08 Bojanic

PR

O

S

T

O

R

ZNANSTVENI ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAMA SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

20 [2012] 1 [43]

ISSN 1330-0652CODEN PORREVUDK | UDC 71/7220 [2012] 1 [43]1-2181-6 [2012]

SVEUILITE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTETUNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE

POSEBNI OTISAK / SEPARAT OFFPRINT

106-117 Bojana Bojani Obad itarociNikola Matuhina

Landscape urbanizamNova prostorna paradigma

Prethodno priopenjeUDK 712.3/4

Landscape UrbanismNew Spatial Paradigm

Preliminary CommunicationUDC 712.3/4

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Sl. 1. GroundLab - Deep Ground (2010.): pobjedniki rad na meunarodnom natjeaju za obnovu 11.8 km2 sredinjeg dijela grada Longgang u Kini Fig. 1. GroundLab - Deep Ground (2010): winning entry at the international competition for redevelopment of 11,8 km2 of central Longgang city in China

Znanstveni prilozi | Scientific Papers 20[2012] 1[43] PROSTOR 107

Bojana Bojani Obad itaroci, Nikola Matuhina

Landscape urbanizamNova prostorna paradigma


Ekoloki urbanizamLandscape urbanizamNovi urbanizamWaldheim, Charles

Landscape urbanizam, primarno kritika reakcija na nedostatak aktualne pro-storne vizije, prerasta tijekom posljednjega petnaestogodinjeg razdoblja u suvremenu prostornu paradigmu, jasnih ciljeva objedinjavanja teoretskih i praktinih postavki prostornih disciplina. Istrauje se prostorno-vremen-ski, praktini i teoretski kontekst nastanka Landscape urbanizma, reakciju struke, te primjenu u kontekstu suvremene izobrazbe buduih arhitekata i urbanista.

Landscape urbanism, primarily a critical response to a lack of current vision of space, has grown in the last fifteen years into a modern spatial paradigm clear-ly aimed at integrating theoretical and practical principles of space-related disciplines. This paper is a research into the historical, practical and theoreti-cal context of its origin, a reaction in professional circles as well as its applica-tion within the framework of a contemporary advanced professional training of future architects and urban planners.

ecological urbanismLandscape urbanismNew UrbanismWaldheim, Charles

Sveuilite u ZagrebuArhitektonski fakultetHR - 10000 Zagreb, Kaieva 26

Prethodno priopenjeUDK 712.3/4Tehnike znanosti / Arhitektura i urbanizam2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje lanak primljen / prihvaen: 8. 5. 2012. / 14. 6. 2012.

University of ZagrebFaculty of ArchitectureHR - 10000 Zagreb, Kaieva 26

Preliminary CommunicationUDC 712.3/4Technical Sciences / Architecture and Urban Planning2.01.02. - Urban and Physical PlanningArticle Received / Accepted: 8. 5. 2012. / 14. 6. 2012.

108 PROSTOR 1[43] 20[2012] 106-117 B. BOJANI OBAD ITAROCI, N. MATUHINA Landscape urbanizam Znanstveni prilozi | Scientific Papers

UVODINTRODUCTION

Landscape urbanizam1 - novi oblik urba-nistikog promiljanja prostora / urbanistika teorija u nastanku, potaknut/a ponajprije nemogunou rjeavanja problema izrazito konzistentnih, ubrzanih i nepredvidivih urba-nih promjena - razvio se tijekom posljednjih petnaestak godina u sustavni pokret objedi-njenja irega spektra pojedinanih, u da na-nje doba neopravdano samostalnih prostor-no-planerskih, odnosno urbanistiko-arhitek-tonskih disciplina.

Metodoloki, Landscape urbanizam oznaava aktualnu (re)organizaciju discipline u kojoj pejsa zamjenjuje arhitekturu u smislu os-novnoga gradbenog sredstva suvremenog urbanizma. Za mnoge pripadnike raznih dis-ciplina, osim uloge iitavanja i doivljaja ur-banog prostora, njegove zelene scenogra-fije, krajolik postaje gradotvorni medij.2

Kao logian slijed vremenu opravdanog po-veanja globalne ekoloke svijesti i intenziv-nog prodiranja urbanoga u dragocjeni prostor izvorne prirodnosti javlja se reafirmacija pej-saa kao osnovnog elementa suvremenoga grada. Osim elje pojedine regije za istica-njem vlastitih kvalitativnih karakteristika, bilo s ekolokim ili s ciljevima turistikog bran-dinga, pojava Landscape urbanizma rezultat je vanosti shvaanja promjenljivosti razvoj-nog procesa gradskog sustava, kao i uvianja suvremene sloenosti perceptivnih iskustava njegova socijalnog konteksta.3

lanak analizira prostorno-vremenski okvir nastanka i metode Landscape urbanizma, do-sege teoretskog i praktinog diskursa po-stavljene u kritiki meuodnos s istodobnim razvojnim strujama/teorijama suvremenog urbanizma, i to radi preispitivanja aktualnih dosega lokalnih urbanih disciplina, ali i uvida u mogunost njihova napretka razmatranjem metoda koje istie Landscape urbanizam.4

IZRIAJ I METODE LANDSCAPE URBANIZMAEXPRESSION AND METHOD OF LANDSCAPE URBANISM

Izvor izriaja Landscape Urbanism nalazimo u sintagmi Landscape as Urbanism5 koju predstavlja James Corner6 organiziranjem niza strunih sveuilinih predavanja,7 odr-anih poetkom devedesetih godina 20. sto-ljea, radi promicanja pejsano-arhitekton-ske tematike unutar podruja arhitekture i urbanizma.8 Nedugo zatim arhitekt Charles Waldheim9 primjenjuje izriaj Landscape Ur-banism i 1997. godine organizira istoimeno savjetovanje10 u Chicagu gdje promicanjem uloge krajolika u kontekstu aktualnih urba-nih zbivanja u SAD-u postavlja termin Land-scape urbanism. Savjetovanja su potaknula osnivanje diplomskih studija Landscape ur-banizma, kako na sjevernoamerikim tako i na europskim sveuilitima.11 Waldheim, kao i londonski Architectural Association,12 za-sluni su za temeljne publikacije13 koje tek-stovima razliitih autora nastoje predstaviti

1 Prema engl. Landscape Urbanism; zasad nije u upo-rabi odgovarajui hrvatski prijevod.2 Corner, 2006.3 Waldheim, 2006.4 Istraivanje je provedeno u sklopu znanstvenoistra-ivakog projekta Urbanistiko i pejsano naslijee Hrvat-ske kao dio europske kulture koje se provodi na Arhi-tektonskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hr-vatske.5 Waldheim, 2002: 126 James Corner, pejsani arhitekt, osniva i direktor ureda James Corner Field Operations, istodobno predstoj-nik Katedre za pejsanu arhitekturu i voditelj kolegija Pejsane arhitekture na Arhitektonskom fakultetu Sveu-ilita u Pennsylvaniji (University of Pennsylvania, School of Design).7 Ciklus predavanja Constructing Landscape odran je 1993. godne na Sveuilitu u Pennsylvaniji, a ciklus The Recovery of Landscape 1994. godine na londonskom stu-diju arhitekture Architectural Association.8 Gray, 2006.9 Charles Waldheim od 2010. godine predstojnik je Ka-tedre za pejsanu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveuilia Harvard, a prethodno profesor kolegija i vodi-telj studija Pejsane arhitekture na Sveuilitu u Torontu. Meu brojnim publikacijama autor je pejsano-oblikov-ne tematike, kljune publikacije za postavljanje temelja Landscape urbanizma: Waldheim [ur.], (2006.), The Land-scape Urbanism Reader, Princeton Architectural Press, New York.10 Prvi struni skup Landscape urbanizma, pod nazivom Landscape Urbanism Symposium and Exhibition, odran je 25.-27. travnja 1997. godine na Graham Foundation u

Znanstveni prilozi | Scientific Papers Landscape urbanizam B. BOJANI OBAD ITAROCI, N. MATUHINA 106-117 20[2012] 1[43] PROSTOR 109

koncepte i osnovne postavke Landscape ur-banizma - svojevrstan manifest djelovanja (Sl. 2.).

Sintaksa Landscape urbanizma vidljivo na-lae nekoliko znaenja. U ovome kontekstu radi se o moguem tumaenju/prevoenju engleske rijei landscape kao pridjeva (pej-sani urbanizam), odnosno imenice (urbani-zam pejsaa/pejsaem). U prvom se sluaju Landscape urbanizam tumai kao pejsani pristup urbanizmu, odnosno jedan od vari-jantnih pristupa urbanizmu kao strunoj dis-ciplini, dok se u drugom sluaju radi o sta-panju ekvivalenata. Da bi pejsa zamijenio arhitekturu u smislu osnovnoga gradbenog sredstva urbanizma, prepoznavanje uloge pejsaa kao potencijalnog pokretaa urba-nizma od temeljnog je znaenja. Trajno naslijee Landscape urbanizma jest da napo-sljetku nadopunjava, osuvremenjuje i pro-vocira [urbanistike discipline], prije no to upotrebljava zeleni pejsa, neovisno je li ovdje zeleno u kontekstu imenice, pridjeva ili pak glagola.14

Landscape urbanizam se glede metodologije prostornih zahvata moe definirati kao stra-teki pristup (pre)oblikovanja urbanog tkiva procesima koje veemo za pojam pejsaa: sustavi navodnjavanja, vegetacija, biorazno-likost, ekoloka svijest, prostorna orijenta-cija, razotkrivanje mogunosti suvremenih oblika urbane agrikulture, kao i postojeih i novoplaniranih urbanih sustava javne infra-

strukture - samo su neke od osnovnih tema discipline.15 Karakteristinost promiljanja uloge i mogunosti pejsaa primijenjena u konkretnom prostoru moe se poblie pred-staviti projektom nizozemske skupine autora West 816 iz 1990. godine, namijenjenog ob-likovanju prostora zatitnoga morskog nasi-pa (brane) Eastern Scheldt u Zeelandu, u Ni-zozemskoj. Naizgled dizajnerska i primarno povrinska intervencija17 redefinira znaenje pojma reciklae kao ekoloki osvijetene ak-tivnosti, dok infrastruktura kao predodree-na konstanta prestaje biti prostorna i sadr-ajna upljina, a postaje predmetom novona-staloga prirodnog spektakla. Neovisno o a priori propisanim metodama i mjerilu djelo-vanja u prostoru, princip Landscape urbaniz-ma nalae da se prostor istodobno razmotri kao sustav i kao sastavni dio veega fizikog, povijesno-kulturolokog, sociolokog i antro-pogenog sustava.

Metode Landscape urbanizma, osim sveobu-hvatnosti promiljanja prostornih datosti i jasne primjene znanja iz razliitog spektra prostornih disciplina, meusobno se razlikuju pristupom urbanistikom oblikovanju. Jedan od moguih pristupa jest strojarski/rau-nalni18 - arhitektonski model koji promovira stvaranje novih infrastrukturnih sustava, arhitektonskih oblika i perivojnih struktura apstrakcijom prirodnih sustava i postojeih procesa. Takav pristup ukljuuje varijetet prostornih uzoraka, stapanje mjerila i disci-plina, s naglaskom na promjenljivost progra-ma i autonomiju arhitektonskog oblika.19 Pri-mjena se oituje u suvremenim projektima studenata Diplomskoga studija Landscape ur-banizma na londonskom Architectural Asso-ciationu, u kojima je autonomija oblika rezul-tat koritenja raunalnih programa u svrhu sinteze i kontrole ukupnih prostornih proce-sa. Predoslovnim shvaanjem takvog mode-la, autonomija urbanog oblika postaje pritom osnovni predmet oekivanih strunih kri-tika,20 a njezina je primarna uloga, zapravo, kritiki osvrt na dijagramatsko promiljanje i oblike prostornog mapiranja specifine pej-sanoj arhitekturi.

Drugi je pristup onaj to ga promovira Field Operations21 - model potisnutih oblikovnih karakteristika koji se bavi prostorom izmeu zgrada, biljei i analizira kontekstualne pro-cese i mogunosti njihove kvalitativne pro-mjene s ciljem ekoloke i programatske ob-nove. Za razliku od raunalnoga (strojar-skog) pristupa, krajnji je rezultat proces, a oblik je njegova pratea (ne strogo definira-na) sastavnica. Primjena naela oituje se po-najprije u radovima22 Jamesa Cornera / Field Operations, u ijem je pristupu vidljivo na gla-eno strateko promiljanje (promjenljivosti) prirodnih, socijalnih i kulturnih procesa.23

Chicagu, u organizaciji za napredne studije likovnih umjet-nosti (predavanja su odrali C. Waldheim, M. Mostafavi, J. Corner, A. Wall, A. Geuze i dr.).11 Diplomske studije University of Illinois (Chicago), University of Toronto, Harvard Graduate School of Design, Massachusetts Institute of Technology, Architectural As-sociation (London).12 Arhitektonski fakultet u Londonu (poznat kao AA), osnovan 1890. godine; studij su pohaali ugledni arhitek-ti, primjerice: John Ruskin, Richard Rogers, Zaha Hadid, Rem Koolhaas i dr.13 Mostafavi, Najle, 2003.; Waldheim, 2006. 14 Mostafavi, 2010: 3915 Gray, 2006.16 West 8 - Meunarodni ured za urbanistiko obliko-vanje i pejsanu arhitekturu, osnovan 1987., ine ga part-neri Andrian Geuze (pejsani arhitekt), Endzo Bindels i Martin Biewenga (obojica urbanisti).17 Pejsano oblikovanje trakastim nizanjem recikliranih morskih koljki u tamnijim i svjetlijim tonovima kao svje-sno izazivanje biolokog fenomena - jata priobalnih ptijih vrsta (radi mimikrije) intenzivirano slijeu na sebi komple-mentarni ton podne obrade.18 Machinic mode [Gray, 2006.] prema naslovu publi-kacije: Mostafavi, M.; Najle, C. (2003.), Landscape Urba-nism: A Manal for the Machinic Landscape, Architectural Association, London19 Mostafavi, Najle, 2003.20 Muir, 2010.21 Gray, 2006. 22 Natjeajni rad za pejsano preoblikovanje prostora Fresh Kills Landfill (2003.), natjeajni rad za ureenje pro-stora Shelby Farms Park u Memphisu,Tennessee (2009.)23 Waldheim, 2006.

Sl. 2. Naslovnice knjiga o Landscape urbanizmu (2006.) i Ekolokom urbanizmu (2010.): tekstovima razliitih autora nastoje se predstaviti koncepti i osnovne postavke, svojevrsni manifest djelovanja.Fig. 2. Front covers of books about Landscape urbanism (2006) and Ecological urbanism (2010): texts written by various authors tend to present the concepts and basic principles, a kind of a manifesto


LANDSCAPE URBANIZAM U SKLOPU SUVREMENIH URBANISTIKIH TEORIJA I POKRETA

LANDSCAPE URBANISM IN THE CONTEXT OF CONTEMPORARY URBAN PLANNING THEORIES AND MOVEMENTS

Novi i Ekoloki urbanizam - prethodnik i mogui sljedbenik paradigme Landscape ur-banizam Landscape urbanizam razvio se kao alternativni oblik promiljanja prostora, svojevrsna kritika disciplinarne posveenosti tradicijskim oblicima urbanizma, ali i kao al-ternativa Novom urbanizmu24 koji promovi-ra stvaranje i obnovu raznolikih, prohodnih, kompaktnih, pritom, u pogledu funkcije - mjeovitih zajednica sastavljenih od kompo-nenti istovjetnih konvencionalnim oblicima urbanog razvoja, komponiranih u integrirani sustav cjelovitih zajednica.25 Spomenute zajednice konglomerat su prostora stanova-nja, rada, trgovine, zabave, javnih i drutve-nih sadraja te drugih temeljnih urbanih funkcija, s naglaskom na njihovu organizaciju u kontekstu pjeaku povoljne udaljenosti ili, drugim rijeima - konglomerati funkcija in-tenzivirane gustoe.26 Koncept Novoga urba-nizma pojavljuje se 1970-ih i 1980-ih godina u SAD-u, a izgraen je na onodobnim aktualno-stima u polju urbanistikih disciplina koje su teile oponaanju i modernizaciji povijesnih urbanih uzoraka. Iako njegova popularnost raste - u planerskim, arhitektonskim i geo-grafskim asopisima, taj je koncept ocijenjen sumnjivim.27

Glavni protagonisti razvoja Novoga urbaniz-ma jesu arhitekti, ujedno i osnivai organiza-cije Congress for the New Urbanism [CNU]28 - Peter Calthorpe, Andrs Duany, Elizabeth Plater-Zyberk i drugi.29 Osnovni ciljevi i meto-de djelovanja novih urbanista definirane su poveljom30 iz 2001. godine. Prema toj povelji oni propagiraju metropolitanske regije sa-stavljene od dobro strukturiranih gradova i mjesta, odnosno susjedstva s centrima i ru-bovima koji omoguuju identifikaciju; kom-paktni razvoj koji uva podruja obradive zemlje, te podruja osjetljivog okolia; razvoj ispunjavanjem s ciljem revitalizacije gradskih centara; meusobno povezane ulice, naklo-njene pjeacima i biciklistima, esto u obliku prilagoene mree ili mreastih uzoraka; mje-ovitu uporabu zemljita ispred jedinine na-mjene; diskretni razmjetaj garaa i parkira-linih povrina da bi se izbjegli prostori koji-ma dominira automobil; razvoj orijentiran tranzitu, prigodno oblikovane i smjetene zgrade javne namjene i mjesta javnog okup-ljanja; [...] visokokvalitetne parkove i za-tiena podruja koritena u svrhu definicije i povezivanja stambenih susjedstava i predje-la; arhitektonsko oblikovanje koje iskazuje potovanje prema lokalnoj povijesti i regio-

nalnom karakteru.31 Mnogi kritiari Novoga urbanizma raspravljaju kako je on u biti ori-jentiran vioj srednjoj klasi te u jo veoj mje-ri potie klasnu, rasnu, odnosno etiku se-gregaciju,32 istodobno upuujui kritike na morfoloki in oponaanja povijesnih oblika, tenje za ostvarivanjem urbane gustoe kak-vu nalae povijesni grad.

Ekoloki urbanizam, naziv uveden 2003. go-dine Konferencijom Ekolokog urbanizma,33 odnosno kasnije istoimenom publikacijom Mohsena Mostafavija34 (Sl. 2.), suvremeni je pristup urbanizmu koji kao vlastiti cilj po-stavlja inkorporaciju i prilagodbu svojstve-nih, konfliktnih uvjeta ekologije i urbaniz-ma,35 odbijajui pritom pripadnost odree-noj strukovnoj ideologiji. Ekoloki urbanizam, kako ga definira M. Mostafavi u uvodu spo-menute konferencije, jest [...] kako kritika, tako i istovremeni nastavak diskursa o Land-scape urbanizmu u promijenjenim uvjetima.

Odnos Landscape urbanizma i Ekolokog urbanizma Osvrui se na promjenljivost nazivlja novih urbanistikih struja s epitetom ekolokog, Waldheim navodi da razvoj oblika urbanizma (bilo Landscape, Ekolokog ili nekoga drugog) kao najstroe i najpotpunije oblikovne kritike urbanistikog oblikovanja tijekom vremenski nam bliske povijesti - nije sluajnost. Da bi objasnio moguu kritiku osnovu zasnivanja pojma Ekolokog urbaniz-ma, Waldheim istie kako nekadanji snani pokret objedinjenja, mislei na Landscape ur-banizam, proivljava razdoblje vlastite sre-dovjenosti, prestao je biti dovoljno avan-gardan te je postao teoretski i praktino rele-vantan. Ekoloki urbanizam definira kao tekuu potrebu za rekvalifikacijom urba-nistikog oblikovanja koje pokuava opisati okoline, ekonomske i socijalne uvjete suvre-menoga grada.36 Podrobnijim odreenjem pojmova Ekoloki urbanizam postaje logian nastavak Landscape urbanizma. Ekoloki ur-banizam pokuava osjetiti fenomenologiju i duh grada do razine mjerila arhitekture i odr-ivosti. Njegovo osnovno obiljeje jest holi-stiki pristup i kvalitativno proimanje raz-liitih mjerila i disciplina. On najoitije rui granice realnog i virtualnog, urbanog i rural-nog, te time jaa veze i komplementarnosti

24 Waldheim, 2010: 2125 www.newurbanism.org/26 newurbanismblog.com/27 Ellis, 2002.28 Congress for the New Urbanism (CNU) - istodobno medijsko i fiziko okupljanje skupine istomiljenika s ci-ljem utemeljenja i promocije ciljeva Novoga urbanizma.29 www.cnu.org/30 Povelja Novoga urbanizma (engl. Charter of the New Urbanism) jo se naziva CNU Charter.31 www.cnu.org/charter [2001.]32 Ellis, 2002.33 Konferencija pod nazivom Ecological Urbanism odr-ana je 2003. na Sveuilitu u Oregonu, SAD.


najrazliitijih dijelova planiranog teritorija. Dizajn nudi novi klju koji povezuje ekologiju i urbanizam, i to urbanizam koji nije u kontra-dikciji sa svojim okoliem.

Sukob Landscape urbanizma i Novoga ur-banizma Landscape urbanizam, kao svoje-vrstan manifest novoga urbanistikog djelo-vanja, razvija se kao reakcija na aktualnu globalnu krizu - nedostatak aktualne, su-vremene urbanistike teorije i prakse, dok istodobno biva potaknut aktualnim, ve du-boko ustaljenim, praktinim naelima, pogla-vito onim Novoga urbanizma. Pritom se Land-scape urbanizam sukobljuje s Novim urba-nizmom naglaavajui suprotnost pristupu planiranja.U vlastitim su predavanjima i tekstovima Waldheim i drugi Landscape urbanisti opisali nove urbaniste kao nostalgino zapele u koncepciji gradskog ivota koji ignoriraju promjene to ih donosi moderna usluna ekonomija, internet i sustav autocesta. Ame-rikanci su nedvosmisleno demonstrirali kako bi radije ivjeli raspreno, a Landscape ur-banisti [u prilog injenici] tvrde da je vjero-vanje u mogunost vraanja paste za zube natrag u tubu koja podlijee zakonima zoni-ranja i oblikovanja - obmana.37 U tekstu iz 2010. godine James Corner e temeljitije obrazlaui osnovne postavke i koncepciju Landscape urbanizma kao nove paradigme, istiui pritom krizna podruja suvremene urbane kulture, rei da je najproblematiniji vid urbanistikog oblikovanja, koji se do da-nas odrao na podruju Sjeverne Amerike, u proteklih nekoliko godina bio strukovna ten-dencija prilagodbi reakcionarnom kulturno--politikom i nostalginom osjeaju novih urbanista. Vodee arhitektonsko-obrazovne ustanove udaljile su se od onoga najloijeg to takvo kopiranje uzoraka 19. stoljea pod-razumijeva.38 Autor nastoji dokazati kako ur-banistiko oblikovanje treba pridavati manje pozornosti izgubljenim, pastoralnim sceno-grafijama i namjernoj imitaciji povijesnih urbanih oblika karakteristinih za pristup novih urbanista, a vie raznolikim urbanim uvjetima.Zagovaratelji Novoga urbanizma nisu ostali imuni na navedene optube Landscape urba-

nista, nego su im uputili jednako teke op-tunice, naglaavajui pritom njihov prividno vei interes za krajolik u odnosu na stanov-nike gradova i nazivajui to irenjem u do-padljivoj zelenoj haljini.39

Iz opisanoga spleta okolnosti, koji je i dalje na snazi, mogue je izvesti zakljuak kako je rije o (namjernom) predoslovnom shvaa-nju manifesta, odnosno ciljeva suprotnih ur-banistikih naela, te jednako neopravdanom netonom tumaenju istih u korist vlastite promocije - kako Landscape, tako i novih urbanista. Postmoderna, moderna, kao i starija povijest arhitektonske i urbanistike teorije i prakse - primjerice sukobi struja u doba pojave beke secesije ili brojnih teo-retskih spletova prije, tijekom i nakon inte-gracije moderne kao stila - moe se zakljuiti da je i ovdje rije o slinoj situaciji. U nedo-statku uinkovitih, aktualnih teoretskih i prak-tinih postavki suvremenog urbanizma, ali i u doba konstantnih promjena i istodobnog po-stojanja nebrojenih usporednih urbanih i ru-ralnih, sociolokih i kulturnih stvarnosti te jednakovrijednih fenomena i (ne)pogodnosti - vano je da obje opisane strane u to veoj moguoj mjeri prihvate takav, izrazito sloeni sustav ivotne ravnotee. Sukob interesa - strunih, politikih, socijalnih i inih - moe se iitati kao mogua olakotna okolnost za nastanak i razvoj nove misli. U tom pogledu, prednost u opaanju pozitivnih datosti nasu-protne struje, kao i moguem ukljuivanju njezinih temeljnih naela u razmatranje vla-stitih rjeenja, pridodaje se zagovornicima Landscape urbanizma koji se, kako u teoriji, tako i praksi, jo nastoje dokazati stvarajui novi pojam ili teoriju Ekolokog urbanizma.

URBANISTIKO PROMILJANJE I DJELOVANJE METODAMA LANDSCAPE URBANIZMA

METHODOLOGY OF LANDSCAPE URBANISM IN REFLECTION ON URBAN PLANNING AND ACTIVITIES

Prethodnici Landscape urbanizma Uvi-dom u povijesne oblike prostorno-planer-skog, urbanistikog i arhitektonskog djelo-vanja u prostoru mogu se vidjeti slinosti pojedinih pristupa - teoretskih, ali i prakti-nih - s onima Landscape urbanista. Primjeri su to koji specifino promiljenim djelova-njem u prostoru, koritenjem pejsaa kao osnovnoga gradbenog sredstva arhitekton-sko-urbanistikog, kulturolokog i/ili socijal-nog prostora, mogu poprimiti epitet prethod-nika Landscape urbanizmu (neovisno o njiho-vu mjerilu zahvata).

Korijene svojevrsnoga etikog kodeksa od-nosa prema krajoliku, karakteristinog i za Landscape urbanizam, pronalazimo u tradicij-skom, protoznanstvenom kineskom umi jeu feng-shui, koje uvijek daje prednost prirod-

34 Mohsen Mostafavi, arhitekt, od 2008. godine dekan na Harvard Graduate School of Design, autor je (uz brojne publikacije arhitektonsko-urbanistike tematike) kljune literature za suvremeni razvoj Landscape urbanizma (s Doherty, G.): Mostafavi, M.; Doherty, G. (2010.), Ecologi-cal Urbanism, Lars Mller Publishers, London.

35 Mostafavi, 2010: 3236 Waldheim, 2010: 2137 www.boston.com/bostonglobe/ideas/articles/2011/ 01/30/green_building/?page=4 [30.1.2011.]

38 Corner, 2010: 22-2339 www.boston.com/yourtown/cambridge/articles/2011 /01/30/green_building/?page=4 [30.1.2011.]


nom uzorku i procesima Qi-ja, odnosno daha. U tom kontekstu sveti pejsa postaje duhovna mrea odrive ivotne ravnotee te postaje in-frastruktura koja nosi duh mjesta, istovjetno grkom (zapadnjakom) genius loci.40

Devetnaesto stoljee donosi u Americi sustav perivoja gdje takav gradski krajolik slui kao infrastruktura za rekreaciju i estetiku, dok je istodobno Europa esto koristila koncept pe-rivojnog/pejsanog prstena - greenbelt ili pejsanih klinova/prstiju (Sl. 4.). Dvadeseto stoljee donosi ekoloku mreu gdje pejsa postaje infrastruktura za zatitu prirodnih prostora, ouvanje bioloke i krajobrazne raznolikosti. Dvadesetprvo stoljee uvodi ekoloku infrastrukturu i ekosustave, a pej-sa slui kao integrirana infrastruktura odri-vosti grada i teritorija.

Modalitete uporabe krajolika kao gradotvor-nog sredstva pronalazimo i u konceptualnom

primjeru vrtnoga grada41 autora Ebenezera Howarda, koji krajem 19. i poetkom 20. sto-ljea postavlja urbani koncept to negira razlike ruralnih naselja i urbane aglomera-cije.42 Grad preuzima pozitivne ekoloke ka-rakteristike ivota na selu te ekonomske i kulturne prednosti gradskog ivota. Poimanje pejsaa kao elementa organizacije sredinjih urbanih funkcija, istovremeno zaustavljanja nekontrolirane spontanosti urbanog irenja,43 unaprijeeno je ugradnjom istoga u sloeni hijerarhijski sustav vrtnih gradova, koncept istodobne uporabe krajolika kao elementa ogranienja, pokretaa, gradotvornog ele-menta te, naposljetku, elementa koji poprima epitet socijalnoga regulatora.44 Jednaka obi-ljeja gradotvornosti pejsaa itaju se i u pri-mjerima urbanih preobrazbi sredinom i kra-jem 19. stoljea.45

U pogledu novijega urbano-povijesnog kon-teksta, mogua naela djelovanja Landscape urbanista nalazimo i u teoretskom i u prak-tinom radu poslijeratne grupe arhitekata poznatijih pod pseudonimom Team X.46 Na-tjeajni projekt, primjerice, autora Alison i Petera Smithsona za natjeaj Berlin Haupt-stadt 1957. godine predvia mreu platformi koje se proteu iznad nulte razine ratom de-vastiranoga sredita Berlina (Sl. 3.). Naglaen je sloeni sustav komunikacija, prostornih doivljaja i trodimenzionalne prostorne hije-rarhije. Vanost je toga projekta stajalite autora koji prihvaa vlastitu nemogunost samostalnog predvianja obnove cjelokup-nog procesa prostorne, financijske i soci-

40 Cjelokupni je pejsa (planine i vodeni tokovi) proma-tran u obliku meupovezanog sustava, sastavljenog od elemenata u jasno istaknutom sustavu hijerarhijskih od-nosa - zmajeve kraljenice/vene, odnosno mrea Qi-ja. Sveta infrastruktura pejsaa ovdje je svojevrstan a priori uzorak, uvjetima kojega svako ljudsko djelovanje mora podlei. Takav je tradicijski etiki kodeks koriten pri za-snivanju i gradnji sela i gradova, cesta, mostova, ak i grobnica. [Yu, 2010: 59-61]41 Sheme vrtnoga grada E. Howard postavlja u knjizi iz 1898. godine: To-Morrow: A Peaceful Path to Real Re-form.42 Mirkov, 2007: 31443 Sredinji gradski prostor obiljeava perivojni trg - trg u obliku perivoja, perivoj u funkciji trga - uokolo kojeg su poredane zgrade javne, drutvene, trgovake i druge namjene. 44 Kao dodatni primjer valja spomenuti Central Park u New Yorku F. L. Olmsteada iz sredine 19. st., koji je nakon manje od stoljea postao sredinji kulturno-socijalni i ur-bano-ekoloki pokreta Manhattana. 45 Prepoznatljivi i poznati primjeri gradotvornosti pej-saa u koncepciji urbanoga irenja Bea (Ringstrasse) i zagrebake Lenucijeve perivojne potkove - gdje pejsani okvir istodobno predstavlja poticaj nastanku arhitekton-skih oblika i kvalitativnu kontrolu njegova urbanog raz-voja.46 Team X slubeno je osnovan 1954. godine u Nizo-zemskoj s vanim ciljem redefinicije i spasenja CIAM-a, a povodom postavljanja temelja 10. meunarodnog kongresa CIAM-a u Aliru, no zbog politikih i inih okolnosti odranog u Dubrovniku. Neki od lanova bili su: A. i P. Smithson, A. van Eyck, J. Bakema, G. Candillis, S. Woods i dr.

Sl. 3. Alison i Peter Smithson, Berlin Hauptstadt (1957.): natjeajni projekt koji predvia mreu platformi u sreditu Berlina, rjeenje koje doputa prostornu i vremensku nepredvidivost razvoja.Fig. 3. Alison and Peter Smithson, Berlin Hauptstadt (1957): competition entry: a network of platforms in central Berlin. The plan allows spatially and temporally unpredictable development.

Sl. 4. F. L. Olmsted - Emerald Necklace, Boston (1894.): plan bostonskog pejsanog sustava perivoja Fig. 4. F.L. Olmsted - Emerald Necklace, Boston (1894): layout of Boston landscaped park system


jalne obnove danog podruja, iz ega proiz-lazi rjeenje u potpunosti prilagodljivo koje do puta prostornu i vremensku nepredvidi-vost razvoja. Konkretnija, opipljiva sredstva suvremenoga Landscape urbanizma ne izo-staju ni u brojnim drugim projektima istih au-tora. Ideja, primjerice, svjesne uporabe pej-saa kao elementa jednakovrijednog arhi-tekturi,47 odnosno primjera reprogramacije i ponovne uporabe naputenih infrastruktur-nih sustava.48 Njemaki pejsani planer i profesor Walter Rossow ve je 1959. godine upozoravao na unitenje Zemlje (Die grosse Landvernicht-ung), postavio je tezu potpune meuovisnosti grada i teritorija, naglaavajui da krajolik mora biti uvijek podloga prostornog plani-ranja. Poznata je njegova sintagma Die Land-schaft muss das Gesetz werden - pejsa mora biti zakon. On tako postaje izvor pejsane arhitekture, ali s razliitim pristupima, tradi-cijama, uvjetima i ovisnostima.49 Ulogu pej-saa kao elementa (re)organizacije gradskog tkiva istaknuo je i njemaki arhitekt i urbanist Ludwig Hilbesheimer projektom decentralizi-ranoga grada Detroita iz 1960. godine (Sl. 5.).

Od 1947. do 1978. godine nizozemski arhitekt Aldo van Eyck projektira vie od 700 javnih igralita. Autor pronalazi zaboravljene grad-ske toke nastale krianjem ulica, mjesta neaktivna zbog vlastita poloaja i drugih raz-loga. Tijekom godina nastaje sustav (poput infrastrukture) gradskih igralita (za odrasle, jednako kao i za djecu), neodreen a priori prostornim planom. Vrsnoa zahvata dodat-

no se oituje u postupnom razvoju sustava participacije korisnika - samo stanovnito poinje uoavati takve gradske toke i isto-dobno zahtijeva izgradnju istih u vlastitim susjedstvima, pa tako do kraja 1970-ih go-dina doseu brojku 700. Igralita tako po-staju aktivni agenti urbane reintegracije50 (Sl. 6.).

Prepoznatljivi elementi i metode Land-scape urbanizma u odabranim suvremenim projektima i izvedbama Osamdesetih godi-na 20. stoljea - u emu se slau i autori kljunih publikacija51 sa svrhom predstav-ljanja, odnosno promicanja predmetne disci-pline - vrijedi istaknuti znaenje nekoliko kljunih meunarodnih arhitektonsko-urba-nistikih natjeaja kao promicatelja osnov-nih koncepata Landscape urbanizma. Jedan je od takvih meunarodni natjeaj za Parc de la Villette u Parizu iz 1983. godine.52 Prvo-nagraeni rad Bernarda Tschumija, kao i onaj drugonagraeni autora OMA/Rem Koolhaas - projekti su koji posljednjih gotovo trideset godina orkestriraju urbani program i pej-sane procese.53 Oba su rjeenja nastala kao rezultat elje da aktivno definiraju i orga-niziraju program neovisno o arhitektonskom oblikovanju. Projekti su prisvojili krajolik kao medij komponiranja i rasporeivanja progra-ma koji su nepredvidivi i podloni politikim promjenama. Takvim su djelovanjem oznaili poetak preispitivanja suvremenog urbaniz-ma, koje se nastavlja do danas.54 Tschumi svojim rjeenjem predvia medij pejsaa kao elementa reda - kako programatske, tako i socijalne promjene tijekom vremena. Time se ujedno dotie i misli o suvremenoj prostornoj intervenciji, dajui prednost programatskom i sadrajnom promiljanju nad onim oblikov-nim.55 Koolhaas e, opisujui vlastite metode, rei da nije opasno predvidjeti kako e se tijekom ivota perivoja program konstantno mijenjati - u funkcionalnom smislu, a perivoj e sve vie biti u perpetualnom stanju revi-zije,56 te kako shema neizgraenosti istra-uje suivot nepredvienih odnosa izmeu perivojnih programa.57

Preispitivanje vrijednosti kroz navedena dva rjeenja navelo je na razgovor o odnosu urba-nizam - pejsa u kojem su arhitekti bivali ohrabreni na transgresiju u pejsanu dimen-ziju. Transgresija, u ovome kontekstu, ne oznaava omekavanje granica i meusobnu istovremenu suradnju dviju disciplina/tema, ve aproprijaciju temelja jedne discipline u drugu.58

Meu vanim meunarodnim natjeajima valja spomenuti natjeaj za rjeenje Down-sview Parka u Torontu (2000.),59 kojega su radovi zasluni za promicanje novog oblika iitavanja postojeih ekolokih i dinamikih potencijala, kao i nemogunosti potpunog predvianja buduih razvojnih procesa da-

47 Robin Hood Gardens, London (1972.)48 West Berlin Railway Yards, Berlin (1988.)49 Rossow, 1984: 144-14550 Voelcker, 1955.51 Primjerice brojni pojedinani tekstovi u: Mostafavi, Najle, 2003. i Waldheim, 2006.52 Baljon, 1992.53 Waldheim, 2002: 1354 Gray, 2006.55 Waldheim, 2006: 40. La Villette je gradski/urbani pe-rivoj projektiran kao graevina koja sama oblikuje svoj genius loci pomou les folies koje se transformiraju da bi obuhvatile razliite sadraje. Taj prostor nije imao svoj ge-nius loci, ali je pomou kocaka fluidnog prostora stvorio mreu koja sprjeava prostor da se razlije.56 Koolhaas, Mau, Sigler, 1995: 894-93657 Waldheim, 2006: 41. Kroz usporedne pejsane pote-ze perivoj postaje organizirana infrastruktura nepredvidi-vih mogunosti promjene. Koolhas od La Villettea stvara drutveni kondenzator u kojem su trake kroz prostor pro-gramirane da budu promjenljive i njihovo je postojanje time nestabilno, ali im je stabilnost ponuena kroz prirod-ne elemente (drvee), kojih je nestabilnost osigurana njihovim rastom.58 Reeser, Shafer, 2002: 459 Natjeaj za ureenje naputene povrine vojne zrane luke u Torontu 1999. godine raspisuje Canada Lands Com-pany Ltd. Na natjeaju sudjeluju timovi James Corner Field Operations (sa Stanom Allenom), Bernard Tschumi i su-radnici, tokijski Foreign Office Architect, te Rem Koolhaas/OMA i Bruce Mau sa suradnicima (prvonagraeni tim).

Sl. 5. Ludwig Hilbesheimer - Detroit re-planning (1960.): projekt koristi pejsa i infrastrukturu kao osnovne elemente organizacije decentraliziranog urbanizma.Fig. 5. Ludwig Hilbesheimer - Detroit re-planning (1960): landscape and infrastructure are seen as basic elements of decentralized urbanism

Sl. 6. Aldo van Eyck, djeja igralita (1947.-1978.): primjer izvedenog igralita (1948.), jedno od 700 javnih igralita u Amsterdamu koje Aldo van Eyck smjetava u zaboravljenim gradskim prostorima/tokamaFig. 6. Aldo van Eyck, childrens playgrounds (1947-1978): playground (1948), one of 700 public playgrounds in Amsterdam that Aldo van Eyck places in abandoned city spaces


nog konteksta. Prvonagraenim rjeenjem ureda OMA / Rem Koolhaas, metodoloki usporedivim s rjeenjem za La Villette,60 pej-sa uzdiu na razinu katalizatora urbanizacije i procesa nepredvidive promjene61 (Sl. 7.). Uporabom slinih metoda karakteristinih pristupu Landscape urbanista - mapiranjem prostornih, socijalnih i kulturolokih razvoj-nih procesa - istie se i prijedlog Jamesa Cor-nera i Stana Allena, kako za Downsview, tako i za natjeaj62 iz 2003. godine za ureenje buduega, prostorno najveega newyorkog perivoja na Staten Islandu.

Primjer River+City+Life za Lower Don Lands u Torontu pokazuje to Landscape urbanizam trai - a to je razumijevanje okolia i inten-zivno ukljuivanje ekolokih funkcija i pro-gresivne kulture dizajna. Toronto waterfront postao je neka vrsta laboratorija za ispiti-vanje novih pristupa. Iako je na natjeaju 2007. godine za Lower Don Lands pobijedio Michael van Valkenburgh, ocjenjivaki sud istie da rad grupe Stoss Landscape Urba-nism, koju vodi Chris Reed, nudi viziju inte-gracije urbanih oblika i prirodnih procesa. Krenulo se od postavke da rijeka mora biti glavni materijal kojim se gradi prostor - teite je na infrastrukturi rijeke i na stvaranju tipova izgradnje koji ovise o koritenju pri-rodnih elemenata.63 Projekt (2007.) za Irwell River Park u Manche-steru, dijelom ve i izveden, otkriva rijeku u gradu, koja je bila pretvorena u kanal i ur ba-nistiki marginalizirana. Osam kilometara dugaak perivoj zamiljen je kao gospodarski pokreta zaputenoga prostora u gradu. Na-mjera je pomou pejsaa stvoriti mjesto koje e podii vrijednost gradskoga zemljita, stvo-riti prostore stanovanja i kulture, organizirati waterfront u gradu, ostvariti koncen traciju pu-tova i etnica te time privui po sjetitelje, po-vezati ljude i gradske prostore64 (Sl. 8.).

U posljednjih desetak godina brojni su pro-jekti urbanih preobrazbi (izvedeni djelomino ili u cijelosti) osmiljeni u duhu Landscape urbanizma - od velikoga mjerila cijeloga gra-da, preko gradskih poteza i cjelina do po-jedinanih blokova i trgova65 (Sl. 9. i 10.). Je-dan od najpoznatijih i najpopularnijih proje-kata i izvedaba jest High Line66 u New Yorku - svojevrstan spoj Landscape urbanizma i Novoga urbanizma,67 najbolji primjer preobli-kovanja dijela grada perivojnom arhitekturom te stvaranja novoga gradskog prostora po-vezivanja i kretanja. Ured James Corner Field Operations, jedan od autora High Linea,

60 Tree City, Masterplan for a large scale urban park - ono to u kontekstu rjeenja za Parc de la Villette znae linearni potezi neizgraenog, ovdje je primijenjeno kru-nim shemama sadnje raznorodnih oblika.61 www.oma.eu/projects/downsview-park62 Dvostupanjskim natjeajem, koji je raspisao Gradski odjel za planiranje grada (New York), predvialo se pej-sano ureenje i urbana preobrazba tadanjeg odlaga-lita otpada Fresh Kills Landfill.63 Reed, 2010: 93; Burga, 2008. Reedov projekt imao je dva jasna cilja: ekoloki odnos izmeu rijeke Don i jezera te kulturoloki meuodnos izmeu Toronta i obale jezera. Rijeka je stavljena na prvo mjesto, a to je inverzija uobi-ajenoga, jer bi se projekt urbanoga dizajna osnivao na izgraenom tkivu. 64 Fox, Fink, 2012. 65 Neki poznati projekti i izvedbe: Ring Megalopolis Con-cept - Tokyo Bay (waterfront); Milano the Green Plan do 2015. (pejsani rub grada koji se s osam pejsanih veza vee sa sreditem Milana); Green Plan Philadelphia (sustav javnih prostora koji grad dovode do rijeke); Madrid Rio Project (linearni park uz rijeku Manzanares na povrini od 820 ha), Istanbul - Yenikapi Transfer Point and Archaeo-Park (preobrazba naputene i prazne obale, 130 ha) i dr.

Sl. 8. Manchester - Irwell River Park (2007.): ponovno otkrivanje rijeke u graduFig. 8. Manchester - Irwell River Park (2007): a rediscovered river in the city

Sl. 7. OMA/Rem Koolhaas + Bruce Mau: Tree City (Downsview Park Toronto, 2000.), maketa rjeenjaFig. 7. OMA/Rem Koolhaas + Bruce Mau: Tree City (Downsview Park Toronto, 2000), scale model


proglaen je poetkom godine pobjednikom natjeaja za preoblikovanje ikakoga lunog podruja Navy Pier.68 Osnovni se koncept te-melji na isprepletanju prirodnoga postojeeg konteksta s novom prirodom. Pejsa i po-staje osnovni gradbeni element preobliko-vanja.69 Sline su kvalitativne karakteristike vidljive i u pobjednikom radu grupe Ground-Lab na meunarodnom natjeaju 2010. godi-ne za obnovu 11.8 km2 sredinjega dijela gra-da Longgang u Kini (Sl. 1.).

ZAKLJUAK

CONCLUSION

Dok se izriaj Landscape architecture (pej-sana/perivojna arhitektura) koristi od 1828. godine (prvi ga je koristio Gilbert Laing Mea-son u znaenju pitoreskne arhitekture), naziv Landscape urbanism (pejsani/perivojni ur-banizam) prvi primjenjuje arhitekt Charles Waldheim i promovira ga 1997. godine u Chi-cagu. Tijekom posljednjih petnaest godina Landscape urbanizam planerski se i projek-tantski uobliio s jasnim pristupom, metoda-ma i postupcima. Vizija Landscape urbanizma jest obiljeiti vrijeme i stvoriti prepoznatljivo mjesto pri-likom irenja i obnove gradova primjenjujui naela pejsane ekologije i pejsane arhitek-ture. Landscape urbanizam moemo itati i kao landscape i kao urbanizam, dakle, kao pejsa i kao grad, a vanost krajolika u odno-su na grad jest to on moe oblikovati i pre-oblikovati grad. Prihvaanjem smjernica koje nalae takav koncept pejsa postaje okvir kroz koji se gleda suvremeni grad, kao i glav-ni medij kojim se uobliuje. Osnovni pristup Landscape urbanizma temelji se - ne na irenju grada, ve na ponovnom otkrivanju zaputenih i zanemarenih prostora u gradu, koji se ne promatraju kao toke, nego se stvaraju sustavi za njihovu afirmaciju i novu

66 Autorska suradnja autora James Corner Field Opera-tions, amerikoga arhitektonskog ureda Diller i Scofidio te nizozemskoga garden designera Pieta Oudolfa iz 2006. godine za adaptaciju naputene gradske eljeznice u javni pjeaki pejsano-perivojni prostor. Izgradnja je poela u travnju 2006., a u tijeku je gradnja tree, posljednje faze projekta. [www.fieldoperations.net/]67 Landscape urbanizam zagovara recikliranje napu-tenih infrastrukturnih sustava i njihovo pejsano reprogra-miranje [Waldheim, 2006.], dok Novi urbanizam idealizira sustave pjeakih putova (sa svim potrebnim sadrajima na pjeaku povoljnoj udaljenosti) u gusto izgraenomu urbanom tkivu. [http://www.cnu.org/]68 Natjeaj za urbanistiko-arhitektonsko rjeenje/pre-oblikovanje lukog podruja Navy Pier u Chicagu, najvee gradske turistike atrakcije (zabavni park s mnotvom raz-nolikih turistikih sadraja), raspisan je 1.9.2011. [www.navypiervision.com/]69 www.archdaily.com/217265/james-corner-field-ope-rations-team-wins-navy-pier-competition/ [15.3.2012.]70 Uvoenje, primjerice, pojma Ekolokog urbanizma kritika je reakcija na zastarjelost metoda i diskursa Landscape urbanizma. [Mostafavi, 2010.]

aktivnu urbanistiku, te gospodarski i dru-tveno relevantnu ulogu, naglaavajui pri-tom vanost prirodnih sastavnica. U praksi takav pristup nudi prikladan alat za planira-nje gradskih teritorija - pripadnika veih su-stava: sloene mree inenjerskih infrastruk-tura i komplementarnoga prirodnog sustava.

Iitavanjem nepredvidive promjenljivosti po-treba suvremenoga grada, Landscape urba-nizam usporedno razmatra vee i manje mje-rilo od onoga poetno zadanog, koristi grad-ske infrastrukturne sustave kao mree novih mogunosti, a gradski razvoj ne promilja po-trebom planiranja novih stambenih naselja (susjedstva), ve sustavnim iitavanjem pro-mjenljivih potreba suvremenoga grada, stva-ranjem umreenog sustava javnih prostora, s osobitim naglaskom na kulturno, drutveno i gospodarsko oivljavanje zaboravljenih dije-lova grada. Projektiranje zgrada prije projek-tiranja samoga prostora, u kontekstu ove paradigme - nije zadovoljavajui izbor. Na-protiv, takvo djelovanje umanjuje vrsnou i neotkrivene mogunosti gradskoga prostora. Danas je Landscape urbanizam osnovno oi-te renomiranih europskih i amerikih sveu-ilita (Architectural Association, Harvard University, University of Illinois, University of Pennsylvania i dr.), kojih studentski radovi i publikacije ukazuju na izrazitu zrelost u promiljanju gradskoga prostora, meuna-rodnu kompetentost u rjeavanju sveobu-hvatnih prostornih i socijalnih problema. Kao i u kontekstu izobrazbe, praktina primjena metodolokih sredstava Landscape urbaniz-ma ostavlja za sobom izrazito kvalitetan i drutveno aktivan gradski prostor.

Kritike ovomu pristupu redovito su znanstve-no neutemeljene, a proizvod su plitkog ii-tavanja discipline kao primarno dekorativne i dizajnerske. Najstroe kritike Landscape urbanizma primarno proizlaze iz njega sa-mog,70 a upravo to ga ini izuzetno aktualnim i iznova spremnim na preispitivanje vlastitih sredstava.

Landscape urbanizam ne prihvaa potpunu prostornu, funkcionalnu, oblikovnu, kao ni disciplinsku (pred)odreenost, a svojim dje-lovanjem iskazuje mogunost ukazivanja na uviene neloginosti primjene kanona kla-sinih prostorno-planskih disciplina. Konzi-stentno mapiranje prolih i sadanjih te omo-guavanje okvira za razvoj novih, nepredvidi-vih procesa pridodaje mu epitet svojevrsne metadiscipline, urbanizma koji omoguuje istovremeno postojanje i subjekta i objekta, prirode i artificijelnog, jedinice i skupine. Na-posljetku, nedvojbena je vrijednost Landsca-pe urbanizma stajalite o nedjeljivosti ar-hitekture i urbanizma - koncept na koji nas je, iz nejasnih razloga, potrebno ponovno podsjetiti.

Sl. 9. Milano Green Plan 2015/PGT Milano (2006./2007.): pejsani rub grada koji se s osam pejsanih veza povezuje sa sreditem gradaFig. 9. Milano Green Plan 2015/PGT Milano (2006/2007): landscaped fringe of the city linked with the town center by eight landscape links

Sl. 10. Madrid Rio Project (2009.): Linearni perivoj duljine 6 km, povrine 820 ha uz rijeku Menzanares, na mjestu brze gradske prometnice koja je smjetena ispod zemlje, prije i poslije ureenja.Fig. 10. Madrid Rio Project (2009): Linear park 6 km long with an area of 820 hectares along the Menzanares river, at the site of a fast city road placed underground, before and after its construction.

116 PROSTOR 1[43] 20[2012] 106-117 B. BOJANI OBAD ITAROCI, N. MATUHINA Landscape urbanizam Znanstveni prilozi | Scientific PapersLiteratura

Bibliography

1. Andersson, T. (2010.), Landscape Urbanism versus Landscape Design , Topos, 71: 80-83, Mnchen

2. Baljon, L. (1992.), Designing parks: an Exami-nation of Contemporary Approaches to Design in Landscape Architecture: Parc de la Villette, Paris 1982-3, Architectura and Natura Press, Amsterdam

3. Binet, H.; Bunschoten, R.; Hoshino, T. (2001.), Urban Flotsam: Stirring the City - Chora, 010 Publishers, Rotterdam

4. Burga, H. F. (2008.), River+City+Life: A guide to Renewing Torontos Lower Don Lands by Stoos Landscape, Places Journal, 20 (3), College of Environmental Design, UC Berkeley

5. Corner, J. (2006.), Terra Fluxus, u: The Land-scape Urbanism Reader [ur. Waldheim, C. ], Princeton Architectural Press: 21-33, New York

6. Corner, J. (2010.), Landscape Urbanism in the Field , Topos, 71: 25-29, Mnchen

7. Doherty, D. (2010.), How green is Landscape Urbanism , Topos, 71: 36-39, Mnchen

8. Drake, S.C. (2010.), Term - Definition - Identity, Topos, 71: 50-57, Mnchen

9. Ellin, N. (1996.), Postmodern Urbanism, Black-well Publishers, Cambridge

10. Ellis, C. (2002.), The New Urbanism: Critiques and Rebuttals, Journal of Urban Design, 7 (3): 261-269, London

11. Fox, E.; Fink, P. (2012.), Irwell River Park - The Rediscovery of Manchesters Lost River, To-pos, 78: 28-35, Mnchen

12. Geuze, A. (2010.), Second Nature , Topos, 71: 40-42, Mnchen

13. Gray, C. D. (2006.), From Emergence do Diver-gence: Modes of Ladnscape Urbanism, magi-starski rad, University of Edinburgh, Edinburgh

14. Howard, E. (1965.), Garden Cities of To-Mor-row, Faber & Faber, London

15. Koolhaas, R.; Mau, B.; Sigler, J. (1995.), S, M, L, XL, The Monacelli Press, New York

16. Mirkov, A. (2007.), Vrtni gradovi Ebenezera Ho-warda, Sociologija, 49 (4): 313-331, Beograd

17. Mostafavi, M. (2010.), Why Ecological Urbani-sm? Why Now?, Topos, 71: 30-35, Mnchen

18. Mostafavi, M.; Doherty, G.; Design, H.U.G.S.O. (2010.), Ecological Urbanism, Lars Mller Pu-blishers, London

19. Mostafavi, M.; Najle, C. (2003.), Landscape Urbanism: A Manal for the Machinic Landscape, Architectural Association, London

20. Muir, L. (2010.), Mapping Landscape Urbanism, magistarski rad, University of Manitoba, Mani-toba

21. Reeser, A.; Schafer, A. (2002.), Approaching landscapes, Praxis: Journal of writing + buil-ding, 4: 4-5, Cambridge

22. Reed, C. (2010.), Landscape Urbanism in Practi-ce, Topos, 71: 90-107, Mnchen

23. Rossow, W. (1984.), An Stelle einer neuen Be-schreibung der Situation: Auszge aus Beitr-gen zum Thema im Zeitraum von 25 Jahren, Mnchen 1960, u: Bauen in der Landschaft [ur. Rossow, W.], katalog, Akademie der Knste: 144-145, Berlin

24. Shane, G. (2006.), The Emergence of Landscape Urbanism, u: The Landscape Urbanism Reader [ur. Waldheim, C. ], Princeton Architectural Press: 55-67, New York

25. Spencer, D. (2010.), Landscape Urbanism at the Architectural Association, Topos, 71: 64-67, Mnchen

26. Studer, M. (2011.), Interview with Charles Wald-heim: Landscape urbanism now [www.Landsca-peurbanism.com]

27. Voelcker, J. (1955.), Polder and Playground, Architects Year Book, 6: 89-94, London

28. Waldheim, C. (2002.), Landscape Urbanism: a Genealogy, Praxis: Journal of writing + buil-ding, 4: 12, Alexandria

29. Waldheim, C. (2006.), Landscape as Urbanism, u: The Landscape Urbanism Reader [ur. Wald-heim, C. ], Princeton Architectural Press: 35-53, New York

30. Waldheim, C. (2010.), On Landscape, Ecology and other Modifiers to Urbanism, Topos, 71: 20-24, Mnchen

31. Weller, R. (2006.), An Art of Instrumentality: Thinking Through Landscape Urbanism, u: The Landscape Urbanism Reader [ur. Waldheim, C. ], Princeton Architectural Press: 69-85, New York

32. Yu, K. (2010.), Five traditions for Landscape Ur-banism Thinking, Topos, 71: 58-63, Mnchen

IzvoriSources

Internetski izvori

Internet Sources

1. http://www.cnu.org/ 2. www.spaceandculture.org/ [27.9.2011.]3. http://www.dualworkshop.net/ [02.04.2010.]4. www.oma.eu/projects/downsview-park5. www2.prnewswire.co.uk/cgi/news/release?id

=535786. http://mspace.lib.umanitoba.ca/bitstream/19

93/3848/1/Muir%20Mapping%20Landscape%20 Urbanism.pdf [2010.]

7. www.archdaily.com/217265/james-corner-field -operations-team-wins-navy-pier-competition/ [15.03.2012.]

8. www.fieldoperations.net/9. www.navypiervision.com/

Izvori ilustracija

Illustration Sources

Sl. 1. *** 2010, Topos, br. 71Sl. 2. Arhiva autoraSl. 3. http://1.bp.blogspot.com/_2tWjNCLG3k0/

TUwt3C1m_lI/AAAAAAAAA8c/T0f6UyvwH hk/s1600/001+plano+general+de+la+pro-puesta.jpg

Sl. 4. *** 2010, Topos, br. 71Sl. 5. *** 2010, Topos, br. 71Sl. 6. http://dedededos.files.wordpress.com/200

9/07/parques-de-juego-aldo-van-eyck2.pdfSl. 7. http://www.daniels.utoronto.ca/files/alis-

sanorth.pdfSl. 8. http://www.isuf2010.de/Papers/Fox_Eddy.

pdfSl. 9. http://www.metrogramma.com/Sl. 10. http://stuffinmadrid.wordpress.com/2012/

03/17/madrid-rio/

Znanstveni prilozi | Scientific Papers Landscape urbanizam B. BOJANI OBAD ITAROCI, N. MATUHINA 106-117 20[2012] 1[43] PROSTOR 117Saetak

Summary


BiografijeBiographies

Dr.sc. BOJANA BOJANI OBAD ITAROCI, dipl.ing.arh., docentica je na Katedri za urbanizam, prostor-no planiranje i pejsanu arhitekturu. Autorica/koautorica je 8 knjiga, brojnih znanstvenih lanaka, priopenja na meunarodnim skupovima, studija, urbanistikih/prostornih planova i projekata pej-sane arhitekture. [www.scitaroci.hr]NIKOLA MATUHINA, univ.bacc.arch., diplomant je na Studiju arhitekture i urbanizma, dobitnik Rektoro-ve nagrade 2010./11., demonstrator na kolegijima Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pej-sanu arhitekturu, suradnik na znanstvenom pro-jektu Katedre.

BOJANA BOJANI OBAD ITAROCI, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., Assistant Professor in the Department of Ur-ban Planning, Physical Planning and Landscape Ar-chitecture. She is author / co-author of 8 books and numerous scientific papers, conference proceed-ings, studies, urban and physical plans and land-scape architecture projects. [www.scitaroci.hr]NIKOLA MATUHINA, B.Arch., student in Architecture and Urban Planning Graduate Program, Rectors award winner (2010/11), student tutor in the De-partment of Urban Planning, Physical Planning and Landscape Architecture, co-worker in the Depart-ments research project.

Landscape urbanism, primarily a critical reaction to a lack of vision of space, is currently developing into a contemporary paradigm aimed at integrating the theoretical and practical principles of space-re-lated disciplines focusing on the landscape as a predominant element in modern urban design. Landscape urbanism has developed as a logical consequence of a more intensive urban do minance in the natural environment, a need for ecological awareness-raising and an unjustified au tonomy of some space-related disciplines. The ideologists and main protagonists who are authors of funda-mental publications dealing with theoretical and practical aspects of Landscape urbanism are archi-tect Charles Waldheim and landscape architect James Corner, founders of the graduate programs in Landscape urbanism at North American and Eu-ropean universities.Methodologically, Landscape urbanism can be de-fined as a strategic approach to redesign of the ur-ban fabric through processes related to the con-cept of landscape. Independently of any predefined methods and scale of interventions in space, the underlying principle of Landscape urbanism refers to the consideration of space as a system but at the same time as a constitutent of some greater physi-cal, historical, cultural, sociological and anthropo-genic system.Landscape urbanism has developed as an alterna-tive to New Urbanism in America in the 1970s and 1980s and its commitment to traditional urban forms. The latter is mainly criticized for its attempt at morphological imitation of historic forms as well as a tendency to create an urban density typical of a historic city. New urbanists respond in an equally brusque manner accusing the protagonists of Land-scape urbanism to be seemingly more interested in the landscape than in the city dwellers. Unlike New urbanists Landscape urbanists are more ready to consider positive implications in both approaches. They are still in the process of trying to win full rec-ognition, both in teory and in practice and to create a new concept or theory - Ecological urbanism.Ecological urbanism aims to integrate typical con-flicting requirements of both ecology and urbanism

BOJANA BOJANI OBAD ITAROCINIKOLA MATUHINA

rejecting any professional ideology. Strict adher-ence to a high quality integration of various scales and disciplines including a more precise termino-logical definition makes Ecological urbanism a logical successor of Landscape urbanism.An insight into the history of space development reveals obvious similarity between some theoreti-cal and practical approaches within the framework of Landscape urbanism and some types of histo-rical interventions in space. The origin of its code of ethics lies in a proto-scientific Chinese art of feng-shui which turns the holy landscape into a spiritual network of a sustainable balanced life whereas the infrastructure takes on the spirit of the site (Genius loci). In the 19th century, the American approach favoured a system of parks thus making urban landscape an infrastructure for recreation and aesthetics. At the same time in European coun-tries, a commonly used concept was that of a park / landscape ring - greenbelt or landscape wedges / fingers. Modalities of landscape use as a means of urban development can be found in the Ebene-zer Howards concept of a garden city in the late19th and the early 20th centuries. His urban concept de-nied the differences between rural settlements and urban agglomerations.As far as a more recent urban and historical context is concerned, the principles of Landscape urban-ism can be found in the theoretical and practical work of the post-war group of architects called Team X. A competition entry by Alison and Peter Smithson for the competition Berlin Hauptstadt from 1957 anticipated a complex system of com-munication links, experiences of space and a three-dimensional spatial hierarchy allowing spatially and temporally unpredictable development. Mod-ern principles of Landscape urbanism are present in their other projects as well. Walter Rossow, Ger-man landscape planner and professor, warned as early as 1959 of large-scale destruction of the Earth (Die grosse Landvernichtung). He set up a thesis of a total mutual dependance between the city and the land emphasizing that landscape should al-ways be the foundation and a starting point in physical planning. From 1947 to 1978 Dutch archi-

tect Aldo van Eyck designed more than 700 public playgrounds. Through a parallel system of users participation, these playgrounds have become one of the integral components of urban reintegration.A few key international architectural and urban planning competitions from the 1980s play a sig-nificant role concerning the recognizable methods of Landscape urbanism. One of them is an interna-tional competition for Parc de la Villette in Paris (1983). The first award-winning entry by Bernard Tschumi as well as the second award winning entry by the authors OMA / Rem Koolhaas are the proj-ects which adopt landscape as a medium of com-posing and planning the programs that are unpre-dictable and subject to political changes.An on-going redefinition of contemporary urban-ism started actually with such events. Equally in-fluential are recent international competitions, par-ticularly those concerning the layout of Downs-view Park in Toronto (2000), Fresh Kills Landfill in New York (2003), and Lower Don Lands in Toronto (2007). The awarded entries promote a new kind of interpretation of the existing ecological and dy-namic potentials as well as an awareness of the impossibility to predict future development of a given context. In the last ten years numerous urban redevelopment projects have been conceived in the spirit of Landscape urbanism including urban scale, urban entities, individual city blocks and squares.Nowadays Landscape urbanism is a starting point in the programs of many renowned European and American universities (Architectural Association, Harvard University, University of Illinois, Univer-sity of Pennsylvania etc.). Their students projects show a mature reflection on urban space and an international competence in dealing with compre-hensive spatial and social issues. Likewise, the practical application of the methodological means of Landscape urbanism leaves behind a high qual-ity and socially active urban space. The most se-vere criticism comes from Landscape urbanism it-self. It is precisely what makes it exceptionally attractive and always ready to redefine its own potential.

PR

O

S

T

O

R

ZNANSTVENI ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAMA SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

20 [2012] 1 [43]

ISSN 1330-0652CODEN PORREVUDK | UDC 71/7220 [2012] 1 [43]1-2181-6 [2012]

SVEUILITE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTETUNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE

POSEBNI OTISAK / SEPARAT OFFPRINT

2-19 Zorislav Horvat Oprema i pojedinosti na burgovima kontinentalne Hrvatske

Izvorni znanstveni lanakUDK 728.81:72.05(497.5)12/15

Accessory Elements and Details in Burgs of Continental Croatia

Original Scientific PaperUDC 728.81:72.05(497.5)12/15

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Documents

08 Bojanic