ISSN 1330–4747ČASOPIS HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA | BROJ 205

LISTOPAD 2017. | CIJENA 22 kn

9 771330 474007

00717

Intervjui

Zlatko Tanodi, Tibor Szirovicza, Luka Čapeta, Meritas, My Buddy MooseKoncerti

Kanadska večer Cantus Ansambla, Psihomodo pop UnpljugdTema

Hard Time, M.O.R.T. i Buđenje kao uvertire stranim zvijezdama

In memoriam Branko Lazarin

Odlazak samozatajnog skladatelja

In memoriam Pero Gotovac

Muk nakon bujice fioritura

Ljetni festivali

Osorske glazbene večeri, Dubrovačke ljetne igre, Novalis Zadar&Zagreb, Festival dalmatinskih klapa Omiš, Medvedgradske ljetne večeri

Prvi dio trilogije Siniše Škarice

Tvornica glazbe (Priče iz Dubrave)

2

UVODNIKRIJEČ UREDNICE

Poštovane čitateljice, po-štovani čitatelji,

ovo je naš prvi poslijeljetni broj posvećen velikanima koji su nas zauvijek na-pustili, skladateljima Peri Gotovcu i Branku Laza-rinu. Iako vam ljeto sada djeluje kao »lanjski snijeg«, na ovim stranicama osvje-žit ćemo vaša sjećanja na najrazličitije ljetne glazbe-ne događaje, ali i produ-biti vašu informiranost na

općem planu zbivanja. Ako nam je promaknuo ijedan događaj još od pro-ljetnih dana, nemojte zamjeriti; bitno je ne zao-bići ga i objaviti sada, jer nam je važno ne toliko da budemo aktualni, koliko da detaljno i pro-blemski predstavimo događaje i pojave na na-šoj glazbenoj sceni. Ono što svakako u ovom broju ne treba propustiti jesu razgovori s dvo-jicom skladatelja različitih naraštaja koji unutar predsjedništva HDS–a brane »ozbiljne« glaz-bene boje: Zlatko Tanodi govori o svojem isku-stvu na razmeđu zabavnjaka i »ozbiljnjaka« te o radu na glazbi za novo uprizorenje Krležinih Glembajevih na 68. Dubrovačkim ljetnim igra-ma, dok njegov mlađi kolega Tibor Szirovicza najavljuje prvu ovojesensku Glazbenu tribinu u Opatiji pod svojim umjetničkim vodstvom. Od »zabavnoglazbenih« tema vrijedi izdvojiti intervjue s grupama Meritas i My Buddy Mo-ose i porazmisliti o relativnosti važnosti jezika na kojem stvaramo: dok prvospomenuti žen-ski dvojac oko dvadesete obljetnice djelovanja razmišlja o tome da počne pjevati na njemač-kom, drugi — riječki četverac nakon trinaest godina postojanja i četvrtog albuma ne odu-staje od isključivo engleskog jezika u svojem glazbenom izričaju. Sve je to hrvatska glazba, složit će se veterani Bambi Molesters koji su odavno odbacili dvojbe u pogledu jezika jer ga u svojem instrumentalnom, tzv. surf–roc-ku i ne trebaju; oni sigurno kroče svojim slo-bodnim muziciranjem svijetom. Njihov nastup na »krovu grada«, na Medvedgradskim glaz-benim večerima, uz Kries i Amiru Medunjanin obilježili su ovoljetni program na kopnu uz ur-bani niz bendova na još jednom doslovnom krovu — onom Muzeja suvremene umjetnosti u ciklusu Ljeto u MSU.

Ako još niste, pošaljite nam sada svoje ko-mentare, primjedbe i prijedloge na elektronič-ku adresu cantus@cantus.hr ili na broj telefona 01/48 25 360. Uvijek smo raspoloženi za raz-govor, zato nam se slobodno javite.

Ugodnu i kreativnu jesen u ime uredništva želi vam

Jana Haluza

glavna urednica časopisa Cantus

U p o v o d u 2 0 g o d i n a a k c i j e K u p u j h r v a t s k o H r v a t s k e g o s p o d a r s k e k o m o r e

Brojna poznata lica u akciji #slušamhrvatskoDogađanje na glavnom zagrebačkom trgu privuklo je velik broj zainteresiranih za hrvatsku glazbu

Pišu: Josip Radić i Aleksandra Marković

S tručna služba ZAMP Hrvatskog druš-tva skladatelja bila je dio kampanje Slušajmo hrvatsko! održane 21. i 22. rujna u povodu 20. godišnjice akcije Kupujmo hrvatsko. U suradnji s glaz-benim udrugama izvođača (HGU,

HUZIP) i diskografa (HDU, ZAPRAF), cilj kampanje bila je promocija domaćih glazbenika i njihova stvaralaštva

koji, kao dio glazbene industrije, sudjeluju u rastu i razvoju hrvat-skoga gospodarstva.

Niz djelatnosti

Birajući i slušajući hrvatsko, ku-pujući ulaznice za koncerte i uži-vajući u glazbi s legalnih izvora, podupire se trud i talent autora i glazbenika, ali i cijelog niza dje-latnosti povezanih s glazbenom industrijom: diskografa, tehničara, medija, koncertnih organizatora, agencija za marketing i odnose s javno-šću, ugostitelja, prijevoznika, hotelijera, zaštitara...

Svoju potporu akciji #slušamhrvatsko dale su hrvatska predsjednica Kolinda Grabar–Kitarović te potpred-sjednica Vlade Martina Dalić, a druženju na Trgu bana Jelačića pridružili su se brojni poznati glazbenici i au-tori. U glazbenom dijelu nastupili su Mia Dimšić i Da-mir Kedžo, a među poznatim licima našli su se Kruno-slav Kićo Slabinac, Jurica Pađen, Nenad Borgudan,

Ivan Dečak, Sanja Doležal, Antonia Šerić Tonka, Juri-ca Popović, Saša Lozar, Max Hozić, Zvonimir Bučević Buč, Mladen Puljiz, glumac Goran Grgić, novinar Zo-ran Šprajc i mnogi drugi.

Hvala svima

»Lijepo je kad ljudi pridonose hrvatskom gospodar-stvu kupujući domaće proizvode. Ja ih također kupu-jem, ali ne iz patriotizma, nego zbog kvalitete. Jedna-ko tako smatram da postoji kvalitetna hrvatska glazba. Hvala svima koji hrvatsku glazbu slušaju, emitiraju ili dolaze na naše koncerte te tako podržavaju naš rad«,

izjavio je Jurica Pađen.

»Živim od glazbe, a živi i puno mo-jih prijatelja glazbenika. I svaki put kad dođemo na neki koncert, svje-sni smo koliko su bitni ljudi oko nas koji čine tu našu glazbu i naš zvuk. Da bi bend dobro zvučao, sve drugo mora štimati. Pavel ima osam člano-va, ali znamo da je najvažniji onaj de-veti — ton–majstor. Pozivam sve da slušate hrvatsko, pohodite koncerte hrvatskih glazbenika i poduprete hr-vatsku glazbenu industriju koju, osim glazbenika, čine i ton–majstori, me-

nadžeri, dizajneri, promotori i mno-gi drugi čiji posao osiguravate upra-vo podupirući do-maću glazbenu industriju«, poruči-la je Antonia Šerić Tonka.

Svoju potporu akciji #slušamhrvatsko dala je i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar–Kitarović

Nenad Borgudan iz grupe Detour

»Pozivam sve da slušate hrvatsko«, poručila je Antonia Šerić Tonka

Gdje se sluša dobra glazba, tu je uvijek Sanja Doležal

3

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

I n m e m o r i a m B r a n k o L a z a r i n (Blaškovec pokraj Sv. Ivana Zeline, 22. kolovoza 1940. — Zagreb, 20. srpnja 2017.)

Odlazak samozatajnog skladateljaSamosvojan, pedantan, u svojim glazbenim idealima uvijek dosljedan, ali skroman i samozatajan — takav je bio umjetnik i čovjek Branko Lazarin

Piše: Višnja Požgaj

P rerano nas je, u 77. godini, 20. srpnja, na-pustio istaknuti član Hrvatskog društva skladatelja Branko Lazarin. Bio je široko

obrazovan skladatelj, pedagog i pu-blicist. Samosvojan, pedantan i svojim glazbenim idealima uvijek dosljedan, ali skroman i samozatajan. Krasio ga je dubok i iskren stvaralački izraz izgra-đen na temeljima respektabilnih škola. Kompoziciju je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Stjepa-na Šuleka, a usavršavao se na Visokoj državnoj glazbenoj školi u Kölnu kod Milka Kelemena. Uz skladanje gotovo je četiri desetljeća bio pedagog, najpri-je na Muzičkoj školi Pavao Markovac (1971.–1980.), a zatim docent i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (od 1980. do umirovljenja 2010. u trajnom znanstveno–nastavnom zvanju redo-vitog profesora za teorijske glazbene predmete na I. Odsjeku za kompoziciju i glazbenu teoriju).

Mnoge generacije glazbenika, muzi-kologa i skladatelja pamte ga kao pre-danoga profesora teorijskih predme-ta, koji je svojim đacima temeljito, do-sljedno i s puno duha prenosio svoje znanje, potičući njihovu ljubav prema umjetnosti. Bavio se i glazbenom pu-blicistikom. Objavljivao je osvrte, kritike, polemike, referate i eseje na Trećem programu Radio Zagreba (Hrvatskoga radija) te u Studentskom listu, Telegra-mu, Vjesniku, časopisu 15 dana, Muzi-ci, Svescima, Primijenjenoj psihologiji, Enciklopediji. Napisao je i dva udžbeni-ka Solfeggia za osnovnu muzičku ško-lu te bio recenzent na nizu tuđih udž-benika i priručnika s područja teorijskih glazbenih disciplina i glazbene kulture.

Predani profesor

Branko Lazarin bio je i društveno anga-žiran, ne samo kao član HDS–a, nego i Hrvatskog društva glazbenih teoretiča-ra, te stručnih povjerenstava za dodjelu nagrada iz kompozicije Fonda Stjepan Šulek i Natječaja za poticanje hrvat-skog glazbenog stvaralaštva Ministar-stva kulture RH. Bio je i član uredniš-tva notnih izdanja Ars Croatica HDS–a i odbora festivala Dani hrvatske glazbe. Za svoj skladateljski rad, koji obuhvaća orkestralna, komorna i ponajviše zbor-ska djela, dobio je nekoliko nagrada i

priznanja. Primjerice, za skladbu Sunce naše, roža zlata za mje-

šoviti zbor na stihove Dra-gutina Domjanića, za-

tim Noć i jutro za dječji zbor i klavir na stihove Vesne Parun te tro-glasne dječje zborove na stihove Zvonimira Baloga.

Raznorodan opus

Od ostalih djela valja spomenuti Simfoniju, Kvintet za klarinet i gu-dački kvartet, Tri krokija

za četvoricu (za violonče-lo, saksofon, klarinet, trom-

bon i klavir), Muziku za violinu i klavir, Skice za duhački trio,

Cantus za obou, Sonati-nu i Deset bagatela za

klavir, Sedam prelu-dija za orgulje, More

na stihove Josipa Pupačića za mje-šoviti zbor, dvije

mise za mješoviti zbor uz orgulje, dječju misu za dvoglasni dječji zbor uz orgulje, Marul za mješoviti zbor i njegova inači-ca za žensku klapu na stihove Ane La-zarin, Zdravo, Marijo za mješoviti zbor i Magnificat za mješoviti zbor uz orgu-lje. Napisao je i nekoliko skladbi objav-ljenih u hrvatskoj liturgijskoj pjesmarici Pjevajte Gospodu pjesmu novu, kao i obrade narodnih napjeva za tamburaš-ki i harmonikaški orkestar te za sakso-fon i klavir.

Tih i nenametljiv

Godine 2014. Cantus je objavio autor-ski album Branka Lazarina s izborom najboljih njegovih skladbi. To su Passa-caglia za gudače — u izvedbi Simfo-nijskog orkestra HRT–a pod ravnanjem Mire Belamarića, Tri stavka za saksofon — u izvedbi Tomislava Žužaka, From My Diary za kvartet saksofona — u izvedbi Zagrebačkog kvarteta sakso-fona, Divici Mariji za mješoviti zbor — u izvedbi New London Chamber Cho-ir pod vodstvom Jamesa Wooda, Tri eseja za puhački orkestar — u izvedbi Simfonijskog puhačkog orkestra HRT–a pod ravnanjem Dragana Sremca i Gudački kvartet — u izvedbi Gudač-kog kvarteta Porin.

Na komemoraciji održanoj 4. listopada u dvorani HDS–a sa zakašnjenjem od nekoliko mjeseci, budući da je Bran-

ko Lazarin preminuo usred ljeta kad su mnogi članovi HDS–a bili odsutni, taj-nik HDS–a Antun Tomislav Šaban je u nazočnosti obitelji, prijatelja, kolega i pokojnikovih poklonika podsjetio na ti-hog i nenametljivog kolegu, svojim dje-lima uvijek prisutnog i vjernog Druš-tvu. Doktor prava i skladatelj Ivo Josi-pović sa zahvalnošću se prisjetio svo-jega uzornog profesora koji je bio sa-mozatajan, ali vrijedan i suptilan čovjek, te je svojim đacima otvarao bezgranični svijet mogućnosti. Zahvaljujući upravo njemu, Josipović je i odabrao glazbu za svoj drugi poziv. Publicist Krešimir Brlo-buš svoje je polustoljetno prijateljstvo s Brankom potkrijepio citatima iz njego-vih izvanrednih tekstova koji govore o smislu glazbe i njezinim tajnama, o od-govornosti glazbene kritike, o slušanju glazbe i mnogo drugih stručnih i filozof-skih misli.

Na kraju se oglasila i Lazarinova dirljiva i u osnovi sjetna glazba. Naime, jednu od njegovih posljednjih skladbi, Kvartet za obou, klarinet, fagot i klavir (Largo–Lento–Moderato), uzorno su izveli obo-ist Branko Mihanović, klarinetist Doma-goj Pavlović, fagotist Žarko Perišić i pi-janistica Srebrenka Poljak, potvrdivši kako je Branko Lazarin ostavio dojmljiv trag u glazbenoj kulturi Hrvatske.

Još je ovoga proljeća Branko Lazarin pripremao praizvedbu novog djela sa Zagrebačkim puhačkim triom i pijanisticom Srebrenkom Poljak na Muzičkom biennalu Zagreb

Branko Lazarin

4

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

I n m e m o r i a m P e r o G o t o v a c (Zagreb, 12. veljače 1927. — Zagreb, 21. rujna 2017.)

Otišao je prijateljNa vijest o smrti nije bilo ama baš nikoga tko nije u tom trenu zašutio, povukao se u neki kut, pustio suzu...

Piše: Jagoda Martinčević

U četvrtak, 21. rujna u 91. godini napustio nas je Pero Gotovac. Skladatelj, dirigent, urednik, organiza-tor, pjesnik… prija-

telj. Na vijest o smrti koja se brzinom munje proširila Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu koje je te večeri okupilo brojan glazbeni svijet, nije bilo ama baš nikoga tko nije u trenu zašu-tio, povukao se u neki kut, pustio suzu. Meni kao da nije bilo jasno da Pere više nema. Još koji dan prije razgovarali smo telefonom, šalili se i pomalo »sva-dili«, kao i uvijek.

Bogati, Jagoda...

I kao i uvijek jedva sam dolazila do ri-ječi od Perinih bujnih kanonada, bujica fioritura kojima je tumačio ono što mu je bilo važno reći. A sada — muk. Tog vitalnog, duhovitog, pametnog čovjeka više nema i nikad više nećemo razgo-varati, ni susretati se prema dogovoru ili slučajno. Nikad mu više neću moći komplimentirati na savršeno uglađe-nem, elegantnom izgledu (hvala njego-voj Ljerki), nikad više rasprava o oče-vu Eri koji poznajem gotovo kao i Pero vječno na brani-ku Jakovljeve ostavštine. N i k a d v i š e tele-

fonskog upita: »Bogati, Jagoda, ma tko je ono pjevao tad i tad s tim i tim…«

I sad valja napisati ono što se zove In memoriam, a meni se još uvijek čini da pišem o živom čovjeku. Odakle početi i kako završiti opis glazbenika koji je sve svoje talente, a bilo ih je mnogo, tako neštedimice rasipao beskrajnim glaz-benim puteljcima. Notorna je činjeni-ca da je rođen kao sin velikoga Jako-va, kao što je notorna i istina da se ci-jeli život brinuo o očevoj glazbi, no isto je tako bjelodano da je sam, mimo Ja-kovljeva imena, ostvario karijeru vrijed-nu poštovanja. U dirljivom zapisu o ocu prisjetio se dragocjenih savjeta »sta-rog«, rijetkih i utoliko dragocjenijih po-hvala, odnosa Očeva i Sinova, točno je tako napisao velikim početnim slo-vima, o odnosu koji je nazvao »gotov-čevskim«… Iz tih ranih uspomena mo-gla se prepoznati inicijacija Pere glaz-benika koji je prije glazbe birao i me-dicinu, i ekonomiju, i književnost, i tko-zna što još; na kraju je prevladalo ono s čim je odrastao, za što je bio genetski predodređen.

Nemirni duh

I tako je nakon studija na Muzičkoj aka-demiji, a uz prethodnu dragocjenu po-duku Marka Tajčevića, Albe Vidakovi-ća i Stanka Šimunića, diplomirao na odjelu teoretsko–folklornoga smjera s

temom iz etnomuzikologije kod Vinka Žganeca. U počet-

ku skladateljskog puta slijedio je na neki na-čin očeve stope i sklonost zborskoj glazbi, no nemi-ran duh tjerao ga je u potragu za drugim izričajima. Diskografska tvrt-ka Jugoton bila je kotač zamašnjak u svemu što je Pero Gotovac ra-dio do posljednjeg

daha. Ubrzo je po-stao jedan od najcjenje-nijih urednika, onaj koji

je znao prepo-znati i glas i

sklad-bu

i finalnu realizaciju tonskoga zapisa. Otkrivao je i podupi-rao talente različitih glazbe-nih svjetova, od Miše Kova-ča do Ibrice Jusića, i istovre-meno skladao, upućujući neke uratke točno određe-nim interpretima: Ivi Robiću, Vici Vukovu, Ani Štefok, Dra-gi Mlinarcu, Ibrici… Popular-na glazba, šansona, kajkav-ska popevka, scenska i film-ska glazba, ona za TV seri-je, zborska i duhovna, kao i ona za tambure i klape, glaz-ba za djecu, naposljetku i le-gendarna Diskothalia dram-skih i pjesničkih zapisa…, tkozna što sam zaboravila iz tog čudesno raskuštra-nog puta svestranoga Pere koji se nadobivao i nagrada, odličja i priznanja, uvijek za-služeno od publike, struke i službenih komisija i ocjenji-vačkih sudova.

Aktivni član Društva

U međuvremenu put ga je odveo i do Gradskog kazali-šta Komedija u kojem je proveo mnoge godine kao dirigent tuđih, ali i vlastitih djela, poput Novele od Stanca i djela Trenk iliti divlji baron. Iz Komedije je oti-šao u mirovinu 1996., no ostao je trajno i aktivno prisutan u Hrvatskom društvu skladatelja, kao predsjednik, dopred-sjednik i član Predsjedništva. Poseb-no se zalagao za nakladnički segment Društva, znajući kolika je važnost i du-govječnost tiskane glazbe kao partitu-re ili nosača zvuka. Svaka Perina pri-sutnost na Skupštinama Društva ili tra-dicionalnim Tribinama s kolegama uvi-jek je nosila živopisno obilježje sudio-nika bez dlake na jeziku. Nitko mu to nije zamjerao, štoviše, odaziv na njego-vu Tribinu u povodu 90. rođendana u veljači ove godine pokazao je koliko ga kolege simpatiziraju.

Prijateljska glazba

Peru Gotovca, čovjeka britka uma, ve-dra duha i oštra jezika nije se moglo ne voljeti. U jednoj osobi utjelovio je znal-ca, gospodina, ironika, dobronamjerni-ka…, uvijek prijatelja. Takva mu je bila i glazba, ona najpopularnija za kultne TV serije Naše malo misto i Velo misto, hi-tovi poput Balade, Finili su, Mare, bali, Zemljo moja, peckave šansone jed-

ne Mačke, Celuloidnog pajaca, songa Još uvijek ne znam neke važne stvari ili ljupke dremljive kajkavske popevke Mesec, seno i noć, Kukuruzi se njišu, možda najljepša Na vanjkušeku gla-va prema tekstu Waltera Neugebau-era. Uvijek je radio s majstorima tek-sta: Zvonkom Golobom, Dragom Bri-tvićem, Tomislavom Zuppom…, ali i s velikanima dramske riječi u legendar-nim dubrovačkim predstavama, poput Areteja i Kristofora Kolumba M. Krleže, Edipa i Edipa na Kolonu Eshila, Života i smrti kralja Eduarda II. B. Brechta, kao i Macbetha W. Shakespearea u kojem je uglazbio bardov 66. sonet Sit sve-ga toga. Trajnim znakom toga kazališ-nog poslanja ostao je song Ne dajte da vas zavedu iz Brechtova djela, gotovo kao moto Perina života i djela. Nije se dao zavesti.

I Pero Gotovac i hrvatska glazba u ne-koliko su desetljeća brodili istim mo-rem. Sve što je učinio ostat će na čast umjetnosti koju je primio u naslijeđe i takvom je čuvao do zadnjega. A nama koji smo imali povlasticu poznavati ga, ostavio je naputak kako živjeti pošteno, dostojanstveno i sretno, unatoč svim nedaćama koje nas s vremena na vri-jeme sustižu. Mislim da je Pero bio sre-tan čovjek.

Ibrica Jusić pjevao je njegove pjesme na komemoraciji u HGZ–u i na posljednjem ispraćaju na zagrebačkom krematoriju

Pero Gotovac i Ibrica Jusić mnogo su surađivali stvarajući nove skladbe

5

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

Komemoracija Peri Gotovcu u Hrvatskom glazbenom zavodu 26. rujna 2017.Posljednji pozdrav omiljenom glazbeniku

U utorak, 26. rujna, održana je komemoracija Peri Gotovcu u Hrvatskom glazbenom zavo-du. Uz obitelj, pristigli su brojni prijatelji i su-radnici Maestra koji su s njim dijelili više od pet desetljeća zajedničkog života. Susretale su se uspomene koje su neki bili voljni i jav-

no podijeliti. Radojka Šverko prišapnula je kako joj je upravo Pero Gotovac kao šesnaestogodišnjakinji pomagao pri prvim pjevačkim koracima. Gotovo svatko od prisutnih imao je što reći kao zadnji pozdrav omiljenom glazbeniku kojega smo se prisjetili i kratkim filmom obasjanim Perinim vječnim osmijehom i raskriljenim rukama.

Davne Perine Komedijine godine evocirao je novi ravnatelj toga kazališta, dirigent Krešimir Batinić, o Perinu životu i djelu go-vorila je Jagoda Martinčević, a bogato djelovanje umjetnika na svim poljima glazbenosti emotivno je opisao tajnik Hrvatskog društva skladatelja Antun Tomislav Šaban, pročitavši na kraju i pjesmu Moto posvećenu Zvonimiru Golobu iz knjige Mikro-portreti — Moderato cantabile, posljednjeg umjetničkog urat-ka Pere Gotovca.

I glazba je ispunila In memoriam, na početku i na kraju stavci iz Mise delmate u izvedbi članova Zbora Hrvatske radiotelevizije te dva Perina songa Oče naš u interpretaciji Drage Mlinarca i an-tologijski Ne dajte da vas zavedu u uvijek snažnoj izvedbi Ibrice Jusića. (J. M.)

Emotivnim je tekstom skladateljevo široko polje djelovanja opisao glavni tajnik HDS-a Antun Tomislav Šaban

Udovici Ljerki Marković Gotovac sućut je izrazila i Gabi Novak

Seadeta Midžić, Miro Ungar i Radojka Šverko među publikom komemoracije

6

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

D a n H r v a t s k o g g l a z b e n o g z a v o d a , 1 8 . t r a v n j a 2 0 17. , o v e g o d i n e u z n a k u v e l i k e o b l j e t n i c e

190 godina Hrvatskog glazbenog zavodaKoliko je ta naša najstarija glazbena institucija posvećena glazbi doista stara? Dovoljno je zamisliti Verdija i Wagnera kao četrnaestogodišnje dječake te Chopina, Schumanna, Liszta i Bellinija kao sedamnaestogodišnjake, kad se na Gornjem gradu u Zagrebu osnovalo društvo s ciljem da djeluje u smjeru ljubavi za glazbu

Piše: Đurđa Otržan

H rvatski barokni an-sambl održao je 8. travnja 2017. u velikoj dvorani HGZ–a kon-cert u sklopu prosla-ve obljetnice te insti-

tucije, stanoviti uvod u glavnu proslavu održanu 18. travnja, točno 190 godina poslije prvog koncerta tada novoosno-vanog društva.

Program tog uvodnog koncerta bio je djelomično posvećen Georgu Phillippu Telemannu čiju 250. godišnjicu smrti

obilježavamo ove godine, no veza Tele-manna i Glazbenog zavoda jest u dje-lovanju toga velikog skladatelja. Nakon što su se duhovni redovi donekle po-vukli iz javnog djelovanja, nastupilo je razdoblje gradskog, građanskog glaz-benog udruživanja, a tada, sredinom 18. stoljeća, presudnu ulogu inicijato-

ra takvoga glazbenog života odigrao je upravo Telemann, osnutkom Collegium musicuma te ustanovljavanjem redovi-tih tjednih javnih koncerata. Potreba vremena i potreba za glazbom proširila je tu praksu diljem srednje Europe, pa već početkom 19. stoljeća nalazimo u svim većim gradovima glazbena druš-

tva po uzoru na Telemannova. Tako se spomen na velikoga glazbenog aktivi-sta ugradila u prethodnicu proslave ve-likoga jubileja, 190 godina postojanja i djelovanja Hrvatskog glazbenog zavo-da. Koliko je ta naša najstarija glazbe-na institucija posvećena glazbi doista stara? Dovoljno je zamisliti Verdija i Wa-

Cantus Ansambl i Berislav Šipuš poveli su svečanost proslave prema suvremenijim trendovima

HGZ je matični prostor i Hrvatskog baroknog ansambla

U suradnji s HGZ–om i sada nažalost već pokojnom dr. sc. Evom Sedak (te tvrtkom Cantus d.o.o.) pijanist Ruben Dalibaltayan snimio je kompletan klavirski opus Blagoja Berse, za što je dobio i Nagradu Vladimir Nazor, stoga je i on bio dijelom obljetničke svečanosti institucije

7

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

Na svečanom koncertu redom su se nizali

ansambli čija je povijest i sadašnjost blisko povezana s prostorom Hrvatskog glazbenog zavoda: Zagrebački kvartet, Zagrebački solisti, Hrvatski barokni ansambl, Hrvatski komorni orkestar i Cantus Ansambl

gnera kao četrnaestogodišnje dječake, te Chopina, Schumanna, Liszta i Belli-nija kao sedamnaestogodišnjake, kad se na Gornjem gradu u Zagrebu osno-valo to naše najstarije građansko i in-telektualno društvo s ciljem da djeluje u smjeru ljubavi za glazbu i brigom za glazbeni život. Nad njim je bdjelo za-interesirano obrazovano i napredno građanstvo. Njegovi pokrovitelji nikad nisu bili profesionalni glazbenici, osim u slučaju Ive Tijardovića, poslije Drugog svjetskog rata. Statut društva napisa-li su Vatroslav Lisinski i Petar Prerado-vić, na fasadi stoji Arti musices, u velikoj dvorani su dva kipa glazbenih muza... tek ti šturi podaci o Zavodu za nekog nevježu mogu biti temeljni oslonac na-čelima kojima je služio Hrvatski glazbe-ni zavod u ova gotovo dva stoljeća ži-voga rada.

Društvo ljubitelja

O obljetnicama se pogledom unatrag može trasirati mnogostruka djelatnost Zavoda. Zato su organizatori za ovu

priliku prikazali ponajprije istaknute osobe u povijesti Zavoda, izložbu au-torice Nade Bezić, u predvorju Velike dvorane, te postavili panoe s važnim datumima i ilustracijama iz povijesti dje-lovanja HGZ–a. Društvo ljubitelja glaz-be, iz kojega je potekla naša Muzička akademija, doista raspolaže bogatom kronologijom podataka, o osobama, veličanstvenim nizovima koncerata i hr-vatskih praizvedbi u svojim prostorima, a koliko je naraštaja nastupalo, razvijalo se i djelovalo na tom podiju, gotovo da je nenabrojivo.

Za one koje je zanimalo kako se Hr-vatski glazbeni zavod obnovio nakon iseljenja Muzičke akademije iz njego-va prostora, organiziran je obilazak već u 18 sati, dok je sat poslije, svečanom zdravicom predsjednika HGZ–a Mar-cela Bačića, počeo glazbeni dio pro-slave. U programu svečanog dana otisnuti ulomci govora aktualnih pred-sjednika HGZ–a pri stogodišnjici HGZ–a 1927., te nekoliko kasnijih godišnjica, upotpunili su dojam riječi sadašnjeg predsjednika, koji je poput kormilara si-gurnog u smjer kojim plovi, s prošlošću povezao sadašnje projekte i aktivnosti, od kojih je najrecentniji projekt posve-ćen revitalizaciji baštine Blagoja Berse. Pijanist Ruben Dalibaltayan je, odsvi-ravši dvije minijature Blagoja Berse, u obnovljenoj maloj dvorani HGZ–a, doj-mljivo predao plodove toga istraživač-

kog rada, posebice na uređenju klavir-skog opusa Blagoja Berse.

Poput rock–koncerta

Glavna proslava počela je u 20 sati u velikoj dvorani, toj središnjoj pozornici i hrvatskom nacionalnom rostrumu naj-različitijih glazbenika i ansambala, na-učivši nešto i od rock–glazbe; na po-diju su se učestalo izmjenjivali glazbe-nici kao grupe na rock–koncertu. Taj ustupak modernoj percepciji koncerta održao je dobro raspoloženje dupkom pune dvorane, a i podsjetio na preče-sto samorazumljive stupove naše kul-ture, kao što su karijere Zagrebač-kog kvarteta (koji je izveo Prvi gudač-ki kvartet Čajkovskog) ili Zagrebačkih solista (odsvirali su Pintarichianu Bori-sa Papandopula). No i tada je potrebna barem mala misao o tome koliko tru-da treba uložiti u stvaranje razine do-brog komornog ansambla, a koliko je (još i više) potrebno rada da se ta ra-zina održi.

Zagrebački kvartet domicilno je u HGZ–u još od 1919., a Solisti od 1953., pa su kao stari domaćini nastupili prvi, a potom ustupili vrijeme mlađim an-samblima koji nastupima pripadaju HGZ–u, ali i brigom za tradiciju i ba-štinu. To su Hrvatski barokni ansambl koji je izveo La Folliu Antonija Vivaldija,

podsjetivši na svoj stabilni reno-me brižljivih i kultiviranih zastu-pnika barokne kulture, a onda su nas Hrvatski komorni orke-star i Cantus Ansambl pove-li prema suvremenijim trendo-vima, upućujući s jedne strane na maticu svojih djelovanja, ali i na razgranate rukavce od kojih je onaj koncertni oduvijek u pr-vom planu. Duhoviti cantusovci su u skladbi Tan Hetti Berislava Šipuša, koji se poigrao simfoni-jom rastanka alla Haydn, non-šalantno napuštali podij, jedan za drugim, uključivši i i dirigen-ta. Na podiju je ostao tek jedan osamljeni gudač, koji je tiho, koncentrirano i predano na-stavio svirati. Baš kao što HGZ koncentrirano i predano obavlja svoju misiju već 190 godina.Za one koje je zanimalo kako se Hrvatski glazbeni zavod obnovio nakon iseljenja Muzičke akademije

iz njegova prostora, organiziran je obilazak već u 18 sati predvođen dr. sc. Nadom Bezić

Svečanom zdravicom predsjednika HGZ–a, Marcela Bačića, počeo je obljetnički program

Dovršen ciklus dokumentaraca o istaknutim članovima HDS-a Zauvijek skladatelj

N akon mnogo godi-na, pa i desetljeća planiranja, Hrvat-sko društvo skla-datelja nedavno je dovršilo projekt

izrade dokumentarnih filmova o svo-jim članovima, istaknutim hrvatskim skladateljima. Serija od dvanaest polusatnih dokumentaraca o životu i radu Pere Gotovca, Đele Jusića, Ivi-ce Krajača, Zorana Juranića, Rajka Dujmića, Dubravka Detonija, Frane Paraća, Olje Jelaske, Tamare Obro-vac, Alfija Kabilja, Ljube Kuntarića i Bože Potočnika dovršena je počet-kom godine, a emitiranje na Drugom

programu Hrvatske televizije počelo je 18. rujna. Prema rasporedu HTV-a, sve epizode bit će emitirane do 4. prosinca. Autor serijala Zauvijek skla-datelj je Toni Volarić, snimatelji su Alen Horvatić i Davor Kalaica, a montažer je također Alen Horvatić.

Filmovi su ostvareni u koprodukciji s HRT-om koji je na raspolaganje sta-vio svoju radijsku i televizijsku arhivu. Tim je projektom HDS nastavio s ak-tivnostima na području audiovizualne djelatnosti koje su počele 2015. godi-ne izradom dokumentarnog filma o 70 godina postojanja Društva. Osim što će pridonijeti senzibiliziranju i in-formiranju javnosti o uglednim hrvat-skim skladateljima i njihovu radu, do-kumentarni filmovi o hrvatskim skla-dateljima predstavljaju trajnu digital-nu povijesnu građu i dokumentaciju društveno i kulturno zanimljivog vre-mena hrvatske povijesti prikazanu ži-votima važnih protagonista hrvatske glazbe svih žanrova. (ATŠ)

8

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

11 . M e đ u n a r o d n i o r g u l j a š k i f e s t i v a l A r s O r g a n i S i s c i a e ( 4 . — 9 . s v i b n j a 2 0 17. )

Preživljavanje unatoč nemilim okolnostimaFestival je ove godine glazbom oplemenio crkvene interijere u mjestima Sisak, Sela, Martinska Ves, Petrinja i Voloder

Piše: Josipa Dovranić

I ma li smisla u jednom tako tur-bulentnom trenutku — kad se mijenjaju sustavi, ljudi oko nas ginu, koplja se lome u pogledu pitanja prognaništva, izbjegliš-tva, gladi i smrti — misliti o um-

jetnosti?! Činjenica je da je umjetnost skupa biljka, koja zahtijeva izuzetne okolnosti obilja, raskoši i sretno pod-neblje blagostanja, mira i visoke kulture neopterećene jadom i bijedom siro-maštva. Umjetnost da bi nikla, procvala i zaživjela svojom puninom i snagom, uvijek je trebala mecenu. Tako nam ka-zuje povijest.

Zalet i snaga

Sisački međunarodni orguljaški festival Ars organi Sisciae koji od druge godine održavanja podupire Ministarstvo kul-ture RH, ali i Sisačka biskupija, Sisač-ko–moslavačka županija i Grad Sisak, preživljava zaletom i snagom uporno-sti organizatora, kao i ljubavlju sisačke publike, koja unatoč podosta nemilim okolnostima života, ipak ostaje vjerna zasadama duha i uma, tj. ljepoti žive glazbe koja ljude obogaćuje i čini ih sretnima. Možda je u njoj tajna te du-govječnosti, jer iskreno i bez pomaga-la suvremene tehnologije, suptilnije do-pire do uha slušatelja. Publika festival

svesrdno podupire jer je očito svjesna prvih i pravih vrijednosti, podupire rad marljivih, pronicavih, strpljivih i upornih kulturnih djelatnika — Edmunda An-dlera Borića, ravnatelja festivala, i Va-lentine Badanjak Pintarić, producenti-ce — kao i umjetnika koje su festivalom predstavili, a čije misli impulsima zna-

nja i vještina u kontaktu s instrumentom stvaraju ono neponovljivo — umjetnost muzičkog trenutka i radost muzicira-nja profiliranu senzibilitetom živog čo-vjeka. Oživljavanjem zvukovlja, osobi-to starih instrumenata, čovjek i nehoti-ce zaplovi u neko drugo vrijeme. Koli-ko je to vrijeme bilo sretno ili nesretno, upitno je. Ali iznjedrilo je ljepotu neza-sjenjenu čemerom svojega okruženja (a zasigurno ga je bilo) koja je, opstav-ši kroz duga vremena, doprla do nas pružajući nam doživljaje radosti i mira. Čarolija glazbe je neupitna, a prema ri-ječima Ivana Supeka, tog kristalno bi-strog i snažnog humanista današnjice, ona tkanjem tonova najsnažnije djelu-je na čovjeka. Glazbene misli nadilaze vrijeme! Ta transcendentnost je njihova snaga za sva vremena. Svirale orgulja to potvrđuju!

Zaljubljenici u orgulje

Ovogodišnji orguljaški festival ušao je u drugu dekadu i time potvrdio vrijed-nost poštovanja. Jedanaesti put crkve Sisačke biskupije otvorene su zaljublje-nicima u zvuk orgulja, glazbenicima i slušateljstvu. Od druge godine održa-vanja festival podupire Ministarstvo kul-ture Republike Hrvatske, ali i Sisačka

biskupija, Sisačko–moslavačka župa-nija i Grad Sisak.

Uoči prvog festivalskog koncerta, odr-žanog u Petrinji u crkvi sv. Lovre, pro-šetali smo izložbom Orgulje umjetnič-ke radionice Heferer u petrinjskoj Ga-leriji Krsto Hegedušić autorâ kustosi-ce Elizabete Wagner i nositelja radio-nice Tomislava Faullenda Heferera, čija povijest seže u davnu 1849. godinu u Austriji (Grazu). Već 1867. počinje s ra-dom i u Zagrebu, otkad u kontinuitetu traje do danas — 168 godina, a iznje-drila je pet naraštaja graditelja. Hefere-rov velebni opus čini 236 sagrađenih orgulja, mnoštvo harmonija i velik broj restauriranih instrumenata. Spomeni-mo poznate orgulje u svetištu bazilike Majke Božje Bistričke, orgulje u kate-drali u Sarajevu, kao i orgulje iz zagre-bačke crkve sv. Marka (graditelj Ferdo Heferer 1891., a naknadno povećane i restaurirane 1935.), prenesene i nano-vo izgrađene u Petrinji u crkvi sv. Lovre, nakon što su izvorne orgulje, također Heferer, uništene u Domovinskom ratu.

Na festivalu smo, osim orgulja Heferer u Petrinji i Martinskoj Vesi, slušali i dru-ge orgulje, sisačkoj publici već pozna-te zahvaljujući festivalu Ars organi Sis-ciae! To su: u Voloderu (crkva sv. An-

R. P

OZA

Ić

Na kraju koncerta s kora crkve sv. Lovre u Petrinji spustili su se protagonisti večeri: sopranistica Antonia Dunjko i orguljaš Edmund Andler–Borić

Edmund Andler–Borić i Antonia Dunjko na koncertu otvorenja sisačkog orguljskog festivala, koje je održano iznimno u Petrinji

9

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

tuna Padovanskog) orgulje gradi-telja Antuna Schimenza iz 1863.; u Sisku (bazilika sv. Kvirina) gra-ditelja Schwarz–Winterhaltera iz 1927.; u Selima pokraj Siska (crkva sv. Marije Magdalene) graditelja J. F. Janečeka iz 1777.; u Sisku (ka-tedrala Uzvišenja Sv. Križa) orgu-lje njemačke tvrtke Pfaff građene šezdesetih godina prošloga sto-ljeća, a u Sisku postavljene 2016. godine.

Vokalni registri

Uz soliste orguljaše — Edmunda Andlera Borića, Marija Penzara, Milana Hibšera i Ljerku Očić koji su se predstavili kao solistički, ali i kao komorni glazbenici, čuli smo i go-šću Agnes Sztahura, orguljašicu iz Mađarske, koja nam se predstavi-la strogim baroknim programom — djelima Dietricha Buxtehudea i Johanna Sebastiana Bacha. Uz nju treba spomenuti nastup hrvat-skog oboista Branka Mihanovića čija oboa plijeni ljepotom tona, po-štovanjem stilskih odrednica, pre-poznatljivom ljepotom barokne cantilene, kao i lakoćom ukrasne ornamentike. Pjevačice Antonia Dunjko, Marina Klarić, Nina Kobler i Ana Jembrek predstavnice su zagrebačke vokalne škole. Nosite-ljice su priznanja i dobitnice nagra-da na različitim natjecanjima, a na festivalu Ars organi Sisciae pred-stavile su se djelima glazbene re-nesanse, baroka, klasike i roman-tizma. Nina Kobler je uz studij pje-vanja diplomirala i gitaru; radi kao profesorica gitare na zagrebač-koj Glazbenoj školi Blagoje Ber-sa. Na festivalu je nastupila u dvo-strukoj ulozi: kao pjevačica i kao gitaristica.

Nepoznata hrvatska djela

Festival Ars organi Sisciae osim promidžbom naše vrijedne orgu-ljaške baštine, bavi se i pronalaže-njem, očuvanjem i izvođenjem dje-la nama nepoznate sakralne glaz-be hrvatskih skladatelja. Na za-

vršnoj večeri Festivala, 9. svibnja u sisačkoj katedrali Uzvišenja Sv. Križa, nastupio je Katedralni pje-vački zbor, izvodeći djela Rudolfa Matza (Hrvatska misa u D–duru), Anđelka Igreca (Slavite Gospodi-na svi puci), Šime Marovića (Ale-luja) te liturgijskim napjevima Ru-dolfa Taclika (O da bude radost), s. Slavke Sente (Te nostra Jesu) i Anselma Canjuge (Sakramentu veličajnom). Spomenute skladbe izvedene su u sklopu svete mise, a u koncertnom djelu čuli smo na-pjev iz gregorijanskog korala Iubi-late Deo, zbor J. S. Bacha Jesus bleibet meine freunde, BWV 147; Ecce sacerdos i O Isuse, nebesa sjaj Matije pl. Ivšića; Već zora ru-men Mate Lešćana; Isus Krist An-đelka Klobučara te Regina coeli, također napjev iz gregorijanskog korala.

Katedralni zbor, čiji temeljni sastav čini župni zbor sv. Cecilije (ovaj put pojačan sudjelovanjem pjevača susjednih pjevačkih zborova) vo-đen mladim glazbenicima (Jelena Blašković, dirigentica, i Robert Ja-kica, orguljaš) pjevao je čisto i vo-kalno korektno. Vrijedan doprinos ljepoti i svečanom ugođaju dao je zvuk sisačkih orgulja. Orguljaša i svećenika Roberta Jakicu pratimo od njegovih srednjoškolskih dana kad je mladenačkom hrabrošću prozborio »Bit ću orguljaš!?« To je i potvrdio, diplomiravši 2009. u kla-si red. prof. M. Penzara na Muzič-koj akademiji u Zagrebu. Diplomi akademskog glazbenika Jakica je dodao i diplomu teologa, diplomi-ravši teologiju i filozofiju 2015. go-dine na Filozofsko–teološkom fa-kultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Redoviti je član Društva za promi-canje i očuvanje orguljaške glaz-bene baštine i Matice hrvatske. Godine 2015. imenovan je povje-renikom za crkvenu glazbu Sisač-ke biskupije.

Ovogodišnji Međunarodni orgu-ljaški festival Ars organi Sisciae pri-uštio nam je iznova kvalitetan pro-gram u izvedbi odličnih umjetnika, čemu se nadamo i dogodine.

P r e d a v a n j e d r . s c . Z d e n k e W e b e r 2 4 . s v i b n j a 2 0 17. u K u l t u r n o m c e n t r u Š a l o m

Začetnik moderne hrvatske muzikologijeMuzikolog i skladatelj Dragan Plamenac, pravog imena Karl Siebenschein (rođen u Zagrebu 1895., umro u Edeu/Nizozemska 1983.) u svojim je djelima kao autor prvi u Hrvatskoj iskoračio u ekspresionistički modernizam 20. stoljeća

Piše: Višnja Požgaj

H rvatsko–izraelsko društvo u sklopu svoje program-ske djelatnosti posvećuje dostojnu pozornost svo-jim bivšim i sadašnjim članovima, predstavljajući

ih javnosti. Hrvatski muzikolog i skladatelj Dragan Plamenac, pravog imena Karl Sie-benschein, zacijelo je jedan od najistaknuti-jih. Rođen je 1895. u Zagrebu, a umro 1983. u Edeu u Nizozemskoj. U Zagrebu je završio pravne nauke, ujedno studirajući glazbu na Muzičkoj akademiji (klavir, violina, teorijske discipline), a nastavio u Pragu i Beču (kom-pozicija i muzikologija). To je bilo vrijeme kad se bavio i skladanjem; od 1912. do 1925. nastala su neka klavirska djela (Gavota, Vari-jacije), Uvertira za orkestar, Gudački kvartet, zborske pjesme i posebno važne Tri solo pjesme na stihove Charlesa Baudelaira, što je bio prvi stilski iskorak iz romantizma u 20. stoljeće u Hrvatskoj, dakle ekspresionistički modernizam na tragu suvremene europske glazbe.

Ipak, obeshrabren nerazumijevanjem i ne-gativnim kritikama, Dragan Plamenac na-pušta skladanje i intenzivno se posvećuje glazbenoj nauci. Studira muzikologiju u Pari-zu, a 1925. doktorira uspjelom disertacijom o nizozemskom skladatelju 15. stoljeća, Jo-hannesu Ockeghemu. Odlazi potom u Ber-lin, kao korepetitor u gradskoj operi, pod ravnanjem slavnog maestra Brune Waltera, a nakon dvije godine vraća se u Zagreb na mjesto privatnog docenta za muzikologiju na Sveučilištu. Zaslužni je začetnik moder-ne hrvatske muzikologije pa je Hrvatsko mu-zikološko društvo ustanovilo Nagradu Dra-gan Plamenac — godišnju i za životno djelo. U deset godina boravka u rodnom gradu, Dragan Plamenac organizira glazbene ve-čeri suvremenih europskih skladatelja, sam piše za to uvodna predavanja, a na poziv Američkog muzikološkog društva 1939. od-lazi u New York na međunarodni kongres za muzikologiju (kao predstavnik tadašnje Ju-goslavije). Zbog ratnih nevolja uskoro emigri-ra i kao američki državljanin predaje do umi-rovljenja na nekoliko američkih sveučilišta. Stekao je velik ugled posvetivši se ponajpri-je staroj zapadnoeuropskoj i dalmatinskoj glazbi te paleografiji. Zaslužan je primjeri-ce za otkrivanje ranobaroknog Šibenčanina Ivana Lukačića, pronašavši u Poljskoj njego-va djela i objavivši njegove motete iz zbirke Sacrae cantiones iz 1620., a napisao je i stu-

diju o talijan-skom skla-datelju Tomi C e c c h i n i -ju koji je ži-vio u Splitu i Hvaru.

Zdenka Weber detaljno je opisala život i rad Draga Plamenca uz zanimljive citate i doku-mente, ističući da je ostvario veliku svjetsku karijeru i ugled u stručnim muzikološkim krugovima. Bio je samozatajan i dostojan-stven, široko obrazovan, bogatog i temelji-tog znanja, siguran u metodičkim postup-cima i dubini znanstvenih misli. Svoju vri-jednu i bogatu biblioteku s oko 5000 knji-ga darovao je Sveučilištu Yale. Upozorila je i na njegov skroman, ali zanimljiv skladatelj-ski doprinos, o čemu se malo zna jer ga je zasjenio muzikološki znanstveni rad. U glaz-benom programu koji je uslijedio nakon pre-davanja nisu nažalost izvedene Plamenčeve skladbe, iako je primjerice zbirka solo pjesa-ma na Baudelairove stihove objavljena u Za-grebu 1915. Čuli smo, naime, program en-gleske, talijanske i španjolske renesansne i barokne glazbe koji je u neku ruku bio po-veznica s djelovanjem Dragana Plamenca. Nastupili su mladi glazbenici: kontratenor Ivo Majer i gitaristica Ema Stein. Izabrali su skladbe za lutnju, odnosno glas uz pratnju lutnje ili gitare Johna Dowlanda (Come again i Fantazija), Luisa de Narváeza (Fantasia del quatro tono), Johna Blowa (A mighty boar), Henryja Purcela (Music for a while) Antonija Caldare (Sebben crudele) i Giovanija Batti-ste Pergolesija (Quae moerebat et dolebat iz Stabat mater). Na kraju su, izvan navedeno-ga stilskog okvira, izveli i židovsku molitvu za mrtve Kadish Mauricea Ravela.

Dragan Plamenac

Prvi festivalski koncert održan je u crkvi sv. Lovre u Petrinji

R. P

OZA

Ić

dr. sc. Zdenka Weber

10

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

2 . Z R I N f e s t i v a l , o d 3 . d o 11 . l i p n j a 2 0 17. u h r v a t s k o j B a n o v i n i

Glazba s ciljem obnove baštine Zrinskih Festival je koncertima obuhvatio mjesta Zrin, Hrvatska Kostajnica, Glina, Gore, Hrvatski Čuntić

Piše: Josipa Dovronić

R eferirajući se na prošlogodišnju proslavu Zrinskih, ZRIN festival hrabno i treće godine nastavlja svoju misiju. Cilj je, kako kaže Edmund Andler Borić, ravnatelj Festivala: »...multimedijskom dimenzijom približiti svima ljepote baštine Zrinskih na Banovini, ali i svih ostalih predivnih lokaliteta koji su nekad davno i gospodarski i kulturo-

loški obilježili i vjerski život toga dijela Hrvatske koji od 19. stoljeća nazi-vamo Banovina.«

Hrvatska Švicarska

Prolazeći Banovinom, s tugom svjedočimo zapuštenost, ostavljenost i krajnju zaboravljenost od Boga i ljudi. U tom

prekrasnom kraju koji bismo po ljepoti kra-jolika mogli prozvati hrvatskom Švicarskom, život je gotovo zamro. Ali tu temu ostavlja-mo povjesničarima i ostalima... ZRIN festival u desetak je dana zanimljivim programima zanjihao tu duhovnu anemičnost, trudeći se okupiti one koji Šenoin stih »Oj, budi svoj!« ra-zumiju i slijede. Na ostacima gotičke crkve sv. Marije Magdalene u Zrinu, 3. lipnja muzicirao nam je Simfonijski orkestar oružanih snaga RH kojim je dirigirao Miroslav Vukovojac–Du-gan. Koncert je pratila publika iz Siska, Za-greba i Hrvatske Kostajnice. Slušali smo djela Edvarda Griega — Suitu Peer Gynt br.1, op. 46 i Završno kolo Jakova Gotovca iz opere Ero s onoga svijeta. U središnjem dijelu pro-grama (Giuseppe Verdi Ave Maria iz opere Otello; Carl Orff Carmina Burana — In Trutina i Antonín Dvořák Měsíčku na nebi hlubokém iz opere Rusalka) nastupila je i sopranistica Antonia Dunjko.

Puhački ansambli

Desetoga lipnja u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gora-ma, ZRIN festival je publici predstavio Podium brass kvintet iz Zagreba. Pet iskusnih glazbenika: Marko Bobičanec (truba), Marin Zokić (truba), Hrvoje Pintarić (rog), Ivan Mučić (trombon) i Danijel Požgaj (tuba) surađu-ju kao komorni ansambl od 2014. godine. Predstavili su se djelima iz 17. i 18. stoljeća (J. Mouret, J. S. Bach, J. Haydn i anonimni skladatelj s kraja 17. stoljeća), zatim tradicionalnim spiritualom Amazing grace i Three Spi-rituals Enriquea Crespoa (1941.). U istu kategoriju izvrsnosti valja ubro-jiti i Kvartet flauta 4SYRINX koji čine dvije flautistice iz Zagreba (Marina Novak i Darija Zokić) i dvije slovenske flautistice (Karolina Šantl Župan i Špela Benčina). U njihovoj interpretaciji čuli smo Simfoniju br. 6 u D–duru Amanda Ivančića; Suitu Iz Holbergova vremena Edwarda Griega (obra-da Doris Geller), Andantino iz Gudačkog kvarteta za tri flaute i alt–flautu G. Verdija (obrada M. Novak) i Enigma varijacije za dvije flaute, alt–flautu i bas–flautu Edwarda Elgara (obrada M. Orriss).

Zahvaljujući stalnim podupirateljima (Ministarstvu kulture RH, Sisačko–moslavačkoj županiji u znatno manjoj mjeri nego proteklih godina, Gra-du Petrinji i Sisačkoj biskupiji), pridružujem se želji producentice Valenti-ne Badanjak Pintarić »da i prodorna glazba ovog imena (ZRIN) probudi uspavane duše i unese sklad u zbrku i nesuglasje od raznih štetnih utje-caja i strujanja«.

Na ostacima gotičke crkve sv. Marije Magdalene u Zrinu, 3. lipnja muzicirao je Simfonijski orkestar oružanih snaga RH kojim je dirigirao Miroslav Vukovojac–Dugan

8 . f e s t i v a l O r g u l j e z a g r e b a č k e k a t e d r a l e , o d 13 . s r p n j a d o 2 1 . r u j n a 2 0 17.

Izleti iz tradicionalnog orguljskog repertoaraPočetak večeri festivalskog otvorenja obilježilo je glazbeno sjećanje na preminulog titularnog orguljaša zagrebačke katedrale, akademika Anđelka Klobučara

Piše: Martina Bratić

F estival Orgulje zagrebač-ke katedrale, kao najveći domaći orguljaški festi-val, čija se glazba izvodi na iznimno vrijednim, 162 godine starim orguljama

Walcker, u aktualnoj je ljetnoj sezoni osmi put okupio brojnu publiku, koja je svaku koncertnu večer punila klupe zagrebačke prvostolnice. Od sredine srpnja do kraja rujna Festival je na osam koncerata oku-pio ponajbolja imena domaće i inozemne orguljaške scene, uključivši i brojne goste glazbenike. U programskom se smislu načelo raznolikosti ove godine podjed-nako njegovalo, ponudivši mnoge »izle-te« s popisa tradicionalnijih orguljaških repertoarnih komada, dok se za domaće skladatelje, s druge strane, to nije moglo primijetiti.

Večer otvorenja

U dvije koncertne večeri orguljašima su se pridružili i drugi glazbenici; jedna je bila večer otvorenja, 13. srpnja, dok je druga, održana 10. kolovoza, obilježila polovicu Festivala. U koncert otvorenja mnogo-brojnu su publiku uvele riječi domaćina, rektora katedrale, monsinjora Josipa Ku-htića, zatim umjetničke savjetnice Sande Vojković te umjetničkoga voditelja Festi-vala Edmunda Andlera Borića. Početak je svakako obilježilo glazbeno sjećanje na preminuloga titularnog orguljaša za-grebačke katedrale, akademika Anđelka Klobučara. Klobučarova je imaginativno bogata Intrada, Pastorala i Toccata, ko-jom je večer počela, predstavila Edmun-da Andlera Borića, orguljaškoga solista večeri, kao vještoga majstora svojega in-strumenta, izraženoga virtuoziteta i soli-

stičke spremnosti. Koncert za obou (kla-rinet) i gudače u C–duru Domenica Ci-marose, kao soliste je još uključio oboi-sta Branka Mihanovića, violinista Gorana Končara te Ljerku Končar Gamulin na vi-olončelu, čija je instrumentalna suigra ko-rektno iznijela pismo toga opernoga maj-stora zreloga klasicizma. Ljerka Končar Gamulin okupljenoj se publici predstavi-la i kao skladateljica, s djelom Trubadu-ri za sopran, violinu, violončelo i orgulje, u čijoj se praizvedbi ansamblu pridružila i sopranistica Arijana Gigliani Philipp. Ri-ječ je o skladbi koja je, suprotno nazivu, sumorna i duboko ekspresivna tužaljka, čije zvučne zamisli evociraju zvuk daljine i minulo vrijeme. Formalno se u Trubadu-rima uočava uvjetna dvostavačnost, s pr-vom, klasicističkom organizacijom zvuka u maniri »pogrebne mise«, dok se drugi napaja romantičnom popijevkom kao in-spiracijskim čvorištem. U razvoju spora i gotovo teška, u sadržaju bogata i dina-mična, skladba Ljerke Končar Gamulin u prostoru katedrale zaživjela je kao impre-sivna zvučna slika čije su sastavnice treti-rane upravo na taj način — u planu jedin-stva i združenoga zvuka. Također treba istaknuti izvedbenu lakoću i uvjerljivost Arijane Gigliani Philipp, koje su utkane u ne sasvim bezazlene autorske namjere Ljerke Končar Gamulin.

Miletić u dodatku

Od djela domaćih skladatelja, na koncer-tu otvorenja čula su se i djela Miroslava Miletića, koji je koncertu i osobno nazo-čio; Monolog, za violinu i orgulje, u goto-vo egzotičnoj kombinaciji zvuka dvaju in-strumenata, te Elegija za klarinet i orgulje, u čijoj se izvedbi Edmundu Andleru Bo-riću pridružio i klarinetist Bruno Philipp.

11

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

Bio je to sjajan programski dodatak večeri. Ipak, velik broj izvedenih djela — skladbe Alessandra Marcella, Ju-lesa Grisona, Ennija Morriconea, To-masa Albinonija, Giulija Caccinija te Charles–Marie Widora — potvrdio je kvalitetu izvođača, ali trajanje i broj-nost nepotrebno su opteretili večer, odbrojivši do kraja gotovo puna dva sata.

Programski mnogo sretnije zamišlje-na, laka, pitka, a svakako ozbiljna i sadržajna, bila je večer Milana Hibše-ra na orguljama, uz sopranisticu Ni-kolinu Pinko–Behrends. Koncert ja-sno koncipirane programske sheme počeo je gregorijanskim koralom i im-provizacijom na napjev Ave Maris Ste-lla; stroga kontrola istovremeno izra-žajnoga vokalnog plana Nikoline Pin-ko–Behrends i dojmljivi improvizacij-

ski blokovi Milana Hibšera postavili su toj večeri visoke standarde od pr-vih taktova. Očekivanja nisu iznevje-rena. Nastavivši s Puccinijevom ver-zijom antifone Salve Regina, za glas i orgulje, zatim monumentalnim stav-kom Joie et clarté des Corps Glorieux (Tada će pravednici zasjati poput sun-ca u kraljevstvu Oca svojega) iz veli-ke, četverosveščane zbirke Les Cor-ps glorieux Oliviera Messiaena, kao i djelima Pergolesija, Verdija i Maxa Regera, publika je imala priliku uživa-ti u vrsnim interpretacijama tih dvoje glazbenika.

Hrvatska je glazba uključena i sklad-bom Brune Vlaheka, odnosno, stav-kom Agnus Dei iz mise Mariae Auxi-lii (Marija pomoćnica). Osim ugodne, tradicionalne, očekivane i krajnje ti-pične zamisli koncentrirane oko kla-

sične dursko–molske glazbene orga-nizacije crkvenoga napjeva uz prat-nju, skladbu je »spasila« puka činje-nica da se izvodi ovdje i sada. Naime, teško objašnjiv anakronizam lišen ikakva značaja suvremenosti (ili ba-rem — odmaka od uzora), tako se uklopio kao pitki međučin koji od-mara uši i priprema za »prave stvari«, teško kao zamjetan prinos domaće skladateljske produkcije.

Festival Orgulje zagrebačke katedrale još je jedanput potvrdio ideju okup-ljanja najboljega od suvremene orgu-ljaške prakse, što je prepoznala i broj-na zadovoljna publika. Uz dobre želje i za sljedeći festival, deveti, neka se i domaće orguljaške skladbe, one sta-rije i mlađe, nađu na programu Festi-vala i češće.

U dvije koncertne večeri s djelima hrvatskih autora (Anđelko Klobučar,

Ljerka Končar Gamulin i Bruno Vlahek) orguljašima su se pridružili i drugi glazbenici

DAM

IL K

ALO

GJE

RA

DAM

IL K

ALO

GJE

RA

Zagrebačka katedrala bila je puna i na večeri hrvatskih skladatelja

Edmund Andler–Borić i Goran Končar

Bruno Philipp

Ljerka Končar Gamulin, Arijana Gigliani Philipp i Goran Končar

Branko Mihanović

12

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

6 8 . D u b r o v a č k e l j e t n e i g r e , 10 . s r p n j a — 2 5 . k o l o v o z a 2 0 17.

Šareni program našeg najstarijeg festivalaU 45 dana održano je oko 20 glazbenih priredaba šarenog sadržaja i kvalitete

Piše: Ileana Grazio

Skladatelj Petar Obradović zadovoljno je pratio praizvedbu svojega Koncerta za saksofon i orkestar pisanoga za ovogodišnje Igre, na slici s interpretima, saksofonistom Nikolom Fabijanićem i dirigentom Francescom Di Maurom

Autori–udaraljkaši Nicolas Sinković i Filip Merčep pripremili su projekt za 68. Igre i nazvali ga Dijalog

Priredba se više doimala kao performans nego kao koncert, ali svakako je to zanimljivo promišljanje povijesti i današnje umjetnosti

Zanimljivo promišljanje povijesti i današnje umjetnosti pružio je

performans dvojice udaraljkaša–autora Filipa Merčepa i Nicolasa Sinkovića

13

T radicionalno se 11. srpnja velikim koncer-tom najavljuje početak glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara. Tako je bilo i ove

godine. Ispred crkve sv. Vlaha bila je impozantna slika izvođača: Zagrebač-ka filharmonija, Dubrovački simfonijski orkestar, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić te solisti: sopranistica Nico-la Proksch, bariton Nikola Mijailović i kontratenor Owen Willets. Izvedbom je ravnao Ivan Josip Skender. Program je sadržavao samo jedno djelo, Carmina burana Carla Orffa kao in memoriam maestru Vjekoslavu Šuteju koji je ne-koliko puta to djelo izvodio na Igrama.

Na istome mjestu održan je 25. kolovo-za posljednji koncert 68. Dubrovačkih ljetnih igara također s mnogobrojnim glazbenicima: Orkestar HRT–a, soli-sti — violinist Aleksey Semenko, proš-logodišnji dobitnik nagrade Orlando, i mezzosopranistica Dubravka Šeparo-vić Mušović, a izvedbu je vodio talijan-ski maestro Alberto Veronesi. Brojna publika odslušala je skladbe Ludomi-ra Rogowskog, Henrija Wieniawskog i Edvarda Griega. Glazbeni dio završio je pjevanjem uz orkestar Dubravke Šepa-rović Mušović Himne sv. Vlaha (glazba: Rade degl’Ivellio), čiji tekst (Vinko Vilić) odgovara motu ovogodišnjih Igara, a to je SLOBODA.

Gitaristi na tronu

U sklopu ceremonijala objavljeni su ovogodišnji dobitnici HRT–ove nagra-de Orlando. Žiri za glazbu (predsjed-nik Frano Đurović i članice Dubravka Tomšič Srebotnjak i Marija Grazio) od-lučio je nagradu dodijeliti Kvartetu gi-tara (Zoran Dukić, Petrit Çeku, Tvrtko Sarić i Maroje Brčić). Prosudbena ko-misija za dramu, s predsjednicom Želj-kom Turčinović i članovima Petrom Je-lačom i Davorom Mojašom, opredijeli-la se za glumca Ozrena Grabarića za ulogu u predstavi Marin Držić — Vik-torija od neprijatelja (tekst Hrvoje Ivan-ković) redateljice Ivice Boban. Posebnu nagradu, Grand Prix za životno djelo i doprinos Dubrovačkim ljetnim igrama, primio je redatelj Joško Juvančić. Dan prije predstavljena je monografija o 40 godina nagrade Orlando nazvana Or-lando 40 urednika Zorana Mihaljevića.

Objavljeni su statistički podaci o su-djelovanju umjetnika, broju posjetite-lja, financijskoj dobiti od ulaznica i slič-no, a kritičarima je ostalo da još jedan-put proanaliziraju protekli festivalski program.

Najava promjene

U 45 dana održano je oko 20 glazbe-nih priredaba šarenog sadržaja i kva-litete. Istina, današnji europski festivali mijenjaju fizionomiju iz financijskih, or-

ganizacijskih i socijalnih razloga,a pro-grame prilagođavaju konzumerskoj današnjici. Glazbeni program 68. Iga-ra možda najavljuje neke promjene u takvom smislu. S obzirom na to da svi koncert nisu očekivano posjećeni, pro-gramom se htjelo privući publiku kojoj klasična glazba nije bliska, što bi ne-kad bilo u off programu (kojega godi-nama nema). Očito je jedan dio publike bio nezadovoljan što se takvi progra-mi održavaju u hramu glazbe — Atri-ju Kneževa dvora, jer za takve koncerte u Gradu ima drugih prostora (Lazareti, Revelin i sl.).

Intendant i direktor glazbenog progra-ma Mladen Tarbuk našao se u nezavid-noj situaciji, jer je konačnu financijsku situaciju za 68. Dubrovačke ljetne igre saznao tek u svibnju, što je prekratko vrijeme za ostvarenje želja za ovoljetni festival.

Od stranih glazbenika možemo pozi-tivno ocijeniti koncert pijanista Dmitrija Šiškina, violinista Stefana Milenkovića i Sinergie 6, dok je talijanski Ansambl Umberto Giordano nastupio s Ludwi-govim pjesmama (izmišljenim Beetho-venovim pjesmama) s rezultatom ispod srednjoškolske razine.

Kroz lokrumsko grmlje

Ono što moramo pohvaliti jest činje-nica da u povijesti Igara nikad pro-gram nije ostvarilo tako mnogo hrvat-skih glazbenika kao ove godine (više od 20!). Umjetnici su nastupili solo i u raznim kombinacijama. Neki su bili na razini obične koncertne sezone, ali na-stupi Monike Leskovar i Petrita Çekua, recital Srđana Bulata, večer Lieda Ka-tarine Livljanić s Danijelom Detonijem te spomenuti nagrađeni koncert Kvar-teta gitara, ostvareni su na razini kakvu Igre zaslužuju. Zagrebački ansambli na početku i na kraju poslovično su odra-dili zadaću, no izvrsno pjevanje Aka-demskog zbora Ivan Goran Kovačić u Orffovoj kantati Carmina Burana vrije-di pohvale.

Ljubitelji opere s nestrpljenjem su oče-kivali povratak opere na Igre pa im je udovoljeno premijerom opere Orlando Georga Friedrich Händela u režiji Jáno-sa Szikora koji je predstavu postavio u benediktinskom samostanu na otoku Lokrumu. Redatelj Szikor napravio je odmak od Ariostove poeme i Händelo-va junaka. Analizirao je tjelesne i karak-terne promjene likova pa je operi Orlan-do dodao naslov Metamorfozeto, što upućuje na to da je život uvijek u ne-koj preobrazbi, u labirintu poput puto-va lokrumskog grmlja kroz koje su se likovi opere kretali, nestajali i ponovo se susretali s publikom. Nositelji glav-nih uloga, osim kontratenora Owena Willettsa u ulozi Orlanda, bile su vrsne hrvatske pjevačice međunarodne ka-rijere: Ivana Lazar (Anđelika), Renata Pokupić (Medoro), Marija Kuhar–Šoša

(Dorinda), David Oštrek (Zoroastro); oni su uz Hrvatski barokni orkestar s en-gleskim dirigentom, stručnjakom za baroknu glazbu, Davidom Batesom i iznijeli predstavu. Marita ćopo odabra-la je suvremene kostime, a Orlando je samo povremeno nosio viteški oklop i u ruci umjesto mača držao motornu pilu, što nas je podsjetilo na filmove po-put Američkog psiha. Nastup balet-nih scena bio je apsolutno suvišan. Uz neke redateljske dodatke i promjene, opera Orlando mogla bi ponovo zaži-vjeti na Lokrumu. Nakon dugo godina operu je dakle pripremio festivalski an-sambl, jer to nije predstava »prilijeplje-na« iz nekog teatra, nego rađena za 68. Igre.

Zbor čekića

Festivalska publika nazočila je 15. ko-lovoza po sadržaju i prostoru zanimlji-

voj priredbi. Autori Filip Merčep i Ni-colas Sinković pripremili su projekt za 68. Igre i nazvali ga Dijalog. To je za-pravo dijalog dubrovačke graditeljske ostavštine — tvrđave Minčete, gdje je u doba Republike bila ljevaonica topo-va i kovačnica Ivana Rabljanina (16. st.), te modernog zvuka i modernih poma-gala. Publiku je u ljevaonici dočekao dio nazvan Zbor čekića, jer su umjet-nici okrenuti jedan prema drugome lu-pali čekićima po raznim otpadnim me-talnim i drvenim predmetima, izaziva-jući dojam radionice Ivana Rabljanina. Kad je publika izišla na igralište, doče-kao ih je umilni zvuk marimbe na ko-joj je Merčep odsvirao Bachovu klavir-sku Partitu u c–molu. Uslijedile su Sin-kovićeve Ambijentalne varijacije u ne-koj zbrci zvukova marimbe, vibrafona i elektronike, igre svjetla i projekcija. Pri-redba se više doimala kao performans nego kao koncert, ali svakako je to za-nimljivo promišljanje povijesti i današ-nje umjetnosti.

Dubrovački simfonijski orkestar imao je dva nastupa; privlačniji je bio dru-gi, održan 18. kolovoza pod ravna-njem Francesca Di Maura. Prva sklad-ba večeri bila je Zaboravljene muzike Dubravka Detonija, koji je izvođačima zahvalio na dobroj izvedbi. Sa zanima-njem se očekivala praizvedba Koncer-ta za saksofon i orkestar, napisana za ovogodišnje Igre, Dubrovčanina sa za-grebačkom adresom Petra Obradovi-ća, trubača koji se već dokazao kao uspješan autor. Djelo je posvetio Du-brovačkom simfonijskom orkestru i saksofonistu Nikoli Fabijaniću. Budući da je u Hrvatskoj poprilično siromaš-na literatura za solo saksofon s orke-strom, to je bio lijep prilog hrvatskoj in-strumentalnoj glazbi. Dubrovački sim-fonijski orkestar vođen Francescom Di Maurom odlično je usuglasio dinamič-ke relacije kako bi solist pokazao svo-je vrsne tehničko–interpretativne vri-

jednosti. Posebno je plijenio pozornost tonskom kvalitetom. U programskoj knjižici zabilježeno je autorovo razmi-šljanje: »Bilo mi je intrigantno i poticajno suprotstaviti specifični zvuk saksofona orkestru. Želio sam ispreplesti i pove-zati posebnosti međusobnih suzvuč-ja i pritom otvoriti nove mogućnosti in-teraktivnih odnosa zvukovlja.« Publika je dugo pljeskala skladatelju, orkestru i dirigentu, a koncert je završen Hayd-novom 104. simfonijom u D–duru, Londonskom, rezultirajući visokom re-ceptivnošću publike.

Programske su knjižice za svaki kon-cert bogato opremljene stručnom ana-lizom svakog djela s programa, a au-torica je muzikologinja Jelena Grazio. Iako su znatno umanjena financijska sredstva posredno prisilila intendanta da angažira hrvatske izvođače, bila je to jedinstvena prilika da se međuna-rodnoj publici predstavi potencijal do-maće glazbene scene.

Dubrovački simfonijski orkestar i Nikola Fabijanić u atriju Kneževa dvora u Dubrovniku

14

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

R a z g o v o r s a s k l a d a t e l j e m i p r o f e s o r o m Z l a t k o m T a n o d i j e m u p o v o d u u g l a z b l j e n j a K r l e ž i n i h G l e m b a j e v i h n a 6 8 . D u b r o v a č k i m l j e t n i m i g r a m a

ŽIVOT na razmeđu stilovaTanodi kameleonski spretno primjenjuje stečeno znanje s Muzičke akademije i praktična iskustva novih medija

Razgovarala: Maja Stanetti

Z animljiv i zapravo hrabar rad iz sjene desetljećima bio je onaj Zlatka Ta-nodija (1953.) na razmeđu

mnogih žanrova. Kameleonski i spretno primjenjuje velikim tru-dom davno stečeno znanje s Muzičke akademije i praktična iskustva novih medija. Znatiželja ga je još potkraj sedamdesetih godina vodila do istaživanja elektroničke glazbe. Tanodijev je opus raznorodan, toliko da mu je teško, koliko se prosječno upućeni sjeća, naći premca.

Ne treba nabrajati, to već glazbeni kru-govi znaju. Ili, na mnogim razmeđima, Zlatko Tanodi pojavljuje se kao oso-ba koja će sve urediti, pomoći u or-

kestraciji i inim zadacima, ali i po-kušati iskustva objediniti u vla-

stitim zamislima i skladbama. Krležini Glembajevi teže mj-uziklu, bio bi objedinjeni za-ključak osvrta na premijeru održanu na Dubrovačkim ljetnim igrama u izazovnom prostoru Umjetničke galeri-je. U zagrebačkom HNK–u bio je i odličan balet nadah-nut istom temom, učinkovi-to svjedočeći kako Glem-bajevi funkcioniraju i bez toliko važne riječi. Uosta-

lom, i Shakespeareova djela su se pojavljiva-

la na sve moguće, mile i nemile

načine, ali osta ju

nje-

gova. Pa tako i Krleža opstaje i u Tano-dijevoj glazbi. Svidjelo nam se to ili ne svidjelo.

Izvještaji govore o tome da je glazba za najnoviju premijeru Krležinih Glembajevih prvi put u Dubrovniku vrlo prisutna u uprizorenju redatelja Zlatka Svibena. Kako je došlo do suradnje, kako ste pristupili tom specifičnom »zadatku«, budući da imate puno iskustva sa scenskom glazbom?

Spoznavši intenciju redatelja Svibena da u predstavu uvrsti songove, inten-dant Dubrovačkih ljetnih igara Mladen Tarbuk predložio je mene kao autora glazbenih brojeva. Pretpostavljam da je razlog moje iskustvo koje sam stekao radeći više mjuzikla s Ivicom Krajačem. Redatelju je, kao i meni, vrlo važna logi-ka događanja — kad i zašto će se ne-što dogoditi, početi glazba, pjevanje… redatelj Sviben ima izvanredno oko za uočavanje detalja i želju da djelo drži pod kontrolom, da ga osmisli.

Kroz oči pokojnika

Opravdanje za pjevanje pronašli smo u tome što se cijela predstava gleda kroz oči pokojnika koji se na svojem pogre-bu prisjeća događaja prethodne veče-ri — dakle fantazmagorija u kojoj je sve moguće, s mnoštvom ubojica, ubijenih i samoubijenih koji pjesmama tumače radnju. Najveći izazov u skladanju son-gova je kako prijeći iz govorenog tek-sta u pjevani i pritom zadržati pravilan karakter i ritam scene. To je izazov i za glumce koji moraju u vrijeme igranja govorenog teksta osluškivati glazbenu pratnju da bi u pravom trenutku poče-li pjevati. Prateća glazba je, naime, sni-mljena, nije izvođena uživo, nema diri-genta koji može pričekati glumca ili mu dati znak za početak! Od svih teksto-va koje sam dosad uglazbljivao, Gos-poda Glembajevi su bili najteži zadatak. Kompletna dopuna prvoga čina, dijalo-zi sudionika jubilarne proslave poduze-ća Glembay Ltd. je otpjevana, a preto-čiti Krležin prozni tekst, duge rečenice s mnogo stranih riječi, u note nije bilo jednostavno.

Kako, recimo, primate prigovore da je predstava ambiciozna, ali i banalna, da je preduga, da je to svojevrsni cunami

15

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

songova pa se dramska predstava približava mjuziklu?

Predstava jest ambiciozna, ali mislim da to treba biti svaka predstava. Da, približava se mjuziklu, zašto ne? Sva-ka predstava koja je loša je preduga. Glembajevi traju dugo, ali prema reak-cijama publike, ne bih rekao da je pre-duga. Redateljeva koncepcija bila je da predstava i glazba počne trenutkom ulaska publike, a to traje barem dva-desetak minuta. Pa prolazak posjeti-telja kroz dva kata Umjetničke galerije i njihov dolazak na terasu gdje je pozor-nica i gledalište i gdje se projicira film o Krleži… samo uvodni dio traje sko-ro sat.

Pisali ste i za film. Koje su bitne razlike u pisanju glazbe za scenu i glazbe za film?

Nema tu velike razlike. Važno je osjetiti atmosferu i moći je pretočiti u glazbu.

Naravno, razlike postoje u pristupu ani-miranom ili igranom filmu, dramskoj predstavi ili mjuziklu, realizira li se glaz-ba uživo ili na playback.

Život kao »slobodnjak«

Davnih ste dana odlučili postati slobodni umjetnik, sve do današnjeg zaposlenja na Muzičkoj akademiji. Kako ste tada uspijevali ispunjavati razne zadaće koje su se pred vas postavljale?

Slobodni, samostalni umjetnik bio sam u dva navrata — nakon završenog stu-dija kompozicije te nakon prekida rad-nog odnosa s Muzičkom proizvodnjom HRT–a. Kao slobodni umjetnik imao sam dovoljno vremena posvetiti se stvaralaštvu. To je razdoblje kad je na-stala i glazbena legenda Crna kraljica.

Vaši su interesi vrlo raznorodni: urednik i producent, izvođač suvremene glazbe u Acenzantezu, osnivač jazz–grupe te izvođač, skladatelj najrazličitijih žanrova za film, radioigre, scenu, dokumentarni film pa svojevrsnu pop–operu poput Crne kraljice... Skladatelj sa sto lica, sveprisutan, ali i nenametljiv. Što vam je najzanimljivije i kako pomirujete tolike interese?

Nije se to sve odjednom dogodilo… Svirati s bendom počinjem u 8. razre-du osnovne škole, a kao srednjoško-lac sviram na plesnjacima. Za vrijeme studija osnivam jazz–grupu Opus–X. Nakon završenog studija puno radim kao studijski glazbenik u Jugotonu i

na HRT–u, a zatim surađujem s Detoni-jevim Acezantezom. Osamdesetih godina uređujem vlastiti stu-dio u kojem realiziram brojne snimke primi-jenjene, ali i popularne glazbe.

Među pionirima ste u nas u intenzivnijem bavljenju elektroničkom i elektro–akustičkom glazbom. Kakvi su bili počeci i kako je sve teklo?

Imao sam sreću da moj prvi instrument za sviranje u bendu nisu bile orgulje, nego električni klavir Weltmaister koji je imao prilično tvrde tipke, što je odgovaralo mojoj tehnici sviranja. S druge strane, pokušavajući učiniti njegov ton što ne-običnijim, upoznavao sam razne elek-troničke efekte. No prijelomna je bila 1977. godina, kad nabavljam polifo-ni sintetizator Polymoog. Uskoro sni-mam svoje prve elektroničke preludije za program Hrvatskoga radija. Od tada pratim razvoj elektroničkih instrumena-ta i njihov prijelaz od analognih preko hibridnih do digitalnih.

U proširivanju glazbeničkog djelovanja pokrenuli ste i studiranje elektroglazbe, najprije kao kolegij, a posljednjih godina i kao samostalni studij. Kakvo je zanimanje studenata danas, kad imate opremljenu Akademiju?

Postojeći studij kompozicije proširili smo dvama novim smjerovima: Primi-jenjenom i Elektroničkom kompozici-jom. Posljednjih godina uočeno je poja-čano zanimanje za studij kompozicije, bez obzira na smjer, no prijemne kvote su male, a pragovi na provjeri znanja vi-soko postavljeni.

Uspješni pedagog

Ana Horvat je vaša prva diplomirana studentica. Komentari su puni hvale. Kako dalje?

Zapravo, prva moja diplomirana stu-dentica je Bianca Ban. Studirala je pri-mijenjenu kompoziciju i postigla znat-ne uspjehe. Koga zanima, može to vi-djeti na stranici http://biancaban.com/home/. Ana Horvat diplomirala je elek-

troničku kompoziciju i pomalo je poput mene, kao što rekoste, nenametljiva, ali prisutna je svojom glazbom i glazbe-nim instalacijama. Upravo treću godinu studija završava dvoje mladih studena-ta primijenjene kompozicije: Linda Uran i Filip Horvat.

Posljednjih godina dotaknuli ste i nabožnu tematiku, kao u Krađi Marijinog kipa pa niz izravno duhovnih skladbi poput Requiema. Koji su bili povodi, kako je do toga došlo?

Nije tu bilo nikakvih dubljih duhovnih ra-zloga… Krađa Marijinog kipa je dram-ska predstava za koju priredih glazbu, a Requiem… Anima–Animus je moja prva skladba koja pripada kategoriji in-teraktivne glazbe. Izvela ju je sopranisti-ca Lidija Horvat–Dunjko uz elektronič-ki uređaj i program Kyma. Mogućnost glasovne kontrole glazbenog događa-nja tako nam se svidio da sam odlučio napisati veće djelo — Requiem za so-pran i Kymu.

Djelo sam mislio nazvati Requi-em za samo jednu ženu, analogno djelu Pierrea Schaeffera –  Pierrea Henryja:  Simfonija za samo  jednoga čovjeka. Činilo mi se to zgodno jer je na sceni žena — solistica koja sama kon-trolira svojim glasom glazbu koja je kre-irana u računalu. No prokletstvo skla-danja Requiema nije me mimoišlo pa sam odustao od toga naslova jer sam ga smatrao neprimjerenim. 

Glazba s razlogom

Studirali ste sedamdesetih godina kod Mile Cipre, velikog erudita i izrazito

blagog čovjeka. Koliko je utjecao na vas, odnosno kakva su vaša sjećanja?

Bio sam njegov posljednji student kompozicije i da, kao što rekoste, bio je veliki erudit i blag čovjek. Možda i pre-blag. Uvijek se sjetim njegovih uputa da za sve mora postojati razlog — zašto taj instrument i zašto baš na tom mje-stu — upotreba glazbene logike i eko-nomiziranje glazbenim materijalom. I danas vidim koliko su ta iskustva kori-sna — mladi skladatelji skloni su poka-zati sva svoja znanja u jednoj skladbi, što često za samu glazbu nije najbolje.

Vrlo ste aktivni unutar Hrvatskog društva skladatelja, kao član njegova Predsjedništva u nekoliko mandata. Na neki način radom pomirujete »zabavnjake« i »ozbiljnjake«. Kako sa svima surađujete? S kim vam je najdraže, najlakše, s kim najteže, ako to uopće želite spominjati?

Dolaskom na Muzičku akademiju po-svetio sam se skladanju umjetničke glazbe pa je moja prisutnost na po-dručju popularne glazbe jenjavala. A od tada je prošlo dvadeset godina pa mnoga nova lica i ne poznajem. Pred-sjedništvo HDS–a je već dobro uhoda-na ekipa i nema problema u međusob-noj suradnji.

Što sada pripremate, ako nije tajna?

Sudjelujem u projektu Muzičke akade-mije Introspekcija — metamorfoza dje-la kroz različite medije. Na koncertu će se izvesti klavirska djela hrvatskih skla-datelja, a potom će ista ta djela poslužiti u kreiranju novih elektroničkih skladbi.

Posljednji student prof. Mile Cipre na Muzičkoj akademiji u Zagrebu danas na istoj instituciji

odgaja nove skladateljske kadrove u studijskim programima Elektroničke i Primijenjene kompozicije

Zlatko Tanodi kao profesor primijenjene i elektroničke kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu

16

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

4 2 . O s o r s k e g l a z b e n e v e č e r i , 16 . s r p n j a — 19 . k o l o v o z a 2 0 17.

Hrvatska stara, nova i najnovija glazbena djelaOvoga ljeta većim brojem skladbi bili su zastupljeni otac i sin, Ivan i Željko Brkanović, čime je obilježena 30. obljetnica smrti Ivana Brkanovića (1906.–1987.) te 80. rođendan njegova sina Željka (1937.)

Piše: dr. sc. Zdenka Weber

L jetne glazbene sveča-nosti u drevnom gradi-ću Osoru, smještenom na prevlaci otoka Cresa i Lošinja, Osorske glaz-bene večeri (OGV), koje

od 2011. godine imaju status hrvatskog nacionalnog festivala, tradicionalno u središte pozornosti stavljaju djela hr-vatskih skladatelja, bilo skladbe iz na-cionalne baštine, bilo novonaručena ostvarenja koja u osorskoj crkvi Uzne-senja Blažene Djevice Marije doživlja-vaju svoje praizvedbe.

Skladatelji godine

Uz tu usmjerenost na hrvatsku glazbu, koja se na programima pojedinih so-lista i ansambala suočava s bogatim repertoarom svjetske glazbene pro-dukcije različitih povijesnih razdoblja i stilskih usmjerenja, OGV tradicionalno pojedina festivalska godišta posvećuju odabranim hrvatskim skladateljima, što pretpostavlja brojniju zastupljenost dje-la autora kojemu se na taj način oda-je posebna počast. U tom su slijedu istaknutih imena hrvatske glazbe ovo-ga ljeta većim brojem skladbi bili zastu-pljeni otac i sin, Ivan i Željko Brkanović, čime je obilježena 30. obljetnica smrti Ivana Brkanovića (1906.–1987.) te 80. rođendan njegova sina Željka (1937.). Nadalje, budući da Ministarstvo kultu-

re Republike Hrvatske godišnjom sti-mulacijom potiče suvremene hrvatske skladatelje na stvaranje novih djela koja se praizvode na OGV–u, ovoga su lje-ta prvi put javnosti predstavljena ostva-renja četvorice mlađih autora, bivših studenata Željka Brkanovića, profeso-ra kompozicije na zagrebačkoj Muzič-koj akademiji, i to nove partiture Iva-na Končića (1988.), Tibora Szirovicze (1981.), Ivana Josipa Skendera (1981.) i Dubravka Palanovića (1977.).

Sonorni Jerkunica

Riječ je uglavnom o komorno–glazbe-nim djelima, jer OGV pretežito pred-stavlja bilo soliste, bilo manje sastave, a prve skladbe oca i sina Brkanovića izvedene su već na svečanom otvore-nju Večeri, 16. srpnja. Zagrebački kvar-tet (Marin Maras i Hrvoje Philips, violi-ne, Davor Philips, viola, i Martin Jordan, violončelo) izveo je, četrdeset godina nakon praizvedbe u istoj osorskoj cr-kvi, skladbu nastalu na poticaj utemelji-telja OGV–a Daniela Marušića, Creske kopače Ivana Brkanovića, kantatu na stihove Vladimira Nazora za glas, gu-dački kvartet i orgulje. Obrisi creskog krajolika i tragični likovi creskih kopa-ča ocrtani su u dvodijelnoj dispoziciji skladbe dijalogom orgulja i gudačkog kvarteta, a asocijacije na creski folklor i aura posebnosti i razumljivosti koju dodaje basovska dionica, ističe uku-pni tragični naboj glazbe. Sonorni bas Ante Jerkunice i vješto orguljanje Marija

Penzara dostojanstveno su predstavi-li cjelinu skladbe. Na istom je koncertu Papandopulo kvartet (Nikola Fabijanić, sopran–saksofon, Gordan Tudor, alt–saksofon, Goran Jurković, tenor–sak-sofon, i Tomislav Žužak, bariton–sak-sofon) iskazao svoje vrhunsko umije-će praizvedbom Quarteta 3 Željka Br-kanovića, skladbe odlično kontrolirane usklađenosti horizontalnog, melodij-skog i vertikalnog, harmonijskog pro-toka koja otkriva svježinu nadahnuća iskonski nadarenog glazbenika. Brka-novićev Quartet 3 za četiri saksofona vrijedan je dokaz ozbiljnosti u pogledu pristupa instrumentima za koje je djelo naručeno (primjerice, korištenje tehnike slap tongue kao karakteristično sak-sofonskog efekta), ali i izvornosti na-dahnuća koje se ogleda u živopisnom melodijsko–harmonijskom narativu ti-jekom protoka diferenciranih ugođaja.

Usnuli trombonist

Cantus Ansambl s dirigentom Beri-slavom Šipušem na koncertu 18. srp-nja izveo je antologijsku skladbu Dol-ce furioso Dubravka Detonija u povo-du njegova 80. rođendana i praizveo festivalsku narudžbu, djelo Ivana Kon-čića s dosta misterioznim naslovom In His House at R’lyeh Dead Chulhu Wa-its Dreaming. Inspiriran pričom The Call of Cthulhu američkog pisca horor fikci-je bizarne biografije Howarda Philipsa Lowecrafta, koji je živio samo 46 godi-na, a slavu stekao tek postumno, Kon-čić na još prazan podij šalje tromboni-sta koji sjeda u zadnji red i zaspi... te glasno zahrče. Dolaskom drugih glaz-benika počinje skladba čije su odlike velika maštovitost i znalaštvo u korište-nju svih glazbenih parametara, od ton-ske građe, bujnosti ritmova, bogatstva harmonija, razvijenosti melodijskoga ti-jeka do harmoničnih suodnosa glaz-benih struktura i suvislog oblikovanja u kojemu se sve čini na pravom, jedino mogućem mjestu.

Nastupivši 23. srpnja, slovenski puhač-ki kvintet Slowind, čiji se članovi (Aleš Kacjan, flauta, Matej Šarc, oboa, Jurij Jenko, klarinet, Paolo Calligaris, fagot, i Metod Tomac, rog) okupljaju već 23 godine, izveo je Puhački kvintet Ivana Brkanovića, djelo iz 1984. godine, jed-nu od posljednjih skladbi autora koji nije doživio njezinu praizvedbu, a još jed-

nu njegovu izuzetno vrijednu i primjer-nu skladbu, Prvi gudački kvartet na-stao na samom početku karijere davne 1934. godine, izveo je vrhunski izraelski Gudački kvartet Aviv 16. kolovoza, po-tvrdivši visoko mjesto koje na listi maj-stora hrvatske glazbe neonacionalnog smjera ima Ivan Brkanović.

Koncert pod svijećama

Iz opusa Željka Brkanovića izveo je an-sambl Acoustic Project skladbu Con variazioni, za gudače (30. srpnja), a vrlo perspektivni mladi pijanist Lovre Ma-rušić odabrao je za nastup 8. kolovo-za Brkanovićeva Četiri preludija za kla-vir iz 1992. i 1993. godine koji nose na-slove Dodekafonski preludij, Crno–bije-li preludij, Akordički preludij i Uski pre-ludij hoće biti široki, a bili su skladani za 20. OGV i u Osoru ih je 18. srpnja 1995. godine praizveo doajen hrvat-skog pijanizma Vladimir Krpan. Vrlo kompleksne i virtuozne dodekafone studije s uočljivim dramatičnim ugo-đajima predstavio je mladi glazbenik na izrazito uvjerljiv način kojim otkriva vrlo emocionalno i pregnantno muzici-ranje. Još jedno djelo nastalo na poti-caj OGV–a, Klavirski trio Željka Brkano-vića, polifono bogato ostvarenje, izveli su članovi Riječkog klavirskog trija (vi-olinist Krunoslav Marić, violončelist Vid Veljak i pijanist Filip Fak) 10. kolovoza. Iz hrvatske baštine u vrhunskom su pje-vu članova britanskog vokalnog okteta Voces8 zazvučali madrigali Deh’ no far i O dolce amore Julija Skjavetića na nji-hovu nastupu 27. srpnja, koji je bio pro-glašen favoritom festivala, a violonče-listica Monika Leskovar i gitarist Petrit Çeku, na koncertu 1. kolovoza, nužno pod svijećama jer je na otocioma ne-stalo struje, skladno su interpretirali ne-što stariju partituru Srđana Dedića, za njega zacijelo netipično umilnu glazbu naslovljenu Canzona.

Festival u festivalu

U sklopu »mini festivala«, koji tradicio-nalno osmišljava Monika Leskovar sa svojim uglavnom inozemnim prijatelji-ma, violončelistica je 3. kolovoza prai-zvela skladbu Alchemist (Alkemičar), za violončelo i elektroniku, festivalsku na-rudžbu iz pera Tibora Szirovicze. Me-đutim, budući da je potencijalno na raspolaganju imao čak sedmero vr-

Ovogodišnje su Osorske glazbene večeri bile u znaku Željka Brkanovića i njegova oca Ivana Brkanovića, ovdje je snimljen na koncertu otvorenja uz kvartet saksofona Papandopulo

MIR

KO C

VJET

KO

17

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

Č e t i r i g i t a r e n a S c e n i A m a d e o , 2 3 . s r p n j a 2 0 17. , n a z a g r e b a č k o m G o r n j e m g r a d u

Koncert dostojan obrata »s mora na kopno«Kulturna ponuda kakvu naša metropola već nekoliko godina pruža turistima, ali i Zagrepčanima, ne zaostaje za velikim svjetskim središtima

Piše: Martina Bratić

P osebna je atmosfera ljetnoga Za-greba u danima kad njegove ulice na neko vrijeme napuste jedni, a ispune ih drugi, kad sunce tvr-doglavo odbija zaći i pruža nam nesebično još koji sat za druženje

i opuštanje, kad se sve nekako, kao po zadatku, uspori i ulijeni. Pa i toj programiranoj uspavanosti unatoč, ljetni žamor ulica naše metropole svoje »domaće«, kao i turiste, nepogrešivo ispuni do-brom energijom, pa se čini da smo usred vreme-na u kojemu se upravo ideja »ljetnoga Zagreba« razvija do vrhunca. Kulturna ponuda kakvu grad već nekoliko godina pruža turistima, ali i Zagrep-čanima, ne zaostaje za velikim svjetskim središti-ma i ljetno vrijeme provedeno »na kopnu« uspijeva učiniti ispunjenim i ugodnim. A osim obrata s mora na kopno, kulturno–turistički događaji u Zagrebu u ljetnim se mjesecima već nekoliko sezona pre-mještaju iz »donjega« dijela grada na Gornji grad, čineći doživljaj još zanimljivijim.

Delikatni zvuci

Jedan od najstarijih projekata koji je svoj šaroli-ki spektar događanja odlučio »upogoniti« upra-vo na Gornjem gradu jest Scena Amadeo, koja kao »klupska kazališno–glazbena scena« nepre-kidno djeluje već punih 17 godina. I ove je sezo-ne Amadeo (već tradicionalno u atriju Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja) u svojem bogatom glaz-benom programu važno mjesto osigurao klasičnoj glazbi, od kojih je jedna večer, ona 23. srpnja, bila rezervirana za delikatne zvuke gitare i kvartet koji čine Maroje Brčić, Petrit Çeku, Zoran Dukić i Tvrt-ko Sarić.

Gitaristička je četvorka kreirala bogat program s, možda očekivanom, prevagom španjolskih skla-datelja, a uz predstavnike drugih latinskih zema-lja izveli su čak dva djela iz suvremene hrvatske skladateljske produkcije. Večer je otvorila obrada Boccherinijeva Fandanga G. 448, a izvedba toga

energičnoga trodobnog andaluzijskoga plesa, uz dodatak kastanjeta, predstavila je Kvartet kao ui-grano izvođačko tijelo izražajne ritmičnosti i suge-stivne retorike fraziranja. U logičnoj smjeni karak-tera uslijedile su obrade Pavane za preminulu infan-tkinju Mauricea Ravela te impresionistički obojeno djelo snažno španjolske melodike, naziva Evoca-ción, iz znamenite zbirke Iberia Isaaca Albéniza. Potom je u duo sastavu, vremenski gledano mož-da i nepotrebno, izveden i poznati Albénizov gi-taristički komad Rumores de la Caleta (Žamori La Calete).

Programsko iznenađenje

Iznenađenje večeri svakako je bila izmjena u pro-gramu. Umjesto Toccate za duo gitara Pierrea Pe-tita izvedeno je djelo Uspavanka za San Roa, pti-cu ljubavi, za dvije gitare Berislava Šipuša. Skladba koju su predstavili Petrit Çeku i Tvrtko Sarić njež-na je i sanjiva priča o traganju za ljubavnom sre-ćom; njezinu dramaturgiju nose impresionistič-ki harmonijski plan i čeznutljiva melodioznost, uz trodijelnu narativnu strukturu atmosferičnoga uvo-da, dramatičnog zapleta i konačnoga povratka u smiraj i tišinu. Drugo domaće djelo činila je zagre-bačka praizvedba skladbe Viktorije Čop Meditacija i Gambolero, za kvartet gitara, koju su na prošlo-godišnjim Osorskim glazbenim večerima praizve-la upravo ta četvorica glazbenika. Zamišljeno kao dvodijelni oblik, djelo Meditacija i Gambolero priča arhetipsku priču o dvama karakterima, o medita-tivnom i zamišljenom te o dinamičnom i aktivnom; o dvama kontrastnim ugođajima koji, kako autori-ca kaže, opisuju njezin doživljaj gitare. Tu atmos-feričnu poemu ispričanu dionicama četiriju gita-ra Kvartet je iznio spremno i nadahnuto, a uvijek svjež rukopis Viktorije Čop svojom je zvučnom »aktualnošću« ostvario dobru programsku ravno-težu s ostatkom djelâ izvedenih te večeri. Brčić, Çeku, Dukić i Sarić posjetitelje su počastili i djeli-ma Torrobe, Paula Bellinatija, De Falle i Piazzolle, a neumoljiv pljesak publike i čak dva glazbena do-datka potvrdili su da je koncert bio opravdan dio ponude našega »ljetnog Zagreba«.

Četvorica gitarista koji su ovog ljeta u završnici osvojili Orlanda, nagradu HRT–a za najbolju izvedbu na Dubrovačkim ljetnim igrama, imali su u zagrebačkoj vrućoj noći na Sceni Amadeo svojevrsnu generalnu probu

snih glazbenika i četiri različita instrumenta, odluku da djelo posveti samo violončelu koje je dodatno snimio i onda elektronički obradio, autora koji se i inače često bavi elektronikom, moguće je prihvatiti iako ne i njome biti oduševljen. »Samodijalog«, ako takvo nešto postoji, violončelistice s vlastitom snim-kom zgodna je ideja i Monika Leskovar je profesio-nalno »odradila« zadatak.

Ivan Josip Skender skladao je novo djelo Introdu-zione, tema i variazioni (e un piccolo intermezzo) za sedam instrumenata, uključivši sve glazbenike koje je okupila Monika Leskovar, pa je time i ostvario svojevrsni hommage upravo takvom sastavu s dvi-je violine, dvije viole, dva violončela i s klavirom. Iako sadržajno nepretenciozna, skladba protječe u kolo-rističkim efektima, upotrijebljene su različite tehnike gudaćih instrumenata, pa čujemo lijepa razvijena le-gata i skakutava staccata; tema na početku i njezini fragmenti »šeću« među glazbalima, sve u razigra-nim ritmovima i prevladavajućoj zvukovnoj ugodi.

Vrline tradicije

Na koncertu održanom 13. kolovoza, na kojemu su nastupili glazbenici okupljeni u ansamblu nazva-nom Synergia 6, praizvela je violinistica Ksenija Mi-lošević, članica Beogradske filharmonije, Sonatu za violinu i klavir Dubravka Palanovića. Odlično nastu-diranim muziciranjem upozorila je na djelo koje, na-stalo kao ovogodišnja festivalska narudžba, pouz-dano ulazi kao izuzetno uspjela partitura u bogatu zbirku, danas već s više od 350 naslova u Osoru prvi put izvedenih djela hrvatskih autora. Palanović ne odustaje od vrlina i tradicija tzv. ozbiljne glazbe po kojima je djelo cjelina suvislih melodijsko–har-monijskih struktura, što pretpostavlja naglašenu melodijsku inventivnost, harmonijska znanja i daka-ko ritmičku živost. Tako su violinisti dobili u osnovi formalno klasičnu Sonatu s konvencionalnim stavci-ma, a opet suvremenu i svakako zanimljivu i privlač-nu. Eto, tako su ovogodišnje 42. Osorske glazbe-ne večeri, koje je programski u cjelini vrlo suvislo pa time i uspješno sastavio umjetnički ravnatelj Bran-ko Mihanović, a proveo predsjednik Udruge Osor-ske glazbene večeri Matko Marušić sa suradnicima, uvijek brojnim slušateljima, pretežito inozemnim turi-stima, predstavile vrlo reprezentativan odabir hrvat-ske glazbene produkcije. Prema reakcijama i trajno burnom pljesku, na opće zadovoljstvo. Možemo se nadati stoga i nastavku idućega ljeta.

Autorica teksta, naša uvažena muzikologinja dr. sc. Zdenka Weber ovoga je ljeta proslavila 40 godina sustavnog praćenja Osorskih glazbenih večeri. Čestitamo!

JAN

JA F

RAN

KO

18

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

1 4 . F e s t i v a l k o m o r n e g l a z b e , R a v n a G o r a , o d 6 . d o 10 . r u j n a 2 0 17.

Zavidna kvaliteta i motivacijaOvogodišnji je program bio u znaku skladateljâ obljetničarâ, pa tako i Davorina Kempfa

Piše: Ramiro Palmić

U Ravnoj Gori, važnom kulturnom i gospodarskom središtu Gorskoga kotara, od 6. do 10. rujna pri-ređen je tradicionalni 14. Festival komorne glaz-be. Utemeljiteljica i umjetnička voditeljica projekta je Ravnogorka Nada Majnarić, svestrana pija-nistica međunarodnog ugleda koja živi u Beču

i radi na tamošnjem konzervatoriju. Pet koncertnih večeri ovogo-dišnjeg festivala održano je u prostoru lijepo uređene i akustične dvorane Doma kulture. Nastupilo je jedanaest solista i komornih glazbenika. Ovogodišnji je Festival bio posvećen glazbenicima obljetničarima: Ludwigu van Beethovenu (1770.–1827.), Franzu Schubertu (1797.–1828.), Johannesu Brahmsu (1833.–1897.) te su-vremenom hrvatskom skladatelju Davorinu Kempfu (1947.) pa su njihova djela bila i najzastupljenija.

Na prvom koncertu ukusno odabranim programom nastupio je ugledni zagrebački komorni sastav, Gudački kvartet Sebastian, i nakon lepršavo izvedenog nepretencioznog Allegra iz Simfonije in C Antuna Sor-kočevića (1775.–1841.) uslijedio je Trio za violinu, violončelo i klavir Davorina Kempfa, meditativno trostavačno dje-lo kontrastnih ugođaja i raspoloženja u pogledu melodije, ritma i harmo-nijske strukture. Violinist Anđelko Kr-pan, violončelist Nebojša Floreani i gošća večeri, pijanistica Nada Majna-rić, bili su sugestivni i uvjerljivi interpre-ti toga zanimljivog i virtuozno pisanog djela. Osobito oduševljenje pobudio je recital Anđelka Krpana i Nade Maj-narić održan druge festivalske večeri,

na kojemu smo među ostalim čuli trostavačnu Drugu sonatu za vio-linu i klavir u e–molu (1942.) Rudolfa Matza (1901.–1988.) te Djetinja-stu sonatu za violinu i klavir (2012.) Tomislava Uhlika (1956.), (nazva-nu tako jer je autor u njoj vješto upotrijebio motive dječjih pjesama i brojalica). Na trećem koncertu recital je priredio dvadesetšestogo-dišnji Hrvoje Štimac na bajanu (ruski naziv za harmoniku rastega-ču), trenutačno apsolvent na Muzičkoj akademiji u Puli. Za svoj je nastup odabrao opsežan i tehnički zahtjevan program te od hrvat-ske glazbe uključio zvukovno kompaktnu skladbu ARAMbesque Ive Josipovića, koja je tematikom i izvedbenom komponentom na-išla na povoljan odjek kod slušatelja.

Sopranistica Marija Lešaja na pretposljednjem je koncertu ugod-nim glasom intonativne čistoće, uz klavirsku pratnju Kosjenke Tur-kulin, pjevala stilski raznovrstan program s djelima Schumanna, Debussyja, Huga Wolfa i ostalih, a posljednji koncert Festivala bio je rezerviran za domicilnu pijanisticu Nadu Majnarić. Vidno motivira-na, umjetnica je za svoj recital odabrala remek–djela klavirske litera-ture Beethovena, Brahmsa, Schuberta, Rahmanjinova i Debussyja te je osebujnim i sjajnim interpretacijama fascinirala mnogobrojne posjetitelje u dvorani, koji su njezino klavirsko umijeće nagradili sr-dačnim i dugim pljeskom odobravanja.

Koncerti Festivala komorne glazbe u Ravnoj Gori, koje podupiru Ministarstvo kulture RH i općina Ravna Gora, redovito su dobro posjećeni i znatno obogaćuju glazbeni život toga kraja. S velikim je zadovoljstvom pozdravljena najava jubilarnog, 15. Festivala slje-deće godine.

Z a g r e b a č k i a n s a m b l f l a u t a n a 7. M e đ u n a r o d n o m f e s t i v a l u k l a s i č n e g l a z b e u N o v o m V i n o d o l s k o m

Vrijedne promicateljice hrvatske glazbeJedinstveni ansambl, osnovan prije pet godina, u svojem sastavu koristi obitelj f lauta, od piccola do bas–flaute

Piše: Ramiro Palmić

U Novom Vinodolskom, sta-rom frankopanskom gradu duge i bogate povijesti, ove je godine održan 7. Me-đunarodni festival klasične glazbe Novi Vinodolski 2017.

Pod umjetničkim vodstvom agilne Marije Mi-kulić Štimac, ta ljetna glazbena manifestacija kontinuirano održava respektabilnu umjetnič-ku razinu. Na koncertu svečanoga otvorenja nastupio je Zagrebački ansambl flauta (ZAF). Okosnicu ansambla, koji djeluje pod umjetnič-kim vodstvom svestrane i ugledne flautistice Renate Penezić, čini kvartet flauta, no pove-ćava se prema zahtjevima djela i izvedbe. Taj jedinstveni ansambl, osnovan prije pet godina, u svojem sastavu koristi obitelj flauta, od picco-la do bas–flaute, što sastavu daje integralno suzvučje u izmjenama solističkih nastupa i pra-vo je zvukovno i estradno osvježenje. Okuplja iskusne glazbenice, ali i studentice glazbe, koje stječu dragocjeno koncertno iskustvo. Njeguju djela širokog stilskog repertoara, a osobitu po-zornost posvećuju djelima hrvatskih skladate-lja, pa tako i potiču nastajanje novih djela.

Pretijesna crkva

U okrilju akustične trobrodne barokne mjesne crkve sv. Filipa i Jakova, koja je bila pretijesna da primi sve zainteresirane ljubitelje glazbene umjetnosti, deveteročlani ansambl flauta na početku je tonskom puninom, ritmičkom pre-ciznošću i šarmom tumačio pet stavaka ba-letne suite Orašar P. I. Čajkovskog. Uslijedila je osebujna skladba Šest slatkiša za šest flauta hrvatskog trombonista i skladatelja Marina Ra-badana (1978.). Djelo nastalo 2007. prema na-rudžbi Hrvatskog društva flautista, posvećeno je Brianu Setzeru, slavnom američkom gitari-stu i skladatelju te pjevaču poznate američke grupe Stray Cats, osnovane 1979. godine, te njihovu albumu Guitar Slinger (1996.). U trima tempom i sadržajem kontrastnim stavcima, Allegro–Blues–Vivo, kojima je bio zadan »neoz-

biljan karakter«, Rabadan primjenjuje elemente jazz glazbe, koje je vješto utkao u arhitektoniku skladbe. Upotrebom smjelih i neobičnih ritmo-va, melodija i harmonija, što je protkano trileri-ma, pasažama i akcentima, Rabadan je stvorio zanimljivu i cjelovitu skladbu prikladnoga ugo-đaja, koju briljantno dovodi do furioznog finala.

Ptice pjevice

U nastavku večeri izvedena je Uspavanka iz sela Itsuki nizozemskog flautista i skladatelja Wila Offermansa (1959.). Djelo je inspirirano prirodom (šumom, žuborom potoka, cvrku-tom ptica…..), a interpretacija je odisala ljepo-tom glazbene fraze i maštovitošću u pronala-ženju i uspostavljanju pravog odnosa tonova. Stilskom uvjerljivošću sviran je Češljugar, tro-stavačno djelo Antonija Vivaldija (1678.–1741.) u kojem je posebno dopadljiv nastup pruži-la piccolo flauta. Vrlo izražajnim kantilenama i harmonijama sviran je kratak i efektan stavak Unutar… za sedam flauta Iana Clarka (1964.), a osebujnim glazbenim koloritom i prelijevima obilovala je izvedba kineskog Plesa naroda Yao Liu Tieshan & Mao Yuan.

Na poziv Španjolskoga društva flautista, ZAF–ice su prije nekoliko godina gostovale u živopi-snoj Sevilli, gdje su uz mnoga imena svijeta fla-ute sudjelovale na 3. Festivalu flautista. U kul-turnom centru Cajasol zagrebačke su umjetni-ce praizvele skladbu Anunnaki, suitu za deset flauta Alfija Kabilja, autora koji s ansamblom uspješno surađuje već dugo godina. U pogle-du glazbene tematike, nije to osobito avangar-dno i ekstravagantno djelo, ali je sadržajem i ritmovima te vještim korištenjem mogućno-sti flauta, ostvarena prijemljiva i komunikativ-na glazba. Interpretacija peterostavačne suite Anunnaki već je na prvoj izvedbi u Španjolskoj naišla na veliki i pozitivan odjek slušatelja. Po-sljednjim stavkom Kabiljove suite Odlazak za-okružena je prva koncertna večer 7. Međuna-rodnog festivala u Novom Vinodolskom. Izved-bu je mnogobrojna domaća i inozemna publi-ka ispratila oduševljenim pljeskom, što je prava promocija hrvatske glazbe.

Anđelko Krpan i Nada Majnarić

19

PagArtFestival 2017. ozbiljno ponudio ozbiljnu glazbu ozbiljnoj publici

P od ge-s l o m »ozbi l jna glazba u ozb i l jno j i z v e d b i ,

za ozbiljnu publiku« pijanist Lovro i muzikologinja Nina Pogorelić davne su 1999. godine postavili temelje PagArtFestivalu koji se kvalitetom i dugom tradici-jom izdvaja među brojnim festivalima klasične glazbe. Kao i svake godine, i ove su godine u bogat i zani-mljiv program domaćih i inozemnih umjetnika uvr-štena dva djela hrvatskih skladatelja: Tri trubadurske Stjepana Šuleka u izved-bi karizmatičnog gitarista Petrita Çekua te Balada u d–molu Blagoja Berse u interpretaciji pijanista Vedrana Janjanina. Osim hvalevrijednih predstavlja-nja skladbi hrvatskih auto-ra, za našu kulturu iznimno važnu ulogu odigrala je i izvedba naratorice Bojane Gregorić Vejzović i pijani-sta Danijela Detonija koja je bila tek drugo hrvatsko uprizorenje djela Enoch Arden R. Straussa, u pri-jevodu Mate Marasa. Time je Festival još jedanput po-kazao naklonost hrvatskim autorima, kao i brojnim vrijednim djelima koja ne pripadaju izvedbenim kanonima. (Tea Kulaš)

8 . M A G f e s t i v a l , o d 2 5 . k o l o v o z a d o 3 . r u j n a 2 0 17. u g o t i č k o j d v o r a n i M u z e j a g r a d a S p l i t a

Ratni kvarteti Anđelka Klobučara, Frane Paraća, Marka Ruždjaka i Željka BrkanovićaČetiri djela hrvatskih skladatelja napisana su za sastav glasovitoga Kvarteta za kraj vremena Oliviera Messiaena: klarinet, violina, violončelo i klavir

Piše: Tatjana Alajbeg

O smi MAGfe-stival s četiri je komorna k o n c e r t a ostvario naj-višu razinu

do danas. Udruga MAG tako se potvrđuje kao najangažiraniji pokretač splitskog koncertnog života. Podsjetimo, ovogodišnje 63. Splitsko ljeto kvalitetnim je koncertnim programom oskudi-jevalo, a nadolazeća sezona ne obećava mnogo — splitski HNK uz velike ansamble Opere, Dra-me i Baleta teško da će se skr-biti i o koncertima, a i njegov se foyer, najljepši gradski koncertni prostor, urušio, pa će mu trebati temeljita obnova. Očekujemo da Gradsko vijeće napokon pokre-ne pitanje koncertne dvorane o kojoj se predugo samo govori. Koncertna agencija i sustavna briga o koncertnom životu u Splitu, nažalost, ostaju san.

Krvave stranice

Treći festivalski koncert Ratni kvarteti privukao je osobitu po-zornost. Kvarteti hrvatskih skla-datelja Anđelka Klobučara, Fra-ne Paraća, Marka Ruždjaka i Željka Brkanovića, nadahnuti

tragičnošću Domovinskog rata, nastali su po uzoru na glasoviti Kvartet za kraj vremena Oliviera Messiaena, namijenjen klarine-tu, violini, violončelu i klaviru. To Messiaenovo djelo praizvede-no je u zarobljeničkom logoru u Gorlitzu 1941. godine.

Izvedba je povjerena ansamblu ZOOV–COOL (naziv je nastao prema Brkanovićevoj skladbi izvedenoj na koncertu) koji čine: Jaroslav Sadovy, klarinet, Pe-tromila Jakas, violina, Mia Gru-bišić, violončelo, i Sanja Vrsalo-vić, klavir. Zanimljivo je, ali i za-čuđujuće, kako su ti mladi ljudi koji su u vrijeme Domovinskog rata bili sasvim mala djeca, du-boko proniknuli u turobnost i be-znađe koja nas je u tim tragičnim godinama ispunjavala, a koju su četvorica skladatelja tako suge-stivno izrazila glazbom. Riječ je o vrlo koncentriranim i jezgrovi-tim umjetničkim ostvarenjima, izvođački iznimno zahtjevnima. Preglednost u predavanju te vri-jedne glazbe darovala je lijepu mogućnost prepoznavanja obli-ka, poglavito u Klobučarovu i Paraćevu naslovu, jasnije naslo-njenim na tradicionalni izričaj. A ono što smo pohranili u srcima kao trajan trag na lijepu večer je zdušnost i odgovornost mla-dih glazbenika, svjesnih da da-ruju osobitu vrijednost — djela

nadahnuta krvavim stranicama hrvatske povijesti na kojima je izrasla vjekovima sanjana hrvat-ska država.

Čežnja za slobodom

Klobučarova Glazba za kvartet bogatim je trima stavcima izra-zila različite ugođaje — poetski pjev klarineta u Largu prepo-znao se kao čežnja za slobo-dom, a fugirani Vivace osvije-tlio je skladateljevo dobro znano polifono majstorstvo. Paraćev Kvartet za klarinet, violinu, vio-lončelo i klavir izvire iz klasičnog ronda — međustavci koji pove-zuju tutti odsjeke povjereni su glazbalima pojedinačno, ostva-rujući intimni izričaj. Sam završe-tak nakon kromatske melodije u violončelu daruje smiraj. Ruž-djakov naslov Prudent Views of my Love passing by the Se-asons radikalnošću se razliku-je od ostalih kvarteta — tek po-vremeno ansambl zvuči uniso-no, prevladavaju dua ili solistički izričaj. Istaknuli bismo čaroban zvuk klarineta koji je dugim so-lom stvorio osobit ugođaj. U Br-kanovićevu Zoov–cool kvartetu (Dubravko Detoni: »Zoov–cool je dvostruka onomatopeja. Jed-na je zvučna, imitirajući glaso-ve u dozivanju, a druga je per-siflaža glasovne onomatopeje.«)

glazbala opona-šaju glasove, nji-hova dozivanja. Znakoviti početak dvopjevom klari-neta i violončela »doziva« i ostala glazbala čije zvu-kovno srastanje ostvaruje zanimlji-vo skladateljsko postignuće. Broj-no slušateljstvo u gotičkoj dvora-ni Muzeja grada Splita glasnim je pljeskom pozdra-vilo vrlo zamjetna nastojanja mladih izvođača.

Pijanist Danijel Detoni i glumica Bojana Gregorić Vejzović

Ansambl ZOOV-COOL: Petromila Jakas, violina, Mia Grubišić, violončelo, Jaroslav Sadovy, klarinet i Sanja Vrsalović, klavir

Gitarist Petrit Çeku

Pijanist Lovro Pogorelić

Pijanist Danijel Detoni i violončelist Andreas Lend

20

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

Piše: Martina Bratić

»U početku je po-s t o j a o pok ret. Dovoljan je samo

kratak trenutak refleksije da čovjek

pojmi kako sve proistječe iz pokreta: energija je pokret, život je pokret. Od kretanja najmanjih partikula do cijeloga svemira i da, čak i prostora i vremena — sve je pokret.« Tim je riječima mož-da i najpoznatija kulturnoumjetnička manifestacija Graza i Štajerske — fe-stival styriarte — opisao svoju temu za sezonu 2017., poprativši naziv festivala motom Ples života. Kao elementar-ni iskaz umjetnosti, autori koncepcije ovogodišnjega festivala vidjeli su upra-vo glazbu i ples — dvije teško odvojive sfere koje i zajedno i zasebno generira-ju mnoga društvena značenja.

Nova interpretacija

Ovogodišnjim su programom, kako objašnjavaju, usmjerili styriarte prema nukleusu veze glazbe i plesa: ritualne i spiritualne priče, senzualni i erotični plesovi, zaboravljene plesne tradicije te pronalaženje plesnih aspekata u na-oko strogoj i hladnoj umjetničkoj glaz-bi... Sve su to bile intencije i inspiraci-je za kojima se produkcija ove sezo-ne povela, a iako je Nikolaus Harnon-

court davne 1985. godine, kad je festi-val i osnovao, pojasnio da je to »nova interpretacija starih majstora«, styriarte je i ove godine znatnu pažnju usmjerio suvremenoj skladateljskoj praksi. Kao jedna od takvih niša poslužio je mini ciklus festivala, nazvan Plesne srijede, koji je u četiri koncerta na otvorenome, u dvorištu historicističke zgrade festiva-la u samom središtu grada, predsta-vio skladateljice nove glazbe i DJ–ice iz više zemalja. Osmišljavanje cjelokupne koncertne večeri, programa i izvođača potpuno je prepušteno skladateljicama kao zadatak.

Od sedam autorica, jedne se koncer-tne večeri predstavila Belma Bešlić–Gál, bosanskohercegovačka skladate-ljica, koja je za svoju, treću Plesnu srije-du odlučila predstaviti glazbu teritorija bivše Jugoslavije, na intrigantan način povezavši skladatelje starije i mlađe ge-neracije, ali i združivši ih s izrazom mla-đih skladatelja iz drugih zemalja. Prva točka bila je snimljena engleska verzi-ja tekstualnoga statementa Vladana Radovanovića, priznate figure srbijan-

ske glazbene avangarde, naziva Voice From The Loudspeaker, iz 1975. godi-ne, kao dobar uvod u multimedijski ra-ster djelâ koji je uslijedio.

Zvučna f lajšmašina

Skladba Fleischwolf (Stroj za mljevenje [mesa]), za električnu gitaru i ugođene strojeve za mljevenje, 31–godišnjega austrijskog skladatelja Petera Mayera, ambiciozno je potom zauzela i realni i imaginarni prostor, ujedinivši glazbu s elementima teatra. Lik izvođača s taki-jom — tradicionalnom kapom s arap-skoga Istoka, s električnom gitarom prebačenom preko ramena, »svirao« je trzajući noževe postavljene radijal-no oko uključenoga stroja za mljeve-nje, meljući meso i povremeno vokalno aludirajući na islamske pjevane molitve. Nastojeći tretirati zvuk i izvore zvuka što je moguće neobičnije, krajnje upit-no se poigravajući kulturno–društve-no–religijskim stereotipima, a pri tome ne dajući dovoljno maha umjetničkoj imaginaciji, Mayerovo je djelo ozbiljno uzdrmalo cijelu večer. Sretniju su sud-

ALEX

AND

RA

PIFR

ADER

Fe s t i v a l s t y r i a r t e u G r a z u , n a j p o z n a t i j a k u l t u r n a m a n i f e s t a c i j a G r a z a i Š t a j e r s ke , 2 3 . l i p n j a — 2 3 . s r p n j a 2 017.

Lekcija o prijelazu iz analognog u elektroničkoOvogodišnji je festival pod motom Ples života unutar koncerta pijanistice i skladateljice Belme Bešlić–Gál (1978.) 12. srpnja obuhvatio i djela Inter–Ludim iz 1972. Silvija Foretića i Lulaš (1979.) Igora Savina

ALEX

AND

RA

PIFR

ADER

Partitura za skladbu blacksnowfall Poljaka Wojteka Blecharza za timpane i video

Austrijanac Peter Mayer u izvedbi svoje skladbe Fleischwolf

21

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

F e s t i v a l Te n s o u N o v o j G o r i c i , 12 . — 2 4 . r u j n a 2 017.

Zbogom oružje, pozdrav pjesmi!Slovenci praizveli Hrvata, Hrvati Slovenca

U sklopu festivala Tenso 2017, koji organizira Europska mreža profesionalnih zborova — čiji je Zbor HRT–a član od 2016. — Zbor HRT–a pod ravnanjem maestra Tomislava Fačinija, uz pijanista Danijela Detonija, nastupio je 23. rujna u Kulturnom domu Nova Gorica. Kako je ovogodišnji Tenso bilo posvećen komemoraciji bitaka u dolini rijeke Soče tijekom Prvog svjet-

skog rata, tako su i programi gostujućih zborova, članova Tensa, pod zajedničkim naslovom Zbogom oružje, pozdrav pjesmi, odražavali ratnu i svaku drugu druš-tveno–političku nepravdu. Zbor HRT–a odlučio se na izbor skladbi koje mahom uglazbljuju poeziju Miroslava Krleže, uz skladbe za solo klavir u izvedbi Danijela Detonija. Tom prigodom praizveli su i novo djelo slovenskog skladatelja Uroša Rojka — Ognjeno more. Dva dana prije na festivalu su gostovali njihovi slovenski kolege (Zbor Slovenske radiotelevizije) i pod dirigentskim vodstvom maestre Mar-tine Batič praizveli novu skladbu Ruke Frane Paraća, pisanu upravo na narudžbu festivala Tenso. (HDS)

Klavirčica 25. rujna 2017. u Moskvi

K lavirski recital Žanine Bilić s djelima hr-vatske glazbe vrlo je uspješno održan 25. rujna 2017. u Moskvi u sklopu ta-mošnjeg Mjeseca hrvatske kulture. Or-ganizator manifestacije je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike

Hrvatske te Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Ruskoj Federaciji, uz potporu Ministarstva kulture Republike Hr-vatske. Njihove su se ideje poklopile sa zamisli suorgani-zatora, Centra slavenske kulture, odjela Knjižnice stranih književnosti u Moskvi, na adresi Nikolojamska ulica br. 1. Zajednički su u velikoj dvorani Knjižnice upriličili koncert s djelima hrvatskih skladatelja. Umjetnica je predstavila najljepša klavirska djela Dore Pejačević, Božidara Kunca, Ivane Lang, Borisa Papandopula i Berislava Šipuša. Osim tog koncerta, Žanina Bilić je dan prije, 24. rujna, održala izvrsno prihvaćenu radionicu za djecu Klavirčica, u kojoj su integrirano u didaktičkim aktivnostima bila predstavljena djela još dvojice hrvatskih skladatelja: Ive Lhotke–Kalin-skog i Zlatka Grgoševića. Riječ je o verziji glazbeno–glu-mačke radionice sa svrhom približavanja glazbe djeci od 2 do 6 godina. Takve radionice Žanina Bilić održava još od 2011. godine na raznim lokacijama u Zagrebu, na radost mališana i njihovih roditelja. (HDS)

Žanina Bilić kao Klavirčica s malim Moskovljanima

binu doživjele skladbe Wojteka Blec-harza (blacksnowfall, za timpane i vi-deo) i Matthiasa Kranebittera (dead girl [requiem E] za flautu, električnu gitaru i elektroniku), u izvedbi bečkoga ansam-bla Black Page Orchestra. Oba su djela ostala u nešto tipičnijem okviru suvre-menoga skladateljskog izraza, mane-vrirajući zvučnim strukturama i primje-njujući multimediju te inzistirajući na ele-mentarnim sastavnicama glazbenoga djela kao izoliranim i punopravnim no-siocima sadržaja.

Hrvatski dodaci

Neobično iskorišten, ali programski svakako pozitivan dodatak večeri bili su zatim odabiri iz hrvatske skladatelj-ske baštine kojima je Belma Bešlić–Gál odlučila upotpuniti svoju kustosku vizi-ju. Kao svojevrsni intermezzo između promjene settinga, u kojima je i publi-ka morala sudjelovati (mijenjajući svo-je mjesto sjedenja ovisno o djelu), dvi-je su skladbe, odnosno njihove snim-

ke, popratile i taj imaginarni pokret (lako shvatljiv i kao ples) nas okupljenih. Dje-la Inter–Ludim iz 1972. Silvija Foretića i Lulaš (1979.) Igora Savina ponudila su logičnu, pa i simpatičnu lekciju o prijela-znim fazama analognoga zvuka u elek-tronički, a ujedno su predstavila i jedan dio presjeka sintetičke umjetničke glaz-be ovih prostora.

»Ozbiljni« dio koncerta Bešlić–Gál za-vršila je svojom skladbom Teškoto za bas–flautu, električnu gitaru, perkusije,

elektroniku i Jahorinku, u kojoj je »ulo-gu« Jahorinke vrlo spremno iznijela pje-vačica Zorana Guja, čiji su uvjerljivi vo-kalni nastupi dinamično dijalogizirali s bubnjem i elektroničkom pozadinom. Treću Plesnu srijedu ovogodišnjega styriartea, večer raznolikoga i uglav-nom uspješno koncipiranoga progra-ma zaključila je domaćica, Belma Beš-lić–Gál, svojom DJ sesijom, odabravši, kako programska knjižica kazuje, glaz-bena blaga s područja popularne glaz-be bivšega zajedničkog prostora.

Treću Plesnu srijedu ovogodišnjega styriartea bosanskohercegovačka je skladateljica Belma Bešlić–Gál

zaključila DJ sesijom, odabravši, kako programska knjižica kazuje, glazbena blaga s područja popularne glazbe bivšega zajedničkog prostora

Plesna srijeda Belme Bešlić-Gal

STYR

IAR

TEAL

EXAN

DR

A PI

FRAD

ER

Elena Gabrielli na flauti i Peter Mayer na električnoj gitari

Frano Parać

22

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

5. Izlog suvremenog zvuka, od 3. do 6. svibnja 2017. u raznim prostorima Studentskog centra — Teatru &TD, Galeriji SC, MM centru i Francuskom paviljonu

Najveće međunarodno priznanje tik pred sanacijskim zatiranjem kulturne djelatnosti SC–aFestival je s jedanaest partnerskih institucija iz devet europskih zemalja dobio potporu Europske komisije za novi četverogodišnji projekt Re–Imagine Europe, čiji je ukupni proračun za kulturu golemih dva milijuna eura

Izlog je u samo pet godina, bez obzira na svoju matičnu

uklopljenost u sezonu i aktivnosti Muzičkog salona, izgradio svoj identitet i kvalitetu, zaživio sa zagrebačkom publikom te se pozicionirao i na europskoj karti

Skejteri Michel Kubaček i i Mario Kunštek u zvučnom performansu Poolsation

23

Piše: Nina Čalopek

S tudentski centar u Za-grebu osnovan je prije točno šest desetljeća, a kad su se vrlo brzo nakon osnivanja, već početkom šezdesetih

godina 20. st. počele profilirati i aktiv-nosti unutar kulture, dodijeljena im je jednakopravna pozicija tzv. osnovne djelatnosti centra, poput djelatnosti prehrane ili smještaja studenata. Zdra-vorazumski se smatralo da je potpuna briga za studente upravo ona koja će im pružiti egzistencijalnu, ali i umjet-ničko–intelektualno–edukacijsku skrb. Danas su Galerija SC, Teatar &TD ili MM centar kultna mjesta, a brojne ma-nifestacije, festivali, časopisi, radijske postaje, pojedinci, umjetnički kolektivi, projekti i umjetnička postignuća, samo su dio koncentričnih krugova proizaš-lih iz Savske 25, koji jednako tako čine važna mjesta hrvatske, regionalne, ali i međunarodne scene.

Degradirana Kultura

Nažalost, već neko vrijeme svjedočimo postupnom, ali sustavnom sprečava-nju djelovanja Kulture promjene SC–a (trenutačno degradirane u samostalnu službu za kulturu, šport i informiranje) u sklopu programa sanacije Student-skog centra, pri kojem se ne cijeni i ne prepoznaje kvaliteta ili uspjesi, a kamoli važnost institucije za sve aktere — od umjetnika do publike. Tako će nemar i pogrešne odluke uprave SC–a možda biti pogubne i za djelovanje Muzičkog salona i njegova festivala Izlog suvre-menog zvuka koji je netom pred sana-cijsko zatiranje kulturne djelatnosti ma-tične kuće i istovremeno sa svojim ovo-godišnjim festivalskim izdanjem, dobio možda najveće međunarodno prizna-nje. Izlog suvremenog zvuka tako je s jedanaest partnerskih institucija iz de-vet europskih zemalja dobio potporu Europske komisije za novi četverogo-dišnji projekt Re–Imagine Europe, čiji je ukupni proračun, za kulturu golemih, dva milijuna eura.

Peti Izlog

A festival je počeo tek prije pet godina, kad ga je osnovala muzikologinja Da-vorka Begović uz istomišljenike umjet-nike, autore i izvođače, kolege i prijate-lje, profesionalce i entuzijaste, koji su do danas postali hladni pogon i živo tkivo toga festivala. Ove je godine od 3. do 5. svibnja, datumski se gotovo naslo-nivši, a konceptom gotovo nadogradiv-ši Muzički biennale Zagreb, taj mladi, ali ozbiljni festival fokus ponovno našao na svojim stalnim punktovima. Tako je i ove godine otvoren koncertom radioni-ce za djecu od 8 do 11 godina. Pionire Tvornice zvuka drugu godinu zaredom

vodio je skladatelj, eksperimentator i glazbenik Nenad Sinkauz. Do izraža-ja je došao Sinkauzov senzibilitet i mu-zikalnost koja je najjasnija u kontekstu »ograničenja« u radu s djecom amate-rima, gotovo bez ikakvih »glazbala«, a opet stvarajući izrazito zanimljivu i lije-pu cjelinu. Muzikalnost, profinjenost i dobar odnos prema formi pokazao je i Višeslav Laboš, čiji je The Night Flight novo čitanje obrađenog elektroakus-tičkog materijala koji nam je u naslijeđe ostavio Igor Kuljerić. Također, na Izlogu nije nedostajao ni, za hrvatske prilike ri-jedak te iznimno potreban, projekt re-zidencije Muzičkog salona. Takav kon-cept radionice provodi se već dulji niz godina i izvan okvira Izloga, odnosno unutar stalne sezone Muzičkog salona; to je zaista potrebna niša na hrvatskoj suvremenoglazbenoj sceni, a svojom vrlo elastičnom platformom okuplja i konfrontira glazbenike različitog spek-tra obrazovanja, žanrova, backgrounda i profila. Ipak, ovom prilikom okupljeni ansambl Šalter predstavio se tijekom rezidencije nastalim, ali i izrazito ne-zanimljivim djelima Bertranda Denzle-ra, Tomaža Groma, Roka Crnića i Ro-berta Rože, dok se istovremeno mogla čuti sviračka vrsnost i potencijal samog ansambla.

Megalomanski unutar minimuma

Još jedan tehničar i kreativac svakako je udaraljkaš i skladatelj Eli Keszler koji se predstavio solo albumom Last Signs of Speed na solo drum setu. Keszler je razvio izrazitu bubnjarsku vještinu, dok istovremeno u izvedbi nema velik ras-pon ekspresivnosti i materijala. Izrazi-to je kreativan unutar minimuma koji si sam zadaje, te tim vrlo statičnim zvu-kom i finim, sitnim vezom stvara zvuč-nu sliku gotovo nalik na neku megalo-mansku skulpturu.

Vrijedna je stalna suradnja festivala s medijskim i multimedijskim umjetnici-ma. Stoga se na Izlogu mogao vidjeti i provokativan rad Festival Tončija Ba-kotina & Ratka Iljića ili Navijamo za sun-ce Davora Sanvincentija koji pogoni energija samoga sunca. Bili su prisutni i umjetnici Tin Dožić, Ewa Justka, Ivan Marušić Klif i Pierre Bastien, koji se sva-ki na svoj način primarno bave istraži-vanjem medija, sound artom, DIY pri-stupom, reciklažom ili zastarjelim teh-nologijama kako bi proizveli neke nove instrumente, odnosno neke nove i/ili drugačije zvukovne podražaje.

Nije nova ni suradnja Izloga sa S/UMA-Som, ansamblom za suvremenu glaz-bu studenata Umjetničke akademije u Splitu, pod stalnim nadzorom sakso-fonista i profesora Gordana Tudora, a na ovogodišnjem festivalu pod umjet-ničkim vodstvom istraživača zvuka, im-provizatora i eksperimentatora Tima Hodgkinsona. Konceptualnim pro-

gramom predstavio se još jedan mla-di ansambl Ghent Advanced Master Ensemble (G.A.M.E.), čija je članica hrvatska udaraljkašica Kaya Farszky. Ipak, ansambl je donekle podbacio jer su za tako odabran program (da spo-menemo samo hitove nove glazbe Pi-ano Hero «1 Stefana Prinsa i Difficulties putting it into Practise Simona Steena Andersena ili domaćoj publici možda poznati rad Miramare AC Ane Horvat i dvojca Lightune.G–a) bili na nedovolj-no izvedbeno–tehničkoj razini kod koje se u tako osjetljivoj i zahtjevnoj »parti-turi« vrlo lako može prijeći, što se na-žalost i dogodilo, na stranu banalnosti i nespretnosti.

Glazba za skejtere

Treba svakako spomenuti i Poolasati-on, zvučni performans Miodraga Gla-dovića, Nenada Sinkauza i Sergeja Vutuca te skejtera Michela Kubačeka

i Marija Kunšteka, koji se događao u samom skejterskom bazenu. Postav-ljen kao interpretacija vanjskog i unu-tarnjeg doživljaja skejtanja, s ozvuče-nom vožnjom, skejterskim bazenom i ozvučenim tijelima skejtera, zatim do-datnom manipulacijom proizašlog zvu-kovlja, dobiven je nevjerojatan percep-tivno–emotivni doživljaj.

Izlog suvremenog zvuka je festival koji je u samo pet godina, bez obzira na svoju matičnu uklopljenost u sezonu i aktivnosti Muzičkog salona, izgradio svoj identitet i kvalitetu, zaživio sa za-grebačkom publikom te se pozicioni-rao i na europskoj karti. Svake godine taj festival gradi nove, ali i nadograđu-je stare odnose s umjetničkim akterima i njihovim projektima, a svojim sadrža-jem zaista potvrđuje da je prije svega širok prostor prezentacije novoga zvu-ka, bez ikakvih ograničenja, osim onih koja se tiču nedovoljne kvalitete.

Miodrag Gladović i Nenad Sinkauz

24

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

8 . A u d i o a r t , m e đ u n a r o d n i f e s t i v a l e k s p e r i m e n t a l n e s u v r e m e n e g l a z b e , 6 . — 9 . r u j n a 2 0 17. u P u l i

U znaku recentnih elektroakustičkih radovaOvogodišnji je festival ugostio i skladatelja Silvija Foretića kao začetnika suvremenih tendencija u glazbi prošloga stoljeća

Piše: Nuša Hauser

N a četiri pulske lokacije u četiri dana, od 6. do 9. rujna, održao se osmi Audioart, međunarodni fe-

stival eksperimentalne suvremene glazbe. Riječ je o produkciji udruge Kulturban, pod umjetničkim vod-stvom Alena Sinkauza, priznatog glazbenika i autora primijenjene i im-provizirane glazbe. Ovogodišnje fe-stivalsko izdanje, kao uostalom i do-sadašnje, pridonosi afirmaciji autora i umjetnika koji rad temelje na improvi-zaciji, kreativnom oblikovanju i istra-živanju zvuka, multidisciplinarnom pristupu organizaciji i prezentaciji, no i onih koje smatramo svojevrsnim začetnicima suvremenih tendencija u glazbi prošloga stoljeća.

Upravo je jedan takav autor bio gost ovogodišnjeg Audioarta — Silvio Fo-retić. Njegova je monomelodrama Der Achte Tag oder auf der Suche nach der Weissen Zeit za recitatora i elektroniku predstavljena druge ve-čeri festivala u Domu hrvatskih bra-nitelja; na neki je način bila središnji događaj manifestacije. To elektro-akustičko djelo, posljednji put u Hr-vatskoj predstavljeno na 52. Glaz-benoj tribini Opatija 2015., uz samog je autora i u zvučnoj režiji i produk-ciji Višeslava Labosa, dojmljivo izveo glumac Vili Matula. Iste večeri publi-ka je imala prilike čuti Andreu Belfi-ja, talijanskog udaraljkaša i sklada-telja, koji je na Audioartu predstavio svoj novi album Ore, objavljen u svib-nju ove godine. Srpski kulturni cen-tar ugostio je pak zvučnu instalaci-ju Swamp orchestra srpske autori-ce Bojane Petković koja se pokreće uz pomoć svjetlosnih intervencija na zvučne module.

Zvuk četkica za zube

Zvučnom instalacijom uz performans otvoren je i festival u Dnevnom borav-ku Društvenog centra Rojc, i to onom slovensko–britanskog dvojca Marti-na Bricelja Barage i Matta Spendlo-ve Spatiala. Njihova je intervencija na-

slovljena Dental. Zvuk se pokreće uz pomoć instaliranih četkica za zube i piezo mikrofona te autorske manipu-lacije, a scenskoj kreaciji pridodan je stroboskop i dim. Pretposljednje veče-ri Audioarta u Domu hrvatskih branite-lja nastupili su multimedijski umjetnik Ivan Marušić Klif i slovensko–austrij-ski trio ZSAMM koji čine: Maja Osoj-nik (vokal, live sampling, dj–cd player, lo–fi elektronika), Patrick Wurzwallner (bubnjevi) te Christina Bauer (oblikova-nje zvuka). Oni su predstavili svoj po-sljednji album Let them grow, dok je Marušić Klif na Audioart donio Impro-vizaciju za osciloskop. Riječ je o audi-ovizualnom performansu kojim je au-tor nastojao kreirati vektorske grafike na analognom osciloskopu, sve u na-mjeri stvaranja novog odnosa zvuka i slike.

Posljednje večeri festivala posjetite-lji su mogli upoznati Tomaža Groma iz Slovenije, priznatog kontrabasista i skladatelja, kao i muziciranje pijanista Alfonsa Santimonea. Obojica svojim instrumentima pridružuju elektroni-ku. Uz njih, u dvorištu Rojca, pred-stavljen je i audiovizualni projekt pul-skog umjetničkog kolektiva BukaNo-ise naslovljen Foreigners Everywhe-re, koji su predstavili Matko Banković (live visuals) i Marko Vojnić (dub synth i live mix). Istog, posljednjeg dana u Dnevnom boravku Rojca bila je po-stavljena osmerokanalna prostorno–zvučna instalacija Hrvoja Pelicarića Smanjena točka protoka za sferu, 8 ear–piece zvučnika i Umwelt.

Umjetnički voditelj festivala, Alen

Sinkauz, muzikolog te skladatelj primijenjene i improvizirane glazbe, daje priliku autorima koji rad temelje na improvizaciji kao kreativnom oblikovanju i istraživanju zvuka

TED

I KO

RO

DI

TED

I KO

RO

DI

TED

I KO

RO

DI

TED

I KO

RO

DI

TED

I KO

RO

DI

TED

I KO

RO

DI

U intervenciji Dental slovensko-britanskog dvojca Martina Bricelja Barage i Matta Spendlove zvuk se pokreće uz pomoć četkica za zube

Njemački bubnjar Patrick Wulzwallner

Marko Vojnić iz pulskog umjetničkog kolektiva BukaNoise

Slovenski skladatelj i kontrabasist Tomaž Grom

Talijanski skladatelj i udaraljkaš Andrea Belfi

Glumac Vili Matula u Foretićevoj monodrami

25

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

M e đ u n a r o d n i f e s t i v a l z a s u v r e m e n u g l a z b u i u m j e t n o s t N o v a l i s n a k o n t r i g o d i n e d o b i o j e i z a g r e b a č k o i z d a n j e

Treća godina i »tri i«Povezivanje glazbe i drugih umjetnosti među osnovnim je ciljevima festivala koji svoj moto opisuje »trima i«: inovacijom, instrukcijom (majstorskim tečajevima za studente, kao i ove godine) i interdisciplinarnošću

Piše: Dina Puhovski

Z agrebačka koncertna publika zapravo ne očekuje klasična, ni klasično–suvremena glazbena događanja, nego 27. kolovoza —

organizatori najčešće pričekaju da se, prije početka nove koncertne sezone, publika odmori od odmora. Ovogodiš-nji, inače treći, Novalis (Međunarodni festival za suvremenu glazbu i umjet-nost) i u tome je išao protiv struje, orga-niziravši prvi od triju zagrebačkih kon-cerata upravo tada (u istom su tjednu organizirali i tri koncerta u Zadru, istih ansambala s gotovo istim programom).

Za suvremenu publiku

Uz ljetno uspavani datum, netipičan je bio i koncertni prostor prvog doga-đanja, Knjižnica Bogdana Ogrizovića. Organizator je, međutim, iskoristio in-timnost i udobnost koje nudi knjižnica za nastup sjajnog ansambla Pre–art solisti.

Švicarski ansambl, koji je ove godine nastupio i na Muzičkom biennalu Za-greb, no u nezahvalnom poslijepod-nevnom terminu, posebno je posve-ćen suvremenoj glazbi jugoistočne Eu-rope. Repertoar razvijaju narudžbama i natječajima za nove skladbe. U Zagre-bu su praizveli dvije nagrađene sklad-be s najnovijeg natječaja, djela Anne Arkushyne i Mithatcana Öcala, i po-novili, između ostalog, prvonagrađenu skladbu, identification<changeability>stagnation hrvatskog skladatelja Mat-ka Brekala. Djelo je, kaže autor, inspi-rirano »ljudskim ponašanjem i moder-nim društvenim problemima«, a sastoji se od niza raznovrsnih segmenata od oko trideset sekunda, svakog za neku od tih osobina. Kratki segmenti mož-da su upravo ono što treba suvreme-na publika, čija je sposobnost koncen-tracije sve slabija, no između skladbi se — manje suvremeno, a više svevreme-no — čitala poezija: Jasna Kovačević iz Knjižnice Bogdana Ogrizovića čita-la je ulomke iz djela njemačkog pjesni-ka Novalisa, a Davor Branimir Vincze, umjetnički ravnatelj festivala, tekstove švicarskog pisca Jérémiea Chilpérica Wengera. Jednom su umjetnošću tako

razdvajali i povezivali primjere iz dru-ge, one glazbene, koja se ostvarivala u rasponu od nadahnute zajedničke svir-ke do solo–hroptanja kontrabasista u skladbi Michela Rotha.

Ugodno gerilski

Povezivanje glazbe i drugih umjetno-sti među osnovnim je ciljevima festivala koji svoj moto opisuje »trima i«: inova-cijom, instrukcijom (majstorskim teča-jevima za studente, kao i ove godine) i interdisciplinarnošću. Na drugom je zagrebačkom koncertu, u dvorani MM Studentskog centra Sveučilišta u Za-grebu, nastupio Ansambl Schallfeld iz Beča (sastavljen od nekadašnjih stude-nata bečkoga Klangforuma). Ansambl i prostor tom su (možda tek malo pre-dugom) koncertu dali manje intiman i klasičan, ugodno gerilski element: kla-sična koncertna forma proširena je raz-mještanjem glazbenika i izvan pozorni-ce (u djelu Frederika Neyrincka), upora-bom posebnog, retro–interfacea (Mar-ko Ciciliani) te kombiniranjem glazbe i videa, u skladbama Pie Palme i Chri-stofa Ressija. Potonja je inspirirana konstrukcijom gifova, iz čije je analize

proizašao skladateljski postupak djela GIF Frenzy, koje je ujedno postalo so-undtrack za te kratke, internetski omi-ljene, vizualne forme koje slušatelj gle-da. U opsežnijem od dvaju predstav-ljenih djela Marka Cicilianija, rođeno-ga u Zagrebu — zabavnom Tympanic Touch, »multisenzorskom djelu za dva izvođača i sustav za igre — publika je pozvana na sudjelovanje, uporabom oruđa koja su je dočekala na stolcima: čačkalica, komada tkanine po kojima mogu grepsti i sl. te se mogla pridružiti stvaranju zvukova, čak buke, ali je po-tom i nadglasana zvucima iz zvučnika, potopljena zvukovnim valom koji je kat-kad podsjećao na zvuk uređaja za ma-gnetsku rezonanciju.

Sjajan ansambl Pre-art solista na otvorenju festivala u Knjižnici Bogdana Ogrizovića

Na svim koncertima Novalisa, djela su pratile

opuštene provodne riječi umjetničkog ravnatelja, kao i komentari onih skladatelja koji su mogli nazočiti koncertima

KRIS

TIN

A VR

DO

LJAK

26

Z a d a r s k i d i o 3 . f e s t i v a l a N o v a l i s M u s i c + A r t ( 2 7. — 3 1 . k o l o v o z a 2 0 17. )

Zadar u dašku suvremenog zvukaMladi festival još je prošle godine premješten izvan granica svojega matičnoga grada — Novalje — i to ne samo na južniju točku u Dalmaciji nego i u hrvatsku »prijestolnicu«, Zagreb

Piše: Dora Dunatov

I ako je kraj ljetne sezone — turisti su se razišli, godišnji završili, Glazbene večeri u Sv. Donatu zatvorile, a kale se ispraznile — kulturni ži-vot Zadra ni u kojem smislu

ne jenjava. Dapače, nakon što je atraktivnim programom zadovoljio široke mase u srcu sezone, potkraj kolovoza i početkom rujna fokusira se na nešto drukčiju publiku, želj-nu eksperimenata, multimedijskih noviteta i, prije svega, potrebe za stjecanjem iskustva kakvo ne može doživjeti na konvencionalnim događanjima. Stoga je, već drugu godinu zaredom, na samom kraju kolovoza otvorio svoja vrata Novalis music+art festivalu koji je ove sezo-ne održan treći put.

Riječ je o višednevnoj platformi za avangardnu glazbu i umjetnost ka-kvu, osim u Zagrebu, susrećemo rijetko ili gotovo nikako. Taj se mladi

festival još prošle godine proširio ili bolje reći premjestio izvan granica svojega matičnoga grada — Nova-lje, i to ne samo na južniju točku u Dalmaciji nego i u hrvatsku »prije-stolnicu«, Zagreb, a ove je godine obogaćen još jednim važnim novi-tetom: skladateljskim natjecanjem ostvarenim u suradnji sa švicar-skom organizacijom Pre–art. Osim toga je mladim glazbenicima ponu-dio i skladateljske masterclassove tijekom sva tri dana, a gostujući su skladatelji ove godine bili: Vito Žu-raj (Slovenija), Martin Schüttler (Nje-mačka), Marko Ciciliani (Hrvatska, Njemačka) i naposljetku umjetnič-ki ravnatelj festivala, Davor Branimir Vincze (Hrvatska, SAD), sve redom glazbenici čije smo skladbe slušali upravo na ovogodišnjem Novalisu.

No vratimo se na zadarsku polovi-cu Novalisa. Ona je počela 28. ko-lovoza u 19 sati, večer nakon otvo-renja u prostoru zagrebačke Grad-ske knjižnice Bogdana Ogrizovića, koje su, kao i u Zadru, obilježili še-

steročlani švicarski Pre–art solisti. Bila je to ujedno i prigoda za pra-izvedbu te dodjelu nagrada po-bjednicima 10. Pre–art natjecanja u jugoistočnoj Europi za skladatelje mlađe od trideset godina (natječaj je završio posljednjim danom 2016. godine). Skladatelji su se natjecali u kategoriji petominutne skladbe za flautu, obou, saksofon, violonče-lo, kontrabas i harmoniku. Treća je nagrada pripala ukrajinskoj sklada-teljici Anni Arkushyni za četveromi-nutnu skladbu Monochrome, inspi-riranu crno–bijelim svijetom foto-grafije, što se očituje igrom kontra-sta, bilo da je riječ o dihotomiji viso-ke i niske lage, piano i tutti odsjeka, kontrastnih ritmova ili pak neuo-bičajenih upotreba instrumenata. Drugu nagradu zaslužio je turski skladatelj Mithatcan Öcal svojim desetominutnim djelom Countle-ss Shades of Blues koje, dubokim ostinatom u violončelu i kontrabasu nad kojim se, pak, postupno razvi-jaju repetitivni mistični zvukovi zvo-

U HDS–u klasičnije

Treći je koncert, u dvorani Hrvat-skoga društva skladatelja, 31. kolovoza, bio opet klasičnijeg tipa: nastupio je hamburški Trio Catch i izvede-na je samo jed-na skladba — ona Martona Illésa za bas–klarinet — nije bila za klarinet, violončelo i kla-vir (uz eventual-ni dodatak elek-tronike te s pre-pariranim kla-virom u sklad-bi Vite Žuraja). I na tom, kao i na ostalim kon-certima No-

valisa, djela su pratile opušte-ne provodne ri-ječi umjetnič-kog ravnatelja, kao i komenta-ri onih sklada-telja koji su mo-gli nazočiti kon-certima. Mar-tin Schüttler, na primjer, po-jasnio je da smo njegovom skladbom Low Poly Rose, za

trio i elektroniku, trebali biti »lagano iritirani« (elek-troničkim zujanjem, uspješno umjereno iritirajućem — najnovije iritacije u suvremenoj glazbi nisu snaž-ne kao prije). Nakon napete kratke skladbe Čar Mirele Ivičević, Trio Catch izveo je djelo još jedne hrvatske autorice: Sugarcoating «2 Sare Glojnarić (praizvedeno dva dana prije u Zadru). Autorica je pojasnila da je nastojala prenijeti pop–fetiše (gla-snoću, kompresiju zvuka i repeticije) i digitalno raz-mišljanje u analogni ansambl te da je ovo dio ve-ćeg djela na kojem radi. Odlično prihvaćenu sklad-bu naručio je upravo festival Novalis, uz potporu Zaklade Ernst Siemens.

Festival koji sam naručuje skladbe već je time po-stigao stupanj više i nametnuo se kao »igrač«, a ove je godine ostvario i opuštenu atmosferu, zani-mljive programe i neobavezne razgovore sa skla-dateljima te, poslije, publikom. Ona je pak bila ne-što drukčija od uobičajene na zagrebačkim kon-certima suvremene glazbe, što znači i da još ima prostora i načina za pridobivanje novih slušatelja. Mijenjanje gradova — festival se prije održavao u Novalji na Pagu — kao i lokacija unutar gradova, sigurno im otežava i organizaciju i privlačenje pu-blike, no možda je ta fleksibilnost ujedno njihova prednost naspram starije i, vjerojatno, tromije fe-stivalske braće. Novalisova »tri i« zacijelo će se još vraćati u novim, zanimljivim inačicama.

Ljepša polovica Novalisova organizacijskog tima: Ivana Biliško

Sara Glojnarić publici dvorane HDS-a pojasnila je svoju skladbu Sugarcoating «2

Skladatelj Davor Branimir Vincze, uz Ivanu Biliško, organizator Novalisa

Upute skladatelja Marka Cicilianija publici koju uključuje u izvedbu skladbe Tympanic Touch

27

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

na ili tibetanske posude (tehnika multi-fonih tonova u saksofonu) i »istočnjač-kog zvuka« šalmaja (oboa), neodoljivo podsjeća na svojevrsnu avangardnu glazbu za razne vrste meditacije.

Igranje zrakom

Naposljetku, prvu je nagradu zasluže-no osvojila petominutna skladba Identification<Changeability>Stagnation dvadesetčetverogodišnjeg Osječani-na Matka Brekala. Ona je u istom sa-stavu praizvedena početkom prošloga travnja na sarajevskom festivalu Sone-mus, nešto kasnije i ponovljena na za-grebačkom Muzičkom biennalu u istoj izvedbi švicarskih solista. Skladbu ka-rakterizira visok stupanj primjene najra-znovrsnijih instrumentalnih tehnika (svi-ranje na pisku oboe, zvukovne krajno-sti instrumenata, igranje zrakom i puha-ćim instrumentima, neuobičajeni efekti u gudačima i harmonici), zatim dina-mičko nijansiranje i balansiranje izme-đu nasumičnih zvukova te prepoznat-ljivih glazbenih odsječaka i ritamskih obrazaca, sve upakirano u zaokruženu glazbenu cjelinu iz koje izranja sklada-telj s iskustvom.

Osim pobjedničkih djela, Pre–Art solisti zadarskoj su publici predstavili i sklad-be oboista ansambla, Matthiasa Artera (Solo 2007 Dialog za solo harmoniku), Heidi Baader–Nobs (Pas de deux za

obou i violončelo) i Emrea Sihana Ka-lelija (Processions za ansambl), no ono što je tu večer šarmom, inovativnošću i besprijekornom izvedbom osvojilo pro-branu publiku u prostoru zadarskog Muzeja antičkog stakla jest petomi-nutno djelo Die Zunge des Gletschers Michela Rotha u izvedbi vrhunskog kontrabasista Aleksandera Gabrysa za kojega je djelo i napisano.

Multisenzorni Ciciliani

Istu večer s početkom u 21 sat, Muzej je ugostio i austrijski ansambl Schall-feld, sastavljen od redom bivših stu-denata bečkog Klangforuma. Njihov je nastup upogonio, osim elektroakustič-nog, i vizualni medij, primjerice u dje-lu Vom Rausch im Schwarm II Pie Pal-me, ali i praizveo multisenzornu sklad-bu Tympanic Touch hrvatskog sklada-telja Marka Cicilianija za dva izvođača i svojevrsni igraći sustav koji podrazu-mijeva nasumično, no pomalo zbunju-juće uključivanje publike u neobičnu izvedbu. Primjerice, publici su podije-ljene omotnice s materijalima koji su se upotrijebili u izvedbi, poput krep–papi-ra ili papira i čačkalice, no entuzijazam je nakon početnih nekoliko taktova pri-lično splasnuo. Pomalo preduga sklad-ba (čak 15 minuta!) dio je trogodišnjeg umjetničkog istraživačkog projekta GAPPP — Gamified Audiovisual Per-formance and Performance Practice.

Ipak, dojam koncerta popravio je svo-jevrsni »hit« večeri, odnosno skladba GIF Frenzy za pet instrumenata, elek-troniku i video Christopha Ressija koji je iskoristio humoristični element GIF gra-fičkog formata, povezujući ga s neobič-nim zvukovima kvinteta, što je rezulti-ralo izuzetno uspješnim približavanjem avangardne glazbe publici svih genera-cija i obrazovanja.

Uzlazna putanja

Sljedećega dana, 29. kolovoza, festival Novalis preselio se u koncertnu dvo-ranu novouređene zadarske Kneževe palače, a nešto brojnijoj publici te se večeri predstavio njemački Trio Catch. Koncert je (za takav festival prilično ne-obično!) bio podijeljen u dva dijela. Prvi su činile četiri skladbe relativno mla-dih skladatelja, dok je drugi dio zauzeo Alexander von Zemlinsky, i to relativno ranim Triom, op. 3 pod još uvijek snaž-nim utjecajem Brahmsova romantiz-ma. No protutežu toj skladbi s kraja 19. stoljeća činila je praizvedba petominut-noga djela Sugarcoating «2 mlade hr-vatske skladateljice Sare Glojnarić. Do-jam zaokruženog oblika te ekspresivne skladbe ostavili su agresivni početak i završetak, dok je sredinu karakterizirao svojevrsni razgovor klarineta, klavira i violončela. Na tom je programu svoje mjesto pronašla i Mirela Ivičević sklad-bom Čar u kojoj ispituje granice instru-

mentalne akustike, igra-jući se neuobičajenim zvukovima, krajnostima instrumenata i repetitiv-nim obrascima. Slove-nac Vito Žuraj predsta-vio je svoj komad Chry-santhemum u kojem suptilnost izvlači igrom bojama instrumenata, posebice zvukom klavi-ra prepariranog nekom vrstom patafixa. I napo-sljetku, četvrti sklada-telj te večeri bio je Mar-tin Schüttler koji je pri izvedbi vlastite skladbe Low Poly Rose od izvođačica tražio da odjenu komad odjeće iz nje-gova ormara kako bi skladbu, na neki način, učinio prisnijom, dok su neobič-ni pokreti na sceni odavali pokušaj dje-la koje teži sceni.

Tako je završio dvodnevni zadarski dio festivala Novalis, predstavivši ga kao jednoga od rijetkih projekata koji zai-sta, barem zasad, djelima stoji iza svo-jih slogana koji ističu inovativnost, in-terdisciplinarnost i poduku. K tome, u više je navrata rečeno da festival zapra-vo teži mlađoj publici koja se zanima za inovacije na polju umjetnosti; stoga bi se većinski broj mladih lica, koja su obogatila te dvije večeri u Zadru, zai-sta mogao smatrati uspjehom festiva-la, kako se čini, s uzlaznom putanjom.

Hit zadarskog dijela Novalisa bila je skladba GIF Frenzy za pet instrumenata, elektroniku i video Christopha Ressija

Dvorana Kneževe palače u Zadru

28

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

4 2 . S a m o b o r s k a g l a z b e n a j e s e n , 2 9 . r u j n a — 8 . l i s t o p a d a 2 0 17.

Sprega praizvedbi i natjecanjaOvogodišnji obljetničar Davorin Kempf autor je nove skladbe za prošlogodišnje pobjednike Natjecanja Livadić. Ove je godine pobjednik natjecanja pijanist Ivan Vihor Krsnik Čohar za kojega će iduće godine pisati skladatelj Zoran Juranić, dok je na međunarodnom skladateljskom natjecanju New Note pobijedio Talijan Andrea Portera

Piše: Press centar SGJ

D rugi put u četrnaest godina Međuna-rodnog natjecanja mladih glazbenika Ferdo Livadić obje su nagrade pripa-

le jednom mladom umjetniku. Nakon violončelistice Petre Kušan 2007. go-dine, pijanist Ivan Vihor Krsnik Čohar na Večeri pobjednika ovogodišnjega natjecanja primio je Nagradu za najbo-lju umjetničku osobnost i Nagradu za najbolju izvedbu djela hrvatskog auto-ra, za izvedbu Contradanze Borisa Pa-pandopula. Nakon nastupa svih šest ovogodišnjih kandidata, jednoglasno je to odlučila Prosudbena komisija: Vla-dimir Kranjčević (predsjednik), Gernot Süßmuth, Ivana Kocelj, Branko Miha-nović i Srećko Bradić.

Pobjednik pijanist

U obrazloženju je Prosudbena komisi-ja istaknula da je bio vrlo težak zada-tak odabrati najbolje od šestero izuzet-nih glazbenika, no odluka je bila jed-noglasna, budući da se Krsnik Čohar predstavio vrlo zahtjevnim i reprezen-

tativnim pijanistič-kim programom — Beethovenom So-natom za klavir br. 23 u f–molu, op. 57 (Appassionata) i Li-sztovom Fantazi-jom poput sonate Nakon čitanja Dan-tea. »U obje sklad-be, koje pripadaju samome vrhu teh-ničkih i interpretativnih zahtjeva klavir-ske literature uopće, kandidat je poka-zao zavidnu tehničku razinu, formalnu jasnoću, iznimnu ekspresivnost i uvjer-ljivost, a u to se uklopila i izvedba Pa-pandopulova djela klasicistički odmje-reno, s dozom otmjenosti, finoće i ple-menitosti«, obrazložila je Prosudbena komisija. Ivanu Vihoru Krsniku Čoharu za Nagradu Ferdo Livadić za najbolju umjetničku osobnost pripala je novča-na nagrada u bruto iznosu od 15.000 kuna pokrovitelja Addiko Banka, kon-certi na festivalima Samoborska glaz-bena jesen, Osorske glazbene večeri, Festival sv. Marka, Westfalen Classics i koncert u ciklusu Cantus Ansambla, kao i nova skladba za pobjednika na-tjecanja i Cantus Ansambl, koju će pre-ma narudžbi festivala napisati Zoran

Juranić, a praizvest će se na Samobor-skoj glazbenoj jeseni 2018. godine.

Također, Krsniku Čoharu kao dobitni-ku Nagrade za najbolju izvedbu sklad-be hrvatskog autora, pripala je novča-na nagradu u bruto iznosu od 7.500 kuna i koncert na Samoborskoj glaz-benoj jeseni 2018. godine. Pokrovitelji nagrade su Grad Samobor i Hrvatsko društvo skladatelja. Obje nagrade po-bjedniku je uručila ravnateljica POU Sa-mobor Jelena Vojvoda.

Na klasični način

U nastavku slavljeničke večeri, 3. listo-pada u crkvi svete Anastazije u Samo-boru nastupili su prošlogodišnji po-bjednici — Kvartet saksofona Arde-mus (Lisa Wyss, Lovro Merčep, Jenita Veurink, Yo–yo Su). Oni su uz Cantus

Ansambl pod vodstvom dirigenta Beri-slava Šipuša praizveli skladbu Davorina Kempfa In modo classico, posebno pi-sanu za Samoborsku glazbenu jesen, čijoj je izvedbi nazočio i autor. Slijedila je Glazba na vodi Georga Friedricha Hän-dela (izbor i obrada D. Sremec), potom Cantus fractalus Srđana Dedića, koji je također bio u publici i čestitao kvarte-tu na izvedbi. Na samom kraju izvede-no je djelo Introduction et variations sur une ronde populaire Gabriela Piernéa te kao dodatak oduševljenoj publici Debussyjev Reverie.

Organizator Samoborske glazbene je-seni je Pučko otvoreno učilište Samo-bor, a pokrovitelji su predsjednica RH Kolinda Grabar–Kitarović, Ministarstvo kulture RH, Zagrebačka županija, Grad Samobor te Addiko Bank Hrvatska.

Samoborska glazbena jesen nositelj je EFFE labela, u projektu EFFE (Europe for Festivals, Festivals for Europe), koji je ini-cirala Europska udruga festivala. Među-narodno skladateljsko natjecanje New Note, koje je jedno od modula Jeseni, ove je godine održano šesti put. Nakon završetka raspisanog natječaja, Prosud-bena komisija, koju su činili Francis Cor-coran (predsjednik), Nikša Gligo, Sreten Krstić i Srećko Bradić, ocijenila je pristi-gle skladbe te potkraj lipnja jednoglasno odlučila da prvu nagradu dodijeli sklad-bi Water Rituals, koju je napisao talijan-ski skladatelj Andrea Portera (1973.). Uz 2500 eura novčane nagrade, time je ta-lijanski skladatelj osigurao pravo da nje-gova skladba bude praizvedena na 42. Samoborskoj glazbenoj jeseni. Druga nagrada i tisuću eura pripalo je Ame-rikancu Patricku O´Malleyju (1989.) za skladbu This Places no. 4 — Loneliness in a Beautiful Place, dok treća nagrada nije dodijeljena. 

Prvonagrađenu skladbu Water Rituals na koncertu 7. listopada u župnoj crkvi svete Anastazije praizveli su Zagrebač-ki solisti. Riječ je o skladbi podijeljenoj u dva stavka koja se, kako navodi au-tor, bavi antropološkim odnosom vode i čovječanstva. Andrea Portera nazočio je u Samoboru praizvedbi svojega djela i čestitao Zagrebačkim solistima na na-dahnutoj izvedbi. U nastavku programa Solisti su izveli Varijacije na temu Čaj-kovskog, op. 35a Antona Arenskoga, a potom im se na sceni pridružio gitarist Petrit Çeku. Slijedila je njihova izvedba Koncerta za gitaru i gudače u D–duru, RV 93 Antonija Vivaldija, koju je publika dočekala s oduševljenjem te izmamila i dodatak u ritmu tanga. Za kraj su Za-grebački solisti ostavili Holbergove sui-te, op. 40 (iz Holbergova vremena: Su-ita u starome stilu) Edvarda Griega, za čiju su izvedbu još jedanput nagrađe-ni dugotrajnom pljeskom pa je uslijedila kao dodatak i Suita za orkestar br. 3 u D–duru BWV 1068 Johanna Sebasti-ana Bacha.

Festival je završio u nedjelju, 8. listopa-da, kad su u župnoj crkvi svete Anasta-zije Vokalni ansambl Antiphonus i Hr-vatski barokni ansambl pod dirigent-skim vodstvom Tomislava Fačinija izve-li djela baroknih majstora Telemanna i Vivaldija.

Ovogodišnji obljetničar Davorin Kempf te članovi Kvarteta Ardemus i Cantus Ansambla

Petrit Çeku uz Zagrebačke soliste

29

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

P o č e t a k n o v e s e z o n e C a n t u s A n s a m b l a 2 5 . r u j n a 2 0 17. u z a g r e b a č k o j L a u b i

Večer suvremene kanadske glazbeU povodu proslave 150. godišnjice utemeljenja kanadske države, zemlje koja mnogo ulaže u kulturu

Piše: Saša Drach

K ad je suvremeni kanadski skladatelj Michael Pepa prvi put bio u Hrvat-skoj na Muzičkom biennalu Zagreb

1979., pitao je domaćine je li ikada ov-dje svirana kanadska glazba. Odgovo-rili su mu da nije, ali su ga već dvije go-dine poslije pozvali da napravi autorski izbor djela suvremenih Kanađana i do-vede ih. Bilo je to prije gotovo četrdeset godina. Otada je Pepa učinio mnogo na kanadsko–hrvatskom glazbenom zbližavanju. A bio je i posebno važna spona u predstavljanju suvremene hr-vatske ozbiljne glazbe u Kanadi, za što ga je predsjednik Josipović i odlikovao. Cantus Ansambl tako je u dva navra-ta, 2008. i 2014., proputovao Kanadu, održao niz koncerata i predstavio Hr-vatsku, pa je nekako bilo i logično da se Kanađanima uzvrati poziv. Tako je doš-lo do ideje da Cantus Ansambl, pod vodstvom Berislava Šipuša, u Zagrebu predstavi novu kanadsku glazbu, time efektno počne novu sezonu, ali i da po-zove Michaela Pepu u Zagreb, da bude na izvedbi svoje možda najpoznatije skladbe — Yakami varijacija.

Svega toga Michael Pepa sjetio se u uvodnom obraćanju publici prije sa-

mog koncerta, no nije spomenuo da ga s našim krajevima veže još jedna sitnica. On je, naime, rođen u rumunj-skom Temišvaru, no s roditeljima se ne-posredno poslije Drugog svjetskog rata doselio najprije u Vojvodinu, gdje je išao u školu i naučio jezik (koji i danas odlič-no govori), a onda je 1951. otišao dalje, preko jugoslavenske granice, u Italiju, točnije u izbjeglički logor u Opicini, oda-kle su do Kanade uspjeli stići tek 1953. To je po mnogočemu tipična emigrant-ska priča iz Novoga svijeta, no taj zbroj kanadskih različitosti čuo se itekako u odabiru skladbi ponuđenih na lijepoj večeri u Laubi. Od gotovo romantič-nih skladbi Calixa Lavalleea i Healeyja Willana iz 19. i prve polovice 20. sto-ljeća, do niza zahtjevnijih brojeva iz ka-snijeg razdoblja, posebno Varijacije br. 2. za gudački kvartet Clermonta Pepi-na te nešto poletnije, gotovo razigrane Danse villageoise Claudea Champa-gnea koju su efektno izvele kanadske gošće Joyce Lai na violini i Erika Crino na klaviru.

Uz indijanske pokliče

Cantus Ansambl bljesnuo je u djelima suvremenih autora, poput Echoes of Thiele Johna Beckwitha, s udaraljkaši-ma i oštrim sučeljavanjima puhača i gu-dača, no možda je ipak atraktivnija bila skladba An–Lun Huanga Sedam ka-nadskih narodnih pjesama u kineskom

stilu. An–Lun Huang rođen je 1949. u Kini, gdje se i školovao, no 1980. emi-grirao je u Kanadu i stekao svjetsku sla-vu. Njegovu je skladbu, različitih raspo-loženja i gotovo simfonijskog završetka, Cantus Ansambl izveo u svojem goto-vo najširem sastavu, a pod ravnanjem, također gosta iz Kanade, dirigenta Tak–Ng Laija.

Atraktivnom Pepinom petnaestominut-nom skladbom Yakami varijacije, kojom je koncert zaključen, također je dirigi-

rao Tak–Ng Lai. Svega je tu bilo. Kla-rinetist je svirao doslovno s glavom u klaviru, a pijanistica Erika Crino imala je zadaću uz klavir svirati i udaraljke. U drugom je stavku gotovo cijeli komor-ni ansambl od svojih instrumenata na-činio udaraljke i zapjevao melodije koje su neodoljivo podsjetile na indijanske pokliče. Pepa je sjedio u prvom redu, raspoložen i zadovoljan, ali čini se da se tako osjećala i publika koja je ima-la priliku čuti zaista nesvakidašnji pro-gram nove ozbiljne glazbe.

Otkako je 1979. prvi put došao na Muzički biennale Zagreb, skladatelj Michael Pepa učinio je mnogo na kanadsko–hrvatskom glazbenom zbližavanju

Cantus Ansamblom na večeri kanadske glazbe dirigirao je kanadski dirigent rođen u Kini Tak–Ng Lai

30

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

R a z g o v o r s m l a d i m , s v e a n g a ž i r a n i j i m s k l a d a t e l j e m T i b o r o m S z i r o v i c z o m

Uz volju i trud, sve je moguće!Skladatelj mlađe generacije i član Predsjedništva HDS–a, kojem je povjerena organizacija Glazbene tribine Opatija za 2017. godinu

Razgovarao: Dario Poljak

Za Cantus smo razgovarali prije gotovo tri godine, kad ste osvojili Nagradu Stjepan Šulek za skladbu In between za obou, ansambl s čembalom i elektroniku. U kojem je smjeru vaše skladateljstvo krenulo od tada?

Mnogi me trenutačno traže da pišem za neki instrument i elektroniku. Svo-je najrecentnije stvaralaštvo prikazao bih dvjema skladbama. Riječ je o meni najdražoj suradnji koju sam do sada ostvario — s Ansamblom Modern za protekli Muzički biennale Zagreb. S njim sam proveo nekoliko dana u Fran-kfurtu, što je bilo sjajno iskustvo. Imao sam mogućnost vidjeti kako funkcio-nira ansambl za suvremenu glazbu s vrhunskim glazbenicima koji su prije svega usmjereni na takvu vrstu glaz-be i rada općenito. Uz to, imaju i veli-ki budžet, akademiju za talentirane in-strumentaliste i skladatelje. To je veli-ka institucija koja me pozitivno šokira-la te istovremeno dala drukčiji pogled na situaciju u suvremenoj glazbi u Hr-vatskoj. Naravno, to je utjecalo na moje ideje za slaganje koncepta Glazbene tribine Opatija za sljedeće tri godine.

Povratne informacije

Neke ideje koje želim provesti proizaš-le su upravo iz te suradnje. U listopa-du prošle godine počeo je moj mandat umjetničkog voditelja Tribine u Opati-ji, međutim, nekoliko sam mjeseci na tome radio samostalno, s obzirom na to da je većina sugovornika bila zaoku-pljena organizacijom Biennala. Tražio sam povratne informacije od različitih izvora: ZAMP–a, Muzičke akademije, HDS–a, mlađih skladatelja, muzikolo-ga, kolega..., zapravo najrazličitijih ljudi koji bi mi mogli dati uvid u to što bi tre-balo promijeniti.

Kažete da ste povratne informacije tražili i na Muzičkoj akademiji. Naime, od prošle godine ste i asistent na I. Odsjeku za kompoziciju i glazbenu teoriju te institucije. Je li vam to pomoglo u osmišljavanju Glazbene tribine u Opatiji?

Naravno. Osim Muzičke akademi-je, predajem i na Glazbenom učilištu Elly Bašić, gdje kao honorarni profesor predajem kompoziciju. Tako sam do-

bio uvid u vertikalni presjek stanja — od učenika do studenata. Na Muzič-koj akademiji djelomično sam preuzeo kolegij Priređivanje za ansamble od To-mislava Uhlika. Odlučio sam se i u tom kolegiju dijelom fokusirati na suvremenu glazbu. Stoga sam sa studentima prire-đivao različite obrade stavaka Mikroko-smosa Béle Bartóka za gudačka dua, trija i kvartete, što je rezultiralo i koncer-tom. U tome me inspirirao prof. Berislav Šipuš, koji je osnovao studentski an-sambl za suvremenu glazbu ASMAN-GU. Stekao sam dojam da je potrebno više pažnje posvetiti instrumentalistima koji se žele baviti suvremenom glazbom — to je specifično izvođačko područje, baš kao i rana glazba ili bilo koji drugi stil koji zahtijeva posebnu pažnju. Postoje brojne prepreke — nepoznavanje glaz-be ili nezainteresiranost studenata — ali treba pružiti platformu za razvoj glaz-benika koji se žele baviti suvremenom glazbom.

Razgovori s obljetničarima

U ovogodišnje izdanje Opatije odlučio sam uključiti i studente muzikologije na drukčiji način nego do sada. Svake je godine velik broj skladatelja obljetniča-ra, od najstarijih do najmlađih. Studen-ti muzikologije i njihovi profesori požalili su se da ne postoji konstruktivan na-čin na koji bi se mogli uključiti u Glazbe-nu tribinu, stoga sam profesorici Sanji Kiš–Žuveli ponudio suradnju: studen-ti će prije odlaska u Opatiju dobiti na uvid partiture i pripremiti se za razgo-vore sa skladateljima »obljetničarima.« Te ćemo razgovore objaviti i na inter-netskim stranicama Tribine.

Radionica za instrumentaliste

Studenti (muzikologije) često su pasivni promatrači Tribine, a rijetko su izravno uključeni u događanja na njoj. Znači li to da među njima ipak postoji zanimanje za bavljenje suvremenom glazbom?

Ne samo kod studenata nego i kod učenika! Glazbeno učilište Elly Bašić ima i Grupu za Novu glazbu. Ali kao opći problem pokazao se nedostatak informacija, ali i motivacije samih pro-fesora (koji se ne moraju nužno baviti suvremenom glazbom i biti stručnja-

ci za nju). Kod studenata je najvažni-je povezati muzikologe, skladatelje i instrumentaliste.

Novost ovogodišnje Glazbene tribine u Opatiji je radionica koja će trajati ko-liko i cijeli festival. U njoj će sudjelova-ti šesnaest studenata pod vodstvom Mije Elezović, koja je specijalizirala su-vremenu glazbu u New Yorku, a tre-nutačno predaje u Belgiji i u Osijeku. Došli smo na ideju da dovedemo po-jedince — instrumentaliste iz vodećih europskih ansambala, koji bi nadzira-li proces rada na skladbama hrvatskih autora, a u nedjelju, prije odlaska u Za-greb, polaznici će održati koncert. Ove će godine mentorica biti fagotistica Lo-relei Dowling iz ansambla Klangforum Wien, a uz nju će sudjelovati i neki hr-vatski glazbenici koji se često bave su-vremenom glazbom, poput flautistice Ane Batinice, udaraljkašice Ivane Bilić i skladatelja i saksofonista Gordana Tu-dora. Nadam se da će u toj radionici studenti imati prilike dotaknuti se nekih specifičnih tehnika, istovremeno rade-ći sa skladateljima. Već je poznato da će na programu biti skladbe Berisla-va Šipuša, Milka Kelemena, Manuele Kerer i Sande Majurec. Povezat ćemo sve akademije u Hrvatskoj; osim iz Za-greba, tu će biti studenti iz Splita (S/UMAS), Osijeka i Pule. Nadam se da će biti zanimljivo studentima, ali i po-sjetiteljima Tribine, naročito gostima iz Austrije.

Kakav će biti koncept ovogodišnje Glazbene tribine Opatija?

Želio bih da u svojoj formi Glazbena tribina Opatija bude bliža simpoziju, s predavanjima i raspravama. Godina-ma sam prisutan na Tribinama i pratio sam rasprave, ali nisam primijetio znat-niji učinak. To bih želio promijeniti. Što se jutarnjih termina tiče, pripast će ra-dionicama ZAMP–a na kojima će se skladateljima predstaviti osnove funkci-oniranja ZAMP–a, s obzirom na to da mnogi od njih nisu upoznati sa svojim pravima i sustavom. Na to će se na-stavljati okrugli stolovi, u čemu mi je pomogla producentica Marija Saraga, koja je sugerirala da se provede anketa među skladateljima koji će u njoj izni-jeti najvažnije probleme o kojima žele raspravljati. Na tome će okruglom sto-lu biti prisutni zaposlenici ZAMP–a te stručnjaci koji rade za Hrvatsko druš-

tvo skladatelja, koji će izravno moći od-govarati na pitanja.

Tajne snimanja

Radionicu snimanja vodit će dvojica re-nomiranih domaćih snimatelja koji već dulji niz godina surađuju i s Cantusom — Božo Pandurić i Alan Šnajder — koji će raditi na problematici snimanja: kako postaviti mikrofone, rasporediti instrumente, napraviti mastering i slič-no. Smatram da je to potrebno naroči-to mlađim skladateljima, s obzirom na to da svi oni u većoj ili manjoj mjeri da-nas samostalno kod kuće snimaju. Do-bra snimka je ono što nam doista tre-ba nakon koncerta, jer se poslije upo-trebljava u promotivne svrhe. Tradicija je važna i treba je održati, stoga sam se želio djelomično vezati i uz program dosadašnjih voditelja Opatije, Silvija Fo-retića i Vanje Lisjaka. Dnevni će raspo-red zato biti sličan, želio sam zadrža-ti nešto od starijega koncepta, ali i do-nijeti nešto novo. Želim napomenuti da će se održati i plenum mladih sklada-telja, koji sam inicirao kad sam postao član Predsjedništva Hrvatskog društva skladatelja. U dogovoru s glavnim taj-nikom HDS–a, Tomislavom Šabanom, odlučili smo da se okupe mlađi člano-vi Društva do 35 godina kako bi ih se uputilo u rad HDS–a i samim tim poka-zalo koja su njihova prava, ali i moguć-nosti koje im Društvo pruža. U Opatiji će se održati drugi plenum, a vodit će ga mladi skladatelj Tomislav Oliver.

Znači li to da je Glazbena tribina Opatija 2017. posvećena isključivo mladim skladateljima?

Ne bih rekao da je posvećena isklju-čivo njima. Želio bih svakako povezati sve generacije: starije, srednje i mlađe. Niz okolnosti ove je godine utjecao na promjene u organizaciji Tribine, među ostalim i smanjivanje budžeta zbog ve-ćih troškova. Tribina se više neće odr-žavati u istom hotelu jer se on preure-đuje. U Opatiji je također ove godine otvorena i Dvorana Gervais, što je kom-promis između kinodvorane, kazališta i koncertne dvorane. U toj dvorani će se održati otvorenje na kojem će nastupi-ti Simfonijski orkestar Hrvatske radiote-levizije pod ravnanjem Diana Čobano-va. Na programu će biti djela obljetni-čara Željka Brkanovića, Dubravka De-

31

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

tonija, Zorana Juranića, Ive Josipovića i Olje Jelaske. Nakon koncerta predviđeno je dru-ženje, kao svojevrsna rođendanska proslava svih obljetničara.

Gosti iz Austrije

Ove godine ostvarena je suradnja s Austri-jom, uz potporu Austrijskog kulturnog foru-ma i Austrijskog društva za suvremenu glaz-bu (ÖGZM). U subotu će svirati Cantus An-sambl iz Zagreba i Zeitfluss iz Graza, a uz potonji će biti i skladatelj Bernd Richard De-utsch, jedan od važnijih austrijskih skladate-lja srednje generacije. S njim će razgovarati skladateljica Margareta Ferek Petrić koja za Zeitflussov koncert piše novu skladbu. Na Tri-bini će gostovati i Duo Arcord, koji čine novo-sadski glazbenici s bečkom adresom, a čine ga violončelistica Ana Topalović i harmonikaš Nikola Đorić. Za njih skladbu pišu mlađi skla-datelji: Ivan Končić, koji je odnedavno asistent na I. Odsjeku Muzičke akademije u Zagrebu, i Margareta Ferek Petrić. Riječ je o svojevr-snom off programu.

Novi prostori

Glazbena tribina Opatija u svojem nazivu ima riječ »tribina«, međutim, tribina u Opatiji baš i nema…

Ovisno o tome što netko smatra tribinom; bit će i okruglih stolova, i razgovora, i predava-nja. Programi će se uglavnom održavati u Kri-stalnoj dvorani Hotela Kvarner u Opatiji koju ćemo morati prilagoditi potrebama. U ma-njim galerijama Dvorane Gervais održavat će se neki okrugli stolovi. Razgovori će se voditi i u neformalnom okruženju. Važno mi je da se stvore poveznice između skladatelja, muziko-loga i izvođača. Bit će velik broj izvedbi dje-la hrvatskih skladatelja, ali i suradnje s austrij-skim glazbenicima. Sljedeće godine vjerojat-no ćemo surađivati s Njemačkom, ali zasad ne mogu više reći o tome. Budžet je uvijek problem, za ovogodišnju Tribinu trebali smo pronaći sredstva izvan budžeta, što smo i uspješno ostvarili.

Što mladom skladatelju znači biti članom Predsjedništva HDS–a?

Ispočetka nisam bio siguran što će mi to isku-stvo donijeti, ali s vremenom sam shvatio da mi to pruža mogućnost implementiranja ide-ja, ali i predstavljanja sugestija mlađih kole-ga, iz Hrvatske i inozemstva. Zato sam u su-radnji s kolegama iz HDS–a i pokrenuo ple-num mladih skladatelja kako bi se čule njiho-ve želje i potrebe. Sudjelovali su i oni koji žive u inozemstvu, poput Mirele Ivičević, Marga-rete Ferek Petrić ili Brune Vlaheka. Mladima treba pružiti nekakav osjećaj sigurnosti, pro-stor za razvoj. Novac postoji — bio on u EU fondovima, ministarstvima ili u nekim drugim izvorima, ali ono što nedostaje jest inicijativa da se nešto pokrene. Tribinu stoga vidim kao motivaciju najmlađima da se povežu s HDS–om i različitm organizacijama, ali i sa starijim kolegama skladateljima. Uz volju i trud, sve je moguće.

Mladima treba pružiti nekakav osjećaj

sigurnosti, prostor za razvoj. Novac postoji — bio on u EU fondovima, ministarstvima ili u nekim drugim izvorima, ali ono što nedostaje jest inicijativa da se nešto pokrene

Tibor Szirovicza — glas mladih u predsjedništvu HDS-a

32

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

20:00 | Kulturno-turističKi centar Gervais, velika dvorana

Svečano otvorenje Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije Dian tchobanov, dirigent Martin Draušnik, violinaŽeljko Brkanović, Dubravko Detoni, Zoran Juranić*, Ivo Josipović, Olja Jelaska

10:00 | Kulturni DoM Zora

Predavanje: ZaMP – od skladanja do tantijema: kako HDS ZaMP ostvaruje vaša prava

12:00 | Kristalna Dvorana Hotela Kvarner

Bruno Philipp, klarinet; alina Gubajdulina, violina; Ivan Batoš, klavir; Gordan tudor, saksofon; aleksandar jakopanec, violina; ana Batinica, flauta; Lorelei Dowling, fagotDavorin Kempf, Dubravko Palanović, Berislav Šipuš, Tibor Szirovicza*, Matthias Kranebitter, Burkhard Stangl

17:00 | Kristalna Dvorana Hotela Kvarner

Duo arcord: nikola Đorić, harmonika; ana topalović, violončeloArmin Sanayei, Akos Banlaky, Gabriele Proy, Marc Frieden, Johanna Doderer, Margareta Ferek-Petrić, Ivan Končić*

21:00 | Kristalna Dvorana Hotela Kvarner

Hrvatski gudački kvartet; Mia elezović, klavir; ana Batinica, flauta; Bruno Philipp, klarinetGeorg Friedrch Haas, Manuela Kerer, Olga Neuwirth, Krešimir Seletković, Davor Branimir Vincze, Sanja Drakulić

17:00 | Kristalna Dvorana Hotela Kvarner

Cantus ansambl; Berislav Šipuš, dirigent; vid veljak, violončeloTomislav Oliver, Viktorija Čop, Alexandra Karastoyanova-Hermentin, Marko Markuš*, Josip Magdić, Boris Jakopović

20:30 | Kristalna Dvorana Hotela Kvarnerrazgovor sa skladateljem: Bernd richard Deutsch

21:00 | Kristalna Dvorana Hotela Kvarner

Zeitfluss ansambl; edo Mičić, dirigentLuigi Nono, Bernd Richard Deutsch, Margareta Ferek-Petrić, Peter Lackner, Yulan Yu, Antonis Rouvelas

10:00 | Kulturni DoM Zora

Predavanje/radionica: Božidar Pandurić i alan Šnajder

11:30 | Kulturni DoM Zora

rađanje publike iz duha glazbe? otvoreni razgovor o odnosu glazbe, publike, kulturne i obrazovne politike. | Moderatorica: Branimira Lazarin

15:00 | Kulturni DoM Zora

Plenum mladih skladatelja sekcije klasične glazbe HDS-a

9. 11. | Četvrtak

10. 11. | Petak 11. 11. | Subota

11:00 | Kristalna Dvorana Hotela Kvarner

ZavrŠnI konCert SeMInara Za StuDente InStruMentaLISteDavorin Brozić, dirigentmentori: Mia elezović, klavir; Lorelei Dowling, fagot; Ivana Bilić, udaraljke; Gordan tudor, saksofon; Davorin Brozić, dirigentManuela Kerer, Berislav Šipuš, Milko Kelemen, Sanda Majurec*

12. 11. | Nedjelja

* praizvedba

54 GTO oglas.indd 1 18/10/17 09:36

33

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

T r i b i n a N o t a m o g ž i v o t a , 14 . r u j n a 2 0 17. u d v o r a n i H r v a t s k o g d r u š t v a s k l a d a t e l j a

U čast 60. rođendana Ive JosipovićaDočekao nas je Drmeš za Pendereckog, a otpratila Samba da camera, omiljena opća mjesta domaće suvremene glazbe

Piše: Jagoda Martinčević

N ota mog života ovaj je put pripala Ivi Jo-sipoviću. Tradicio-nalna Tribina našega Društva i njezin vodi-telj Vojo Šiljak ugostili

su 14. rujna skladatelja, pravnika, pro-fesora i bivšeg predsjednika države u povodu njegova 60. rođendana. Doče-kala nas je skladba Drmeš za Pende-reckog, a otpratila Samba da camera, tek dijelovi skladateljskog mozaika koji će se, po svemu sudeći negdje u bu-dućnosti, nastaviti s operom, prvom u Josipovićevu opusu, o slavnom Johnu Lennonu!

Mnoštvo lica

Kad su »samo« skladatelji na tapeti Tri-bine, onda je lako. Ali kad se sučelice znatiželjnog auditorija nađe netko s toli-ko profesionalnih lica,

priča se zapetljava u mnogim brzaci-ma koje nije nimalo lako usmjeriti pre-ma matici, točnije pitanju koje je i vo-ditelj logično slijedio: tko je zapravo Ivo Josipović? Glazbenik, profesor, prav-nik, političar…? I u tom smjeru je razgo-vor tekao i protekao s iznimno raspolo-ženim slavljenikom, duhovitim i otvore-nim za svako pitanje iz dosadašnje bo-gate i zanimljive, a tako različite profesi-onalne karijere.

No trebalo je odnekud i početi, da-kle od djetinjstva i ranog upoznavanja s glazbom koje je počelo zbog jedne kornjače i jednog kanarinca! Mali Ivo imao je kornjaču, a susjed kanarinca i klavir. I tako je sve počelo i dovelo do Muzičke akademije na kojoj je neka-dašnji vlasnik kornjače stekao diplo-mu skladatelja u razredu prof. Stanka Horvata, o kojem je s nama podijelio li-jepe uspomene. Prisjetio se i profeso-rice klavira Ksenije Kos koju je dovo-dio do očaja ne–vježbanjem, ali i prof. Branka Lazarina, od kojega je mnogo naučio iz predmeta Harmonija. U me-

đuvremenu je diplomirao i pravo, poslije i doktorirao, a pravu se,

nakon predsjedničkog man-data i vratio, kao uvaženi

sveučilišni profesor. Nei-zbježno je zvučalo pi-

tanje kako stroga pravna znanost ide s razigranom glazbe-

nom umjetnošću. Odgovor je bio vi-šeznačan, u rasponu od discipline do maštovitosti, što se kod našeg sveča-ra pokazalo korisnim u oba slučaja, pa čak i u onom trećem koji se tiče politič-ke djelatnosti.

Glazba i politika

Najzanimljivije teme, a bilo ih je podo-sta, doticale su Josipovićeve glazbe-ničke sklonosti, ali i vrlo osjetljivo pitanje odnosa politike i glazbe, o čemu je ne-davno održao i predavanje. Tako smo doznali da mu je najdraža glazba ona Mozartova Don Giovannija (u kojem bi se, prema njegovim riječima, naš-

lo »štofa« i za pravnike!), iako sma-tra da je nepravedno izdvaja-

ti bilo koga od najvećih u golemom oceanu svjet-skoga skladateljstva, jer ima mnogo onih koje, kako je lijepo rekao, »po-vijest nije izabrala«. S po-štovanjem je pozdravio u

publici prisutnu primado-nu Dunju Vejzović, istaknuv-

ši je kao jednu od njemu najdražih interpreta, ali se u daljnja vrednova-

nja diplomatski nije upuštao, jer toliko je vrsnih glazbenika da bi nekoga zasi-gurno preskočio.

Tematizirana natuknica o glazbi i politici neizbježno je dovela do zanimljivih refe-renci na domaće aktualije, ali i prošlost, iz koje je Josipović spomenuo i dirigen-ta Lovru pl. Matačića i skladatelja Bori-sa Papandopula koji su nakon Drugo-ga svjetskog rata morali »okajavati gri-

jehe«, iako se zapravo nisu bili ogriješili onako kako im se pripisivalo.

Ipak, postoji i drugi I. J.

U Domovinskom ratu, smatra Josipo-vić, glazba je također dala doprinos. Istaknuo je pjesme Moja domovina i Bože, čuvaj Hrvatsku kao uspješne pri-mjere. Objasnio je i zlurade komentare na Facebooku na njegov navodni pro-ducentski potpis pod pjesmom Čavo-glave pa smo doznali da potpisani Ivo Josipović nije on, nego netko drugi istog imena i prezimena! I to se uklopi-lo u ovaj put doista nimalo laku zadaću voditelja koji je razgovorom trebao »po-miriti« raznorodnost Josipovićeve dje-latnosti, ali i znatiželju publike.

Posebno je istaknuta uloga Ive Josipo-vića kao djelatnoga člana Hrvatskog društva skladatelja u svojstvu glavnoga tajnika i dugogodišnjeg direktora Mu-zičkog biennala Zagreb kojima je dao nemjerljiv doprinos. I tako je doista hi-tro proteklo vrijeme u društvu našega uvaženog člana koji očito ima silne rad-ne kapacitete za sve ono čime se da-nas bavi: podučava buduće pravnike, sanja o opernom Johnu Lennonu, a ni politika nije isključena! Danas naš 60–godišnji slavljenik spava samo nekoli-ko sati; radni elan i zainteresiranost za sve što se događa u obje struke, ali i izvan njih, golema je i produktivna. Želi-mo mu sretan rođendan, dobro zdrav-lje i još mnogo uspjeha. Uz još jedan simpatičan detalj onima koji nisu bili na Tribini: u djetinjstvu je Ivo Josipović naj-više volio Tarzana!

FILI

P TR

EZN

ERFI

LIP

TREZ

NER

Glazbenik, profesor, pravnik, političar... ali ne i producent Čavoglava!

prof. dr. sc. Ivo Josipović i Vojo Šiljak

34

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

Joey Calderazzo Trio na koncertu ciklusa Jazz.hr 2017./2018. u organizaciji HDS–a

Iskaz sviračkog umijeća bez pretjerivanja i ekshibicijaSilno dopadljiv i zabavan, svjestan svojega impresivnoga, gotovo glumačkog izgleda, pijanist i skladatelj Calderazzo često se okretao publici i kamerama, ne skrivajući osjećaje

Piše: Saša Drach

U Novu, 27. sezonu jazz koncerata u organizaciji Hrvatskog društva skla-datelja, Jazz.hr 2017./2018. počeo je nastup Joey Calderazzo Trija 11. ruj-na na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Znani i provjereni pijanist i skladatelj

Calderazzo je, neki će se možda iznenaditi, već bio u Zagrebu, doduše u pratećem sastavu, ali ne bilo koga, nego Branforda Marsalisa, na Zagrebačkom VIP jazz festivalu 2009.

Sa svojim trijem u kojem su bubnjar Donald Edwar-ds i kontrabasist Ben Wolfe, Calderazzo je opušte-

no i bez suvišnih vratolomija vrlo brzo osvojio ispu-njenu dvoranu. Šarmantni je pijanist spretno koke-tirao s publikom i televizijskim kamerama (koncert se snimao za emisiju Vrijeme je za jazz HRT–a). U programu je kombinirao vlastite skladbe i klasike po shemi brzo–sporo, dajući oduška tehnici i osje-

Joey Calderazzo Trio

J a z z n a o t o k u — o d 6 . d o 9 . r u j n a 2 0 17. o d r ž a n 2 . R a b J a z z F e s t i v a l

Eksperiment uspio — a i pacijent je ostao živKoncerti su bili više nego uspješni i raznoliki, od popa do modernog jazza, ali najluđe svirke događale su se na jam sessionima

Piše: Saša Drach

D rugi rapski jazz festival održavao se od 6. do 9. rujna 2017. na predivnim lokacijama u gradu Rabu. Na grad-skoj rivi u samom središtu, prvog je dana Cubismo zapalio mještane i turiste koji su plesali i dobro se

zabavljali, a u prelijepo održavanom gradskom Parku Dorka uz same sjeverne zidine pokraj rive, uz diskret-nu rasvjetu, zasvirao je sastav Chewbakka 4 Ante Gele. Na tom koncertu atmosfera je bila čarobna. Programski zanimljivo, izveli su fusion varijante hitova Michaela Jacksona, s dodatkom Runjićeve Molitve za Magdalenu, velikog Oliverova uspjeha, sve u odličnim Gelinim obradama.

Bijeg od kiše

Zidinama ograđeno dvorište Ville Antoanete, zapravo

Muzičke škole, iz kojega su Joe i Lela Kaplowitz mo-rali pred kišom, zajedno s publikom, bježati u jednu od učionica, također je na svoj način posebno. Prila-godili su se uvjetima u školi, gdje nije bilo adekvatnog klavira, kao ni vremena da se premjesti i postavi Joe-ov električni klavir, pa je koncert, zamišljen kao niz vo-kalnih jazz standarda u klavirskoj pratnji, na licu mjesta pretvoren u nešto sasvim peto. Lela je zapjevala stan-darde, a Joe je izvadio svoju veliku tubu i zasvirao prat-nju u maniri basista, ali i rastavljene akorde te je im-provizirao. Dogodilo se izvanredno nadigravanje tube i Lelinih vokaliza, tako da je taj duet sasvim neočekiva-no izrastao u prvorazrednu, na licu mjesta domišljenu atrakciju. Za veliki orkestar organizatori su predvidjeli ljetno kino, prostor zaista primjeren za takve koncerte, no kiša je otjerala i Big Band RTV Slovenija, ali u zim-sko kino, što im nimalo nije smetalo da održe sjajan program standarda, ali i autorskih skladbi u aranžma-nima nekadašnjeg vođe orkestra Jože Privšeka.

Kišne prijetnje organizatore su odvratile od nauma da se i treći dan festivala održi prema planu na Pjace-ti, prekrasnom povijesnom malom trgu u razini Gor-nje ulice, pa su Veselino Jazz Project i Bruno Mičetić Sextet svirali također u zimskom kinu. Bila je to zai-sta posebna večer hrvatskih autorskih skladbi, sjajnog muziciranja i predstavljanja dvaju novih albuma, Ro-mantic Egg is Going Home basista Luke Veselinovića i Beauty of Your Soul Brune Mičetića. Trećeg dana po-stalo je jasno da se jazz festival srodio s gradom, iako je taj program zaista bio beskompromisan, gotovo ek-skluzivno za ljubitelje i znalce.

Jazz cabaret

Najatraktivniji od viđenih rapskih prostora je pozorni-ca među preostalim kolonadama stare crkve sv. Iva-na evanđelista, podno prekrasnoga, visokog zvoni-ka, jednog od ona četiri koji panoramu Raba čine je-dinstvenom i prepoznatljivom. Upravo na tom mjestu je i pokrenut festival godinu dana prije, kad je ondje solo koncertirao naš ponajbolji jazz pijanist Matija De-dić. Ove je godine na tom mjestu nastupila Renata Sa-bljak, pjevačica čiji repertoar od jazza naginje više pre-ma R&B–ju i popu, dakle za šire slušateljstvo, uz prat-nju Brune Mičetića i ekipe. Zatvaranje festivala održalo se u ljetnom kinu. Ovaj put drukčije se nije ni moglo, jer se radilo o nastupu Vedrana Ružića, riječkog basi-sta koji je sa svojim trijem pratio projekciju vrlo neobič-nog art filma, također vlastite produkcije, u danas već dobro poznatom i priznatom umjetničkom projektu (i izvoznom proizvodu) Spiritual Market.

Iako su koncerti bili više nego uspješni i raznoliki, naj-luđe, najživlje i najprivlačnije svirke događale su se »mimo« festivala. Naime, organizatori su i ove godine, kao i prošle, svake večeri oko ponoći osigurali pozor-nice za jam sessione: Beach bar Banovu vilu i kavanu Moderato. Sessioni u Banovoj vili bili su prvorazredni. Ne samo zato što se neprekidno sviralo i u najrazličijim postavama po dva, čak i tri sata, i dulje, do iznemoglo-sti, nego što se tamo na glazbenicima vidjela i osjeti-la prava radost svirke. Ne događa se takvo što ni na većim i jačim festivalima. Jednostavno se puno toga mora poklopiti da bi takvi sessioni postali neka vrsta cabareta, da bi se glazbenici zaigrali i međusobno raz-mjenjivali instrumente, čak i one koji nisu njihova spe-cijalnost, ili pak vokalne izvedbe glazbenika koji to na sceni u oficijelnom nastupu nikad, baš nikad ne čine.

Najatraktivniji prostor je pozornica među preostalim kolonadama stare

crkve sv. Ivana evanđelista, podno prekrasnoga, visokog zvonika, jednog od ona četiri koji panoramu Raba čine jedinstvenom i prepoznatljivom

S jam sessiona u Moderatu — Adam Klemm, Bruno Mičetić, Joe Kaplowitz i Ratko Divjak

DAV

OR

HRV

OJ

35

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

ćajnosti koja je dolazila do izražaja u lijepo odabranim baladama. Primjerice, posebno istančano odsvirao je standard My One and Only Love. U vlastitoj skladbi The Mighty Sword Calderazzo je s puno žara krenuo u kon-cert, no kako su se nizale balade, njegovo je raspolo-ženje postajalo sve melankoličnije. U svojim je skladba-ma pokazao zavidnu širinu, posebice u živahnoj sklad-bi To be Confirmed koju je otvorio poletno, po uzoru na neworleanske brass sastave, a potom je krenuo u blues te afro–kubanske ritmove. U autorskoj Joey New Ballad pokazao je pak da nije imun na klasične utjeca-je: Bacha, Chopina i Stravinskog (Ravela je dotaknuo na početku koncerta, a na kraju ponajveće suvremene jazz pijaniste Jarretta i Coreau), a sve pijanistički zani-mljivo, bez pretjerivanja i ekshibicija.

Introspektivni dodatak

Gotovo dvosatni koncert ponudio je zanimljiv doda-tak. Naime, Calderazzo je tada otpustio ritam–sekci-ju i odsvirao dvije izvrsne solo skladbe, bez ozvuče-nja, sasvim akustično. Posebno je bila lijepo izvedena balada Hope, napisana za, kako je rekao, teško bo-lesnog, danas pokojnog Michaela Breckera, pozna-tog saksofonista s kojim je nastupao i snimao albume Tales from the Hudson i Two Blocks from the Edge. Iako je na koncertu prevladavalo introspektivno, mož-da čak i pomalo depresivno raspoloženje, Calderazzo je i takav bio silno dopadljiv i zabavan, svjestan svoje-ga impresivnoga, gotovo glumačkog izgleda, često se

okretao publici i kamerama, ne skrivajući osjećaje, ali ni veliku želju da to što ga tišti preko svojega velikog svi-račkog umijeća pretvori u glazbu i podijeli s nama. A pritom nema potrebu posebno pokazati koliko je do-bar pijanist.

N o v a r u b r i k a č a s o p i s a C a n t u s

Glazbene anegdote

Piše: Vojo Šiljak

Mladen Raukar i anegdota koja nedostaje

O kupili smo se u Glazbenom zavodu u Zagrebu i sjećali se profesora Mladena Raukara koji je, kako je tada rekao sudionik toga skupa, Milko Šparemblek, otišao u taj nama (za sada) taj-

noviti prostor. Uz video i audio arhivske snimke iz Raukarovih emisija, ozbiljno i anegdotalno o njemu su govorili Ruža Pospiš–Baldani, Mirjana Bohanec, Ivanka Boljkovac, Jagoda Lukavac, Blaženka Milić, Mira Flies–Šimatović, Vladimir Kranjčević, Jagoda Martinčević, Mirna Nochta, Tonko Ninić…

Ispričat ću sada jednu anegdotu, koja tom prigo-dom nije kazana.

Sjedim s gospodom, profesorom Mladenom Ra-ukarom i redateljem Jankom Marinkovićem, dvo-jicom dobrih prijatelja, u Masarykovoj ulici. Prolazi starija dama, koja s indignacijom odbija otpozdraviti.

Se sećaš primadone? — pita Janko.

Kaj nije bila operna pevačica u Splitu? — uzvra-ti Raukar.

Koloraturni sopran. Mesec dana nakon što su Tali-jani okupirali Split, imala je debut u Verdijevom Tru-baduru — veli Janko.

U Drugom svetskom ratu — veli Raukar.

Srdi se, jer da sam ja, navodno, rekel da su Talijani nakon njenog debuta za odmazdu streljali sto tala-ca — veli Janko.

Tak malo? — pita Raukar.

Pavle Dešpalj i pobjeda medicine

K oncert u Dvorani Vatroslava Li-sinskoga u rujnu 2011. godine bio je posvećen 150. godišnjici HAZU–a. Na programu je bio Koncert za violinu i orkestar Pavla Dešpalja, a akademik Dešpalj je

na program stavio i Četvrtu simfoniju svojega učite-lja Stjepana Šuleka, nekoć također člana JAZU–a.

Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije diri-girao je te večeri šef Orkestra Pavle Dešpalj.

To je bio maestrov prvi nastup nakon dosta teških zdravstvenih problema.

Među ostalima, na koncertu je bio i akademik, kar-diokirurg Željko Sutlić. Nakon koncerta, čestitajući maestru Dešpalju, rekao je:

Kad sam te vidio kako dirigiraš, počeo sam vjero-vati u medicinu.

Bulat Okudžava i pjevanje stihova

Z aista ne znam kako ide taj tok svi-jesti i zašto sam se baš sada sjetio Bulata Okudžave, pjesnika, roma-nopisca, scenarista, pjevača… Godine 1978. vodio sam Festival šansona u Komediji. Okudžava je

bio gost večeri. Rođen je u Moskvi, umro u Pari-zu, a 1999. u Rusiji je objavljena marka s njegovom fotografijom. Prijateljevao je s Arsenom Dedićem. Sjećam se da je na moje pitanje kako sklada, Okud-žava odgovorio:

Ja jednostavno uzmem gitaru u ruke i pokušavam otpjevati svoje stihove.

Joey Calderazzo nije imun na klasične utjecaje, Bacha, Chopina i Stravinskog

(Ravela je dotaknuo na početku koncerta, a na kraju ponajveće suvremene jazz pijaniste Jarretta i Coreau)

Joey Calderazzo Trio

MAR

IO J

UR

IČIć

36

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

5 1 . F e s t i v a l d a l m a t i n s k i h k l a p a O m i š 2 0 17. ( 3 0 . l i p n j a — 2 2 . s r p n j a )

Povratak klapskom iskonuFestival okuplja ono najbolje što trenutačno klapska scena nudi, i u pogledu izvođača i u pogledu skladatelja i obrađivača

Piše: Marijo Krnić

T ijekom lipnja i srpnja održan je ove godine 51. Festival dalmatin-skih klapa u Omišu, stožerna klapska in-stitucija zaslužna za

očuvanje i razvoj toga vrijednoga oblika hrvatske glazbene tradicije, uvrštene 2012. godine na UNESCO–ov popis nematerijalne svjetske baštine. Premda već dugo klapska čeljad upućuje kat-kad opravdane, a češće neargumen-tirane i promašene opaske Festivalu, on je i dalje središnja klapska mani-festacija koja okuplja ono najbolje što trenutačno klapska scena nudi, i u po-gledu izvođača i u pogledu skladatelja i obrađivača.

Upravljanje središnjom klapskom smo-trom prije dvije je godine preuzeo Mijo Stanić, profesor glazbene kulture, du-gogodišnji, višestruko nagrađivani klapski pjevač i voditelj. Pragmatično i logično u prošloj se godini, kad se obi-lježavala jubilarna, 50. obljetnica Festi-vala, odlučio za pristup kontinuiteta, ne uvodeći veće koncepcijske promjene.

Istini za volju, sadržajno iznimno važna i delikatna manifestacija, poput omiš-kog klapskog festivala, ne trpi nagle i nepromišljene promjene, a posebno ne one koje se uvode tek da bi se do-godila kakva novina; takvim smo za-hvatima/pokusima svjedočili u povije-sti te vremešne klapske smotre. Ipak, s obzirom na činjenicu da je novi rav-natelj došao na valu želje za promje-nama, moglo se očekivati da će se na ovogodišnjem Festivalu pokazati ba-rem naznake nekog drukčijeg puta ko-jim Festival pod njegovim vodstvom u budućnosti želi ići. U suradnji s umjet-ničkim ravnateljem Dušanom Šarcem, prekaljenim klapskim znalcem, Stanić je uveo nekoliko dobrodošlih program-skih izmjena.

Bez popularnih skladbi

Jedna je od većih novina ispuštanje iz programa večeri obrada popularnih skladbi, koja je bila nes(p)retan odgo-vor Festivala na nove trendove u klap-skom pjevanju i nove vrste klapskih smotri koje su, očito prema mišljenju tadašnje direkcije, počele bacati sjenu

na dotad nedodirljivu omišku klapsku pozornicu. Lani smo na ovom mjestu upozorili da je kvaliteta uradaka na toj natjecateljskoj večeri u najmanju ruku često upitna, što i ne iznenađuje ako znamo da se obrađivanjem popularnih napjeva za klape ozbiljno bavi tek ne-kolicina stručnih i vještih glazbenika. Je li to konačni kraj takve večeri na Omi-šu ili će se popularne pjesme u klap-skom ruhu vratiti na festival (u bijenal-nom izdanju), ostaje nam vidjeti kad bude predstavljen program novog, 52. Festivala.

Hvalevrijedno je i vraćanje večeri izvor-nih napjeva na omišku pjacu; takva se večer već održavala od 2001. do 2006. godine. Tim je koncertom, na kojemu je deset klapa izvodilo obra-de starih klap-skih napjeva (koji se naža-lost danas rijet-ko čuju), otvo-ren ovogodišnji Festival, čime je odaslana jasna i snažna poruka direkcije o vri-jednostima koje želi promicati za svojega man-data. Ponovno uvođenje večeri tradicijske klap-ske pjesme i izostavljanje večeri obra-da popularnih napjeva očiti su znakovi da se festival želi nanovo usidriti u luku iskonskog klapskog pjevanja.

Pred sama srpanjska događanja u Omišu održane su već tradicionalne koncertne i natjecateljske večeri u Ko-miži, Blatu na Korčuli i Bolu.

Večer debitanata

Svečanim koncertom posvećnim ve-likom klapskom maestru Dinku Fiju 3. lipnja u komiškoj crkvi sv. Nikole (Mu-ster), počeo je festivalski program izvan Omiša. U Blatu na Korčuli održana je 10. lipnja Večer mješovitih klapa; struč-ni ocjenjivački sud među jedanaest klapa najboljom je proglasilo mješovi-tu klapu Basca iz Baške Vode, a pu-blika je nagradila Điratu iz Zagreba. Ta natjecateljsko–koncertna večer bila je jedan od umjetnički najvrjednijih pro-

grama ovogodišnjega Festivala. Očit je porast zanimanja za mješovito klap-sko pjevanje, ali i rast kvalitete njihova muziciranja u posljednjih nekoliko go-dina. Može se očekivati da će se takav trend nastaviti i idućih godina pa će, si-gurni smo, večer mješovitih klapa po-stati festivalski sadržaj koji će stajati uz bok finalnim večerima ženskih i muš-kih klapa.

Tjedan dana nakon komiškog koncer-ta mješovitih klapa, u Teatrinu Dva fera-la u Bolu na Braču održana je, tradicio-nalno 17. put, Večer klapa debitanata. Među devet klapa koje tek traže svoje mjesto na omiškoj klapskoj pozornici, pobijedila je muška klapa Porat iz Lum-barde, a pravo sudjelovanja u izbornim

večerima izborile su i Bersice iz Zadra.

Zamjetna je bila, publici i stručnoj jav-nosti osobito zanimljiva, i Večer novih skladbi. Ipak, kako smo i lani zaklju-čili, teško je očekivati da će relativno mali broj skladatelja klapskih pjesama svake godine stvoriti desetak vrijed-nih uradaka koji će nastaviti živjeti na klapskoj pozornici i nakon praizved-be na Festivalu. Čini se da direkcija još nije skupila dovoljno hrabrosti učiniti tu večer bijenalnim festivalskim progra-mom, što bi, uvjereni smo, rezultiralo njezinim kvalitativnim rastom. Između dvanaest novih skladbi, prva nagrada stručnog ocjenjivačkog suda pripala je Živku Ključi za skladbu Misal mi zano-si na stihove Šiška Menčetića. Maestru Ključi je dan prije na festivalu priređena autorska večer. Druga je nagrada pri-pala Ani Kodrić Ivelić za skladbu Da bi bila moja, a Duško Tambača osvojio je treću nagradu za skladbu Jubav skon-

Muška klapa Vinčace iz Novog Vinodolskog

Mješovita klapa Basca iz Baške Vode

Ženska klapa Orca iz Splita

37

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

šumana, na tekst Pjera Mirića. Prema odluci publike, najbolja je bila sklad-ba Kuraj Vicka Dragojevića u izvedbi mješovite klape Basca iz Baške Vode. Basca je ujedno dobila i nagradu za najbolju izvedbu, dok je autor stihova Pjero Mirić osvojio nagradu za najbo-lje stihove.

Tri polufinala

U središnjem dijelu festivala, u trima izlučnim (polufinalnim) večerima, svo-je mjesto u završnicama nastojalo je izboriti 16 ženskih i 19 muških klapa. Prema ocjeni stručnog ocjenjivačkog suda, Zlatni štit s povijesnim grbom grada Omiša u ženskoj je konkurenci-ji osvojila klapa Orca iz Splita. Srebrni štit osvojila je klapa Teranke iz Pule, a Brončani štit klapa Ankora iz Podstra-ne, kojoj je pripala i prva nagrada pu-blike Zlatni leut. U muškoj je konkuren-ciji prema ocjeni stručnog ocjenjivač-kog suda Zlatni štit treći put zaredom pripao klapi Vinčace iz Novog Vino-dolskog. Srebrni štit osvojila je klapa Bunari iz Vodica, a Brončani štit kla-pa Praska iz Podstrane. Prvu nagra-du publike Zlatni leut osvojila je klapa Stine iz Zagreba. Premda se nerijetko, osobito u krugovima klapskih sve–/ne–/znalica, mogu čuti komentari da kvaliteta finalnih večeri svakom go-dinom opada, ne možemo se složiti s tom tvrdnjom jer su mnoge ovogo-dišnje izvedbe, posebice nagrađenih klapa, bile na razini najboljih klapskih interpretacijskih ostvarenja, i u tehnič-kom i u umjetničkom pogledu.

Kao izniman dodatni festivalski sadr-žaj valja spomenuti izdavanje i pred-stavljanje monografije Festival dalma-tinskih klapa Omiš 1967. — 2016. au-torice Herci Ganze. Monografiju su 6. srpnja na prepunom Poljičkom trgu uz autoricu predstavili glavni i odgovorni urednik Mijo Stanić te recenzenti: aka-demik Jakša Fiamengo, Marko Ro-gošić, Bože Mimica i Dušan Šarac.

Zaključno kažimo da je znamenita omiška klapska smotra svoju novu de-kadu otvorila uspješnim izdanjem, koje ćemo pamtiti ne po deklarativnom, nego po stvarnom pokušaju povratka festivala klapskom iskonu.

3 6 . M a n t i n j a d a p u l R o n j g i , 2 4 . r u j n a 2 0 17. , z a s e l a k R o n j g i p o k r a j V i š k o v a , r o d n a k u ć a I v a n a M a t e t i ć a R o n j g o v a

Čuvari glazbeno–kulturne baštineNa ovogodišnjoj, 36. Mantinjadi pul Ronjgi sudjelovalo je sedamdesetak kantura »na tanko i debelo« i sopaca do dovršene 22. godine

Piše: Ramiro Palmić

U bogatoj i razgranatoj djelatnosti Ustano-ve Ivana Matetića Ronjgova, najizvor-nija manifestacija je Mantinjada pul Ro-

njgi. Utemeljena s osnovnim ciljem ču-vanja i promicanja autohtonog glazbe-nog izraza Hrvatskoga primorja, Istre i sjevernojadranskih otoka, Mantinjada, taj najvažniji godišnji susret folklora-

ša toga podneblja, okuplja velik broj pučkih glazbenika svih naraštaja. Oni s posebnim žarom predstavljaju godiš-nja postignuća na svojim područjima djelovanja.

Uoči Bele nedeje

Mantinjada se redovito održava pot-kraj rujna u Ronjgima, mjestu na Ka-stavštini udaljenom desetak kilome-tara zapadno od Rijeke, odnosno tje-dan dana uoči velikog blagdana Bele nedeje u Kastvu. U prostorima resta-urirane rodne kuće velikana istarsko–primorske glazbe Ivana Matetića Ro-njgova (1880.–1960.), na ovogodišnjoj 36. Mantinjadi pul Ronjgi sudjelovalo je sedamdesetak kantura »na tanko i de-belo« i sopaca do navršene 22. godine, na pučkim glazbalima sopeli, roženici, mihu, šurli i dvojnicama. Sudjelovala su sljedeća društva: iz Istre RKUD Rudar

Raša, KUD Mate Balota Rakalj, KUD Ivan Fonović Zlatela Kršan i KUD Bar-ban Barban, s otoka Krka KD Ive Jele-nović Dobrinj, VKD Frankopan Vrbnik, KUD Vrh Vrh te Udruženje sopaca oto-ka, a iz Novog Vinodolskog KUD Ilija Dorčić. Nastupe sopaca i kantura pra-tio je stručni ocjenjivački sud: Nevia Ko-žljan, Klaudije Dunato i Saša Popović. Najuspješnijim izvođačima uručena su priznanja i novčane nagrade. U katego-riji kantura, prvu nagradu dobile su kan-turice Adriana Miletić i Rafaela Blažina iz Društva Rudar Raša, a u kategoriji kanat u skupini prvu nagradu su dobili Viliam Vojić, Moris Gržan i Amelia Vojić iz Društva Ivan Fonović Zlatela, Kršan.

U skupini sopci na jednom glazbalu najuspješnija je bila Adriana Miletić na mihu iz Raše, među sopcima do 16 go-dina prvu nagradu osvojili su Božidar i Mateo Žužić iz Društva Vrh iz Vrha, a u kategoriji do 22 godine Viliam Voić i Dalen Načinović iz Kršana. Za najbo-ljeg najmlađeg sopca proglašen je je-danaestogodišnji Antonio Kos iz Druš-tva Rudar iz Raše, a za kantura, sed-mogodišnji Mark Jalšovec iz Društva Mate Balota iz Raklja.

Posebna nagrada

Najstarijem i danas glasovitom sopcu osamdesetšestogodišnjem Ivanu Kra-ljiću iz Kornića za dugogodišnji prega-lački rad na promicanju sopnje na Krku uručena je posebna nagrada. Kao go-sti Mantinjade nastupili su kontrabasist Damjan Grbac i Tonči Grabušić. Oni su kao ritam–sekcija predstavili fragment projekta Forest GIIPU–ja kao primjer uspješnog stapanja jazza i istarsko–primorske etnoglazbe. Mantinjadu or-ganizira Ustanova Ivan Matetić Ronj-gov koju vodi ravnatelj Darko Čargonja, a posebno priznanje valja odati i doaje-nu Ivanu Pavačiću Jecalićevu, vrsnom sopcu, kanturu i učitelju, neizostavnom sudioniku u pripremanju manifestacije od njezina osnutka. Nastupe članova društava pratili su mnogobrojni zain-teresirani posjetitelji, a posebno je doj-mljiv trenutak bilo obraćanje maestra Dušana Prašelja, dugogodišnjeg rav-natelja Ustanove Ivan Matetić Ronjgov i osnivača Mantinjade, koji je podsje-tio na osebujnosti i vrijednosti istarske i primorske folklorne baštine, ne krijući

zadovoljstvo što se pri Ustanovi i nakon njegova umirovljenja, ta tisuću godina stara glazba i dalje njeguje i intenzivno čuva osobito kod mladih, što je i jam-stvo njezina opstanka.

Ponovno uvođenje večeri tradicijske klapske

pjesme i izostavljanje večeri obrada popularnih napjeva očiti su znakovi da se festival želi nanovo usidriti u luku iskonskog klapskog pjevanja

U skupini sopci na jednom glazbalu najuspješnija je bila Adriana Miletić na mihu iz Raše

Posebno dojmljiv trenutak bilo je obraćanje maestra Dušana Prašelja, osnivača Mantinjade

Među sopcima u kategoriji do 22 godine najbolji su bili Viliam Voić i Dalen Načinović iz Kršana

38

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

Nagrada na 13. Festivalu dalmatinskih klapa uz mandoline i gitare, 25. kolovoza 2017. u Makarskoj

S kladba Srce oriđinala, napisana za uvodnu špicu dokumentarne serije Storije o neponovljivima HRT–ova doajena Vedrana Be-nića, osvojila je dvije nagrade na ovoljetnom Festivalu klapa uz

mandoline i gitare u Makarskoj. Riječ je o skladbi koju je napisao Vicko Dragojević, novinar HRT–ova centra u Dubrovniku i voditelj dubrovačke klape Kaše, a osvojila je zlatnu plaketu po ocjeni stručno-ga ocjenjivačkog suda te nagradu publike. Doku-mentarna serija Storije o neponovljivima u sedam se polusatnih nastavaka bavi na takav način do-sad neobrađenom temom dubrovačkih oriđinala, boema i osobenjaka, odnosno vlastitih unikata, kako ih je u pjesmi Balada neponovljivijeh nazvao

Luko Paljetak, odakle i podnaslov serije. Riječ je o živopisnim likovima koji su svaki u svoje vrijeme bili važan dio gradske svakodnevice, posebice u sredozemnim gradovima. Scenarist, pripovjedač i urednik serije je Vedran Benić, a redatelj Lukša Benić. Snimatelj je Željko Galov, montažer Domi-nik Miljak, a izvršna producentica Marija Kosor. Serija je snimljena u produkciji HRT–ova centra u Dubrovniku za Odjel dokumentarne produkcije Hr-vatske radiotelevizije. (HRT)

Nagrađeni autor Vicko Dragojević nedavno je kao novinar prešao s Nove TV na HRT, a postao je i član HDS-a

2 0 . V e č e r i d a l m a t i n s k e š a n s o n e , 1 8 . — 19 . k o l o v o z a 2 0 17. , Š i b e n i k

Naš festival godinama spašava hrvatsku produkciju»Naše pjesme vrte se na vodećim radiopostajama, a vjetar u leđa daje nam i bezrezervna potpora struke i kritičara«, kaže Branko Viljac, koji Šansonu od samog početka organizira sa skladateljem Dušanom Šarcem

Piše: Ivana Vašarević

O vdje mi je kuća i ovdje sam uvijek ljeti, tako da ću se i dalje vraćati Festi-valu«, rekao je

svojedobno pokojni Arsen Dedić o Večerima dalmatinske šansone, koje su u kolovozu u Šibeniku pro-slavile dvadeseto, jubilarno izda-nje. Osim standardne Večeri novih skladbi, festival s dušom, kako ga mnogi zovu, ove godine organizi-rao je i Večer najboljih dalmatin-skih skladbi, na kojoj su najveća

imena hrvatske glazbene scene izvela stare šansone, koje i dan-danas oduševljavaju sve genera-cije slušatelja. Već kultna šibenska manifestacija, osim dvodnevne pjesme, ovoga je ljeta publici po-nudila i cjelotjedni kulturni pro-gram — u Muzeju grada Šibenika izloženo je devedeset fotografija, a retrospektiva Festivala najviše je, rekao nam je Branko Viljac, odu-ševila same izvođače.

Mlade nade

»Mnogi su ostali zatečeni kad su se vidjeli u mlađim danima, pogo-tovo Đani Stipaničev! U Šibeniku je

prvi put pjevao kao dječak, a sad se, vidjevši stare snimke, nije ni prepoznao«, govori nam direktor Šansone. Osim izložbe, na tvrđa-vi Barone gostovala je i legendar-na hrvatsko–američka kantautori-ca Tommi Mischell koju je, izme-đu ostaloga, i veliki Ray Charles angažirao kao prateću vokalisti-cu, a surađivala je i s dobitnikom Grammyja Allanom Slutskyjem.

»Zadovoljni smo i sretni što smo u ovih dvadeset godina postojanja uspjeli zadržati kvalitetu. S pono-som možemo reći da smo jedan od najdugovječnijih domaćih fe-stivala. Nisu nas pokolebale ni fi-

Ovogodišnji laureat Neno Belan u šali kaže kako više ni sam ne zna koliko je puta pobijedio na Šansoni, koja mu je omiljeni domaći festival. »Večer novih skladbi je poput ribarenja — bacimo mreže i čekamo kakav će biti ulov«, metaforički opisuje Branko Viljac, jedan od organizatora festivala

DU

ŠKO

JAR

AMA

Z/PI

XSEL

L

39

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

nancijske krize, koje su u ovome poslu ponekad neizbježne. Iznjedrili smo hi-tove za sva vremena i, što je najvažnije, uspjeli smo privući mlade glazbenike. Večeri dalmatinske šansone već godi-nama spašavaju hrvatsku produkciju.

Naše pjesme vrte se na vodećim radi-opostajama, a vjetar u leđa daje nam i bezrezervna potpora struke i kritičara. Iako smo tek završili jubilarni, dvadeseti Festival, pripreme za novi već su poče-le«, kaže Viljac, koji Šansonu od samog

početka organizira sa skla-dateljem Dušanom Šarcem.

I turisti hvale

Trg ispred šibenske katedra-le, gdje je postavljena pozor-nica, obje večeri bio je dup-kom pun, a s obzirom na to da se za festival tražila karta više, »rijeke« ljudi željnih do-bre glazbe ispunile su i okolne ulice. Od velikih imena, poput Meri Ce-tinić, kojoj je uručena plaketa za dugo-godišnju suradnju, klape Cambi, koja je osvojila treću nagradu žirija s pjesmom Jubit ću te zauvik, do bivših natjecate-ljica glazbenih talent showova The Vo-ice i X Factor Adria — Romane Lalić Pejković (najbolje debitantice sa sklad-bom Vrime) i Zsa Zse (dobitnice druge nagrade žirija za pjesmu Kad budemo sami), publika je svim osjetilima upija-la note dalmatinske pjesme, a poseb-no oduševljeni bili su turisti iz cijeloga svijeta, koji su za glazbenu poslasticu u Šibeniku imali samo riječi hvale.

Nagradu za najbolji tekst osvojio je Fra-ne Bilić za pjesmu Srce prije kiše, naj-bolje kantautorsko djelo imao je Dio-gen, a najbolji aranžman Nino Nimac za skladbu Svojim snom u izvedbi Indiga.

A tko će ponoviti uspjeh aktualnih po-bjednika Nene Belana (Sanjaj — naji-zvođenija šansona), Četiri tenora (Sve je tvoje — prva nagrada publike, dru-go i treće mjesto osvojili su bend 022 i klapa Brodarica) te Klape Šufit (Uzelo te nebo suncu — prva nagrada žirija), sa-znat ćemo na ljeto 2018.

Osim standardne Večeri novih skladbi, festival s dušom, kako ga mnogi zovu, ove godine

organizirao je i Večer najboljih dalmatinskih skladbi, na kojoj su najveća imena hrvatske glazbene scene izvela stare šansone

Festival u Šibeniku pohvalili su i mnogi turisti, a trg ispred šibenske katedrale bio je prepun ljudi

Četiri tenora osvojila su prvu nagradu publike

Meri Cetinić uručena je plaketa za dugogodišnju suradnju

40

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

I n t e r v j u L u k a Č a p e t a

Nedostatak infrastukture je ono što ovu scenu čini zanimljivomGitarist benda ON i diplomand bečkog Glazbenog instituta bavi se i glazbenom produkcijiom, u rasponu od jazza, tech–housea do vaporwavea

Razgovarao: Vid Jeraj

P osljednje dvije godine zagrebačka je klupska scena bogatija poja-vom autorskih glasova koji osim što retro-gradno prate domi-

nantne trendove iseljavanja, artikuliraju umjetnika kao društveno živinče (što je doslovni prijevod sintagme zoon politi-kon — op. aut.), to će reći i izvođača, producenta, konferansjea i promotora. Jedno od nabrojenih svakako je i gita-rist Luka Čapeta, diplomand bečkog Glazbenog instituta, iza kojega je mno-go producentskih poslova, u rasponu od jazza, tech–housea do vaporwavea.

Luka, zašto i kako si se odlučio za studij jazz–gitare, a ne klasike?

Počeo sam svirati gitaru relativno ka-sno, tek u drugom razredu srednje škole. Kad sam se počeo baviti time, već sam bio izložen jazzu i elektronici, a psihodelija i »progresiva« — došla je prva. Sve me je vuklo k znanju koje po-dučavaju na jazz–konzervatorijima pa sam smatrao da je vrijeme izložiti se utjecaju tih i takvih ideja. Što se tiče kla-sike, proučavao sam je neakademski s kolegama koji su je studirali; cimer iz benda ON studirao je klasiku.

Kad već spominješ ON, njihov je pri-stup improvizaciji specifičan jer dolazi iz postmodernističkog ključa. Odmak od razmišljanja o improvizacijskoj praksi je očit, a iako analitičan — nije preozbi-ljan, ako smijem tako reći.

Ideja je u izvedbi puno jednostavnija... nastavljanje free–jazz ideje u kontek-stu suvremenih stilova i utjecaja. Aran-žmani nastaju kontroliranjem ideje slo-bodne improvizacije — da se svakom nađe prostorna, melodijska i polifonij-ska svrha.

Sedmodnevna turneja

Na zagrebačkom koncertu u ciklusu MIMO nastupili ste s četiri akustične gitare. Kao komorni ansambl?

Zapravo, četiri akustična žičana instru-menta: mandolina, akustični bas, gi-tara i klasična gitara, dok nova posta-va ima flautu i tenor–saksofon. Aka-demska flautistica Nika Bauman je na-

kon zagrebačkog studija pri završetku bečkog, dok saks svira skladatelj Mak Murtić. Imamo i bas i bubanj i dvije gita-re, što je osnova ON–zvuka, a u među-vremenu je došlo do razmatranja cije-log zvuka sastava i komunikacije. Dok je s nama svirao prezentni i snažni ba-sist Josip Šustić, ostavio je svoj mračni prizvuk. Tekstura koju su unijeli puha-ći instrumenti je ono što nam je dugo bilo potrebno — a za što smo se kao improvizatori godinama razvijali — da smo tek sad spremni za takav spek-tar zvuka, budući da vokabular gradi-mo zajednički. Razmjenjujemo motive, ideje, rečenice i ubacujemo ih u glazbu, i to ne na način koji su inicijalno bili izne-seni međusobno, nego zahtijevamo od slušatelja pozornost da takav jedinstve-ni jezik i prepozna. Tekstura, odnosno razvoj uloga, omogućuje puhačima da preuzmu ulogu primjerice bas–gita-re, da ne budu samo rock, nego da se stvaraju polifone strukture.

Sastav ON je tijekom kolovoza bio i na ljetnoj mini turneji. Razdoblje poslovič-no vezano uz feragosto iskoristili ste za aktivnu debatu i muziciranje... Je li sve išlo kao po loju?

Turneja je trajala točno sedam dana. Nekih dana smo imali i više od dvije svirke. Istovremeno su svirali ON i Mi-mika, kao i Jazz Enthusiasm Maje Ri-vić. Cijeli kolektiv ljudi koji putuje i pred-stavlja svoju glazbu radio je zajedno za isti cilj. Tko god nije svirao, pomagao je onima koji jesu, u namještanju pozor-nice, sounda i ostalom. Tamo smo se povezali s mnogo ljudi u kratko vrijeme i postigli dobru komunikaciju.

Ni Beč nije što je nekad bio

Suradnja s Mimikom, znači, dogodila se sama po sebi, s londonskim sastavom koji se preveo u zagrebačke aršine?

Kao gitaristi se izmjenjujemo Elvis Pe-nava i ja, prema Makovoj viziji, svaki od nas ima svoju namjenu. Ali smo se za-pravo upoznali preko Žive vode (temat-ski koncipiran mjesečni session projekt — op. aut.) i svirački i kao ljudi. Nastalo je prijateljstvo; shvatili smo da osim as-piracije i želje imamo puno znanja koje možemo podijeliti jedan s drugim. Živa voda je na kraju prerasla u udrugu, tur-neja je posljedica našeg — izrazimo se tako — ceha, pakta, koji razmišlja tako da projekte povezujemo i zajedno ih

održavamo, ne bi li ljudi čuli za scenu koja se upravo rađa. Ne u svrhu samo tih bendova, nego da se put napravi, da možemo i kao independent bendo-vi izvoziti svoj rad i van.

Budući da si došao iz grada koji je sinonim za scenu natrag u grad sa svojim prednostima i nedostacima — koje su prednosti jedne u odnosu na drugu?

Kad sam došao na studij, Beč je bio nevjerojatno dinamična scena. Zaista je mnogo starijih i mlađih glazbenika radilo na zajedničkim projektima, riječ je o sredini otvorenoj za suradnje.

Bilo je klubova i dosta situacija gdje se moglo snimati za nekog, kao i sessio-na, dok je posljednje godine mojega boravka to počelo jenjavati... Ono što mi pokušavamo ovdje napraviti je slič-no ideji Jazz Werkstatta, samo bez tog razmišljanja da se sve generira kroz la-bel, što njima jako dobro ide. Prolazeći kroz Zagreb u vrijeme studija u Beču, shvatio sam da ima puno dobrih glaz-benika i da se stvari ovdje počinju do-gađati. Nedostatak infrastukture je ono što ovu scenu čini zanimljivom, zapra-vo se ne zna tko će izići, a tko ostati unutra.

Luka je gitaru počeo svirati relativno kasno, tek u drugom razredu srednje škole

41

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

R e t r o s p e k t i v a č e t v r t e s e z o n e M I M O – a

Vrhunska glazba proizvedena u HrvatskojU protekloj sezoni MIMO je oborio rekord po broju izvođača na pozornici, a domaći autori i ove će se jeseni moći predstaviti zagrebačkoj publici jer je u pripremi nova sezona toga iznimno uspješnog projekta

Piše: Dinko Komadina

Z avršila je četvrta se-zona emisije MIMO (akronim od Medijski inventar muzičkih ori-ginala, op. a.) koja u eter donosi domaću

autorsku suvremenu glazbu. Riječ je o projektu koji jedanput mjesečno, u Dvorani Gorgona zagrebačkoga Mu-zeja suvremene umjetnosti, ugošćuje izvođače i sastave čija djela nezaslu-ženo prolaze mimo etera. Njihovi se koncerti izravno prenose na Prvom programu Hrvatskoga radija, a može ih se istovremeno pratiti i putem vide-ostreaminga na MIMO–voj facebook stranici i na YouTube kanalu. Već smo pisali o nastupima bendova koje je MIMO predstavio tijekom jeseni proš-le godine. Ovaj put vam donosimo pregled svega što je ponudio u svojoj proljetnoj kolekciji.

Od Istre do Dubrovnika

U ožujku je MIMO ispratio zadnje tr-zaje zime zvukovima s juga. Naime, ugostio je dva sastava iz Dubrovni-ka — Feredon i Embassy 516. Oba su benda, žestokom i nabrijanom svirkom, pokazala da ispod dubro-vačkih zidina ne sviraju samo Tere-za i trubaduri. MIMO je i u travnju do-veo izvođače s mora, ali je s krajnjega juga doplovio do sjevernog Jadrana. Nastupili su riječki pjesnik, kantau-tor i multiinstrumentalist Iz@ Medo-šević te skupina NLV iz Pule. Oni koji su navikli Medoševića slušati u nje-govoj blues inkarnaciji, vjerojatno su ostali iznenađeni jer u Gorgoni je na-stupio uz pratnju ritam–sekcije Bor-gie (Berislav Pavišić na bas–gitari i Bernard Vukić na bubnjevima). Ispo-ručili su brz, žestok zvuk iskonskog rock’n’rolla. Zvuče svježe i snažno, na tragu Stoogesa i ranih Majki, ali i So-nic Youtha. Sve je pojačano Medo-ševićevim stihovima koji poniru u srž društvene zbilje. Grupu NLV osnova-li su Nikol Ćaćić, Luka Šipetić i Ve-dran Grubić. S vremenom je trojac narastao u petorku. Nikol plijeni po-zornost svojim jedinstvenim glasom, a zanesenjačkom interpretacijom po-kazuje koliko su joj pjesme važne, in-

timne i bliske. Zapravo, cijelom poja-vom i karizmom neodoljivo podsjeća na popularnu irsku glazbenicu Roisin Murphy.

Lanci i antene

Svibanjski MIMO obilježila su dva performansa. Izveli su ih Duo List i Moskau. Zagrebački tandem Duo List (proširenog naziva Lenjin i Staljin) čine Vrba (gitara, vokal) i Žare (vokal) koji je odavno poznat ljubiteljima slam poezije. Kažu da sviraju autorsku šansonu, ponekad toliko tiho da ču-ješ list kako pada s grane. U Gorgoni su pokazali dvije strane svoje glazbe: onu intimnu, nježnu i spokojnu te onu drugu, energičnu i bijesnu, u kojoj se prepoznaju ostaci njihovih prijašnjih afiniteta. Ipak, primat je preuzela ona mirnija strana koja je razgovorom po-ezije i akustične gitare očarala publi-ku. Koprivničko–zagrebački art–core kolektiv Moskau jedinstvena je po-java koja sve više zaokuplja pozor-nost svojim atraktivnim i sceničnim nastupima na kojima se nikad doista ne zna što se može očekivati. Njihovi koncerti uvijek sadrže elemente tea-tra. Tako je i nastup u Gorgoni naliko-vao na kazališnu predstavu, a kako i ne bi kad su ga, za tu prigodu, reži-rali Nora Krstulović i Vedran Peternel. Članovi benda ne sviraju samo »kla-sične« instrumente, nego primjenju-ju i neke neuobičajene metode mu-ziciranja, poput zveckanja lancem po tanjuru odbačene satelitske antene. Njihova izvedba, pomalo mračna i za-strašujuća, često je i ciljano na gra-nici groteske, vjerojatno inspirirana li-kom i djelom Toma Waitsa. Pritom ne stavljaju glazbu u drugi plan, nego joj samo daju drugu dimenziju. Izveli su osam pjesama sa svojega novog al-buma koji je u pripremi.

Ekipa MIMO–a za svoje je lipanjsko izdanje slušateljima i gledateljima pri-redila veličanstvenu završnicu sezo-ne (bez korištenja pirotehnike). Prvi je, na toj finalnoj večeri, nastupio Franz Kafka Ensemble. Glazba koju stva-ra taj instrumentalni sastav žanrov-ski nije ograničena pa se u njihovim izvedbama mogu čuti zvuci afričkog kontinenta, filmova francuskog no-vog vala i matematički strukturira-nog rocka, a sve je začinjeno slobod-nim jazz improvizacijama. Premijerno su odsvirali skladbe koje će se naći na njihovu prvijencu te su, fantastič-nom mješavinom improviziranog i uvježbanog materijala, sjajno zagrija-li publiku i pripremili je za veliki fina-le — koncert Mimika Orchestra. Sa-stavljen od vokala, limenih i drvenih puhača i velike ritam–sekcije, orke-star je postavio novi MIMO–rekord u broju izvođača na pozornici. Bilo ih je, naime, 23. Gotovo svaki od njih do-bio je priliku za solističku dionicu, a sve pod dirigentskim vodstvom sak-sofonista i skladatelja Maka Murtića. U njegovoj se glazbi jazz stapa s ele-mentima folklora i zvucima elektroni-ke, pripovijedajući antropološke, kul-turološke i mitološke priče prošlosti i budućnosti.

Orkestar je predstavio skladbe s no-vog albuma Divinities of the Earth and the Waters koji je koncipiran kao po-grebna ceremonija u doba predindu-strijskog Balkana. Maestralne izved-be i vrhunsko muziciranje osigurali su završnicu sezone kakva se samo poželjeti može. MIMO je tijekom ljeta bio na zasluženom godišnjem odmo-ru, a sada se vratio u eter. S nestrplje-njem smo dočekali petu sezonu, da mu se pridružimo u istraživanju kva-litetne autorske glazbe s brendiranim potpisom: proizvedeno u Hrvatskoj.

Moskau je jedinstvena pojava koja sve više zaokuplja pozornost atraktivnim nastupima

Mimika Orchestra uspješno stapa jazz s elementima folklora i zvucima elektronike

42

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

Piše: Maja Trstenjak

N a mladima svijet ostaje, no često oni »iskusniji« izražavaju nezadovoljstvo tom činjenicom, glaz-benim ukusom, ali i

samim stvaralaštvom generacija koje bi trebale kreirati budućnost. Takvima »srednji prst« s ponosom pokazuje bend Moskau koji stvara nešto dru-gačije i atipično na domaćoj glazbenoj sceni. Ne radi se o revolucionarnom glazbenom otkriću, nego o kolekti-vu koji njeguje duh darkerske scene osamdesetih i najmračnije utjecaje poistovjećuje s današnjicom na sebi svojstven način. Nick Cave i Blixa Bar-geld glazbenici su s čijim se projektima najčešće uspoređuje ovaj bend, što i jesu njihovi utjecaji, no kontekst vre-mena u kojem djeluju baca potpuno novo svjetlo na njihovo stvaralaštvo koje se prihvaća kao veoma originalno. Kreativnosti i inspiracije im ne nedo-staje. Nakon što su članovi djelovali ili još uvijek djeluju u raznim bendovima ili samostalnim glazbenim projektima, Moskau je kolektiv u kojemu daju naj-bolje od sebe, priča kojoj pristupaju s posebnom pažnjom i bez prevelike

želje da impresioniraju širu publiku. Primarni im je cilj impresionirati same sebe, a mračnim skladbama i detaljno razrađenim scenskim nastupom po samoj prirodi stvari uspijeva im impresi-onirati i sve okupljene, koji s čuđenjem i oduševljenjem prate svaki njihov pokret na pozornici.

Disonanca sirovog rocka

Sasvim opravdano, jer ne samo da se radi o kvalitetnim mladim glazbenicima koji samouvjereno i beskompromisno vladaju svojim instrumentima nego su to karakteri od kojih svaki želi na sebi svojstven način doći do izražaja. Srž benda čini sveto trojstvo Ivana — Ivan Grobenski, Ivan Gundić i Ivan Laić. Prvi je klavijaturist, gitarist i pjevač, drugi bubnjar, a treći pjevač. Dok drugi po-kušava smiriti nagone ega prvog i dru-gog, pokušavajući održati konstantan, bolje reći ujednačen ritam cijelog ko-lektiva, prvi atonalnim udaranjem u kla-vijature i relativno čistim vokalom urav-notežuje kompletno ludilo i shizofren pristup trećeg.

Princip je uvijek isti, no rezultat je svaki put jednako fascinantan i pozitivan — baš kao i jedne ljetne večeri, 14. srp-nja, u koprivničkom Domu mladih, gdje

su odlučili prirediti performans za lokal-nu publiku. Sjećam se kad su na istom mjestu nastupili kao početnici, u punk pop shemi prije deset ili čak više go-dina. Bili su to osnovnoškolski bendo-vi u koje su oni sami polagali puno en-tuzijazma koji je prisutan i dandanas. Samo je glazbena forma zrelija, ujed-načenija i na svjetskoj razini. Nastupa-ti nakon Sare Renar i njezina projekta Gdje povlačiš crtu nije najzahvalnije, ali je još nezahvalnije poslije se suočiti s činjenicom da ni jedan lokalni medij nije popratio performans koji je pao u sjenu lokalne fešte koju je na glavnom gradskom trgu večer prije priredio Želj-ko Bebek. Dečki i cure su tom gradu pokazali u što su se pretvorili, ali je opet veoma pohvalno što su istom gradu pristupili s posebnom pažnjom.

Osmišljeni performans

Koncert su otvorili udaranjem po lime-nim bačvama; desetak njih bilo je pore-dano pokraj pozornice najavljujući ne-što veliko. Nizanje autorskih pjesama i poneke obrade u čast gospela; Lai-ćevo luđačko mlataranje štapom, Gro-benski iznenađujuće miran, Gundić kao zrnce mudrosti u cijeloj priči, Sara Renar u kutu sretna što je pronašla hrpu luđaka ravnih sebi, Pavle Bojanić

relativno staložen na basu, Marko Luci-jan Hrašćanec saksofonom daje novo značenje glazbi benda i Buga Klara Blanuša koja je plesnim performansom na samom kraju preuzela cijeli šou. Po-kreti suvremenog plesa uz melankolič-nu atmosferu i morbidnu simboliku koja stoji iza tematike, publiku su ostavili bez daha. Takav se performans na doma-ćoj glazbenoj sceni uistinu rijetko viđa (zapravo nikad). I želiš ga vidjeti opet i opet, jer svaki put oni gledatelje iznena-de nekim pomno smišljenim detaljem.

Možete ih ići guglati, preslušati, pregle-dati i vidjeti zašto ih toliko hvale. Tako nećete saznati u čemu je poanta, veli-čina i značenje toga benda. Pogledajte ih uživo i shvatit ćete da se radi o spoju glazbene i vizualne umjetnosti, povije-sti, sadašnjosti, književnosti i suvreme-nog plesa. Zrela ekipa, koja je osamde-setih odrastala uz spomenute glazbe-nike, zasigurno će ih voljeti, voljet će ih kasnije i ranije generacije sklone alter-nativnoj glazbi. No najvažnije je da će ih voljeti svaki mladi buntovnik koji odluči svoje tinejdžersko doba provesti daleko od pop i folk glazbe koja je prisutna po-svuda. Moskau imaju publiku i imat će je svakim danom sve više. Njihovo vri-jeme tek dolazi.

K o n c e r t b e n d a M o s k a u u K o p r i v n i c i , 1 5 . s r p n j a 2 0 17. , D o m m l a d i h

Moskau — umjetnost prošlosti, sadašnjosti i budućnosti

Oni su bend koji voli starija publika, kao i ona sklona alternativnoj glazbi, no najvažnije je da će ih voljeti svaki mladi buntovnik koji odluči tinejdžersko doba provesti daleko od pop i folk glazbe koja je posvuda prisutna

Moskau je kolektiv koji njeguje duh darkerske scene osamdesetih i najmračnije utjecaje poistovjećuje s današnjicom na sebi svojstven način

IVAN

GU

ND

Ić

43

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

I n t e r v j u s M e r i t a s u p o v o d u 2 0 g o d i n a k a r i j e r e

Svaki je naš album odraz vremena u kojem je nastaoMeritas su za veliki slavljenički koncert odabrale 28. listopada i zagrebačku Tvornicu kulture gdje su proslavile i deseti rođendan

Piše: Željkica Makanec

M eritas, odnosno Anita Valo i Meri Jaman ove go-dine slave dva-deset godina karijere. Tom su

prigodom objavile Meritas 20, best of izdanje na CD–u i ploči. Uz to, za veliki slavljenički koncert odabrale su zagre-bačku Tvornicu kulture, 28. listopada. Upoznale su se u Münchenu, a dva-deset godina poslije još uvijek zajedno stvaraju glazbu i uživaju u onome što rade.

Kad se osvrnete na posljednjih dvadeset godina, ima li nešto što biste možda napravile, snimile ili dogovorile drukčije?

Anita: Mislim da je sve onako kako je trebalo biti, nismo sklone kompromisi-ma u glazbi, tako da sam, kad pogle-dam unatrag, zadovoljna. U svakom smo se trenutku vodile našim unutar-njim ja i radile ono što smo osjećale da u određenom trenutku trebamo učiniti ili izraziti. Možda bih samo pauze izme-đu albuma skratila, sklonost detaljizmu ponekad zahtijeva previše vremena.

Za Menart ste nedavno objavile i slavljeničko izdanje CD–a i LP–a Meritas 20. Je li bilo teško izabrati pjesme?

Meri: Na ovom mjestu bih izdvojila dio teksta objavljenog na coveru best of izdanja: Nije bilo jednostavno odabra-ti pjesme koje bi najbolje ispričale pri-ču i zaokružile tih naših 20 godina. Kao što često volimo isticati, svaki je naš al-bum odraz vremena u kojem je nastao, poput malog dnevnika, i dok slažemo kompilaciju, osjećamo se kao da vadi-mo pjesme iz prirodnog okruženja al-buma kojem one pripadaju. Slaganje best of izdanja činilo nam se jednostav-nije u teoriji i stoga hvala svima koji su svojim sugestijama te odabirom i pri-jedlozima utjecali na konačni rezultat...

Možete li nam sa slavljeničkog albuma izdvojiti pjesme koje su vam posebno drage?

Meri: Nezahvalno je izdvajati jer uvijek imamo osjećaj da bi još i ovu i onu tre-balo spomenuti, svaka od njih ima svo-ju priču i svaka od njih tu priču priča sama za sebe. No ovako na prvu, na pamet nam padaju: Umjesto isprike, Napokon, Pričaj mi, Nije vrijeme, Ova ljubav, Igra i dr. Želim spomenuti i pje-smu Odlazak koja je na LP izdanju.

Održat ćete i slavljenički koncert u Tvor-nici kulture?

Anita: Nakon deset godina vraćamo se u veliki pogon Tvornice kulture, na isto mjesto gdje smo koncertom proslavile i desetu godišnjicu naše glazbene kari-jere. Obljetnički koncerti su prilika pro-širiti ekipu na pozornici, pozvati goste te konceptualno i glazbeno isproba-ti nešto novo, zapravo, ispuniti si želje, provesti zamisli koje ti se dulje motaju po glavi. Datum je već određen: 28. li-stopada 2017. — Meritas 20 u Tvorni-ci kulture.

Eter ih voli

Ima li već ideja za novi studijski album?

Meri: Na novom albumu se radi i već su objavljene dvije pjesme koje ga na-javljuju: Pričaj mi i Ova ljubav, u oba slu-čaja u sjajnoj suradnji s Pavlom Miho-ljevićem i Jurom Ferinom, s kojima u ulozi producenata radimo i cijeli album. Pjesme su se izvrsno zavrtjele i bile su među najslušanijima u radijskom eteru, a pjesmi Pričaj mi dodijeljena je i nagra-da Hrvatskoga radija za Hit mjeseca u emisiji Zlatka Turkalja.

Vaše snimke prije objavljivanja čuju i vaši prijatelji. Tko vam je najveći kritičar kojem posebno vjerujete i zašto?

Meri: U posljednje vrijeme pjesme pu-štamo prvim slušateljima koje prona-lazimo među prijateljima kad su sko-ro gotove. Na taj način smo mirnije u stvaranju jer smo u godinama rada i prethodnim albumima dobro upoznale procese u studiju i ne da nam se objaš-njavati što će se sve još mijenjati u tom procesu od početka do gotove snimke. U studiju nas je četvero: Anita, Pavle, Jura i ja, što je za početak sasvim do-voljno. Jura i Pavle su oni koji čuju prve

nacrte i već se tu dosta toga iskristalizi-ra. Jelena Radan, naša prijateljica i su-radnica, jedna je od onih koja sve prva čuje, a tu je i dvoje–troje prijatelja, su-radnika do čijeg mišljenja nam je stalo pa obično i njih uključimo, s napome-nom da budu pažljivi s komentarima jer u toj fazi znamo biti osjetljive.

Ima li razlike u skladanju na početku karijere i danas?

Anita: Proces je s godinama ostao vrlo sličan, skladam na gitari i klaviru, dakle najprije nastaje glazba, melodijska linija na kojoj zajednički radimo Meri i ja. Ide-je se snimaju i ako nas zaokupe, uvu-ku nam se pod kožu i ostanu uz nas i nakon nekog vremena, onda ih pono-vo preslušavamo i nastavljamo raditi na njima, brusimo ih, poigravamo se deta-ljima, a zatim ja počnem raditi na aran-žmanu, odnosno uokvirim ih u određe-nu atmosferu i zvuk. Naravno, tu je i us-poredni proces pisanja tekstova, koji je već dugi niz godina, gotovo od samog početka, povjeren našim »tekstopiski-njama« Ines Prajo i Arijani Kunštek, koje izvrsno osjećaju senzibilitet naše glaz-be i sjajno je znaju pretočiti u stihove.

Najkraće i najdulje vrijeme u kojem ste napisale neku pjesmu?

Anita: Zna se dogoditi da pjesma na-stane za deset minuta, ali i da stvaranje potraje primjerice pet godina dok ne dobije finalni oblik. One koje nastanu u jednom dahu često su vezane uz neka-kvu intenzivnu emociju u tom trenutku, a one koje nastaju dulje, često samo čekaju da neki njihov dio, npr. početak ili refren, sjedne na svoje mjesto.

Vlastiti projekti

Dogodi li vam se ponekad stvaralačka kriza i kako to rješavate, koji je recept?

Anita: Moja je obiteljska kuća u okolici Zadra mirna oaza uz more. Volim otići tamo u jesen ili zimu, ponesem opremu i usredotočim se samo na skladanje i aranžerske ideje. Kad uspijem izdvojiti vrijeme za to, to smatram velikom po-vlasticom. Iako istovremeno mislim i da se stvaralačke krize rješavaju kontinui-ranim radom.

Odrasle ste u Münchenu. Postoji li kakvo vaše skriveno blago na njemačkom?

Meri: Imamo nekoliko pjesama na nje-mačkom i naravno da bismo svoju ka-rijeru željele proširiti i tamo. Stihovi, od-nosno tekstovi pjesama su ti koji nas prilično koče jer je to dio koji nam je zai-sta važan, a ne pišemo same, odnosno kad su tekstovi u pitanju, ovisimo o dru-gima. No možda se jednom odvažimo i objavimo nešto.

Mnogi bendovi osjete zasićenje ili želju za nečim novim. Razmišljate li i vi ponekad o solo karijeri?

Anita: Ja sam imala jedno vrijeme je-dan svoj projekt, elektronički alter–pop LOTA, ali najozbiljnije što sam napravila je studijska snimka jedne skladbe. Me-

Anita: »Proces je kroz godine

ostao vrlo sličan. Skladam na gitari i klaviru, dakle najprije nastaje glazba, melodijska linija na kojoj zajednički radimo Meri i ja.«

Meri: »Imamo nekoliko

pjesama na njemačkom i naravno da bismo svoju karijeru željele proširiti i na njemačkom govornom području.«

44

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

ritas je ono što želim od početka i što me još uvijek inspirira, tako da nisam osjetila potrebu za promjenom. Mož-da jednom snimim album starograd-skih pjesama.

Meri: Zasićenja se naravno znaju dogo-diti, posebno zasićenje i umor od stva-ri koje nisu glazba, ali neminovno prate ovaj posao. S obzirom na to da sam ja ta koja u bendu vodi svu komunikaci-ju s »vanjskim svijetom«, to ponekad ui-stinu može biti zahtjevno i zamorno. U samom kreativnom procesu stvaranja glazbe nastojimo dozirati stvari, trudi-mo se da obje imamo vlastiti prostor iz-ražavanja i time sam zadovoljna.

Najveća lekcija koju ste naučile u dosa-dašnjoj karijeri?

Meri: S godinama rada koje se neumit-no nakupljaju i pogledom unatrag, do-sljednost dobiva sve veću važnost.

Kazališna predstava

Velike ste prijateljice i često glazbeno surađujete s Jelenom Radan. Je li na pomolu neki novi projekt?

Meri: S Jelenom se dogodila poseb-na i rijetka priča. Suradnja se pretvorila u dugogodišnje blisko prijateljstvo. Ona je divna osoba, s njom je lako surađi-vati zato što je iskrena i jako joj je stalo, a nama je taj dio iznimno važan. Slje-deći naš zajednički projekt je kazališna predstava za djecu na kojoj ćemo tako-đer surađivati.

Ima li netko s kime biste voljele surađivati u budućnosti?

Anita: Skladateljice smo i voljele bismo skladateljski surađivati i izvan granica Hrvatske. Lijepo je čuti svoju pjesmu na drugim jezicima, što smo dijelom i iskusile, s obzirom na to da je Jelenin album na kojem potpisujemo glazbu bio na četiri jezika: engleskom, francu-skom, portugalskom i hrvatskom. Pje-sma Odjednom ti prepjevana je na polj-ski i naslovna je pjesma za jedan polj-ski film. U svakom slučaju, to je defini-tivno polje na kojem bismo se voljele više okušati.

Kako provodite slobodno vrijeme?

Anita: Moja mama slika u slobodno

vrijeme, tako da sam s njezine strane »pokupila« žicu za likovno izražavanje; u slobodno vrijeme crtam, izrađujem različite predmete i slike od naplavi-na, ukrašavam predmete mozaicima... Volim provoditi vrijeme s prijateljima u opuštenim druženjima uz čašicu do-brog crnog vina.

Meri: Budući da sam se dugo bavila baletom, iz tog vremena mi je do da-našnjih dana ostala potreba za razgiba-vanjem i tjelesnom aktivnošću, tako da slobodno vrijeme često provodim vjež-bajući ili vozeći bicikl. Kad sam u svojoj obiteljskoj kući u Dalmaciji, volim vrtla-riti. Važan sastojak slobodnog vreme-na su, naravno, i prijatelji koje rado oku-pljam na druženjima.

Meri i Anita već rade na novom albumu, a singlovi Pričaj mi i Ova ljubav bili su među najslušanijima i u radijskom eteru

MAR

E M

ILIN

45

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

H a r d T i m e , M . O . R .T . i B u đ e n j e k a o u v e r t i r e s t r a n i m z v i j e z d a m a

Biti predgrupa kompleksan je aranžmanTri hrvatska benda nastupila su uoči rasprodanih ljetnih koncerata Culta i Stinga u Zagrebu i Puli. Nastupivši na danjem svjetlu, različito su se snašli na velikim pozornicama, pokazujući kako je nezahvalno nastupiti kao predgrupa jer reakcija publike ipak ne ovisi o njihovu umijeću, nego ponajviše o kompatibilnosti s glavnim izvođačem

Piše: Bojan Mušćet

B iti predizvođač zvijez-di večeri za mnoge je bendove komplek-san aranžman jer ne znaju kako će proći: ne sviraju pred svo-

jom publikom, sviraju na svojim instru-mentima koji nisu prilagođeni razglasu ugođenom za glavni bend, sigurno je da će glavni tonac prigušiti njihov so-und, svoj set moraju drastično skratiti... S druge strane, to je prigoda za pro-mociju, publika može upoznati njihov repertoar, a odluka zvijezda večeri da upravo njih odabere zacijelo nešto zna-či. Osim toga, to je prilika bendovima

da se možda prvi put suoče s velikom pozornicom i velikim auditorijom te na taj način iskušaju vlastite mogućnosti na »gostujućem« terenu.

I najveći bendovi i izvođači bili su pred-grupe: Queen je bio predgrupa za Mott The Hopple, Bruce Springsteen za Chicago, Bob Marley za Brucea Sprin-gsteena, Metallica za Guns n’Roses, AC/DC za Loua Reeda, The Cult za Billyja Idola, Duran Duran za The Poli-ce, Radiohead za R.E.M., The Clash za The Who, Kings of Leon za Peral Jam... popis je nepregledan.

Nije jednostavno

Sve to nije slučajno — kad bendovi

postanu predgrupe za poznatog izvo-đača, dobivaju dodatnu legitimaciju u glazbenoj industriji, među agentima i diskografima. U najvećem broju sluča-jeva, menadžeri zvijezda večeri odabrat će predizvođača koji će zaista zagrija-ti publiku svirajući sličnu vrstu glazbe. Pritom predgrupe moraju biti pomirene s tim da u svakom slučaju moraju pla-titi troškove, barem na velikim turneja-ma. Kako pokazuju računice, općeni-to se prihod od koncerata dijeli tako da se s 40% plaćaju troškovi infrastruktu-re, 30% ide na razna davanja i provizije, a 30% ide glavnom izvođaču. Štoviše, menadžmenti pojedinih bendova pla-ćaju velikim organizatorima da bi njihov bend mogao biti predgrupa, jer je to iz-vrsno ulaganje u promociju.

U Hrvatskoj biti predgrupa nekoj stra-noj zvijezdi nije nimalo jednostavno: zvi-jezde večeri nisu ni u kakvoj vezi s nji-ma, a odabrane su zato što publika zna njihov repertoar pa bi zagrijavanje tre-balo proteći bez problema.

Dakako, bilo je izuzetaka: R.E.M. su oduševljeno pozvali Bambi Molester-se da s njima odrade dio europske tur-neje, a Peter Buck nebrojeno je puta zahvalio sa stagea svojoj predgrupi te sudjelovao sa sisačkom četvorkom i na diskografskim projektima. S druge strane, nakon večere u tadašnjem za-grebačkom Hard Rock Caffeu Robert Plant i Jimmy Page, slavni dvojac le-gendarnog Led Zeppelina, odabrali su tamburaše koji su ih pritom zabavlja-

Buđenje postaje sve zapaženija pop–rock konstanta

46

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

li da im budu predgrupa. Nedužni su Gazde izveli nekoliko svojih pjesama u krcatoj dvorani Doma sportova u Za-grebu uz zaglušujuće zvižduke.

U pamćenju su i dva izvrsna nastu-pa predgrupa, oba iz 1990. godine — Boe prije Davida Bowieja i Psihomodo popa ispred Ramonesa, kad je zagre-bački bend nadišao svoje idole. Ta-kođer, Gustafi su sjajno zagrijali krca-tu pulsku Arenu uoči nastupa Manua Chaoa 2008.

Dobar Hard Time

Kako se bendovi danas snalaze svi-rajući kao predgrupe ispred zvjezda-nih imena, provjerili smo na dva kon-certa koja su se ljetos održala u Hrvat-skoj. The Cult je svirao na zagrebač-

koj Šalati 27. lipnja, a Sting je nastupio u pulskoj Areni 26. srpnja. Cultu je to bio drugi zagrebački i četvrti hrvatski nastup, a Sting je treći put nastupio u Areni, no šesti put u Hrvatskoj (još tri-put u Zagrebu).

Uvodničar u zagrebački rock–spek-takl bio je Hard Time koji već više od dva desetljeća predvodi Gordan Pe-nava Pišta. Ako se pridjev »prekalje-ni« može zalijepiti nekom hrvatskom izvođaču, onda je to bez sumnje Hard Time. Neopterećeno i žestoko odsvirali

su uvodnih pola sata, što je uključivalo i vrlo dobar cover Neila Younga Roc-kin’ On The Free World. Jedina lagani-ja pjesma, Tvoja tajna, podsjetila je na izvedbe Gibonnija s prva dva albuma, a publiku su najviše razgalili rani hito-vi Everybody Wants To Be Alone i na-slovna skladba prvijenca Kiss My Ass and Go To Hell koju je posvetio svima koji preskaču predgrupe i dolaze samo na nastup zvijezde večeri. To se odno-silo na većinu publike koja je došla kad je pao mrak, no svi oni koji su se na-mjerno ili slučajno našli pred pozorni-com dok je svirao Hard Time, imali su razloga za zadovoljstvo. Hard Time je sjajan klupski hard rock bend koji izvr-sno funkcionira i na velikoj pozornici. To ne treba iznenaditi jer je bend svi-rao prije Motorheada, Deep Purplea, Scorpionsa i drugih. Također, s Cul-tom se susreo prije deset godina na Drava Rock Festu u Koprivnici. Bend će uskoro održati veliki koncert u po-vodu 25 godina djelovanja, pa će svim predgrupama koje odaberu morati biti čast nastupati ispred Pište i vjerojatno svih glazbenika koji su prošli kroz Hard Time.

M.O.R.T. kao druga predgrupa nije bio toliko uvjerljiv. Unatoč vrsnom vokalu Ivana Katića, očito je da bend treba po-raditi na live nastupima i ostvariti komu-nikaciju s publikom, a ne ponašati se kao da je na probi. Publika je na njiho-vu nastupu uglavnom međusobno ča-vrljala, propuštajući percipirati sve svi-račke kvalitete sinjskog banda. Po sve-mu sudeći, bend se nije dobro snašao na danjem svjetlu, pred publikom koja ipak nije njihova i koja je čekala da se napokon pojave zvijezde večeri. S dru-ge strane, ta svirka može im poslužiti

kao izvrstan trening za nesumnjive kre-ativne potencijale.

Iskorištena prilika

Od navedena tri benda, najbolje je ulogu predgrupe iskoristilo — Buđe-nje. Uoči Stingova nastupa odradili su svoj najvažniji koncert i pokazali da su spremni za velike koncertne prostore, da njihove pjesme mogu jednostavno doći do publike i da su postali čvrst i uigran bend.

Na početku koncerta njihov je frontmen Darko Bakić duhovito spomenuo kako je čuo da je najgora grupa — predgru-pa. No iako nije probudilo Stingove fa-nove, Buđenje je odsviralo prilično ko-rektnih pola sata, a sedmeročlana po-stava benda uvjerljivo je djelovala na pozornici.

Bend postaje sve zapaženija pop–rock konstanta, tako da unatoč izostanku megahita, mogu pružiti dobru parti-ju. U njihovoj karijeri skladba Oprostija bi sve percipirana je kao najveći hit, no unatoč extended verziji na pozornici, mnogo bolje je funkcionirala aktualna uspješnica Samo ti, samo ja kojom će bend, uvjeren sam, postići mnogo veći uspjeh. Zapravo, dojam je da Buđenje može mnogo više postići pjeva li Dar-ko Bakić književnim jezikom, a ne dal-matinskim narječjem. Jednostavno, u dalmatinskom popu postoje konstan-te koje su duboko ukorijenjene među publikom, dok Buđenje svoj potencijal može iskazati na mnogo širem područ-ju. Susret sa Stingom to će im omogu-ćiti iz jednostavnog razloga — vidjela ih je publika koja se s njima susrela prvi put i proširila glas o vrsnom nastupu. Hard Time ove godine slavi 25 godina postojanja

Unatoč vrsnom vokalu Ivana Katića, M.O.R.T mora poraditi na live nastupimaAko se pridjev »prekaljeni« može zalijepiti nekom

hrvatskom izvođaču, onda je to bez sumnje Hard Time. Neopterećeno i žestoko odsvirali su uvodnih pola sata pred zagrebački nastup grupe The Cult

47

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

E t n o n a M e d v e d g r a d s k i m l j e t n i m v e č e r i m a , 13 . i 14 . s r p n j a 2 0 17.

Amira Medunjanin i KriesSpoj energije, mistike, vrsne svirke raznovrsnih glazbala, od kojih su neka i tradicijska, i ponajviše energičnog ritma, ponio je publiku na putovanje, koje se nastavilo povratkom kroz mračne šumske putove u Zagreb

Piše: Irena Miholić

T eško je odrediti je li Zagreb ljepši danju ili noću. Posebice kad ga gledate s Med-vedgrada, srednjo-vjekovnog burga koji

već osam stoljeća prkosi sudbini nad Zagrebom. U tom se burgu živjelo, na-vodno skrivalo blago, u njemu su živjeli i dobri i zli vladari, oni koji su Zagreb štitili i oni koji su ga napadali, sigurno su se u gradu i veselili, pjevali i plesali — družili.

Povratak zabave

Upravo je druženje ključna riječ koja ka-rakterizira Medvedgradske ljetne veče-ri u organizaciji Centra za kulturu i film Augusta Cesarca u suradnji s Javnom ustanovom Park prirode Medvednica i Manart BPM–om. Na ovogodišnjim su večerima svoj rad predstavili The Bam-bi Molesters, Amira Medunjanin i Kries, dok su se u programu Akustika na vrhu kule mogli čuti zvuci skupina Nellcote, Mnogi Drugi i Ogenj. Zanimljiv je spoj različitih glazbenih izražaja začinjen po-pratnim programima performansa dje-vojaka na obruču ili svili, a u grad se vratila i hrana i piće. A bome, vratila se i zabava, pjevanje i ples.

Skučeni prostor na vrhu kule malo je manje omogućavao aktivno sudjelo-vanje u izvedbama, ali je nesumnjivo bio krasan doživljaj. U slučaju skupine Ogenj i njihova žestokog zvuka »etno–punk–folk–rock« skupine, kako ih opi-suju, propitivana je akustika prostora i još više snaga i jačina građevnog mate-rijala. Možda bi tom prostoru ipak bolje odgovarale »prave akustične« izvedbe, ali je odabir skupine i njihov zgodan i prilično energičan nastup pršteće ener-gije bio izvrstan uvod u »glavni nastup večeri«, skupinu Kries na glavnoj po-zornici ispred kule.

Spoj energije i mistike

Već se prema uređenju ambijenta, kako su to smislili organizatori, vidjelo da je ta večer namijenjena plesu i bli-skom susretu s energijom članova Kri-esa. U svojoj bogatoj ljetnoj sezoni po-peli su se na Medvedgrad i podarili pu-blici svoje viđenje i doživljaj odabra-nih dijelova tradicije. Kao što sami isti-ču, važan im je »simbolizam tradicijske glazbe, riječi i melodije«, ali sigurno im je važan i doživljaj koji prenose na pu-bliku. Uz njihovo vidno uživanje u izvo-đenju sudjelovala je i publika, premda se na trenutke osjetilo da se energija malo raspršila preko brežuljaka i vrho-va stabala. Zanimljivo je bilo promatrati

i naoblaku koja se pojavi-la dok je izvođena dodo-lska pjesma, a onda i ra-zvedravanje koje je usli-jedilo. Spoj energije, mi-stike, vrsne svirke razno-vrsnih glazbala, od kojih su neka i tradicijska, i po-najviše energičnog ritma, ponio je publiku na pu-tovanje, koje se nastavilo povratkom kroz mračne šumske putove u Zagreb.

Ženska snaga

Večer prije atmosfera je bila posve drugačija, pri-snija, mogli bismo reći »ženska« (za razliku od muževne Kries večeri). Samom je »scenografijom« gle-dališta bilo jasno da je to posve druga-čija večer — jastuci poredani na podu i po zidinama, pa i klupe, pozivali su na večernje opuštanje. Komornu atmos-feru odredila je publika koja voli tradi-ciju sevdaha. Interpretacije Amire Me-dunjanin obogatili su vještom svirkom njezini vjerni suradnici: Ante Gelo na gitari i Zvonimir Šestak na basu. To-novi koje su svaki za sebe izvodili bili su isprepleteni na poseban način koji je pokazao njihovo odlično međusob-no poznavanje i uživanje u muziciranju.

Zanimljivo je bilo pratiti publiku koja je pjevala u poluglasu, čak i pojedinci koji unatoč trudu nisu uspjeli pogoditi tona-litet izvedbe. Nikome to nije smetalo, prevladala je emocija i atmosfera koju sevdah stvara. Slušanje i gledanje Ami-rinih interpretacije seli slušatelja u po-malo eteričan sloj posebnog glazbe-nog svijeta, dok njezina jednostavnost i neposredna duhovitost vraća ponovno doživljaj u sadašnjost. Na tom putova-nju samo se može zaključiti da su sve te pjesme pisali ljudi za ljude i da do-bra glazba i dobra izvedba ne pozna-ju granice.

Amira Medunjanin

48

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

M e d v e d g r a d s k e g l a z b e n e v e č e r i , 12 . s r p n j a 2 017.

The Bambi Molesters »na krovu« ZagrebaIako već neko vrijeme nisu objavili novi album, publika je na Medvedgradu uživala u izvedbama sisačkih surf rokera te u nastupima zvijezde sevdaha Amire Medunjanin i predvodnika domaće etnoglazbe Kriesa

Piše: Dario Draštata

N a jednoj od najatraktivnijih zagre-bačkih koncertnih pozornica, onoj srednjovjekovne utvrde Medved-grad i ove su se godine održale sad već tradicionalne Medved-gradske glazbene večeri. Za to se

koncertno događanje redovito traži ulaznica više. U tri ljetne večeri srpnja, podno vrha Medvednice slu-šaju se najzanimljivija domaća glazbena imena već nekoliko godina zaredom. Uz bosansku »Billie Holi-day«, zvijezdu sevdaha Amiru Medunjanin i predvod-nika domaće etnoglazbe — Kries, ovog su srpnja na Medvedgradu nastupili i sisački surf rokeri The Bam-bi Molesters. Bila je to po svemu čarobna večer u ko-joj su raspoloženi Bambiji na trenutak drevnu utvrdu pretvarali čas u kalifornijsku plažu, čas u kulisu nekog spaghetti westerna u režiji majstora Sergia Leonea.

Na redu je The Strange

Iako The Bambi Molesters već neko vrijeme nisu objavili novi album, publika koja je ispunila Medved-grad uživala je u izvedbama s njihova dosadašnja če-tiri studijska albuma. Zanimljivo, ove godine snima-ju novo internacionalno izdanje, ali kao skupina The Strange, u kojoj je uz njih i slavni Chris Eckman iz The Walkabouts, s kojim ih veže dugogodišnja suradnja i prijateljstvo. Bit će to drugi album za The Strange koji je preko natječaja Internacional poduprlo i Hrvatsko društvo skladatelja.

Za bend koji je i u svjetskim okvirima ostvario zapa-žen uspjeh kao malokoji hrvatski izvođač, te redovi-to svira i na inozemnim pozornicama, a uz to je i na opravdanom glasu kao jedan od najboljih domaćih live bendova, zapravo i ne treba poseban povod za

The Bambi Molestersi uspješno grade i inozemnu karijeru pod imenom The Strange

49

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

koncert. Na Medvedgrad su Bambi Mole-sters stigli nakon nastupa na uglednom Exit Festivalu, time, uz ograničen prostor za ogra-ničen broj publike, potvrđujući ekskluzivnost ovog nastupa. Bila je to čarobna večer »mi-sterioznih melodija«, da parafraziramo nad-naslov njihova po mnogočemu ključnog i sada već i kultnog albuma Sonic Bullets: 13 From the Hip, koji redovito završava na čel-nim pozicijama ljestvica ponajboljih domaćih rock–albuma desetljeća i šire.

Noć za pamćenje

Koncert je otvoren žestoko s Wanganui te-mom kojom počinje i njihov album Dumb Loud Hallow Twang, preko Point Break i Wrong Turn Bambiji su već na početku po-kazali da su itekako raspoloženi pružiti nam još jednu medvedgradsku glazbenu noć za pamćenje. Za tu prigodu bendu se pridružio i stalni prateći član Luka Benčić iz My Buddy Moose na klavijaturama, a već u nostalgičnoj Last Ride i americanom obojenom Siboney pridružio im se i Andrej Jakuš na trubi, tako-đer već dulje standardni dodatni član Bam-bija, i na većim koncertima i na albumima. Dalibor Pavičić, frontmen i glavni autor ben-da, odlučio se i za nekoliko vokalnih broje-va tijekom koncerta pa je tako glas pustio u Restless (u originalu je izvodi Chris Eckman) koji se u live izvedbi pretvorio u pošteni ko-mad garažnog rocka kojega se ne bi posra-mili ni Queens of the Stone Age. Restless se pretopio u psihodeličnu High Wall u kojoj je Dinko Tomljanović briljantno, kao i uostalom i na cijelom koncertu, ali ovdje ipak za nijansu sjajnije, pokazao svu raskoš ovladavanja gi-

tarom uz ovacije u znak potvrde publike.

Iz teških rifova Bambiji nas s lakoćom u trenu prebacuju u svijet beskrajnih pješčanih pla-ža i dane velikih valova, pulsirajućim ritmo-vima surf gitara uz Invasion of The Reverb Snatchers, da bi sve lagano usporili uz morri-coneovsku Point of No Return i As The Dark Wave Swells, naslovnu temu njihova zasad posljednjeg studijskog albuma.

Ples pod zvijezdama

Svojom najpoznatijom skladbom Theme From Slaying Beauty na samoj polovici kon-certa, bend je digao publiku na noge, a po-tom su svi i zaplesali pa i zapjevali uz izvedbu teme La Brutta. Uz skladnu ritam–sekciju ba-sistice Lade Furlan Zaborac i Hrvoja Zabor-ca na bubnjevima, bend je nastavio u ritmu muzike za ples. Našla se tu i obrada Ramo-nesa, sve do Chaotice, njihove svjetski slav-ne skladbe, koja je uvrštena u jednu od naj-popularnijih TV serija svih vremena Breaking Bad. Uz zvukove surf rocka, twista i ameri-cane bend je za kraj koncerta na krovu Za-greba odabrao eteričnu Latiniu, no iskusni koncertni hodočasnici znaju da »nije gotovo dok nije gotovo«, pa se publika nije razilazila, jer još nije bio trenutak da se rastanemo od raspoloženih Bambi Molestersa. Nadahnuti pozivima publike, vratili su se i izveli Cecilia Ann uz koju se rasplesala i basistica Lada, spustivši se s pozornice za vrijeme izvedbe u publiku. Nošeni vjetrovima s Medvednice, Bambi Molesters su za savršen kraj fanta-stične večeri na mitskoj tvrđavi Medvedgrad odabrali jednako mitsku Malaguenu, poslav-ši nas ispunjene pozitivom u blagu ljetnu noć.

Nošeni vjetrovima s Medvednice, Bambi Molesters su za savršen kraj fantastične večeri na mitskoj tvrđavi Medvedgrad odabrali jednako

mitsku Malaguenu, poslavši nas ispunjene pozitivom u blagu ljetnu noć

Bas-gitaristica sisačke četvorke je Lada Furlan Zaborac

50

I n t e r v j u s M y B u d d y M o o s e , g r u p o m i z R i j e k e

Da pjevamo na hrvatskom jeziku, bili bismo sasvim drukčiji bendČetvrti album riječkog četverca nazvan jednostavno IV pokazuje svu raskoš njihova autorskog i instrumentalističkog potencijala. O jednome od ponajboljih ovogodišnjih albuma, ali i o karijeri benda govori Luka Benčić, autor svih pjesama, pjevač i gitarist benda

Razgovarao: Bojan Mušćet

M y Buddy Moose ne prestaje do-bivati pohvalne kritike za svoje albume, a isto tako ima i kor-

pus vjernih fanova kojima se sviđa nji-hova vizija americane i srodnih žanrova. Među njima su i najistaknutiji pripadni-ci takve vrste glazbe: Chris Eckman, Howe Gelb i drugi, a novi album sasvim sigurno dokazuje zašto je tako.

Četvrti album nedavno je objavljen, premda ste ga već neko vrijeme imali zgotovljenoga. Što je razlog zakašnjelom izlasku pred slušatelje i jeste li zadovoljni rezultatom? Što biste sada promijenili da možete?

Razlozi su tehničke, a ne artističke pri-rode, tako da, zapravo, ne bismo mije-njali ništa. Smatram da su albumi odraz onoga što bend jest u određenom tre-nutku i na taj način gledam na sva naša dosadašnja izdanja. Pjesme se mije-njaju u živim izvedbama i naravno da

mnoge od njih danas drukčije sviramo, ali ono što je zabilježeno na albumu predstavlja bend u kontekstu vremena u kojem su te pjesme nastale. Vrlo smo zadovoljni rezultatom našeg četvrtog albuma i mislim da se tu nema što pre-više dodati ili oduzeti, a kad bismo ula-zili u taj teritorij, samo bismo zapetljavali priču. Kasnili smo zbog usuglašavanja

tehničkih detalja o omotu ploče, dogo-vora s izdavačkom kućom i slično, ali nije to bilo ništa dramatično. Još uvijek je u dinamici koju imamo od našeg pr-vog albuma, dakle novo izdanje MBM–a svake tri do četiri godine. Mislim da to nije loš tempo za hrvatske okvire.

Suradnja s Brownom

Album vam je miksao Matthew Emerson Brown, koji je među ostalima radio i na miksevima Whitney Houston. Kako ste došli do njega i kako je tekao proces miksanja?

Matthewa nam je preporučio Chris Eckman s kojim smo radili treći album. Bila je ideja da s njim radimo i četvrti, ali kako je imao popunjen raspored s pro-jektima svoje izdavačke kuće, uputio

nas je na Matta s kojim je radio album Walkaboutsa. Stupili smo u kontakt s čovjekom i dogovorili suradnju. To je išlo tako da smo mu, kad bismo dovršili pjesmu, slali vrpce s kratkim smjernica-ma, a on je vraćao gotove mikseve, uz mogućnost revizija, odnosno preprav-ljanja. Čim smo čuli prvi miks, bili smo oduševljeni. Pokazalo se da je odlična stvar kad se bend ne petlja previše u sam miks, jer smo dobili drukčiju per-spektivu, pjesme koje doživljava »svje-že uho«, neopterećeno samim proce-som njihova nastanka u studiju. Unio je dosta detalja onako kako se mi sigur-no ne bismo odvažili, a tu prije svega mislim na tretman vokala i pratećih in-strumenata koji nisu dio našeg live zvu-ka, odnosno klavijatura, koje ponegdje ulaze u prvi plan. Potrebe za revizijama, osim nekoliko sitnica, uopće nije bilo. Dobili smo široku, bogatu i profesional-no složenu zvučnu sliku kakvu bismo teško složili da su se svi članovi petlja-li u miks. Slično je bilo i kad smo radili s Eckmanom, tako da mi se taj način rada, kad netko »izvana« slaže vlastitu viziju albuma, jako svidio.

Koji elementi ovaj album čine drukčijim od prethodnih, gdje ste pronašli najviše prostora da budete drukčiji?

Radi se o određenim pomacima u zvu-ku, u načinu slaganja pjesama, progre-siji harmonija, u proširivanju utjecaja i ugrađivanju elemenata tih utjecaja u same pjesme. Mislim da je to nešto što slušatelj neće primijetiti »na prvu« i bitno je da tako bude, jer čini mi se da i dalje imamo taj naš zvuk po kojem nas ljudi prepoznaju. Nastojimo stalno izlaziti iz nekakve comfort zone, u smislu svira-nja, komponiranja, aranžiranja, a da pri tome zadržimo ono što My Buddy Mo-ose čini time što jest. Dakle, rock bend koji se slobodno, kako i kada on to želi, kreće prostorima i americane i indie ro-cka i power popa i baroque popa i bilo kojeg drugog žanra, uzima elemen-te raznih žanrova i ugrađuje ih u svoje stvaralaštvo.

Na sceni ste trinaest godina, skupili ste mnogo pohvala i publike i kritike, imate i međunarodnu naklonost, no to ne rezultira primjerenim komercijalnim uspjehom. Gdje prepoznajete poziciju svoje glazbe, odnosno pjesama i albuma?

Rekao bih da je naša pozicija negdje izvan mainstreama, što je i očekivano. Mi smo klupski bend koji ima vjerne fanove, možemo nastupati u bilo ko-jem klubu pred nekoliko stotina ljudi, a možemo i na festivalima, gdje također dosta dobro prolazimo. Rekao bih da smo i kompatibilni s bendovima sličnog zvuka iz inozemstva, što se i dokaza-lo kad smo u više navrata nastupali s bendovima ili glazbenicima koje volimo, poput Howea Gelba, Chrisa Eckmana, Marka Olsona ili nedavno »M.« War-da. Nije da od glazbe bogzna što za-rađujemo, ali bend nismo ni osnovali s tim ciljem. Naš prvi i jedini cilj uvijek je bio raditi glazbu kakva nam se svi-đa, odnosno kakvu bismo i sami slušali kod kuće, i pod našim uvjetima, čega se i držimo. A sve iznad toga za nas je bonus.

Siguran sam da je svatko od inozemnih glazbenika utjecao na vas na svojstven način, no vjerojatno vaša lista želja nije zaključena. Koga biste voljeli vidjeti kao susvirača na nekom od sljedećih ostvarenja?

Do tih suradnji došlo je na temelju osobnih poznanstava i uzajamnog po-štovanja, nije da smo imali neki budžet i plaćali glazbenike da nam gostuju, i utoliko je slađe što su svirali i snimali s nama. Ne mogu konkretno odgovoriti koji bi to susvirači bili, ali ako ih bude, to će biti netko iz kruga naših prijatelja i dobrih poznanika, a taj krug uokviru-jemo na našem glazbenom i životnom putovanju.

S »M.« Wardom ste svirali nakon samo nekoliko proba. Kakvo je to bilo iskustvo?

Točnije, svirali smo s »M.« Wardom na-kon jedne probe u tuđoj prostoriji u Ši-beniku, ujutro na dan koncerta na festi-valu Superuho u Primoštenu. Prvotna ideja bila je da odsviramo četiri–pet pje-sama zajedno, a da on ostatak nastupa odradi solo, ali završilo je tako da smo odsvirali cijeli festivalski set od trinaest pjesama zajedno. Bilo je sjajno, čini mi se da smo si dosta dobro »kliknuli«, uži-vali smo i mi i on. Inače, »M.« Ward je glazbenik kojega izuzetno cijenimo, fa-novi smo, tako da smo bili izuzetno sret-ni kad je bila dogovorena ta suradnja.

Četveročlani bend iz Rijeke okupio se 2004. godine

IVA

KRAL

JEVI

ć

51

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

P s i h o m o d o p o p f a n t a s t i č n i m n a s t u p o m o t v o r i o n o v u s e z o n u V i n t a g e I n d u s t r i a l B a r a u Z a g r e b u

Eksplozivni akustični rock–koncert za pamćenjeU vrućoj, opuštenoj atmosferi, Gobac i društvo osjećali su se kao doma, bez distance prema publici koja je vrlo brzo zbornim pjevanjem i pljeskanjem postala dodatni član benda

Piše: Dario Draštata

K ad je u pitanju jedna od naj-dugovječnijih rock–institucija na domaćoj sceni, što Psi-

homodo pop neupitno i jest, onda se prigoda da ih se vidi u intimni-joj klupskoj atmosferi nikako ne propušta. Ako uz to znamo da je za otvaranje sezone u jednom od najpopularnijih domaćih klubo-va, Vintage Industrial Baru, bend odlučio odsvirati svoj legendarni unpljugd set, onda je logično i očekivati da će prostor biti is-punjen do posljednjeg mjesta. Tako je i bilo. U vrućoj, opuštenoj atmosferi, Gobac i društvo osje-ćali su se kao doma, bez distan-ce prema publici koja je vrlo brzo zbornim pjevanjem i pljeskanjem postala dodatni član benda.

Tulum za rokere

Koncert su otvorili žestoko s Te-legram Sam i Izvan zakona, pre-bacivši u još veću brzinu s Kad sam imao 16, da bi uz Nema nje, »klasik s prvog albuma«, kako ga je Gobac najavio, standardnu po-stavu benda pojačao četveročlani brass i četiri »Napalm djevice nove generacije« na pratećim vokalima. U trenu su se od blues rock ben-da pretvorili u soul orkestar u naj-boljoj tradiciji Blues Brothersa, potpalivši ionako usijanu atmos-feru u Vintageu. Nikad ne skriva-jući svoje uzore, Psihomodo pop je u nizu svojih pjesama uspješ-no predstavio nova čitanja veli-kih rock–klasika. Jedan od njih je svakako i Sunday Morning kultnih Velevet Underground ili u njiho-voj verziji Rano jutro, koji su pred-stavili na prvom albumu Godina zmaja, koji će, usput budi rečeno, iduće godine navršiti okruglih tri-deset godina od izlaska. Između Rano jutro i eterične blues verzije Ponekad, u kojoj je Brada osvojio

publiku richardsovskom solo dio-nicom, odsvirana je Frida, u čijoj izvedbi smo se uvjerili da je Psi-homodo jedan od rijetkih bendo-va koji ne zvuči ništa manje žesto-ko u akustičnom izdanju nego u električnom. Furiozni krešendo u springsteenovskom izdanju još jedne uspješnice — Ona odlazi — samo je potvrdio tu dijagnozu. Uz raritetnu live izvedbu pjesme Boby s albuma Debakl bend je nastavio nizati hitove uz neizbjež-nu Ja volim samo sebe, Osjećam se haj, Pinokio, Nebo, pa Bejbi, Ona ludo pati i Donna, najveći hit s posljednjeg albuma Ćiribu, ćiri-ba kojim su utvrdili svoju poziciju na vrhu domaće rock–scene.

Ništa bez Ramonesa

Dva uvijek efektna koncertna fa-vorita označila su novi klimaks dvosatnog »kulturno–umjetnič-kog rock’n’roll programa«, kako je Gobac duhovito komentirao. Iste stvari začinjene bogatim bra-ss linijama i džezerskom solo di-onicom na trombonu, te flamen-ko rock komad Natrag u gara-žu iscijedili su još ono malo zno-ja što je ostalo u publici u vrućem Vintageu, a službeni dio zaklju-čen je Ramonom i Sexy maga-zinom. No nije bilo vremena za predah. Na prvom bisu bend se vratio s Totalno sam lud i premi-jernom unpljugd izvedbom aktu-alnog singla Sve će biti u redu, da bi standardno zaključili koncert Letećim odredom. Dragoj publiki-ci, kako joj Gobac često tepa, ni to nije bilo dosta, pa je bend do-zvala natrag da na drugom bisu odsvira još jednu pjesmu, pa su nas počastili s Hej, djevojko, po-svetom još jednim njihovim glaz-benim herojima — legendarnim Ramonesima.

Kao i uvijek, Psihomodo pop predvođen vještim ceremoni-jalmeštrom i frontmenom Davo-rom Gopcem, Bradom na gita-ri, uigranom ritam–sekcijom sa Šparkom na basu i Tigranom na

bubnjevima, te Kuzmom na klavi-jaturama i saksu, uz snažnu pot-poru brass sekcije i Napalm dje-vicama na pratećim vokalima, ni ovaj put nije razočarao. Bio je to nabrijani i eksplozivni akustični rock–koncert bez praznog hoda, u kojem su podjednako uživa-li i glazbenici na sceni i publika u Vintageu. Unpljugd je rado viđen i slušan live alter ego toga sjajnog benda, koji će uskoro biti pred-stavljen i na dvostrukom CD–u i pratećem DVD–u, sa snimkom triju rasprodanih koncerata odr-žanih u prosincu 2015. u Kazalištu Gavella. Svi koji nisu stigli u Vinta-ge na Unpljugd ili nisu bili dio trod-nevnog spektakla u Gavelli, uz ovo izdanje moći će ponoviti gra-divo, do sljedećeg susreta s Psi-homodom, koji se, kako smo već rekli, nikad ne propušta.

Airplay nije bitan

Na hrvatskom tržištu izvođači koji stvaraju na engleskom jeziku uglavnom se percipiraju kao neuspješna alternativa. Vi i Jonathan dokazujete da nije tako. U kojoj mjeri vam je to pomoglo, a gdje ste naišli na zapreke?

Teško mi je reći koliko nam je to pomoglo, ali engleski smo odabrali za svoje izražavanje, ne iz nekih komerci-jalnih, nego iz artističkih i emocionalnih razloga. Odra-stao sam na američkoj i engleskoj glazbi i glazbu koju i sam stvaram jednostavno u glavi čujem na engleskom, tako da je izbor jezika za nas bio prirodni proces. Vjero-jatno nam je to odmoglo u smislu nekog radijskog air-playa, vrćenja spotova na TV–u i slično, ali to nam i nije toliko bitno. Da pjevamo na hrvatskom jeziku, bio bi to neki sasvim drukčiji bend, utjecalo bi i na skladanje i sve ostalo, a mi smo željeli biti baš My Buddy Moose.

Oba benda koja sam spomenuo da pjevaju na engleskom kao da ne pripadaju riječkom rock–korpusu. Kako doživljavate svoju poziciju na riječkoj rock–sceni?

Mislim da u Rijeci danas ima doista raznolikih bendova svih žanrova i ono što se nekad doživljavalo kao riječki zvuk, raspršilo se na sve strane, što je dobro. Nije do-bro kad se neki grad ili regija »zakopa« u tipičan zvuk, jer onda nema rasta, nema nadogradnje, nego to vodi u nekakvo samozadovoljstvo. Svaki bend trebao bi pred sebe stalno stavljati izazove. Isto tako, nažalost, malo je danas bendova iz Rijeke koji aktivno sviraju, iz-daju albume i nastupaju izvan matičnoga grada. Dalo bi ih se nabrojiti na prste. Vjerujem da smo i mi dio ri-ječke rock–scene, bez obzira na to što nismo nadogra-đeni na nekakvu tradiciju Parafa i Termita. Ali nekakav riječki sentiment definitivno i kod nas postoji. Živimo u Rijeci, izlazimo u riječke kavane, naše pjesme nastaju u garaži koja je aktivna više od dvadeset godina, kroz koju su prošli mnogi riječki bendovi, snimali smo u ri-ječkom studiju, s izvrsnim riječkim snimateljem Mate-jem Zecom. Sada je popularno govoriti o Rijeci kao luci različitosti i mislim da smo i mi, ako to nije samo flosku-la za Europsku prijestolnicu kulture, dio te različitosti.

Biste li imali bolji medijski tretman i učestaliju prisutnost na radijskom postajama da svi članovi benda žive u Zagrebu?

Tu ulazimo na teritorij spekulacije, tako da ne posto-ji empirijski odgovor na to pitanje. Možda bismo imali bolji tretman, a možda i ne bismo. Sigurno bismo više svirali u Zagrebu, ali sviramo i ovako relativno često. A što se zastupljenosti na radijskim postajama tiče, vje-rujem da to nema toliko veze s teritorijalnom pripadno-šću, koliko sa samom vizijom glazbenih urednika na radijima koja je, ako se radi o mainstream postajama, dosta ziheraška.

Kako usklađujete glazbena zadovoljstva i druge poslovne obveze koje imate? Pati li donekle glazbena karijera zbog vaših primarnih poslovnih obveza?

S obzirom na to da nitko od nas nema neki uobiča-jeni posao, što se kaže, od devet do pet, usklađuje-mo ih dosta uspješno posljednjih trinaest godina. Nije nam se još dogodilo da nam posao stane na put ne-kim glazbenim obavezama, ali siguran sam da bismo, da nemamo poslove, svirali više jer bismo jednostavno morali. Možda bi to značilo i ulazak u neku zonu kom-promisa, što ne želimo, a možda bi i izašlo na dobro, ali trenutačno to ne možemo znati. Ponekad mi je žao što u ranim dvadesetima nisam, recimo, donio odluku da se bavim isključivo glazbom, ali ne razbijam glavu time. Imam posao koji volim i koji me ispunjava, doduše ne uvijek, ali većinu vremena sam zadovoljan.

Gobac i društvo u Vintageu

52

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

L j e t o u M S U , 10 . l i p n j a — 1 5 . s r p n j a 2 0 17. , M u z e j s u v r e m e n e u m j e t n o s t i Z a g r e b

Koncerti na vrućem krovu Pankrti, Jonathan, Kandžija, Rambo Amadeus, Detour i Vatra bili su zvijezde ovogodišnje, četvrte sezone glazbenog programa

Piše: Željkica Makanec

TOM

ISLA

V JA

GAR

Ni visoke temperature ni produženi vikendi, ni Festival vatrometa nisu omeli obožavatelje

odabranih bendova, kao ni izvođače, da uživaju u koncertima na jednoj od najzanimljivijih open air zagrebačkih pozornica

Detour Kandžija i Gole žene

53

P ankrti, Jonathan, Kan-džija, Rambo Amade-us, Detour i Vatra bili su zvijezde ovogodiš-nje, četvrte sezone glazbenog programa

Ljeto u MSU. Ni visoke temperature ni produženi vikendi, ni Festival vatrome-ta nisu omeli obožavatelje odabranih bendova, kao ni izvođače, da uživaju u koncertima na jednoj od najzanimljivijih open air zagrebačkih pozornica — na krovu Muzeja suvremene umjetnosti.

Uz koncerte, za posjetitelje je bio pri-premljen i dodatni sadržaj, odnosno multimedijski program, što je i temelj koncepta Ljeto u MSU. Branko Kostel-nik, urednik programa, autor koncepta Ljeto u MSU, producent i voditelj Odje-la za programsko–izložbenu djelatnost MSU–a, kaže kako je riječ o koncep-tu »četiri u jedan«: film–izložba–perfor-mans i koncert:

»Vidim da svi — od medija do kritike i publike — to vrlo dobro prihvaćaju. To je ujedno i poslanje MSU–a... Ta multi-medijalnost i okretanje ljudima, široj pu-blici. Držim da ćemo nakon četiri godi-ne moći reći da je na 25 koncerata na krovu, koji, pazite, ima ograničeni ka-pacitet, bilo više od 20.000 ljudi.«

Unatoč tome što je program zasad ori-jentiran na urbane hrvatske i regionalne izvođače, organizatori se ne boje se da će uskoro morati ponavljati već viđene glazbene goste:

»Ne bojiim se jer ima puno dobrih no-vih izvođača koji zaslužuju svoju priliku. Naravno, cilj je dovesti i jakog stranog izvođača, ali je to naravno povezano sa sponzorima i njihovim sluhom za urba-ni program... Mislim da nije problem da netko i ponovo dođe ako nije dugo bio i ima novi, a dobar, jak album i ima što reći.«

Što se financiranja programa tiče, Branko Kostelnik kaže da su ove go-dine prvi put dobili nešto malo novca od Grada Zagreba te da se nada da su opravdali povjerenje pa će potpo-ra Grada rasti. Naravno, već su u pre-govorima i za sljedeću godinu, a zasad nam je najavio da su završeni prelimi-narni pregovori s glazbenom divom Jo-sipom Lisac. Očekuju da bi taj nastup mogao srušiti rekord u broju posjetitelja koji zasad drži slovenski Laibach.

Ovogodišnju sezonu koncerata na kro-vu MSU–a počeli su pioniri punka na ovim prostorima, kultni slovenski rock–sastav Pankrti, čime su proslavili i svoj 40. rođendan. Iz regije se ove godine hrvatskim izvođačima na krovu MSU–a pridružio i Rambo Amadeus koji je bio vidno oduševljen ambijentom Muzeja.

Riječki rock–sastav Jonathan publici je na krovu predstavio novi album To Love. Bila je to zagrebačka promoci-ja svježeg materijala koja se savršeno

uklopila u prostor Muzeja. Naravno, u energičnom nastupu nisu izostali ni sad već dobro poznati singlovi zbog kojih ih je publika odavno zavoljela.

Đuro, Crkva, Donji Miholjac, Nema la-bavo, Pištolj i HŽ samo su neki od hi-tova uz koje publika uvijek skače i pje-va s uvijek zabavnim Kandžijom i nje-govim Golim ženama. Tako je bilo i 24. lipnja na krovu MSU–a. Nažalost, Kan-džiju i Gole žene zapao je datum kad su mnogi pobjegli s vrućeg zagrebač-kog asfalta put mora. Ali pravih obo-žavatelja nije manjkalo, baš kao ni do-brog raspoloženja kod Kandžije i nje-gova benda:

Noć punog mjeseca

»Toliko je bilo vruće da smo se svi topi-li, ali doslovno. Mislim da sam tu i tamo buncao od vrućine, ali nadam se da su ljudi vidjeli da dajemo sve od sebe, kao uvijek, i da smo cjelina, pravi bend, svi

zajedno Hamdija i Gole žene, nikakav prateći bend i slično, i to zajedno u sve-mu — zato i zvučimo tako. Hvala svima što su bili i što nas podržavaju uvijek. Vrućine su stvarno bile junačke, prava sauna, spa i wellness. Osobno, oboža-vam razuvjeriti ljude kad imaju predra-sude pa se nadam da nismo oskvrnuli MSU i da smo napokon i mi dio visoke kulture«, istaknuo je Kandžija.

Bilo je vruće i u noći punog mjeseca, 9. srpnja, kad je nastupio sjajni Detour. Nakon također junački održane tonske probe na više od 30 stupnjeva, bili su spremni za koncert koji je počeo pje-smom U bojama. Nastup je bio druk-čiji po tome što je bend dao priliku fa-novima da preko Facebooka sukrei-raju njihovu set–listu te predlože želje. Uz to, na pozornici su im se priključili i puhači. Izvodeći pjesmu Daleko, bend je pozdravio bivšu pjevačicu benda Maju Posavec, koja inače za tu pjesmu potpisuje glazbu i tekst, a te je veče-ri uživala u koncertu u prvim redovima publike.

Budući da su najavili osvježen i drukčiji repertoar, u bis su, na oduševljenje pu-blike, uključili legendarnu pjesmu Po-traži me u predgrađu (glazba: Zdenko Runjić, stihovi: Drago Britvić, izvođač: Lado Leskovar). Bend je inače taj kla-sik prvotno izveo u sklopu humanitar-ne večeri na HRT–a gdje su se izvodi-le Runjićeve pjesme, a budući da im

je sjajno »legla«, izveli su je te subotnje noći u aranžmanu Nenada Borgudana.

Koncert su priveli kraju i s publikom se oprostili također uz: Biram, Putujem i Tvoje lice me promijenilo.

Zatvaranje ovogodišnje sezone pripalo je grupi Vatra. Koncert su zamislili kao druženje s fanovima prije odlaska na more pa se se dobro raspoloženi pje-

vač trudio maksimalno opustiti publiku i nije se štedio u komunikaciji. Koncert su započeli pjesmom Mišolovka, a ubr-zo su uslijedile pjesme Gorim, Sunce i Tremolo... Bend je podsjetio okupljene da Vatra slavi već 18. rođendan pa ni ne čudi što su odlučili svirati komple-tan presijek karijere — od 1999. i prvog singla Vrati se pa sve do nove pjesme Sekvoje kojom najavljuju 10. album.

Pankrti su uz koncert priredili i izložbu o 40 godina svojeg pankerskog benda

Vatra

Riječki rock-sastav Jonathan: Zoran Badurina

54

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

F e s t i v a l A j c h a ! O d 1 8 . d o 2 0 . k o l o v o z a 2 0 17. u S p l i t u

Iako je otiša ća, i dalje je No. 1!Dino Dvornik napokon je dobio svoj festival Aj cha! u sklopu kojega je Split plesao i pjevao dva dana uoči njegova nesuđenog 53. rođendana!

Piše: Karmen Širović

S plitski kralj funka Dino Dvornik napokon je dobio festival u svo-jem rodnom gradu, koji je slavio prerano preminulog glazbeni-

ka od 18. do 20. kolovoza 2017. upravo onako kako bi i sam Dino poželio: uz mnoštvo starih prijatelja glazbenika, mladih glazbenih nada, uz dugogo-dišnje i nove fanove udružene u dobroj

mjuzi i beatu s neizostavnim dobrim bazama! Iako smo od njegove prera-ne smrti 2008. sudjelovali na nekoliko koncerata i festivala koji su organizirani u njegovu čast u Splitu, čini se da je u organizaciji njegove supruge Danijele i kćeri Elle napokon formiran koncept upakiran u zanimljiv splitski naziv Aj cha! Dok je autorica ovog teksta suze ronila i živce gubila u pakleno vrućem Zagrebu zbog prijemnog ispita na Mu-zičkoj akademiji, ljubomorno gledajući reportaže s uzavrelog partyja i čitajući desetke poruka svojih prijatelja kako propušta odlične koncerte, ostatak Splita je tog užarenog srpnja 2009. pje-vao i plesao na Bačvicama Dini u čast. Hvala svima koji su omogućili da i mi koji nismo tada mogli biti tamo slavimo

Dinu uz glazbu i ples i sljedećih godina, a ponajviše hvala njegovoj Danijeli koja je glavni organizator festivala koji sada napokon ima glavu i rep.

Zašto Aj cha!?

»Splitska poštapalica AJ CHA upo-trebljava se u slengu za mnoge stva-ri, kao kod čuđenja ili nekog odobra-vanja. Dino je svojevremeno izbacio jednu elektroničku pjesmu nazvanu Aj cha pa nam se činilo zgodno kao ime, jer je pamtljivo, kratko, duhovito, pove-

zano sa Splitom, s Dinom i s glazbom. Vodili smo se idejom da bude pamtlji-vo i za turiste. Kad dajete ime festivalu, morate voditi brigu o mnogim segmen-tima koji su bitni i za sam marketing fe-stivala te gledati u budućnost jer ime mnogo toga određuje«, objasnila nam je glavna organizatorica Festivala Da-nijela Dvornik. Dinina supruga pokre-nula je festival da ne bismo zaboravili našeg kralja funka. Nameće se pitanje: da nije bilo nje, bi li publika imala priliku nešto slično doživjeti, što smo i upita-li Danijelu:

»Ma, nema tu pravila, Dino je jedinstve-na glazbena pojava u Hrvatskoj, ali i u regiji jer ne smijemo zaboraviti da je ne-kad vladao top–listama cijele bivše Ju-

goslavije. Naravno, ni jedan događaj vezan uz Dina ne može proći ako se kći i ja ne usuglasimo. Bilo je sasvim pri-rodno da se mi aktiviramo oko takvog događaja. Imamo sreću što smo dugi niz godina surađivali s marketinškom firmom Apostrof iz Splita pa se nekako izrodila ideja o festivalu u Splitu posve-ćenom Dinu. Našli smo zajednički jezik i krenuli u organizaciju. Motivirani smo isključivo emocijama prema Dinu, nje-govoj glazbi i energiji. Hrvati, naročito Splićani, imaju patološki problem kad je u pitanju uspješnost i potpora živu-ćih umjetnika. Zašto se Dinova rene-sansa događa tek sad, nakon njego-ve smrti? Nije li on svojim radom već i prije zaslužio naziv splitskog glazbe-nog diva? Split je takav grad, vole te, mrze te, gaze te i podižu te. Tu ne po-stoje zvijezde. Ne obaziremo se na to, nama je važno da festival zaživi i to će biti najveći podsjetnik na Dina i njegovu glazbu. Dina nisu zanimale ulice po nje-govom imenu, ni kipovi... njega je zani-mala glazba, ritam i dobra zajebancija«, komentirala nam je Danijela.

Koga smo slušali

»Ove godine birali smo naše izvođa-če: Jinxe, Sonkillerse… tu su i ‘splitska dica’: Ban, Belan, Gibboni, bend Tribu-te to Dino Dvornik, također jedan fanta-stični bend iz Beograda koji pjeva i svira obrade Jamesa Browna, kao i odličan bend DemeNtronomes, mnogi DJ–evi. Vodili smo se s tim da izvođači imaju sli-čan glazbeni izričaj koji volimo, a ‘Split-ska dica’ su bila priča koje je djelovala devedesetih, kad su Ban i Daleka oba-la, Belan i Đavoli i Dino (pridruženi član je bio Gibboni) nastupali po velikim dvo-ranama pod tim imenom«, objasnila je Danijela izbor izvođača prvog festivala Aj cha! koji se premještao po splitskim lokacijama, a središnji dio prve večeri bio je koncert benda Songkillers u Ljet-nom kinu Bačvice, koje je bilo popunje-no do posljednjeg mjesta, mahom do-maćim ljudima, ali bilo je i nešto turista. Iako je rječ o festivalu posveće-nom Dini Dvorniku, fokus je bio na glazbi, dobroj i kvalitetnoj, te su izvođači primarno izvodili svo-je pjesme s pokojim Dininim hitom. Drugog dana festivala svi posjetitelji

imali su priliku uživati u sjajnoj atmos-feri energičnih pop/funk zvukova Jinxa na Evo TV kinopozornici smještenoj na prostoru opet prepunog Ljetnog kina Bačvice, pojačanih Tabu keeper of the groove te DemeNtronomesa na split-skoj Rivi. Vrhunac trodnevnoga festiva-la bio je u nedjelju, 20. kolovoza, na Di-nin rođendan, u sklopu koncerta »Split-ska dica« — Neno Belan & Fiumens, Marian Ban & Diktatori, Official tribute band Dino Dvornik feat. Nikola Marija-nović te gost iznenađenja — Gibboni. Nažalost, na velikom finalu na starom Hajdukovu igralištu nije bilo mnogo pu-blike. Unatoč dobrom line upu, viso-ka cijena ulaznice (120 kn) vjerojatno je presudila u (ne)dolasku brojnih Dininih fanova. Ipak, oni koji su došli, imali su priliku uživati u lijepoj glazbeno zaokru-ženoj večeri u kojoj se najviše istaknuo Marijan Ban. Svojim tipičnim poetskim govorom prisjetio se svojega kolege i prijatelja. Otpjevao je hitove Daleke obale, ali i svoje, pa i nekoliko Dininih pjesama. Danijelinu najdražu pjesmu, Ljubav se zove imenom tvojim, za koju je emotivno snažno vezana, posljednje večeri nismo čuli na repertoaru, ali smo zato plesali i pjevali uz Afriku, Ella E, Ja bi preživio…

Dinina ostavština

Iako Dine Dvornika nema gotovo jed-no desetljeće, njegova glazba i pjesme i dalje se osjećaju i čuju na svakom ko-raku. Ovoga ljeta u sklopu Splitskog fe-stivala mogli smo čuti još neobjavljenu Dininu pjesmu Pape moj u izvedbi Lo-vre Lučina, kojega je stručni ocjenjivač-ki sud nagradio Srebrnim valom, a no-vinari su pjesmu posvećenu papi Bo-risu Dvorniku proglasili najboljom pje-smom festivala. Što će biti s festivalom Aj cha! u budućnosti i možemo li se na-dati nekakvoj tradiciji, odgovorila nam je Danijela Dvornik: »Festival je zami-šljen da bude internacionalni, da budu zastupljeni i strani izvođači, izvođači iz regije, ali i naši aktualni bendovi. Želimo promovirati odličnu klupsku i plesnu glazbu, dati mladim ljudima prostora za prezentaciju te dovesti svake godine barem jednog stranog poznatijeg izvo-đača.« Zato nikako ne želimo da Aj cha! ode ća sa splitske scene!

Splitska dica: Gibonni i Neno Belan

55

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

Na Dinin rođendan, 20. kolovoza, na starom Hajdukovu igralištu

Svi za Dinu: I Songkillersi na pozornici Ljetnog kina Bačvice, 19. kolovoza

Jinxi 19. kolovoza; Ljetno kino Bačvice

Mnoštvo starih prijatelja glazbenika, mlade glazbene

nade, dugogodišnji i novi fanovi udruženi u dobroj mjuzi i beatu s neizostavnim dobrim bazama

56

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

R e c e n z i j a z b i r k e p j e s a m a P e r e G o t o v c a s g l a z b e n i č k i m m i k r o p o r t r e t i m a

Oproštaj u velikom stiluTko bi znao da će se naš Pero oprostiti od ovoga svijeta baš knjigom čiju promociju nažalost nije dočekao

Piše: Jagoda Martinčević

A ptičice, drage, mile, već su nova gnijezda svile.Stiže tako konac priče

MODERATO CANTABILE

T ko bi znao da će se naš Pero oprostiti baš tim riječima! On je očito znao, uputivši ih mladi-ma na kraju netom

objavljene knjige Mikroportreti — Moderato cantabile, čiju promociju nažalost nije dočekao. Pero Goto-vac — glazbenik, Pero Gotovac — pjesnik, Pero Gotovac — čovjek s

tisuću darova raznolikog i bo-gatog umjetnič-kog razboja.

Dirljiv spomenar

Na drugom ćemo se mjestu oprostiti, a na ovom tek kroki njegovih krokija sabranih u us-pomene i zabi-lješke o kolega-ma i učiteljima. Sjajan i dirljiv spomenar o ci-jeloj plejadi onih s kojima je Pero niz godina sura-đivao pa odlučio ukoričiti ih u 71 plus 1 kroki na sebi svojstven prisan, ponekad

ironičan, no uvijek duhovit način. Glazba se pretočila u riječ i ostavila nam Perin ljudski te-stament, upravo onako kako smo ga bili navikli slušati u tisući prigoda. Izravan, »jezičav«, polemičan, to-pao, Pero Gotovac opisao je i osli-kao svoju generaciju stihom i poko-jim duhovitim crtežom i ostavio nam mikroatlas hrvatske glazbe ispre-pleten mnogim starijim, ali i mlađim imenima od vlastita naraštaja, iz ko-jega možemo iščitati okruženje u kojemu je odrastao i postao ono što jest, ono što je bio u hrvatskoj glazbi — PERO GOTOVAC.

O sebi je zapisao »kako svoju zna-tiželju rasipa u raznim smjerovima«, pa ipak ih je u knjizi stihova sistema-

tizirao po abecedi i dobro promije-šao brojna poznata imena, ali i po-neko danas gotovo zaboravljeno, prisjetivši nas na povijest glazbe-noga vremena čiji je i sam bio va-žan sudionik. Alan, Alfi, Alfons…, Chudoba, Čiči, Dragec…, Đelo, Fiko, Heg…, Karlo, Miha, Nikica, Sil-vije, Siniša… i tako redom sve do učitelja Cipre, Lhotke, Zlatića… i za-vršne kode koja zatvara krug zdravi-com u slavu svih spomenutih i nes-pomenutih, u slavu glazbe, i napo-kon »ptičica« koje su tek ispale iz gnijezda i upale u ono glazbeno.

Rijetka zvjerka

Zaista je nevjerojatan splet okolno-sti u kojima nas je Pero napustio, ostavivši nam svoj glazbeni spome-nar. Takva se podudarnost rijetko događa, no i naš je Pero bio rijetka zvjerka, poseban kao ličnost, pose-ban kao svestrani glazbenik. I stoga njegove Mikroportrete valja čitati sa sjetom, ali i s radošću, pomiješanim osjećajima prema čovjeku koji nas je obdario i počastio svojom prisut-nošću u našim životima.

Perine Mikroportrete objavili su Hr-vatsko društvo skladatelja i Cantus d.o.o. u nakladi od 300 primjeraka. Uvjerena sam da će trebati dotisak jer knjigu treba pročitati baš svaki naš član. A i šire čitateljstvo. Nema-li je prinos urednice i autorice pred-govora, muzikologinje Erike Krpan, koja ističe: »Gotovčeva prva cjelovi-ta i tematski obrađena zbirka stiho-va Moderato cantabile neka (je) vr-sta kompendija skladateljevih spo-znaja s jedne strane o glazbenosti riječi, a s druge iskustva o vlastitom vremenu i ljudima s kojima je to vri-jeme dijelio… Jedan drugi Gotovac, pjesnik Vlado Gotovac, kazao bi da su pjesnici svijetu potrebni da bi tra-jao i da su najveće stvari rođene iz pjesme. Stvaralaštvo Pere Gotovca svjedoči da je to istina.«

Perina cjeloživotna notna pjesma na kraju se pretvorila u pjesmu rije-či. Čitamo moto pri kraju knjige po-svećen pjesniku Zvonimiru Golobu:

Ostala mi ruka što već stisak gubi,da ponudi srce što fer igru ljubi…No sve više sumnjam u mogućnost želje…Zaludu je nada — sve već vrijeme melje!

P r v i d i o t r i l o g i j e S i n i š e Š k a r i c e : Tv o r n i c a g l a z b e ( P r i č e i z D u b r a v e )

Nezaobilazna literatura za svakog glazbenika i ljubitelja glazbeNakon Bolje prošlosti Pere Lukovića, Tvornica glazbe je najobuhvatnija knjiga koja obrađuje najširi diskografski spektar, što uključuje zanimljive detalje iz djelovanja različitih izvođača Jugotona u pedesetima i šezdesetima, kao i priče o pjesmama koje su postale dijelovima kolektivne memorijePero Gotovac

Mikroportreti — Moderato cantabile Cantus d.o.o.

Piše: Bojan Mušćet

U sklopu obilježavanja 70. godišnjice djelova-nja, Croatia Records odlučio se na izdavanje prvog dijela književne trilogije Tvornica glazbe

(Priče iz Dubrave) Siniše Škarice. Posrije-di je izvrstan izdavački potez s obzirom na to da su kameni međaši najvećeg dijela povijesti kompanije — onoga pod nazivom Jugoton od 1947. do 1991. već detaljno opisani u bogatom katalogu izložbe Jugoton — istočno od raja Sanje Bacharach Krištofić i Marija Krištofića, pa bi eventualna prigodna monografija s, na primjer, popisom svih zaposlenih (kao što je bila 25 godina Jugotona objavljena po-četkom sedamdesetih) bila tek svečarski spomenar, a ne pravi odraz važnosti im-presivnog kataloga koji tvrtka posjeduje.

Knjiga kao priručnik

S druge strane, dati Siniši Škarici da na-piše takvu knjigu, čini se, bilo je jedino lo-gično rješenje. Ne samo zato što je za svojega diskografskog urednikovanja je-dini završio u pjesmi (Osamdesete, Dale-ka obala), nego i zbog toga što kao au-tor mnogobrojnih bilješki na izdanjima Jugotona/Croatia Recordsa superiorno može predočiti svaku priču koja se krije iza objavljivanja određenog izdanja. Uo-stalom, iza sebe već ima ukoričena isku-stva (knjiga Kad je rock bio mlad), a i pi-sao je za negdašnji Pop express i Studio te uređivao stranice s tematikom popular-ne glazbe u Tini i u časopisu koji upravo

držite u rukama.

U uvodu Tvornice glazbe kaže: »Čitati o glazbi zamalo je kao slušati je, a — Bože mi prosti — nerijetko i bolje.« Dakako, s takvim stavom će se rijetko koji glazbe-nik složiti, ali fanovi znaju o čemu on go-vori. Glazba je vrelo raznovrsnih podata-ka i čudesnih priča koje daju dodatnu vri-jednost samome slušanju. U intervjuu za Globus, Siniša Škarica smatra da je CD donio jednu novinu: zbog njegova ma-njeg formata počele su se tiskati knjižice i knjige koje su ga pratile te je tako pisa-na riječ došla u prvi plan. Doduše, u pe-desetima i šezdesetima na albumima su redovito bile i bilješke, no poslije se ta-kva praksa napustila, a od albuma Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band Be-atlesa mjesto bilješki zauzimaju tekstovi pjesama.

Siniša Škarica je, kako ističe u knjizi, mno-go toga o glazbi naučio čitajući, prije sve-ga britanske tjednike poput New Musi-cal Expressa i Melody Makera ili domaće mjesečnike kao što je bio Džuboks.

Bilješka je očito ključna riječ ovog izdanja, a pojavljuje se i u podnaslovu knjige: Bi-lješke za biografiju ili Various Artists / Knji-ga prva: 1947. — 1969. Nehajno isticanje bilješki u prvi plan znači, kako autor to i sam u uvodu kaže, da to nije konačna bi-ografija Jugotona/Croatia Recordsa, kao ni enciklopedija ili opsežan leksikon. Knji-gu naziva priručnikom za neku buduću temeljitu i sustavnu biografiju Croatia Re-cordsa i njegova odjela popularne glazbe. Takvo što mogla bi realizirati samo skupi-na ljudi jer, kako kaže Škarica, »teško da to može obaviti jedan čovjek, ma kakva znanja imao, ma koliko temeljit bio i na

57

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

kraju — ma koliko strasti imao!«

Presjek glazbene scene

Teško, ali ne i nemoguće. Jer on je upravo to — osoba koja ima enciklo-pedijsko znanje o popularnoj glazbi, te-meljit je tako da svaku novu kompila-ciju koju uredi obogati nekom novom i nepoznatom činjenicom o izvođaču, a strasti ima toliko da, premda je već neko vrijeme u mirovini, razara na dis-kografskoj pučini kao Rolling Stonesi na pozornici. Drugim riječima, prem-da Tvornica glazbe nije koncipirana kao monografija, biografija, leksikon ili enci-klopedija, sve to vrlo jednostavno može postati, samo da se presloži sadržaj. Sam Škarica kaže da je sadržaj knjige jedan od mogućih presjeka naše glaz-bene scene. Sadržaj bi mogao biti pot-puniji samo zbog činjenice da, eto, nisu baš svi snimali za Tvornicu glazbe. No teško se sjetiti izvođača koji nije objavio barem jedan singl za Jugoton ili Croa-tia Records. Dakle, sadržaj je tu, jedan dan možda se može poraditi na njego-voj sistematizaciji i onda će se od toga Best Ofa napraviti Greatest Hits. Dru-gim riječima, bez obzira na sve ogra-de, Siniša Škarica napisao je epohalno djelo hrvatskih glazbenih anala, a no-gometnim rječnikom rečeno — još su-dac nije označio kraj prvog poluvreme-na — dvije knjige još slijede.

Samokritičko promišljanje Siniše Škari-ce jest u tome što će on svoj rad vidjeti kao svojevrsnu inačicu ukoričenih kolu-mni. »Na koncu, učinio sam ono na što se često odlučuju kolumnisti kad svo-je tjedne ili mjesečne novinarske uratke pokušavaju sačuvati u formatu knjige«, piše, »svjestan njihove neujednačene kvalitete.«

No Tvornica glazbe daleko je od sku-pa bilješki napisanih za različita izdanja. Premda je Škarica napisao glavninu bi-lješki za kompilacijska izdanja, ipak nije sve. Tako se u knjizi pojavljuju i njegovi novi, dopunjujući tekstovi o pojedinim izvođačima ili još neobjavljenim izda-njima. Knjigu je podijelio na šest dije-lova: glavni su Pedesete — doba kada su nam se ploče vrtjele brže, a vrije-me teklo sporije, Šezdesete — muzika na 45 okretaja i Doba festivala (1953. — 1969.). Tu je i svojevrsni digest nje-gove knjige Kad je rock bio mlad, po-tom osvrt na inicijalno doba poslijerat-ne popularne glazbe, kao i dio Šezde-sete: reci, zbogom! posvećen ranoj fazi Miše Kovača, Slavku Peroviću, Alfon-su Vučeru i nedavno preminulome Peri Gotovcu.

Diskografija piše priče

Dobar dio zapisa zabilježen je već na raznim edicijama Croatia Recordsa (Kronologija, Zlatna kolekcija, The Ulti-mate Collection ili Gold Collection). No ono što povezuje te raznorodne edicije

je razvedeni, bogati stilski književni pri-stup koji odaje rasnog autora. Knjiga se čita u jednom dahu, a novi protagoni-sti koje uvodi na svakih nekoliko strani-ca kao da su likovi iz nekog romana. U ovom slučaju diskografija piše priče, a Siniša Škarica idealan je medij za njihov transfer. Hrvatska glazbena bibliografi-ja razmjerno je siromašna. Pojavljuju se povremeno neka izdanja, no posveće-na su samo jednom izvođaču. Kad go-vorimo o faktografskom pristupu, tek je nekoliko knjiga koje su navedene i kao izvori u samoj knjizi: Antologija srpske popularne pesme — vreme šlagera, YU 100, najbolji albumi jugoslovenske rok i pop muzike Duška Antonića i Da-vida Štrpca, Red River Rock Velida Đe-kića, Kako smo propevali — Jugosla-vija i njena muzika Ivana Ivačkovića, Yu Rock enciklopedija Petra Janjatovića, Prvi bosanskohercegovački pop–rock leksikon Amira Misrilića, Mala enciklo-pedija hrvatskog rocka (uredili: Siniša Radaković i Koraljko Pasarić), Fatalni ringišpil, hronika beogradskog roken-rola 1959.–1979. Aleksandra Žikića i najobuhvatnija: Bolja prošlost Pere Lu-kovića. Posrijedi je opširna knjiga koja je predstavila životne priče najvažnijih autora i izvođača bivše Jugoslavije, a objavljena je 1989. godine. Zapravo, do pojave Tvornice glazbe, Bolja prošlost bila je osnovni izvor informacija o po-pularnoj glazbi na području bivše Ju-goslavije. Knjiga je napisana na druk-čiji način; riječ je o nadgradnji razgo-vorâ koje je Luković vodio s istaknutim glazbenicima. Zapravo, gotovo trideset godina nismo mogli pročitati knjigu ta-kvog formata, sve do pojave prvog di-jela Tvornice glazbe. Obje knjige pristu-paju povijesti popularne glazbe »kro-sžanrovski«, što znači da se ne zadr-žavaju samo na izvođačima zabavne glazbe ili samo na rokerima, nego du-boko zarezuju tkivo popularne glazbe.

Dok se Luković zadržava na dionicima, Škarica ide korak dalje, pa kombinira detalje karijere pojedinog izvođača te pjesme i singlove (u razdoblju koje opi-suje u knjizi, singlovi i EP–ji bili su do-minantan format, albumi su se uglav-nom izdavali na 10–inčnom formatu i bili su rezervirani za kompilacije). Tako se, zapravo, može doznati i sve o ko-lekcijama koje je Croatia Records obja-vio, a uz Škaričine vješto sročene riječi, možda je to prigoda i da pojedini čitatelj kupi koju kompilaciju.

Literatura za srednjoškolce

No pitanje je hoće li to biti izgledni sce-narij, kao što je pitanje dugovječnosti ovog naslova na tržištu. Naime, držim da današnja instantna percepcija glaz-be jednostavno ne nudi razvoj platfor-me s pomoću koje bi tržište trebalo ta-kvu knjigu. Prvi dio trilogije zacijelo će zanimati ponajvećma čitatelje/slušate-lje/glazbenike starije od četrdeset godi-na, one koji su u djetinjstvu ili u mladosti

slušali pjesme o kojima se piše. Stoga smatram da bi ova knjiga u drukčijem for-matu svakako trebala biti dio literature glazbenog odgoja u srednjim škola-ma, a Ministarstvo kultu-re trebalo bi otkupiti odre-đen dio naklade kako bi knjiga dospjela i do knjiž-nica. Kao što se vidi na prije navedenim naslovi-ma, uglavnom su pojedin-ci objavljivali djela takvog formata, što znači da se u glazbenim institucijama nije stvarala potreba da se zabilježi glazbena povijest. U redu, Unison nešto radi na mrežnim stranicama, ali u Hrvatskoj dosad nije bilo izdanja takvog forma-ta i sva je sreća da se Si-niša Škarica uz pomoć Croatia Recordsa toga prihvatio. Stoga je u pra-vu Željko Ivanjek koji se u Jutarnjem listu pita: »Da to nije napravio Siniša Škari-ca, tko bi drugi?« Sjetimo se podetikete Croatia Re-cordsa Perfekt Music koju je upravo Škarica pokre-nuo i razvojno održavao, a posrijedi su bila reizdanja ključnih albuma iz riznice Jugotona, kao i kompilaci-je, npr. senzacionalni box–set Zvuk osamdesetih.

Knjiga ima više od 400 stranica, a uz nju se do-bije kôd za download ne-objavljenog izdanja Pop katalog (ili vodič za mlade diskofile 1950.–1969.) koji sadrži dosad neobjavljen odabir velikih Jugotonovih uspješnica s početka moderne disko-grafije. Posrijedi je 110 pjesama, pola iz pedesetih, a pola iz šezdesetih godi-na. Odabir je nastao za ediciju sve do 1999. godine, a trebala je biti objavljena prije dvadeset godina.

Zanimljivo je da knjiga sadrži bilješke za izdanja koja još nisu objavljena, a sigur-no je kako bi ta izdanja svakako prido-nijela još boljoj revalorizaciji glazbenog nam naslijeđa. Konkretno, valja priče-kati još jedan box–set iz edicije Kro-nologija, ovaj put sa snimkama Zvon-ka Špišića, Drage Diklića, Gabi Novak, Ivice Šerfezija i Ane Štefok. Tu je i bi-lješka za neobjavljeno izdanje iz edicije The Best of Collection u izvedbi Rad-mile Karaklajić.

Posveta Arsenu

Veliko poglavlje knjige posvećeno je kronologiji ranih radova Arsena Dedića koja je u pripremi i trebala bi biti objav-ljena ove godine. Riječ je o pjesmama

s raznih singlova koje je Arsen snimio između 1962. i 1964. godine, a sadrži i evergreene Okus soli, Moderato canta-bile i Kuća pored mora.

Priče iz Dubrave dokumentaristički je prikaz razvoja naše diskografije. Na jednom mjestu u knjizi autor kaže da je Nikica Kalogjera rekao kako se kod nas popularna glazba rodila na radi-ju, a prohodala na festivalima; Škarica nadodaje da je odrasla u diskografiji. Upravo je to razdoblje o kojem govori prvi dio trilogije.

Nakon pročitane knjige, nije teško slo-žiti se sa Škaricom kako je čitati o glaz-bi zamalo kao i slušati je (dakako, naj-bolje je to raditi simultano). Tvornica glazbe je knjiga koja ne samo da po-jašnjava repertoarni razvoj Jugotona, odnosno Croatia Recordsa, nego i sla-vi diskografiju općenito. Upravo je zato ova knjiga ne samo kolekcija »bilješki za biografiju«, nego i obvezujuća litera-tura za svakoga glazbenika i zaljubljeni-ka u glazbu na ovim meridijanima.

Škaričina knjiga Tvornica glazbe je knjiga koja ne samo da pojašnjava repertoarni razvoj Jugotona, odnosno Croatia Recordsa, nego i slavi diskografiju općenito

SAN

JA B

ACH

RAC

H K

RIŠ

TOFI

ć

58

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

Ansambl Responsorium na posljednjem albumu okupio djela Tomasa Cecchina, Veronežanina koji je djelovao u Splitu i na Hvaru

Glazba plemićkih salona priobaljaPrema izboru dr. sc. Ennija Stipčevića na istom su se mjestu našli madrigali, canzonette i instrumentalne sonate, kako se i u skladateljevo doba muziciralo u kombinaciji tih triju glazbenih vrsta

Piše: Đurđa Otržan

Ansambl Responsorium, posvećen izvedbama ra-nobarokne glazbe, nastav-lja s objavljivanjem izvedbi skladbi Veronežanina Tomasa Cecchina, pa su

se na ovom nosaču zvuka našli madrigali, canzonette i osam instrumentalnih sonata. Načelo odabira pojašnjava dr. sc. Ennio Stipčević u popratnom stručnom tekstu. Ocrtava tadašnju salonsku praksu muzici-ranja u plemićkim salonima priobalja prema

kojoj bi se lako mogle naći sve tri glazbene vrste u jednoj ve-čeri. Producent izdanja je Ma-rio Penzar, čime je zajamčena dobra povijesna utemeljenost u izvedbi glazbe te vrste.

Ne znamo jesu li se Jelić i Cecchino poznavali, ali su dje-lovali u isto vrijeme. Jelić je oti-šao u Alzas gdje ga je zadesio Tridesetogodišnji rat, a sklada-telj iz Verone najprije je došao u Split, a onda se preselio u grad Hvar, tada pod jakim venecijan-skim utjecajem. Rekli bismo da smo jednoga izvezli, a drugoga uvezli, međutim, početkom 17. stoljeća pojam domovine više je značio mjesto gdje se mo-glo raditi i živjeti, negoli inzistira-nje na podrijetlu. Vjera i kultur-no okruženje stvarali su uvjete za umjetnike, a tih burnih de-setljeća glazbenici su često mi-

jenjali mjesta boravka u potrazi za poslom, pa je Cecchino vjerojatno odabrao Hvar iz oba razloga; bio je sličan Italiji po mentalitetu i životnim navikama, a u gradu je postojala potreba za glazbenikom. Tako je Cecchino postao učitelj pjevanja i orguljaš, vjerojatno sve pomalo, a imao i vremena za sklada-nje. Obojica su objavljivala djela u Italiji, toč-nije u Veneciji, pa je možda i moguće da su čuli jedan za drugoga. Svakako, ovaj nosač zvuka donosi cjelovit notni tekst Madrigala i canzonetta za tri glasa iz 1617. koji se čuva u Bologni i Osam instrumentalnih sonata iz krakovskog arhiva. Time se istraživanja Cecchinova djelovanja na Hvaru, nakon po-četnih i temeljitih prvih poteza Dragana Pla-menca, pomiču do granica u kojima njegov opus dobiva cjelovitije obrise.

Za razliku od Jelića, koji je mučno i u osku-dici stjecao znanja iz glazbe od Graza do Zaberna, Tomaso Cecchino da Verona do-

lazi u Dalmaciju, Split i Hvar s prethodno te-meljito izučenim zanatom, što mu omogu-ćava da odmah stekne naklonost splitskog nadbiskupa Markantuna de Dominisa, bez potrebe da se zaređuje kao Jelić ili na bilo koji način veže uz kler, osim po glazbenoj osnovi. Ta mu sloboda omogućava čvršću vezu s tadašnjim poslijerenesansnim gra-đanstvom i ne traži od njega avangardna iznašašća na polju glazbenog jezika i obli-ka. Boravio je u Hvaru tri desetljeća, sve do smrti, očito zadovoljan tim položajem. Nje-gova glazba pokazuje prijelaz iz tada mo-dernističkog, monteverdijevskog figurativ-nog stila u mirnije vode, jednostavniju mo-nodiju i pristupačne, prihvatljive forme. To je bilo važno zato što je omogućavalo da se njegove skladbe izvode na kućnim muzi-ciranjima, a znamo da su gospoda u Hva-ru voljela muzicirati sve do u 20. stoljeće. Madrigali su naravno ispjevani, to jest pro-komponirani sa stihovima na tada još uvi-jek popularne teme, varirajući tugu i radost na rimski, tj. antički način. Canzonette su bli-že pučkoj tradiciji sa stihovima koji su nešto jednostavniji, a uglazba teče ravnomjerno sa slogovima. Sve to čini Cecchinovu glaz-bu ugodnu uhu, milozvučnu i pjevnu, s pre-poznatljivom mediteranskom crtom u voka-lizaciji. Instrumentalne su pak sonate možda i zanimljivije, ako ih se usporedi s njegovom vokalnom glazbom, jer su iako bez ambici-ja, ipak pokazatelj da je Cecchino mogao više toga dati da se nije morao prilagođa-vati izvedbenoj razini sredine u kojoj je djelo-vao. No za razliku od Jelića, u tim turbulen-tnim vremenima Cecchino je našao ugodno pastoralno okruženje za svoj rad i može se pretpostaviti da je mnoge svoje suvremeni-ke učinio sretnijima pruživši im priliku za živu izvedbenu praksu.

Pristup Ansambla Responsorium Cecchinovu notnom materijalu je ozbiljan i temeljit, s puno žara u izvedbi i s precizno odabranim instrumentarijem. Njihov je do-prinos poznavanju naše baštine izuzetno dragocjen upravo zato što je ostvario onu često nedostajuću sponu između muziko-logije i izvedbene prakse.

No i to ne bi bilo dovoljno za rekonstrukciju ondašnjeg pogleda na svijet kad ne bi u to bio ugrađen i dašak smisla za renesansu, za jednostavnost, ukratko za duševni habi-tus čovjeka koji je tek izišao iz renesanse i polako uranja u masivnost baroka. Ta stil-ska crta stvara pravi estetski doživljaj, stoga ovo nije samo glazbena informacija filtrirana teorijskim činjenicama, već suživljeno pred-stavljanje osjećanja svijeta i života kakav je mogao biti u prvim desetljećima 17. stoljeća na hrvatskoj obali.

J a z z s a s t a v s n i m i o g l a z b u k o j a s e t e m e l j i n a s k l a d b a m a P e t r a I l j i č a Č a j k o v s k o g

Drukčiji romantizam ansambla s više ljubaviSastav čine Melita Lovričević (koja pjeva stihove koje je sama napisala i povremeno svira liru), naš poznati jazz pijanist Petar ćulibrk i slovenski bubnjar Enos Kugler, a kao gost na projektu pridružio se violinist Marko First, glazbenik sa stalnim namještenjem u LADU

Piše: Saša Drach

More Love Ensem-ble na svojim na-stupima i nosači-ma zvuka obično traži, kako vo-diteljica sastava

Melita Lovričević voli reći, »ravnotežu između tradicije i inovacije«. Koliko u toj tradiciji ima elemenata klasične glazbe, koliko etnonaslijeđa, a koliko inovacije na tragu new age glazbe ili pak improvizacije i jazza, vidljivo je na primjeru njihova albuma More Love to Tchaikovsky. Sa-stav čine Melita Lo-vričević (koja pjeva stihove koje je sama napisala i povreme-no svira liru), naš po-znati jazz pijanist Pe-tar ćulibrk i slovenski bubnjar Enos Kugler, a kao gost na pro-jektu pridružio se violinist Marko First, glazbenik sa stal-nim namještenjem u LADU, kojem je tradicionalna fol-klorna glazba bliska, a često nastupa s džezistima.

Album se temelji na skladbama i moti-vima slavnog ruskog skladatelja Petra Iljiča Čajkovskog, no valja reći da je i sam Čajkovski volio »posuđivati« i »obrađivati« narodnu glazbu, što se za ovaj sastav čini kao naručeno. Album otvara skladba To Orient With More Love koja se teme-lji na Arapskom plesu iz Ščelkunčika. Ugodna, opuštena atmosfera je ono što najviše vezuje taj (i ne samo taj) aranžman, koji potpisuju Lovričević i ćulibrk, s originalom čije se melodije i ritmovi jedva razabiru, od dojmljivog pijanističkog uvoda preko pjevanog teksta do izvrsnih violinističkih sola-ža. Lovers of the Night temelji se na ništa manje poznatom Čajkovskijevu Nokturnu, Sugar Love Dust na Ple-su šećerne vile, ali i Stingovoj sklad-bi Roxane koja potpuno prevladava i

otvara prostor za grappellijevsko. Ri-tmički je to sjajan i duhovit prijelaz na Swan and Rowan Romance koji se temelji na valceru iz Labuđeg jeze-ra, u aranžmanu u kojem citra vuče na new age. More Love to the Lonely Stars lijepa je i nježna balada u kla-virskoj pratnji, a Tchaikovsky Teatime temelji se na dva motiva iz Ščelkunči-ka: Kineskom plesu i Trepaku. Obra-da je zadržala plesni karakter i dječ-ju zaigranost, no već je Flower Lover opet balada (Valcer cvijeća), u maniri brodvejskih standarda, u što se ukla-pa i jedini »uljez« na albumu, skladba

Some Day My Prin-ce Will Come, koja se u ovoj obradi zove More Love to Prince on the Way.

Posljednja sklad-ba One who Loves Sunlight must Love Lightning Too, koja se referira na Sla-venski marš, izlet je u vokalize. Započe-ta samo vokalima, tek poslije s nešto malo šuškalica, ta je skladba vrlo neobič-na, gotovo mistična, tako da postupno uključivanje instru-menata, posebno klavira, djeluje go-tovo kao olakšanje. Skladba će se tada početi razvijati i u ši-

rinu i visinu, melodijski i harmonijski, sve izraženijeg ritma, čak swinga, sa sve osjetnijim bubnjem, te violinom koja se počne nadigravati s glasom u neumoljivom crescendu sve do vr-hunca ove vrlo neobične, kletzmerov-ske, jazzy kakofonije. Ta sinkopira-na melodija smirit će se u vokalima, a potom opet u nekoliko dinamičkih uzleta i smiraja čut ćemo vrlo lijepu temu čistoga i punoga glasa u kojoj će se i pjevačica i orkestar puno puta udaljiti od nas, vratiti, ubrzati, usporiti i privesti skladbu (nakon gotovo punih dvanaest minuta) kraju.

Ovo je album koji će rado slušati mož-da ne oni koji slijepo vole Čajkovskog, ali svakako oni koji žele, za promjenu, čuti nešto sasvim drukčije.

Ansambl RESPONSORIUMTomaso Cecchino: Madrigali Et Canzonette A Tre Voci (1617.)

Croatia Records

More Love Ensemble

More Love to Tchaikovsky Aquarius Records

59

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

R e i z d a n j e v i n i l s k o g a l b u m a 19 9 0 . s d o m o l j u b n i m u s p j e š n i c a m a

Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora...Ovom je prilagodom izdanje prošireno i nekim novim domoljubnim uspješnicama koje su nastale u godinama koje su uslijedile, poput pjesme Moja domovina Zrinka Tutića u izvedbi Hrvatskog Band Aida iz 1992. godine

Piše: Dora Dunatov

Diskografska kuća Croatia Records ove je go-dine vidjela priliku za reizdanje albuma s na-slovom Lijepa naša domovino (urednik Petar Pečur). Riječ je o izdanju izvorno objavljenom 1990. godine na gramofonskoj ploči i kaseti, a ovom je prigodom prošireno i nekim novim

domoljubnim uspješnicama koje su nastale u godinama koje su uslijedile, poput pjesme Moja domovina Zrinka Tutića u izvedbi Hrvatskog Band Aida iz 1992. godine (koja će se pot-

kraj nosača zvuka ponoviti i u instrumentalnoj verziji), zatim godinu dana mlađa Bože, čuvaj Hrvatsku Đani-ja Maršana te Zemlja dide mog skladatelja Vinka Bar-čota u izvedbi Meri Cetinić ili Lijepa li si Marka Perko-vića Thompsona iz 1998. godine. Na nosaču zvuka se, uz pjesmu Oj ti vilo, vilo Velebita u izvedbi KUD–a Podgorac iz Gračana, na-lazi još jedna »narodna«, to je pjesma Slavonci smo i Hrvati pravi u izvedbi Zlat-nih dukata. Od starijih su naslova zadržane primje-rice pjesme Hrvatski kraj te Dobro mi došel, prijatel koje je svojedobno pjevao Vice Vukov, zatim Zemljo moja te Domovini i ljubavi u izvedbi Krunoslava Cigo-

ja, a tu je i pjesma Krasna zemljo Opatijskih suvenira.

Nezaobilazna je naravno U boj, u boj Ivana pl. Zajca na sti-hove Huga Badalića u nezaboravnoj interpretaciji Vladimira Ruždjaka koja se izvodi i u dalekom Japanu, a posebnu vri-jednost nosi vjerska pjesma Rajska djevo, kraljice Hrvata u izvedbi Vere Svobode čije je stihove napisao padre Petar Pe-rica, jedna od žrtava pogubljenih na zloglasnom otoku Dak-si. Hrvatska himna, naravno, otvara i zatvara taj nosač zvuka od dvadeset pjesama, no dok je prvi put slušamo u izvedbi Zbora OKUD–a Joža Vlahović, drugi put je u instrumentalnoj izvedbi orkestra istoga OKUD–a. Cijeli nosač zvuka prigodno je zaokružen poznatom povijesnom slikom Otona Ivekovića iz 1905. godine Dolazak Hrvata na more.

Ponovni presjek i digitalna remasterizacija tek dvadeset oda-branih domoljubnih pjesama, koje su hrabrile hrvatski narod, i to ne samo u jednom navratu, lijepa je gesta naše najvažnije diskografske kuće, ali i pokazatelj aktualnosti i svevremenosti tih pjesama kojima se govori prije svega o važnosti, a onda i o ljepoti vlastite kolijevke.

D e v e t n a e s t o g o d i š n j o j j e k l a p i » d o š l o v r i m e z a — u d a j u ! « p a j e o b j a v i l a s v a d b e n e p j e s m e

Došlo vrime za novi album klape DišpetJedna od najpoznatijih hrvatskih ženskih klapa opredijeljena za a cappella interpretaciju tradicijskih napjeva u klapskim obradama

Piše: Dora Dunatov

Pred vama je peti samostalni nosač zvuka devetnaestogodišnje klape Dišpet kojoj je došlo vrime za — uda-ju.« Tom je simpatičnom igrom riječi ženska klapa Dišpet zapravo apostro-firala višeznačni moto svojega najno-

vijeg albuma u izdanju diskografske kuće Croatia Re-cords s naslovom Došlo vrime. Drugim riječima, radi se o jednoj od najpoznatijih hrvatskih ženskih klapa opredijeljenoj za a cappella interpretaciju tradicijskih napjeva u klapskim obradama koja je s navršenih devetnaest godina, nakon višegodišnjeg mentor-stva Jurice Boškovića, stasala u »pravu divojku«: na omiškom Festivalu dalmatinskih klapa osvajaju čak trinaest nagrada, dobitnice su sedam međunarodnih nagrada, od čega su tri natjecateljska Grand prixa, šest puta su nominirane za glazbenu nagradu Porin, a uz pet nosača zvuka odgovorne su i za jedinu zbir-ku nota u Hrvatskoj posvećenu ženskim klapama. No Dišpetože nisu samo vješte, spretne i radišne, nego i druželjubive i, iznad svega, osjetljive na vlasti-tu baštinu, svjesne njezine vrijednosti i spremne na njezino predstavljanje široj javnosti u svečanom klap-skom ruhu 21. stoljeća. Kako bi postigla što kvalitet-nije rezultate, klapa Dišpet od osnutka 1998. godine stvara prilično širok krug stručnih suradnika, redom klapskih znalaca, o čemu svjedoče njihova imena — Joško ćaleta, Marko Rogošić i pokojni Dinko Fio.

No vratimo se na uvodni citat i vrime za udaju. Novim nosačem zvuka Dišpetože su se fokusirale na tradi-cijske napjeve vezane uz svadbene običaje naroda ili, možda preciznije, emotivne trenutke rastanka mlade od obitelji. Tako u trinaest pjesama s albuma putuje-mo iz mjesta u mjesto, od Boke kotorske preko Ko-navala, Hodilja, Tisnog, šibenskog zaleđa sve do Ra-žanca, obilazeći pritom s lijeve strane Mljet, Lastovo i Šoltu, a s desne zapadnu, pa čak i istočnu Hercego-vinu, s izletom u okolicu Pečuha i Podravine, prateći iskreno narodno stvaralaštvo s tipičnom primjesom humora koja olakšava i najtežu atmosferu. No poseb-no bogatstvo ovom nosaču zvuka daje zvučni pejzaž ostvaren prije svega znalačkim obradama primjere-nim klapskom sastavu, zadržavajući glazbene obras-ce tipične za svako mjesto, kojih u Hrvatskoj, na sre-ću, ima više nego dovoljno. Obrađivači su nerijetko pribjegavali poigravanju pratećim glasovima imitiraju-ći tradicijske instrumente, primjese takozvanog »or-

canja« ili pak apostrofirajući neki karakteristični ritam određenog podneblja koji izvire već iz samog teksta pjesama. Ipak, osim vrhunskih obrada, kvaliteti al-buma uvelike je pridonijela i interpretacija klape koja se ponosi sopranima čvrstog i izuzetno gipkog glasa spremnog na karakteristično tradicijsko ornamentira-nje, na ovom albumu umjereno i primjereno upotri-jebljeno, vodeći se pravilima određenog podneblja. Pretežito čista intonacija i precizna metrika ublažena je slobodom izvođenja koja proizlazi iz činjenice da su sve pjesme snimane »u jednom dahu« u crkvi sv. Ivana Nepomuka (Lučko) bez naknadnih prekraja-nja u izvedbi. Slušajući izvedbe, do izražaja ne dolazi samo homogenost zvuka nego i posebnost svakog glasa jedanaesteročlanog vokalnog ansambla.

Teško bi bilo izdvojiti najuspješnije interpretirane pje-sme, posebice s obzirom na to da se na nosaču zvu-ka svatko tko ocjenjuje može u jednom trenutku pro-naći »doma«, no kad bi trebalo istaknuti naslove koje samim članicama možda najbolje odgovaraju, onda bi to bile pje-sme Lijepa ti je od jabuke voćka s Mlje-ta, zatim Zbogon, oče iz Tisnog, Ako mene pamet ne udade (u kolo) iz šiben-skog zaleđa i, naravno, bonus četrna-esta pjesma Gospo, ajde doma koja je put na ovaj nosač zvuka našla iz dišpe-ta, govoreći o udaji iz druge perspek-tive, ismijavajući loše bračne odnose.

Vrijedi pohvaliti ne samo suradnju s utjecajnim hrvatskim melografima — spomenutim Joškom ćaletom, Kreši-mirom Magdićem, Živkom Ključe, Ivi-com Kalebom, Markom Rogošićem, mladim Vedranom Bonačićem, Vic-kom Dragojevićem i, napokon, Jadra-nom Jeićem — nego i vrijedni melo-grafski opis sadržaja, odnosno porije-kla koje je ispisano uz svaku pjesmu, što u konačnici svakom vlasniku nosača zvuka omo-gućuje još intimniji odnos s glazbom koju sluša. Rijet-ka je to prilika i nemali trud i članica klape i obrađiva-ča koji su, izašavši u susret mladim pjevačicama, na poseban način verificirali njihovu vrijednost.

Službeno predstavljanje albuma Došlo vrime održa-no je ovoga ljeta na omiškom Festivalu te u listopadu u zagrebačkom Novinarskom domu.

Razni autori i izvođači

Lijepa naša domovino Croatia Records

Klapa Dišpet

Došlo vrime Croatia Records

60

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

P r v i i d r u g i b o x – s e t s g o t o v o s v i m i z v o r n i m a l b u m i m a J o s i p e L i s a c

Kolekcija za sva vremenaDva box–seta iz serijala Original Album Collection donosi 12 njezinih albuma i donekle se razlikuje od Antologije od osam CD–ova objavljene prije 20 godina

Piše: Bojan Mušćet

P remda je Josipa Lisac posljednji studijski al-bum Živim po svome objavila prije osam go-dina, podsjećanje na njezinu karijeru raznih

reizdanjima svakako je hvalevrijedan koncept Croatia Recordsa. Stvaralaš-tvo Josipe Lisac od prvih singlova do danas pripada samom vrhu hrvatske popularne glazbe, a vremenski odmaci pokazuju kako neki njezini radovi mož-da i nisu bili percipirani na odgovarajući

način u doba kad su inicijalno objelo-danjeni.

Remek–djelo, njezin nastupni album Dnevnik jedne ljubavi nekoliko puta je reizdan, čak dvaput na vinilu s etiketom Croatia Recordsa, no i ostali albumi za-vređuju punu pozornost.

Svi Josipini albumi

Dva box–seta iz serijala Original Album Collection donose dvanaest njezinih al-buma i donekle se razlikuju od Antolo-gije od osam CD–ova objavljene prije dvadeset godina.

Josipa Lisac objavila je od 1973. deset studijskih albuma. Originalna kolekcija albuma sve ih je objedinila, osim albu-

ma božićnih pjesama Čestit Božić koji se, pak, nalazi na Antologiji. Kolekcija sadrži i album Live in Lap te dvije kom-pilacije: Balade i Najveći uspjesi, zbir-ku singlova inicijalno objavljenu 1974. godine. Ta je kompilacija objavljena i u sklopu Antologije, ali sa sedam pjesa-ma više, pa se prigodno nazvala Naj-veći uspjesi ‘67/’93. Antologija sadrži još i CD sa snimkama iz rock–opere Gubec–beg.

Dvije kolekcije podijeljene su krono-loški. Prva obuhvaća pjesme od 1973. do 1982., a druga od 1983. do 2009. godine.

I jedno i drugo izdanje pokazuju, za-pravo, kako je Josipa Lisac minuciozno sni-mala skladbe, tako da je gotovo svaki album rađen na drukčiji način, a konstante su njezin izvanserijski glas te au-torstvo i produkcija nje-zina životnog suputni-ka Karla Metikoša.

Dnevnik jedne ljubavi prvi je pravi koncep-tualni album na ovim prostorima i sigurno ponajbolje ostvare-nje Josipe Lisac koje snažno i emotivno dje-luje i danas. Deset pje-sama o ljubavi otkriva pun potencijal pjeva-čice koja je dotad na-redala nisku hitova, no da je snimila samo Dnevnik jedne ljubavi, sigurno bi ostavila ne-izbrisiv trag u hrvatskoj popularnoj glazbi.

Josipa Lisac ili Josephine Fox

Uspješnice sa singlo-va objavljene su na kompilaciji Najveći uspjesi, a osim Karla Metikoša potpisu-ju ih Arsen Dedić, Zdenko Runjić, Ma-rio Bogliuni i drugi. Svih deset pjesama izvedeno je na raznim festivalima: Opa-tijskom, Splitskom i Zagrebačkom, kao i na natječajima za Eurosong.

Kad je već krenula putem objavljivanja singlova s festivalskih nastupa na jed-noj strani i albuma koji instantno posta-ju evergeeni, očekivalo se da će treći album biti realiziran na jedan ili drugi način. No Karlo Metikoš i Josipa Lisac sve su iznenadili: objavljen je album Jo-sipa Lisac & B.P. Convention Big Band International na kojem su prepjevi izvr-sno odabranih pjesama Beatlesa, Ste-vieja Wondera, Billa Withersa i drugih. Na albumi sudjeluju velikani svjetskog jazza: Ernie Wilkins, Clark Terry, Jo-hnny Basso i drugi, a album je drugi diskografski dragulj u njezinoj kolekciji.

Zahvaljujući međunarodnim kontakti-ma, Josipa Lisac otisnula se u Ame-

riku i nakon tri godine objavila album Made in U.S.A. sa skladba-ma američkih autora, uključujući dva prepje-va Vana Morrissona — Crazy Love i Moon-dance. Kao Josephine Fox snimila je identičan album i na engleskom jeziku, a aranžmane potpisuje Ira Newborn koji je u osamde-setima radio na so-undtrackovima mno-gih filmskih hitova.

Početak osamdesetih značio je potpuni po-vratak na scenu, i to prilično trijumfalno, s evergreenom Magla s hit–albuma Hir, hir, hir. Taj i sljedeći album Li-sica realizirao je tercet koji stoji i iza Dnevnika jedne ljubavi — Kar-lo Metikoš, Ivica Kra-jač i Brane Lambert Živković.

Drugi dio kolekcije po-činje albumom Hoću samo tebe, objavlje-

nom 1983.; sve teksto-ve potpisuje Alka Vuica, a aranžman-ski rad prepušten je njezinu pratećem bendu Karamela. Na taj način sklad-be su dobile na zvuku koji Josipa Li-sac ima uživo, a stilski se sve naslonilo na američki adult oriented rock, odno-sno na rock za ugodno starenje, kako

je to efektno preveo i prilagodio Dražen Vrdoljak.

Pun pogodak

Album Boginja iz 1987. posljednje je cjelovito studijsko ostvarenje na kojem je za života autorski participirao Karlo Metikoš, i to s hitom Danas sam luda te skladbom Možda sam se zaljubila. Glavni skladatelj je Krešimir Klemenčić koji potpisuje i produkciju, a u sviračkoj postavi su članovi skupina Srebrna kri-la, Neki to vole vruće, Ljubimci žena i drugih. S albuma su upamćeni i hitovi Dobre vibracije, Kraljica divljine te Gdje Dunav ljubi nebo.

Ta skladba nalazi se i na kompilaciji Ba-lade, objavljenoj iste godine, a najpo-znatija skladba Ja bolujem Karla Meti-koša snimljena za festival MESAM ‘87. jedina je nova pjesma.

Izvrsni »mali« koncerti u zagrebačkom Lapu 12. i 13. svibnja 1991. otkrili su novo lice Josipe Lisac. Koliko se sje-ćam (bio sam na jednom od njih), bio je to vrhunski klupski nastup, s puno emocija i besprijekorne svirke. Josi-pa je bila neopterećena, izvodile su se obrade i originali, a sažeta verzija s de-set pjesama objavljena je na izvrsnom live albumu Live in Lap koji je produci-rao Karlo Metikoš uoči prerane smrti.

Trinaest godina nakon posljednjega studijskog albuma Josipa Lisac obja-vila je album Život sa skladbama Kar-la Metikoša na stihove Ivice Krajača i u produkciji Brane Živkovića. Zanimljivo je da album uključuje i dva remiksa koji potpisuje E–Base.

Njezin posljednji album Živim po svo-me nastao je u produkciji Elvisa Stani-ća. Pokazuje još jednu vokalnu dimen-ziju Josipe Lisac, posve drukčiju od do-sadašnjih. Donekle u jazz world maniri, dokazuje kako Josipa Lisac svaki ma-terijal može uspješno prilagoditi boji, izražaju i intenzitetu svojega glasa.

Gotovo sve nijanse Josipe Lisac uspješno se mogu apsolvirati na nave-dena dva box–seta, no sigurno je da bi i box–set samo s njezinim live albumima bio pun pogodak.

Josipa Lisac objavila je od 1973. deset studijskih

albuma koje sve sadrži Originalna kolekcija albuma, osim zbirke božićnih pjesama Čestit Božić koja se, pak, nalazi na Antologiji

Josipa Lisac

Original Album Collection Vol. 1 i 2Croatia Records

61

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

D v a n a e s t i a l b u m u 4 0 g o d i n a k a r i j e r e Ž e l j k a B e b e k a d o n o s i k o l o p l e t r a z n o r o d n i h s t i l o v a

Istodobno raspukli, a tako stameni glas u pjesmama Branimira MihaljevićaOd kafanskih napitnica i tamburaških veselica preko nježnoga, fino iznijansiranoga baladnog materijala do skladbe kakva bi se nesmetano mogla naći upravo na repertoaru Bijelog dugmeta iz razdoblja kad je Bebek bio vodeći vokal

Piše: Bojan Mušćet

P rije gotovo tri go-dine Željko Bebek rekapitulirao je svoju 40 godina dugu pjevačku karijeru box–se-

tom Antologija koji je potvrdio da se njegov dobar glas daleko čuje, i to na četiri CD–a. Prvi je sadržavao snimke gdje je bio u ulozi pjevača Bijelog dugmeta, drugi i treći su njegove solo–uspješnice, a četvrti je dokumentirao raznorodne su-radnje, od Zane do Halida Bešlića. Izvrsni promotivni koncerti publiku su još jedanput uvje-rili kako pred njima stoji izvanserijski pjevač kojem su go-dine samo pomogle da još bolje pilotira svojim istodobno krhkim i snažnim glasom, odnosno istovremeno ras-puklim, a tako sta-menim.

U međuvremenu je Goran Bregović napravio još jednu reminiscenciju na Bijelo dugme, uz vokalni doprinos Tife i Alena Islamo-vića. Unatoč trudu i invenciji, ipak je to bilo daleko od koncerata 1995., kad su u Zagrebu, Beogradu i Sara-jevu nastupali i Zoran Redžić, Vlado Pravdić te pjevač koji je navedenom vokalnom duetu bio nesumnjiv uzor — Željko Bebek.

Nakon svih onih godina bez Bijelog dugmeta, Bebek je napravio res-pektabilnu karijeru, pomirio se sa svojim (ne)statusom u našem naj-većem bendu, pa čak izvodio i pje-smu benda koju nije originalno sni-mio — Ružica si bila, sada više nisi.

Njegov dvanaesti solo–album u go-tovo 40 godina Ono nešto naše do-

nosi koloplet raznorodnih stilova ko-jima je Bebek krstario u tom razdo-blju, od kafanskih napitnica i tambu-raških veselica preko nježnoga, fino iznijansiranoga baladnog materijala do skladbe kakva bi se nesmeta-no mogla naći upravo u repertoaru Bijelog dugmeta iz razdoblja kad je Bebek bio vodeći vokal. Upravo to je ono što se od Željka Bebeka već dugo očekivalo i sad je pred sluša-teljima, i njegovim dugogodišnjim fanovima i onima koji cijene njegovo rokersko naslijeđe.

Pjesma Blues za tebe (ti imaš sve) nije, doduše, na liniji inicijalnih bluzerskih pjesama Bijelog dugmeta — Ove ću noći naći blu-es i Blues za moju bivšu dragu, više je soul obojen duhač-kim linijom, no riječ je o jednoj od po-najboljih pjesama iz njegova repertoara i svakako najboljoj na ovom albumu. Isti-če se i duet s Olive-rom Dragojevićem u pjesmi Ako voliš ovu ženu, a zanimljivo je da bi i pjesma Lju-bav ko iz pjesme sa-vršeno odgovarala

Oliverovu repertoaru.

Većinu pjesama napisao je Branimir Mihaljević koji je i produkcijski uobli-čio materijal koji je nastajao dvije go-dine. Očito, to je igra na sigurno, al-bum zahvaća sve koji vole stilove u koje je Bebek uranjao, no najvažniji je pritom njegov bezvremenski glas koji i u 72. godini djeluje iznimno moćno. Očito je da je na njemu Želj-ko Bebek posve opušten i uživa u snimanju. Jer, kao što kruži legen-da o Oliveru da bi bez greške mo-gao otpjevati telefonski imenik i da bi to zvučalo dobro i melodiozno, tako bi i Željko Bebek mogao otpje-vati Zakon o radu (s izmjenama i do-punama). I to bi djelovalo uzbudljivo i pjevno.

A n t o l o g i j a P a r n o g v a l j k a s č e t i r i C D – a o b j e d i n j u j e n j i h o v e z l a t n e t r e n u t k e

Album u povodu 40 diskografskih godinaParni valjak već je 42 godine dio glazbene svakidašnjice ne samo u Hrvatskoj nego očito i daleko izvan njezinih granica

Piše: Bojan Mušćet

P arni valjak napokon je dobio antologiju kakvu zaslužuje — jedinstveni box–set s četiri CD–a koji objedinjava gotovo sve njihove zlatne trenutke.

Nedostaju, doduše, skladbe s prva dva albuma objavljena za PGP RTB i Jugoton (dakle i Prevela me mala žednog preko vode te Lutka za bal), ali zato kolekcija na svakom disku sadrži po jednu novu pje-smu: Za malo nježnosti, Samo ti (Norma Belle), Prolazi sve (zar ne?) i Opet se smi-jem.

Dosad se sveobuhvatni rad Parnog valjka mogao proučiti na dvije kompilacije pod zajedničkim nazivom Koncentrat — prvu s pjesmama od 1977. do 1983. objavio je Hit Records. Posrijedi su snimke koje je Parni valjak uglavnom objavio za disko-grafsku kuću Suzy. Croatia Records obja-vio je drugi dio kompilacije na dvostrukom disku, a kompilacija obuhvaća razdoblje do 2005. kad je bend odlučio prestati s radom.

Antologija koju su sastavili Nikolina Maza-lin i Lujo Parežanin zamišljena je na drugi način, ne kao best of ili greatest hits kom-pilacija, nego kao iskazivanje svestranosti benda. Tako je box–set podijeljen na četiri dijela: Baladerstvo, Iskoraci, Rockologija i Popistika. To znači da kolekcija ne sadr-ži veliki hit benda Samo ona zna, ali zato drugi disk Iskoraci pokazuje vrlo zanimljiv izbor pjesama koje gotovo nikad nisu us-pijevale doći među favorite publike (unatoč željama benda, npr. Kaži ja! i Sai Baba Blu-es koji su objavili na singlu). Osim toga, an-tologija sadrži i dvanaest pjesama koje je bend snimio nakon ponovnog okupljanja 2009. godine, koje su uglavnom objavlje-ne na albumu Nema predaje, odnosno na promo–albumu Stvarno nestvarno.

Antologija je objavljena u povodu 40 dis-kografskih godina Parnog valjka. Bend je nastao 1975. na razvalinama Grupe 220, a prvi singl Tako prođe tko ne pazi kad ga parni valjak zgazi i album Dođite na show objavili su 1976.

Počeli su s tada popularnom boogie glaz-bom, no tek je treći album Ulične tuče objavljen 1979. bendu priskrbio zaslužen status velikana rock–glazbe; pjesma Stra-nica dnevnika postala je instantni evergre-

en. Bend je tada vrludao kroz razne stilo-ve, no rock–balade su ono što im je ponaj-više osiguravalo popularnost. Parni valjak imao je u osamdesetima i brojne pop–hi-tove (Neda, Kao ti, Uhvati ritam, Gledam je dok spava...) pa popularnost Parni va-ljak duguje i tome. No snaga benda i stva-ralaštva Huseina Hasanefendića defini-tivno je u čvrstim, ponekad i himničnim rock–skladbama koje su obilježile doma-ću rock–glazbu.

Upravo zato treći CD Rockologija najbo-lje odražava tu diskografsku postojanost u četiri desetljeća.

Premda je posrijedi najopsežnija kompi-lacija Parnog valjka, četiri CD–a ipak su premali format za sve ono što je bend po-stigao: od pjesama Johnnyja Štulića u re-pertoaru benda (Jablan i Kad Miki kaže da se boji) do pjesama Lju-bav je droga i To sam stvarno ja objavljenih samo na promo–albu-mu Stvarno nestvarno. Jednostavno, u četiri desetljeća karijere Parni valjak je toliko toga za-nimljivoga snimio da su urednici izdanja zacije-lo bili na mukama pri odabiru. Priču o Par-nom valjku napisali su Siniša Škarica, Zlatko Gall i poljski glazbenik Grzegorz Brzozowicz iz benda Yugopolis koji je otkrio kako je sni-mljen album s prepjevi-ma Parnog valjka (Wa-lec parowy) na polj-skom jeziku. Pjesma Miasto budzi sie (Za-stave) u kojoj gostuje i Aki Rahimovski postao je pravi hit u Poljskoj.

Ova antologija ima još mnogo priča, a sva-ki slušatelj onu auten-tičnu, koja se stvarala kad bi se susreo s nekom pjesmom u određenom životnom razdoblju; sigurno će ga podsjetiti na neku ugodnu uspomenu. Jednostavno, Parni valjak već je 42 godine dio glazbene sva-kidašnjice ne samo u Hrvatskoj nego oči-to i daleko izvan njezinih granica. Sasvim sigurno, posrijedi je njezin bitan dio. Anto-logija je odgovor zašto je tako.

Željko Bebek

Ono nešto naše Croatia Records

Parni valjak

Antologija Croatia Records

62

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

Album My Buddy Moose rednim brojem u naslovu slijedi primjere Led Zeppelina, Stranglersa i Cypress Hilla

Stilski u američkom prerijskom korpusuPjesme na engleskom jeziku između americane, alt–countryja i indie–rocka

Piše: Bojan Mušćet

Č etvrti album riječkog kvarteta My Buddy Moo-se dijeli ime s ostvarenjima i kompilacijama Led Zeppelina, Stranglersa, Cypress Hilla i drugih izvođača, no stilski, bend ostaje u američkom prerijskom korpusu između americane, alt–co-untryja i indie–rocka.

I dalje se izražavaju na engleskom jeziku. Skladbe Luke Benčića dorađenije su, stamenije i stilski razigranije, no album je lišen onoga eksplozivnog adrenalina njegova prethodnika Shine! Shine! Shine!

Zapravo, na ovom albumu Benčić je sintetizirao ono najbolje što je bend iskazao u trinaest godina karijere i na dosadašnja tri albuma u kolekciji skladbi koja umnogome nadilazi većinu onoga što se može čuti u recentnoj hrvatskoj produkciji.

Izvrstan album koji s osnovnim nizom instru-menata (uz prigodni dodatak mandoline, kla-vijatura i usne harmonike) postiže prilično zvu-kovno prostranstvo uz emotivno poentiranje, produkcijski je tek pragmatično uobličen. Pro-dukciju potpisuju Matej Zec i Matthew Emer-son Brown koji je radio s mnogim izvođačima, od Lucinde Williams do Walkaboutsa, no ona je tu tek da istakne autorstvo Luke Benčića i instrumentalnu kompetenciju članova benda. Emerson Brown je, zapravo, miksao album dopisnim putem, a ono što razlikuje, na pri-mjer, ovaj album od prethodnog je činjenica da je Chris Eckman na albumu Shine! Shine! Shine! efektnije tretirao Benčićev vokal.

Nadilazeći kuriozitet

My Buddy Moose i na ovom albumu ne ostaju bez skladbi koje bi im mogle priuštiti i nešto ko-mercijalniji iskorak, prije svega u pjesmama My People i Waiting, gdje gostuje Ivana Smolović

iz beogradskog benda On Tour, no prije će se to dogoditi u nekom inozemnom eteru negoli u hrvatskim elektro-ničkim mainstream medijima. Nakon trinaest godina i četiri hvalje-na albuma My Buddy Moose sigurno više nije alternativni bend, no kvaliteta diskografskih izdanja očito nije onaj zamašnjak koji bi ga mogao odvojiti od tog statusa.

Ipak, serijal od četiri izvrsna albuma ima rijetko koji izvođač na ovim prostorima, a ako je taj serijal još otpjevan na engleskom jeziku, onda je očito da je My Buddy Moose vrlo snažan kvalitativni po-tencijal za veće međunarodne uspjehe. Činjenica da ih je M. Ward ad hoc prihvatio kao svoj prateći bend na festivalu SuperUho, kao i da Luka Benčić gostuje na drugom albumu The Strangea (Bambi Molesters + Chris Eckman) govori u prilog činjenici da bi njihov po-tencijal napokon mogao nadići status kurioziteta, odnosno jedno-kratne predstave za prijatelje i poklonike.

A osim toga — indikativno — uz albume još dvaju riječkih ben-dova, Moskve i Jonathana, album IV sasvim je sigurno jedan od ponajboljih ovogodišnjih albuma ne samo hrvatske nego i regio-nalne scene.

H r v a t s k i a v a n g a r d n i p o s t p a n k s a s t a v i z Z a g r e b a o b j a v i o p r v i s l u ž b e n i a l b u m E t h e r , u ž i v o

Ubojite Trobecove krušne pećiAlbum je uživo snimljen u splitskom Domu mladih, popularnoj Kocki, 30. siječnja 2015., a ovjenčan je zvukom koji do prodora vokala još i može privući ljubitelje blue eyed funka osamdesetih, iako je gitara doživjela potpuno atonalni tretman

Piše: Vid Jeraj

P regled autorskih bendova koji sviraju postavangardnu glaz-bu u popularnoj i neakadem-skoj sferi, odnosno tzv. avangardu iz

žablje perspektive, nastavlja-mo portretom klupske atrakci-je Trobecove krušne peći koja je objavila prvo službeno izda-nje Ether, uživo tek ove godine — LP sa sedam, odnosno CD s trinaest autorskih skladbi za požeško–zagrebačkog izda-vača Dirty Old Label. Osno-vani još 1981. godine, bitno su obilježili cijelu dekadu beskompromisnim zvukom koji su zadržali do danas. Album iz 1985. godine, koji je producirao Borut Činč iz slovenske grupe Buldožer, nijedan tad postojeći izdavač nije htio objaviti. Izdan je tek 1992. godine (Kekere Aquarium, audiokaseta), a kao memorijalno LP i CD izdanje S mukom žvaču trubadurov vrat tek 2013., s kuferom živih snimki iz osamdese-tih. Danas je to klasik koji upućuje na to da je zagrebačka scena uz odjeke new wavea imala i svoja grananja unutar postpanka, koketirajući jasno s tzv. No–Waveom koji je u New Yorku mapirao engleski producent i skladatelj Brian Eno.

Ime po ubojici

Bend Trobecove krušne peći je crni humor i apsurd prisutan u jugoslavenskoj popularnoj kulturi i pučkoj predaji podigao koji stupanj više, odlukom grupice zagrebačkih studenata da se nazovu prema prvom serijskom uboji-ci naših dana, pekaru iz Škofje Loke. Iako tih i takvih imena bendova u svijetu ima na baca-nje, bend koji otpočetka djeluje i nastupa na hrvatskom jeziku, stvorio je tenziju koja je nji-hovu promociju odrađivala i kad bi im revno-sni djelatnici organa reda trgali već zalijepljene plakate sa zidova. Za autorsku sublimaciju od-govorna je petorka: Darko Begić Bega (vokal, lirika), Mario Barišin Bara (električna bas–gita-

ra, aranžmani), Gordan Dorvak (bubnjevi), Da-mir Kafka Capri (tenor–saksofon) i Ivica Vinski (električna gitara), a ima nepatvoreni scenski mojo. Prva faza djelovanja prestaje 1987. Bend se razgranao u Brujače i Alpskog rudara, dok je žanrovski raspon vanjskih suradnji sezao od

Haustora i Cul–De Sac do Neki to vole vruće i Gibonnija. Uoči ponovnog okupljanja, 2006. godine snimaju album kao Viva Glorio koji će miksati Andy Gill, gitarist engleskog sastava Gang of Four, producent pr-vijenca Red Hot Chili Pepper-sa i drugih. U bendu je gitaru svirao Ivica Dorvak, inače član prve postave Trobecovih kruš-nih peći.

Nastupi izvan etera

U razgovoru objavljenom iste godine, Gill je porazgovarao s »dekanom« alternativne sce-ne, Jurjem Šiftarom, koji ga je pitao na čemu se temelji zvučna estetika postpanka, pri čemu je Šiftar pribjegao usporedbi sa zvukom Erica Claptona. »U klasičnom rocku, na primjer kod Erica Claptona, imate piramidu zvuka: u dubi-ni su bubnjevi, iznad njih bas, zatim klavijature ili što već, na to još gitara i na vrhu je vokal. Mi smo zvuk postavili drukčije, pri čemu je doista utjecao i dub reggae: svaki instrument djeluje na ravnopravnoj razini« (Andy pritom rukama naznačuje ravnine koje se pomiču usporedno — op. aut.) »pa tako i bubnjevi, recimo, ima-ju apsolutno jednaku važnost kao i vokal. To je bilo osnovno«, citiramo prema portalu Tera-pija Net.

U Vjesniku je svojevremeno objavljen traktat preko cijele stranice, kako to da je došlo vrije-me da se bendovi nazivaju po ubojicama. Su-stav se bojao ideološkog utjecaja na omladinu, sjetimo se Sokratova krimena, »da kvari mla-dež«, jer su uz studente osnivači bili i srednjoš-kolci. Članovi su se počeli okupljati na proba-ma grupe SexA koja je imala poseban status na sceni, počevši od toga da su članovi stu-dirali na Arhitektonskom fakultetu. Bend je ko-ketirao s temama koje sustav nije mogao pro-

My Buddy Moose

IV Dancing Bear

Trobecove krušne peći

Ether, uživo (LP i CD) Dirty Old Label

63

BR

OJ

205,

LIS

TOPA

D 2

017.

žvakati niti ih na pravilan način shvati-ti, poput pjesme o smrti Envera Hoxhe, osnivača moderne albanske države. Iako ih nisu emitirali na radiju, bend je nastupao na manifestacijama poput Yu Rock Alternativa, zagrebačkom Muzič-kom biennalu, Pozdravima Zagreb — Beograd, kao i po slovenskim klubo-vima — u Mariboru, Ljubljani i Kopru.

Zabranjene pjesme

Posebni je timbar sastavu dao i tenor–saksofon Damira Kafke Caprija koji je u sastav ušao s renomeom člana Ku-gla glumišta i grupe Haustor, nezaobi-lazne face zagrebačke novovalne sce-ne. Očita inspiriranost kolektivizmom i duhovnošću pijanista, skladatelja, mi-stika i vođe orkestra Hermanna »Sun Ra« Blounta, prenesena preko senzibi-

liteta britanskih i američkih avangardnih rock–bendova u provokativnom dolic-kavanju s Begićevim vokalom, postigla je savršen spoj. Sjetimo se kontrover-zne pjesme Armija čiji tekst nije ništa drugo doli nabrajanje zemljopisnih poj-mova oko kojih Kafkino palucanje arti-kulira zaokruženim tonom sve do kre-šenda završnim stihom čuva naša ar-mija za kojim slijedi stilizirani solo saz-dan na alikvotama i politonalnosti. Tre-ba li reći da je pjesma bila zabranjivana, a bend dobio status onih koji diraju u svetinje...

A kako zvuči sam album, dakle, prvo službeno izdanje Trobecovih krušnih peći? Snimljen uživo u splitskom Domu mladih, popularnoj Kocki, 30. siječnja 2015., ovjenčan je zvukom koji do pro-dora vokala još i može privući ljubite-lje blue eyed funka osamdesetih, iako

je gitara doživjela potpuno atonalni tre-tman. Prisjetimo se da se bend u rani-jim fazama pojavljivao i s trubačem i or-guljašem, no Begina pikado–lirika po-složena s Dorvakovim rubatom od za-tiljka niz kralježnicu artikulira erogenu zonu. Sutrašnji bi klasici mogli biti na-slovi Pali mi se sjeme, Moj slučaj i Đavo je bio vruć, ako ni zbog čega drugoga a onda zbog poetičnosti idioma, dok će stihovi Na granicu privatnog i jav-nog stigli su putnici / Mišlju, riječju, dje-lom i pohotom bez sumnje načeti ža-blje krakove laži koja nam se nameće kao šarolika stvarnost. Uglato struktu-riran avangardni rock podložen funkom masnim poput kulena »made in Croa-tia« ponovno je na gramofonu. Ne do-pustimo da ostane nečuven do trećeg pokušaja.

IZDAVAČI Hrvat sko društvo skladate lja,

Zagreb, Berislavićeva 9,

Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5

ZA IZDAVAČE Antun Tomislav Šaban

Mirjana Matić

UREDNIŠTVO Darko BakićJosip Radić

Milan Majerović–StilinovićEta Kočić

Jana Haluza (glavna urednica)

LEKTURA Rosanda Tometić

GRAFIČKO OBLIKOVANJE Luka Gusić

TISAK Studio Flyer,

Aleja Seljačke bune 7a 10090 Zagreb

e–mail: cantus@cantus.hrcijena: 22 kune

(za članove HDS–a besplatno) ISSN 1330–4747

CJENIK OGLASA ZA CANTUS

1/1 CIJELA STRANICA 6.000 kn

1/2 STRANICE 3.000 kn

1/3 STRANICE 2.000 kn

1/4 STRANICE 1.500 kn

Cijene oglasa izražene su bez PDV–a

i ne uključuju dizajn oglasa.

Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene. Sva pitanja o smještaju oglasa,

uputiti na cantus@cantus.hr

Trobecove krušne peći osnovani su 1981. godine. Bitno su obilježili cijelo desetljeće beskompromisnim zvukom koji su zadržali do danas

IZTO

K VI

DM

AR

64

međunarodnaautorskakreativnakonferencijamsu 23-24{11}2017 — zagreb

postati i ostati:je kljuc uspjeha!

www.makk.hr

pokrovitelji

MAKK 2017 oglas Cantus 240x280.indd 1 05/10/17 14:50