Abd al-Qdir al-ayln: ovjek koji je rasplakao meleka smrti

Uvod/Sie

Od samih poetaka slubenoga dolaska sljedbenika posljednje Boije objave Kur'ana na ove prostore, bio je prisutan i derviki red kaderija (qdir). Zahvaljujui tome, linost osnivaa ovoga najstarijeg dervikog reda Abd al-Qdira al-aylnja bila je i prisutna i poznata kako naim precima tako i savremenim generacijama. Ipak, do sada je izostala jedna opsenija i analitinija studija pa se inilo sasvim prirodnim izraditi jednu opsenu monografiju o ovom velikom islamskom i, napose, tesavufskom misliocu. Prije godinu dana na Fakultetu islamskih nauka je odbranjena doktorska teza pod mentorstvom prof. dr. Adnana Silajdia, a koja je tretirala ivot, djelo i misao Abd al-Qdira al-aylnja te derviki red kaderija kojega je on osnovao. Na tragu te disertacije izradili smo i krau studiju koju prezentiramo u ovim recima.

1. ivot

Abd al-Qdir al-ayln roen je 01. ramazana (deveti mjesec po hidretskom kalendaru) 470. godine po Hidri, odnosno 18. marta. 1077. godine po gregorijanskom kalendaru.[1] Kako je sm naveo, puno mu je ime: Abd al-Qdir ibn Ab Slih Ms angi Dust ibn Ab Abd Allh ibn Yahy az-Zhid ibn Muhammad ibn Dwd ibn Ms ibn Abd Allh ibn Ms al-awn

ibn Abd Allh al-Mahd, neki jo dodaju nadimak al-Mal, ibn al-Hasan al-Mutann ibn al-Hasan ibn Al ibn Ab Tlib. Ovo je njegovo rodoslovlje preko oca Ab Sliha Msa.[2] Iz ovoga imena saznajemo pet karakteristika Abd al-Qdira.

Kasnije emo navesti da se ime/nadimak Gangi Dust daje borcima. Al-awn ima znaenje crno-bijeli, a odnosi se na lnjevog oca Sliha budui da mu je boja koe bila neobina. Al-Mahd znai ist, nepomijean, istokrvan, a odnosi se na injenicu da se jedan od predaka aylnja po ocu zvao Abd Allh al-Mahd, a bio je potomak halife Utmna, pa se na to porijeklo odnosi ime Al-Mahd. Al-Mal je, takoer, arapska rije a ima znaenje uljevi, popritenost koe. Ovo ime At-Tdaf navodi kao izvedenicu od imenice al-Ill pa Al-Mal, onda, znai asni. Al-Hasan al-Mutann znai da je rije o Al-Hasanu koji je mutann-drugome /mlaem/ imenjaku Al-Hasana, sina Alje.[3]

Nena aylnja, oeva mati Umm Salama, ki je imama Muhammada ibn al-Imma Talha koji je sin Al-Imma Abd Allha ibn al-Imma Abd ar-Rahmna, sina Ab Bakra as-siddqa, prvoga halife. Pranena Abd Allha al-Mahdija, jednoga od djedovaAbd al-Qdira, koja se zvala Hafsa, kerka je Abd Allha ibn Umara ibn al-Hattba, drugoga halife. Vidjeli smo da je po pretku Abd Allhu al-Mahdu krvno vezan i za treega halifu Utmna. Naveli smo da je preko svoga oca krvno vezan za Hasana, a preko majke, odnosno preko njenoga oca, porijeklo vee i za Husayna, unuke poslanika Muhammeda, alejhisselam, odnosno sinove etvrtoga halife Alje. Dakle svoje porijeklo ayln vee za sve etvericu pravovjernih halifa, a i lan je Poslanikove, alejhisselam, porodice Ehli bejt-Ahl al-Bayt.[4]

Postoji nekoliko razliitih miljenja o mjestu njegovoga roenja. Najraireniji i po naemu miljenju, najtaniji je stav da je roen u oblasti ln, u selu Niyf, zaseoku Butiyr[5]. Kako je opepoznato, ln je, ustvari, priobalni pojas oko Kaspijskog mora s glavnim administrativnim gradom Ratom.

Autor jedne od najboljih knjiga o Al-aylnju Ynus as-Smar zastupa miljenje da je Abd al-Qdir roen u mjestu Banq[6], to je, kako se navodi u devetome svesku Rjenika geografskih pojmova Irana, selo iz okruga Kerab, u regionu Husef (Xsef), i ima tri stotine sedamdeset i est stanovnika.[7] Posmatrajui kartu jasno se vidi da se Banq nalazi na sjeverozapadu

dananjega Irana, prema istonome dijelu Azerbejdana (sjeveroistono od Tabriza a sjeverozapadno od Rata). Preciznije, nalazi se sjeverozapadno od Ardebila, glavnoga grada istoimene pokrajine, koja je, opet, smjetena sjeverozapadno od pokrajine ln, a prema unutranjosti Irana. Iz ovoga razloga, s obzirom na to da Al-aylnjevo ime upuuje da mu je porijeklo iz oblasti ln, ini se da navedeno miljenje nije tano.

Po treemu miljenju, Abd al-Qdir je roen u gradu Rat. Kako smo ve naveli, Rat je glavni administrativni grad oblasti ln pa smatramo da je ovo miljenje neprecizno.

1.1. Djetinjstvo i mladost: Idenje ka Uzvienom Allahu[8]

Njegov djed Abd Allh ibn Yahy stanovao je u podruju svetoga Hidaza. Samo znamo podatak da je imao sina koji se zvao Ab Salih Ms, a koji je iz velike pobonosti pristupio vojsci. U borbama koje su se desile istakao se kao veliki junak pa je prozvan angi Dust (veliki borac, mudahid). Nakon nekoliko godina provedenih u borbama, Ab Slih je odluio napustiti vojsku, najvjerovatnije strahujui da ne bude po inerciji ukljuen u borbe izmeu brojnih muslimanskih dinastija u kojima je ginuo veliki broj muslimana. Nastanio se u Perziji, na prostoru dananjega Irana, u oblasti ln, zaseoku Butiyr.

Pretpostavljamo da je doao sm, bez porodice, pa mu je zbog toga prvi period toga ivotnog razdoblja bio, zasigurno, teak. Ubrzo se upoznao s velikim pobonjakom Abd Allhom as-Sawmajem, koji je u Ab Salihu prepoznao iskrenog vjernika. Nakon kratkoga druenja, As-Sawma je predstavio Ab Sliha svojoj kerki Ftimi Ama al-abbr, koja je, kao i njen otac Ftima bila odana vjernica. Nastojala je initi dobro koliko je mogla pa su je ljudi prozvali Umm al-Hayr Mati svakog dobra. Njih dvoje su se uskoro vjenali. Dugo nisu imali djece pa su sigurno esto molili Uzvienoga Allaha

da im podari potomka. Godine 1076., plemenita Ftima je rodila djeaka. Dali su mu ime Ab Ahmad[9] Abd Allh. Taj djeak e svoj veoma kratak ivot provesti u traganju za znanjem i injenju dobra. Kada je Ftima napunila ezdeset godina ivota, ponovno je ostala trudna. Kao da veliku plemenitost i dobro svoje i mueve porodice, a koje je, sigurno, prenijela na obojicu sinova, nije mogla iznjedriti iz svoga tijela odjednom. Plemenita majka i poboni otac godine 1077., odnosno 470., dobili su jo jednoga sina kome su dali ime Abd al-Qdir. Majka se dugo sjeala njegovog roenja:

Kada sam rodila svoga sina Abd al-Qdira, nije htio dojiti preko dana u mjesecu ramazanu. Pred kraj mjeseca, mlaak se nije mogao vidjeti, pa mi je grupa ljudi dola i upitala me za Abd al-Qdira. Rekoh im:

Nije danas dojio.

Ovo im je bilo dovoljno da zakljue kako je jo jesec ramazan.[10]

Ipak, u poetku roditelji nisu ba jednostavno prihvatali injenicu da njihov tek roeni sin odbija dojiti. Stoga je majka Ftima, zabrinuvi se, otila do svoga oca i iznijela mu svoju dilemu, a poboni As-Sawma samo joj je odgovorio:

Ne plai se. Ovaj tvoj sin bit e velik ovjek, veliki evlija (sayakn lah an am f al-walya).[11]

Moemo pretpostaviti da je, ubrzo po roenju aylnja, otac Ab Slih preselio na bolji svijet jer, kako moemo vidjeti, majka Ftima naglaava da je njoj dola grupa ljudi, a shodno vjerskim propisima i tradiciji tih prostora, teko je povjerovati da bi supruga otvorila vrata nepoznatim ljudima pored ivog mua.

Vjerovatno je porodica Abd al-Qdira imala komad zemlje za obraivanje. Shodno dogaaju zabiljeenom u djetinjstvu aylnja, sigurno je da su od stoke imali kravu, a vjerovatno i druge ivotinje.

I ayln i njegov godinu dana stariji brat Ab Ahmad poduavani su osnovama islama u mektebu, a istodobno ih je njihov djed As-Sawma poduavao tesavvufu i upoznavao sa sejrisulukom. Kao dijete nauio je Kur'an napamet (hifz) i nekoliko zbirki hadisa.[12] Pretpostavljamo da je to isto savladao i njegov brat Ab Ahmad. U dobi od deset godina Abd al-Qdir je doivio prvu neobinu pojavu koju e kasnije ispriati svojim sljedbenicima. To je, ini se, prvo konkretno, odnosno oitovano, sjeme koje u njega zasadie plemeniti roditelji i mudri djed.

Bijah, a tada sam imao deset godina, u naemu gradu. Izaao sam iz nae kue i krenuo prema knjiari. Dok sam hodao, ugledao sam meleke kako govore djeci:

Razmaknite se Allahovom evliji da sjedne.

Pored nas je proao ovjek, tada ga nisam poznavao. uo je ta su meleci rekli, pa upita jednog:

Ko je ovaj djeak?

Melek mu odgovori:

Imat e plaho velik poloaj (an azm). Taj e traiti, a nee mu odbijeno biti. Imat e velik utjecaj, pa nee biti zakriven. Pribliit e se, pa nee biti obmanut.

Nakon etrdeset godina, prepoznao sam toga ovjeka. Bio je od abdla toga vremena.[13]

Ova neobina iskustva e pratiti aylnja cijeli njegov ivot. Kada je govorio o svojoj mladosti, Abd al-Qdir je naveo jo jedno iskustvo koje mu se dogodilo, kako kae, za vrijeme jednoga putovanja.

uo bih, dok bijah mladi, na nekim svojim putovanjima, kako mi neko govori:

Abd al-Qdire! I Ja sam te za Sebe izabrao.'[14]

uo bih glas, ali ne bih vidio onoga ko govori.[15]

S obzirom na veliku sklonost ka nauci, sigurno je i sm ayln slutio da e

morati napustiti rodno mjesto i otii negdje gdje moe dobiti odgovarajuu vjersku naobrazbu. Pored toga, i sklonost ka sejrisuluku traila je od njega da krene tragom mirisa jo nepoznatoga duhovnog uitelja koji ga oekuje. U meuvremenu je ekao.

Jednom sam, kao mali u svome rodnom gradu, otiao na njivu. Bio je Dan Arefata. Iao sam za kravom koja se koristila i za oranje. Krava se okrenu prema meni i ree:

Abd al-Qdire, nisi radi ovoga stvoren.

Pobjegoh, sav u strahu, u nau kuu, i popeh se na krov kue. Najednom, ugledah ljude kako stoje na Arefatu. Otiao sam do moje majke i rekao joj:

Mama, uini me darom za Uzvienog i Silnog Allaha. Dozvoli mi da otputujem u Bagdad, da se posvetim nauci i da posjetim dobre ljude (slihn).

Upitala me ta je razlog tome, zato to od nje traim. Ispriao sam joj sve to se dogodilo.[16]

Po svemu sudei, mati ne samo da je znala ta taj dogaaj znai ve je znala i da je put njenog voljenog sina u Bagdad ve davno odreen, samo je ostalo pitanje vremena kada e se ta Boija odredba i konkretno provesti. Prepoznala je u njemu silnu udnju, i oi koje istodobno gore od tuge uslijed najavljenog rastanka s majkom i bratom, ali i koje nestrpljivo ekaju kako e se ovaj neobini ivot dalje odvijati. Pogledala ga je i s velikom tugom u oima rekla:

Sine moj, idi. Dajem te Uuzvienom i Silnom Allahu. Ovo lice vie nikada vidjeti neu, sve do Sudnjega dana.[17]

Dugo su oboje plakali. Mati je krenula spremati sina za put. Srce joj nije prestalo drhtati. Znala je sa sigurnou da ga vie nikada u ovome ivotu nee vidjeti. ayln je razmiljao: kree na put, neto ga iznutra na put goni, stoga je odlazak sigurno neto ime je dragi Bog zadovoljan. Ipak, nije se lahko odluiti za jedan takav iskorak. Konano, makar i ta vrsta puta, osnovna opskrba je nuna, a on nije imao nikakve uteevine. Da li e uope i doi s karavanom do Bagdada? Da li uope ima smisla i kretati na put?! U meuvremenu mu je mati iz sehare izvadila jedan zaveljaj u kojem je bilo osamdeset dinara. Prije nego to se ayln rodio, njegov otac Ab Slih dobio je, na neki nain, obavijest od uzvienog Allaha kakav e biti ivot njegovog mlaeg sina. Stoga, vjerovatno voen upravo tom spoznajom, ostavio je Abd al-Qdiru za put u Bagdad osamdeset dinara. Abd al-Qdir je ostavio etrdeset dinara svome bratu Abd Allhu, a etrdeset dinara uzeo za sebe. Stavio ih je, po nagovoru majke, u manji zaveljaj i metnuo pod svoje pazuhe. Tako je novac bio sakriven od pogleda lopova. Otili su zajedno do karavane i, prije negoli e karavan krenuti, ayln je dobio posljednje upute od majke, posljednje savjete, moemo rei, na poetnoj dionici sejrisuluka, kojim su ga, na poetnoj dionici, vodili mati i djed.

Morao sam joj obeati da u biti iskren, stalno istinu govoriti, u bilo kojem hlu.[18]

Uskoro je formiran omanji karavan i ayln je krenuo s njim za Bagdad. S majkom se dugo opratao, osjeajui da su njene rijei o rastanku istinite. Nikada je vie nee vidjeti. Naalost, i mi emo u biografskim djelima o aylnju za nju uti jo samo dva puta.

1.2. Dolazak pred Bagdad: Idenje sa spoznajom Allaha[19]

Karavan je krenuo za Bagdad. Svaki putnik je imao svoj razlog putovanja a za mladia iz lna razlog je bio potraga za naobrazbom u dalekom Bagdadu, to ga je odvojilo od majke, brata, porodice i rodnoga kraja. Karavan je doao nadomak Hamadna te se zaustavio u mjestu Rabk. Trebalo je napraviti pauzu i pripremiti se za trgovinu u gradu. Iznenada, pojavilo se, kako prenose izvori, ezdeset razbojnika na konjima.

Zarobili su karavan, no, niko od razbojnika nije meni priao. Jedan me primijeti, prie mi i ree:

Siromahu, ta ima kod sebe?

etrdeset dinara, odgovorih mu.

A gdje su ti?

Umotao sam ih u zaveljaj i stavio pod pazuho, odgovorih.

Mislio je da se alim s njim, te se okrenuo od mene i proao. Doe, onda, drugi razbojnik i upita me isto a ja mu isto odgovorih to i onom prvom. I on me ostavi, i proe.

Obojica su otila do svoga voe i ispriala mu ta je bilo. On naredi:

Dovedite mi ga!

Ugledao sam kako broje dijelove plijena koji stekoe pljakom karavana. Voa mi se obrati:

ta ima kod sebe?

etrdeset dinara, odgovorih.

A gdje su?, upita me.

Umotani su u zaveljaj, i stavljeni pod moje pazuhe.

Naredio je da mi uzmu zaveljaj. Otvorio ga je i prebrojao etrdeset dinara. Zaudi se, pa me upita:

ta te je navelo da prizna?

Rekao sam mu:

Mati mi je uvjetovala da uvijek istinu govorim. I ne elim pogaziti dato joj obeanje.

Na ope iznenaenje, voa razbojnika zaplaka i nakon nekog vremena ree:

Ti nee da kri obeanje dato majci, a ja toliko i toliko godina iznevjeravam obeanje dato svome Gospodaru.

Tako se pokajao preda mnom, a njegovi drugovi mu rekoe:

Bio si nam predvodnik u razbojnitvu. Sada si nam predvodnik u pokajanju.

Svi se preda mnom pokajae i vratie karavanu ono to su opljakali. To su prvi ljudi koji su se preda mnom pokajali.[20]

Teko je rei ta bi se desilo s putnicima da nije dolo do pokajanja razbojnika, ali je velika mogunost, s obzirom na to da to nije bio rijedak sluaj, da bi nakon pljake mnogi bili ili pobijeni ili prodati u roblje. Ovaj dogaaj je otkrio prethodno istaknutu mudrost, skriveno znanje, koje je sigurno Abd al-Qdirov otac plemeniti Ab Slih imao. Naime, mudrost je bila ostaviti mu novac za odlazak za koji u to vrijeme niko nije mogao ni pretpostaviti da e se desiti. Praktino, etrdeset dinara je otkupilo vjeru ezdeset razbojnika i, vjerovatno, spasilo ivote mnogih.

Karavan je nastavio svoj put i stigaoa nadomak Bagdada. Prije ulaska u grad, Abd al-Qdir se, uslijed neke potrebe, malo odvojio od karavana. Kada je elio ponovno mu se prikljuiti i nastaviti put, isprijeio mu se jedan ovjek. ayln ga nikada ranije nije vidio. ovjek mu se obrati:

Nije mi data naredba da ti dopustim ulazak. Treba protei jo sedam godina.[21]

Abd al-Qdir je kasnije ispriao, a njegovi biografi su to i nama prenijeli, da je taj ovjek bio Hidr[22]. On mu nije dozvolio ulazak u grad pa, nemajui nekoga izbora, ayln se oprostio s putnicima karavana i krenuo s Hidrom lutati pustinjom.

Smjestio se na obali rijeke Tigris (a) i tu proveo narednih sedam godina. Sakupljao je bilje koje je dozvoljeno jesti. Na koncu kao da se sav pretvorio u zelen. Nakon sedme godine uo je jedne noi neki glas koji mu ree:

Abd al Qdire! Ui u Bagdad![23]

U tih sedam godina, Hidr mu je dolazio svake godine po jednom, naredivi mu, prvo, da ostane na jednom mjestu tri godine, a potom, drugi put, jo tri godine. Sedme godine, kako smo vidjeli, nareen mu je ulazak u Bagdad.

1.3. Ulazak i ivot u Bagdadu: Putovanje ka jednoi postojanja Bia[24]

Bila je kina no kada je stigao pred jednu graevinu. Kako do tada nije nikada bio u Bagdadu, kraj u kojemu se obreo nije poznavao. Graevina je, ustvari, bila tekija iji je starjeina (ejh) bio Hammd ad-Dibbs.[25] Hammd je predosjetio dolazak aylnja i tik pred Abd al-Qdirov dolazak do tekije, zamolio je svoje uenike da pozatvaraju sva vrata i sve prozore u tekiji i da ugase svjetlo. Vidjevi da mu niko ne otvara i ne znajui ta da radi, a nemajui ni gdje drugo otii, ayln je sjeo pred tekiju, oekujui da bi moda sa zorom neko mogao u nju doi. Tu bi zatraio savjet, kuda da krene, u koji dio Bagdada, i ta bi mogao u gradu raditi.

Tako u iekivanju, obuzela ga je pospanost pa je na tren zaspao. U snu ga je zadesila polucija, pa je ustao, otiao do rijeke i okupao se. Kada se vratio, ponovno ga je obuzeo san, te je opet doivi poluciju. Ponovno je ustao, otiao do rijeke i okupao se. Ovo se ponovilo iste noi ak sedamnaest puta, i nakon svakoga puta Abd al-Qdir je ustao i okupao se a potom opet vratio pred tekijska vrata.[26] Do postizanja duhovnoga zrijenja u tekiji valja proivjeti sedamnaest velikih kunji.

Nakon sabaha, otvorila su se vrata tekije pa je ayln uao unutra. Doekao ga je starjeina Hammd, zagrlio ga, privukao k sebi i zaplakao. Potom mu ree:

Sine Abd al-Qdire, ova zemlja danas pripada nama, a sutra e pripasti tebi. Pa, kada ti njome zavlada, smiluj se ovom sijedom starcu.[27]

Tako je Abd al-Qdir uao u Bagdad 488. godine po Hidri. Premda je teko pronai izvor, meu zaljubljenicima ajlnja krui predaja da je pred sami ulazak u grad ispred njega izalo nekoliko najodabranijih Boijih prijatelja (awliy). Jedan od njih mu je priao i, kao posebnu duhovnu poast kojom je bio darovan (karma), isprui prema njemu ruke sastavljene u oblik posude. U skupljenim rukama bila je voda prepuna najljepega cvijea koje je po njoj plivalo. Voda je predstavljala duh Bagdada a obilno cvijee predstavljalo je veliki broj Boijih prijatelja koji su lebdjeli duhom Bagdada. Poruka je bila, u Bagdadu nema mjesta za jo jednog Boijeg prijatelja. Tada, vjerovatno ve ranije instruiran savjetima mudroga Hidra, Abd al-Qdir prinese svoje ruke sastavljenim rukama onog Boijeg prijatelja. Tada se cvijee na povrini vode razilo po ivicama a u sredini se pojavila prelijepa rua. Odgovor je bio jasan, bit e mjesta za evliju toga vremena. Od tada je nazvan Rua Bagdada (Warda Badd).

Bivi sm u velegradu, imajui tek neto malo novca uz sebe, odluio se prvo pobrinuti za svoju egzistenciju. ayln nije odustao od traganja za naukom ve je shvatio da mu bez materijalne potpore nee biti mogue studirati. Prisustvovanja predavanjima nisu podrazumijevala i smjetaj i hranu za uenike. Jedini izuzetak bila je, uvjetno reeno, dravna medresa An-Nizmiyya. Jedno vrijeme je studirao na njoj, ali se, nezadovoljan jer nije pronaao ono to je traio, ubrzo ispisao i krenuo posjeivati privatna predavanja po damijama i, uvjetno reeno, privatnim, materijalno puno slabijim, medresama ali u kojima su uitelji uporedo s intelektualnim studentima pruali i duhovni odgoj. Kako vie nije imao stipendiju, morao je raditi uporedo sa studijem.

im je novac potroio, ejh (Abd al-Qdir) je bio primoran raditi kako bi mogao ivjeti. Tako se hranio od rada svojih ruku. A ta je drugo mogao raditi vlastoruno kada nije znao nita drugo osim poljoprivrednih radova?! No, toga posla nema u Bagdadu. Stoga je bio primoran raditi kao nosa (hamal), biti ljudima na usluzi, kako bi pribavio sebi opskrbu. Tu i tamo mati bi mu poslala neto novca, tek koliko bi i sma bila u mogunosti utedjeti. Po nekome bi mu poslala neto novca, a onda, drugi put, po nekome drugome, jer (ayln) nije imao stalno mjesto boravka, neku poznatu adresu.

Dobro bi osjetio glad i oskudicu. Znao se nekada hraniti rogaem (harnb), suhim biljem i liem salate koji su rasli na obali rijeke. Nikada nije pruio ruku ni prema kome, niti je ikada ikoga neto zamolio.[28]

Iza vjerovatno rijetkih ali, ipak, povremenih klonua duhom, Abd al-Qdiru bi dolazili poticaji, bodrenja, iz duhovnoga svijeta, da ustraje na putu koji je sebi zacrtao, putu stalne borbe s niskostima due (al-muhada) ali ujedno i konstantnog traganja za naukom. Pored ovoga, razdvojenost od majkom ostavila je jak dojam na aylnja. Ovo to slijedi je, koliko znamo, jedini citat te vrste prenesen izravno od Abd al-Qdira, jedini koji je sauvan a koji govori o bolu koji su i on i njegova mati osjeali uslijed rastanka.

Mati je eznula za mnom. Pisala bi mi mnoga pisma u kojima bi mi govorila koliko joj nedostajem. Potom bi prekinula govoriti o svojim osjeanjima, i... jednostavno bi mi poslala pismo. Odgovarao bih joj:

Ako hoe, ostavit u sve i vratiti se...

A ona bi mi poruila:

Ne, ne dolazi. Bavi se naukom.

Tako bih ostao, bavei se naukom, izuavajui fikh kod uitelja.

Odlazio bih u pustinju, tako da me niko ne bi viao po Bagdadu. Sjedio bih u ruevinama na obali rijeke. Oblaio sam dube od vune, a na glavi nosio pohabani turban. Hodao bih bosonog, ponekada i po trnju ili neem slinom.

Niega me nije bilo strah.

Dua bi me nagovarala na razliite stvari, navodei mi, tako jednom, neki prohtjev koji joj pade za oko dok bijah u gradu. Borih se s njom, prolazei jedan tjesnac za drugim, tragajui za pustinjom. Idui tako jednoga dana ugledah ceduljicu, uvijenu na putu. Podigoh je i proitah, a na njoj bijae zapisano:

Prohtjevi nisu za jake. Stvorio sam prohtjeve za slabe, kako bi se njima pomogli u pokoravanju svome Gospodaru.

im sam to proitao, taj prohtjev kojim me dua obuzimala napusti moje srce.[29]

ayln je prolazio kroz izuzetno teak period svoga ivota. Pored materijalnog slabog stanja, jo od svoga djetinjstva, zahvaljujui kunome odgoju, prakticirao je nikada nikoga ne moliti ni za to. Stoga je jedino to mu je preostajalo bilo iekivanje Boije pomoi uz stalan vlastiti maksimalan trud. Nakon dugih perioda kunje, Uzvieni Allah bi mu olakao.

Tako me je pogodila skupoa kada stigoh u Bagdad da je bilo dana kada ama ba nita nisam okusio ve sam tragao za korijenjem kako bih se najeo. Jednoga sam dana, uslijed silne gladi, izaao iz Bagdada i otiao na obalu rijeke ne bih li naao kakav roga, kakvo lie salate ili bilo ta slino. Ali na koje bih god mjesto otiao, ve bi neko na tom mjestu bio prije mene. A kada bih i naao neto, vidio bih dosta siromaha te bih pomislio kako nije lijepo da i ja pravim guvu.

Vratio sam se u sredite grada, i koje bih god povoljno mjesto naao, ve bi me neko prestigao. Dooh do damije na trgu Ar-Rayniyyn a glad me naprosto savladala te se ne mogah vie drati. Uao sam u damiju, sjeo i pomislih da u umrijeti. Tada ue neki mladi, stranac, sa sobom je imao rusafijski hljeb i neto peenja. Sjeo je i poeo jesti. Svaki put kada bi mladi podigao ruku da stavi zalogaj u svoja usta, otvorio bih svoja usta, toliko me glad morila. Prigovorio bih tada svojoj dui rekavi:

ta je to?! Samo Allah postoji! I ono to je odredio da e (kad-tad) umrijeti!

Okrenuh se, u tome prigovoru, mladiu, koji, kada me vidje, ree:

Bismillah, brate.

Odbih ponueno. No, on me zakleo da moram uzeti, pa zato prihvatih. Pojeo sam samo malo. Poe me propitivati ta radim, odakle sam, koga poznajem.

to se tie zanimanja, odgovorih mu, izuavam fikh, a odakle sam, iz lna.

Kada to u, upita me:

I ja sam iz lna. A poznaje li jednog momka iz lna, ime mu je Abd al-Qdir?

Ja sam Abd al-Qdir, rekoh.

Na ove rijei se iznenadi, promijeni mu se boja lica, te ree:

Tako mi Boga dragog, brate moj, dooh u Bagdad sa svojom naputbinom. Raspitivao sam se za tebe, no, niko me ne mogae na tebe uputiti. I tako potroih ono svoje to sa sobom ponesoh. Prolo je, evo, tri dana a da nemam sa sobom niti za brano, izuzev novca koji je tvoj. I evo, ovo je trei dan kako nita nisam pojeo. Uzvieni Allah dozvoljava pojesti i strvinu. Tako sam uzeo od tvoga dijela neto brana i mesa. Sve dobro to imam, pripada tebi. Sada sam ja tvoj gost, nakon to bijah, po pameti, taj iji si ti gost.

O emu govori?, upitah ga.

Mati ti je po meni poslala osam dinara. Od toga novca kupio sam ovo jelo. Strahovao sam od tebe jer iznevjerih dato mi povjerenje, mada mi erijat daje tu malo slobode.

Umirih ga, pohvalih za odanost i na jelu koje nam pribavi. Ponudih mu neto od zlata. On to prihvati i ode.[30]

ayln je u ovome periodu, kao mladi, s vremena na vrijeme odlazio u posjetu i na druenje kod Tag al-rifn Ab al-Wafa, koji bi ga, jo od poetka dolaska, najsrdanije doekivao i svima naglaavao Abd al-Qdirovu duhovnu veliinu.[31] Zahvaljujui odgoju brinih djeda i matere, ayln je nesumnjivo Bagdad, tadanji centar islamskoga svijeta, i ivot u Bagdadu zamiljao kao idealnu priliku ne samo da naui vie o vjeri ve i da usavri svoj duhovni ivot u jednoj takvoj okolini bogatoj duhom. Ipak, ono to se desilo nije mogao ni pretpostaviti: ivot u Bagdadu je naliio ivotu svih svjetskih metropola, kako drevnih tako i modernih. Pored dobrih i pobonih ljudi koji su u njima ivjeli, grad se, ipak, vie odlikovao nepravdom, nasilnitvom, odanou ovosvjetskom ivotu, a zapostavljanjem drugoga svijeta. Stalne i velike politike neprilike toga vremena, zbog injenice da je u Bagdadu bilo sjedite halife, znaajno su tome doprinijele. Sve mu je to padalo veoma teko, pa je kompletno slobodno vrijeme, kada bi uio ili se od knjiga odmarao, provodio u osami, lutajui pustinjama i spavajui meu ruevinama koje su okruivale Bagdad.

Proveo sam dvadeset i pet godina u pustinjama Bagdada, sm samcat, lutajui. Niti bih koga upoznao, niti be mene ko upoznao. Dolazili bi mi ljudi iz dimenzije skrivenosti (ril al-ayb) i dini. Dunjaluk i sva njegova bogatstva i strasti dolazili bi mi u zauujuim oblicima, ali bi me uzvieni Allah zatitio od toga da se prema njima okrenem.[32]

Stoga i ne udi elja tog sjajnog mladia da jednom za svagda napusti Bagdad, jer, po svemu to se moglo zakljuiti, ta sredina mogla je samo pogorati stanje njegove mlade due.

Naumpalo mi je da napustim Bagdad, uslijed mnotva smutnje i kunji. Uzeo sam svoje knjige, svezao ih i zakaio oko ramena, te krenuo ka vratima Bagdada zvanim Al-Halaba, kako bih otiao u pustinju. Tada zauh glas:

Gdje si poao?

Pa me neto gurnu tako jako da sam pao na tle. Potom mi ree:

Vrati se natrag! Ljudi od tebe imaju koristi.

Na to rekoh:

Kakvu korist stvorenja imaju od mene?! elim spasiti svoju vjeru.

Glas ponovi:

Vrati se! Dobio si spas za svoju vjeru.

A nikako nisam vidio ko mi je to govorio.[33]

Shodno biografima, Abd al-Qdir je nastavio studij i uporedo konstantno njegovao borbu s niskostima vlastite due (muhada). ini se da je vremenom uglavnom studirao fikh, vjerovatno zavrivi prethodno studij iz ostalih disciplina. Kako vjera nije magija, suoenost plemenite due s okolinom punom poroka konstantno je aylnja odvodila u teko stanje. esto bi o tome kasnije govorio. Kao i ranije, nakon muka dola je slast olakanja, svjetlo kao putokaz izlaska iz mraka.

Nakon svih dogaaja, doli su mi takvi hlovi koji mi izuzetno teko padoe. Jedne sam noi molio da mi uzvieni Allah olaka dolazak do nekoga ko e mi otkriti, pojasniti, moje hlove.

Kada se jutro budilo, bio sam u mahali Al-Muzafariyya. Neki ovjek otvori vrata svoje kue i ree mi:

Abd al-Qdire, hodi!

Priao sam mu, stao pred njega, a on mi ree:

ta trai ovako rano?

Ili je rekao: ta nou trai od Allaha?

Zautio je, a ja jednostavno ne znadoh ta da mu kaem. Tada se rasrdi na mene i zalupi vrata preda mnom, tako jako da je sva okolna praina doletjela na moje lice.

Krenuo sam dalje, ali samo to sam malo odmakao, naumpade mi ono to moljah Uzvienoga Allaha sino te shvatih kako je ovjek koji mi otvori vrata sigurno od dobrih (slihn), od evlija. Vratih se traei vrata na koja je izaao, ali ih ne mogah poznati. To mi teko pade, stisnu mi se u grudima.

Taj ovjek je bio ammd ad-Dibbs. Kasnije sam ga prepoznao i s njim se poeo druiti (suhba). Otkrio mi je, pojasnio, ono to me je muilo.[34]

Tako se Abd al-Qdir ponovno susreo s ovjekom za kojeg je, kako smo naveli, vezan i njegov prvi ulazak u Bagdad. Oba susreta s njim znaila su poetak jednoga novoga ivota, znak tekoe u kojoj se nalazio, ali i, s Boijom pomoi, najavu sigurnog izlaska iz tekoga stanja. I prvi ulazak u Bagdad, a evo i drugi, vezani su za ammda ad-Dibbsa. Daljnji period muhade i studija poprimili su dodatan kvalitet. Neprestano je posjeivao ad-Dibbsa, zavolio ga, a Ad-Dibbs ga je, kada su sazrele prilike, i primio u tarikat.[35]

1.4. Duhovna zrelost: Idenje s Allahom[36]

U pauzama izmeu predavanja koja je sluao u drugim damijama, ayln bi odlazio do Ad-Dibbsa koji mu je polahko tumaio duhovna stanja (ahwl) kojima je bio izloen, savjetovao ga ta da radi, ali ga je istodobno i stalno iskuavao, ba kao to profesor s vremena na vrijeme kroz ispit iskuava, ispituje, svog studenta.

Kada ne bih bio sa njim, uslijed studija, po povratku bi mi govorio:

to si doao ovdje kod nas?! Ti si fekih, idi fekihima.

Ja bih samo uutio. esto bi me iskuavao, ak bi me i udario.[37]

I osobe koje bi bile podvrgnute istome procesu, ili koje bi bile konstantno uz svoga ejha, nisu razumijevale postupke Ad-Dibbsa, pa su se i smi esto veoma runo ophodili prema Abd al-Qdiru.

Kako me je Ad-Dibbs esto kuao, za tim su se poveli i oni uz njega. Govorili bi mi:

Ti si fekih. ta trai ovdje?! ta te ovamo dovelo?!

Kada ih je jednom uo Ad-Dibbs da me tako rue, ljubomorno me zatitio, rekavi im:

Paad jedna, to ga napadate?! Tako mi dragoga Boga, nema nijedan meu vama da je kao on. Ja ga uznemiravam kako bih ga iskuao. I vidim da je poput planine koja se ne pomjera.[38]

Iskuenja nisu uvijek bila oekivana. Nekada bi proli i dani a da se nita teko ne bi desilo. I taman kada bi se ayln opustio, kao da je to osjetio, Ad-Dibbs bi reagirao skoro momentalno. Naprosto nije davao vremena Abd al-Qdiru za odmor. Iskuavao ga je svuda, u tekiji, na ulici, na putu za damiju...

Izaao sam u mjesecu kanun-i saniju s Ad-Dibbsom i njegovim uenicima te krenusmo u damiju Ar-Risfa. Kada smo doli u jevrejsku mahalu na obali rijeke Tigris, a ja sam bio iza ejha, Ad-Dibbs iznenada stade i gurnu me. Upao sam u rijeku, led ledeni. Rekoh sebi:

Ovo je gusl za dumu Bismillahir-Rahmanir-Rahim!

Imao sam na sebi dube od vune, a u rukavima su mi bile (ispisane) stranice (s predavanja). Stoga podigoh ruke kada padoh u rijeku, kako mi se papiri s predavanja ne bi skvasili. Ostavili su me i krenuli dalje. Iscijedio sam dube i poao opet za njima. Dobro mi je smetala ta hladnoa.[39]

Ono to se moe rei jeste da se unutar etiri godine, od 499. godine i dogaaja odgurivanja u hladnu vodu, za ta imamo konkretan izvor, pa do Ad-Dibbsovoga otvorenog progovaranja o duhovnoj veliini aylnja, o emu emo naknadno govoriti, desio jedan izuzetno vaan dogaaj.

Prenosi se da je negdje u tome periodu Ad-Dibbs usnio jedan neobian san. Na snu je vidio kako lovi sokola. Sutradan je u tekiju doao Abd al-Qdir. Ad-Dibbs ga je pogledao otro, nakon ega kao da se srce aylnja raspuklo i rastvorilo. Doivio je dezbu[40], pao na tle izgubivi se. Od tada je prozvan Allahov sivi soko (Bz Allh al-Ahab).[41]

ivot mu se dodatno promijenio. Kako neki tumae, san, odnosno dezba, oznaio je period aylnjevoga ivota kao ulovljene ptice koja vie nema svoju volju ve se pomjera iskljuivo kada je izravno pomjeri njen vlasnik. ayln, premda je i do tada dosta toga iskusio, uao je u jednu, slobodno se moe rei, novu dimenziju egzistiranja. Potpuno se povukao u osamu, drugovao samo sa pustinjama i ruevinama, vraajui se tek s vremena na vrijeme svome dragom duhovnom uitelju Ad-Dibbsu. I Ad-Dibbs vie nije mogao skrivati svoje emocije niti je mogao vie kriti da je u linosti Abd al-Qdira vidio velikog Boijeg prijatelja.

Jednoga dana je pred Ad-Dibbsom spomenut Abd al-Qdir, koji je tada bio mladi, a ejh Ad-Dibbs rekao je:

Vidio sam na njegovoj glavi dva znanja, postavljena od najniega behemuta[42] do najviega melekuta. I uo sam kako radi njega nasta silna vika na najviim sferama.[43]

Druge prilike, poznati Umar ihb ad-Dn as-Suhraward bio je godine 503. u tekiji kod Ad-Dibbsa. Toga dana je kod njega sjedio i ayln. Sjedio je naspram njega s punim potovanjem. Potom je ustao, a As-Suhraward je uo

Ad-Dibbsa kako otvoreno hvali Abd al-Qdira:

Od ovoga nearapa, stopala e se podii kada im doe vrijeme na vratove evlija ovoga vremena. Bit e mu nareeno da kae:

Ova dva moja stopala na vratu su svakoga Allahovog evlije (qadamayy hdihi al raqaba kulli waliyyi lillh).

I sve evlije toga doba pognut e ka njemu svoje vratove.[44]

Kao da je sve ono to je od poetka krio, ne samo skriveno znanje o sudbini aylnja ve i silna ljubav koja je u srcu neumanjenom silinom jo od poetka plamtjela, a to je sasvim evidentno bilo jo iz njihovoga prvoga susreta, Ad-Dibbs sada i artikulirao, istodobno se i udei i molei Uzvienoga Gospodaru da Abd al-Qdira to je mogue vie pomogne.

Abd al-Qdir je, tako, ivio izmeu lutanja pustinjama i sueljavanja s izvanrednim iskustvima i posjeivanja voljenoga ejha. Ad-Dibbs, s druge strane, znao je da je dolo vrijeme sve veega Abd al-Qdirovog osamostaljivanja pa je svaki susret s njim iskoritavao u dvije svrhe: kako bi inio irad te kako bi vidio i razgovarao s voljenim muridom. Ad-Dibbsova panja prema muridima itekako e utjecati na aylnjev odnos prema svojim muridima i sljedbenicima, uenicima, i to, kako emo vidjeti, u svim vremenima

1.5. Poetak predavanja: Idenje u jednou postojanja Bia[45]

ayln je ulazio u narednu fazu svoga ivota. Od poetka, kada je jo kao dijete uo i vidio zaudne stvari, pa preko odlaska u svijet s nepunih osamnaest godina, nevjerovatnih iskustava s mudrim Hidrom, biima iz Svijeta skrivenosti, formi svojstava vlastite due, pa do dezbe i izrastanja i u oima ljudi, proteklo je trideset i tri godine. Kao da se promijenila i njegova uloga u ovome ivotu. Kako je prije svega osjeao da je iz svoje nutrine gonjen prema Bagdadu, nauci i nevidljivom duhovnom uitelju, iznenada je poeo osjeati, opet iz nutrine, pritisak da to to je proivio i nauio prenese i drugima. Kako je za mnoge neobjanjivo ta ga je to moglo tjerati na naputanje svega i odlazak u osamu i nepoznato, moda je jo neobjanjivije kako to da ga neto moe tjerati, dakle protiv njegove volje, da pone govoriti ljudima. Dolo je vrijeme novih, drugaijih, kriza. Sada je Abd al-Qdir vjerovatno propitivao sebe, da li je ta sklonost ka predavanju, ipak, plod na neki nain oivljenih strasti due, ili je, ipak, porijeklo sklonosti izvan njega. Ovo ga je muilo, pritiskalo, nije znao ta da radi.

Nareivao sam dobro a odvraao od zla, i dok bijah u stanju sna i u stanju jave. Nekako me je neto tjeralo da govorim. Toliko mi je pritiskalo srce da sam osjeao, ako ne progovorim, haman e me rijei koje bijahu u grlu uguiti. Jednostavno, nisam mogao uutjeti.[46]

Premda se o predavanjima koja je drao ayln govori jednako, po svemu sudei, postojali su razliiti periodi te faze. U prvom, koja moe biti nazvana Prvi period predavanja, kod Abd al-Qdira dominira uznemirenost, ali druge vrste u odnosu na onu dotadanju. Novi zadatak kao da mu se inio prekrupan. Razlog toga je, vjerovatno, izuzetno velika skromnost ali i svijest o teini zadatka pozivanja ljudi u vjeru, s obzirom na to da je to emanet koji je

uenjacima ostavio sm poslanik Muhammed, alejhisselam. aylnju je trebala neka potvrda, neki savjet, da li da se odlui obraati se ljudima ili ne, mada je, u sluaju negativnoga odgovora, razmiljao kako ugasiti silnu sklonost ka govorenju drugima, kako izai iz stanja koje ga je na to naprosto primoravalo.

Nakon nekoga perioda, doao je (u Bagdad) ovjek iz Hamadana (Hamadn), rekoe da se zove Ysuf al-Hamadn, te da je vrhovni duhovni starjeina (qutb) toga vremena. Odsjeo je u tekiji. Otiao sam do tekije, no, kada dooh, ne naoh ga tamo. Rekoe mi da je u podrumskim prostorijama. Siao sam do njega, a on, kada me vidje, ustade. Posjede me, prekri (dekom) te mi navede sve moje hlove. Olakao mi je sve tegobe, a potom mi ree:

Govori ljudima (takallam al an-ns)!

Na to mu rekoh:

Uvaeni gospodine, ja sam ipak stranac, maltene mutav (ana raul aamiyy quhn ahras), kako da govorim na bagdadskoj fushi?!

A on mi fino odgovori:

Nauio si fikh, usuli fikh, mezhepska razilaenja, gramatiku, pravopis, tefsir Kur'ana. Zar je pogreno traiti od tebe da govori?! Popenji se na urs i kazuj. Vidim u tebi grozd koji e postati cijela palma.[47]

Abd al-Qdir je posluao savjet kutba Ysufa al-Hamadnja te je odluio

definitivno dati na slobodu sklonosti prema kazivanju koju je osjeao u srcu i grudima. Posljedica je bila skoro nevjerovatna.

Na poetku su kod mene sjedila dvojica ili trojica ljudi. Ubrzo su ljudi uli za mene te se poveao broj slualaca. Na koncu je mojim predavanjima znalo prisustvovati oko sedamdeset hiljada slualaca.[48]

Glas o njemu se sada prenosio ne samo Bagdadom ve diljem islamskoga svijeta. Demat okupljen oko aylnja se irio. Jo neku godinu je i dalje lutao i, s vremena na vrijeme, boravio u tekiji Ad-Dibbsa. Uzvieni Allah mu je omoguio posjedovanje skromnog ali za njega dostatnog prihoda, od kojega je izdravao sebe ali i druge.

Abd al-Qdir je dobio halal zemlju. Jedan njegov vjet prijatelj sijao bi ju za njega. Hranio bi se s onim to bi zemlja rodila. Od penice je jedan drugi ovjek pekao hljeb. Tako bi svakoga dana dostavio aylnju etiri ili pet somuna (araf) koje bi on podijelio ljudima koji bi bili kod njega prisutni, sve dio po dio. Ako bi ta preostalo, zadrao bi to za sebe. ta god bi mu bilo poklonjeno, ne bi za sebe zadrao, ve bi rekao:

Stavi to pod serdadu.

Kada bi doao hizmear, rekao bi mu:

Odnesi to piljaru!, ili Odnesi to pekaru!, ili slino.[49]

Negdje 506. ili 507. godine po Hidri, ubrzo nakon prihvatanja obaveze predavanja, uporedo s radom, ayln se oenio s prvom od svoje etiri ene. Imena i porijeklo tih ena su nam nepoznati. U ivotu e se oeniti etiri puta, imajui etiri supruge odjednom. Najstariji aylnjev sin Abd Allh roen je 508. godine, a pretpostavi li se da je zaet na poetku braka, dobijemo navedenu godinu enidbe.[50]

uli smo da je Abd al-Qdir al-l upitan:

Zato si se oenio?

Na to je odgovorio:

Nisam se oenio sve dok mi poslanik Muhammed, alejhisselam, nije rekao: 'Oeni se!'

Na ovo mu pitac prigovori:

Poslanik, alejhisselam, nareuje olakicu, a ljudima je obaveza slijediti osnovu propisa.

Ne znam ta je ejh odgovorio na to...

Dalje se od njega prenosi da je rekao:

elio sam enu, jedno vrijeme, ali se ne odluih eniti iz straha da mi ne propadne vrijeme (hawfan min takdr al-waqt). Pa se strpjeh dok ne doe sueno vrijeme enidbe, te mi uzvieni Allah podari etiri supruge. Svaka od njih pristala je na brak sa mnom svojevoljno i rado.[51]

1.6. Profesura na medresi Bab al-Az: Idenje od Allaha, sa zadatkom[52]

ayln je nastavio duhovne borbe. Kako put koji je odabrao nema svoga kraja, nijednoga trena nije posustajao u tim borbama. Znao je da, koliko god do sada preao, put je neizmjerno i dug i dubok. Ubrzo, dvije, odnosno tri godine po enidbi, dolo je do novoga prijeloma u njegovome ivotu. Godine 509. Abd al-Qdir je obavio svoj prvi had. Na put ka hadu krenuo je na mekmu tedrda (at-tard)[53]. Ubrzo je susreo Adiyya ibn Musfira[54], koji mu se pridruio i koji se takoer nalazio na istome mekmu. Ubrzo su susreli u pustinji izvjesnu Abesinku koja je pola na had nakon to je ula da na had dolazi izvjesni Abd al-Qdir al-ayln kome je uzvieni Allah na srce odaslao tedelijate na nain kako nikoga drugog darivao nije, pa je poeljela upoznati ga. Nakon brojnih zaudnih dogaaja na putu (Abd al-Qdir i Adiyy ili su jednom stranom pustinje a Abesinka drugom), stigli su u Meku.

Dok inismo tavaf, uzvieni Allah ukaza milost Adiyyu, na nekome od stepeni na kojemu je On to htio, koji osta bez svijesti, pa neko ree:

Umro je.

Tada ugledah onu djevojku kod Adiyya, pribliavala mu se i govorila:

Proivio te Onaj Koji te usmrti. Slavljen neka je Onaj ije tedelijate svjetlosti moe podnijeti samo stvorenje koje On uvrsti. Stvorenja ne mogu ostati na svome mjestu uslijed pojavljivanja Njegovih Atributa, ako ih On ne podri. Slave Njegove Svetosti osljepljuju horizonte razuma, a ari Njegove Divote oduzimaju razbor srca.

Potom je uzvieni Allah meni, i hvala Mu, milost ukazao, na jednome stepenu manifestiranja Njegove svjetlosti. uh kako mi neko govori u mojoj nutrini, te na kraju onoga to je rekao, uh:

Abd al-Qdire, ostavi formalni tedrd (at-tard az-zhir), a obavei se tefrdom tevhida[55] i tedrdom tefrda (wa'lzim tafrd at-tawd wa tard at-tafrd), pa emo ti pokazati Nae zauujue znakove. Pa nemoj Nau elju podrediti svojoj elji. Uvrsti svoje bie pred Nama, pa nemoj misliti da bilo kakva promjena dolazi od nekoga drugoga pored Nas. Neka te prekrije svjedoenje Nas. Odravaj sijela da bi se ljudi okoristili. Mi imamo posebne robove koje emo preko tebe Nama pribliiti.

(Kada sam doao sebi) Abesinka mi ree:

Ne znam, mladiu, ta ti ono b danas. Nad tobom bijae postavljen ator od svjetla, okruie te meleci sve do neba. U tebe uprijee poglede sve evlije sa svojih mekma...

Nakon toga je otila i nisam je vie vidio.[56]

Odmah po povratku s hada, ayln je, uz uporedno odravanje predavanja, jer mu je na hadu reeno da odrava sijela, opet krenuo u lutanja. Ovoga puta, sve mu je jasnije ali se javljaju i nove, takoer, nepredvidive situacije. Pored toga, i dalje je insistirao na stalnim borbama sa strastima due, podsjeajui time uveliko na situaciju prvoga lutanja. Na neki nain, onako kako je nakon dogaaja na hadu ponovno oivio, kao da je, zbog njega, i sve oko njega oivjelo. Stoga i b prozvan Oivljavatelj (muhy).

Vraao sam se u Bagdad s jednog od mojih lutanja. Bijae to na dan dume 511. godine. Bijah bosonog. Proao sam pored nekoga bolesnika koji mijenjae boje lica, sasvim izmravjelog. Obratio mi se.

Esselamu alejkum, Abd al-Qdire.

Odgovorih mu na selam, a on mi se ponovno obrati:

Priblii mi se.

Primakoh mu se, a on ree:

Pomozi mi da sjednem, pa mu pomogah i on sjede.

Odjednom, tijelo mu se popravi, izgled proljepa, boja povrati, te ga se prepadoh. Upita me:

Prepoznaje li me?

Rekoh:

Ne znam.

A on ree:

Ja sam vjera (ad-dn). Bila sam oronula, kao to si vidio. No, uzvieni Allah oivi me s tobom, pa si ti, stoga, 'Onaj koji oivljava vjeru' Muy ad-Dn.

Rastali smo se te otioh u damiju. Sretne me neki ovjek te mi dade nanule i ree:

Sejjide moj, Muhy ad-Dne.

Kada sam zavrio namaz, ljudi mi pohitae u susret, ljubei mi ruke i govorei:

Muhy ad-Dne!

Niko me tako ranije nije zvao.[57]

Kada bi se pobrojali svi dogaaji vezani za Abd al-Qdira, bilo bi to zasebno veliko djelo. Nova lutanja donijela su i nova iskustva i nova zaduenja za aylnja. Kao niti ita do tada, ni ova nova zaduenja nije prieljkivao ve su se naprosto sama desila, bez njegovoga izbora.

U tvravi sada nazvanoj Tvrava stranca (bar al-aam), proveo sam jedanaest godina. Nazvana je tako uslijed moga dugog boravka u njoj. U toj tvravi sam se zavjetovao Uzvienom Allahu da neu jesti sve dok ne budem nahranjen, i da neu piti sve dok ne budem napojen. Proveo sam tako etrdeset dana a da nisam nita pojeo. Nakon etrdeset dana, doe mi jedan ovjek, nosei sa sobom hljeb i hranu. Postavio je jelo preda me, okrenuo se i otiao. Dua samo to se nije bacila na hranu, uslijed silne gladi. Rekoh:

Dragoga mi Allaha, nije mi dozvoljeno jer se zakleh Uzvienom Allahu.

uh jedan vrisak iz moje nutrine koji dozivae: Glad!

Pored mene tada proe Al-Muharrim. uo je taj vrisak pa mi prie i ree:

ta to bi, Abd al-Qdire?

To je vapaj nefsa, a ruh je miran kod svoga Gospodara, Uzvienog i Silnog.

Doi u Bb al-Az, ree mi, pa ode, ostavivi me.

Rekoh samome sebi:

Ostavit u ovo mjesto samo ako mi bude nareeno.

Tada do mene doe Ab al-'Abbs al-Hidr, alejhisselam, i ree mi:

Ustani i idi Ab Sadu!

Tako otioh do njega, kad on stajae na vratima svoje kue oekujui me. Kada sam stigao, ree mi:

Abd al-Qdire, pa zar ti nije dovoljno to sam ti ja ono rekao?! Doao si kod mene tek kada ti je to Hidr naredio.

Potom me uveo u svoju kuu pa ugledah izuzetno fina jela. On me hranio zalogaj po zalogaj, sve dok ne osjetih sitost. Potom mi lino obue hrku. Nakon toga sam puno vremena provodio s njime.[58]

Poznati uenjak i derviki ejh Al-Muharrim negdje se, polovinom petoga stoljea po Hidri, osamostalio i sagradio medresu na Bb al-Azu.[59] Negdje u vremenu izmeu Abd al-Qdirovog prelaska na studij u privatnim medresama, period izmeu 488. godine, kada ayln dolazi u Bagdad, i 503. godine, kada Ad-Dibbs otvoreno progovara o aylnjevom visokome stepenu, Abd al-Qdir je upoznao Al-Muharrimja te je kod njega izuavao fikh. ayln je, dakle, ve poznavao Al-Muharrimja, ali je traio posebno ovlaenje, potvrdu, Al-Mubrakovog poziva da doe u Bb al-Az. Kada je posluao i odazvao se pozivu, Al-Muharrim je proglasio Abd al-Qdira za muridi kmila. No, ovo posljednje druenje s Al-Muharrimjem bilo je kratko jer veliki uitelj seli na bolji svijet ve pred kraj 521. ili poetkom 522. godine.

Po svemu sudei, Abd al-Qdir je, shodno dotadanjoj praksi, traio dodatnu potvrdu (al-idn al-manaw), da li da preuzme mjesto Al-Muharrimja. Ujedno, desilo se da je osjeao kako ne moe govoriti pa je, ujedno, i molio da mu se olaka artikuliranje misli.

Vidio sam Allahovog Poslanika, alejhisselam, prije podneva, u srijedu, 16. evvala 521. godine. Upita me:

Sinko, zato ne govori?

Odgovorih:

Djede (y abath), ja sam stranac (aamiyy), kako da govorim arapskom fushom u Bagdadu?!

On mi ree:

Otvori svoja usta.

Otvorih usta, a on mi u njih puhnu sedam puta, potom mi se obrati:

Govori ljudima! 'Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj.'[60]

Potom sam klanjao podne i sjeo. Doe mi mnotvo svijeta. No, zbrka mi se govor. Ugledah tada Alja ibn Ab Tliba, kerremallahu vedhehu, preko puta mene. On mi ree:

Sinko, zato ne govori?

Odgovorih mu:

Djede (y abath), nesreen mi je govor.

Ree mi:

Otvori usta.

Otvorih usta, a on mi puhnu u njih est puta. Upitah ga:

Zato ne upotpuni to sa sedam puta?

On mi odgovori:

Iz edeba prema Allahovom Poslaniku, alejhisselam.

Potom mi nestade iz vidika. A ja progovorih:

Lovac na misao, poput lovca na bisere, uranja u more srca tragajui za biserima spoznaja, te ih izvlai na obalu grudi. Onda ih izvikuje na prodaju nudei ih onome ko poznaje znaenje jezika kojim govori. Potom za vrijednost njihove dragocjenosti kupuje najljepu pokornost u kuama koje se doputenjem Allahovim podiu[61].[62]

Vrijeme je prolazilo, glas o novome ejhu i muderrisu medrese Bb al-Az daleko se prouo. Za razliku od prvoga perioda predavanja, ayln je pored predavanja opih tema uporedo radio i na iradu. Ljudi su mu hrlili. Po svemu sudei, tik nakon smrti Al-Muharrimja, 522., odnosno 523. godine, otpoeli su radove na proirenju medrese. Tako je ukupan posao trajao oko pet godina. No, oko dvije godina nakon poetka radova, na drugi svijet preselio je i voljeni ejh Hammd ad-Dibbs.

Kako prenosi njegov sin Abd al-Wahhb, ayln je drao predavanja na Bb al-Azu etrdeset godina, od 521. do svoje smrti 561. godine. U periodu nakon proirenja medrese pa do smrti, dakle od 528. do 561. godine, to jest trideset i tri godine, izdavao je pravna rjeenja (fatwa).[63] Nakon izdavanja svake fetve, ponudio bi odgovor na uvid fekihima Iraka. Ni o jednoj fetvi nije razmiljao, ve, nakon to bi je paljivo proitao, po nadahnuu bi dao odgovor. Kvalitet i potpunost odgovora izraeni u njegovim pravnim rjeenjima sviju su zadivili.

1. 7. Vrhovno duhovno starjeinstvo i smrt: Nasljedovanje Poslanika, alejhisselam[64]

ayln je podijelio medresu na dva dijela. Prvi dio je bio namijenjen studentima, da u njemu sluaju predavanja i da ue. Drugi dio bio je tekija, namijenjena za injenje irada derviima.[65] Demat se konstantno poveavao te bi bilo veoma teko odrediti koliko je Abd al-Qdir al-ayln stvarno imao uenika. Ipak, zahvaljujui njegovoj velikoj brizi o uenicima, to od njega, po pravilu, nasljeuju svi ejhovi kaderijskog dervikog reda, znao je njihov taan broj, bez obzira na to to se stalno poveavao a mnogi dolazili tek da dobiju daljnju uputu u islam ili savjet za neki problem iz svakodnevnoga ivota, bez elje za pristupanjem tarikatu. U ovo se uvjerio i ve spominjani As-Suhraward.

Upitao sam Abd al-Qdira o njegovim muridima:

Imam dvanaest hiljada murida. Spomenem ih poimenino svake noi, i

dragome Allahu upitim dovu za svakoga od njih pojedinano, za njihovu konkretnu potrebu. Ukoliko neki murid poini grijeh, nee ga dugo drati ta strast, ve e se odmah iskreno pokajati, kako se grijeh ne bi ustalio.[66]

Sigurno su i zbog ove panje mnogi hrlili kod njega, u njegovo drutvo, koje im nikako nje moglo natetiti. Mnoge predaje biljee kako je, nakon ustaljenja hla i zavretka proirenja medrese, ayln uvijek iao u drutvu, nikada sm. Bez obzira na to kako zauzet bio, za uenike je uvijek pronalazio vremena. Nije mu bio bitan njihov broj, ve istinska briga za njihovo dobro. Na ovome tragu, svaki kaderijski ejh, a i svaki ejh uope, trebao bi u prvi plan staviti brigu prema svojim uenicima, i svim ljudima uope. Line stvari morao bi potisnuti u drugi plan, to jeste teko, ali je to put kakav se od jednoga ejha oekuje. Kako smo vidjeli, duhovno zreo vjernik, dobio zadatak irada ili ne dobio, trebao bi osjetiti i prepustiti se dacima sudbine. Tako e prihvativi, ukoliko dobije za zadatak irad, ne samo intelektualno, znati da mu je to osnovna ivotna preokupacija. Kako se moe vidjeti iz Abd al-Qdirovog ivota, noen sudbinom, ostavio je sve to ovjek na ovome svijetu cijeni: porodicu, zemlju, ugled, imetak..., da bi se odazvao zovu sudbine. Zanimljivo je, takoer, to nijedan aylnjev biograf ne biljei bilo kakvu predaju u kojoj je Abd al-Qdir insistirao kod nekoga da uradi onakav preokret i onakvo odricanje u svome ivotu kakav je on napravio. Drugim rijeima, Abd al-Qdir nije nikoga teretio onim im je sm bio tereen, nije smatrao da svi moraju imati takav teak put kakav je on imao. Jer sve je diktat sudbine, stoga je i svaiji put razliit. A ukoliko neko posrne na tome putu, umjesto da ga ukori, ayln je ak i unaprijed molio dragoga Allaha da tom vjerniku oprosti. Brigu prema drugima stavio je ispred staranja za samoga sebe. Stoga ni ne udi da se broj posjetilaca, polaznika medrese te duhovnih uenika Abd al-Qdira konstantno poveavao. I taj broj od dvanaest hiljada nije bio broj za prikupljanje slave, ve broj dnevnih obaveza kojih se vrlo rado i ozbiljno prihvatio. Kao da je svakoga od svojih murida nosio na dui, u srcu, s njime se poistovjeivao, s njime se radovao i tugovao. Dvanaest hiljada obaveza, a nikakve materijalne nagrade. Stoga su u pravu oni koji kau da je biti ejh, u stvarnome i punom smislu tih rijei, odnosno uitelj, izuzetno teka i odgovorna obaveza. Takve osobe moraju odisati ljubavlju, moraju biti simbol brinosti i otvorenosti, dostupnosti i istinske radosti prilikom vienja. A Abd al-Qdirova ljubav i briga ile su i mnogo dalje.

Upitao sam Mlika, uvara Vatre:

Ima li kod tebe mojih prijatelja?

Odgovori mi:

Nema.

Allahove mi silne, moja ruke nad mojim muridima su poput nebesa nad Zemljom. Ako neki moj uenik nije dobar, pa ja sam dobar. Tako mi siline moga Gospodara, moje dvije noge nee prestati ii pred moga Gospodara, Uzvienoga i Silnog, sve dok i mene i sve vas ne uvede u Dennet.[67]

Za razliku od, naroito danas, veoma esto prisutnog nametanja novacima, ayln je naglaavao da ono to dovodi pravoga murida do njega nije ni njegova specifina narav i panja, ve sm Uzvieni Allah. Stoga, bez obzira na popularnost koju neki uitelj moe u nekome vremenu i na odreenome teritoriju imati, od novaka se trai da moli Uzvienoga Allaha za uputu, da mu pokae kojemu uitelju treba otii. Na ovaj nain i ejh i murid sigurni su u svome nijetu. tek onda na red dolazi ejhova briga i ljubav prema uenicima.

ejh Abd al-Qdir je govorio na sijelu kome je prisustvovao veliki broj slualaca. Govorei tako, na srce mu doe, te ree:

Ove moje dvije stope, nad vratom su svakoga Allahovoga evlije (qadamayy hdihi al raqaba kulli qaliyy Allh).

Na to usta ejh Al-Hiyt, pope se do ejha na urs, uze njegove noge i stavi ih sebi na vrat. Tada i svi prisutni ispruie svoje vratove.[68]

Govorei o ovoj predaji, u nizovima i nizovima seneda, A-atanf je pobrojao ukupno etrdeset i sedam duhovnih uitelja Bagdada, dodavi: i mnogi drugi. No, ne samo na tome skupu, ve, kako se prenosi, i na mnogi drugim, u mnogim drugim gradovima. Zabiljeeno je i da su i oni koji mogu vidjeti ili osjetiti prisutnost meleka, uli kako su spomenute Abd al-Qdirove rijei potvrdili i meleci. S obzirom na to da je ayln ove rijei izrekao javno, njegovo vrhovno duhovno starjeinstvo (qutbiyya) naziva se otvoreni kutbijet. Kako je kasnije prenio ejh Halfa, koji je u Bagdadu bio poznat po estim vienjima Poslanika, alejhisselam, u snu, ono to je javno izrekao ayln, istina je.

Vidio sam Allahovoga Poslanika, alejhisselam, i rekoh mu:

Allahov Poslanie, ejh Abd al-Qdir je rekao:

'Ove moje dvije stope, nad vratom su svakoga Allahovoga evlije.'

A on, alejhisselam, mi odgovori:

'Istinu je rekao ejh Abd al-Qdir. A kako i ne bi kada je on kutb a ja ga nadgledam?!' [69]

U predajama je naveden i taan broj, ak i sasvim konkretna geografska mjesta, na kojima su ljudi pognuli glave.

Tri stotine i trinaest Allahovih evlija pognulo je svoje glave, na ejhove rijei, u razliitim krajevima zemaljske kugle. U to vrijeme u Haremi erifu bilo ih je sedamnaest. U Iraku ezdeset. U nearapskome svijetu etrdeset. U amu trideset. U Egiptu dvadeset. U zemljama Magreba dvadeset i sedmero. U Jemenu dvadeset i troje. U Abesiniji jedanaest. Meu onima na barijeri prema narodima Jeduda i Medduda, sedmero. Na Cejlonu (Sarnadb) sedmero. Na planini Qf etrdeset i sedam. A na otocima Atlantskoga okeana dvadeset i etvero.[70]

Na upit svoga bratia, Adiyy ibn Musfir je potvrdio da je rije o otvorenome kutbijetu. Kako je objasnio, svako vrijeme ima svoga jedinstvenoga, prvoga, evliju (maqm al-fardiyya). Ali je samo Abd al-Qdiru nareeno da svoj mekm javno obznani. To mu je ba nareeno, nije bilo pitanje njegovo volje, jer, kako je zakljuio Adiyy, i meleki su pristali uiniti seddu Ademu, alejhisselam, tek nakon to je izdata naredba za to. Fejzulah efendija Hadibajri kae da je otvoreni kutbijet bio skriven od Husayina, unuka poslanika Muhammeda, alejhisselam, koji je prvi otvoreni kutb, do Abd al-Qdira, koji je drugi otvoreni kutb.[71] Kao trei, posljednji, otvoreni kutb u tesavufskoj literaturi se istie imam Al-Mahd.

Posljednji datum koji je ostao precizno zabiljeen iz Abd al-Qdirovog ivota jeste 560. godina, godina dana pred Abd al-Qdirovu smrt. ayln je s jo nekoliko ljudi, meu kojima je bio i njegov sin Abd al-Wahhb, sjedio u svojoj tekiji. Bilo je pred kraj dumanskoga dana, mjesec dumadel uhra. Drao je

predavanje kada se pojavio jedan mladi, lijepoga izgleda, sjeo je pokraj Abd al-Qdira, nazvao mu selam i predstavio se kao mjesec redep, koji je doao obradovati ga i rei mu ta je aylnju i stanovnicima Bagdada sueno da se dogodi u tome mjesecu. Naredni put mu je, u nedjelju, dola osoba izuzetno mrskog izgleda, koja mu je, takoer, nazvala selma i predstavila se kao mjesec aban, te mu poruila da e se u tome mjesecu dogoditi stradanje Bagdada, sukob u Hidazu i rat u Horosanu. Tako se i desilo. Potom se ayln razbolio u jednome od dana mjeseca ramazana. Kada je nastupio ponedjeljak, dvadeset i deveti dan mjeseca ramazana, dola mu je jedna osoba skoro nevjerovatno lijepoga izgleda, na kojoj se odavala dostojanstvenost. Nazvala mu je selam i predstavila se kao mjesec ramazan. Rekla mu je da je to posljednji susret aylnja s njim. I stvarno, Abd al-Qdir je preselio na bolji svijet u mjesecu rebiul-ahiru druge godine, ne doekavi naredni mjesec ramazan. Nagovijestio je to i drugima, rekavi jednom za vrijeme predavanja:

Uzvieni Allah ima neke Svoje robove kojima dolazi mjesec ramazan da ih opomene, ako su u tome mjesecu bolesni ili ako ih zadesi siromatvo.

'Kakvi ste u odnosu na ono to vam je u meni propisano?' [72]

Kako je istakao Abd al-Wahhb, svaki kalendarski mjesec bi doao u ljudskome liku aylnju prije nego bi nastupio mladi mjesec, pa ako bi Uzvieni Allah u tome mjesecu odredio tekoe, kalendarski mjesec bi doao u neugodnom liku, a ako je Uzvieni Allah u njemu odredio dobro, beriet i zdravlje, kalendarski mjesec bi doao u lijepome liku.

Jedna od estih duhovnih praksi Abd al-Qdira bila je pri/sjeanje smrti, dogaaj koji nijedna iva dua nee izbjei. Shodno njegovom specifinom nauku o pitanju sudbine, s jedne strane, te shodno kur'anskom nauavanju o drugome svijetu koji je vjean, za razliku od ovoga svijeta koji je, shodno rijeima Muhammeda, alejhisselam, samo san, ayln je duhovnom praksom

sjeanja na smrt elio kod ljudi probuditi svijest o izvanrednom i sjajnom iskustvu kojega ovjek moe doivjeti, a to je povratak ovjeka svome izvoru: Uzvienom Gospodaru. Ta neopisiva radost koju osjeaju vjernici dovodi do skoro potpunog potiskivanja straha od smrti. I smrt, i njen glasnik melek smrti, ustvari, su vijesnici dobra za ovjeka, izaslanici koji najavljuju dosezanje punine bvanja. Iz toga razloga je ayln molio uzvienoga Allaha da mu izravno On uzme duu, ne melek smrti, jer, kako je cijeli svoj ivot posvetio uzvienom Gospodaru, tako je elio da mu i smrt bude u cijelosti posveena samo Njemu. I ovjek, i meleci, i sve to postoji, samo su odrazi razigranosti djelovanja Boijih Lijepih Imena i Atributa pa je i svako svjedoenje zbilje bilo koje stvari, ustvari, svjedoenje ljepote dragoga Boga. Abd al-Qdir je dosegao takav duhovni stepen da je svaka misao o smrti kod njega budila najtoplija intimna iskustva, tjerajui ga na pla radosti, stanje koje bi se ubrzo prenijelo i na osobu koja bi se tada nalazila u njegovoj blizini. Na koncu, takvo stanje prenijelo se i na smog meleka smrti koji je, bvi obavijeten o duhovnome stanju i mislima Abd al-Qdira, i sm zaplakao.[73]

Abd al-Qdir al-ayln umro je 08. rebiul-ahira (etvrti mjesec po hidretskom kalendaru) 561. godine, odnosno 11. februara 1166. godine. Kako je zabiljeeno, posljednje to je izgovorio bile su rije kelimei ehadeta, a potom je etiri puta izgovorio ime uzvienoga Gospodara: Allh. Potom je izdahnuo.[74]

2. Djelo

U ovome poglavlju jednostavno emo pobrojati Abd al-Qdirova djela, istaknuvi ono to smo nazvali djelima koja je svojeruno napisao, potom emo pobrojati njegova zapisana predavanja i, na kraju, djela koja su njegovi uenici i kasniji sljedbenici i simpatizeri zapisali, pozivajui se na njega.

2.1. aylnjeva djela koja je svojeruno napisao

S obzirom na to da je njegov metod poduke bio usmena tradicija, vjerovatno je to razlog to je od ukupnog izuzetno velikog doprinosa islamu i tesavvufu ovaj aspekt, namjerno za/pisana rije, mnogo manji.

a) Al-unya li Tulib Tarq al-Haqq Azz wa all, (Ono to je dostatno tragaocu na putu Silnog i Uzvienog Boga). Opirno djelo u kojemu je Abd al-Qdir izloio kompletan islamski nauk, od osnova vjere, fikha i akaida, preko tradicijskih blagdana, pa do posljednjega poglavlja o tesavvufu. Djelo je napisano na arapskome jeziku. Al-unya je doivjela dva izdanja:

- Bejrut, Dr al-Kutub al-'Ilmiyya, 1997., u dva toma.

- Damask, Dr al-Albb, bez god. izdanja.

b) Muhtasar f Ilm ad-Dn, (Presjek prikaza vjerske znanosti). Rije je aylnjevom djelu iji se jedini primjerak rukopisa uva u Vaticanu, pod brojem 1458, signatura R G Miscell III 863 (16). Ovo djelo je objavljeno dvojezino, na arapskom izvorniku i u prijevodu na talijanski jezik. Uskoro se oekuje i prijevod na na jezik.

c) Hamsata Aara Maktban. (Petnaest pisama) Rije je o petnaest pisama aylnja. Nije poznato kome ih je uputio niti kada, a napisana su na perzijskome jeziku. U toku je sreivanje prijevoda na bosanski jezik. Djelo je jo u rukopisu, kao i rukopisni prijevod na arapski jezik, a objavljen je prijevod na engleskom jeziku.

- Hamsata Aara Maktban (Fifteen Letters), preveo Muhtar Holland, Hollywood, Al-Baz Publishing, 1997.

2.2. Zapisana Abd al-Qdirova predavanja

Uglavnom ne postoje podaci ko ih je zapisao te ne postoji konkretna predaja koja bi nam sasvim jasno potvrdila da ih je ayln lino autorizirao. Ipak pretpostavljamo da jeste. Ovih djela ima pet.

a) Al-Fath ar-Rabbn wa Fayd Ar-Rahmn (Gospodareva otvaranja i emaniranja od Samilosnoga). Rije je o ukupno ezdeset i dva predavanja.

- Damask, Dr al-Albb, 2002., 2003.

- Karai, Madna Publishing Co., 1989.

- The Sublime Revelation, prevodilac na engleski jezik Muhtar Holland, Houston, Al-Baz Publishing, 1992.

b) Futh al-ayb. (Otvorenja skrivenoga). Rije je o sedamdeset i osam Abd al-Qdirovih predavanja.

- Damask, Dr al-Albb, 1986.

- Die Futh al-Gaib des 'Abd al-Qdir, prevodilac na njemaki jezik W. Braune, Berlin i Leipzig, Walter de Gruyter & Co., 1933.

- Futuh al-Ghaib (Revelations of the Unseen), prevodilac na engleski jezik Muhammad Ashraf, Lahore, 1986.

- Revelations of the Unseen (Fut al-Ghaib), prevodilac na engleski jezik Muhtar Holland, Houston, Al-Baz Publishing, 1992.

c) Al-Malfzt. (Govori). Zbirka predavanja Abd al-Qdira izloenih u vidu jedinstvenoga teksta, obimom poput djela Futh al-ayb. Uglavnom je dijelo pripojeno posljednjemu, ezdeset i drugom, predavanju sakupljenome u knjizi Al-Fath ar-Rabbn

- u djelu Al-Fath ar-Rabbn wa Fajd ar-Rahmn, Damask, Dr al-Albb,

2002., 2003.

- Malfzt (Utterances), prevodilac na engleski jezik Muhtar Holland, Houston, Al-Baz Publishing, 1992.

d) al al-Htir: F al-Btin wa az-Zhir (Razumijevanje misli: o unutarnjemu i izvanjskome). Rije je o trideset i tri aylnjeva predavanja. Veoma su stilom slina djelima Al-Fath ar-Rabbn, Futh al-ayb i Al-Malfzt. U toku je priprema komentara ovoga djela na bosanskome jeziku.

- Damask, Dr Ibn al-Qayyim, 1997.

- Lahore, Maktaba Nabawiyya, bez god. izd; uz originalni tekst dat je i prijevod na urdu jezik, bez imena prevodioca.

- Jal' al-Kawatir (The Removal of Cares), prevodilac na engleski jezik Muhtar Holland, Ft. Lauderdale, Al-Baz Publishing, 1997.

e) Dwn al-Imm al-ln (Zbirka pjesama imama Gejlanija) Radi se o zbirci Abd al-Qdirovih stihova koje je iz razliitih autentinih djela sakupio i sistematizirao vrijedni dr Ysuf h Zaydn. Stihovi su poredani tematski, a na kraju knjige uvrteno je i poglavlje Aqda al-Bz al-Ahab. Sm divan dr. Zaydn je radio pozivajui se na rukopise.

- Dwn Abd al-Qdir al-ln, Bejrut, Dr al-ayl, 1998.

2.3. Razliite predaje koje su Abd al-Qdirovi sinovi ili uenici prenijeli od njega

Skoro da je nemogue pobrojati sva djela ove vrste. Veoma se esto pojavljuju novi naslovi knjiga koje se pripisuju Abd al-Qdiru. Najee je rije o ve objavljenim djelima, ali sada pod novim naslovom, ili, pak, o objavljenim rukopisima ali koji se ne ubrajaju u autentina aylnjeva djela. Ograniit emo se samo na ona u kojima smo, nakon pregledanja, uoili specifinosti te ih kao takve i koristili u naemu radu.

a) Sirr al-Asrr (Tajna tajn). Skoro da nema suvremenog biografa aylnja koji ovo djelo ne uvrtava u njegova autentina djela. Nije poznato ko bi mogao biti autor ovog sjajnog djela, odnosno kompilator.

b) Al-Fuydt ar-Rabbniyya f al-Matir wa al-Awrd al-Qdiriyya (Emaniranja od Gospodara kroz kaderijske predaje i uenja). Autor djela je Al-H Isml ibn as-Sayyid Muhammad Sad al-Qdir. Knjiga predstavlja sjajnu zbirku razliitih poslanica, na osnovu ijega se sadraja i stila izlaganja moe potvrditi da je rije o Abd al-Qdirovom uenju.

c) As-Safna al-Qdiriyya (Kaderijska laa). Najee se pripisuje Abd al-Qdiru, na izdanjima i pie da je autor A-ayh Abd al-Qdir al-ln. Sastoji se iz dvije poslanice: As-Aalt as-Sur i Hizb al-Wasla, koji se pripisuju aylnju, a obino uz njih ide i komentar.

d) Al-Awrd al-Qdiriyya (Kaderijska uenja). Kako i sm naslov sugerira,

rije je o zbirci dova i salavata koji se veu za aylnja. Zavisno od izdanja do izdanja, jedan dio teksta je ak i vokaliziran.

3. Nauk

U posljednjemu poglavlju ovoga rada osvrnut emo se na misao Abd al-Qdira, ono to moemo zakljuiti, pozivajui se na njegov ivot, praksu i predavanja koja je drao. Kako bi iscrpan prikaz aylnjeve misli zahtijevao neuporedivo vie prostora od jedne ovakve studije, ovoga puta emo se opredijeliti samo za dva aspekta njegovoga nauka. Prvi se odnosi na njegov doprinos na polju irenju nauka tesavvufa, a drugo se odnosi na derviki red kaderija iji je Abd al-Qdir osniva.

3.1. Doprinos na polju irenja tesavufske misli

Vrijeme u kojemu je ivio ayln obiljeeno je rekli bismo zavrenom podjelom nekada jedinstvenog odgojno-obrazovnog procesa na proces osnovnog obrazovanja (talm) i proces duhovnoga odgoja (tarbiya). Ovo e doprinijeti da sve islamske drave prepoznaju kao svoj strateki plan, izmeu ostaloga, ulaganje u sistematsko obrazovanje, doim se proces duhovnoga odgoja sve vie ili doivljava kao neto ekscentrino ili kao neto to treba tek pridodati obrazovnome procesu. Razmatrajui kur'ansko-sunetski nauk, i pored snanoga insistiranja na obrazovanju, moe se prepoznati da je prioritet, ipak, dat procesu odgoja. Naravno, bilo je dravnika, ak i smih

vladara, koji su uvijek spremno podravali aktivnosti duhovnih uitelja, ali je obrazovni sistem onaj kojemu je poklanjana vea panja. Kako je broj osoba zainteresiranih za poduku rastao, irenjem drave, i uzevi u obzir sve vei interes za ozbiljno bavljenje islamskim znanostima koji je dolazio i od nemuslimana, uz transformaciju i institucionalizaciju obrazovnoga procesa, te odve razuen nauk i metode rada duhovnih uitelja, prirodnim se javila potreba za institucionaliziranjem tesavufskog nauka. Iz te povijesne nunosti dolazi do organizacije dervia u dervike redove, pri emu je svaki red njegovao svoj specifian metod rada (usl). Redovi e se kroz povijest dalje granati u podogranke (kl, ili far), ali se kao osnovni istiu njih dvanaest: kaderijski, rifaijski, nakibendijski, mevlevijski, halvetijski, bajramijski, azilijski, bedevijski, bektaijski, dessukijski, sadijski i sinanijski.[75]

Kao to je dolo do institucionalizacije obrazovnoga procesa i dervikih redova, kao nunost se javila i sistematizacija onoga segmenta tesavufskoga nauka koji je sluio kao odbrana pred estim napadima jednoga dijela pravnika (fuqah). Tesavufska literatura ove vrste nikada nije poprimila formu apologetskih djela iz oblasti islamske teologije, ali im je jako sliila, jer je uvijek pisana ciljano dvjema grupama: onima koji napadaju tesavvuf i njegovo uenje, i onima koji se interesiraju za tesavvuf. Iz toga razloga, klasina djela tesavvufa uvijek tretiraju slijedea pitanja: vjerovanje (aqid), obredoslovna praksa i meuljudski odnosi (fiqh), povijest tesavvufa, pojmovnik i razliiti problemi iz oblasti tesavvufa, te kao dodatke liste naina zazivanja Lijepih Boijih Imena (adkr) i dnevnih zaduenja (awrd).

Svojevrsnu institucionalizaciju klasine tesavufske literature, kako se ona u djelima oznaava, pronalazimo kod poznatoga teologa i mutesavvifa Ab al-Qsima Abd al-Karma ibn Hawzina al-Quayrja (roen 376./986. godine).[76] Ovaj tesavufski klasik je, nakon poetnog opeg studija, bio snano privuen linou duhovnoga uitelja (ayh) Ab Alja Ad-Daqqqa, iju je ker Ftimu al-Quayr kasnije oenio. Premda je duhovno odgajan metodama ejha Ad-Daqqqa, Al-Quayr je, ipak, zadrao i snanu vezu sa svojim afijskim uiteljima u fikhu: Ab Bakrom Muhammadom ibn Bakrom At-Tsjem (umro 420./1029. godine) i Ab Bakrom ibn Frakom (umro 406./1015.-1016. godine), koji mu je predavao i teologiju earijske kole, te s earijskim uiteljem u teologiji Ab Ishqom al-Isfarinjem (umro 418./1027. godine). Njegova odanost teologiji i teolozima sigurno je dodatno uvrena nakon zajednikoga odlaska i meusobnog druenja na hadu s Ab Muhammad al-uwaynjem (umro 438./1047. godine), ocem poznatog imama oba Harema Abd Allha ibn Muhammad al-uwaynja an-Naysbrja (umro 478./1087. godine).[77] Temeljito poznavajui sve

dogaaje kroz koje je prola znanost kelma, i lino iskusivi sukobe izmeu pristalica razliitih teolokih kola, zasigurno je na osnovu apologetskih djela kelma identian metod primijenio i u svojim djelima iz oblasti tesavufa, a to se naroito primijeti u njegovom najpoznatijem sufijskom djelu Kuejrijeva poslanica (Ar-Risla al-Quayriyya),[78] koja, osim spomenutih klasinih pitanja, sadri i kratke biografije tesavufskih prvaka.

Nakon imama Al-Quayrja, kako je poznato, ovaj zadatak istodobne odbrane tesavvufa pred sve veim napadima uenjaka odanih svijetu materije te promoviranja njegove misli i prakse, nastavio je slavni imam Ab Hmid al-azzl (umro 505./1111. godine). Njegov metod, skoro identian onome Al-Quayrja samo mnogo razraeniji i opirniji, najzornije je iskazan u slavnom djelu Oivljavanje vjerskih znanosti (Ihy ulm ad-Dn). Ab Hmid al-azzl, koji je razliito od Al-Quayrja, do iskustva tesavvufa stigao nakon velike duhovne krize[79], najee se predstavlja kao uitelj koji je uspio pribliiti slubeno uenje islama i tesavvuf. Ne ulazei ovdje u nepreciznost navedenoga izriaja, sloit emo se da je Al-azzl nastavio rad na polju istodobnog propagiranja i odbrane tesavvufa na tragu Al-Quayrja. Ne bi trebalo smetnuti s uma da su i jedan i drugi bili afije-earije.

U narednom periodu zadau irenja tesavufskoga nauka i njegovoga predstavljanja i oponentima i ljubiteljima nastavio je Abd al-Qdir al-ayln. Razliito od svojih prethodnika, ayln je bio hanbelija i to se tie fikha i to se tie teologije[80], ali, to je veoma zanimljivo, izdavao je pravna rjeenja i po metodologiji afijske pravne kole. Pored toga, njegovo najobimnije djelo: Ono to je dostatno tragaocima na putu Istinitog, Ailnog i Uzvienog (Al-unya li lib arq al-Haqq azza wa alla) u potpunosti formom odgovara Al-Quayrjevoj Poslanici i Al-azzljevome Ihju.

Usudili bismo se jo rei da je ovaj metod pisanja o tesavvufu u narednom vremenskom razdoblju zaokruen u djelu Al-Futht al-Makkiyya poznatog Ibn al-Arabja. Iako sadraj ove svojevrsne enciklopedije tesavvufa uveliko i razradom i obimom prevazilazi okvire djela Al-Quayrja, Al-azzlja i Abd al-Qdira, u njemu se mogu prepoznati identine teme: vjerovanje, obredoslovlje, meuljudski odnosi te brojna pitanja iz oblasti tesavvufa[81]. U ovome djelu postavljen je izuzetno visok standard jezika tesavvufa te Ibn Arabjev knjievni opus, ustvari, oznaava poetak jedne druge vrste tesavufske literature koja vie nema za cilj koliko je to mogue vie pribliiti nauk tesavvufa oponentima i ljudima svakidanjice, ve ga iskazati u svoj

njegovoj kompleksnosti i punini, to e, nesumnjivo, dovesti i do selekcije meu itateljima. Rukovodei se Ibn Arabjevim objanjenjem razloga pisanja njegovog, moda, najpoznatijeg djela Dragulji poslanike mudrosti (Fuss al-Hikam), zakljuili bismo da se pored prepoznavanja zahtjeva vremena, veliki Ibn Arab u svome pisanju opredijelio ba za ovakav metod i iz razloga to je tako naprosto instruiran iz obzorja viega duhovnog svijeta.[82]

3.2. Derviki red kaderija

Bilo bi neshvatljivo govoriti o Abd al-Qdiru a ne osvrnuti se na derviki red kojega je osnovao, a koji se nakon njegove smrti poeo zvati po njegovome imenu qdar, odnosno u tradicionalnom izgovoru kod nas kderi, kaderijski, mada se u posljednje vrijeme moe uti i izgovor blii arapskom izvorniku kdiri, kadirijski.

Zahvaljujui brojnim predajama koje posjedujemo o njegovome ivotu iz perioda nakon dolaska u grad, moemo tano ustvrditi da je ayln jo za svoga ivota ustanovio metod rada svoga reda (usl) i da je, shodno tome metodu, obavljao duhovno upuivanje (ird) i savjetovanje.[83] Kako analiza metodologije rada svakoga dervikog reda zahtijeva mnogo vie prostora, kratko emo iznijeti osnovne karakteristike kaderijskog dervikog reda, pozivajui se na poznatoga bosanskohercegovakog mutesavvifa prologa stoljea Fejzulaha Hadibajria, te emo navesti dvanaest principa reda kako ih je autor As-Smarr istakao, pozivajui se na aylnjevo djelo Al-unya.

Pozivajui se na Tursku enciklopediju islama, Hadibajri istie da je Abd al-Qdir svoj derviki red ustanovio na ehli-sunnijskom pravcu, sufijskom nainu tefsira, ulaganju truda u zatvaranje dehenemskih vrata, a otvaranje denetskih vrata, oplemenjivanju due i njegovanju stanja ljubavi u njoj, privremenom povlaenju u osamu (halwa) a potom povratku u ivot i

preuzimanju zadataka ivota, dijeljenju i pomaganju drugima, to treba imati vei prioritet i od brige o vlastitoj porodici, napuivanju drugih ljudi (ird), poniznome ponaanju i negovorenju o sebi, te okretanju cijelog svoga bia prema Uzvienom Allahu, a okretanju od ovoga svijeta.[84]

S druge strane, pored ovih opih, spomenuti As-Smarr istie i deset konkretnih principa djelovanja dervikoga reda kaderija.[85] Nabrojat emo ih. To su:

1) da se pripadnik reda nikada ne zaklinje dragim Bogom, niti istinito niti lano, niti namjerno niti nehotino

2) da se pripadnik reda kloni laganja, bilo u ali bilo u ozbiljnom govoru

3) da se pripadnik reda kloni davanja obeanja a potom krenja istoga mada je u mogunosti ispuniti obeanje

4) da pripadnik reda ne mui bilo koje stvorenje i da ne uznemirava bilo koje stvorenje, bez obzira na to bilo to stvorenje mnogo manje od njega

5) da pripadnik reda ne proklinje nikoga, makar mu taj neko nanio nepravdu

6) da pripadnik nikome od muslimana ne porie pripadnost islamu, proglaavajui ga idolopoklonikom, nevjernikom ili licemjerom

7) da se pripadnik reda kloni gledanja i troenja duhovne energije na grijeh, bilo vanjtinom bilo nutrinom

8) da pripadnik reda ne trai nita ni od koga, bilo to malo ili veliko

9) da pripadnik reda ne hlepi za bilo im to se nalazi kod ljudi, da ne pati ni za im to neko posjeduje

10) da pripadnik reda uvijek bude ponizan.

Navest emo jo da su na naim prostorima prisutni slijedei ogranci (klovi) kaderijskog dervikog reda:

a) rezkjski, vee se za hazreti Abd ar-Razzqa al-Hamawja iz grada Hame u Siriji; u Bosni i Hercegovini glavna tekija ovoga kla je Silahdar Mustafa-paina ili Hadi Sinanova u Sarajevu, a centar rezkjskog ogranka je u Mitrovici, na Kosovu;

b) zindirlijski, prisutan je uglavnom na Kosovu, a tekiju u Prizrenu sada predvodi ejh Horosani;

c) erefijski; ovaj ogranak spominje Fejzulah Hadibajri;[86]

d) demat kojega je predvodio rahmetli Zakir efendija Bekti, ali o kojemu nismo uspjeli dobiti vie informacija od pripadnika tog reda; iz drugih izvora smo saznali da se rahmetli Zakir-efendija vezao za rahmetli Mehmeda-efendiju Kelerdia, koji je obavljao zikr po kaderijskom usulu u svojoj kui;

e) zanimljivo je jo istai da smo od hafiza Mehmeda Karahodia, kasnije i od Midhata efendije elebia, saznali da su kaderijski-rezkjski ejhovi Kadri efendija Mitrovii, iz Mitrovice, i hadi hafiz Fahri efendija Iljazi, iz akovice, dolazili esto u posjetu albanskoj porodici Jahe, koji su stanovali na Vratniku, i tu bi obavljali zikir, te u jo jednu kuu na Hridu, gdje su, takoer, obavljali zikr.[87]

Zakljuak

Premda su linost i djelo velikog mislioca Abd al-Qdira al-aylnja prisutni na naim prostorima jo od slubenog prisustva sljedbenika posljednje Boije objave Kur'ana, o njemu do sada nismo imali kritiki izraenu monografiju. S druge strane, ono to raduje jeste veliki broj pripadnika reda kaderija te znatan broj prevedenih aylnjevih radova na bosanski jezik.

Jedna od osnovnih karakteristika Abd al-Qdira je relativno mali broj napisanih radova, ali nemjerljiv doprinos islamsko-tesavufskoj misli i praksi. To, zasigurno, moe zbuniti istraivae iz oblasti tesavvufa koji nisu posebno zainteresirani za tarikatske studije jer je nekada, izvan konteksta aylnjevoga ivota i djela, u pojedinim njegovim predavanjima zaista teko prepoznati da je rije, prije svega, o sufiji. To smo po sebi jeste dovoljan izazov za konstantno vraanje na njegova djela.

[1] Nr ad-Dn Ab al-asan Al ibn Ysuf ibn arr al-Lahm A-atanf, Baha al-Asrr wa Ma'dan al-Anwr f ba' Manqib al-Qub ar-Rabbn Muy ad-Dn Ab Muammad Abd al-Qdir al-ln, Bejrut, Dr al-Kutub al-ilmiyya, 2002., str. 171.

[2] A-atanf, Baha al-Asrr, str. 171. Takoer: Fejzulah Hadibajri, Dvije knjige o ejhu Abdul-Kadiru Gejlaniju, Glasnik VIS, XLVII/84., br. 6, str. 776.

[3] Ovo je i objanjenje A-atanfja. Vidi: Baha al-Asrr, str. 173.

[4] Muammad ibn Yahy at-Tdaf al-Hanbal, Qal'id al-awhir f Manqib T al-Awliy' wa Ma'dan al-Afiy' wa Suln al-Awliy' a-ayh Muy ad-Dn 'Abd al-Qdir al-ln, Kairo, al-Maktaba al-Azhariyya li at-Turt, 2004., str. 5.; Ibn aar al-Asqaln, ubta an-Nir f Tarama a-ayh Abd al-Qdir, Damask, Dr al-Albb, 1991., str. 10.; A-atanf, Baha al-Asrr, str. 173.

[5] Abd ar-Razzq al-Kln, A-ajh 'Abd al-Qdir al-ln Al-Imm az-Zhid al-Qudwa, Bejrut, Dr al-Qalam, 1994., str. 92.

[6] Vidi: Ynus as-Smarr, A-ayh Abd al-Qdir al-ln qaddas Allh sirrah: Haytuh-truh, Bagdad, Mabaa al-Umma, 1982., str. 7.

[7] l Akbar Dahxod, Loatnme-ye Dahxod, Tehrn, Moassese-ye Entert-e Dnegh-e Tehrn, drugo izdanje 1377./ 1998., svezak 4, str. 5049.; preuzeto iz: Rjenik geografskih pojmova Irana, svezak 9. Ovaj podatak mi je ustupila dr. Mubina Moker, pa joj se ovom prilikom najtoplije zahvaljujem.

[8] Seyr ilallh, idenje ka Allahu. Put do spoznaje Boga. ovjek kao da se budi iz sna, utonulosti i neznanja, te eli i trai da se priblii Bogu i da spozna Boga. On poinje u srcu osjeati ljubav preme Bogu i spoznaje da je on samo sitni atom u odnosu na postojanje Apsolutnog Gospodara, Stvoritelja Allaha, d.. ovjeije postojanje se utapa i nestaje u Boijem postojanju. To je individualno nestajanje u apsolutnom postojanju. Jedan od naziva za prvi stupanj tarikatskog napredovanja - nefs-i emmre - due sklone zlu. Fejzulah Hadibajri, Mali rjenik sufijsko-tarikatskih izraza, Zbornik radova Prvog simpozija: Tesavvuf-islamska mistika, Zagreb, Zagrebaka damija,

1408./1988., str. 209.

[9] O Abd Allhu nemamo vie nikakvih podataka izuzev onoga kojega emo kasnije navesti a koji nam otkriva da je preselio na ahiret jo kao mladi.

[10] At-Tdaf, Qal'id al-awhir, str. 5. At-Tdaf zavrava ovo kazivanje na istoj stranici slijedeim rijeima: To se proulo po lnu, da se potomcima poslanika Muhammeda, alejhisselam, (al-arf) rodilo dijete koje ne doji preko dana u mjesecu ramazanu.

[11] Vidi poslanicu nepoznatoga autora, pod naslovom: Wilda wa Na'a al-Imm al-ln rad Allh 'anh, str. 1. Izvor rukopisa nije mi poznat, a u cijelosti objavljen je na internet stranici www.alkadria.com

[12] Vidi: Fejzulah Hadibajri, Pisana rije o Hz. Abdul-Kadiru Gejlani kod nas sa kratkom biografijom, Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke, A-796/B, str. 1.

[13] A-atanf, Baha al-Asrr, str. 48.

[14] Kur'an, sura T h, ajet 41.

[15] A-aanf, Baha al-Asrr, str. 48.

[16] At-Tdaf, Qal'id al-awhir, str. 17.

[17] Vidi: Ysuf Muammad h Zaydn, 'Abd al-Qdir al-ln: Bz Allh al-Ahab, Bejrut, Dr al-ayl, 1991., str. 38.;At-Tdaf, Qal'id al-awhir, str. 17.

[18] Abd ar-Razzq al-Kln, A-ayh 'Abd al-Qdir al-ln, str. 95.

[19] Idenje sa spoznajom Allaha. Jedan od naziva za drugi mekam tarikatskog napredovanja - nefs-i levvame (dua koja sebe kori). Fejzulah Hadibajri, Mali rjenik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 209.

[20] A-atanf, Baha al-Asrr, str. 168.

[21] At-Tdaf, Qal'id al-awhir, str. 6.

[22] Hidr, vjeno ivi, onaj koji je zadobio vjeni ivot, pejgamber ili evlija; evlija koji se napio vode ivota, kao Musaov, a.s., ilm-ledunski upuiva, rob (abd) zvani Hidr (po nekima je to bio Ilyas, a.s.). Fejzulah Hadibajri, Mali rjenik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 191. A-ayh al-Akbar Ibn al-Arab u svome rjeniku jo kae: Pod pojmom 'Hidr' podrazumijeva se pojam 'bas'. Ibn 'Arab, Kitb Istilahai as-Sfiyya, str. 536. Fejzulah Hadibajri pojam bas definira kao: irenje, oputanje kao oznaka duhovnog staja, ataraksija. Ovaj termin kur'anskog porijekla ini antitezni par pojmu kabd. Allahovo, d.., ime Al-Bsi. Fejzulah Hadibajri, Mali rjenik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 181. Kabd, stezanje (srca), ini par s bast (irenje), stanje strahovanja u srcu, tegoba, nelagodnost izazvana bez svjesne volje, ne nastaje i ne prestaje kad hoemo. Fejzulah Hadibajri, Mali rjenik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 195.

[23] At-Tdaf, Qal'id al-awhir, str. 6.

[24] Seyr 'alallh, putovanje ka Jednoi postojanja Bia. Putovanje vezano za trei stupanj tarikatskog napredovanja. Fejzulah Hadibajri, Mali rjenik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 208.

[25] Hammd ibn Muslim ibn Daddh ad-Dibbs ar-Rab, umro je 525. godine po Hidri, u subotu, petoga dana mjeseca ramazana. Bio je jedan od najpobonijih ljudi svoga vremena. Poznata je njegova izreka: Tri su vrste srca: srce koje krui oko ovoga svijeta, srce koje krui oko ahireta i srce koje

krui s Gospodarom, ne srce koje krui 'oko Gospodara'. Ko krui 'oko Gospodara'-taj je nevjernik. Imao je veliki broj uenika. Bavio se proizvodnjom meda, pa mu odatle i nadimak Ad-Dabbs (ipak, za razliku od rjenika, svi biografi nadimak mu vokaliziraju kao Ad-Dibbs). Vidi: Ab al-Mawhib Abd al-Wahhb ibn Ahmad ibn Al al-Anr a-fi al-Mir a-arn, A-abaqt al-Kubr al-Musammt bi Lawqi al-Anwr f abaqt al-Ahyr, Bejrut, Dr al-Kutub al-Ilmiyya, 1997., str. 193.

[26] At-Tdaf, Qal'id al-awhir, str. 6.

[27] Ibid.

[28] Abd ar-Razzq al-Kln, A-ayh Abd al-Qdir al-ln, str. 110.

[29] Al-Asqaln, ubta an-Nir, str. 12., 13.

[30] ams ad-Dn Muhammad Ahmad ibn Utmn ad-Dahab, Sayr Alm an-Nubal, Bejrut, Ar-Risla, 1996., tom XX, str. 444., 445.

[31] Vidi naprimjer: At-Tdaf, Qal'id al-awhir, str. 50.

[32] h Zaydn, 'Abd al-Qdir al-ln, str. 49., 50.

[33] At-Tdaf, Qal'id al-awhir, str. 25.

[34] Ibid.

[35] Vidi: Fejzulah Hadibajri, Pisana rije o Hz. Abdul-Kadiru Gejlani, str. 1.

[36] Seyr meallh, idenje s Allahom. Put sa (spoznajom) Boga. U svemu to ga okruuje ovjek zapaa i osjea prisutnost Boga i Jednost Boju. U srcu osjea nit koja ga povezuje s Bogom, utapa se i nestaje u vjenom postojanju Boga, svjesno i zadovoljno. Jedan od naziva za etvrti stepen tarikatskog napredovanja - nefs-i mutmeinne - smirena dua. Fejzulah Hadibajri, Mali rjenik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 209.

[37] At-Tdaf, Qal'id al-awhir, str. 25.

[38]At-Tdaf, Qal'id al-awhir, str. 25.

[39] Ibid.

[40] Dezba, ekstaza, nadahnue Premilostivog, moment kad Allah, d.., privue ovjeka sebi pa on od silnog oduevljenja bude zapanjen i ushien skoro do ludila, usljed neposredne blizine Njegove sveobuhvatne ljepote, koja traje kao bljesak; privlaenje roba Allahu Allahovom voljom bez truda roba, privlaenje due El-Hakku. (Fejzulah Hadibajri, Mali rjenik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 184.) Slinu definiciju nudi i Al-Kn (vidi: 'Abd ar-Razzq al-Kn, Istilahat as-sfiyya, Kairo, Dr al-Manr, 1992., str. 65.).

[41] h Zaydn, 'Abd al-Qdir al-ln, str. 52.

[42] Bahamt ime jednoga ejtana, avla. Vidi: Teufik Mufti, Arapsko-bosanski rjenik, str. 137. Ovdje se misli na duhovno najnii, naprezreniji, svijet, svijet avola.

[43] At-Tdaf, Qal'id al-awhir, str. 32.

[44] A-atanf, Baha al-Asrr, str. 18.

[45] Seyr fillh, idenje u Jednou postojanja Bia, u (spoznaji) Boga. Kroz utapanje i nestajanje u Bojem postojanju srce postaje isto i ovjek odbacuje negativna svojstva, a kiti se samo lijepim svojstvima i postaje istinski dobar. Pod djelovanjem lijepih Bojih imena ovjek posmatra svijet i prosuuje, ulazi u kosmos s veim spoznajama o Bogu i osjea se blie Bogu. Jedan od naziva za peti stupanj tarikatskog napredovanja, nefsi rdijje dua koja je zadovoljna. Fejzulah Hadibajri, Mali rjenik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 209.

[46] Ibid, str. 26.

[47] Ad-Dahab, Sayr A'lm an-Nubal', tom XX, str. 446., 447.

[48] Ibid, tom XX, str. 447

[49] Ibn Haar al-'Asqaln, ubta an-Nzir, str. 25.

[50] Vidi: 'Abd ar-Razzq al-Kln, A-ayh 'Abd al-Qdir al-ln, str. 120.

[51] Al-Imm al-'rif ihb ad-Dn Ab Hafs 'Umar as-Suhraward, 'Awrif al-ma'rif, Kairo, Dr al-Ma'rif, 1993., tom I, str. 235.

[52] Seyr anillh, idenje od Allaha (sa zadatkom). Kad je ovjek spoznao Boga i kroz tu spoznaju pribliio se Bogu, on sada i u mnotvu vidi Jednost. On je postao podoban i sposoban, usavren da djeluje meu ljudima kao murid (vodi) i ukazuje im na pravi put. Srce je toliko isto da slui kao ogledalo na kojem se pokazuju refleksi i odbljesci slika iz duhovnog ivota. To je ujedno i manifestacija blizine Bogu. Jedan od naziva estog stepena tarikatskog napredovanja - nefs-i merdijje. Fejzulah Hadibajri, Mali rjenik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 209.

[53] Tedrd, ispraznost srca od svega drugog osim Boga, tajno stanje

dervia. (Fejzulah Hadibajri, Mali rjenik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 213.) Slinu definiciju nalazimo kod najveega ejha Ibn Arabja: At-Tard je uklonjenost Btka i svega osim Boga iz ovjekovoga srca (al-qalb) i tajne (as-sirr). (Ibn 'Arab, Kitb Istilahat as-Sfiyya, str. 534.)

[54] A-ayh al-Imm As-Slih al-Qudwa Zhid Waqtih Ab Muhammad 'Adiyy ibn ahr a-m, neko kae 'Adiyy ibn Musfir, pod ovim imenom je najpoznatiji Ibn Ism'l ibn Ms a-m al-Hakkr. Umro je, kako prenosi hafiz Ad-Dahab, 557. godine, a doivio je oko osamdeset godina, to znai da je roen negdje oko 477. godine, dakle nekih sedam godine nakon Abd al-Qdira. Takoer se druio sa Ad-Dibbsom i drugim prvacima toga vremena. Kako se prenosi, nastanio se sm na planinama kod Mosula, u krajeve gdje niko ne ivi, i tu sagradio tekiju. Pribliio se duhovnim borbama i samoom Uzvienom Allahu, pa se nikoga nije plaio, a tim krajem prolazili bi, s vremena na vrijeme, samo pljakai, razbojnici. U to vrijeme posebno je bila poznata grupa kurdskih odmetnika koji su, njegovim berietom, vraeni kasnije na pravi put. Nikada nije nita niti kupio, niti prodao, nikada nije uzeo bukvalno nita od bilo kojega stvorenja. Koliko je bilo mogue neto posaditi na mosulskim planinama i ponjeti, toliko bi i jeo. Uzgajao je pamuk i time se ogrtao. Ako bi, u svojim lutanjima, susreo neke ljude, ovi bi se izuzetno mnogo okoristili njegovim prisustvom, pamtei to cijeloga ivota. Vidi: Ad-Dahab, Sayr A'lm an-Nubal', tom XX, str. 342.-344.

[55] At-Tafrd, Tvoje egzistiranje s Istinitim uz sebe. Vidi: Ibn 'Arab, Kitb Istilahat as-Sfiyya, str. 534.

[56] A-aanf, Baha al-Asrr, str. 112.

[57] A-atanf, Baha al-Asrr, str. 109.

[58] A-atanf, Baha al-Asrr, str. 118., 119.

[59] Ad-Dahab, Sayr A'lm an-Nubal', tom XIX, str. 428.

[60] Kur'an, sura An-Nahl, ajet 125.

[61] Kur'an, sura An-Nr, ajet 36.

[62] A-atanf, Baha al-Asrr, str. 58; predaju je zabiljeio u skraenoj verziji i At-Tdaf, Qal'id al-awhir, str. 26.

[63] Vidi: Th Zaydn, 'Abd al-Qdir al-ln, str. 81., fusnota 7.

[64] Vris, Poslanikov nasljednik. Sedmi stupanj tarikatskog napredovanja. Fejzulah Hadibajri, Mali rjenik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 215.

[65] 'Abd ar-Razzq al-Kln, A-ayh 'Abd al-Qdir al-ln, str. 290.

[66] At-Tdaf, Qal'id al-awhir, str. 31.

[67] Ibid, str. 30.

[68] A-atanf, Baha al-Asrr, str. 22.

[69] Ibid., str. 27.

[70] Ibid, str. 28.

[71] Vidi: Fejzulah Hadibajri, 817. komentar na bejtove u drugoj svesci Mesnevije , u knjizi: Mevlana Delaludin Rumi, Mesnevija, tom II, str. 249.

[72] A-atanf, Baha al-Asrr, str. 50., 51.

[73] Vidi: Abd al-Qdir al-ayln, F al-Btin wa Az-zhir al-Musamm: al Al-Htir, Damask, Dr Ibn al-Qayyim, 1997., str. 151.

[74] Fejzulah Hadibajri, Hazreti Abdul-Kadir Gejlanijina oporuka sinu, str. 170.

[75] Vidi: Fejzulah Hadibajri, Uvodne tesavvufske interpretacije Abdulaha Bonjaka, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Sarajevo, Gazi Husrev-begova biblioteka, 1972., broj I, str. 46.

[76] Ovaj jako zanimljivo primjeuje Dilaver Grer u omanjoj ali izuzetno interesantnoj knjizi Abd al-Qadir Jilani. I pored nekih nedostataka, knjiga je bitna jer donosi pored kraega presjeka ivota i djela aylnja i mnotvo originalnih ideja autora iz ega zakljuujemo da je njenome pisanju prethodilo ozbiljno istraivanje. Vidi: Dilaver Grer, Abd al-Qadir Jilani, na engleski jezik preveo: Hanife z, Istanbul, Insan Publication, 2008. str. 15., 16. Na ovu knjigu mi je panju skrenuo prof. Samir Krlu, pa mu se i ovim putem najtoplije zahvaljujem.

[77] Vidi: Encyclopaedia of Islam, Leiden, 1986., tom V, str. 526

[78] Vidi: Abd al-Karm Al-Quayr, Ar-Risla al-Quayriyya f ilmi at-Taawwuf, Bejrut, Dr al-ayl, bez god. izd.

[79] O Al-azzlju i pitanju Al-azzljevog dolska do tesavufa najbolje je konsultirati njegovo poznato djelo, svojevrsnu duhovnu autobiografiju: Izbavljenje od zablude. Ab Hmid al-azzl, Al-Munqid min Ad-Dall wa Al-Msil il D al-Izza wa al-all, Nar Mawqi al-Falsafa al-Islmiyya, bez mjesta izd., 2002., str. 32.

[80] Napominjemo da je nuno razlikovati autentini hanbelijski teoloki nauk od onoga kakvog kasnije, i danas, zagovara veina neohanbelijskih uitelja, naroito onih sklonih selefistikim idejama.

[81] Vidi sadraj svakoga od etiri toma, u izdanju: Muhy ad-Dn Ibn al-Arab, Al-Futht al-Makkiyya f Marifa al-Asrr al-Mlikiyya wa al-Malakiyya, Bejrut, Dr Ihy at-Turt al-Arab, 1998.

[82] Vidi: Ibn al-Arab, Fuss al-Hikam, Bejrut, Dr al-Kitb al-Arab, 2002., str. 47., 48.

[83] Vidi, naprimjer: A-atanf, Baha al-Asrr, str. 20