koji govori o potpunoj reviziji upisa atenskih graana u liste dema u vrijeme arhonata Arhije 346/5. g. p. n. e. To je ujedno i poslijednji Isejev govor. Vidjeti u: Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 83. i 98.

307

nja na izvorima, uvrtava u centralne figure atenske logografije.36 Pored Lisije i Demostena, Isej je najplodniji atenski logograf, prema sauvanim forenzikim govorima, bez obzira to se taj broj sveo na dvanaest.37

Kao to je za Antifonta karakteristino bavljenje u svojoj logografskoj praksi kaznenim pravom ubojstvima (phonokoi lgoi), Isej se specijalizirao za nasljedno pravne govore (klriko lgoi).

Logograf Isej i njegovo djelo, kao i ostali atenski logografi, u posljednje su vrijeme bili predmetom mnogih istraivaa, i to ne samo pravnika, to je re-zultiralo publiciranjem brojnih znanstvenih radova, a Isejem i logografima An-tifonom, Lisijom i drugima, osim pravnika, bavili su se i drugi strunjaci kao to su historiari, lingvisti, profesori filozofije i dr.38

Tako Dnomme, a prenosi Avramovi, navodi da Isej po govornikom ta-lentu premauje okvire sudovanja i doprinosi uzletu retorike. Po svom jeziku i stilu Isej je zasluio istaknuto mjesto u govornikoj prozi i knjievnosti svog vremena.39 U literaturi je uobiajeno da se Isej usporeuje sa Lisijom. Oito je da je Lisija uinio velik utjecaj na Iseja, iako nije pouzdano utvreno da bi mu bio uenikom. Njih obojicu povezuje prirodan i umjeten stil govora (aphleia), preciznost i jednostavnost jezika koji se koristi u svakodnevnom ivotu.40 Uz ove karakteristike, Iseja krasi i jasnoa misli i ivost prezentacije (enrgeia), to su jo uoili i antiki komentatori i pisci. Prvi je od grkih oratora i logo-grafa, koji je uveo promjene u ustaljenoj shemi izlaganja govora koji su jo za-crtani prvim udbenicima retorike (tchn). Tako iz njegovih govora moemo izitati da je njegovo izlaganje pripovijedanje isprekidano, osobito u dugim i sloenim govorima sa kompliciranom injeninom strukturom, pa tada Isej pribjegava prekidima sa iznoenjem dokaza, a koje zna iskazati ve i u samom uvodu, a sve ovo kako bi sudu bilo lake pratiti i donjeti odgovarajuu odluku. Isej se esto izraava i u kratkim pitanjima i odgovorima u kojima nudi svoje argumente da sud ba tako presudi kako je on, Isej postavio pravni problem za svog klijenta.41

36 Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 93.37 Neki autori pri rekonstrukciji Isejevih govora iz antikih izvora dolaze do 54 govora lo-

gografa Iseja, npr. Baiter, J. G., Sauppe, H. Vidjeti u: Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 9394.38 O najnovijoj literaturi iz ovog podruja vidjeti u knjizi pravnog historiara Sime Avramo-

via: Isejevo sudsko besednitvo i Atinsko pravo, Beograd, 2000. 39 Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 99., pozivajui se na Dnomme, J. M., L'ordre des

mots dans les discours d'Ise, Revue de philologie de littrature et d'histoire anciennes, 1973/47., str. 281.

40 Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 99.41 Isto, str. 100 101.

308

Isej se i Lisija, zajedno sa Isokratom istiu kao govornici (i logografi), koji su uspjeli izgraditi svoj vlastiti stil, a dok su drugi govornici i logografi dograivali samo stilove ranijih govornika.

Zbog svega to je ovdje reeno o logografu Iseju, moe se zakljuiti da Isej predstavlja nezaobilaznu figuru grkog govornitva i odvjetnitva, te da je svojim nastupima kroz forenzike govore prevaziao nivo rutiniranih logogra-fa, kakvih je u to vrijeme bilo u Ateni podosta.42

Isokrat (Isocrates) je jedno od najveih imena u povijesti helenskog go-vornitva. U ovom pregledu najznaajnih helenskih odvjetnika, mora se spome-nuti i Isokrat. On je i pored toga to je njegova slava gotovo iskljuivo vezana za govornitvo, zapoeo svoju karijeru kao logograf. U svakom sluaju je kao govornik i logograf uvrten u kanon desetorice.43

Isokrat je roen 436. g. p. n. e. i on nastavlja uzlaznu liniju atenskog go-vornitva. Meutim, njegovo govornitvo je vie u svezi sa politikim nego sudskim govornitvom. U oblasti retorike je ostavio najdubljeg traga u svome vremenu, kako istie Avramovi.44 Ipak, sebe nije smatrao ni logografom, ni retorom, ve filozofom, a nedvojbeno je pripadao u krug sofista kamo ga je svr-stao i Platon. Nesumnjivo je bio i Sokratov uenik (najmiliji Sokratov uenik) u mladosti, a sam se smatrao Sokratovim sljedbenikom.

Ipak, svoj je najvei doprinos ostavio, ne u filozofiji, nego u retorici. Na-pisao je slavan udbenik retorike Tchn, koji je bio najpoznatiji i najci-jenjeniji u antici, a Plutarh tvrdi da ga je kriom koristio i veliki Demosten.45 Svoju filozofiju retorike je izloio, ve u dubokoj starosti u sudskom govoru pod naslovom Antidosis.

42 Isto, str. 102.43 Izvori su sauvali vie od esdeset imena govornika, ali su samo njih desetorica uli u

aleksandrijski kanon. Izbor od njih deset koji su imali ast da uu u kanon, izvren je u antici, a kako je ve ranije reeno, u njih pripadaju: Antifont, Lisija, Andokid, Isokrat, Isej, Demosten, Eshin, Likurg, Hiperid i Dinarh. Najstariji spomen ove liste sadri knjiga Vitae decem oratorum koji sadri i Isaei vita, pripisuje se Plutarhu, a nastala je u helenizmu. Zbog toga se iz razloga to nije potvreno Plutarhovo autorstvo, ovaj spis obiljeava kao Pseudo Plutarh Ps. Plutarch, Vitae decem oratorum. (Vidjeti u: Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 99.) Meutim struna literatura smatra da su ivoti desetorice oratora rezultat rada jedne od biblioteka ili u Aleksandriji ili u Pergamonu. Tako Brzoska, J., De canone decem oratorum Atticorum quaestiones, Breslau 1883., smatra da je kanon nastao u Pergamonu u II. st. n. e.; Kenedy, G., The Art of Persuasion in Gre-ece, N. Jersey 1963., dri da je kanon nastao ili u Aleksandriji ili da se moe pripisati Ceciliju iz Kalakte u Augostovo vrijeme, krajem I. st. n. e.; Smith, R. W., The Art of Rhetoric in Alexandria, Hague 1974., dokazuje ipak aleksandrijisko porijeklo kanona i izraava mogunost da je njegov autor bio prvi predstojnik Aleksandrijske knjinice Zenodot iz Efeza, jo u III. st. p. n. e. Vidjeti u: Leksikon antikih autora Lexicon scriptorum antiquorum, Zagreb, 1996., str. 610. Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 48.

44 Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 52.45 Plutarh, Demosten 5, kao i kod: Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 5253.

309

Osnovao je kolu govornitva u Ateni oko 390. g. p. n. e., koja je bila locirana u blizini znamenitog Likeiona.46 Vodio ju je punih pedeset godina, sve do svoje smrti, 338. g. p. n. e., poslije bitke kod Heroneje.47 Njegova govorni-ka kola je bila najuvenija u cijeloj Antici. Ciceron se osobito pohvalno izra-zio o Isokratovoj koli, govorei da je to radionica rjeitosti za cijelu Heladu.48

U svom dugom ivotu, od 98 godina, u mladosti se bavio logografijom, tj. sastavljanjem sudskih govora za stranke. Po svemu sudei, bio je uenikom Gorgije, a moda i Tisije. Kasnije se posvetio politikom govornitvu i edu-kaciji mladih oratora u svojoj koli. kolovanje u toj koli je trajalo od 3 4 godine i plaala se prilino skupo, to je Isokratu donosilo velike prihode.49 Od njegovih uenika valja spomenuti vie slavnih dravnika, pisaca, pjesnika i go-vornika, kao to su spomenuti Isej, Likurg, Eshin i Hiperid, (svi iz kanona de-setorice), Krates iz Talesa, Isokrat iz Apolonije, koji je i Isokratov nasljednik kao voditelj kole, Speusip i mnogi drugi.50

Od njegove djelatnosti sauvalo se est sudskih govora, iako neki antiki autori istiu da ih je bilo puno vie, kao npr. Aristotel. U svojim govorima je razvio besprijekoran stil. Stil sudskih i politikih govora mu je sjajan, a okarak-teriziran je kao srednji stil, to bi znailo da je to stil koji je izmeu Antifon-tovog uzvienog i Lisijinog jednostavnog (prostog).51

Kao oiti izdanak vjerovanja u slobodnu Grku, umro je u 98. godini i-vota poslije helenskog poraza kod Heroneje 338. g. p. n. e., shvaajui taj poraz kao odluujui za helensku civilizaciju. etiri dana je odbijao hranu, a izdah-nuo je etvrti dan na dan sahrane heronejskih rtava.

Isokratov znaaj je vei u podruju epideiktikog i deliberativnog govor-nitva. Razvijao je ideju politikog jedinstva Grke jer jedino u jedinstvu vidio snagu Grke. Moda mu je najvei doprinos u tome to je svojom djelatnou doprinjeo da govorniko obrazovanje postane osnovni i bitni dio opeg obrazo-vanja (epiplaios paida), koje postavlja kao ideal u helenskom svijetu, kako to navodi Avramovi.52

46 Jasno je da Likeion (Lykeion) u to vrijeme jo nije postojao jer je osnovan godine 335. g. p. n. e. Vidjeti u: Zamarovsk, V., Grko ..., str. 410.

47 Zanimljivo je spomenuti da je Isokratova govornika kola u Ateni bila osnovana nekoliko godina ranije nego Platonova Akademija. Platon je otvorio svoju proslavljenu Akademiju tek na-kon povratka sa Sicilije, i to nekoliko godina poslije, kada je Isokrat sa uspjehom ve vodio svoju retoriku kolu. To istie i Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 53. Roki navodi da je retorika Iso-kratova kola osnovana 388. g. p. n. e. u Ateni. Vidjeti u: Roki D. Dr, Poeci advokature ..., str. 56.

48 Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 53.49 Moda je i to bio razlog zato je osiromaeni mladi Demosten izabrao Iseja da ga podu-

ava, a ne skupu kolu Isokrata, koja je djelovala u isto vrijeme.50 Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 54. Roki D. Dr, Poeci advokature ..., str. 56.51 Isto, str. 56.52 Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 54.

310

Njegov je utjecaj koji je izvrio na Demostena, makar i posredno preko Iseja, nesumnjiv, kao i kasnije na Cicerona. S toga njegovo djelo sadri ele-mente koji predstavljaju sponu sa rimskom, pa i modernom retorikom.53

Kao svojevrsni epilog, moemo spomenuti i to da je Isokrat osnovao svo-ju kolu nekoliko godina prije nego je Platon otvorio svoju Akademiju.54

Demosten (Demosthenes) je bio najvei govornik svih vremena. Jo je u antici bio proglaen za najveeg govornika, o emu su suglasni i grki i rim-ski izvori. Do naih dana niti jedan govornik, politiar ili odvjetnik nije zasje-nio njegovu slavu. Gotovo ga se moe smatrati sinonimom grkog govornitva i simbolom retorike uope.55 O ovom genijalnom govorniku je napisana ogromna literatura i nee biti primjereno u ovom radu raspravljati o Demostenovoj ve-liini i o njegovom djelu. Ovdje emo se samo ukratko baviti njegovom logo-grafskom odvjetnikom djelatnosti, koja pripada u najmanji segment njegovih javnih djelatnosti jer je glavno polje aktivnosti kojima se bavio, bilo politiko govornitvo i dravniki rad za njegovu domovinu Atenu, a protiv makedonske prijetnje to se nadvila ne samo nad Atenom, ve nad cijelom Heladom.56

Demosten je roen 384. g. p. n. e. u selu Peaniji u Atici. Otac mu je bio imuan proizvoda oruja, ali je umro ve 376. g. p. n. e., ostavivii iza sebe udovicu i djecu, tako da je Demosten ve sa nepunih osam godina ostao bez oca, zajedno sa petogodinjom sestrom. Skrbnitvo je otac Demostenov na sa-mrti, za svoju obitelj i imovinu povjerio trojici skrbnika Afobu, Demofonu i Te-ripadu. Dvojica od njih su bili bliski roaci, a trei je bio prisan prijetelj. Ubrzo su skrbnici veliki imetak to im je povjeren, upropastili i sveli na mizeran dio, a obitelj ostavili u oskudici. Imetak je vrijedio oko 14 talenata, a na kraju je preo-stalo svega 70 mina.

Siromani mladi Demosten, uz to jo i boleljiv, sa navrenih osamnaest godina, poslije zavrenih osnovnih disciplina, poinje uiti govornitvo. Tako je upuen i zbog svojih obiteljskih imovinskih problema na Iseja, koji je u to vrijeme ve bio poznat logograf. Isej prima Demostena u svoju kuu i podu-ava ga od 366. do 362. g. p. n. e., sudskom govornitvu, ali i sa ciljem da to uspjenije vodi spor sa svojim skrbnicima. Ve je ranije reeno da je Isej bio specijalista za nasljedno pravo, pa je moda i to bilo presudno zato se Demo-sten obratio ba Iseju da ga poduava, pored faktora siromatva jer mu to nije dalo mogunosti da pristupi u poznatu Isokratovu govorniku kolu koja je bila financijski nedostina za mladog Demostena. ini nam se da su oba ova razlo-

53 Isto, str. 5455.54 Avramovi, S., Isejevo sudsko ..., str. 53.55 Isto, str. 55., i Roki D. Dr, Poeci advokature ..., str. 56.56 Isto, str. 56.

311

ga bila podjednake snage, zato je Demosten uzeo za svog uitelja govornitva, a time i advokaturi, atenskog logografa odvjetnika Iseja.57

Nije potrebno biti pravni historiar da bi se dolo do saznanja da je De-mosten prevaziao i gotovo bacio u zaborav svog uitelja Iseja, koji je ostao skoro anoniman. Jo je Dionizije Halikarnaki rekao: Demosten je progutao cijelog Iseja.58

Plutarh navodi i to da je Demosten, a po izvorima koji su pripisani Hermi-pu iz Smirne, peripatetikom filozofu, a Demostenovu suvremeniku, bio i Pla-tonov uenik i da je odatle izvlaio najvie koristi za svoje govornitvo.59

U poetku svoje karijere, Demosten se posvetio logografiji, pisanju sud-skih govora za stranke, te je od toga i ivio i odvjetnikim radom popravio svo-je imovinske prilike, slino kao i njegov predhodnik Lisija.Tako se postepeno izgradio u jedinstvenu i neponovljivu retorsku figuru, ali je nedvojbeno da je od Iseja nauio suvereno vladanje predmetom spora, jasnou i ivost u izlaganju injenica, kao i vjetinu naracije, dramatino postavljanje retorskih pitanja, a posebno sistematinost u dokazivanju i vjetinu pritezanja suprotne stranke.60

Ostao je zabiljeen i po, na alost, svojoj privatnoj parnici koju je pokre-nuo protiv svojih i skrbnika svoje majke i sestre, a da bi uspio povratiti makar i dio upropatene imovine svoga oca. U toj parnici je odrao pet govora pred su-dom, koje su sauvane pod nazivom, govori o starateljstvu (lgoi epitropiko). Iz ovih govora se moe vidjeti veliki utjecaj Demostenovog uitelja Iseja jer su ti govori po strukturi i po stilu kao i Isejevi, da su ak smatrali u ranijoj literatu-ri Isejevima, to se kasnije dokazalo kao netono.61

Iz vremena Demostenovog odvjetnikog rada, sauvano je ukupno tride-set govora, koji se u literaturi vode pod nazivom sudski govori u privatnim parnicama (lgoi dikaniko idiotiko). U tim je privatnim parnicama, Demo-sten zastupao pisao sudske govore i za tuitelje i za tuenike.

Demosten se i pored ovladane vjetine govornika i logografa, nije due vrijeme bavio odvjetnikim poslovima. Napustio je privatne sporove da bi se potpuno prepustio politikim parnicama koje su se odvijale pred atenskim insti-

57 Plutarh je napisao da je Uzeo Iseja za nastavnika u govornitvu, iako je tada Isokrat imao svoju kolu. To je, kako neki tvrde, bilo ili zato to Isokratu nije mogao platiti utvrenu nagradu za poduavanje od deset mina zbog svog siromatva, ili vie zato to je smatrao da je Isejev nain govornitva naroito moan i prilikom upotrebe u svakom sluaju uticajan. Avramo-vi prenosi iz Plutarha, Demosten 5, u Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 55. Vidjeti u: Plutarh, Usporedni ivotopisi, Demosten 5., Zagreb, 1988., III. svezak, str. 278.

58 Avramovi prenosi iz Dionysius Halicarnessei, De Isaeo, IV., u Avramovi S., Isejevo sudsko ..., str. 55.

59 Plutarh, Usporedni ..., Demosten 5., str. 278.60 Isto, str. 100.61 Roki, D. Dr, Poeci advokature ..., str. 57.

312

tucijama Hliaa i Bul. 354. g. p. n. e., otpoeo je karijeru politikog govornika, tj. politiara. Ve od 352. g. p. n. e., Demosten postaje centralna osoba atenske i vanjske i unutranje politike. U to vrijeme se nad Atenom i cijelom Heladom nadvila prijetea makedonska opasnost po nezavisnost i slobodu grkih polisa. Demosten je kao iskusan i samosvjestan politiar i iskreni rodoljub to uvidio, pa je svoju daljnju politiku karijeru i svoj utjecaj podredio cilju borbi protiv prevlasti Makedonije u Heladi i osvajake politike kralja Filipa Makedonskog.

Prvi govor koji je bio usmjeren protiv kralja Filipa, odrao je 351. g. p. n. e., drugi je odrao 344/3. g. p. n. e., a trei 341. g. p. n. e.62 To su slavni govori, to su postali uzor politikog govornitva za sva budua vremena, a koji su tri stoljea kasnije nazvani od Cicerona, Filipikama. Jasan politiki stav govorni-ka Demostena, razvidan je i u detalju iz uvodnog dijela Treeg govora protiv Filipa:

1. Mnogo se, ljudi Atenjani, gotovo u svakoj skuptini govori o nepravdama, to je Filip, otkada je s vama mir sklopio, uinio ne samo vama, ve i ostalim Grcima; nu ako i znam, da su svi govornici usprkos onome, to oni rade, spomenuli da treba i govoriti i raditi o tome, kako da se Filip svoje obijesti okani i za nju kaznu pretrpi, opet vidim, da su sve nae prilike tako zabrazdile i toliko zaputene, te se ja bojim, da, ako i jest istina, nije grijeh rei ovo: sve kad bi svi nai govornici htjeli i predlagati i vi zakljuivati, kako bi se poloaj na u budue to vie pogorao, opet mislim, da ne bi mogao biti gori, nego to je sada.63

Kao znakovit, iz istog govora, fragment, Demosten se osvre na slobodu govora:

3. Ja vas, ljudi Atenjani, molim da se ne razljutite na mene zbog toga, ako koju istinu slobodno kaem. Jer razmiljate ovo: vi drite, da je sloboda govora inae svima u dravi tako openito nuna, da ste je ustu-pili i strancima i robovima, pa se zbilja moe vidjeti, kako kod vas mnoge sluge s veom slobodom govore, to im je volja, nego u gdjekojim drugim gradovima gradjani, ali iz vijea svojega sasvim ste je izagnali.64

Demosten je 330. g., p. n. e., morao sam izai pred sud u parnici koju je pokrenuo protiv njega, njegov rival Eshin, ija se temeljna optuba zasnivala na tvrdnji da Demosten prilikom vrenja dravne slube nije poloio raun, od-nosno da je pronevjerio dravni novac. U ovoj pranici se Demosten sam branio, a prilikom obraanju sudu je istaknuo kako je njegov poloaj tei od poloaja

62 Demostenovi izabrani govori, prijevod, uvod i biljeke Stjepan Senc, u ediciji: Prievodi grkih i rimskih klasika, Matica hrvatska, svezak osmi, Zagreb, 1890., str. 192.

63 Demostenovi izabrani ..., Trei govor protiv Filipa, str. 80.64 Isto, str. 8081.

313

Eshinova radi toga jer je Eshin o njemu izrekao same pogrde, koje ljudi vole sluati i na koje se mora braniti, dok s druge strane on mora samog sebe hvaliti, a to nitko rado ne slua. Ovaj govor pred sudom, ostao je poznat pod nazivom Govor o vijencu, iz kojeg citiramo poetak uvodnog izlaganja:

1. Prije svega, ljudi Atenjani, molim sve bogove i sve boginje, da za ovu svoju parnicu od vae strane dobijem onoliko ljubavi, koliko sam ja do ovoga asa iskazivao i gradu naemu i vama svima; zatim, da vam bogovi udijele ono, to najbolje dolikuje i vama i vaoj savjesti i vaoj asti, pa da u tom, kako treba da obranu moju sluate, ne zapitate za savjet mojega pro-tivnika, jer to bi ipak bilo uasno, ve zakone i zakletvu svoju,

2. u kojoj osim svih ostalih dunosti stoji pisano i to, da jednu i dru-gu stranku jednako sluate. A to ne znai samo toliko, da se u napredak ne odluuje nita niti da se jednoj i drugoj stranci pokae jednaka sklonost, nego da se takodjer svakomu parcu dopusti, da se obrani onim redom i onako, kako mu je volja i kako je prije smislio.65Jo jednom je ovaj izuzetni ovjek politiki djelovao na svoje sugraane,

i to poslije Aleksandrove smrti 323. g. p. n. e., kada je vidio novu priliku za osloboenjem od makedonske supremacije u cijeloj Heladi. Grci su se pobunili i ustali vojskom protiv Antipatra, Aleksandrovog namjesnika u Grkoj. Posli-je Antipatrove pobjede kod Kranona 322. g. p. n. e., Atena je bila prinuena pregovarati, pa je Antipatrov zahtjev bila predaja atenskih dravnika, posebno Hiperida i Demostena. Obojica su uspjela nekako pobjei, ali ih je Antipatro-va vojska pronala i Hiperida uhvatila te dovela Antipatru gdje ga je ovaj dao smaknuti, dok je Demosten na otoku Kalauriji kod Trezena u Posejdonovom hramu prije nego ga je makedonska vojska uhvatila popio smrtonosni otrov, a to je bilo 14. X 322. g. p. n. e.66

etrdeset dvije godine kasnije, Atenjani su Demostenu podigli spomenik sa natpisom: Da je u tebe, Demostene, snaga bila jednaka duhu, nikada ne bi Grkom vladao ratoborni Makedonac.67

Najbolje je Demostenovu genijalnost i govorniku veliinu saeo slavni rimski retor i uitelj govornitva Kvintilijan, kada je rekao: Longe princeps oratorum ac paene lex orandi, dok je za Dionizija Halikarnakog i Cicerona, Demosten bio ideal govornitva i jedini koji je suvereno vladao svim sredstvi-ma govornikog izraavanja.68

65 Isto, str. 100101.66 Isto, str. XXIXXII. Plutarh, Usporedni ..., Demosten 29., str. 290291. Roki navodi da

se Demosten otrovao 12. X 322. g. p. n. e., Vidjeti u: Roki, D. Dr, Poeci advokature ..., str. 59.67 Demostenovi izabrani ..., str. XXII. Isto donosi i Roki, sa neto drugaijim prijevodom

epitafa, vidjeti u: Roki, D. Dr, Poeci advokature ..., str. 59.68 Isto, str. 59.

314

Likurg (Lukourgos) je bio atenski dravnik i govornik. Roen je oko 390. g. p. n. e. Uio je kod Platona i Isokrata. Za izuavanje povijesti advoka-ture, odnosno logografije je znaajan utoliko to je kao dravnik imao prigode drati govore pred sudom. U antici je jo bilo poznato da je napisao 15 sudskih govora, od kojih je trinaest drao kao tuitelj, a dva kao tuenik. Vodio je mo-ralan, skroman i strog ivot. Odlikovao se uzvienou stila u kojem je prevla-davala visoka patetika. U nainu govora, posebno se oslanjao na svog uitelja Isokrata. Bio je inventivno siromaan i bez stilske uglaenosti.69

Hiperid (Ipereides) je takoer bio Atenjanin i Likurgov suvremenik. Ta-koer je uio kod Platona i Isokrata. Nakon zavrenog kolovanja, posvetio se logografiji odvjetnikom pozivu, gdje je stekao veliki ugled. Kao to je bio curriculum vitae i kod jo nekih logografa, a dakako i samog Demostena, Hi-perid se kasnije aktivirao u politikom ivotu Atene u onim presudnim godi-nama za atensku i uope za helensku slobodu i nezavisnost. Bio je suradnik Demostenov u politikoj borbi protiv utjecaja makedonske stranke u Ateni. Na Hiperidov prijedlog, Demosten je odlikovan za svoje zasluge za Atenu, zlatnim vijencem 338. g. p. n. e. Meutim, u nekim pitanjima je ak bio i protivnik De-mostena, ali je uvijek ostao vijeran atenskoj demokraciji. Kao takav je poslije smrti Aleksandra Velikog, i nakon bitke kod Kranona 322. g. p. n. e., na zahtjev Aleksandrovog namjesnika Grke, Antipatra trebao biti izruen u njegove ruke, kao i Demosten, ali su obojica odbjegli iz Atene. Iste godine je uhvaen, odve-den Antipatru i pogubljen, kada je Demosten sam pred progoniteljima popio otrov. Moda ima simbolino znaenje da je Antipatar Hiperidu prvo dao od-sjei jezik, a potom ga pogubio.

Za vrijeme bavljenja logografijom, Hiperid je bio poznat kao elokventan i domiljat odvjetnik. U svojim sudskim govorima, koristio se jednostavnim pri-kazom injeninog stanja, duhovitim nastupom, vjetom upotrebom raspoloi-vih dokaza, kao i upotrebom humora gdje je to bilo mogue.70

Zbog svega toga, uvrten je u kanon desetorice najveih govornika, pa je s toga spomenut i u ovom pregledu velikih odvjetnika Helade.

U antici se Hiperidu pripisivalo 77 govora. Pseudo Plutarh autentinima smatra 52. Danas je u naslovima poznat 71 govor, ali je od svih njih samo jedan u cijelosti sauvan, i to: Obrambeni govor za Euksenipa, protiv Polieukta, na temelju kaznene prijave, dok ih je jo pet fragmentarno sauvano.71 Na alost, ostali do broja 71, poznati su samo po naslovima, izmeu kojih su: O Pirandro-voj ostavtini; U obranu Likurgove djece; U Frininu obranu zbog bezbonosti; U Harpalovu obranu; Odvjetniki govor; Protiv Higijenonta i drugi.72

69 Roki, D. Dr, Poeci advokature ..., str. 59. Leksikon antikih ..., str. 385.70 Roki, D. Dr, Poeci advokature ..., str. 60.71 Leksikon antikih ..., str. 283284.72 Isto, str. 283284.

315

Eshin (Aishines) je roen 389. g. p. n. e. u atikom selu Kotokidu. Uz Demostena, smatra se najveim politikim govornikom Atene.73 Moda je nje-govo mjesto i u kanonu desetorice najveih govornika i u povijesnom pame-nju djelom zasluga sukoba sa Demostenom, odnosno njegove optube protiv Demostena.

Eshin se nije kolovao za govornika, niti se bavio logografijom. Imao je prirodnog dara za govornika. U ivotu je bio pisar, pa glumac i ponovno pi-sar uglednih dravnika, gdje je stekao odreena pravnika znanja i politiku okretnost. Bio je voa makedonske stranke u Ateni, ali nikada nije stekao takav ugled dravnika i govornika kakav je imao npr. Demosten, njegov politiki ri-val. Svojim govorom Protiv Ktesifonta, pokuao je osporiti Demostenove za-sluge, ali je izgubio parnicu i bio prinuen otii u progonstvo.

Otiao je na Rod, gdje je osnovao retorsku kolu, gdje je i umro oko 316. g. p. n. e. Odlike njegovog stila su jasnoa i patetinost s mnotvom literarnih citata.

Sauvani su njegovi govori: Protiv Timarha; O krenju poslanike (za-stupnike) dunosti; Protiv Ktesifonta.74

Dinarh (Deinarhos) je poslijednji od govornika iz kanona desetorice naj-veih govornika. Rodio se 360. g. p. n. e. u Korintu. Doselio se u Atenu, gdje je ivio kao doseljenik slobodnjak, metek kao Lisija i Isej. Uitelj mu je bio Teofrast, Aristotelov uenik, suradnik i nasljednik na elu peripatetike kole. Poslijednji je veliki atenski i helenski logograf. Kao logograf stekao je zavidan ugled i utjecaj, te ogromno bogatstvo u velikim odvjetnikim poslovima, to su mu omoguili prisni kontakti sa makedonskim vlastima.75

Politiki je bio protivnik Demostenov, ali ga je stilski pokuao bezuspje-no oponaati. Iz sauvanih govora, oit je Dinarhov oslonac na ranije uzore, osobito na Lisiju, Eshina i Hiperida, kao i ve spomenutog Demostena, koje nije dostigao. Dokazivanje mu je slabo, tako da u optuivanju protivnika, esto posee i za vrijeanjem. Iako je uvrten u kanon desetorice govornika, Cecilije ga ne spominje u svojim estetskim prouavanjima.76

Napisao je puno forenzikih govora, ali se autori ne slau oko broja. Neki izvori tvrde da je napisao 64, a drugi 160 govora. Sauvano je est govora pot-puno, od kojih vjerojatno tri nisu njegova. Prvi je Protiv Demostena u Harpalo-voj aferi.77

73 Roki, D. Dr, Poeci advokature ..., str. 60.74 Leksikon antikih ..., str. 180.75 Roki, D. Dr, Poeci advokature ..., str. 60.76 Isto, str. 61.77 Leksikon antikih ..., str. 136138.

316

Sa ovim prikazom desetorice najveih govornika grkog svijeta, od kojih su njih sedmorica bili i istinski odvjetnici logografi, zavrena je epoha jednog vremena, vremena demokracije i slobodnog govornitva u slobodnim helen-skim gradovima. Silazna crta helenskog svijeta poinje bitkom kod Heroneje 338. g. p. n. e., kada makedonska sila osvaja slobodne grke dravice. Od tada nastupa epoha, to je u povijesti odreena terminom helenizam.

Pod ovim terminom danas razumijevamo i velika ostvarenja umjetnosti ili doprinose znanosti na euroazijskom kopnu kao i druge vrijednosti sauvane ovjeanstvu u naslijee, ali moramo ustvrditi i to da je nastupilo vrijeme de-spotskih vladavina Aleksandrovih nasljednika u dravama koje su vremenski razliito trajale. Karakteristike svih drava kojima je izvorite helenizam, bile su da je koncentracija vlasti bila u jednom ovjeku ili u uskom krugu ljudi, a da su demokratska skuptina, uprava i nezavisno sudstvo sa lanovima suda bi-ranim od skuptine, jednostavno bile stvar prolosti i dio svijeta koji se na tim prostorima Helade nee vratiti dvije tisue i dvjesto godina.

Ovaj pregled nastanka i osnovnih crta odvjetnitva u antikoj Grkoj, kao i sumarni ivotopisi desetorice najveih govornika antike dio su ope svjetske povijesti odvjetnitva. Ovaj dio svjetske povijesti odvjentitva posebno se tie i hrvatskih prostora, onih na jadranskom priobalju jer osnovane grke kolonije na Jadranskom moru, danas u sastavu Republike Hrvatske vjerojatno su po is-tom grkom (Atenskom) modelu prakticirale sudski postupak i pravnu pomo logografa strankama u takvim sudskim postupcima.

Prvi susreti grkog svijeta sa Jadranskim morem i njegovim priobaljem datiraju jo u VIII st. p. n. e. Grga Novak dokazuje te svoje tvrdnje arheolokim nalazima grke plastike i keramike na jadranskim obalama, ranije na onim ju-nim, a kasnije i na sjevernim.78 Da su Grci redovito od VIII st. p. n. e. koristili i dobro poznavali tzv. jantarski put na relaciji: Otranska vrata Hvar Trst Postojna Ljubljansko Barje i dalje na sjever, svjedoe i drugi dokazi, kao i stari pisci.79 Grki grad drava Korint osnovao je u prvoj polovini VIII st. svoju koloniju na otoku Krfu (stara grka Korkyra) u Jonskom moru. U to vri-jeme Grci nisu razlikovali Jonsko od Jadranskog mora. Nakon toga zajedniki su Korint i Krf osnovali pored kolonija na zapadnoj obali Balkanskog poluo-toka, kolonije i na Jadranskom moru, u ilirskim zemljama i to dvije: Epidam-nos 627. g. p. n. e. i Apoloniju neto kasnije. Bile su to prve grke kolonije na Jadranskom moru, a nalazile su se na sjeveru Otranskih vrata, u dananjoj Albaniji.80 Pretpostavlja se da su moda jo u VI stoljeu, Grci radi potrebe si-

78 Novak, G., Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljea, Beograd, 1962., str. 19.79 Isto, str. 19.80 Isto, str. 23.

317

gurnosti svoje plovidbe osnovali kolonije na srednjem i sjevernom dijelu Ja-dranskog mora, pa su tako Knidijci (Kniani) osnovali staru Korkiru Melainu (Corcyra Nigra = Crna Korula) i vjerojatno koloniju Herakleju, koja jo nije locirana, ali se pretpostavlja da bi se nalazila na poluotoku koji zatvara s juga Katelanski a sa sjevera ibenski zaljev.81

Dolaskom na vlast Dionizija Starijeg (410 367. p. n. e.), poinje proces stvaranja tzv. sirakukog imperija na Jadranu. U tom periodu stvorene su danas nama poznate kao najvee grke kolonije na hrvatskih prostorima koje su tono ubicirane, o emu svjedoe i izvori i arheoloki nalazi.

Na hrvatskoj obali, Grci su osnovali nekoliko kolonija, za koje tono zna-mo lokaciju, a one jesu:

Issa, na otoku Visu, sirakuka kolonija (apoika, ktsis), koju je Dio-nizije Stariji osnovao oko 389. g. p. n. e., nakon Dionizijeve smrti se osamostalila i postala nezavisan plis, sve do graanskog rata izmeu Cezara i Pompeja, kada je kao pristalica Pompeja 46. g. p. n. e. izgubi-la samostalnost i postala oppidum civium Romanorum;

Pharos, Stari Grad na otoku Hvaru, grka kolonija koju su osnovali jonski Parani s otoka Para u Egejskom moru. Izgubila je samostalnost za vrijme ilirskih ratova, krajem 3. st. p. n. e., nakon toga opet se pri-digla i sauvala urbani karakter, s tim da je u rano rimsko doba bila prefekturom salonitanske kolonije;

Krkyra, grka naseobina koju su osnovali Kniani na nekom do danas neutvrenom mjestu otoka Korule (puno grko ime Krkyra h Mla-ina, a rimsko Corcyra Nigra). U rimsko doba nije bila grad, inae bi joj se spomen bio sauvao.

Lumbarda, ime joj nije sa sigurnou utvreno, osnovana od isejskih Dorana i agrarnog je karaktera bila. U rimsko vrijeme vjerojatno u do-meni naronske kolonije, kao i Ston;

Tragrion (rimski Tragurium), isejska ktsis i vaan emporij, sastavni dio isejske zajednice (koinn) sa zajednikim civitetom (sympolitea). Poslije propasti isejske samostalnost dolazi pod rimsku vlast i kao i Issa, bio je oppidum civium Romanorum;

Eption (rimski Epetium), Stobre kraj Splita, imao je istu vezu sa Is-som kao i Tragrion, ali u rimsko doba nije postao oppidum civium Ro-manorum, nego je kao i Pharos bio sreditem jedne prefekture saloni-tanskog agera.82

81 Isto, str. 23 24.82 Sui, M., Antiki grad na istonom Jadranu, Zagreb, 2003. g., str. 60 62.

318

Ove grke kolonije (gradovi) koji su pobrojani, rezultat su prve koloniza-cije uope u povijesti ili bolje rei prvi strani prodor na nae obalno podruje.83 Kada se ova naselja podrobnije analiziraju, to nije na cilj, ni tema, dolazi se do zakljuka da su ta naselja bila gradovi i da je to prvi val urbanizacije hrvat-skog prostora. Pored kvalitete grada, grke kolonije, i to Issa i Pharos, sigurno, a za druge sa velikom vjerojatnou, moemo tvrditi da su bili i polisi (pleis). To e rei da su bili samostalni gradovi drave. Grki gradovi svoj urbanisti-ki izgled duguju Joniji sa obala Male Azije, gdje je Hipodam iz Mileta u VI. st. p. n. e., formulirao urbanistiku misao i obrazac grkog grada plisa, o emu imamo podataka iz sauvanih sudskih govora logografa i djela geografa.84 Vri-jednost ovog modela grada nije samo u geometrijskoj pravilnosti, ve i u raspo-djeli prostora u gradskom tkivu za one sadraje koji grad ine gradom. Razvoj grkog grada nije bilo samo njegovo unapreivanje kao funkcije drutva, ve se oblikovao i kao faktor zadovoljenja svih potreba graana drutvenog bia (zion politikn).85

Iz prikazanog, moe se zakljuiti da su nesumnjivo i grke naseobine na naoj obali bile gradovi i to samostalni gradovi drave (pleis). To znai da se u tim gradovima odvijao gradski i dravni ivot kao i u matinoj Grkoj, ili na obali Male Azije, ili na jugu Apeninskog poluotoka i na Siciliji. Svim tim samostalnim gradovima ili minijaturnim dravicama, svojstven je bio i sudski postupak, pa samim time i pravno zastupanje graana pred sudovima. Ovo je prvi puta da se na naim prostorima pojavljuje struno zastupanje graana pred sudovima putem pravnih zastupnika logografa, kako smo opisali u prvom di-jelu ovog rada o nastanku odvjetnitva u antikoj Grkoj. Ne treba smetnuti sa uma da su do danas pronaeni podaci i izvori o povijesti odvjetnitva, usta-novili da se odvjetnitvo rodilo u Sirakuzi, grkoj koloniji na Siciliji, odakle datiraju i prvi poznati odvjetnici logografi, a da su upravo Sirakuani znatno doprinjeli kolonizaciji naih prostora na Jadranu, posebno u Issi.

Antiko grko odvjentitvo sa svojim nositeljima logografima zacrtalo je temelje odvjetnitva uope, gdje se crta odvjetovanja protee sve do naeg suvremenog odvjentitva, bez obzira na zakonska rjeenja pojedinih drava.

Nedvojbena je injenica i ta da su logografi stvorili odreene preduvjete daljnjeg razvoja ove profesije i otvorili put rimskoj advokaturi u kojoj e od-vjetnitvo dosegnuti svoj zenit, i to ne samo za antiko vrijeme.

83 Isto, str. 94.84 Isto, str. 137.85 Aristotel jasno utvruje tko je graanin: graaninom nekoga grada nazivamo onoga tko

ondje ima sudjelovati u vijenikoj ili u sudbenoj vlasti, a gradom dravom, da ukratko rek-nem, nazivamo onu mnoinu takvih koja je dovoljna za samodostatan ivot (prs autrkeian z). Vidjeti u: Sui, M., Antiki grad ..., str. 140., 401. i 402. Aristotel, Politika, VI, 3, 4, 5, Beograd, 1984., str. 155 156. Aristotel, Politika, III, 2, 3 i 8, str. 54 56.

319

HOW DID THE PRACTICE OF LAW COME INTO THE EXISTENCE (AND WHO WERE THE MAJOR ATTORNEYS OF THE ANCIENT WORLD)

Atila okoli Ph. D.Attorney

S u m m a r y

In this paper the author presented how did the practice of law come into the existence. The law practice originates from the ancient Greece, and it developed as a separate branch of rhetoric. In the 5th century BC the first attorneys appeared in the Greek town Syracuse (Magna Graecia), Sicily. The first famous lawyers in the history were Corax and Tisias, who were the initiators of the Syracuse School of Rhetoric and court rhetoric. The profes-sional legal aid originates from Greece, where people who were familiar with the law and rhetoric represented their clients, talked on their behalf before the courts and assemblies, and drafted and wrote court defenses for their clients, in free cities that had developed gov-ernment, constitutional and political organization. However, the practice of law achieved its peak, major development and influence in the Hellenic countries in Athens, when the conditions were met, after Solons reforms. The orators appeared in Athens, as professional representatives clients attorneys that represented the clients before the Hliaaom. In the beginning they only drafted court defenses that were presented by the clients themselves because the orators could not speak before Hliaaom. These orators started to stand up as a separate profession, known as logographer. Around 460 BC the first attorneys, Corax and Tisias, wrote the first textbooks with the rules for drafting court defenses, under the title Thne retorik. The paper presents a list of best 10 ancient orators (attorneys) who are primarily Athens logographs, whose activity was related to the city of Athens. The Greek grammarian and orator Caecilius of Calacte, on the Sicily, from the 1st century AD wrote a paper On the Importance of Ten Orators Per to charaktros tn dka rtrn. Ac-cording to the later so called Canon of Ten the major Ancient logographers orators are: Antiphon, Andocides, Lysias, Isaeus, Isocrates, Demosthenes, Lycurgus, Hypereides, Aeschines and Dinarchus.

Keywords: practice of law, logograph, Ancient Greece, rhetoric, Demosthenes, Isaeus, Plutarch, history of practice of law

320

- , a

E

I-360/2009 05. - 2013. - ( 42. ).

, .

, - , - .

1 , e e () .

* : 16. 05. 2014. .1 ,

o 31. 01. 2014. 09. 02. 2014. .

*

UDC 342.5 (497.113)

321

I.

() .

- :

, , -

, .

- - .

, , :

() , -

. , ,

, : , , .

, , . 12. .

, , - . -, , , - .

322

- , , (. 177. . 1. ).

. 177. . 2. . 183. . 2. ( ), - - , .

, . 12. . 1. -, . 12. . 1. - , ( ) , - .

, -, , - . , , . 12. . 1. , - .

- , .

- , -

323

, .

, , , - . , , - . 183. . 2. , , , - , .

-, materia constitutionis, - .

, :

, (. 4. ) a priori - ;

() -, . 180. . 1. . , - - ;

, - -, -

324

, . - , - - ;

, , - , , - .

, . () , - .

II.

1. (- , ), (-) . :

1. , -... ... ... .

3. . 1. , . 2. - , , , .

325

4. . 2. - , .

12. . 1. - .

, - , , .

.

( , , , - , -) .

. (, ) - . .

. 3. - :

, , , , .

, . 12. . 1. - () .

- , , - .

. 1. . 3. , , - .

326

, . 12. . 1. .

, ( ) - :

. 99. . 177. . 1. 99. . 1. . 7. - , . 177. . 1. . , , ;

. 179. , - ... - . () ,

, - , - , , , , , .

- , , , .

. 179. - .

. 183. . 1. -, , , -, .

. 185. . 1. - , . 2. . .

327

, , - , - sui generis. - .

:

.

, - (. 3, . 4, . 12), - .

. 180. . 1. ... , -... .

2. . 1, . 3. . 4. () : (-) .

, : ,

, () -

- .

, .

.

328

- , , . , . 8. . 1. , (-) .

182. . 2. - , : -, - .

. 12. . 1. - :

, . 1. . 3. - , ,

, (. 4. . 2) (. 12. . 1).

. I. , , - .

3. O - . 182. . 1. ...., .

, . 182. . 2. , . I. - .

, - ,

329

, , - .

, - a , - .

, , .

:

; -

, . , - ;

:

) 30. 31. 1945. - - ;

) - 10. - 1945. - ;

, - , 1945. - .

, .

, - , - . 1. . 3,

330

- .

, , .

III.

. I. . II, :

() . 1, . 3. . 1, . 4, . 12. . 1, . 99. . 1. . 7, . 177. . 1, . 179, . 180. . 1, . 183. . 1. . 185, . 2. . 2. . 205. . 6, 7, 8 9,

- -, , , , , , . -

, - .

, . II., :

, , - - , - ,

, - , - .

331

PROGRAM DANA ADVOKATURE U VOJVODINI

Petak 25. april 2014. godine

19 asova prijem i koktel u prostorijama Advokatske komore Voj- vodine, Novi Sad, Zmaj Jovina 20/I

20,30 asova veera u restoranu Staro zdanje

Subota 26. april 2014. godine

12 asova Sveana akademija Skuptina AP Vojvodine, Novi Sad, Banovinski prolaz bb

13 asova koktel Klub poslanika, Novi Sad, Banovinski prolaz bb

oko 20,00 asova Sveani koktel Sveani saloni na Petrovaradinskoj tvravi

Nedelja 27. april 2014. godine

U prepodnevnim asovima odlazak gostiju

332

POZDRAVNI GOVOR PREDSEDNIKA ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE

Dame i gospodopotovane koleginice i kolege,Otvaram Akademiju povodom Dana advokature Advokatske komore Voj-

vodine i pozdravljam Potpredsednika Skuptine Autonomne pokrajine Vojvo-dine gospodina Milivoja Vrebalova, predstavnika Meunarodne unije advokata gospodina Nenada Janievia i sve predsednike i visoke predstavnike advo-katskih komora iz inostranstva, predsednika Advokatske komore Srbije i sve predsednike i visoke predstavnike advokatskih komora iz sastava Advokatske komore Srbije, goste iz zakonodavne, sudske i izvrne vlasti, Univerziteta, sve advokate i advokatske pripravnike, sve nae prijatelje koji su danas ovde sa nama i zahvaljujem se svima to ste se odazvali naem pozivu da zajedniki obeleimo nae Dane advokature.

Sto trideset devet godina postojanja advokature u Vojvodini ozbiljan je i dovoljan razlog za obeleavanje uspeno do sada preenog puta.

Advokatska komora Vojvodine danas obeleava 139 godina od osnivanja i 266 godina postojanje advokature na teritoriji dananje Vojvodine.

Da se podsetimo: Za podruje Vojvodine 1. januara 1875. godine osnova-ne su komore u Subotici, Segedinu i Temivaru, a 3. marta 1921. godine osno-vana je Advokatska komora sa seditem u Novom Sadu kao delimini sukcesor komora u Subotici, Segedinu i Temivaru.

Za vie od jednog veka, advokatura Vojvodine izrasla je u samostalnu i nezavisnu profesionalnu organizaciju koja danas ima 1.831 advokata i 596 advokatskih pripravnika.

Mnogi advokati u ovom dugom periodu svojim angaovanjem kako u sa-moj Komori tako i van nje, dali su svoj doprinos afirmaciji advokature u prav-

333

nom ivotu ovog podruja i njihova imena upisana su kao luonoa u istoriju vojvoanske advokature.

Buduim generacijama advokata, ostae ne samo obaveza da slede i ou-vaju, ve i unaprede sve ono to je Advokatska komora Vojvodine od svog na-stanka do danas postigla, uz obavezu da ideali humanosti, pravinosti, pravde i slobode budu i dalje putokaz u njihovom svakodnevnom radu.

Ponosni smo to smo deo istorije advokature Vojvodine.

Sran Sikimi,predsednik Advokatske komore Vojvodine

DANI ADVOKATURE ADVOKATSKE KOMOR VOJVODINE

26. april 2014. godine, Skuptina AP Vojvodine

Potovane dame i gospodo,Danas imam izuzetnu veliku ast a samim tim i zadovoljstvo da Vas po-

zdravim u ime Skuptine AP Vojvodine i u moje line ime.Veliki poeta eli kae: Ljudi su daleko od savrenstva: dobri su nemoni,

moni su bez dobrote, mudrima nedostaje ljubav, a onima koji vole nedostaje mudrost.

Zadatak advokata je zadatak svih delatnika da zatite nemone, da prue institucionalnu zatitu, a to moe biti samo zatita kroz potovanje vladavine prava. Jer, kako kae latinska izreka: Narod moe biti moan, samo tamo gde vladaju zakoni. Postavlja se pitanje koliko je narod moan.

Pravo nas ui i da je svaki javni delatnik, da je svaki nosilac dravne funkcije uvek sluga. Ne zaboravimo da latinska re ministar znai upravo to sluga. A da li je to ba uvek tako?

Zadatak advokata je da sistem meri prema pravdi. Zadatak politiara je da razume drutvene procese da razume da se ispod privida politikog ivota dogaa stvarni ivot. I zato, svet je nezamisliv bez zakona, bilo da je to svet prirode ili svet ljudi. Pravo je osnova itavog ljudskog drutva, na njemu se za-snivaju odnosi meu ljudima: gde je drutvo, tu je i pravo.

Bez sistematskog, opterairenog i poznatog prava, bez predvidljivog op-teg sudskog potupka, ideja pravde ostaje prazna ljuska i prazan pojam.

Pravna kultura zahteva autentinost institucije; zahteva pravosue koje se temelji na znanju, integritetu i dostojnosti. I pravnoj sigurnosti i nepristrasnosti.

334

Samo u takvom ozraju moemo verovati da se pravo nee nai u opreci sa pravdom i istinom; da se forma nee nai u opreci sa sutinom.

Na je zadatak, zadatak svih nas koji radimo na zatiti opteg dobra i javnog interesa, koji radimo na zatiti nemonih, socijalno iskljuenih i esto pravno nevidljivih, da uinimo sve da ideal vladavine prava postane temeljna vrednost naeg drutva.

Da uinimo sve da potovanje zakonitosti, dostupnost pravdi, da sloboda i jednakost, zatita, unapreenje i promocija prava oveka i graanina postanu temeljne vrednosti naeg drutva.

Da sloboda i dostojanstvo oveka postanu neprikosnovene vrednosti na-eg drutva.

Advokatska komora Vojvodine je tim zadacima posveena poslednjih 139 godina. Svi zajedno Vam moramo pomoi da ne posustanete.

Da nikad ne bude naslova u novinama VLAST SE SVE VIE MEA U RAD SU-DOVA I TUILATAVA.

Milivoj Vrebalov,potpredsednik Skuptine AP Vojvodine

335

,

*

XVIII XIX , , .1 . , . ! - - intra parietes, . , . , - , , .

. , , . , , - .

1822. , XVII . -

* 26. 2014. . - 125. .

1 (17431809), (18061856), - (18221889), (18261901), (18331920) (18431875).

UDC 34:929 Ignjatovi J.

336

, . , . 1847. . . 1848. , , . - , . . , , , - , .2 1853, , . - . 1856. , 1858. - . 1861. , . . , -, . . - , , , - ,3 , 1867, , .4 1879. . 1889.

- . 1824, - -. - .5 - -

2 , ., , - , XVII, 1, 1969, 141145.

3 , , , , , . 1875. . : , , , , .

4 , ., , , , 1988, 113.5 , ., , ,

, , XLII, 14, 357375.

337

, , - , , . , , , - , , , . , , .

- . - . 1848. , , . - , . - . , , . , . , . , - . Legio nigra, . , , - - - . -, 6. , .7 - , - . ,

6 , ., , op. cit., 118.7 , . ., , ,

, 2006, 135137.

338

-- .

, - , , . , , , .

, , , , , - , , , .8 , , - , ,9 , , , , -, 10.

- , . -, , , , , , , 11.

, , , , .12

. - . .13 , , :

8 , ., , , , 1953, 355356.9 , ., , , , 1965, 133, 235.10 , ., , , , 1913.11 , . ., , , , , , 1958, 151.12 , ., Ibidem, 142.13 , ., (2), , , ,

1988, 249.

339

, ... .

. . , - , , , Jugendstreich?14

, . 1849. , , -, ( - ) , 15. , -, - . , , . , .

, . , , , - , . , , , , 16.

14 , ., Ibidem, 182.15 , ., Ibidem, 78.16 , ., Ibidem, 134, 168, 250.

340

- , ( ).

, , -. , . , . . , - . , - , , , ( ). ( ), ( ). , , - , , : , ( ). , , , , , ( ). , .

. , , . , , , ( ). , , , , , , - .

, - : , , -

341

, , , . , , , , , , , -, , . , , , , - , , , , , .

, . , -, , - , , !

, , , - . , , , , , - , . , . , , , , . , - , , .

, - , , , , - .

342

PRAVNI AFORIZMI

RUDOLF JERING JE U XIX VEKU REKAO DA NEMA GORE NEPRAVDE OD ZAKASNELE PRAVDE. POTVRDA JE STIGLA DVA VEKA KASNIJE.

ZAMAH NAELA JEDNAKOSTI BIO JE TOLIKO SNAAN, DA JE IZAZVAO RASELINE.

SVE POBEDE OPOMINJU, NEKE BEZ GLASA.

KAD SU NAS POPISALI, OSEALI SMO SE IZGUBLJENO.

ONI KOJI VAS PRATE, NE DOLAZE VAM NA ISPRAAJ.

NA POSLEDNJOJ RASPRAVI U KARIJERI, ADVOKAT JE ZATRAIO ODLAGANJE.

NARUENE PRESUDE IMAJU SAMO JEDNU SLABU KARIKU. SUTRANJI DAN.

LJUBAV JE SLEPA SVE DOK NE SEDNE NA OPTUENIKU KLUPU.

NEKI SVEDOCI IMAJU PROBLEMA SA ZABORAVNOU, NEKI SA VIKOM PAMENJA.

AKO CELOG IVOTA IZGARATE ZA PRAVDU, A LINO NE ISKUSITE NEPRAVDU, REEN JE SLUAJ MAKE SA TUIM REPOM.

Autor Miroslav Zdjelar,

advokat u Novom Sadu

343

28. 03. 2014.

1. (:0404981890004), , - 04. 04. 1981. 09. 05. 2014. - , , 5.

2. (:0204984805009), , 02. 04. 1984. 09. 05. 2014. , , , 2, .

3. (:2409979885043), , 24. 09. 1979. 09. 05. 2014. , , 167, L-14.

4. (:2304984820026), , 23. 04. 1984. 09. 05. 2014. - , , 78/V.

5. (:1209981820428), , 12. 09. 1981. 09. 05. 2014. , , 13.

6. - , 17. 04. 1981. , - - , , 09. 05. 2014. , .

7. - , 29. 07. 1990. , -- , , 09. 05. 2014. , .

8. - , 03. 03. 1990. , -- , , 09. 05. 2014. , .

344

9. - , 04. 07. 1990. , -- , , 09. 05. 2014. , .

10. - , 01. 12. 1988. , - , , - 09. 05. 2014. , .

11. - , 12. 06. 1984. , - - , , 09. 05. 2014. , .

12. - , 05. 07. 1988. , -- , , 09. 05. 2014. , .

13. - , 02. 01. 1988. , -- , , 09. 05. 2014. , .

14. - , 11. 05. 1976. , - , , 09. 05. 2014. , .

15. - , 10. 07. 1984. , - - , , 09. 05. 2014. , .

16. - , 23. 07. 1990. , - - , , 09. 05. 2014. , .

17. - , 07. 08. 1990. , -- , , 09. 05. 2014. , .

18. - , 26. 06. 1987. , - - , , 09. 05. 2014. , .

19. - , 27. 03. 1990. , - - , , 09. 05. 2014. , .

20. - , 13. 07. 1986. , -- , , 09. 05. 2014. , .

345

21. - , 05. 04. 1983. , - , , 09. 05. 2014. , .

22. - , 14. 06. 1990. , -- , , 09. 05. 2014. , .

23. - , 23. 01. 1987. , - - , , 09. 05. 2014. , .

24. - , 07. 02. 1989. , - - , , 09. 05. 2014. , .

25. - , 31. 12. 1984. , - - , , 09. 05. 2014. , .

26. , 21. 01. 1987. , - , , 09. 05. 2014. , .

27. - , 22. 06. 1985. , -- , , 09. 05. 2014. , .

28. - , 30. 04. 2014.