GRAFIČKA INDUSTRIJA

Tehnologija1. nauka o načinima prerade sirovine u gotove proizvode, Klaić2. sveobuhvatna znanost o isprepletenosti tehnike, gospodarstva i društva (definicija opće tehnologije), J. Beckmann,3. nauka ili skup znanja i vještina o fizikalnim, kemijskim ili drugim postupcima obrade ili prerade sirovina, poluprerađevina i prerađevina u proizvodnji; također skup samih tih procesa

Informacijska tehnologija- sprega mikroelektronike, računalne tehnologije i telekomunikacija- omogućuje prihvat, pohranjivanje, prijenos, i jednostavna upotreba svih vrsta informacija- pojava informacijske tehnologije – Gutenbergovo otkriće- koncentracija znanja i timski rad – pretpostavka brzog razvoja IT- primjena izazvala ogromne promjene u strukturi pojedinih društvenih zajednica – način proizvodnje, ključnom pokretaču proizvodnje, tehnologiji, strateški resurs, kadrovski profil, princip razvoja, metodologija rješavanja problema, vremenska orijentacija.

Grafička tehnologija- spada u skupinu informacijskih tehnologija- znanost o preradi informacije

Razvoj računarske industrije je najveći tamo gdje je ona povezana s tiskarstvom. Nema načina da se ostane po strani i zato je potrebna kooperacija te dvije velike industrije da se dobiju što bolji rezultati. Sobotka

Usporedba tipičnih društvenih zajednica s aspekta Postindustrijskog tipa društva – informacijsko društvo

- ključni pokretač proizvodnje – INFORMACIJA – sustavi za obradu i prijenos informacija- strateški resurs – ZNANJE- Tehnologija – INTELEKTUALNA- Kadrovski profil – ZNANSTVENIK, SPECIJALIST- Metodologija rješ. problema – MODELI SIMULACIJE, EKSPERTNI SUSTAVI, SUST. ZA PODR. ODLUČIVANJU,

INTELIGENTNI INFORM. SUSTAVI- Ključni princip razvoja – KODIFIKACIJA TEORIJSKOG ZNANJA

Društva su se oduvijek bavila sakupljanjem i pretraživanjem informacija kroz tisuću godina.

Na temelju izvatka iz knjige “The timetables of science” , A. Hellemans i B. Bunch, navode se neka od najznačajnijih otkrića za prijenos informacija:24% od navedenih otkrića ima direktnu primjenu u grafičkoj tehnologiji50% ima indirektnu primjenu u grafičkoj tehnologiji

Većina otkrića direktno primijenjenih u grafičkoj struci je grupirana u ranijem razdoblju, a u kasnijem razdoblju su grupirana otkrića, uglavnom računalske industrije indirektno primijenjena u grafičkoj struci.

GRAFIČKA INDUSTRIJA

Grafička industrija je prerađivačka industrija. Osnovna informacija koju prerađuje jest informacija, a prerađivački proces specifičan je proces umnožavanja teksta i slike – proces što ga po tradiciji jednostavno nazivamo – tisak.

Informacija nije ni materija ni energija. Pod informacijom razumijevamo dijalektičko jedinstvo sadržaja (misaona vrijednost) i forme (materijalna egzistencija informacije). Informacija kao objekt komunikacije treba kod primatelja izazvati neko djelovanje (spoznaju, akciju) to se može shvatiti kao informacijska veza u kibernetskom smislu.

Grafička industrija preuzima ulogu komunikacijskog kanala, a takva indirektna komuniciranja prisutna kod telekomunikacijske tehnike, mogu se prenijeti na područje grafičke tehnologije.

Za prenošenje informacije potrebna je odgovarajuća supstanca da služi kao nositelj informacije. Materijalna priroda te supstance je nebitna, ali su iz praktičnih razloga to najčešće papir i boja. Među grafičkim proizvodima novine su najpoznatiji i najcjenjeniji nositelj informacija. Ne treba posebno dokazivati da kupujući novine kupujemo obavijesti, a ne papir i boju.

Grafičkoj komunikaciji mogu se pripisati dva aspekta: verbalni i vizualni. Grafičkom oblikovanju (dizajnu) pripada zadatak da objedini verbalne i vizualne elemente u funkcionalnu cjelinu grafičkog komuniciranja.

Grafička industrija u osnovi obuhvaća:

tiskarsku,

izdavačku i

novinsku djelatnost,

pri čemu su novinska i izdavačka djelatnost najneposrednije povezane s tiskarskom djelatnošću i s njom su u potpuno komplementarnom odnosu, što znači da one predstavljaju ingredijenciju jedinstvene reprodukcione cjeline.

GRAFIČKI PROIZVODDefiniran kao proizvod koji je potpuno ili djelomično namijenjen

informiranju, a proizveden je grafičkim tehnikama, grafičkim bojama i na grafičkim podlogama.

Grafičke tehnike su sve tehnike tiska kategorizirane u visoki, duboki, plošni i propusni tisak, kao i svi proizvodi i poluproizvodi iz grafičke pripreme (filmovi-fotoliti, slog, ...)

Grafičke boje su posebne i specijalizirane u analogiji pojedinačnih tehnika tiska, - boja za knjigotisak (visoki tisak), boja za bakrotisak (duboki tisak), itd, ali su specijalizirane i za pojedine tiskovne podloge, - sito boja (propusni tisak) za papir, sito boja za plastiku, ali su i specijalizirane u okviru zahtjeva ambalaže, - tisak ambalaže za prehrambene proizvode itd.

Grafičke podloge su različite vrste papira, celofana, ljepenki, laminata, itd.

Nomenklatura grafičkih proizvoda prema klasifikaciji Državnog zavoda za statistiku:

1. Novine, časopisi, ..

2. Knjige i brošure, ..

3. Jednobojni agitacioni i reklamni tisak

4. Jednobojni obrasci i trgovačke knjige

5. Višebojni agitacioni i reklamni tisak

6. Višebojni obrasci i trgovačke knjige

7. Školske i slične bilježnice

8. Jednobojni tiskani omotni papir

9. Ostali jednobojni tiskani proizvodi

10. Ostali višebojni tiskani proizvodi

GRAFIČKA PROIZVODNJAGrafička se proizvodnja dijeli na tri glavne faze: PRIPREMU, TISAK I

DORADU. To je tradicionalna podjela u grafičkoj industriji radi odvojenih zanatskih, proizvodnih i stručnih vještina i znanja po fazama i karakteru rada.

Priprema (pre-press) obuhvaća sve radne postupke oko izrade tiskovne forme.

Tisak je specifičan proces umnožavanja (industrijske reprodukcije), u kojem nastaje veći broj identičnih proizvoda (otisaka ili primjeraka).

Dorada je završna proizvodnja (finalizacija) u kojoj grafički proizvod dobiva svoj konačni oblik. Otisnuti arci se savijaju, sabiru i šivanjem spajaju u knjižni blok; na kraju se obrađeni knjižni blok spaja s knjižnim koricama.

GRAFIČKI DIZAJN – OBLIKOVANJE

Objedinjuje autorov sadržaj i izdavačke zahtjeve u novu cjelinu posredovanu tehnikom – u grafički proizvod.

Zahtjevi autora i izdavača – globalno određeni

Dizajner osmišljava novu cjelinu kombinacijom strukturalnih elemenata grafičkog medija (pismo, slika, papir) i izborom grafičke tehnologije

Kompetencija u procesu pripreme i dizajniranja – osjetljivi, moguće nesuglasice na stručnom polju vizualnog oblikovanja – usklađenost optičkih težina dodavanjem ili oduzimanjem nekog elementa strukture, MOGUĆE INTERVENCIJEU procesu grafičke pripreme dizajnira se izvorni sadržaj

Proizvodnja – nespojiva je stalna intervencija dizajnera, radi prirode tehničkog procesa

Kao datum postanka tiskarstva neprijeporno vrijedi 1450. godina u kojoj je Johannes Gutenberg u Mainzu završio tisak svoje Biblije s 42 retka.

Gutenberg nije “izumio” tiskarski stroj, kako se to sasvim općenito i pogrešno, ali vrlo često piše. Gutenberg je uveo tehniku izrade pomičnih, olovnih slova, namijenjenih višekratnoj upotrebi, a zatim je vinarsku (papirničarsku) prešu prilagodio potrebama tiska, dodavši joj preklopni okvir s elastičnom navlakom (timpan), te maskom i punkturama.

Gutenberg je po prirodi stvari bio i prvi izdavač (u modernom smislu), jer se uz pojam knjigotiska nužno javlja i pojam naklade; a to znači da se knjiga ne može prodavati dok nije otisnut i posljednji njezin arak.

Nećemo pogriješiti tvrdnjom da majstor Gutenberg nije bio samo knjižni umjetnik, nego u isto vrijeme genijalni tehničar, izumitelj i poslovni čovjek, jednom riječju: prvi informatičar svijeta.

Povijesni razvoj tiskarstva u svijetu i

Hrvatskoj

Razvoj i stanje tiskarstva i grafičke djelatnosti indirektno se može promatrati kroz razvoj sustava za edukaciju stručnjaka tiskarske i grafičke djelatnosti, jer znanje je oduvijek bilo jednim od osnovnih preduvjeta u napretku neke struke, a većina znanja stječe se putem obrazovnog sustava. Stoga je moguće reći da bez kvalitetnog sustava edukacije nema ni pravog razvoja bilo koje struke.

Pod tiskarstvom u užem tehničkom smislu podrazumijevamo vještinu tiskanja, odnosno tiskarski zanat. U širem smislu to su raznovrsni procesi i tehnički postupci umnožavanja teksta i slike. Na tiskovnu formu nanosi se boja, koja se zatim (ovisno o tehnici tiska) prenosi na tiskovnu podlogu (najčešće papir, plastične i metalne folije, staklo i dr.) na kojoj nastaje otisak. Osnovni zadatak tiskarstva je omogućiti grafičku komunikaciju, pri čemu se služi raznovrsnim grafičkim tehnikama. Osnovna sirovina koja se prerađuje jest informacija. Tisak se u svom širem značenju ubraja u sredstva (medije) javnog priopćavanja.

Za prenošenje informacija nužna je određena supstancija. Materijalna priroda te supstancije je sporedna. Iz praktičnih razloga to je najčešće papir i boja. Novine su zato nositelj informacije u pravom smislu te riječi. Nije potrebno dokazivati da kupujući novine čitatelj kupuje obavijest, a ne papir i boju.

Početak tiskarstva ujedno je i početak vremena velikih otkrića. Gotovo nijedna ljudska djelatnost nije ostavila takav trag u civilizacijskom razvitku čovječanstva. Upravo tikskarstvo je donijelo mogućnost dovoljne akumulacije znanja što je i bio preduvjet daljnjih velikih otkrića nakon Gutenberga, te nezaustavljivom tehničko-tehnološkom napretku i razvitku ljudske civilizacije uopće.

• Nepouzdanost i pogreške bitno su doprinjele da Kinezi izmisle postupak za umnožavanje knjiga, koji će kasnije bitno utjecati na razvoj tiskarstva u njihovoj zemlji.

• Izum tiskarstva, temelji se na jednostavnom rješenju – promjeni odnosa između jedinica. Do izuma tiskarstva dlijeto ili pero (tiskovna forma) išlo je prema podlozi da bi se uklesalo ili upisalo određeno slovo. Podloga je mirovala, a ruka se kretala. U tiskarstvu je upravo obrnuto: podloga ide k tiskovnoj formi da bi na njoj bila otisnuta, podloga se kreće, a tiskovna forma miruje. Bez obzira na usavršenost tehnika koje su se primjenjivale ili se primjenjuju, taj osnovni princip sačuvan je do danas.

U Kini u 2. stoljeću tadašnji vladari dali su urezivati svete tekstove na kamene ploče. One bi se izlagale na javno mjesto kako bi se sa njih mogli napraviti otisci na papiru. Postupak uzimanja otisaka s tih natpisa bio je slijedeći: kamen se premazivao bojom tako da se bojilo nanosilo samo na izbočenu površinu kamena, ne i u udubljene dijelove (urezani znakovi). Tada se tiskovna podloga (papir ili neki drugi materijal na kojeg je bilo moguće otisnuti) polagala na tu površinu i pažljivo pritiskivala kako bi se dobro priljubila uz namazani dio površine. Kada se tiskovna podloga odvojila od kamene površine, ostajao je otisak crne boje na cijeloj površini. Dijelovi koji su bili udubljeni ostajali su bijeli. Tako su se dobivala bijela slova (ideogrami) na crnoj pozadini. Na taj način su se umnožavali samo najvažniji vjerski tekstovi, dok su se drugi i dalje ručno prepisivali.

Tehnika urezivanja u kamene ploče zadržala se sve dok u srednjem vijeku Kinezi nisu pronašli novi način umnožavanja knjiga. Brži i ekonomičniji s pomoću drvoreza (ksilografije) negdje za vrijeme T'ang dinastije. U drvene blokove urezivao se ideografski tekst i ilustracije. Drvene blokove zatim bi se premazalo bojilom tako da je bilo moguće sa njih prenjeti bojilo na papir. Drvo je svakako bilo podatnije za obradu nego kamen.

Slijedeći napredak dogodio se za vrijeme dinastije Sung u 11. stoljeću kada je Kinez Pi Sheng došao na zamisao da tiska knjige s pomičnih slova od gline umjesto tehnikom drvoreza. Detaljan izvještaj o tome sastavio je učenjak Wang Chen 1313. godine, koji je i prvi došao na zamisao da upotrebljava drvene umjesto glinenih znakova.

U Europi su se prvi počeci tiskarstva javili znatno kasnije. Zbog sve veće potrebe potražnje za knjigom trebalo je riješiti dva problema: pronaći jeftniji pisaći materijal i ubrzati postupak umnažanja knjige. Krajem 14. stoljeća javljaju se i prve ksilografske knjige, otisnute s drvoreza. No, ni to nije riješilo problem masovne potražnje za knjigom. Učinio je to tek Johanes Gutenberg svojim izumom pomičnih slova oko 1450. godine.

Njegov se izum može smatrati najznačajnijim događajem u oblasti komunikacija od pronalaska pisma. Tim su se izumom otvorila vrata «Crnoj umjetnosti», te se upravo zbog toga taj događaj i smatra svršetkom srednjeg i početkom novog vijeka. Taj izum obuhvaća izradu i upotrebu pomičnih olovnih slova, kojima se mogu slagati riječi i rečenice, a nakon upotrebe razložiti i ponovno upotrijebiti za slaganje. Na taj način su se otvorile neviđene mogućnosti knjigotisku, koji se nakon toga ubrzano razvija.

Uz lijevanje pojedinačnih slova Gutenberg je ubrzao proces tiska izradom prve preše za otiskivanje koristeći kao osnovu prešu za grožđe. Ta preša bila je izrađena od drveta. Imala je dvije horizontalno položene ploče. Na donju se stavljao slog, dok se gornja spuštala prema donjoj pomoću debelog zavrtnja i tako vršila otiskivanje. Stranice su bile vrlo masivno građene, a pri vrhu su bile spojene poprečnom gredom kroz koju je prolazio zavrtanj za gornju ploču. Kapacitet preše bio je oko 30-40 otisaka na sat. Boja na slog se nanosila tamponom. Tampon je drvena polulopta presvučena kožom, na čijem se gornjem dijelu nalazi držač. Tamponi su kao simboli zadržani na grafičkom znaku.

O izgledu i funkciji tiskarske preše govore crteži, a najraniji dosad pronađen crtež tiskarske preše, otisnut 1499. godine u Lynu nalazimo na drvorezu «Mrtvački ples».

Negdje u 15. stoljeću pojavila se i tehnika bakropisa, iz koje su se kasnije razvile tehnike dubokog tiska (bakrotisak, čelični tisak) kod kojeg se tiskovna forma izrađivala na način da se određenim postupcima izdube elementi u koje dolazi boja koja se zatim prenosila na tiskovnu podlogu adekvatnim postupcima.

Tijekom slijedećih desetljeća i stoljeća preše su usavršavane, rad na njima je olakšan, a postupak otiskivanja ubrzan. Ipak tiskarska preša je kako se javlja na tiskarskim i nakladničkim signetama, a i na cehovskim grbovima u svom izvornom obliku ostala 200 godina simbolom knjiogtiska i knjigotiskara. Da bi se došlo do daljnjeg tehničkog napretka i razmišljanja bile su potrebne znatne duhovne reforme. To se i dogodilo s pokretom racionalizma u 17. stoljeću, što je do pravog izražaja došlo tek sredinom 18. stoljeća.

Prva hrvatska tiskana knjiga jest glagoljicom tiskan Misal po zakonu rimskoga dvora. Tiskanje je dovršeno 22. veljače 1483. godine. Gdje je tiskan prvi glagoljski Misal još nije definitivno utvrđeno jer u kolofonu nije navedeno mjesto. Neki tvrde da je otisnut u Veneciji, misleći to prvenstveno zbog raskošnosti i ljepote kojom je otisnut. Venecija je tada bila mjesto razvijenog tiskarskog umijeća. Drugi pak vjeruju da je Misal tiskan u Kosinju, treći pak smatraju da je priređen za tisak u Istri.

U prilog da je Misal tiskan na domaćem tlu ide i podatak da je papir bio najvjerojatnije njemačkog podrijetla. Neovisno o podrijetlu našeg prvog izdanja gotovo je sigurno da je kosinjska tiskara bila prva na području Hrvatske. Iz nje je 1491. godine izašao jedan glagoljski brevijar koji je sačuvan u jednom nepotpunom primjerku.

Već 1493. godine u Senju je osnovana pod vodstvom kanonika Blaža Baronića druga glagoljska tiskara. Radila je do 1508. godine. Iz nje potiče 7. kolovoza 1494. dovršen glagoljski Misal. Također tu je Blaž Baronić kasnije izradio i glagoljsku knjižicu Spovid općena, te još nekoliko hrvatskih prijevoda nabožnih dijela. Treću tiskaru na tlu Hrvatske osnovao je 1530. godine modruški biskup Šimun egna-Kožičić, u Rijeci. Na sjeveru Hrvatske, prva tiskara pod okriljem Juraja Zrinskog 1574. godine djelovala je u Nedelišću. 1586. godine i Varaždin je imao svoju prvu tiskaru, koju je vodio Hans Manel, a 1664. godine i Zagreb je imao svoju tiskaru.

Tijekom industrijske revolucije u 18. i 19. stoljeću tiskarstvo se ubrzano razvija. Wilhem Haas 1772. izradio je prešu u potpunosti od željeza. Charles Stanhope je oko 1800. godine izradio još savršeniju prešu od Haasove. Poboljšanje se sastojalo u tome što je jednim zahvatom bilo moguće izvršiti otiskivanje, do tad se otiskivanje vršilo višestrukim okretanjem zavrtnja. To je postignuto pomoću koljenastih podupirača. Takvim prešama kapacitet je bio oko 160 otisaka na sat.

Tehnologija izrade papira strahovito se poboljšala tijekom 19. stoljeća, ta tako pridonjela razvoju tiskarstva. Uvođenje klora za bijeljenje omogućilo je lakšu proizvodnju papira i proširilo krug upotrebljivih sirovina. Esparto trava iz Španjoloske i Sjeverne Afrike postaje značajna sirovina za proizvodnju papira. Otkriveni su postupci proizvodnje papira iz sirovina od drveta.

Otkriće rotacionog tiska, te zatim Linotype slagaćeg stroja 1886. godine, značajno je unaprijedilo brzine tiska i pridonjelo dominacijama tehnike knjigotiska u tiskarstvu koja se uglavnom zasniva na ovim otkrićima. Tehnika knjigotiska zadržala je dominantnu ulogu u tiskarstvu do oko 1950. godine.

• Godine 1876. Alois Senefelder izumio je novi tiskovni postupak – litografiju (kamenotisak). Tiskovna površina kod ovog postupka praktički počiva u istoj ravnini sa slobodnom površinom. Razlika između tiskovne i slobodne površine, koja je inače kod visokog i dubokog tiska postignuta razlikom u razini, tj. reljefom, ovdje je nadomještena različitim afinitetom prema tiskarskoj boji, odnosno prema vodi; tiskovni se postupak zasniva na natagonizmu između masnih supstanci i vode.

Litografija je uglavnom služila za umnožavanje umjetničkih crteža, međutim njena još veća važnost je što je poslužila kao osnova izuma ofsetnog tiska 1904. godine. Izdržljivost litografskih pretisaka nije mogla udovoljiti zahtjevima visokih naklada što ih je sa sobom donio ofsetni tisak, pa se u razdoblju od 1925. do 1930. godine uvodi fotomehanička reprodukcija koja postepeno nadomještava litografsku reprodukciju, a različiti kopirni postupci zamjenjuju pretiskivanje.

Tako je nastala fotolitografija. Jedini neriješeni problem koji je bio preostao bio je tekst, jer je direktno crtanje slova na litografskom kamenu ili prenošenje otisaka s olovnog sloga (pretisak) bilo nepraktično i skupo. Rješenje koje se samo po sebi nametnulo bilo je – fotoslog – danas računalo. Ofset je danas još uvijek dominantna tehnika tiska.

Razvoj tiskarstva posljednjih pedesetak godina u ovoj oblasti predstavlja veliko i značajno razdoblje. Tehničko tehnološki razvoj grafičke industrije u svijetu i Hrvatskoj u tom razdoblju bilježi «svjetlosni razvoj» tehnologije. Polazeći od činjenice da je pedesetih i šezdesetih godina u pripremi tiskovne forme dominirao olovni slog, danas možemo govoriti o muzejskoj tehnologiji, s obzirom da se ista priprema tiskovne forme realizira računalom.

Vrlo važan dio pripreme proizvodnje čini i razvoj reprodukcione fotografije koja također bilježi napredak od konvencionalne prema digitalnoj. Kemigrafija je kao tehnika izrade tiskovne forme za sve tehnike tiska toliko napredovala da izrađuje tiskovne forme koje teže nekoliko dekagrama, a pedesetih su težile i preko 30 kilograma.

Područje tiska u kome je dominirao knjigotisak početkom promatranog razdoblja kreće se sve do današnjih dana snažno prema ofsetnom tisku, zatim flekso, sitotisku i digitalnim tehnikama tiska.

Posljednjih nekoliko desetljeća događaju se značajne promjene unutar tiskarstva. Povećava se broj radnih naloga, ali se smanjuju naklade. Traže se tiskanice s više boja; od tiskarstva se očekuje više prilagodljivosti promjenama na tržištu. Više se traže tiskarski strojevi manjeg formata, a mnogo pažnje poklanja se skraćivanju vremena za pripremu strojeva. Mijenja se i konstrukcija tiskarskih strojeva. Najviše se ističe drastično pojednostavljenje.

Proces pretpripreme (pre-press), dakle sve ono što prethodi procesu tiska, tj. izrada tiskovne forme u rasponu od izrade sloga, reprodukcije, kopirnih procesa i kemigrafije, najviše je podložno inovacijama u grafičkoj industriji.

Dok se fotoslog proteklih godina koncentrirao na čistu izradu sloga, danas se – već potpuno afirmirana – laserska tenika usmjerava na osvjetljavanje cijelih stranica: tekst se integrira sa slikom i grafikom. Svojstva laserske tehnike otvaraju korisniku mogućnost da se poveže s najrazličitijim komunikacijskim i kompjuterskim sustavima, koristeći svoju lasersku jedinicu kao univerzalni izlazni medij. Područje grafičke predpripreme otvara se za preuzimanje podataka na postupno sve višem nivou. Pored već gotovo klasične konverzije tuđih podataka, tu spada preuzimanje grafičkih podataka, te preuzimanje digitaliziranih podataka o slikama od višebojnih skanera.

Promjene koje se trenutno zbivaju u grafičkoj tehnologiji obično se nazivaju četvrtim inovativnim valom. Prema toj podjeli prvi je val obilježen pronalaskom slagaćeg stroja i to se razdoblje proteže od kraja 19. stoljeća do sredine našeg stoljeća.

Drugi val inovacija donio nam je u šezdesetim godinama fotoslagače uređaje, prva računala s programima za dijeljenje riječi i programima za isljučivanje redaka, te prve skenere za analognu reprodukciju višebojnih slika.

Treći inovativni val karakterizraju integrirani sustavi koji svojom brojnošću i šarenilom standarda još i danas dominiraju scenom grafičke tehnologije.

Nasuprot tome, četvrti inovativni val obilježen je primjenom industrijskih standarda koji su nastali u drugim industrijskim granama, svemirskim istraživanjima i telekomunikacijskoj tehnici. Primjena osobnih računala na tom području samo je jedno od vanjskih obilježja tog zbivanja, a stvarne su promjene dalekosežnije.

RAZVOJ TISKARSKOG

MEDIJA

Početke tiskarskog medija možemo tražiti još i prije samog izuma tiskarstva, negdje u ona vremena kad je došlo do možda najvećeg otkrića pisma.

Otkriće pisma omogućilo je da se ideje i misli prenose neovisno o vremenu i prostoru, odnosno da onaj koji šalje misli i onaj koji ih prima ne budu prostorno i vremenski ograničeni.

Pismo u širem smislu je svaki sustav vidljivih oblika (crteža, simbola, znakova i njihovih kombinacija) svjesno proizvedenih s ciljem memoriranja (čuvanja zapisa za dulje vrijeme) i informiranja (svako novo čitanje, ima učinak obavještavanja).

Značenje i uloga pisma mogli bi se pripisati svim likovnim ostvarenjima, jer ona prenose podatke o predmetima, događajima, raspoloženjima i bićima iz realnog ili duhovnog svijeta.

Prvi korak u dosadašnjoj pismenosti bili s likovni prikazi životinja u špiljama, crteži iz lova na zidovima nastambi prvih ljudi…

U kasnijim razdobljima i na višem razvojnom stupnju počeli su se prikazivati mitološki ili religijski događaji, da bi se postupno počeli izrađivati spomen-prikazi o vladarima i bogovima. Taj je razvoj s vremenom doveo do zapisa priopćenja u obliku pojednostavljenih «stripova», učinjenih od shematskih sličica ljudi, životinja, biljaka, predmeta, nastamba i slično, koji su nazvani piktogramima. Danas se piktografija upotrebljava na javnim mjestima gdje se sličicama i simbolima žele bez teksta predočiti neki događaj ili pojam (banke, aerodromi, hoteli, kupališta).

Prijelaz sa slikovnog pisma – piktografije na pojmovno pismo – ideografiju uvjetovao je dva razvojna procesa.

Najprije sve se više pojednostavljuju prvobitne «sličice», a usto se sve tješnje vežu za leksičke govorne jedinice, odnosno za pojedine riječi kao nositelje značenja. Obama procesima slabi zorno-ilustrativna, a jača simbolička vrijednost sličica.

Budući da govorni jezik sadrži apstraktna, efektivna i relacijska značenja, sva se ona nisu mogla «naslikati» raspoloživim znakovima ideografskog pisma. Stoga se razvijaju simboličke sličice – ideogrami.

Širenjem ideografske pismenosti prvobitna usporednost između znaka i govorne riječi kao simbola pomalo prelazi u usporednost grafičkog znaka i riječi, tj. u jedinstvo fonetskog oblika i njegova značenja. Time je stvorena osnova za razvoj fonetskog pisma.

Poneki se postojeći ideogram počinje upotrebljavati za riječi potpuno drukčijeg značenja, ali jednakoga glasovnog izričaja kakvim se glasno zgovarao taj ideogram. Fonetskoj upotrebi pojednih ideograma pogodovala je i sama priroda starih jezika.

U toj mješavini ideografsko-fonetskog pisma u drugih je naroda sve više naglašavana fonetska vrijednost znakova, pa je najprije stvoreno slogovno, a zatim i alfabetsko.

Materijal za zapis informacija također se s vremenom mijenjao i usavršavao. Naravno, prvi materijali za pisanje bili su kamen, kost i zemlja, no nijedan nije bio baš prikladan za nošenje, pa je onaj tko je želio saznati odnosno «pročitati» poruku morao doći do mjesta na kojemu je ona bila zapisana. Kasnije su se počeli primjenjivati i drugi, laganiji materijali poput kore drveta, palmina lišća, kornjačina oklopa, a u kasnijim razdobljima glinene pločice te metal.

Najpoznatiji materijali na kojima su se bilježili zapisi svakako su papirus, pergament i danas uobičajeni – papir.

No, u suvremenom su svijetu kao materijal za prijenos i zapis informacija rasprostranjeni svi oblici plastične mase. Tako se danas plastika kao nosač informacija upotrebljava u obliku listova ili tankih folija. Ako je plastična traka premazana fotoosjetljivim slojem, riječ je o filmu za snimanje u danas nepreglednom broju oblika i veličina.

Papirus, papiru sličan materijla za pisanje, upotrebljavan pretežito u starom vijeku, a u Egiptu poznat od najstarijih vremena, odakle je prenesen u Europu. S vremenom papirus počinje zamjenjivati pergament, a potpuno nestaje iz upotrebe početkom 11. stoljeća. Poznati su papirusi pisani različitim pismima (egipatskim, koptskim, hebrejskim, arapskim i grčkim).

Pergament pisaći materijla koji se pravi od neštavljenih očišćenih i krečom životinjskih koža (ovčjih, kožjih, telećih). Upotreba pergamenta je započela u Egiptu i Aziji u 2. tisućljeću prije Krista. U 4. i 5. stoljeću u Rimu i Carigradu pergament se za vrijedne rukopise bojio crvenom bojom. Nakon pronalaska tiskarskog stroja pergament se i dalje upotrebljavao zbog svoje trajnosti, i to najčešće za izradu crkvenih i školskih knjiga.

Papir je tanka, plosnata tvorevina načinjena ispreplitanjem finih, kratkih vlakanaca. Smatra se da su papir prvi proizveli Kinezi postupkom pustovanja prirodnih vlakanaca. To je umijeće preko središnje Azije, Perzije i Samakanda preneseno u Egipat i Maroko, odakle su ga u 12. stoljeću Arapi prenijeli u Europu. Italija i Španjolska dugo su bile najvći proizvođači papira u Europi.

I pisalice također su se tijekom vremena mijenjale, ovisno o vrsti materijala na kojemu trebale ostavljati trag. Tako su kao pisalice služili drveni štapići, komadi kamena, metalne šipke, kistovi, različite krede, pera od peradi, a u novije vrijeme to su olovke, čije su mine izrađene od grafita pomiješanog s glinom, a mogu se izrađivati uz dodatak različitih pigmenata, pa su to onda olovke u boji. Olovke su stalno usavršavane, pa je proizvedena cijela generacija olovaka koje se nazivaju tehničkim olovkama ili prema njihovu pronalazaču Zagrepčaninu Bratoljubu Penkali, penkalama.

Danas se često rabe olovke s debelim minama, a radi praktičnosti sve se češće upotrebljabaju i mine promjera 0,5 mm. One ostavljaju uvijek tanki trag kao da su upravo zašiljene.

Danas se za pisanje upotrebljavaju i nalivpera, mali mehanizmi koji kontinuirano ispuštaju tanki sloj obojene tekućine (tinte). U nedavnoj su se prošlosti kao zamjena za pero upotrebljavala pera peradi i zašiljeni komadići metala koji su se po inerciji također zvali perima, no bilo je mnogo vrsta pera za pisanje, ali i za crtanje i retuširanje. Poznata su redis-pera, retušir-pera, graphos-pera i dr.

Danas se razvila nova tehnika proizvodnje crtaćih pomagala, tzv. cijevčice kroz koje u strogo kontroliranoj širini mlaza prolazi vrlo rijetka i najčešće crna tekućina ili disperzirana tekućina (tuš). U najnovije vrijeme u uporabi su i kemijske olovke kojima se osim po papiru piše i po plastici, staklu ili nekoj drugoj podlozi. Uobičajen naziv takvih kemijskih olovaka je flomaster ili pak samo kemijska olovka.

Dakle, da bi se neka informacija mogla prenjeti ili zapisati na materijal, osim znakovima, potrebno je raspolagati prikladnim pismom i pisalom, te primijeniti određenu tehnologiju umnožavanja.

U početku, kada se zapis izrađivao u jednom primjerku, radio ga je čovjek rukom. No kad se pojavila potreba za većim brojem primjeraka (širenjem pismenosti, približno u doba renesanse) odnosno sve većim brojem kopija, došlo je do epohalnog pronalaska Johannesa Gutenberga u Mainzu (oko 1450. godine). On je otkrio način izrade lijevanih olovnih slova od kojih je slagao riječi i u stroju, koji je zapravo bio preša izrađivao otiske tih olovnih slova na papiru, jasno, uz upotrebu boje.

Danas, stručnjaci i dalje istražuju te gotovo svakodnevno bilježimo poneko otkriće koje omogućuje sve brojniju i kvalitetniju reprodukciju, pa broj kopija doseže milijune primjeraka potpuno jednake kvalitete i čitljivosti.

Danas se o grafičkoj proizvodnji govori kao o industriji sa svim obilježjima velike i dobro organizirane proizvodnje kojoj je potrebno sve više vrhunskih školovanih stručnjaka različitih profila da bi se zadovoljili svi zahtjevi tako opsežne i suvremene proizvodnje.

Pripremna grafička

proizvodnja

Što je grafička priprema

• Tehnološki ili ekonomski proces pripremanja neke materije za proces u grafici

• Ekonomski – Nabava materijala, marketing, određivanje kvalitete materijala...

• Tehnički – Obrada teksta i slike

Razvoj kroz povijest

• 1450. Johannes Gutenberg postavio temelj modernog tiskarstva

Ručni slog

• Ručno slaganje slova u slagaljku

• U slagaljku se stavljaju slova i simboli pomoću koji se kasnije koriste u tiskovnom procesu

• Manuskript prije slaganja prolazi kroz lekturu i dodatno se oblikuje preko tehničkog urednika (odrednice veličine teksta, naslova itd)

• Slagari imaju na raspolaganju slova, linije i dekorativne uzorke koje mogu postavljati u slagaljku, koji ostavljaju tiskani trag

• Isto tako imaju na raspolaganju isključke, četvorine, reglete i štegove, koji služe za oblikovanje teksta i ne ostavljaju tiskani trag

• Tako složeni tekst se nakon slaganja još dodatno provjerava za greške i vrše se korekture

• Gotovi slog se može koristiti za tiskanje

- brzina slaganja 1000 slovnih znakova/sat- tisak s pomičnim olovnim slovima koja su se

nalazila u pretincima slagačeg ormara - oko 140 pretinaca• prednosti - više otisaka od prepisivanja rukom

• nedostaci - nemogućnost ponavljanja tiska (ograničen broj slova) - sporost

Logotip

- udvojena slova ili kratke rijeći, pojmovi

lijevani na zajedničkom stošcu

• prednosti

- povećana brzina

• nedostaci

- logotipski ormar velikih dimenzija

- različiti sistemi

Mehanizirano ručno slaganje

- dodirom tipke klavijature ispušta se slovo po

slovo koja klize niz kanal• prednosti

- ubrzano nizanje slova u retke• nedostaci

- ručno razlaganje i isključivanje redaka

- olovna slova neotporna u dodiru sa čeličnim

dijelovima mehanizma

- gotovo nikakva primjena u praksi

Strojni slog

• Zamjenjuje zastarijeli ručni slog

• Automatizirano slaganje teksta

• Strojevi: Tipograf, monotip, linotip

• Monotip – Ljevanje pojedinih slova ovisno o prije pripremljenim bušenim trakama

• Linotip – Isto kao i montip, samo uz ljevanje cijelih redaka

Slagači strojevi

• LINOTYPE

- Ottman Mergenthaler 1886. godine

- stroj za slaganje i lijevanje redaka s matricom

koja slobodno kruži strojem

- mehanizam stroja, prema njegovoj funkciji,

dijeli se na tri dijela: mehanizam za slaganje,

mehanizam za lijevanje i mehanizam za

razlaganje

- proizvod stroja je lijevani strojni redak

Linotype

Linotype

• MONOLINE

- Wilbur Stephen Scudder 1893. godine

- stroj za slaganje i lijevanje redaka

- ima osam vrsta matrica, svaka matrica ima

utisnutih po 12 različitih slovnih znakova

- retci dužine 24 cicera, debljine 6-10 pt

• MONOTYPE

- Tolbert Lanston 1896. godine

- stroj za slaganje i lijevanje pojedinačnih slova

- moguće kontinuirano slaganje jednog

temeljnog i dva dopunska pisma za isticanje

- maksimalna dužina retka 56 cicera

Monotype

• prednosti

- isključivanje redaka pomoću isključnih klinova

- velika brzina slaganja (6000 sl.zn./sat)

- otpornija slova• nedostaci

- specijalizirani samo za pojedinu vrstu sloga

- mogućnost korištenja samo jedne vrste pisma

- ograničena dužina retka

Fotoslog

• Radi na principu fotografije• Koriste se matrice ili pismovni diskovi za kreaciju

tiskovnog sloga• Matrice ili stakleni diskovi sadrže snimak svih

znakova koji će se koristiti u slogu

• dva različita pristupa

- matrični redak sniman odjednom (linotype)

- snimanje pojedinačnih slovnih znakova

(monotype)

Razvoj fotoslagačkih strojeva

• 1946. godina

Mergenthaler Linotype Company• 1948. godina

H de Goeij - Hadego• 1948. godina

George Westover - Rotophoto

• 1949. godina

Monotype Corporation - Monophoto

sl. 7 - monophoto

• 1949. godina

Intertype - Fotosetter

sl. 8 - fotosetter

• 1959. godina

Linofilm (Linotype)

sl. 9 - linotype

• 1960. godina

Sapton-N-Filmsetter (za slaganje japanskog

silabičkog pisma)• 1961. godina

H. Berthold - Diatype • 1966. godina

Staromat• 1966. godina

dr. ing. Rudolf Hell – Digiset 50T 1 • 1967. godina

Monotype – Monophoto Mark IV

• 1967. godina

Mergenthaler Linotype Company – Linotron 1010

sl. 10 - linotron

Računalni slog

• Korištenje računala za obradu slike i teksta prilikom grafičke pripreme

• Najfleksibilnije, najbrže i najlakše sredstvo za pripremu

• Korištenjem specijaliziranih programa se drastično smanjuje mukotrpan rad ručnog sastavljanja

Računalni slog

• Promjene nad pripremom se mogu izvršavati rapidno i na distribuirani način uz korištenje modernih protokola i sustava

• Poznatiji programi i skupovi programa– Corel graphics suite– Adobe Studio– QuarkXPress– Aldus Pagemaker

Računalni slog

• Zapis pripremljene grafike– Bitmap (print, rasterizacija)– Vektorski (digitalni za plotere)

• Izrađuje se film koji se koristi za izradu klišeja (sito, offset, tampon...) ili se prenosi digitalno do posebnih strojeva koji su računalno opremljeni

Osnovna grafička

proizvodnja

Tisak i otisakTisak• Općenito: specifičan postupak umnožavanja (tiskovni

postupak) pomoću prikladne tiskovne forme.

• Uži smisao: faza grafičke proizvodnje u kojoj se tiskovna forma dovodi u kontakt s papirom ili drugim nositeljem tiska i djelovanjem sile prenosi boja s tiskovne forme na papir (tisak).

• otisak

- slika koju tiskovna forma ostavlja na papiru (ili

drugoj tiskovnoj formi) u uzajamnom dodiru a

pod djelovanjem pritiska. Radi se o prenošenju

boje, koja je prethodno u jednoličnom sloju

nanesena na tiskovnu površinu forme

- direktan tisak daje uvijek obrnutu (lateralno

inverznu) sliku tiskovne forme, a indirektan

tisak daje otisak identičan tiskovnoj formi

Osnovne tehnike tiska

VISOKI TISAK• Knjigotisak, fleksotisak, leterset, drvorez, linorez, karton – tisak

PLOŠNI TISAK• Offsetni, litografski, svjetlotisak, dilitotisak, monotipija

DUBOKI TISAK• Bakrotisak, čelični tisak, termografski tisak, tiflografski tisak, bakrorez, bakropis, aquatinta,

mezzotinta, suha igla

PROPUSNI TISAK• Sitotisak

VISOKI TISAK

• Postupak koji se sastoji u izradi i otiskivanju tiskovne forme s povišenom (reljefnom, izbočenom) tiskovnom površinom. Glavni su mu predstavnici knjigotisak, novinski rotacioni tisak i fleksografski tisak.

• Knjigotisak se služi tiskovnim formama koje mogu biti ručni ili strojni slogovi, te klišeji izrađeni rezbarenjem (gravurom).

DUBOKI TISAK

• Tiskovni postupak koji se sastoji u izradi i otiskivanju tiskovnih formi sa udubljenom tiskovnom površinom. Tiskovna je forma najčešće od bakra ili čelika, pa su bakrotisak i čelični tisak glavni predstavnici dubokog tiska. Tiskovna se površina izdubljuje bilo ručno – graviranjem (bakrorez), bilo mehanički – jetkanjem (bakropis, heliogravura). Prije otiskivanja forma se obilno natopi bojom, koja se zatim prikladnim načinom odstranjuje s izbočenih tj. Slobodnih dijelova forme; boja, koja se zadržala u udubljenjima prenosi se otiskivanjem na papir.

• U suvremenoj grafičkoj industriji duboki je tisak zastupljen rotacionim bakrotiskom.

Duboki tisak

• linijski bakrotisak

Duboki tisak

• čelični reljefni tisak – Braillova abeceda

Duboki tisak

• termografski tisak

• tiflografski tisak

Duboki tisak

• bakrotisak

PLOŠNI TISAK

• Tiskovna površina forme kod ovog postupka praktički počiva u istoj ravnini sa slobodnom površinom. Razlika između tiskovne i slobodne površine, koja je inače kod visokog i dubokog tiska postignuta razlikom u razini, tj. Reljefom, ovdje je nadomještena različitim afinitetom prema tiskarskoj boji, odnosno prema vodi; drugim riječima cijeli se tiskovni postupak zasniva na antagonizmu između masnih supstanci i vode.

• Predstavnik plošnog tiska je kamenotisak (litografija), a početkom 20. stoljeća uvedeno je posredno otiskivanje preko gumenog cilindra i taj je postupak prerastao u moderni offsetni tisak, koji je danas dominantni postupak.

Litografija

• Alois Senefelder 1796. godine• tiskovni postupak kamenotisak• tiskovna površina je u istoj ravnini sa slobodnom

površinom, a tiskovni postupak se zasniva na antagonizmu između masnih supstanci boje i vode

• pritiskivanje – mehanički postupak koji se sastojao u prenošenju otiska na litografski kamen

• koristila se za male naklade, za umnožavanje umjetničkih crteža, etiketa, plakata, ali ne knjiga i novina

Fotolitografija

• 1925. – 1930. godine• fotomehanička reprodukcija koja nadomješta

litografiju, a različiti kopirni postupci nadomještaju pretiskivanje

Ofsetni tisak (offset)

• William Rubel 1904. godine• posredni (indirektni) plošni tisak, razvio se od

kamenotiska, ali usavršen

sl. 5 - offset

sl. 6 – princip rada

Propusni tisak

• sitotisak

• ink-jet tisak

TISKARSKI STROJEVI

Osnovna podjela tiskarskih strojeva je prema načelu djelovanja pritiska, a prema njoj razlikujemo:

• tiskarske strojeve na načelu ploča o ploču• tiskarske strojeve na načelu valjak o ploču• tiskarske strojeve na načelu valjak o valjak

TISKARSKI STROJEVI

Druga podjela tiskarskih strojeva uzima u obzir oblik papira na kojemu se tiska:

• tiskarski strojevi za tisak na arcima

• tiskarski strojevi za tisak na rolama

TISKARSKI STROJEVI

Podjelom prema načinu rada, tiskarski se strojevi djele na:

• ručne preše

• poluautomatizirane strojeve

• automatizirane strojeve

TISKARSKI STROJEVI

Sa stajališta kontrole otiskivanja, govorimo o:

• kontroli koju provodi radnik na stroju

• kontroli koju poluautomatski provodi stroj

• potpuno automatiziranoj računalnoj kontroli

TISKARSKI STROJEVI

Kada je riječ o mogućnostima otiskivanja u boji, govorimo o:

• jednobojnim tiskarskim strojevima

• višebojnim tiskarskim strojevima

TISKARSKI STROJEVI

S obzirom na mogućnost otiskivanja na jednoj ili obje strane papira,

govorimo o:

• tiskarskim strojevima za jednostrano otiskivanje

• tiskarskim strojevima za obostrano otiskivanje

TISKARSKI STROJEVI

• Heidelberg speedmaster 72V , 4 boje 40 mil otisaka

TISKARSKI STROJEVI

• Heidelberg GTO 52 , 1 boja 25 mil otisaka

ŠTO JE CIP4?

• neprofitabilna udruga i registrirana je kao Standards Development Organization (organizacija za razvitak standarda)

• trenutačno CIP4 organizacija ima 287 članova

PRINT ON DEMAND (POD)

• tiskarska tehnologija koja omogućuje da se cijela knjiga tiska u roku od svega nekoliko minuta

PRINT ON DEMAND (POD)

- Fee-Based Print on Demand Publishing Service Providers:

• kontrola• prihod• prava- POD-Based Independent Publishers- Postoji li razlika između Print on Demand i

Publish on Demand?

PostScript

• Opisni jezik razvijen od John Warnocka

• Potpuni jezik za opis, ekstenzivno koristi RPN i stack

• Omogućuje opisivanje stranica, podržava interpretaciju rasterske grafike, beizireva, fontova

50 70 moveto 100 200 50 80 100 100 curveto stroke

Mrežne tehnologije

• TCP/IP printanje (mrežni printeri)

• Bluetooth / 802.11 printeri

• Sustavi za upravljanje sadržajem

Raster

• prozirna staklena ploča s tamnim vodoravnim i okomitim linijama koje se međusobno sijeku pod 90°, tvoreći rastersku mrežicu s malim prozirnim kvadratićima

• bakrotiskarski, fini, gravirani, grubi, kontaktni, kružni, linijski, pravokutni, zrnčasti

sl. 4 - raster

Rasterska reprodukcija

• raščlanjivanje višetonskih slika u sićušne rasterske točkice

• Georg Meisenbach 1882. godine

ŠTO JE CIP4?

• neprofitabilna udruga i registrirana je kao Standards Development Organization (organizacija za razvitak standarda)

• trenutačno CIP4 organizacija ima 287 članova

PRINT ON DEMAND (POD)

• tiskarska tehnologija koja omogućuje da se cijela knjiga tiska u roku od svega nekoliko minuta

PRINT ON DEMAND (POD)

- Fee-Based Print on Demand Publishing Service Providers:

• kontrola• prihod• prava- POD-Based Independent Publishers- Postoji li razlika između Print on Demand i

Publish on Demand?