154 Final - Novi Horizonti

Iz sadržaja:

Mr. Fatmir Alispahić, istaknuti bošnjački publicista

Fadil Ćehajić, čelni čovjek Bošnjačko-muslimanske zajednice Vorarlberga - Austrija

Zašto je homoseksualcima zabranjeno da darivaju krv

Islamofobija na Zapadu: genetski kod ili predrasuda?

Da li je na pomolu demokrtaija ili ponovo diktatura i prevara

Prve hatme nakon deset godina

Promocija za ponos

Allahov put je pravi put

„Stvoreni da učimo“

Kur‘anske paradigme odgoja mladih

Izdavač Udruženje Selam,

Štrosmajerova 19. Zenica

Glavni i odgovorni urednik dr. hfz. Halil Mehtić

Redakcijadr. Džemaludin Latić, dr. Safvet Halilović,

dr. Sedad Dizdarević,mr. hfz. Mevludin Dizdarević,

Omer Sikira, mr. Mensur Valjevac, Midhat Kasap

Saradnicidr. Rahman Ademi (Turska)

dr. Senad Agić (SAD), dr. Sulejman Topoljak,

Selman Selhanović, Edin Tule,

Hamza Subašić (Njemačka)Muhamed Mahmutović (Švedska)

LektorElirija Hadžiahmetović

Tehnički urednikMujo Hodžić

Časopis izlazi mjesečno ISSN: 1512-617X

Adresa redakcijeŠtrosmajerova 19. Zenica;

tel/fax: 032 462 526mob: 062 679 860

Web site: www.novihorizonti.ba

E-mail: [email protected]

[email protected]@novihorizonti.ba

Štampa:Unioninvestplastika, Sarajevo

Uplate iz BiH:Na ime: Udruženje ”Selam” Zenica

Račun: IK Banka Zenica 134-010-0000082085

Uplate iz inostranstva:U KORIST:

Investiciono-komercijalna banka DD ZenicaSWIFT: IKBZBA2X

IBAN:BA391340100000082085Novi horizonti su upisani u evidenciju javnih

glasila FBiH pod rednim brojem 878 u skladu sa Zakonom o javnom informisanju FBiH.

JUNI 2012. br. 154, god. 13.

INTERVJU

AKTUELNO

ISLAM I ZAPAD

ARAPSKI SVIJET

DIJASPORA

ISLAMSKE TEME

GOSTOVANJA

redžeb/ša’ban 1433. - juni 2012.4

Riječ uRednika

dr. hfz. Halil MEHTIĆ[email protected]

Riječi podrške Fatmiru AlispahićuSva ova otužna dešavanja na Fi-

lozofskom fakultetu oko mr. Fatmira Alispahića nagnala su me da napišem koju riječ, ibreteći se da se ovakave stvari dešavaju u zemlji Bosni u kojoj još uvijek, izgleda, dušmanluk caruje. Kao običan čovjek, putnik na ovom svijetu, veoma sam razočaran i duboko ganut gnusnim odlukama, donesenim na jednom od najstarijih i najprestižni-jih naših fakulteta. Na jednom mjestu toliko intelekta i akademske pameti, a istovremeno toliko nemorala i zlobe kojom se krše sva ljudska i moralna načela. Ova očita urota protiv jednog bošnjačkog intelektualca neodoljivo me podsjeća na vrijeme iz bivšeg siste-ma kada su komunistički centri moći, prepoznajući intelektualnu snagu po-jedinaca ili grupe, sistematski radili na njihovom diskreditiranju, ne birajući sredstva i ne libeći se da određenim ljudima nalijepe najcrnje etikete. U tome su ih zdušno pomagali medi-ji koji su na efektan način pripremali javnost za njihovo izopćenje ili even-tualno hapšenje. Analizirajući stukturu donosioca te kontraverzne i nezakoni-te odluke o odbijanju doktorske teze, s lahkoćom se može ustvrditi, da su to, uglavnom, kadrovi iz bivšeg sistema, inficirani agresivnim ateizmom i još uvijek nenaviknuti na slobodu izraža-vanja i drukčije mišljenje.

Iako je u zadnje vrijeme progovo-rio glas savjesti određenih pojedinca i udruženja, ipak ostaje gorčina u duši i razočarenje u naše rukovodeće ljudi iz svih struktura, a posebno u bošnjačke intelektualce koji se boje izraziti svoj protest na ovako nehumanu i nezako-nitu odluku. Pitam se zar je svijet toliko okrutan, zar je strast za stolicom toliko dominantna, zar smo toliko prestraše-ni pa ne smijemo pričati ni o našem stradanju, o onima koji su nam to činili, o čemu je Fatmir Alispahić, posljednjih godina, neumorno pisao. Zar smo rasi-sti i faišisti, ako branimo svoje i iznosi-mo istinu o zlotvorima koji su nas ra-selili, poubijali, silovali, koji su nam sve porušili i doveli nas do ovako jadnog stanja. Zašto smo kolebljivci, zašto ni-smo jedni uz druge, zašto Bošnjak Boš-njaka izdaje? Kako se ljudi tako lahko odriču svoga zarad dodvoravanja dru-gom. Mislio sam da su prošla vremena

kada su Bošnjaci gradili svoju karijeru rušeći druge i pljujući po svojoj vjeri i kulturi. Moj razum to ne može da shva-ti; ne može jer koliko god želim dobro drugim ljudima i narodima, isto toliko ili još više, želim svome narodu.

Čitajući kritike pojedinih profesora, upućenih F. Alispahiću, imam utisak da u njihovoj percepciji sve ono što je naše strši i da je inkompatibilno s miljeom u kojem živimo. Daj Bože da griješeim, ali neki bi najradije da nas se pokrsti ili nekako da se utopimo u dru-ge i nestanemo. Sramno je to što nam konstantno od rata na ovamo protu-raju kako se oni ne odriču bošnjaštva ali ne žele da se vraćamo u prošlost. To znači: Ne dirajte one koji su toliko zla počinili s namjerom da upotpunosti zagospodare nama i ovom našom „mr-tvajom“ na kojoj smo rođeni i na ko-joj postojimo stoljećima. Ne dirajte ih iako oni jednako ne odustaju od svojih planova zbog kojih su i započeli rat. U miru oni to rade drugim sredstvima, a mi kao opijeni tumaramo u svojoj na-ivnosti i gafletu ne uviđajući opasnost koja se nadvila nad nama i našom do-movinom.

Ne mogu i neću, profesori Filozof-skog fakulteta, da zaboravim zulum koji su nam nanijeli. Ne mogu zabo-raviti svu onu djecu, majke, braću što su dali živote svoje za ovu nama jednu i jedinu i meni najljepšu Bosnu i Her-cegovinu. Braćo, zašto jedni drugima o glavi radimo? Zašto su na udaru mnogi čestiti Bošnjaci od samih Boš-njaka? Milion nekih osjećaja vlada u meni, od onih najtužnijih do izliva srdžbe na one koji nam sve ovo čine. Fatmir Alsipahić je jedan vrsni intelek-

tualac, neustrašivi borac za sudbinu Bošnjaka, lijepi izdanak bošnjačkog mentaliteta i kulture. Iznosi svoje sta-vove bez kompleksa, bez uvijanja. Is-frustriran stanjem u kojem se Bošnjaci nalaze ponekad koristi „jake“ riječi, kao šok terapiju koja se daje teško obolje-loj hasti, ne zato da bi nekoga povri-jedio nego da bi probudio uljuljkanu svijest Bošnjaka. Znam pouzdano da je Alispahić pravi Bosanac, poštenjači-na i bez zlobe u duši prema bilo kome, patriota od glave do pete, fajter, koji se nije libio iznijeti istinu ni onda kada je ona bila uperena protiv moćnika u našem narodu. On je vizionar, mislilac koji je već davno digao glavu, ruku i glas i koji ne saginje glavu pred politi-kama koje nas žele ušutkati i koje nas tjeraju da klečimo i molimo za svoja prava. On se nikome ne izvinjvava što pripada narodu kojem je zulum nači-njen i nad kojim je genocid izvršen. On stalno govori od drugim oblicima ge-nocida nad Bošnjacima, o dejtonskom genocidu koji je institucionaliziran kroz Ustav i bahato ponašanje neprija-telja BiH. Ono što on zastupa neki ne smiju ni čuti a kamoli javno podržati i svojim patriotizmom i intelektualnim potencijalom stati uz njega. Zašto se to nama dešava? Rekao bih, zbog toga što među našim visokomislećim ljudi-ma imamo konformiste, kukavice, ma-terijaliste, koji sve što rade, rade samo za ovaj svijet i dunjalučku karijeru. Fali nam karaktera, srčanih boraca koji se žrtvuju za interese našeg naroda i naše postojbine. Bez njih u ovakvom okruženju mi nemamo šansi. Kad će to, već jednom, ljudi odluke i ugleda prepoznati i kada će nešto uraditi da se ovom narodu vrati dostojanstvo i poljuljano samopouzdanje. Od Tito-vih pionira to zasigurno ne možemo očekivati. Na pomolu su mlade gene-racije koje će bez kompleksa i straha što su Bošnjaci-muslimani poraditi na našoj kompaktnosti i opstojnosti. Na tom putu, Fatmir Alispahić, Allah da ga sačuva, može im biti uzor i svijetli pri-mjer. Neka intervju s njim, koji u ovom broju objavljemo kao i ovih nekoliko ri-ječi, bude skromni znak podrške ovom vrlom insanu, koji radi ono što u dru-gim narodima rade akademije nauka ili instituti.

redžeb/ša’ban 1433. - juni 2012. 5

Islamofobija na Zapadu: genetski kod ili predrasuda?

Islam u percepciji Evrope

Rast ekstremističkih ideologija nije neprijatelj samo muslimana i stranaca nego i opasnost po ideju otvorenog i demokratskog društva, kako ga naziva poznati naučnik Karl Popper. Stoga, ako želimo izbjeći opasnu mogućnost “sukoba civilizacija”, poznata teorija koju je populari-zirao Samuel P. Huntington kako će civilizacijski identitet biti glavni uzrok podjela u svijetu nakon hladnog rata, onda je vrlo bitno tražiti stabilne integracijske i pacifističke moduse u kontekstu svakodnevnih susreta različitih religija, nacija i svjetonazora. Prije svega, potrebna je nova paradigma koja bi se morala bazirati na komunikacijskom racionalizmu

islam i zapad

Iako se vrlo često može čuti socio-loška i politička fraza da je svijet postao globalno selo, činjenica je da danas još uvijek postoje ozbiljne i nepremostive ide-ološke barijere među narodima u svijetu. Naime, vrtoglavi gobalizacijski i suprana-cionalni procesi su zasigurno doprinijeli i obimnijem upoznavanju i susretanju razli-čitih svjetonazora, kultura, religija, nacija, itd. Također, na institucionalnom nivou postignut je određeni napredak kada je riječ o slobodnom prakticiranju vjere i me-đusobnom razumijevanju i dijalogu među religijama.

Općom objavom o ljudskim pravima od Ujedinjenih nacija iz 1948. (član 8.), striktno se zahtijeva sloboda religije (izjaš-njavanjem pripadnosti religiji). Također, 1995. godine proglašen je Međunarodni dan za toleranciju (UNESCO) od Ujedinje-nih nacija kojim je pokrenuta velika kam-panja s ciljem propagiranja tolerancije i međusobnog uvažavanja među narodima i religijama. Međutim, može zvučati vrlo paradoksalno ali u svijetu još uvijek po-stoje veoma izraženi antagonizmi, tenzije, predrasude, i nepovjerenje među pripad-nicima različitih religija, kultura, i nacija.

Naprimjer, posljednjih nekoliko godina na globalnom nivou prisutan je “trend” islamofobije, a posebno u SAD i zemljama Zapadne Evrope. Naime, određene desni-čarske grupe i islamofobično orijentirani mediji i političke grupacije pokušavaju da poistovjete islam s nasiljem, ratovi-ma i terorizmom. Također, značajan broj građana u SAD i Zapadnoj Evropi a priori percipira pripadnike islamske vjere kao ozbiljnu sigurnosnu, kulturološku, pa i ekonomsku prijetnju. Drugim riječima, za-padno društvo je u veoma značajnoj mjeri prožeto otvorenim neprijateljsvom prema

pripadnicima islamske vjere i takav anta-gonistički odnos prema muslimanima u zapadnim zemljama doseže čak i razmjere rasizma, diskriminacije i marginalizacije. Imajući u vidu činjenicu da - prema naj-novijim statističkim podacima objavljenim u Evropi, danas na ovom kontinentu živi blizu 40 miliona muslimana, dok je u SAD-u broj muslimana porastao na 2,6 miliona u 2010. s 1 miliona u 2000. godini - vrlo je bitno da se tematizira i rasvijetli obim problematike islamofobije u zapadnim društvima. U kojoj mjeri je fenomen isla-mofobije prisutan u zapadnim društvima?

Islamofobija je neologizam nastao u Velikoj Britaniji kasnih 80-ih godina. Do-slovno znači neosnovan strah od islama i muslimana. Iako postoji veliki broj de-finicija u vezi s fenomenom islamofobije ovdje su izdvojene samo neke. Primjerice, u Nacionalnoj enciklopediji Švedske se navodi da je ”Riječ islamofobija nastala od riječi islam i fobi što znači strah od islama i mržnja prema islamu. Pretjerana predstava o islamu tj. da je islam religija koja vodi ka negativnom ponašanju i da prisutstvo muslimana u društvu predstav-ljaju prijetnju i opasnost po društvo.” (NE,

2012). Također, prema Abdulkadiru Indžiću,

“Islamofobija je termin koji znači predra-sude ili diskriminaciju spram islama i mu-slimana. U upotrebi se javlja od sredine 80-tih godina prošlog stoljeća” (Indžić, 2009).

Poznati američki pisac Stephen Schwartz definirao je islamofobiju ”kao osudu cijelog islama i njegove historije kao ektremističke; islamofobija negira postojanje umjerene muslimanske veći-ne; tretira islam kao problem za svijet; svi konflikti u kojima su muslimani umješani nastali su uvijek i samo njihovom greš-kom; insistira se da muslimani moraju na-praviti izmjene u svojo religiji; potiče na rat protiv islama kao cjeline.. itd.” Isto tako, Runnymede Trust definirao je islamofobi-ju kao ”mržnju i strah od islama a time i mržnju muslimana i bojazan od njih objaš-njavajući da ispoljavanje islamofobije uk-ljučuje praksu diskriminacije muslimana”. Elena Chagaeva u svom Izvještaju ”Isla-mofobi – en verklighet”, Islamofobija kao stvarnost, dodaje ovim definicijama i to da je ”fobija – neka vrsta patološkog stanja, tj.bolesti.” (Chagaeva, 2009). Stoga, ova riječ je povezana s mržnjom i strahom od drugoga, osobito sa strahom od onoga što dolazi izvan evropskih i kršćanskih svjetova kulture, otuda poprima karakter ksenofobičnosti i ideoločkih konflikata. Islamofobija sadržava shvatanje da islam nema zajedničkih vrijednosti s drugim kul-turama i načinima življenja, da je inferio-ran i sterilan spram Zapada i da je islam prije nasilna i radikalna politička ideologija nego religija. Koraci koji su poduzeti da se ovaj pojam zvanično prizna napravlje-ni su u januaru 2001. na Međunarodnom forumu za borbu protiv netolerancije u

Piše: mr. Bedrudin BRLJAVAC

6 redžeb/ša’ban 1433. - juni 2012.

Stokholmu, gdje je islamofobija prepo-znata kao jedan oblik netolerancije i kao takva je ravna ksenofobiji i antisemitizmu.

Međutim, možda je najbolja ilustracija i primjer rasprostranjenosti islamofobije i ksenofobije nedavni kontorverzni slučaj Breivik u Norveškoj. Naime, 22. jula 2011. godine Anders Behring Breivik je usmr-tio 69 ljudi na otoku Utoyi u Norveškoj, na kojem se održavao skup mladih pri-padnika norveške vladajuće Laburističke stranke, nakon što je u četvrti Osla u kojoj se nalaze institucije vlade ostavio bombu u kombiju u čijoj je eksploziji poginulo osam ljudi. Za mnoge je bilo iznenađuju-će da je izvršilac napada bio krščanin iz Norveške!? Masovnom ubici iz Norveške suđenje je počelo 16. aprila 2012. godine i, prema optužnici ,mogao bi dobiti 21 go-dinu zatvora ili preventivnog zadržavanja, uz mogućnost obnavljanja kazne sve dok se zatvorenik smatra opasnim, dok ga od krivične odgovornosti može spasiti bora-vak u psihijatrijskoj ustanovi.

U toku suđenja nekoliko puta je izjavio da je teroristički čin počinio kako bi Evro-pu spasio od “procesa islamizacije” i opa-snosti koji predstavlja ideja multikulturaliz-ma. Iako je Breivik samo slučaj pojedinca koji zagovara ideju “krstaškog rata” protiv islama, nameće se pitanje koliko je ovaj teroristički čin refleksija zapadnog svijeta u kontekstu interakcije i odnosa prema muslimanima i islamu kao vjeri? U kojoj mjeri je danas prisutna islamofobija u za-padnim društvima, a posebno u Evropi? Islamofobična propaganda zapadnih vlada i pronacionalističkih medija vrlo često je za svaki teroristički akt prvo muslimane predstavljala kao ekzekutore. I kod sluča-ja terorističkog napada u Norveškoj, neki rasistički i islamofobični mediji su ekspre-sno pokušali javno mnijenje ubijediti da su muslimani izvršioci napada. Međutim, vrlo brzo se pokazalo da je njihova ocjena zasnovana na predrasudama jer je terori-stički napad organizirao hrišćanski funda-mentalista. U kojoj mjeri je islamofobija na Zapadu rezultat stereotipnog djelovanja, a u kojoj mjeri je to posljedica svjesnog i konkretnog promišljanja?

Zašto je Zapad islamofobičan?I pored činjenice da je terorista Anders

Breivik pojedinac koji je počinio strašan zločin verujući da je tako učinio “dobro i sveto djelo” za krščansku religiju, evrop-sko društvo i zapadnu civilizaciju ipak se mora napomenuti da je Breivik dio tog zapadnog društva u kojem je pronašao nekoliko inspiracija među ekstremnim desničarima za svoj teroristički čin, kao

što su Geert Wilders, Li Millard, Radovan Karadžić, Heniz Christian Strache, i mnogi drugi koje spominje u svome manifestu na 1.500 stranica.

Stoga, svaki Evropljanin, kao i svaki dobronamjerni naučnik, novinar, i obični građanin trebalo bi da sebi postavi pita-nje zašto je zapadni svijet islamofobi-čan. Tako sve više postaje jasnije da su evropski desničari antisemitizam i mržnju prema jevrejima zamijenili islamofobijom i stigmatizacijom muslimana u evrop-skim društvima. Naime, današnji oblici rasprostranjene islamofobije u zapadnim društvima u velikoj mjeri imaju sličnosti s društvenim i političkim kontekstom u Zapadnoj Evropi i tadašnjom popularnosti desničarskih struja i Hitlerove Nacionalso-cijalističke njemačke radničke stranke (Nationalsozialistische Deutsche Arbei-terpartei) koji su stvorili antagonističku atmosferu prema jevrejima koja ja na kra-ju rezultirala Holokaustom u kojem je više od pet miliona Židova i Roma istrijebljeno.

Iako zasigurno postoje glasovi razuma i tolerancije među građanima nemuslima-nima u zapadnim društvima, posljednih nekoliko decenija primjetan je rast an-tiislamskih tendencija, što se najjasnije očituje i na primjeru konstantnog rasta popularnosti ekstremnih desničarskih političkih opcija, posebno u zemljama Za-padne Evrope.

Neosporna je činjenica da konzerva-tivne ultranacionalističke političke opcije širom Evrope posljednjih godina bilježe konstantan porast i masovnost glasača na izborima. Ekstremna nacionalistička desnica postoji svuda u Evropi, od Italije, preko Austrije, Francuske i Mađarske do “tradicionalno demokratskih i otvorenih” skandinavskih zemalja. Naime, u pret-hodnim godinama ekstremni populizam ekspanziju je doživio na talasu problema s visokom nezaposlenošću, finansijskih kriza, i intenzivnim prilivom imigranata na evropski kontinent. Desničarske političke partije protive se slobodama kretanja u Evropskoj uniji, traže strožiju zakonsku regulativu za imigrante, posebno su osjet-ljivi na muslimansku populaciju i često to pokazuju traženjem zabrane i sankcionira-njem nošenja nikaba i izgradnje džamija i munara.

Tako je u Finskoj stranka Pravi Finci na posljednjim izborima zabilježila veliki uspjeh osvojivši 20 posto glasova. Tako-đer, i u Švedskoj, tradicionalno demokrat-skoj zemlji s visokim brojem doseljenika i stranaca, desni populisti pod imenom Demokrati Švedske prvi put su uspjeli ući u državni parlament. U Belgiji desnoektre-

mistička i rasistička flamanska regionalna stranka Vlaams Belang već 20-ak godina spada u tri najuspješnije političke stranke. Isto tako, austrijska Slobodarska stranka Jörga Haidera (FPÖ) je 2000. godine čak bila dio vladajuće koalicije s konzervativ-nom Austrijskom narodnom strankom (ÖVP).

Također, Stranka za slobodu (PVV) u Nizozemskoj - na čelu s Geert Wildersom koji je izjavljivao da je Kur’an “fašistič-ki tekst” i napravio film Fitna u kojem su uz stihove iz muslimanske svete knjige umontirane snimke terorističkih napada islamističkih militanata - osvojila je 17 posto glasova i u Evropskom parlamen-tu će imati četiri predstavnika. I na kraju, nedavni rezultat u prvom krugu predsjed-ničkih izbora u Francuskoj i uspjeh koji je ostvarila ekstremna desnica i njihova kandidatkinja Nacionalnog fronta Marine Le Pen, koja je u prvom krugu izbora izbila na treće mjesto s 18,01 posto osvojenih glasova (Tportal, 2012), eksplicite potvr-đuju rastuću tendenciju ksenofobije i isla-mofobije zabilježenu u nekoliko evropskih zemalja.

Isto tako, u Danskoj Narodnjačka par-tija (Dansk Folkeparti) je očigledan primjer rasizma, sa svojim ponavljanjem naciona-lističke i rasističke teorije iz 19. i početka 20. stoljeća, ali i sa svojim radikalnim an-tiprosvetiteljskim stajalištima. Drukčije re-čeno, sadašnja rasistička i ksenofobična renesansa u evropskoj politici velikim dije-lom napaja se idejama iz “kulturalističkog


načina razmišljanja”. Kulturalizam je ideja po kojoj pojedince određuje njihova kultu-ra; ona, pak, obrazuje zatvorene, organ-ske cjeline tako da pojedinac ne može na-pustiti svoju kulturu, već se može ostvariti samo unutar nje. Kulturalizam stoga tvrdi i to da kulture imaju pravo da traže naročita prava i posebne zaštite – čak i onda kada pri tome krše individualna prava (Eriksen & Stjernfelt, 2008).

Isto tako, islamofobične i ksenofo-bične tendencije rasprostranjene su na globalnom nivou jer se vrlo često deša-vaju verbalni i fizički napadi na strance, a posebno na pripadnike islamske vjere. Naprimjer, u martu 2012. godine između deset i 16 osoba ubijeno je ili ranjeno kada je jedan američki vojnik izašao iz svoje baze i otvorio vatru na civile u pokrajini Kandaharu, talibanskom uporištu na jugu Afganistana.

Naime, američki vojnik je išetao iz svoje baze te se uputio prema obližnjim selima, gdje je obišao nekoliko kuća i pucao na civile u njima. Među žrtvama je navodno bilo i devetero djece. Ovaj gnusni napad na civile uslijedio je samo nekoliko sedmica nakon sukoba Afgani-stanaca i međunarodnih snaga izazvanih spaljivanjem Kur’ana, nakon čega je po-ginulo više od 30 osoba. Naime, u febru-aru 2012. godine vojnici SAD-a u vojnoj bazi NATO-a Bagram, nedaleko od Kabula - glavnog grada Afganistana, zapalili su nekoliko primjeraka Kur’ana, što je iza-zvalo oštru reakciju muslimana i proteste u svim djelovima svijeta. Iako je američ-ki ministar odbrane Leon Paneta objavio pismo izvinjenja zbog “neodgovarajućeg tretmana” svete islamske knjige u poku-šaju da ublaži posljedice incidenta, ipak od krucijalne važnosti je zagonetka koji društveni i politički razlozi su doprinijeli stvaranju takve islamofobične klime među američkim vojnicima koji su počinili ovaj čin bogohuljenja. Svaka javno izrečena ri-ječ i učinjeno djelo u velikoj mjeri stvaraju uvjete i paradigmu za buduće socijalne norme i društveni angažman. Štaviše, ako javne ličnosti na utjecajnim funkcijama ne osude diskriminacijsko i ksenofobič-no ponašanje pojedinaca ili grupa, oni na indirektan način odobravaju i legitimiziraju takve ekstremne ispade!

Primerjerice, na takav način su i sami činovi spaljivanja Kurana u SAD-u uveliko stvorili klimu za islamofobične tendencije. Naime, u martu 2011, kao i u aprilu 2012. godine pastor Terry Jones je učestvovao u spaljivanju Kurana s direktnim prijeno-som koji se mogao gledati na internetu. Također, karikature o poslaniku Muhame-

du od prije nekoliko godina, objavljene u danskom listu, jasan su dokaz rastuće islamofobije na Zapadu. Isto tako, govor na kojem je tadašnji američki predsjednik George W. Bush, 11. septembra 2003. izjavio: „Križarski ratovi se nastavljaju, i ko god nije s nama, on je protiv nas.“ zasigurno su doprinijeli širenju antiislam-skog diskursa kako u SAD-u tako i ostalim djelovima svijeta.

Ovakvi događaji su na otvoren način doprinijeli kreiranju rasističkog i ksenofo-bičnog društvenog i političkog konteksta u kojem je postalo skoro legitimno da se islam i ostali useljenici percipiraju kao ide-ološka i kulturološka opasnost. Nadalje, mediji su u značajnom obimu doprinijeli stvaranju anti-islamskog diskursa u za-padnim društvima. Naime, jedna britanska studija optužila je medije i filmsku industri-ju za ukorjenjivanje islamofobije i predra-suda demonizirajući muslimane i Arape kao nasilne, opasne i one koji predstavlja-ju opasnost i prijetnju. Također, američki akademik Stephen Schwarz je otvoreno kritizirao zapadne medije jer nisu uspjeli u izazovu izvještavanja o islamskim i arap-skim pitanjima nakon napada 11. septem-bra. Iako prema Članu 19. u Deklaraciji ljudskih prava UN-a navodi se da svako ima pravo na slobodu mišljenja i izraža-vanja, ipak ovakvi činovi javnog vrijeđanja svetosti drugih religija trebaju biti adekvat-no sankcionirani ili osuđeni. Naime, prin-cip slobode izražavanja ne može biti upo-trijebljen kao izgovor i ideološko sredstvo za podsticanje rasne ili vjerske mržnje. Jer svaki javni nastup i javna riječ mogu imati moć “efekta leptira” proizvodeći strašne posljedice u budućnosti.

Iako je od krucijalne važnosti za objektivan pristup rješavanju određenog društvenog, političkog, ili ekonomskog

problema izbjeći opasnost generalizacije i konačnog zaključka koji se temelji na pre-drasudama i dogmama, ipak je potrebno napomenuti da je u ovom slučaju trend islamofobije konstantno u porastu širom svijeta. Naime, od napada 11. septembra islamofobija je u stalnom porastu i musli-mani koji žive u Evropi ozbiljno se suoča-vaju s rastućim poteškoćama u praktici-ranju vjere i u osnivanju džamija i vjerskih ustanova, navodi i UN-ov ekspert za ra-sizam. Doudou Diene, UN-ov specijalni izvjestilac o rasizmu, rasnoj diskriminaciji, ksenofobiji i drugim oblicima srodnim netoleranciji, za UN-ovo vijeće za ljudska prava tvrdi da “u trenutnom kontekstu, islamofobija predstavlja najozbiljni-ji oblik vjerske klevete”. Također, Die-ne vjeruje da su muslimani na Zapadu nakon 11. septembra u centru oluje i da su se političke partije s otvorenim antiislamskim platformama pridružili vla-dajučim koalicijama u nekoliko država i počele da sprovode svoje političke pro-grame.

Diskriminacija muslimanskih manjinaNadalje, ovaj stručnjak ističe da, ge-

neralno posmatrano, islamofobija je u procesu prožimanja u sve sfere društve-nog života u zapadnim društvima. Ukrat-ko rečeno, povećani trend islamofobije u toku 2000. godine u svijetu pripisuje se terorističkim napadima iz 11. septembra u SAD-u, koje su navodno izvršili ekstremni islamisti, kao i brzorastućem broju musli-manske populacije u zapadnom svijetu, a posebno u Zapadnoj Evropi.

Također, u maju 2002. godine Evrop-ski monitoring centar za rasizam i kse-nofobiju (EUMC) objavio je izvještaj pod naslovom “Sažeti izvještaj o islamofobiji u


EU poslije 11. septembra 2001”, koji na jasan način prikazuje povećanje incidena-ta i uvreda povezanih s islamofobijom u zemljama Evropske unije poslije 11. sep-tembra.

Tačnije, u ovom izvještaju se navodi da se muslimanske manjine u Evropi suoča-vaju s duboko ukorijenjenom diskrimina-cijom na poslu, obrazovanju i stanovanju kroz razne barijere i probleme, koji ih do-vode do osjećaja beznadežnosti i isključe-nosti. Isto tako, prema istraživanju koje je uradio Economist/YouGov, među simpati-zerima političkih opcija u SAD-u, 25 posto Demokrata, 8,3 posto Republikanaca, i 25,5 posto Nezavisnih imaju pozitivno mi-šljenje o islamu. Međutim, prema istome istrživanju 45 posto Demokrata, 80,1 Re-publikanaca, i 56,4 posto Nezavisnih imaju negativno mišljenje o islamu.

Isto tako, prema jednoj studiji, 58 posto Njemaca podržava prijedlog da se uskrate vjerske slobode za muslimane. Nadalje, 37 posto Njemaca osjeća da bi Njemačka bila bolja država “bez islama”. Također, u jed-nom novijem istraživanju, između 34 i 37 posto Francuza, Holanđana, Portugalaca i Danaca izjavljuju da imaju negativno mi-šljenje o muslimanima, dok u Njemačkoj ta brojka iznosi 59 posto. Prije nekoliko godina, u Švicarskoj, desničarska Švicar-ska narodna partija (SVP/UDC) pokrenula je kampanju za zabranu gradnji minareta u toj državi. Iako su islamofobija, mržnja i neprijateljstvo trajne kategorije, iznena-đujuće djeluje činjenica da je veliki broj građana unutar zapadnih društava, ako ne direktno neprijateljski onda ignorantski raspoložen naspram islama i muslimana. Ovo su vrlo ozbiljne brojke i događaji koji bi morali pokrenuti javnost na Zapadu da inicira zdrave ideje integracije muslimana i svih stranaca u zapadna društva. Također, i sami muslimani moraju biti više angažira-ni u procesima integracije u zapadna druš-tva jer su ti procesi dvosmjernog karaktera i iziskuju sinergiju i dugoročnu viziju.

Stoga, vrlo je jasno da su narastaju-ći trendovi imigracije stranaca u zapadna društva kao i ekonomska i financijska kriza na globalnom nivou u značajnom obimu utjecali na rast islamofobičnih i ksenofo-bičnih tendencija u SAD-u i zemljama za-padne Evrope. Tako je u velikom broju za-padnih zemalja islam vrlo često percipiran kao sigurnosna prijetnja i kao opasnost po identitet i kulturološke vrijednosti zapadnih društava. Također, konstantno raste broj i popularnost ekstremnih antiimigracionih i antiislamskih političkih partija koje svoju platformu baziraju na strahu od islama ili islamizacije Zapada, krstaškim pohodima, i diskriminacijskim i rasističkim idejama.

Kada treba pronaći krivca za političke, ekonomske, i društvene probleme u za-padnim društvima, odmah se upire prstom u strance, a posebno u muslimane. Po-sljednjih decenija određeni intelektulci kao što su Bernard Lewis i Samuel Huntington, političari Geert Wilders, Marine Le Pen i drugi otvoreno podržavaju argument kojim se islam posmatra samo kao jedna istoč-njačka religija koja je opasna po zapadnu civilizaciju i njenu kulturu, i kao totalitarna politička ideologija slična evropskim totali-tarizmima između dva svjetska rata.

Također, islamofobična stajališta u velikoj mjeri se temelje na ideji da je islam kao religija u dubokom sukobu sa “zapadnjačkim vrijednostima” kao što su demokratija, ljudska prava i pravna drža-va. Isto tako, i pored neosporne činjenice da je islam druga vjera po redu u Evropi, muslimani se širom Evrope suočavaju sa zlobnim i neprijateljskim kampanjama protiv gradnji dostojanstvenih džamija i vjerskih centara. Možda mnogo Evropljani vjeruju da su u demokratskom i pacifistič-kom smislu mnogo napredovali, ali činje-nica je da Evropa još uvijek nije spremna i otvorena da prihvati “druge i drukačije”, a posebno islam, kao jednaku komponentu njenog “društvenog bića”.

Drugim riječima, takvi i slični rasistički

i islamofobični argumenti i izjave u javnom prostoru doprinijeli su intenziviranju anta-gonizama i tenzija između islama i Zapada i stvorili uvjete za rađanje i djelovanje “kr-staša” poput Breivika i američkih vojnika u Afganistanu, koji ubijaju nevine civile. Drugim riječima, kao što je to genijalno zaključio i Edward Said u svojoj knjizi Ori-jentalizam (1978), evrocentrični univerza-lizam koji pretpostavlja superiornost onog što se smatra Evropom i evropskim nači-nom života i inferiornost svih onih koji se u odnosu na to javljaju kao “drugi” - proi-zveo je neprijatelje otvorene, demokratske, i multikulturalne Evrope i svijeta.

Rast ekstremističkih ideologija nije ne-prijatelj samo muslimana i stranaca nego i opasnost po ideju otvorenog i demokrat-skog društva kako ga naziva poznati nauč-nik Karl Popper.

Stoga, ako želimo izbjeći opasnu mogućnost “sukoba civilizacija”, pozna-ta teorija koju je popularizirao Samuel P. Huntington kako će civilizacijski identitet biti glavni uzrok podjela u svijetu nakon hladnog rata, onda je vrlo bitno tražiti sta-bilne integracijske i pacifističke moduse u kontekstu svakodnevnih susreta različitih religija, nacija i svjetonazora. Prije svega, potrebna je nova paradigma koja bi se mo-rala bazirati na “komunikacijskom raciona-lizmu” kao što tvrdi poznati njemački filo-zof i stručnjak za deliberativnu demorkatiju Jürgen Habermas (Djermanović, 2012). U suprotnom slučaju, bilo bi katastrofalno ako bi i muslimani počeli gajiti zapadofobi-ju ili mržnju prema Zapadu i mržnju prema Evropi. Vrlo često i sami nismo svjesni šta je zapravo Zapad. Isto tako, u večini sluča-jeva ne znamo šta nam predstavlja i koliko nam uopšte znači pojam Evropa!?

Literatura:

1. Abdulkadir Indžic, (2009). “Preporod”, br: 4/894, od 15. februara 2009. g., na str.10.

2. Chagaeva, Elena, (2009). Islamofobi – en verkli-ghet, Byrån mot etnisk diskriminering i Norrköping, LiU, januar 2009.

3. Đermanović, Dragana, (2012). Kolektivno znanje versus individualno znanje, dostupno na http://www.draganadjermanovic.com/2012/01/26/internet-jav-na-sfera-drustvene-promene/.

4. Jens-Martin Eriksen & Frederik Stjernfelt, (2008). Politika segregacije: Multikulturalizam – ideologija i stvarnost (Adskillelsens politik. Multikulturalisme – ideologi og virkelighed), Lindhardt & Ringhof, Kopen-hagen, 2008 (378 str.)

5. Nacionalna enciklopedija Švedske (NE), (2012). dostupno na www.ne.se.

6. Tportal, (2012). Evropa zgražena zbog uspjeha ekstremne desnice, Tportal.hr, dostupno na http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/189552/Europa-zgroze-na-zbog-uspjeha-ekstremne-desnice.html.


Da li je na pomolu demokrtaija ili ponovo diktatura i prevara

Povodom prvih slobodnih predsjedničkih izbora u Egiptu, specijalno za Nove horizonte

aRapski svijet

Egipatska kriza je imala svoj početak u organizaciji vlasti, načinu života ljudi, ka-rakteru političkoga režima i mnogim okol-nostima stvaranja i razvoja društva. Slo-boda, pristigla iz unutarnjega previranja, još je inficirana virusom nesigurnosti. Tra-ganje za izlazima iz društvene katastrofe i napori da se tragedija okonča ne mogu se zamisliti bez serioznoga socijalnog anga-žmana. Egipat, zemlja rijetke prošlosti, ve-ličine, kulture i dostojanstva, u momentu je velikih digresija, sa narodom u kome je godinama sijana bojaznost od svega što se ne može odrediti kao kolektivni, nacio-nalni identitet.

Prije 30 godina u ovoj zemlji je živjelo blizu 30. 000 000 ljudi, a danas je ta cifra skoro utrostručena. Srednje klase skoro da nema, dok se produbljuje jaz između bogatih i sirotinje, koju počinje činiti skoro 70 posto populacije. Dakle, problem po-činje zbog zanemarenosti, ali i nepisme-nosti naroda, nesprovođenja zakona o osnovnim ljudskim pravima na život i rad, te obaveznome elementarnom školova-nju. Taj propust prije svega treba prilijepiti Mubaraku, ali takve krivnje će se morati osloboditi i oni koji vode egipatsku politič-ku scenu. Mijenjanje činjeničnoga stanja (više od 60 posto nepismene populacije) i uvođenje novih reformi morat će biti u interesu budućnosti.

Ima siromaha koji žive iz dana u dan na lepini i tameji, a sa takvima je bilo najlakše manipulirati. Ljudima nedosta-je disciplina i kultura, ali sa druge strane uvijek postoji mogućnost “identifikacije sa agresorom”, s obzirom da je zemlja uvi-jek bila pod nečijom čizmom, stoga i toliki kompleksi niže vrijednosti, čak i u bogatoj “eliti”. Državu su stranci krali i rušili, ali i Egipćani, dolazeći na vlasti. Nasser je opustošio zemlju u ime socijalizma, Sadat je kao pokušao nešto uraditi, ali su ga ubi-li. Mubarak je pod vodstvom svoje lične engleske kolonizatorice crpio iz zemlje sve što je mogao. Dovoljno je obići tzv. Grad mrtvih, kairsku četvrt, koja se nalazi u sa-mome srcu prijestolnice, a gdje u grobni-

cama živi oko 4.000 000 ljudi, ispunjeni beskonačnom bijedom i tugom.

Egipat, koji je predao luču učenosti srednjovjekovnoj Europi, živio je dugo u uspavanome periodu, u kome je mnogo toga bilo skoro neprimijetno, zbog toga što je režim bio dovoljno čvrst i jak, us-pijevajući sve probleme društva ugušiti, odnosno spriječiti. Sloboda je stigla zatro-vana novim elementima, do te mjere da se u pojedinim situacijama izjednačava sa negacijom same riječi, jer se shvaća kao nešto apsolutno, što može bezobzir-no rješavati sve. Da bi se ovdje krenulo tračnicama budućnosti, neophodan je mukotrpan trud, odbacivanje ideološkoga dogmatizma, kultura dijaloga, duh tole-

rancije, kvalitet života i naravno godine za savladavanje promjena.

Predsjednički izbori i kandidatiU doba vladavine generala, predsjed-

nike su nasljeđivali njihovi asistenti. Tako je Gamal Abdel Nassera naslijedio njegov zamjenik, Anwar El Sadat, a Sadata opet njegov pomoćnik, autokratski vođa Mu-hammad Hosni Mubarak, koji je u nasto-janjima da ga naslijedi rođeni sin promije-nio ovaj zakon, a asistenta nije imao sve do posljednjih deset dana svoje diktature, kada je, grčevito se boreći da ostane na vlasti, bio primoran i na tu opciju, pa je Omara Suleimana proglasio svojim asi-stentom.

Narod Egiptu je prvi put u svojoj histo-riji, 23. i 24. maja, konačno dobio šansu birati budućega vođu, što ujedno predstav-lja i posljednji korak tranzicije zemlje pre-ma demokraciji. Lista je brojala 13 kandi-data, među kojima su bili: Abdel Moneim Abul Fotouh (rođen 1951. godine, Kairo), pedijatar, generalni sekretar Arapske uni-je ljekara, bivši pripadnik Muslimanskoga bratstva; Abdullah El-Ashal (rođen 1945. godine, El Sharkia), profesor međunarod-noga prava na Američkome univerzitetu u Kairu, istaknuti islamski mislilac i političar, pripadnik opozicije koja se protivila reži-mu Hosnija Mubaraka već prije revolucije;

Piše: Medina Džanbegović–Mohamed


Abul-Ezz El-Hariri (rođen 1946. godine, Aleksandrija), potpredsjednik egipatske Narodne skupštine, lider Socijalističke partije (Narodna alijansa); Ahmed Shafik (rođen 1941. godine, Kairo), bivši mini-star zrakoplovstva, posljednji premijer u Mubarakovoj vladi; Amr Mahmoud Mo-ussa (rođen 1936. godine, Kairo), diplo-mirani pravnik, egipatski diplomat, neka-dašnji ministar vanjskih poslova i glavni sekretar Arapske lige; Mohammed Fawzi Eissa (rođen 1945. godine, Dakahliya), prvo diplomirao na Policijskoj akademiji, zatim položio razliku predmeta iz prava, iz čega je odbranio i doktorsku disertaciju, nekadašnji zapovjednik policije, aktuelni advokat; Hamdeen Sabahi (rođen 1954. godine, Baltim), egipatski novinar, akti-vist za ljudska prava još od studentskih dana, nasserovac, vođa ljevice; Hisham El-Bastawisi (rođen 1951. godine, Kairo), egipatski sudija, potpredsjednik Kasaci-noga suda, žestok kritičar Mubarakove politike i vojnoga režima; Hossam Khai-rallah (rođen 1945. godine, Kairo), „čo-vjek vojske“, ratni veteran, potpukovnik, nekadašnji obavještajac egipatske držav-ne sigurnosti, sekularist; Mahmoud Ho-ssam El-Din Galal (rođen 1964. godine, Aleksandrija), diplomirao na Policijskoj akademiji, nekadašnji član državne sigur-nosti, radio za UN Bliskoga istoka/Odjel za ljudska prava; Khaled Ali (rođen 1972. godine, Dakahliya), najmlađi predsjed-nički kandidat, advokat za ljudska prava, aktivist za socijalnu pravdu; Mohammed Morsi (rođen 1952. godine, Sharqiya), kandidat Stranke slobode i pravde, kojoj pripadaju članovi Muslimanskoga brat-stva, podržava tzv. “Renesansni projekt”, usmjeren na razvoj Egipta po islamskim

principima i Mohammed Selim El-Awwa (rođen 1942. godine, Aleksandrija), ista-knuti mislilac islama, diplomirani pravnik, ali i dr. filozofije, koji se nastoji predstaviti kao umjereno islamistički kandidat izbora.

Prema zbrojenim glasačkim listićima ovakav je raspored: vodi Mohammed Morsi, najškolovaniji kandidat, čovjek koji smatra da se budući odnosi sa Sje-dinjenim Američkim Državama moraju izbalansirati, pri čemu upozorava na ame-ričku naklonjenost Izraelu, koja se protivi demokraciji o kakvoj Zapad priča; drugi je Ahmed Shafik, koji nastoji ostvariti seku-larističke ciljeve, kaže da njegova kampa-nja ima pisanu platformu, ali preferira se usredotočiti na praktični rad, koji pruža specifična rješenja za nagomilane proble-me na ekonomskome, političkome i ide-ološkome nivou; treći Hamdeen Sabahi, zalaže se za socijalnu pravdu i borbu pro-tiv siromaštva i korupcije, kritizira poteze Vrhovnoga vijeća oružanih snaga; četvrti Abdel Moneim Abul Fotouh, iako se razi-šao sa Muslimanskim bratstvom ostao je simbol te organizacije u liberalnome krilu i prikazuje se kao najbolji kandidat koji će premostiti jaz između sekularnih liberala i islamista, jer njegova platforma naglašava potrebu za povećanom integracijom izme-đu muslimana i nemuslimana, pri čemu jasno smatra da Egipćani ne trebaju vla-du koja će ih učiti pobožnosti, zalaže se za osiguranje socijalne pravde i peti Amr Mahmoud Moussa, koji između ostalo-ga poziva na jednakost i integraciju svih Egipćana, bez obzira na religiju, zalaže se za ravnopravnost žena u politici i javnome životu, kao i za osnaživanje uloge mladih u budućnosti;

Ali, ovdje se zaista stvari mijenjaju ne-

vjerovatnom brzinom. Prvo je državna te-levizija javila da preliminarni rezultati gla-sanja u srijedu i četvrtak pokazuju da će u drugi krug ići kandidat islamističke stranke Muslimansko bratstvo, Mohammed Morsi i bivši Mubarakov premijer Ahmed Shafik, da bi zatim krenule medijske glasine kako Hamdeen Sabahi traži da se predsjednič-ki izborni proces obustavi, sve dok se ne ispitaju neregularnosti i riješi slučaj koji se tiče prava nekadašnjega ministra Ahmeda Shafika u vezi sa njegovom kandidaturom. Naime, Shafik je bio prvo diskvalificiran koncem aprila u skladu sa novim zako-nom, kojim se zabranjuje zvaničnicima iz Mubarakovoga režima da se kandidiraju na izborima, da bi poslije samo jednoga dana ova zabrana bila ukinuta. Dok ovaj tekst nastaje, javljaju kako Sabahi poziva Morsija da mu ustupi glasove, kako bi on išao u drugi krug, 16. i 17. juna, a zauzvrat obećava da neće dirati islamiste i parla-ment. Kažu i da se 13 različitih stranaka sastalo, te da će poslije dogovora javno oglasiti kome daju glasove. Zvanični re-zultati prvoga kruga izbora očekuju se u utorak.

Na raskršću islamista i egipatske vojskeOno što je truhlo u državi Masr je

upravo Shafikova kandidatura i tako visok broj glasova, koji ga je doveo na drugo mjesto. Shafik je bio taj koji je htio podi-ći avione i potamaniti milionsku masu na Tahriru (Mubarak je tu bio razumniji). Ako on dođe na vlast, to će ponovo biti vlada-vina represije, koju liberalna mladež neće shvatiti i prihvatiti, što bi moglo rezultirati krvoprolićima. U njegovim govorima se osjeti prijetnja – „Neka ne misle dvade-setpetojanuarci da će moći opet kao prošle godine na Tahriru!” Ako bi narod zaista izabrao Shafika, onda je infantilna i posve apsurdna bila revolucija, u kojoj su im tolika djeca izginula!

Zašto se svijet toliko plaši islamista? Kada bilo gdje na Zapadu pobjeđuju kr-šćanske stranke, radikali i republikanci, to je uredu, a samo se muslimani ne smiju okupljati u tome smjeru. Iritira i naivnost egipatskih muslimana, običnih građana, koji ne shvataju na šta se Kopti spremaju. Javna je tajna da su im crkve pune oruž-ja. Svi su oni glasali za Shafika, jer im u Mubarekovom sistemu nije ništa nedosta-jalo - itekako su uznapredovali, ali su htjeli još više, pa su se neki od njih pridružili revolucionarima. Dovoljno je po Heliopoli-su malo bolje pogledati gradnju crkava od armiranoga betona, ograđene zidom, sve okolo sa puškarnicama, koje podsjećaju


na neka srednjovjekovna utvrđenja. Šta će im to, ako se idu tamo samo lijepo Bogu moliti?

Vojska do sada kao nije puno pucala po narodu, ali oni su ionako spremali vojni udar da se riješe Gamala Mubaraka, koga je otac pripremao za nasljednika. Među-tim, ne smiju se zaboraviti njihovi gumeni meci od kojih se također ginulo, vodeni topovi, suzavac i drugi bojni otrovi, nad-lijetanje i zaplašivanje avionima tipa F-16 američke proizvodnje, tenkovi modela M1 Abrams, koje su isto tako napravili Ame-rikanci, a to su tenkovi istoga tipa koji su jurišali na režim Sadama Husseina u Pr-vome zaljevskom ratu. Kako bi pokazali da drže monopol nad svim i uopće svoju moć, vojska stalno izvještava o hvatanju velikih količina naoružanja. Neki dan su navodno zaustavili šleper i to ne samo običnoga oružja, spominju rakete od dva metra koje su dolazile iz Libije.

Vojska ima posebne plantaže i tvorni-ce koje samo za njih rade i proizvode hra-nu. Sve što obični, stvarni narod kupuje, oni besplatno dobijaju. General sa 40 go-dina komotno ide u penziju i onda mu još

daju predsjedavajuća mjesta u upravnim odborima, firmama, raznim preduzećima. Vojni rok se služi i po 3 godine, a ti momci se iskorištavaju kao pravo roblje. Obično svako ima u familiji nekoga u vojsci, pa takve stvari procure. 60 posto državno-ga budžeta ide za vojsku bez polaganja ikakvih računa. Oni će nesumnjivo gledati da postave svoga igrača, Shafika, koji bi čak po starim zakonima mogao raspustiti parlament, jer ustav još nije promijenjen. Neće se oni lahko odreći kašike u medu o čemu svjedoči i njihov kandidat, koga su tako dobro progurali, da se većina ljudi ovdje još ne može načuditi. Kažu da je po nalogu Vrhovnoga vojnog vijeća, Ministar-stvo unutarnjih poslova Shafiku dodijelilo 900.000 glasova. Stoga se od izborne komisije traži i da suspendira izbore, dok državni tužilac ne provjeri ove navode iz policije.

A ako pobijede islamisti, da li će ih Zapad prihvatiti, mada je krajnje vrijeme da počnu uvažavati islamski svijet kao jednako vrijedan. Muslimansko bratstvo (Ğama’at al-ihwan al-muslimin), koje je postalo moćna sila nakon godina repre-

sije pod svrgnutim predsjednikom Mu-barakom, od početka propagira stvaranje islamske vlade, što pokazuje i njihov slo-gan – „Kur’an je naš Ustav“. Kao i sala-fisti, izražavaju interpretaciju islama kroz striktno religijski pristup socijalnim pitanji-ma. U borbi za istinsku demokraciju Bli-skoga Istoka, Muslimansko bratstvo, kao najstarija i najiskusnija islamska politička organizacija, koja je uspjela doprijeti do širokih narodnih masa, ne može se više ignorirati. Već su parlamentarni izbori po-kazali da je većina Egipćana, nezadovoljna prethodnim autokratskim režimom, željela ihvanije i salafiste. Zapad se prvobitno nije nadao ovakvim promjenama, da bi zatim svjesno “pozdravio“ sve ono što se kao neki logički slijed dalje dešavalo.

Nešto kao zaključakShakespeareov junak bi se nesumnji-

vo zapitao riječima „biti ili ne biti – pitanje je sada” Niko ovdje ne spava u obmani uma, ali teško je predvidjeti kako će se dalje živjeti. Arapske zemlje, zahvaćene revolucijama, poslale su jasnu poruku svi-jetu, da stvar uzimaju u svoje ruke. Svje-dok sam raznih nemira u Egiptu, ali to su ustvari gotovo sve stari košmari, nastali zamagljivanjem temeljne situacije koja se prenijela iz staroga režima, saveznika Zapada, koji koči rješavanje ekonomskih problema i privrednih (ne)kretanja, što opet postaju razlog stanja iz koga izrastaju i nove političke krivnje.

U atmosferi uzajamnoga optuživanja, mogući su novi incidenti oko kandidata, prepirke oko novoga ustava, te sumnje da će se vojna moć nastaviti i nakon izbora budućega predsjednika. Meni smeta što usred čitave političke zbrke i procvata no-vih struja i stranaka, niko nije spomenuo ekologiju, a gradovi, posebno Kairo, peti grad u svijetu po zagađenosti, prava je katastrofa. Smeća na svakome koraku... i onda se pitam gdje im je tu vjera i zašto osnovne stvari koje nalaže ne poštuju.

Da, nešto još ostaje truhlo u državi Masr, ali demokracije se same od sebe nigdje ne rađaju. One se stvaraju kroz vri-jeme, što znači da ljudi samo trebaju na-staviti da se bore i promjene će se, prije ili kasnije, realizirati.

Postoji Egipat, čiji je simbolični, kul-turni i politički identitet iako afrički, ipak u biti zapadnjački, a sa druge strane posto-ji onaj Egipat, čija se islamska i arapska uloga često sukobljava sa njihovim za-padnjačkim prikazima.

(Nastavak situacije u slijedećem broju)

Mohammed Morsi

Ahmed Shafik


Zašto je homoseksualcima zabranjeno da darivaju krv

aktuelno

Skrivena istina o homoseksualcima

Nedavni incident na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, koji su izazvali studenti koji su se dekla-rirali kao homoseksualci, njihovi simpatizeri i istomišljenici, otkrio je našoj javnosti do sada nepoznatu činjenicu kako je zakonom zabranjeno da homoseksualci darivaju krv. Inače, u sko-ro cijelom svijetu, a naročito u Evropskoj uniji, postoje stroge zabrane uzimanja krvi od homo-seksualaca za transfuziju

Piše: dr. Adem ZALIHIĆ

U Bosni je već odavno na sceni tihi rat za ozakonjenje, a potom i širenje homosek-sualizma. S obzirom na to da smo društvo u tranziciji, a koje pored ostalog karakterizira i razmahana korupcija, lobiranjem i potkuplji-vanjem uz pomoć istomišljenika iz regiona i sa Zapada, i domaći momci su krenuli u ofanzivu. Već smo u situaciji ne samo da niko od uticajnih i poznatih ličnosti ne smije ništa javno reći protiv toga, već se polahko pojavljuju i prvi javno deklarirani homosek-sualci, koji se sve glasnije bore za svoja prava koja im, eto, uskraćuju “primitivni” Bosanci i Hercegovci.

Po uzoru na svoje kolege sa Zapada, bilo kakvo spominjanje homoseksualaca kojim oni nisu zadovoljni karakterizira se kao homofobno, primitivno i diskriminira-juće. Jedno od njih je uzburkalo našu jav-nost i nagnalo na protest troje studenata Filozofskog fakulteta u Sarajevu, koji su se pobunili zbog navodno diskriminirajućeg formulara u kojem je navedeno da aktivni homoseksualci ne bi trebali davati krv.

Uprkos nepobitnim dokazima o načinu nastanka, dobijanja i širenja HIV infekcije, domaći borci za ljudska prava homoseksu-alaca hoće da prisile “primitivne” Bosance i Hercegovce da im oni doniraju krv. Među-tim, čak i u zemljama gdje je ova populacija mnogo jača nego u BiH donesen je zakon na osnovu medicinskih statistika koje su neumoljive o načinu nastanka, dobijanja i širenja HIV infekcije, kojim je homoseksu-lacima zabranjeno donirati krv. Zabrana je prisutna u Americi, Irskoj, Izraelu, Finskoj, Njemačkoj, Malti, Holandiji, Islandu, Nor-veškoj, Portugalu, Filipinima, Sloveniji, Švi-carskoj, Turskoj, Alžiru, Austriji, Belgiji, Ka-nadi, Kini, Hong Kongu, Hrvatskoj, Českoj Republici, Danskoj, Estoniji, Grčkoj, itd. Dok je u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Ja-panu djelimično ukinuta zabrana darivanja krvi homoseksualcima i to na način i pod uvjetima da homoseksualci koji žele darivati

svoju krv moraju dokazati kako najmanje proteklu godinu dana nisu imali aktivne sek-sualne odnose s drugim muškarcem.

Homoseksualna zarazna bolest Zašto svijet još uvijek, uprkos jakom i

bogatom homoseksualnom lobiju, uporno ustrajava u nametanju strogih zabrana da homoseksualci darivaju krv drugim ljudi-ma? U Sjedinjenim Američkim Državama jak homoseksualni lobi uspio je promijeni-ti mnoge zakonske zabrane u svoju korist, kao što su prošle godine uspjeli izglasati za-kon da homoseksualci mogu biti pripadnici američke vojske. Sve su uspjeli izlobirati ali nikako ne uspijevaju izlobirati skidanje za-brane da se od njih uzima krv i daje drugim ljudima. Nema nijednog čovjeka na svijetu, koji želi sebi sigurnu i zdravu budućnost, da će pristati da mu se da krv uzeta od nekog homoseksualca. Iako mnogi ne smiju javno govoriti, svi se boje SIDE. Osim niza za-raznih bolesti koje se nesumnjivo povezuju s homoseksualnim odnosom, AIDS je najo-pakija bolest, koja se prenosi i putem zara-žene krvi. AIDS slijedi nakon infekcije HIV-om. HIV ostaje u tijelu mjesecima pa čak i godinama prije nego se bolest, zvana AIDS, klinički manifestira. Iako se bolest ne razvija

odmah, nakon infekcije HIV-om, zaraženi su veoma opasni po društvo jer mogu širiti virus dalje, na druge ljude. Medicinski str-tučnjaci su izdiferencirali nekoliko rizičnih grupa ljudi s velikim rizikom za dobijanje AIDS-a. To su, prije svih:

- homoseksualci (biseksualci)- promiskuitetne osobegikom i- intravenski narkomani.Postoje tri glavna načina prenosa HIV-a:1. Seksualni kontakt (homo i hetero-

seksualni). Mnogo se lakše prenosi homo-seksualnim kontaktom, zbog velike moguć-nosti oštećenja kože i sluznice.

2. Kontakt krvlju (kontaminiranim špri-cama, iglama (narkomani), transfuzija krvi, transplantacija organa).

3. Kontakt majka - dijete (za vrijeme trudnoće preko posteljice i u toku porođaja, za vrijeme dojenja preko mlijeka).

Stotine miliona je oboljelih širom svi-jeta, a deseci miliona umiru svake godine. No, do sada nije pronađen uspješan lijek protiv side. Virus HIV-a kao i virus gripe, stalno mijenja antigene koje u sebi sadrži, tako da je teško pronaći novu vrstu vakcine za različite antigene koji se stalno mijenja-ju. Liječenje može ponuditi privremenu po-moć, ali su lijekovi izuzetno skupi te stoga


dostupni samo malom broju ljudi. Također imaju velika neželjena djejstva po ljudski or-ganizam. Rezultati su loši, jer se ne otklanja uzrok. Liječe se samo simptomi bolesti. Svi koji obole od AIDS-a trpe ogromnu patnju i na kraju umiru.

Od prvih mjeseci epidemije AIDS-a američki doktori i naučnici su bili apsolutno svjesni da je nova bolest homoseksualno zarazna te su je i nazvali pravim imenom GIRD (Gay-related immune deficiency ili homoseksualno uslovljen nedostatak imuni-teta). Naime, ova opaka bolest otkrivena je u SAD-u u ljeto 1981. kod pet do tada zdravih homoseksualaca koji su oboljeli od upale pluća, i 26 do tada zdravih homoseksualaca koji su oboljeli od malignog tumora krvnih sudova. Ubrzo je otktrivena i kod Haićana koji su nepravedno optuženi kao rizična gru-pa, da bi se kasnije ustanovilo da je poslje-dica homoseksualnog odnosa. Jevrej Root Bernstein još 80-ih godina je tvrdio da je HIV bio bezazlen (ubikvitaran) virus te da je mu-tirao u homoseksualnom crijevu (“sindrom homoseksualnog crijeva”).

“Od pojave AIDS-a pa do 1. jula 1993. u SAD-u je ukupno prijavljeno 302.000 odra-slih bolesnika i adolescenata sa AIDS-om. Do sada ih je umrlo približno 60%. Većina bolesnika (56%) su muškarci homoseksu-alci u kojih će se AIDS pojavljivati i ubuduće u velikom broju.

U početku epidemije na Haitiju bo-lest su primarno širili muškarci odnosom sa drugim muškarcima, koji su međutim bili biseksualci. Ovi su inficirani muškarci biseksualci počeli inficirati svoje hetero-seksualne partnere, i sredinom 1980-tih heteroseksualno širenje postaje glavni put prijenosa, uz sve veći broj inficiranih žena. Uporedo sa ovakvim kretanjem povećavala se i inficiranost dojenčadi.” (Principi Interne medicine, Harrison 2005).

“Epidemiološke studije u SAD-u prepo-znale su pet rizičnih skupina odraslih osoba koje mogu oboljeti od AIDS-a. Homosek-sualci i biseksualni muškarci čine najveću grupu, oko 70% opisanih i registriranih slučajeva. Seksualni put je sigurno naj-češći put. U SAD-u najveći broj bolesnika čine homoseksualci i biseksualni muškarci, najveći broj infekcija seksualnim putem do-gađa se između homoseksualaca. U SAD-u tipični odrasli bolesnik s AIDS-om je mladi homoseksualac ili ovisnik o drogi.” (Osno-ve patologije, S.L. Robbins 1995).

Zbog svega ovoga naučnici su bolest nazvali kao što smo i kazali - GIRD (Gay-re-lated immune deficiency ili homoseksualno uvjetovan nedostatak imuniteta). Međutim, homoseksualni lobi Amerike i zapadne Evrope kreće u akciju i prisiljava naučnike da promijene ime bolesti jer je, Bože moj,

nedopustivo da se na tako brutalan način diskiminira ova populacija i GIRD preko noći postaje AIDS (Sindrom stečenog ne-dostatka imuniteta), što u suštini i jeste, jer ove osobe nisu se rodile s nedostatkom imuniteta već su ga stekli. Ali ne dozvoljava se nauci da kaže gdje i kako ti ljudi stiču taj nedostatak.

Nasilni lobiI nećete naći medicinske knjige da se

homoseksualnost ne opisuje kao poreme-ćaj ili uzrok ordređenih bolesti, ali homo-seksualni lobi se ne predaje. Uspijevaju prisiliti Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) da se u desetoj reviziji Međunarod-ne klasifikacije bolesti, povreda, i uzroka smrti, rađenoj od 1983. do 1992., izjasni da homoseksualnost nije više poremećaj. U prethodnoj devetoj reviziji, još uvijek je bio poremećaj, u petom poglavlju te revizi-je pod šifrom 302 “seksualne nastranosti i poremećaji”. Nakon brisanja iz međunarod-ne klasifikacije bolesti stiču mogućnosti da se bore za ozakonjenje njihovih brakova i da nameću ljudima svoju nastranost, čega smo svjedoci i kod nas u Bosni.

Svaka zdrava i dobronamjerna osoba zapitat će se kako je onda moguće da WHO zauzme ovakav stav olakšavajući širenje ovog nastranog spolnog općenja, a time i pojava miliona oboljelih od AIDS-a prije svega, ali i sifilisa, gonoreje, mnogih mali-gnih tumora, koji su se pojavili nakon spo-menute odluke WHO-a? Da bi shvatili ovaj problem, navest ćemo samo neka svjetska imena javnih ličnosti iz politike, filma, spor-ta, muzike i sl. koja se javno deklariraju kao homoseksualci, a time i svakom pametnom čovjeku signaliziraju da stoje iza i bore se za širenje ove nastranosti. Također nam to govori i o snazi i uticaju te populacije na svakodnevni život.

Ako bi krenuli hronološkim redom, onda

bismo morali prvo spomenuti Rocka Had-sona, “prisnog prijatelja” bivšeg američ-kog predsjednika Ronalda Regana, Marlon Branda, Jamesa Deana i Elenor Roosvelt, bivšu prvu damu-suprugu predsjednika SAD-a Franklina. D. Roosvelta, Keith Boyki-na, pomoćnika predsjednika Clintona. Od muzičara tu su Freddie Mercury, pjevač Queena, jedne od najpopularnijih rok grupa na svijetu, George Michael, David Bowie, Elton John a od sportista poznata svjetska teniserka Martina Navratilova.

Kada je riječ o današnjim političarima, tu su Gido Vestervele, ministar vanjskih poslova Njemačke, Elio Di Rupo, premijer Valonije (Belgija), Klaus Voverajt, gradona-čelnik Berlina, Bentrand Delanoe, gradona-čelnik Pariza, islandska premijerka Johanna Sigurdardottir, Ole von Beust, gradonačel-nik Hamburga.

Ovo su naravno samo neka imena i to onih koji se javno deklariraju kao homosek-sualci, a nesumnjivo je mnogo veći broj uti-cajnih ljudi koji još uvijek kalkuliraju s svo-jim javnim nastupom u ime ove populacije, koja svakodnevo regrutira u svoje redove poznate ličnosti. Bolje rečeno, na Zapadu i ne možete danas uspjeti u bilo čemu (poli-tika, film, sport, muzika) ako niste u najma-nju ruku simpatizer homoseksualizma i ako nemate blagonaklon stav prema homosek-sualcima, kada vi sami to već niste, što je u stvari poželjno.

Na Zapadu su oni svojim uticajem uspjeli iznuditi prešućujući stav javnosti o dva dokazana aksioma po pitanju AIDS-a, a to su: SIDA se pojavila i najčešća je kod homoseksualaca, i SIDA se prenosi kontak-tom preko zaražene krvi, a sve pod isprikom osnovnih ljudskih prava na seksualnu ori-jentaciju. Stoga se bilo kakvo upiranje prsta u njih, opravdano ili ne, smatra homofobi-jom. Homoseksualna populacija je svjesna činjenica koju u svojoj knjizi o AIDS-u izno-si poznati doktor, psiholog Malik Badrij. On obnjašnjava da se homoseksulizam razvija, tj. da je to naučeno ponašanje te da mnogi odustanu od tog načina spolnog općenja ako ih sredina osudi. Stoga je jasno zašto oni na bilo koju osudu, ma kako malena bila, burno reagiraju.

Naravno da je javna zabrana donira-nja krvi svojevrsna osuda i diskriminacija. Opravdana ili ne, na svakom je da sam prosudi. Sutra je moguća reakcija i oko za-brane doniranja organa za transplantaciju. Samo istom logikom i narkomani i prostitut-ke bi se trebali boriti za pravo da nam i oni daruju krv i organe, jer su i njih medicinski stručnjaci svrstali u istu riziko grupu kao i homoseksualce.


Buđenje bošnjačkog

proljeća

Mr. Fatmir Alispahić, istaknuti bošnjački publicista

Onaj ko je opredjeljen da voli Bosnu i brani Bošnjake, a taj konkretni posao

se ne može raditi u rukavicama, osudio je sebe na čast da ga progone dušmani naše zemlje i naroda, da mu ovjeravaju

smisao – jer gradi Džennet pod majčinim nogama, tamo gdje se izuva obuća kad

prelaziš Koranu, Glinu, Savu i Drinu, tamo gdje je Bosna ćilimom zastrta

inteRvju

Razgovarala: Elirija Hadžiahmetović

n. Horizonti: odbijajući vašu kan-didaturu za sticanje doktorata, 15 članova nastavno-naučnog vijeća Filozofskog fakulteta u sarajevu, od njih 70-tak, glasanjem je podržalo javni stav prodekana dubravka lo-vrenovića da ste „fašista i rasista, osobom koja širi govor mržnje“... jeste li očekivali ovako nešto kada ste naumili da tema vaše disertacije bude iseljeničko iskustvo u novijoj bošnjačkoj književnosti?

alispahić: Ovo je napad na naše pravo da se zločini nazovu pravim imenom, da se slobodno kaže kako su četnič-ke i ustaške porodice odgojile sinove

koji su u posljednjem ratu ponovo či-nili najgora zla bošnjačkom narodu. Proglašen sam rasistom zato što sam pisao o odgajanju zla kod ekstremnih Srba i Hrvata, iako nisam ni jednom riječju osporio imperativ zajedništva i tolerancije. Problem je što se lažna dej-tonska tolerancija nastoji graditi preko zaborava i ponižavanja Bošnjaka, tako što će nas se ovakvim primjerima na-tjerati da ne vidimo, i ne imenujemo, zlo kojemu smo izloženi. Godinama već bavim se otkrivanjem diskrimi-nacije Bošnjaka od strane dejtonskog društvenog i političkog poretka, koji je sačinjen od velikosrpskih i velikohrvat-skih agentura, odakle se upravlja boš-njačkim nestankom. A taj proces ne-stanka podrazumijeva umrtvljavanje

nagona za opstankom kod žrtve, tako da uvrede, obespravljivanja i izmjene ideniteta, žrtva prihvati kao normal-ne pojave. Zato jedva imamo desetak bošnjačkih intelektualaca koji o ovome govore, a stotine drugih su, zajedno sa političarima, korupcijom uvučeni u šutnju i odobravanje ovog nastavka genocida. Ne zaboravimo da se geno-cidom smatra i navikavanje žrtve na rezultate genocida, a što mi upravo doživljavamo u dejtonskom poretku. Mnogo puta sam rekao, ali nije višak ponoviti – da genocid nije samo ubi-janje i raseljavanje, genocid je i istje-rivanje iz identiteta, a su pod stalnim pritiscima da prestanu pamtiti i osjeća-ti iskustvo žrtve, prestanu živjeti islam u bošnjaštvu, kao da je bošnjaštvo list


koji može živjeti bez stabla. Godinama ukazujem na operaciju razbošnjačenja i razmuslimanjenja Bošnjaka, kao na oblik nastavka genocida, i u brojnim analizama sam obrađivao svakakve slučajeve diskriminacije, dokazujući da dejtonski sistem forsira i štiti obesprav-ljivanje Bošnjaka, ali, nisam naišao ni na jedan slučaj da se nekom bošnjač-kom intelektualcu zabranjuje pravo na školovanje i usavršavanje. A ako bi to negdje trebalo da se dogodi, onda je prva adresa Filozofski fakultet u Sa-rajevu, jer je ovaj Fakultet posljednjih godina pretvoren u leglo islamofobije, bosnofobije i vrijeđanja vjerskih osje-ćanja u bošnjačkih studenata. Kao da je nastavljen kontinuitet iz 80-tih go-dina, kada su Filozofskim fakultetom šefovali velikosrpski šovinisti Leovac, Maksimović, Buha i drugi ekstremi, koji će lansirati Radovana Karadžića i pro-jekat terorističkog SDS-a. Danas pono-vo bošnjački studenti pognute glave ulaze na Filozofski fakultet, u strahu da će biti izvrijeđani i šikanirani od profesora i asistenata, koji ismijavaju Kjabu, gase svjetlo u učionici i groho-tom pozivaju Allaha da upali svjetlo, i pred studentima bljuju najgore uvrede protiv bošnjačke duhovnosti. U svome posljednjem, posthumno objavljenom intervjuu (Behar, 101-102, 12. decem-bar 2011.) akademik Nedžad Ibrišimo-vić je govorio o Nenadu Veličkoviću koji njegovu pjesmu „Bosna“ studen-tima Filozofskog fakulteta tumači kao rasističku i nacionalističku, a što može govoriti samo neko ko Bosnu mrzi. Nedžad je rekao da ga to duboko vri-jeđa da se u našem glavnom gradu, na našem Filozofskom fakultetu, tako go-vori o Bosni. Pa ako je Nedžadova poet-ska himna Bosne mogla biti tumačena kao rasizam, onda se i svakome dru-gom ko voli svoj narod i svoju zemlju može dogoditi isto. A ta šaka profesora i asistenata koji su glasali za klevetu da sam ja „rasista“ i „šovinista“, nisu ništa drugo do li sljedbenici ideje genocida nad Bošnjacima, zločina koji je pripre-man upravo optuživanjem bosanskih domoljuba za nekakav islamski funda-mentalizam, kako bi se imao razlog za napad, zločine, osvajanja, pljačku i ma-sovne grobnice. Nisu li pred rat profe-sori ovog Fakulteta Maksimović i Buha kreirali SDS-ove optužbe o tzv. islam-skom fundamentalizmu, u ime čega je srpski narod morao krenuti u genocid nad Bošnjacima. Evo, danas, mene, koji nikada ni za šta nisam suđen, i koji

sam odan ideji ZAVNOBiH-a, Dubravko Lovrenović javno poredi sa Biljanom Plavšić, kreatorkom genocida i osuđe-nom ratnom zločinkom. A on je favorit ovog režima, prodekan i funkcioner, zamalo i rektor Univerziteta, iza njega stoje i vlade i ambasade, pa se takvo skandalozno poređenje ima smatrati zvaničnom dejtonskom politikom.

n. Horizonti: Zbilja, u javnosti se čulo da je Dubrakvo Lovrenović bio najoz-biljniji kandidat za rektora Univerziteta u Sarajevu, ali je prilikom glasanja is-pao već u prvom krugu? Ima li to veze s ovim slučajem?alispahić: Mislim da ima. Ljudi su u posljednji čas, hvala Bogu, shvatili šta bi se dogodilo da jedan tako agresivan i prost kadrovik dođe na čelo Univerzi-teta. Ne samo da bismo u Sarajevu do-bili velikohrvatsko Sveučilište iz tzv. za-padnog Mostara, već bi antibošnjačka ideološka mjerila bila ozvaničena kao kriteriji stručnosti. Mada, sama činjeni-ca da je Lovrenović, koji ne krije svoja nacionalistička opredjeljenja, došao na prag izbora za rektora, dovoljno je zabrinjavajuća. On je još jedan produkt bošnjačke iskompleksiranosti, koja popuštanja i prepuštanja tumači kao toleranciju i vrlinu. Posebno je to što Lovrenović kao naučnik nije odmakao daleko od centralne Bosne, a valjda bi rektor trebao biti naučnik koji je pre-poznatljiv u svjetskim okvirima. Zar je trebalo ovo da se dogodi pa da se uvi-di da je Lovrenović pijun velikohrvat-ske ideologije, koji je bosanske stećke podijelio sa Srbijom i Hrvatskom, i koji se ne libi trpati katoličanstvo u bosan-sko srednjevijekovlje? Taj falsifikator bosanske historije trebao je davno biti pročitan i distanciran od značajnijih utjecaja, ali, njegova pozicija je odre-đena i prirodom dejtonskog poretka, koji forsira razaratelje Bosne. U ovom slučaju se dogodio splet okolnosti koji je alarmirao i prestrašio univezitetsku javnost, jer su mnogi razumjeli da bi ih sutra, pod Lovrenovićevom dikta-turom, mogla sustići sudbina Fatmira Alispahića, da budu žigosani, okleve-tani, ukinuti iz javnog prostora, bez prava na zaštitu i satisfakciju. Narod bi bosanski rekao – sam pao, sam se ubio.

n.Horizonti: Mediji izvještavaju kako je Lovrenović kazao da se na taj način izjasnio protiv diskriminacije, koja je, kao, oličena u Vašem javnom anga-

žmanu, a o samom doktoratu - ništa...alispahić: Činjenica da je ove privat-ne Lovrenovićeve neistine i klevete Nastavno-naučno vijeće Filozofskog fakulteta pretvorilo u Odluku, otvara ozbiljan problem, jer se tako ozvani-čava totalitarna praksa po kojoj nema suda nad sudom partije. A „partija“ su Lovrenović, Komšić, Kazaz i ostali ju-rišnici dejtonskog poretka. U suštini je van svake pameti da se ikakva odluka na Univerzitetu u Sarajevu donosi na osnovu ideoloških mjerila, kleveta i ličnih animoziteta. U Članu 16a Pra-vila Univerziteta u Sarajevu decidno je rečeno: „Na Univerzitetu u Sarajevu nije dozvoljena diskriminacija zasno-vana na rasi, boji kože, polu, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili dru-gim uvjerenjima, nacionalnom i soci-jalnom porijeklu.“ Ja sam u naučnom napredovanju diskriminiran zbog mog novinskog, a ne naučnog teksta „Pod zastavom noža“ („Ljiljan“, 448, 2001.) u kome analiziram porijeklo genocida nad Bošnjacima, onaj prostor gdje je regrutirana i odgajana ta koljačka ma-sovnost u Srba. Pišem o jednom ocu koji je srbijanskoj djeci kupio zečeve da ih kolju na žurci, kao muslimane, da se zabavljaju, i u tome vidim ilustraciju za tezu o odgajanju koljača. Jasno je da ne govorim o bosanskim Srbima, i ne mislim na sve Srbe, već na one broj-ne Srbe koji su učestvovali u genocidu nad Bošnjacima. Toliki su ratni izvje-štaji počinjali sintagmom „Bosanski Srbi...“, pa se nije mislilo na sve Srbe, već na one pod komandom Karadžića i Mladića. Ako ima nekog ekstremizma u ovoj situaciji, onda je on u sprječava-nju moga antifašističkog prava da uo-čim ove anomalije u našem komšiluku. Onaj koji mi priječi pravo da ovako mi-slim, zapravo je u službi zaštite koljača. Spočitava mi se još tekst „Marketing tragedije“ (Saff, 2005.), o kome je mno-go pisano, jer su citati autora koji ne-giraju holokaust, zlobno i proračunato, pripisani meni, a što sam mnogo puta, očito uzalud, demantirao. Medijski do-kazi da sam dvaput organizirao uređe-nje Jevrejskog groblja u Tuzli (2004. i 2009.), kao vrijednog kulturnog dobra, da sam inicijator podizanja spomen-obilježja na mjestu porušene sinagoge u Tuzli u povodu Dana holokausta, da sam godinama blisko sarađivao sa srp-skim i hrvatskim kulturnim društvima, organizacijama i medijima (SGV, Hrvat-ski glasnik, itd.), da je to čak pohvalila i Internacionalna liga humanista, sve se


to svjesno zaobilazi, kako bi se stvorila predstava o meni kao ekstremisti. Sva-ko se može uvjeriti da sam na primjeru negiranja holokausta želio pokazati šta će se nama događati ako poput Jevreja ne budemo stručno i sistemski čuvali istinu o Srebrenici i drugim stratištima. Danas tu istinu čuvaju „Majke Srebreni-ce“, uz dužno poštovanje, a kod Jevreja istinu o holokaustu čuvaju muzeji, in-stituti, naučnici, a tek na kraju familije žrtava koje nisu obrazovane za zadatak marketinga tragedije. Pominje se i taj tekst o pederima, koji je u ovome sve-mu jedini tačno interpretiran, jer ću ja dok sam živ pedere smatrati bolesnim i nesretnim ljudima, kojima treba me-dicinska pomoć, a ne legalizacija i afir-macija njihove bolesti. Po web porta-lima se tako povlače odlomci iz moja tri-četiri teksta, ponegdje su ti odlomci i dopisani riječima koje nisu moje, i to služi kao dokaz da sam rasista i ekstre-mista. Bilo bi logično da za nekog sa takvim kvalifikacijama, prvo, postoji presuda da je osuđen za krivično djelo podsticanja rasističke mržnje, a drugo, da takav neko ima mnoštvo tekstova u kojima pokazuje navodni rasizam, te da u svakom javnom istupu potvrđuje rasizam. Sve ovo dokazuje kako Lovre-nović nije imao ništa konkretno kada je na moju ličnost bacio te klevete, i kada je uvukao Nastavno-naučno vijeće u kršenje Pravila Univerziteta. Prof. Ugo Vlaisavljević je u svome reagovanju Lo-vrenovićevom totalitarnom konceptu suprotstavio pretpostavku da doktorat prijavi kandidat XY koji ispunjava sve zakonski propisane uvjete, ali leži u za-tvoru zbog rasizma, te ustanovio da bi i takav kandidat imao pravo da napiše i odbrani svoju disertaciju iz „huma-nističkih nauka“ ako će to, po svemu sudeći, biti sjajan naučni rad. Napose, mnogi su komunistički zatvorenici po izlasku iz zatvora završavali fakultete, pa i doktorirali, a da tadašnjim udba-šima nije ni na kraj pameti bilo da im ospore pravo na obrazovanje zato što ih je partijsko pravosuđe osudilo. Po ovome ispada da je dejtonski režim gori od onog komunističkog, jer je u stanju da Bošnjacima ukine pravo na obrazovanje. To nije čudo, pošto je dej-tonski poredak proizišao iz genocida nad Bošnjacima, pa i ne može generi-rati išta drugo do li nastavak genocida. A genocid je i kad nam se priječi pra-vo na izučavanje naših tema na našim univerzitetima, kakva je moja tema „Iseljeničko iskustvo u novijoj bošnjač-

koj književnosti“, kojom se obrađuje stoljetno iskustvo progona Bošnjaka u ovom kontinuiranom genocidu koji je imao prikrivene pauze, kakva je i ova dejtonska. n. Horizonti: Osim što se zapitao „da li se bezuvjetnim prihvatanjem teme Alispahićeve disertacije implicitno legitimiraju u akademskom prostoru njegovi publicistički stavovi koje on, zbog okvira predložene teme, može ponoviti i u samoj disertaciji, te da li se u raspravi o stručnoj podobnosti kandidata oni trebaju uzeti u obzir kao moguća pseudo znanstvena polazišta disertacije?“, profesor Enver Kazaz os-porava tezu sa znanstvenog aspekta.... Šta kažete o tome?alispahić: Mnogi se sjećaju kada je u „Ljiljanu“ (br. 543, 544, 545, juni/juli 2003.) izlazio feljton u kome je dokaza-no da je Enver Kazaz prepisao doktorat, poglavito od Cvjetka Milanje, jer je i po nekoliko stranica preuzimao bez fu-snota, navođenja izvora, kurziva ili ma kakvog znaka da je to tuđe, a ne njego-vo, tako da se kompetentnost Envera Kazaza ograničava na tu vještinu, ako je to uopće vještina, krađe tuđih dijela. Znanstveno vijeće Matice Bošnjaka ne-davno je pozvalo Bošnjačku akademiju da se pozabavi ovim lažnim doktorati-ma, što prepisanim, a što odbranjenim u tajnosti, a među kojima su upravo likovi koji su organizirali ovu hajku na Filozofskom fakultetu. Mislim da Enver Kazaz nije čovjek velike pameti, on je jedan konfuzni muljaroš, što mu se vidi

iz zbrljanih rečenica, koje kao da su strujni udar preživjele, pa ne znaš je li misao nekud pošla, ili odnekle došla. Evo, i ovo što ste citirali... Iz ovog citata se razgolićuje Kazazov strah da bi se u okviru predložene teme mogle pojaviti činjenice o genocidu nad Bošnjacima, a što on, kao kompleksaš, ne smije do-pustiti. Za masu bošnjačkih mutavaca izučavanje genocida nad Bošnjacima je očitovanje seljakluka, nazadnosti, ekstremizma, dok je sve suprotno tome izraz evropskog puta. Takve tre-ba pitati, kao što sam jednom upitao Šaćira Filandru, pobornika teze da Boš-njake treba „deviktimizirati“ – a zašto se Jevrejima, kao nama, ne preporuču-je zaborav kao demokratski standard? Tako i Kazaz, iz svoje okolosarajevske vizure, iz kaljuže u kojoj je odrastao, uviđa da genocidu nad Bošnjacima nije mjesto u nauci o književnosti, jer je ta nauka za njega ipak nekakav eg-zistencijalni asfalt kojeg se dočepao. Iz ovog citata se vidi da se ne radi samo o diskriminaciji Fatmira Alispahića, po nedopustivim ideološkim mjerilima, već i o otporu spram teme, kojoj se, zbog pomena genocida nad Bošnja-cima, ne dopušta da bude obrađivana u okviru jednog doktorata. Kazaz je taj koji ideologizira nauku o književnosti, jer ne dopušta kontekstualni uvid, a o toj temi je praktično nemoguće pisati bez konteksta u kome su nastajala dje-la motivirana iskustvom genocida i ise-ljeništva. Ko god da radi ovu temu, ne može zaobići genocid, jer su ubistva i progoni pokretač tog iseljeničkog


iskustva. Takve činjenice ne mogu biti nikakva „pseudo znanstvena polazišta disertacije“, jer su conditio sine qua non objektivnih znanstvenih polazišta. Je-dina pseudoznanstvena opasnost, u vidu ideoloških otrova, dolazi od sta-vova Envera Kazaza kojima se negira jedna neobrađena tema, odnosno, historijski kontekst u kome je nasta-jalo iseljeničko iskustvo u Bošnjaka, i u bošnjačkoj književnosti. Totalitarnu inficiranost Kazaz pokazuje i pri dono-šenju presude na neviđeno, jer on una-prijed zna kakava bi bila moja doktor-ska disertacija, pošto je siguran da bih ja svoje publicističke stavove unio u disertaciju, kao da ne postoje mentor i komisija koji kontroliraju granicu izme-đu naučnog i nenaučnog polja. Ali, on ne vjeruje ni mome mentoru, ugled-nom prof. Fahrudinu Rizvanbegoviću, jer prof. Rizvanbegović ide u džamiju i ne drogira se, pa po Kazazovim mje-rilima, bezbeli, ne može biti naučno kompetentan i objektivan. Vratimo se, na kraju, na lažni i prepisani doktorat Envera Kazaza. Vidite, to je obrazac na kome velikosrbi i velikohrvati regru-tuju tzv. bošnjačke kadrove. Pronađu nekog ko ima neki feler, kao što Kazaz ima feler tog prepisanog doktorata, i onda mu dadnu poziciju i utjecaj, a on zauzvrat neće imati ni svoje, ni naše, već će imati njihovo mišljenje. Mojom Tuzlom, recimo, vlada jedan sličan iskompleksirani primjerak, koji se hvali da je u gradu u kome živi 90 odsto Boš-njaka, na funkcionerskim pozicijama preko 50 nebošnjaka (Jasmin Imamo-vić: „U izvršnoj vlasti općine Tuzla više je od 50 posto nebošnjaka.“, „Avaz“, 14/12/2003), i naravno da će takav imati podršku srpskih i hrvatskih na-cionalista, koji pod krinkom multikul-ture sprovode segregaciju Bošnjaka. Konačno treba razumjeti da dejtonski režim instalira Bošnjake po velikosrp-skoj i velikohrvatskoj mjeri, a to nisu ni-kakvi Bošnjaci, a ni Bosanci, već jeftine sluge srpskog i hrvatskog nacionaliz-ma. Takav je i Enver Kazaz, poput cure sa mahanom, koji se kao bivši bokser, bivši SDA-ovac i čovjek sumnjive ratne prošlosti, uspio preko prepisanog dok-torata udomiti na Filozofski fakultet, odakle sad plaća faustovski kredit, od-nosno izmiruje obaveze prema šejta-nu. Takav, šta god da kaže, zna se zašto je to rekao.

n. Horizonti: U otvorenom pismu svojim kolegama, profesor Ugo Vlai-

savljević je, osim što je bio protiv Lo-vrenovića i ostalih, kazao je da su time prekršena Pravila Univerziteta o uvjeti-ma potrebnim za sticanje doktorata. O čemu se konkretno radi?

alispahić: Profesor Vlaisavljević je uputio javnosti dva pisma, prvo u kome je objasnio da Nastavno-naučno vijeće ne može preinačavati pozitivnu ocjenu Komisije o temi i kandidatu, jer je Komisija stručno tijelo koje je od Senata Univerziteta imenovano da to procijeni, i drugo pismo, u kome je potpuno deklasirao Lovrenovićevu plitku logiku i politikanske manipulaci-je. Prof. Vlaisavljević je ogolio i u men-talnoj i moralnoj minijaturi predočio tu lažnu veličinu Dubravka Lovrenovića. Moram reći da je intelektualno pošte-nje prof. Vlaisavljevića za veliku pohva-lu, jer je zahvaljući njemu ovaj slučaj stavljen pod upitnik principijelnosti u odnosu na Pravila Univeziteta i dekla-racije protiv diskriminacije.

n. Horizonti: Jeste li dobili odluku Na-stavno-naučnog vijeća Filizofskog fa-kulteta i šta ćete dalje poduzeti?alispahić: Da, dobio sam Odluku (03-09/70 od 9.5.2012.) 19. maja, donio mi je poštar na kućna vrata, potpisao sam i, pošto se prigovor mora uložiti u roku od osam dana od prijema Odluke, Pri-govor Senatru Univerziteta sam uputio preporučeno 24. maja. U Prigovoru sam naveo da se na sjednici NNV uopće nije raspravljalo „o ocjeni uslova kandi-data i podobnosti teme“, već isključivo o „političkim i drugim uvjerenjima kan-didata“, o čemu su javno, u medijima, svjedočili članovi NNV, profesori Ugo Vlaisavljević, Fahrudin Rizvanbegović, kao i Dubravko Lovrenović, a čime su jasno prekršena Pravila UNSA koja se odnose na diskriminaciju. Naveo sam i da Odluka NNV nema konkretno obra-zloženje, što je degradacija pravne kulture i diskriminacija prava kandi-data da dobije informaciju o razlozima donošenje takve odluke. Napomenuo sam da grube uvrede prodekana prof. Dubravka Lovrenovića na moje ime i čast (koji je rekao za kandidata da je „nacionalist, šovinist, rasist“, i da kao takav ne može biti doktor humani-stičkih znanosti), a temeljem kojih je odlučivalo NNV, nemaju uporište ni u kakvom pravnom aktu, jer protiv mene nikada nije vođen neki sudski proces, te se ovo mišljenje treba odbaciti kao privatni politički stav. Na kraju sam

posebno istakao da je NNV napravilo presedan i odbacilo pozitivan Izvje-štaj Komisije koju je imenovao Senat Univerziteta (Odluka br. 01-38-3690-20/11 od 28.12.2011.), a koji je usvojilo Vijeće Odsjeka za književnosti naroda BiH, kao neposredni i najstručniji or-gan Fakulteta, te rekao da smatram da je ovom Odlukom NNV diskriminirano moje akademsko i građansko pravo na obrazovanje i usavršavanje, a što je zabranjeno po Pravilima UNSA, svjet-skim akademskim standardima i mno-gobrojnim konvencijama o ljudskim pravima. Rekao sam da smatram da je ovim postupkom preuzimanja nadlež-nosti od Komisije, NNV diskreditiralo stručnost i ugled Komisije imenovane Odlukom Senata Univerziteta, pa u krajnjoj liniji i samog Senata. Predložio sam članovima Senata da u skladu sa nadležnostima iz Člana 75. i 76. do-nesu odgovarajuću odluku na osnovu pozitivnog Izvještaja Komsije o ocjeni uslova kandidata i podobnosti teme doktorske disertacije, budući da nije zabilježeno da Komisija podnese pozi-tivan Izvještaj, a da ga Naučno-nastav-no vijeće odbije ili odbaci. Kako sam saznao, sjednica Senata je početkom juna, i na ovoj sjednici može biti usvo-jen moj Prigovor, čime bi se poništila Odluka NNV, usvojio Izvještaj Komi-sije, te ovaj slučaj bio riješen u skladu sa zakonom. A ako se to ne dogodi, ja ću tražiti zaštitu sudskim putem, sve do Strazbura, i vjerujem da ću izbori-ti jednakost u pravu na obrazovanje. Nezamislivo je da nastavimo živjeti sa spoznajom da sutra ma ko od nas može biti izopćen iz građanske ravno-pravnosti, zato što su ga obilježili, okle-vetali, diskriminirali režimski komesari koji su, kao kod Orwella, jednakiji od navodno jednakih. Prepoznali su ovo mnogi Bošnjaci, naročito u dijaspori, koji su se pridružili akciji koju vodi 16 nevladinih organizacija pod nazivom „Jednakost za Fatmira“, a radi se o pot-pisivanju peticije koja će biti predata Senatu Univerziteta.

n. Horizonti: U Vašu odbranu, od svih članova akademske zajednice, ustao je jedan Hrvat – prof. Vlaisavljević, jedan Bošnjak – akademik Filipović, i desetak nevladinih organizacija s bošnjačkim predznakom. S izuzetkom onih koji su preselili na Bolji Svijet, svi koji su o Vama govorili hvalospjeve od 2000. naovamo „nikom ponikoše“. Jesmo li to u strahu od žigosanja, od uvođenja


neke nove forme moralno-političke podobnosti, od možda diskriminacije, ili je riječ o nečemu sasvim drugom?

Alispahić: Ovo je pitanje nad pitanjima, neovisno od ovog slučaja, jer u tom in-telektualnom i patriotskom kukavičlu-ku bošnjačke elite nalazi se odgovor na sve što smo pogubili u dejtonskom periodu. A taj kukavičluk nije slučajan, on je rezultat sistema, koji je stavio do znanja da će stradati svaki Bošnjak koji radi mimo propisane dejtonske nor-me za podobnog Bošnjaka. Baš kao u srbokomunističkom periodu! Mnogi strahuju za egzistenciju, za pozicije, a ne vjeruju da nafaku određuje Bog, a ne ljudi. Mislim da ni jedan bošnjač-ki intelektualac nije toliko progonjen koliko sam ja progonjen u posljednjih desetak godina, od afere „Hakeri“ u Tuzli, kada su mi SDP-ovci u Tuzli pro-glasili „iranskim komesarom vehabija“, preko kontinuiranih satanizacija u sa-rajevskim medijima, pa do ovog sada. A ja sam samo pisac, nemam nikakvu vlast i funkciju, pa da nekoga ugroža-vam, i nekome nešto otimam. Preko mene se šalje poruka drugima, šta će doživjeti ako budu ličili na Fatmira, ili slijedili Fatmirov primjer. Hajde, ne-kako možemo razumjeti ove što šute, ali kako razumjeti one što napadaju?! Kada su me dejtonski ekstremisti okle-vetali da negiram holokaust, u januaru 2005. godine, prvo me je napalo Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca. Po logici stvari bi trebalo ustati u moju za-štitu, kao što bi sada, recimo, Bošnjač-ka zajednica kulture „Preporod“ trebala ustati u zaštitu jednog Bošnjaka kome se, pod očitim klevetama, priječi pravo da u doktoratu obradi jednu za Bošnja-ke značajnu temu, temu iseljeništva. Znamo svi da se to neće dogoditi, jer su ove instance odveć okoštale u kon-formizmu i poltronisanju raznim Lo-vrenovićima. Ohrabrujuće djeluje da izrasta jedna nova, odvažna generacija bošnjačkih intelektualaca, okupljena, između ostalog, i u organizacijama koje su pokrenule peticiju „Jednakost za Fatmira“. Na njima je zadatak da pro-vjetre i usprave naša starija nacionalna društva, poput „Preporoda“ i VKBI. ...Ne zbog Fatmira, već zbog sebe.

n. Horizonti: Otkud toliki strah u određenim javnim i akademskim kru-govima od mišljenja jednog Bošnjaka koji bez uvijanja govori ono što većina Bošnjaka misli i osjeća?

alispahić: Dešavalo mi se mogo puta da naši intelektualci u mene gleda-ju kao u nekog kaskadera, vozača na „zidu smrti“, koji nema pametnija posla već da doživljava neprijatnosti kakve ja doživljavam, trudeći se da svjedočim realnost i istinu. Uvijek osjetim potre-bu da takvima kažem da nije teško biti kukavica i račundžija, i da bih i ja znao gledati otkle vjetar puše, pa hvatati ši-ćar. Iza rata su pred mnom bila izlože-ne sve dejtonske ponude, mogao sam da biram hoću li kakvu funkciju, hoću li da osnujem partiju, hoću li da pokre-nem biznis i svoj moralni kredibilitet iskoristim za bogaćenje. Pa nedavno je onaj ateistički kolumnista Burić baš pi-sao o tome da je Fatmir Alispahić mo-gao biti glavni dejtonski intelektualac da se nije okrenuo prema Kjabi. A moja je muslimanska dužnost da ne trčim za dunjalukom, već da si gradim kuću na Boljem Svijetu, a ta kuća se, vjerujem, gradi ovako. Ja sam iz rata izišao kao najistaknutiji bošnjački antinacionali-sta, koji se javno borio, a borio bih se opet, protiv naoko bezazlenih pojava zagovaranja bošnjačkog revanšizma prema Srbima i Hrvatima. ...Pa sam dizao glas protiv šikaniranja Srba, a i Hrvata, protiv premlaćivanja jednog srpskog mladića, protiv zagovaranja nekakve muslimanije u Bosni. Tek iza rata ovo je postalo važno, a u ratu je to nosilo rizike i neprijatnosti, kakva je ona da su me naši proglašavali čet-nikom. A u tom proglašavanju me je mogao neko, u ime patriotizma i sma-knuti, kao što su Srbi smaknuli Srđana Aleksića. I taman kada sam mogao da poberem plodove svojih ispravnih procjena, preda mnom su se otvorili novi izazovi. Moje ratno djelo, kojim se ponosim, anulirano je onog časa kada sam ustao protiv izmišljanja tzv. islam-skog terorizma i protiv islamofobije. U nas je običaj da lijeva ne zna kad daje desna, i ovo ja ne bih nikad ni rekao, da me na to nisu primorale optužbe da sam bošnjački rasista. Kao i 1992., kada sam u januaru prvi upozorio Bošnja-ke da se sprema genocid u Podrinju, i kada sam u decembru 1992. upozorio Bošnjake da se revanšizmom prema Sr-bima legitimiziraju Karadžićevi ciljevi, tako i posljednjih desetak godina kada upozoravam Bošnjake da umiru u gu-bitku identiteta, oko mene biva malo bošnjačkih intelektualaca koji hoće stati iza govora istine. Njih je strah da govore, a mene bi bilo strah da šutim.

n. Horizonti: Jeste li ikada razmišljali o tome da bi sve ono isto što ste kazali, samo nekim drugim, uvijenijim rječni-kom, bolje prošlo kod tih istih ljudi?alispahić: Je li Nedžad Ibrišimović pje-sničkim jezikom govorio o Bosni, pa je ispao rasista? Je li Džemo Latić pjesnič-kim jezikom pisao o Srebrenici, o našoj lijepoj vjeri, pa ga svaki čas prozivaju kao fašistu? Zar je mogao čistijim je-zikom pisati akademik Muhamed Fi-lipović, pa da mu se ne dogodi da ga Marko Vešović u seriji tekstova naziva luđakom? Nije stvar u jeziku, već je stvar u opredjeljenju! Onaj ko je opre-djeljen da voli Bosnu i brani Bošnjake, a taj konkretni posao se ne može raditi u rukavicama, osudio je sebe na čast da ga progone dušmani naše zemlje i naroda, da mu ovjeravaju smisao – jer gradi Džennet pod majčinim nogama, tamo gdje se izuva obuća kad prelaziš Koranu, Glinu, Savu i Drinu, tamo gdje je Bosna ćilimom zastrta. Ako sam ne-kada nešto rekao glasnije nego što bi danas trebalo, onda je to bilo upereno protiv gluhoće, gluhog i ćoravog doba za Bošnjake. Ne vjerujem u one izreke koje nam je nametnula povijesna tra-uma, kojima smo poniženje i trpljenje pretvarali u vrline. Ne vjerujem u fr-fljanje i mrmoljenje sebi u njedra, vje-rujem u retoričke modele akademika Filipovića i reisu-l-uleme Cerića, da se govori glasno, jasno, istinito i usprav-no. Tako će govoriti i misliti generaci-ja koja čita moje tekstove, pa nek se ovi prepadnuti prilagođavaju nama uspravljenim.U Tuzli ste već duže vremena u nemi-losti, ni prema Vašem ocu Nijazu Alis-pahiću ne odnose se mnogo bolje, a govorka se i da vaša sestra, glumica Selma Alispahić, također osjeća poslje-dice takvog odnosa prema Vama... Sve podsjeća na „lov na vještice“ na bosan-ski način...- Kako god da vam ispričam tu nevje-rovatnu priču o diskriminaciji porodice Alispahić u Tuzli, a za koju je ta poro-dica mnogo lijepog učinila, biće nedo-voljno. Teško je razumjeti da jednim gradom vlada paranoični diktator koji svojim slugama naređuje da se članovi jedne porodice moraju šikanirati, jer ko ih bolje šikanira, više napreduje, a ko se usudi da članovima te porodice ukaže jednakopravnost, odmah će biti ukoren, ili će zglajzati. Nesretnici zbog funkcija svašta rade, pa pristaju i na takve direktive. Diktator je opsjednut ukidanjem porodice Alispahić, pa tako


ukida sve što je ta porodica gradu do-prinijela. Iako smo moj otac Nijaz i ja napisali 15 knjiga o Tuzli, tu živimo i ra-dimo, nas nema među zavičajnim pis-cima. Izbrisani smo. Diktator je ukinuo spomenik „Vječna svjetlost“ na Kapiji, čiji sam ja autor, a ni peticija od 3000 potpisa nije pomogla da se taj spome-nik vrati. Napisao sam prvu monografi-ju grada „Tuzland“, knjige o žrtvama Ka-pije, o tuzlanskim šehidima i poginulim borcima, o Narodnom pozorištu Tuzla, kreirao sam mnoge spomenike, mani-festacije, akcije, bio sam ratni i poratni šef Press centra, i jedan od najzasužni-jih za međunarodnu promociju Tuzle, prvi sam 1997. promovirao plan o iz-gradnji Panonskih jezera, osmislio sam književnu nagradu „Meša Selimović“, i još mnogo toga čime se Tuzla danas ponosi, ali sve to nije nikakva preporu-ka za moju ravnopravnost u Tuzli. Da-nas ni jedna institucija kulture ne smije sa mnom sarađivati, a sve su sarađivale još prije 15-20 godina. U rodnom gra-du su mi oduzeta građanska prava, onako kako su to činili svi totalitarni re-žimi – usmenom naredbom. Nakon što je ukinut Press centar Općine, ja sam raspoređen da izdajem potvrde o smr-ti, pa i kad sam postao magistar nauka. Kada je akademik Filipović ukazao na ovu nepravdu – „da jedan od najzna-čajnijih Tuzlaka izdaje potvrde o smrti“ – meni su dali drugo radno mjesto, ali mi ovdje ne daju radne zadatke, već samo dolazim na posao, kao u zatvor, i tu sjedim. A najstručniji sam i najo-brazovaniji za društvene djelatnosti i

pitanja kulture, u odnosu na sve općin-ske službenike. Čak su mi prošlog ljeta ukinuli i internet komunikaciju. Žalio sam se na diskriminaciju i mobing, ali, uzalud. Dokaz da ovo nije slučajno je odnos prema mome ocu Nijazu, piscu iz bh. antologija priče i drame, autoru opere „Hasanaginica“, čovjeku koji je preko 25 godina bio jedan od prvih ljudi tuzlanske kulture, a s kojim više niko ne smije komunicirati, pa se onda 70. obljetnica njegovog života obilježi u Narodnom pozorištu Sarajevo, a ne u gradu u kome je nastajalo njegovo dje-lo. Vrata Tuzlanskog pozorišta su već godinama zatvorena za moju sestru Selmu, iz kojeg je potekla i u kome je realizrala mnoge hit-predstave, kao što su „Hamdibeg“ i „Hasanaginica“. Sve je to ista vrsta direktive sa kojom se dis-kriminira moje pravo na obrazovanje u Sarajevu. Napose, i Lovrenović i Kazaz ubiru honorare od Općine Tuzla, pa je logično da realiziraju naredbe tuzlan-skog diktatora. Ali, vrhunac morbidno-sti je bio u napadu ove komunističke hobotnice na moju porodicu, a o čemu je pisao publicista Anes Džunuzović, kada je mojoj supruzi na radnom mje-stu sugerirano da misli na budućnost, na djecu, umjesto što živi sa čovjekom koji je kao „vehabija“ na nekakvoj crnoj listi. Kada je moja supruga zatrudnjela sa našim trećim djetetom, čim je otiš-la na trudničko bolovanje, sutradan je ekspresnom sistematizacijom samo ona premještena na degradirajući po-sao, jer je odbila tu nečasnu ponudu da ostavi supruga, da djecu ostavi bez

okrilja porodice, e kako bi napredovala u poslu. Zato, velim, teško je objasni-ti to stravično zlo kojemu smo moja porodica i ja izloženi u Tuzli. Moj svaki dan je borba sa spoznajom da živim kao oklevetan, oljagan, obilježen čo-vjek, izložen nepravdi i diskriminaciji, zatvoren u kancelariju u koju niko ne smije ući, a u kojoj moram odsjediti, bez radnih zadataka koje mi ne daju, kako bi širili priču da ja ne radim ništa, da džabe sjedim, da me treba otpustiti, a što je teret koji svakodnevno nosim. Svjestan sam da je ovo porez na slobo-du govora.

n. Horizonti: Kakva bi mogla biti bu-dućnost bh. društva i kome to i zašto „zvona zvone“?alispahić: Navjažnije je da svaki Boš-njak, koji za to ima sposobnosti, ra-zumije kako genocidna agresija nije završena, već je samo preodjevena, i kako svi mi imamo određene obaveze u borbi za sebe, svoj narod i domovinu. To znači širenje svijesti o organiziranoj uroti protiv našeg muslimanskog iden-titeta, jer mi ovdje ne smetamo kao ljudi bez imena i prezimena, već sme-tamo kao muslimani, te se čine pritisci da sami napustimo svoju vjeru, posta-nemo niko i ništa, kako bi bili po mje-ri velikosrbima i velikohrvatima, kao i njihovim razbošnjačenim slugama. Pred nama je jačanje bošnjačke inte-lektualne elite, koja je svoju epohalnu bazu dobila u našoj djeci koja se odga-jaju u medresama, kao i u svršenicima fakulteta islamskih nauka. Ovo je sna-ga koja treba da preokrene tragične tokove bošnjačke sudbine, da u djelo sprovede zamisao u bošnjačkom pro-ljeću, tako što će preuzimati političke i ekonomske pozicije, na kojima više neće biti šverceri, makroi i dileri, već će na te liderske pozicije zasjesti čestite bošnjačke kćeri i i gordi bošnjački sino-vi. Tek kad naše rukovodeće kadrove bude vezala bogobojaznost i jednaka odgovornost prema narodu, a to je halka koju grade generacije odgojene u medresama, tek tada će Bošnjaci po-stati subjekt, a ne objekt vlastite sudbi-ne. Svi smo obavezni da pomognemo ovu smjenu generacija, smjenu mode-la, od koloniziranog i potlačenog, ka uzdignutom i oslobođenom narodu, kako bi zauvijek na smetljište povijesti otišli ovi bestidni prodavači bošnjač-kog naroda. Ovo je naš cilj.


Allahov put je pravi putČetvrto pravilo Šerijata:

islamske teme

Allah, dž.š., dao je ljudima slobodu izbora životnog puta i opredjeljenja. Ukazao im je na Pravi put koji vodi dobru, sreći i spasu na oba svijeta. Allahovom milošću iskreni vjernici su usmjereni i upućeni da Allahovim putem dođu do željenog cilja

Putevi, pravci i opredjeljenja ljudi broj-na su i različita. I obični putevi, kojima lju-di hode, znaju biti krivudavi, uzani, klizavi, opasni sa usponima i nizbrdicama. Ima ih ravnih i širokih, ali ako im se ne prilagodi vožnja, jednako su rizični i opasni. Oni koji se prilagode uvjetima puta i kreću se pa-žljivo i oprezno, stignu, prije ili kasnije, do željenog cilja. Oni koji žure, srljaju, ne paze i ne pridržavaju se oznaka i upozorenja, desi se i da ne stignu tamo gdje su naumili. Tako nešto je i sa životnim putevima, ideologija-ma i opredjeljenjima ljudi. Ima ih puno, ali je jedan Pravi put, a to je Allahov put koji vodi Njemu. Drugi, razni putevi su putevi šejtana, taguta, vladara, silnika, moćnika, nevjerni-ka. Obično su to putevi propasti i za njih i za one koji ih slijede.

Vjernici slijede Pravi put, pozivaju i druge na njega, i suprotstavljaju se oni-ma koji idu putevima koji vode u zabludu. Allah, dž.š., je rekao: Vjernici se bore na Allahovom putu a nevjernici na šejtano-vom. Zato se borite protiv šejtanovih šti-ćenika, jer je šejtanovo lukavstvo zaista slabo. (En-Nisa›, 76.) Vjernici se bore na Allahovom putu za ostvarivanje Allaho-vog programa i za uspostavljanje pravde među ljudima. Sučeljavaju se s ljudima i njihovim raznim ideologijama i programima koji žele suzbiti istinu neistinom i koji su u službi šejtana i njegovih zavjera. U toj borbi vjernicima nije u interesu dominacija, sla-va, prirodni resursi, bogatstvo, da zauzmu zemlju i pokore narode. Oni žele da se us-postavi Allahova riječ i raspored na Zemlji i da se ljudima omogući apsolutna pravda, demokratije i sloboda u okrilju Božanskog, humanog, kosmopolitskog i univerzalnog programa. Za njihovu borbu i požrtvovanost čeka ih obilna i trajna nagrada: I neka se zato na Allahovom putu bore vjernici koji ne žale da život na ovome svijetu žrtvu-ju za onaj svijet, a onoga ko se bori na Allahovu putu, pa pogine ili pobijedi, Mi ćemo, sigurno, obilno nagraditi. (En-Ni-sa›, 74.) Muhammed, s.a.v.s., je govorio: Allah garantira borcu na Njegovom putu da

će ga uvesti u Džennet ukoliko pogine, ili će ga vratiti u njegov dom iz kojeg je izašao s nagradom i plijenom koji je stekao. (Buha-rija i Muslim)

Allah, dž.š., je stvorio čovjeka u najljep-šem liku, obdario ga razumom i stavio mu na raspolaganje sve blagodati i dobra ovo-ga svijeta. Ukazao mu je i učinio dostupnim Pravi put i dao mogućnost izbora: Od kapi sjemena ga stvori i za ono što je dobro za njega pripremi, i Pravi put mu dostupnim učini. (Abese, 19-20.) Teško je i gotovo ne-moguće usaglasiti stavove i mišljenja ljudi, ali je jedno jasno i odnosi se na sve, Pravi put je jedan i ko ga odabere bit će sretan i spašen. Dakle, Uputa je od Gospodara, ko je slijedi ide Pravim putem, jedinim isprav-nim putem, putem sreće, zadovoljstva i spasa. To je cilj i poruka i ovog kazivanja.

Allah upućuje koga On hoćeKao što se sve dešava Allahovom vo-

ljom i odredbom, tako je i s Uputom, a to je: ko će od ljudi biti na Pravom putu. Upu-ta i Pravi put je najveća blagodat i milost od Allaha, dž.š., svakom onom kome je data. Nakon Upute uspostavlja se život u okvirima vjere i Šerijata i Allahove zaštite, pomoći, čuvanja i opskrbe. To je život vjer-nika koji su shvatili i prihvatili Istinu i svoj

život uskladili u granicama Božijih zakona s ciljem postizanja Allahovog zadovoljstva i nagrade. Allah, dž.š., kaže: ...I onda bi Allah voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o onome u čemu se nisu slagali. – A Allah ukazuje na Pravi put kome On hoće. (El-Bekare, 213) Allah ih je uputio zbog čistote i dobrote njihovih duša i srca, zbog njihove želje da dođu do istine i ispravog puta. Taj put ne zasjenju-ju razilaženja, prohtjevi, strasti, pohlepa i oholost, koje prate neupućene i zalutale. Naredni ajet, također, potvrđuje Allahov zakon u pogledu Upute i zablude, da to biva Njegovom voljom, kako On hoće da postupa sa svojim stvorenjima. Naravno, kroz sve ovo obuhvaćena je ljudska priroda i volja i mogućnost izbora: ...Onoga koga hoće – Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga hoće na Pravi put izvodi. (El-En›am, 39) Činjenica je da ovaj svijet nema sigur-nosti i smirenosti, nema stalnosti i stabil-nosti, nema apsolutne sreće, zbog njegove prolaznosti. Ljudi raspolažu na njemu samo onim što im je dodijeljeno i propisano. To je ovaj svijet. Zato Allah, dž.š., obavještava Svoje robove da slijedi nešto trajno, u miru i sreći, za sve one koji budu išli Pravim pu-tem, na koji im je ukazano: Allah poziva u Kuću mira i ukazuje na Pravi put onome

Piše: Ishak SEDIĆ


kome On hoće. (Junus, 25) Osim materijalnih ciljeva i ovozemnih

potreba čovjeka, postoje i duhovni ciljevi i potrebe duše, a to je put prema Allahu. To je ispravni put koji nije težak, koji nema krivina i koji ne prelazi granice. Mnoštvo je drugih puteva koji ne stižu do pravog cilja i koji vode čovjeka na stranputicu. O tome i Kur›an kazuje: Allahovo je da ukaže na Pravi put a ima ih i krivih; a da On hoće sve bi vas uputio. (En-Nahl, 9) Iz zadnjeg dijela ajeta se razumije da je Allah, dž.š., stvorivši čovjeka omogućio mu izbor: Put upute ili put zablude, pa je bilo i ima uvi-jek onih koji idu ispravnim putem i onih koji hode drugim putevima. Ni jedni ni drugi nisu izašli iz okvira Allahove volje, Koji je omo-gućio svakom čovjeku slobodu izbora. Po-slanik, s.a.v.s., je ovako pojasnio jedan od ajeta koji govore o Allahovom putu: Allahov Poslanik, s.a.v.s., povukao je svojom ru-kom jednu crtu i rekao Ovo je Allahov pravi put. Zatim je povukao nekoliko crta s desne i lijeve strane i rekao, Ovo su razni putevi, na svakom od njih stoji šejtan koji u njega po-ziva. Zatim je proučio ajet: I doista, ovo je Pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite pa da vas odvoje od puta Njegova; - eto, to vam On naređu-je, da biste se grijeha klonili. (El-En›am, 153) (Ahmed, Hakim – sahih) „Kada je Ibnu Omer upitao Ibnu Mes›uda o Pravom putu, On mu je rekao: Muhammed, s.a.v.s., osta-vio nas je na njegovom početku, a njegov kraj je u Džennetu.“ (Ibnu Merdevejh)

Kako to Allah, dž.š., upućuje ili ostavlja u zabludi pojašnjavaju i naredni ajeti: Ono-me koga Allah želi da uputi – On srce nje-govo prema islamu raspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi. Ovo je Pravi put Gospodara tvoga. A Mi objašnjavamo dokaze ljudima koji pouku primaju. (El-En›am, 125-126) Po-slanik, s.a.v.s., je govorio: Koga Allah hoće uputiti, njegovo srce oraspoloži za islam. Ima li zato kakav znak o Allahov Poslaniče? – upitaše ashabi. Izbjegavanje ovog varlji-vog svijeta a žudnja za vječnim boravištem i pripremanje za smrt prije nego dođe – reče on. (Ibnu Džerir)

Sloboda izbora Pravog putaU vjeru nema prisiljavanja i nametanja

Allahovog puta, kao što nema ni odvraćanja od vjere, kao i zlostavljanja i uznemiravanja onih koji su na Pravom putu. Omogućeno je svakom čovjeku da razmisli, sagleda i odabere Uputu ili da ostane u zabludi. Prema tom odabiru snosi i posljedice, a

to je da bude spašen ili upropašten. Neće moći nikoga koriti i prozivati za svoj izbor i usmjerenje u životu, jer je tako htio, želio i odlučio. Allah, dž.š., kaže: Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! (El.Bekare, 256) Pravi put je očit i jasan, njegova znamenja su očevidna, pa nema razloga da se iko prisiljava na njega. Onoga koga Allah uputi, grudi raširi i pogled prosvijetli ići će Pravim putem, a čije srce zaslijepi, zapečati sluh i vid, nema fajde da bude prisiljen da uđe u vjeru. Znači, u islamu nema prisiljavanja da neko prihvati vjeru. To je razlika između islama i drugih sistema i učenja, koja koriste prisilu i na-metanje putem utjecaja i položaja, a oni koji se suprostavljaju i odbijaju te pravce, budu ugroženi i mogu da nestanu.

U svakodnevnom životu i pojedincima i grupama i zajednicama omogućeno je da rade po vlastitom izboru i opredjeljenju, onako kako oni misle da je najbolje. Niko ih ne ometa u izboru i stavu, ali konačni sud o usmjerenjima i djelovanjima pripada Allahu, dž.š.: Reci: Svako postupa po svom na-hođenju, a samo Gospodar vaš zna ko je na Pravom putu. (El-Isra›, 84) Allah, dž.š., je omogućio čovjeku spoznaju i sposobnost da izabere sebi pravac, objasnio mu i uka-zao smjer koji vodi Njemu i onda je čovjeku prepušteno da odabere Uputu ili da odluta: Mi mu na Pravi put ukazujemo a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti. (El-Insan, 3) Poslanik, s.a.v.s., navodi ovaj primjer: Ko god iziđe iz kuće čekaju ga na vratima dva bajraka: bajrak u ruci meleka i bajrak u ruci šejtana. Kada iziđe radi neče-ga što Allah, dž.š., voli, slijedi ga melek sa svojim bajrakom – i on bude pod njim sve dok se ne vrati kući. A ako pak, iziđe iz kuće radi nečega što Allah, dž.š., prezire, slije-di ga šejtan sa svojim bajrakom i on bude pod njegovim bajrakom, sve dok se ne vrati kući. (Ahmed)

Spoznaja da Uzvišeni Allah radi šta hoće i šta želi to i biva, ulijeva strahopoštovanje kod čovjeka da bi odabrao Put spasa, koji je doista siguran i lakši od sumnjivog puta, koji donosi strah i neizvjesnost. Allah, dž.š., je rekao: To je, doista, pouka, i ko hoće, put prema Gospodaru svome će izabrati. (El-Muzzemmil, 19) Poslanik, s.a.v.s., je govorio: Neka se Allah smiluje onome koji čuva jezik (od besmislenog govora), koji shvata vrijeme u kojem živi, i koji se drži Pravog puta. (Dejlemi u Firdevsu – daif)

Koga će Allah uputiti a koga neće uputitiIskrene i predane vjernike Allah, dž.š.,

će usmjeriti prema Istini, učvrstiti ih na Pra-vom putu, sačuvati ih od zablude i trajno ih

nagraditi na Ahiretu. Srca vjernika su smire-na i osjećaju sigurnost na Allahovom putu. Obdareni su znanjem i spoznajom da o sve-mu odlučuje Uzvišeni Allah i da im On želi najbolje, koji je u Kur›anu obećao: ...A Allah će vjernike, doista, na Pravi put izvesti. (El-Hadždž, 54) Čvrsto vezivanje uz Allaha i pouzdanje u Njega je temelj i sredstvo upute na Pravi put: A ko je čvrsto uz Allaha, On je na Pravi put upućen. (Ali-Imran, 101) Pravi put je zasnovan na Allahovom pro-gramu, koji rukovodi ljudskom zajednicom i svim drugim. Sve je Allahu podređeno, a ne nekom od ljudi, ma kakvu oni ulogu ili polo-žaj imali. Onima koji teže Allahu i Njegovom zadovoljstvu, Allah, dž.š., olakšava i omo-gućava da nađu Pravi put: ...A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna, kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje steći Njegovo zadovoljstvo i izvo-di ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na Pravi put im ukazuje. (El-Maida, 16)

Oni, koje Allah, dž.š., neće uputiti su ne-vjernici, munafici, silnici koji su zulum činili, oholi koji su Istinu odbijali, veliki grješnici koji su ogrezli u zabludi i stranputici, svi oni koji svjesno Uputu odbiše i od Pravog puta se udaljiše. To je njihova volja i izbor i zato i ne mogu biti upućeni. Njihov izbor su putevi propasti i trajne kazne: A ko se suprotstavi Poslaniku nakon što mu se jasno pokaže Pravi put, i slijedi put koji nije put vjerni-ka, pustit ćemo ga da čini šta je naumio i bacit ćemo ga u Džehennem, a užasno je on boravište. (En-Nisa›, 115) Oholost i uzdizanje pojedinaca odvraća ih od Pravog puta. Oni su skloni stranputici i slijepi su za Pravi put. Redovno ga izbjegavaju, a raspo-loženi su za druge puteve i pravce. Odvra-ćeni su od Allahovih znamenja i dokaza. Ne vide ih i o njima ne razmišljaju. Za njih Allah, dž.š., kaže: Odvratiću od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakvog osnova na Zemlji oholili. I kakav god dokaz oni vide neće ga vjerovati; ako vide Pravi put – neće ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu – kao put će je prihvatiti. To zato što će dokaze naše poricati i što će prema njima ravnodušni biti. (El-A›raf, 146)

Ni naredne skupine silnika, nepravedni-ka i grješnika, koji lažu i poriču ne zaslužuju Allahovu Uputu i pažnju i Allah im neće uka-zati na Pravi put: A Allah silnicima neće ukazati na Pravi put. (El-Bekare, 258) A Allah ne upućuje na Pravi put ljude koji ne vjeruju. (El-Bekare, 264) Allah neće ukazati na Pravi put onim ljudima koji su postali nevjernici, nakon što su bili vjer-nici i tvrdili da je Poslanik istina, a pruže-ni su im i jasni dokazi! Allah neće uputiti na Pravi put narod koji nasilje čini! (Ali


Imran, 86) A Allah neće ukazati na Pravi put ljudima koji su veliki grješnici. (El-Maida, 108) Allah sigurno neće ukazati na Pravi put ljudima koji su nepravedni. (El-En›am, 144) Allah nikako neće uputiti na Pravi put onoga ko je lažljivac i ne-vjernik. (Ez-Zumer, 3) Zaista Allah neće uputiti na Pravi put onoga koji u zlu pre-tjeruje i koji mnogo laže. (El-Mu›min, 28) Jasno je da oni koji lažu, poriču, ohole se i zlo rade i ne zaslužuju Allahov put i Uputu.

Poslanici i odabranici samo pozivaju i upozoravajuŠto se tiče srca ljudi, njihovih usmjere-

nja i uvjerenja u pogledu Upute ili zablude, to ne odlučuje niko od Allahovih stvorenja, pa ni Njegovi poslanici. Allah, dž.š., kaže Muhammedu, s.a.v.s.: Ti nisi dužan da ih na Pravi put izvedeš, Allah izvodi na Pravi put onoga koga On hoće. (El-Bekare, 272) Dakle, poslanici su zaduženi da saopće i prenesu a Uputa i odredba pripadaju Allahu, dž.š.

U metodi pozivanja i Poslaniku je re-čeno da bude širokogrudan, tolerantan i mudar: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravom putu! (En-Nahl, 125) Allah je doista i moj i vaš Gos-podar pa Njemu ibadet činite, to je Pravi put. (Ali-Imran, 51) To je poziv Allahovom putu s kojim Poslanik izvršava obavezu pre-ma Allahu, dž.š. Ne očekuje i ne traži kakvu nagradu od ljudi. Njegova nagrada je samo kod Allaha, dž.š. Ni Poslanik, ni niko drugi nije zadužen da nasilno ugoni ljude u vjeru. On prenosi i saopćava, a ljudi su prepušteni

svojoj volji da slobodno biraju i slijede šta hoće. Na kraju slijedi Allahova odredba: O ljudi, istina vam dolazi od Gospodara vašeg, i onaj ko se uputi Pravim putem – uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju štetu, a ja nisam vaš odvjetnik. (Junus, 108) Već je rečeno da ne koristi pozivati one koji ne vjeruju, što vidimo i iz narednih ajeta: Ti njih pozivaš na Pravi put ali oni koji u onaj svi-jet neće da vjeruju s Pravog puta, doista, skreću. (El-Mu›minun, 73-74) ...Šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravog puta ih odvratio, te oni ne umiju da nađu Pravi put. (En-Neml, 24)

Nakon Poslanika ostaje Allahova Knjiga kao Uputa i putokaz svakoj generaciji i sva-kom pojedincu od Allahovih robova. Među-tim, pozivanje na Pravi put ne prestaje. Vjer-nik, koji je Allahovom milošću upućen, iz zahvalnosti svome Gospodaru na tom naj-većem daru i blagodati, dužan je da i druge, u porodici, rodbini, komšiluku, na radnom mjestu pozove, opomene i dovama Allaha, dž.š., se obrati da ih On uputi. U Kur›anu je naveden primjer jednog vjernika iz naroda Musa, a.s.: I onda onaj vjernik reče: O na-rode moj, ugledajte se u mene, ja ću vam na Pravi put ukazati. (El-Mu›min, 38)

Poziv Fir›avna i drugih silnika, nepra-vednika i nevjernika je lažan poziv, poziv koji vodi u propast: A Fir›avn reče: Savjetujem vam samo ono što mislim, a na pravi put ću vas samo ja izvesti. (El-Mu›min, 29) Kako će uputiti onaj koji je zalutao. Oni ustvari odvraćaju od Allahovog puta i prika-zuju ga iskrivljenim. Oni su prokleti i upro-pašteni: Neka Allahovo prokletstvo ostane nad onima koji su se prema sebi ogrije-šili, koji su od Allahova puta odvraćali i

nastojali da ga iskrive, i koji u onaj svijet nisu vjerovali. (El-A›raf, 44-45) Kolike su deredže i nagrade onima koji pozivaju na Pravi put, a koliki grijeh navoditi na stranpu-ticu i odvraćati od Pravog puta pojašnjava naredni hadis Poslanika, s.a.v.s.: Ko poziva na Pravi put imat će nagradu koliko i svi oni koji su ga slijedili, a da im se pri tom neće umanjiti ni jedan dio njihove nagrade; a ko poziva na stranputicu, također će imati gri-jeha koliko i svi oni koji su griješili slijedeći ga, a da neće umanjiti ni najmanji dio njiho-vih grijeha.“ (Ebu Ja›la – sahih)

* * *

Svojim iskonskim znanjem Uzvišeni Allah unaprijed zna šta će ko odabrati u ži-votu od rođenja do preseljenja, šta će ko že-ljeti i kako će se opredijeliti. Po tom izboru, Allah svakom određuje sudbinu. Ono što je ko tražio i volio to će i imati. Zato niko nema pravo da žali na sudbinu i da krivi drugog za ono što je svojom voljom odabrao. U životu ima i padova i uspona, i dobra i iskušenja, ali najsigurnije hode i najbolje se osjećaju oni koji su na Pravom putu. Allah, dž.š., kaže: Da li je na ispravnijem putu onaj koji se idući spotiče ili onaj koji Pravim putem uspravno ide? (El-Mulk, 22) I oni koji su u stranputici i oni koji su na isprav-nom putu su u očekivanju rezultata svojih opredjeljenja, kao što je i Poslaniku rečeno: Svako očekuje, pa čekajte i vi, a sigurno ćete saznati ko su bili sljedbenici isprav-

nog puta i ko je bio upućen. (Taha, 135) U tom iščekivanju vjernici se svakodnevno dovama obraćaju svome Gospodaru da ih učvrsti i održi na Pravom putu, da na njemu ustraju, da im se srca ne pokolebaju i ne zastrane:

Gospodaru naš nemoj skre-nuti naša srca nakon što si nas uputio i daruj nam Svoju milost! Ti si doista obilni Darovalac! (Ali-Imran, 8) Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali! Amin! (El-Fatiha, 5-7)


Zabrana i sankcijeKrivično djelo zločina u islamu

ŠeRijatsko pRavo

Zločini se u islamskom pravu definiraju kao šerijatske zabrane od kojih je Allah odvratio ljude putem fiksnih ili diskrecioni kazni. Ili, to je čin ili uzdržavanje za koje se zakonodav-stvo eksplicitno odredilo da je zabranjen i da se sankcionira

Nadležni organi nemaju pravo iz-dati opći ili pojedinačni oprost osim ako se radi o diskrecionim prijestu-pima. Šerijat je, u skladu sa svojom teorijom zločina, postavio poseban sistem oprosta koji se ogleda u sljede-ćem:

a) oprost u zločinima za koje su propisane fiksne kazne – el-hududŠerijat nikome, ma ko bio, nije

podario pravo da oprosti kazne koje su propisane za zločine koji se kažnjavaju šerijatskim fiksnim kaznama. Dakle, to pravo nema ni predsjednik države, ni parlament, ni onaj nad kim je zločin počinjen, niti bilo ko drugi. U slučaju da takve zločine neko oprosti, taj oprost ne bi imao nikakve posljedice na primjenu takvih kazni. Sankcije u ovakvim zločinima su obaveznog i kolektivnog karaktera. Islamski pravnici ih nazivaju Allahovim pravima (hakullah). A sve što ima status Allaho-vih prava, zabranjeno ga je opraštati i poništavati.

b) oprost u zločinima za koje su propisane kazne odmazde i krvarineU deliktima za koje je Zakonodavac

propisao odmazdu i krvarinu - Šerijat je dao pravo onome nad kim je zločin izvršen ili njegovom staratelju, ali ne i nadležnim organima, na oprost od-mazde i krvarine ali ne i drugih kazni koje su pripisane za ovu vrstu delikata.

Npr. nadležni organi nemaju pravo da oproste kefaret sankciju. Isto tako treba istaći da njihov oprost odmazde i krvarine nimalo ne utječe na propi-sivanje diskrecione kazne, ako to želi vladar ili nadležni organ.

Osnova na kojoj počiva pravo oprosta odmazde i krvarine od onog nad kim je zločin počinjen je Kur’an i sunnet.

Uzvišeni je u Kur’anu rekao:O vjernici! Propisuje vam se od-

mazda za ubijene: slobodan – za slo-bodna, i rob – za roba, i žena za ženu. a onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikodušno postupe, a neka im on dobročinstvom uzvrati. To je olakšanje od Gospodara vašeg, i milost. A ko nasilje izvrši i poslije toga, njega bolna patnja čeka. (El-Be-kare, 178.)

Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome ko od odmazde odustane, biće mu to od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude prema onom što je Allah objavio pra-vi su nasilnici. (El-Maide, 45.)

c) oprost u diskrecionim deliktima (et-t’azir)Islamski pravnici su saglasni da

nadležni organi imaju potpuno pravo na oprost u ovoj vrsti delikata. Dakle, oni imaju pravo da oproste cijeli zločin i kaznu ili djelimično, kao i da oprosti one diskrecione zločine koje je Šerijat pobrojao, kao i one koje je on defini-rao. Ovdje nadležni imaju potpunu slobodu sve dok ne budu postupili oprečno pravnim tekstovima ili gene-ralnim načelima islama i duhu Šerijata. Isto tako, cilj od pripisivanja diskreci-

oni kazni mora biti realizacija općeg interesa i uklanjanje štete. Međutim, ovaj oprost ne smije prethoditi zločinu i kaznenim presudama, jer bi to znači-lo dozvoljavanje zabranjeni stvari. Isto tako se uvjetuje da ovaj oprost ne ide na ličnu štetu onoga kome je učinjena nepravda tj. zločin.

Vladar ima pravo da dozvoli dje-la koja je prethodno zabranio ako to bude zahtijevao opći interes. A što se tiče djela koja je Šerijat u startu zabra-nio, on ih apsolutno nema pravo do-zvoljavati zbog toga što mu je Šerijat u njima dozvolio samo da oprosti zločin ili kaznu. A onaj nad kim je počinjen neki od diskrecionih zločina ima pravo na oprost samo ako se tiče njegovih zagarantovanih ličnih prava. Oprost se može smatrati kao olakšavajuća okol-nost i stoga je sudiji moguće uzeti ga u razmatranje.

definicija zločinaZločini se u islamskom pravu defi-

niraju kao šerijatske zabrane od kojih je Allah odvratio ljude putem fiksnih ili diskrecioni kazni. Ili, to je čin ili uzdrža-vanje za koje se zakonodavstvo ekspli-citno odredilo da je zabranjen i da se sankcionira...

Pod zabranama el-mahzurat misli se na činjenje zabranjenog djela ili zanemarivanje naređenog. Te zabrane su opisane kao šerijatske zbog toga što se na taj način htjelo reći da svaki zločin da bi bio zločin mora biti zabra-njen od Šerijata. I upravo je u tome primjena pravnog pravila u kom se kaže da nema zločina a niti kazne bez šerijatskog teksta.

Iz definicije zločina jasno se vidi da se neki čin ili ustezanje ne smatraju zločinom ako za njih nisu propisane sankcije. Dakle, ako za bilo koje djelo, aktivno ili pasivno, ne budu propisane sankcije ne smatra se zločinom pa ma koji status imao na ljestvici šerijatskih

Piše: Dr. Sulejman TOPOLJAK


normi i propisa.

vrste zločinaSvi zločini su identični po tome da

su zabranjeni i kažnjiva djela. Među-tim, ako se posmatraju s drugih aspe-kata, primijetiće se da zločina ima ra-zličitih vrsta. Dakle, zločine je moguće podijeliti na različite vrste sukladno različitosti aspekata s kojih se posma-traju.a. S obzirom na opasnost zločina u

odnosu na osnovne temelje druš-tva, zločin se dijeli na: zločine koji se sankcioniraju fiksnim šerijat-skim kaznama, na zločine koji se sankcioniraju odmazdom i zločine koji se sankcioniraju diskrecionom kaznom.

b. S obzirom na namjeru zločinca, zločini se dijele na: namjerne i ne-namjerne.

c. S obzirom na vrijeme njihova otkri-vanja, zločini se dijele na: zatečene i nezatečene.

d. S obzirom na način njihova izvrše-nja, zločini se dijele na:1. aktivne i pasivne2. proste i uobičajene3. vremenski ograničene i neo-

graničene.e. S obzirom na njihovu specifičnu

prirodu, zločini se dijele na:1. zločine protiv društva i zajedni-

ce i zločine protiv pojedinaca2. političke i obične zločine.Sve ove podjele zločina donesene

su radi lakšeg njegova promatranja i proučavanja s obzirom na različite propise koji nominiraju svaku od ovih podjela, kao i zbog postojećih različi-tosti između navedenih podjela. Mi se nećemo u ovoj studiji osvrtati detalj-no na svaku od njih zbog konciznosti i njene sažetosti.

elementi zločina (Erkanul-džerime)Kod definicije zločina rekli smo da

su zločini šerijatske zabrane koje šeri-jat štiti putem šerijatski fiksnih kazni – el-hudud ili diskrecioni kazni – et-t’azir.

Međutim, pošto su naredbe i za-brane šerijatska zaduženja, upućuju se samo onima koji su pametni i koji ih razumiju.

Na osnovu toga, primijetićemo kako je nužno da se nađu tri opća ele-menta u nekom djelu da bi se moglo smatrati zločinom. A to su:

1. Postojanje pravnog teksta koji za-branjuje zločin i propisuje kaznu za njega. I ovaj element se zove še-rijatski ili zakonski element zločina.

2. Činjenje djela koje konstruira zločin svejedno bio to čin ili apstinacija. I ovaj element se naziva materijal-nim elementom zločina.

3. Da zločinac bude šerijatski zadu-žen ili odgovoran za zločin. I ovaj element se zove moralni element zločina.Ispunjenje ova osnovna tri elemen-

ta zločina niukom slučaju ne oslobađa obaveze ispunjenja i posebnih eleme-nata svakog zločina zasebno kako bi se njegov počinitelj mogao sankcioni-rati. I ovi posebni elementi se razlikuju po broju i vrsti od zločina do zločina.

Šerijatski – zakonski element zločinaIslamsko pravo za smatranje ne-

kog čina zločinom uvjetuje postoja-nje pravnog teksta koji ga zabranjuje i kažnjava njegova počinioca. Iz toga opet proizilazi sljedeće:a) da taj tekst bude aktivan - primje-

njiv u vremenu činjenja zločina,b) da taj tekst bude primjenljiv nad

mjestom na kom se počinilo ne-djelo,

c) da taj tekst bude primjenljiv nad osobom koja je počinila nedjelo.

Isto tako da bi ovaj element ispunio svoje temelje, obavezno je da:

d) da ne postoji nikakav uzrok oprav-danja ili dozvole tog djela.S obzirom na to da krivični pravni

tekstovi imaju posebnu prirodu i opa-sne posljedice na postojanje i zdravlje čovjeka, islamski pravnici su se sagla-sili da uvaže samo tri izvora za krivič-ne pravne tekstove: Kur’an, Sunnet i konsenzus, dok oko analogije nemaju jedinstven stav.

a) Šta znači da pravni tekst bude aktivan, primjenjiv u vremenu u kom se počinio zločin?

Ovdje se nalaže provjera samog teksta sa strane derogacije, tj. da ne bude derogiran nekim drugim tek-stom. Derogacija je potpuno ili relativ-no poništenje šerijatskog propisa dru-gim šerijatskim dokazom koji je jasan ili implicitan radi interesa koji to nala-že. Šerijatska derogacija je okončana upotpunjenjem Šerijata - sa smrću Poslanika, s.a.v.s., i prekidom Objave. I pored toga, nadležni organi imaju pra-vo da naprave reviziju u diskrecionim zločinima – da povećaju ili smanje ka-zne u skladu s općim interesom.

Isto tako, primjenjivost pravnog teksta zahtijeva da bude aktivan tek nakon što se objelodani i nakon što se ljudi upoznaju s njim. Stoga islam ne priznaje retroaktivnu primjenu krivič-no-pravnih tekstova.

b) Šta se podrazumijeva pod tim da tekst bude primjenjiv nad mje-stom na kim je počinjen zločin?

Islamsko pravo je internacional-no pravo, ali ga je realnost učinila da bude primjenjivo samo nad zemljama u kojima je islamska vlast. Dakle, nje-


gova praktična primjena je postala lo-kalnog karaktera.

Islamski pravnici su podijelili svijet na dva dijela: Prvi dio – darul-islam - kuća islama koji obuhvata sve islamske zemlje i drugi dio- darul-har-bi- kuća rata koji obuhvata sve ostale zemlje.

Islamsko pravo se primjenjuje u prvom a ne u drugom dijelu svijeta zbog nemogućnosti njegove primje-ne u drugom dijelu. Dakle, opće na-čelo u Šerijatu je da se on primjenjuje samo nad zločinima koji se počineu islamskoj državi, bez obzira na to ko ih počini, kao i nad onim ko ih poči-ni u neislamskoj državi a državljanin je islamske države. Detalje ove teme treba pogledati u literaturi koja tretira ovu tematiku.

c) Šta se podrazumijeva pod tim da krivično-pravni tekst bude pri-mjenjiv nad onim koji počini zločin?

Rekli smo da je jedno od općih na-čela Šerijata da se on primjenjuje nad svakim u islamskoj državi bez ikakvih izuzetaka. Dakle, od njegovih propisa ne može biti izuzet niko ma kakav po-ložaj obavljao, ma koliko novca imao, ma kakav ugled uživao ili titulu nosio.

d. da ne postoji nikakav razlog opravdanja ili dozvole tog čina

Postojanje bilo kojeg razloga za opravdanje ili dozvolu zabranjenog čina anulira i poništava aktivnost tek-sta po pitanju zabrane i kazne i otkla-nja od tog djela svojstvo nelegalnosti. Na taj način poništava šerijatski ele-ment zločina i čini djelo dozvoljenim kao da i nije bilo zabranjeno i kažnjivo.

U razloge opravdanja i dozvole spadaju:

1. samoodbrana,2. preodgoj,3. liječenje,4. sportske igre,5. izopćenost osoba i6. prava i dužnosti vladara.

1. samoodbrana (ed-difau’š-šer’i)Samoodbrana je jedan od razloga

opravdanja ili dozvole. Samoodbrana u normalnim uvjetima čini zabranjena djela dozvoljenim kada se počine u sa-moodbrani. U Šerijatu postoje dvije vr-ste samoodbrane: a. lična (ed-def’us-sa-il) i b. kolektivna samoodbrana (el-emru

bil-m’arufi ven-nehju ‘anil-munker).a. lična samoodbrana (ed-def’us-sail)Lična samoodbrana je u Šerijatu

ljudsko pravo za zaštitu ličnog inte-griteta ili nekog drugog, kao i za zašti-tu svoje imovine i ostalog od svakog nelegalnog napada putem odgovara-juće snage kojom se taj napad može odbiti.

Ova pravo je propisano Kur’anom i Sunnetom.

Uzvišeni Allah je rekao:Onima koji vas napadnu uzvra-

tite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone (El-Bekare, 194.)

A Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Ko od nekog htjedne oteti imovinu pa mu se suprotstavi i pogine, smatraće se šehidom.

Šerijat kako god priznaje samoodbranu radi zaštite od napada na život, čast ili imovinu napadnutog, isto tako priznaje i zaštitu tuđeg života, časti, imovine, itd. U tom smislu Poslanik, a.s., je rekao: Pomozi svom bratu nasilniku ili onom kome se nasilje čini. Pomoć onom kome se nepravda čini je ustvari pomoć drugom u njego-voj samoodbrani. A pomoć bratu na-silniku je odvratiti ga od nasilja kako je to rekao Poslanik, a.s.

S obzirom na to da dozvoljavanje zabranjenih djela koja se čine za vri-jeme samoodbrane ima opasne po-sljedice i da se takva situacija ne bi zloupotrijebila za činjenje zabranjenih stvari, islamski pravnici su izveli ne-koliko uvjeta koji se moraju ispuniti kod samoodbrane da bi napadnuti u samoodbrani mogao iskoristiti privi-legije koje mu Šerijat propisuje u tom stanju.

uvjeti za ličnu samoodbranuZa ličnu samoodbranu su četiri

uvjeta:1. Da postoji napad ili neprijatelj-

stvo. U slučaju da ne postoji napad, nije dozvoljeno uklanjati ga ili brani-ti se kao npr. kada se radi o upotrebi prava ili izvršenju obaveze – vadžiba poput prava oca na preodgoj svog djeteta, prava učitelja na preodgoj svog učenika, obaveze dželata da iz-vrši smrtnu kaznu ili neki drugi propis. Napad se uvažava samo ako se dese na samu ličnost napadnutog, njegovu čast ili imovinu kao i na nekog drugog,

njegovu čast ili imovinu. A može se tretirati i na samog napadača ili njego-vu imovinu kao npr. ko pokuša izvršiti samoubistvo, ili odsjeći sebi neki ek-stremitet ili uništiti svoju imovinu.

Ne uvjetuje se pri samoodbrani da se napad uistinu i desi. Napadnuti ne mora čekati da ga napadač napadne, nego on ima pravo da ga prije toga spriječi od napada ukoliko njegov sta-nje ukazuje da će ga napasti.

2. Da napad bude trenutačan jer nema samoodbrane bez stvarnog napada - praktičnog ili verbalnog. Da-kle, postojanje napada stvara stanje samoodbrane, što znači da odgođeni napad ne dozvoljava samoodbranu kao ni sama njegova prijetnja.

3. Da se napad ne može odbiti na drugi način do samoodbranom. Dakle, uvjetuje se kod legalne samoodbrane da ne postoji drugo sredstvo putem kojeg je moguće odbiti napadača osim samoodbrane. Ukoliko postoji, obaveza ga je primijeniti. Npr. ako je moguće odbiti napadača povikom i traženjem pomoći, napadnutom u tom slučaju nije dozvoljeno da ga udara, ranjava ili ubija. U slučaju da to učini, njegovo djelo će se smatrati zločinom. Postoje dileme kod islam-skih pravnika po pitanju bježanja kao sredstva za odbijanje napada. Neki su napravili razliku oko toga da li se bje-žanje smatra sramotom ili ne smatra. U situaciji kada se bježanje smatra ruž-nim djelom, tada ga nije vadžib primi-jeniti, a kada se ne smatra - onda jest.

4. Da se napad odbije odgovara-jućom snagom. Kod samoodbrane se uvjetuje da bude na dovoljnom stepen snage kako bi se napad mo-gao odbiti. U slučaju da se pri tome upotrijebi veća snaga, onda bi to bila agresija a ne samoodbrana. Napadač je uvijek ograničen s tim da napad odbija najblažim sredstvom s kojim se može odbiti. Npr. ako bi se neki napad mogao odbiti prijetnjom, ne bi bilo dozvoljeno u tome slučaju pribjeći udaranju, a ako bi se mogao spriječiti udaranjem, onda ne bi bilo dozvolje-no pribjeći ubijanju, itd.

Stoga, ako bi napadnuti upotri-jebio veću snagu od one koju nalaže nužda pri odbijanju napada, bio bi od-govoran za svoje djelo jer bi se sma-tralo da je u tom slučaju prekoračio granice šerijatske samoodbrane.


Najveća hemijska laboratorijaJetra u kontekstu 4. ajeta sure el-Beled

islam i nauka

U svom življenju čovjek je involviran u razne nevolje i probleme. On pati, boluje, poga-đa ga stres, problemi mu se nameću, prisiljen je tragati za rješenjima. Čini se da nema trenutka kada on vodi bezbrižan život u zadovoljstvu, slobodan od bola, tuge i brige. U stvarnosti, kreaciona struktura čovjeka je takva da on jednostavno ne može naći spas od svih tih nedaća. Preostaje mu jedino da se trudi da ih nadvlada ili da ih prihvati, od-nosno da se preda

Uistinu, stvorili smo čovjeka (da) bude u trpnji. [Kur’an, 90:4]

Samim stvaranjem čovjek je, kako kaže citirani ajet, stavljen u poziciju da je stalno u nekoj potrebi i stisci. Da bi preživio i opstao, on mora biti u inte-rakciji s okolinom, s ljudima, prirodom i životinjama. Pod stalnim je presin-gom, a on se, ukoliko ga ne zna sa-vladati, uveliko odražava na njegovo zdravlje.

U tefsiru El-Dželalejn, u vezi s tu- mačenjem gornjeg ajeta, stoji slijede-će: “Mi smo doista stvorili čovjeka u muci, (stanju) napora i teškoća, boreći se s nevoljama ovog i budućeg svije-ta.”

U Ibn-Kesirovom tefsiru (kod nas preveden) stoji: “Mi čovjeka stvaramo da se trudi, tj. da se hvata ukoštac s teškoćama”, uz dodatno objašnje-nje “da po drugom shvatanju znači “uspravnim”, jer riječ “kebed” znači uspravnost, tako da ove riječi znače: Mi smo čovjeka stvorili tako da hodi uspravno.”

Prema rječnicima Kur’ana, rječnici-ma arapskog jezika, posebno Lexicon Lanea, infinitiv kebede znači osjetiti bol u jetri, pogoditi u jetru, teško po-goditi, snaći, naići na teškoću, suočiti se s nevoljom.

Kebed je, pak, glagolska imenica i ona znači trpnju, nevolju, podnošenje, suočavanje, paćenje, jetru, unutraš-njost, centar, itd. Googleov prevodilac će na svim nama bliskim jezicima ke-bed prevesti kao jetra, no u tom slu-čaju prijevod neće odgovarati intenciji samog ajeta.

Što se tiče ruskih prijevoda Kur’ana, nalazimo da je kebed kao teškoću preveo Kuliev, Kračkovski, Osmanov i Porohova, dok je Sablikov preveo kao

“lahkomislen.” Kod prijevoda Kur’ana na engleski, od 21 testiranog prijevo-da nalazimo da su tri prevodioca ke-bed pretvorila u infinitiv ili nesvršeni present i kazali da je čovjek stvoren da se muči i bori (trudi).

Provedenom egzegezom ajeta 90:4 jasno se ukazuje povezanost je-tre sa svim mogućim udarima koje nam život donosi. Prvi organ preko kojeg će se svi naši problemi reflekti-rati jeste upravo jetra. Ona je iznimno osjetljiva i od njenog stanja zavisi naše zdravlje. Poslije mozga, jetra je glavni organ našega tijela.

važnost i funkcija jetreJetra je najveća hemijska fabrika

ili laboratorija koja se da zamisliti. Za života čovjeka u jetri se svakog trenut-ka odigrava veliki broj hemijskih, bolje rečeno biohemijskih reakcija. Svaki zastoj, svaki poremećaj u funkciji jetre odražava se na rad ostalih organa ili či-tavog organizma općenito. Zbog toga s jetrom treba postupati razumno. Ne treba je često dovoditi u iskušenje, jer jetra nije programirana za iskušenja. Voditi umjeren život u svemu, najbolji je preduvjet za dobro stanje organiz-ma, a jetre posebno.

Jetra radi potpuno automatski, a taj automatizam zavisi od rada cijelog organizma. Automatizam jetre zavisi od mnogih faktora: ponude u hrani, potražnje na periferiji, vitamina, hor-mona, živčanog sistema, itd.

Najraniji vidljivi znak oboljenja jetre, odnosno da s jetrom nešto nije uredu je žutilo u prvom redu bionjača, vidljivih sluznica i kože, zatim povišeni krvni pritisak, također i sadržaj hole-sterola, sindrom hroničnog zamora: brzo zamaranje, često velika malaksa-lost i bezvoljnost, loša probava, celulit, ekcem, akne rosaceae, bubuljice, sin-

Piše: Mustafa MLIVO, dipl. ing.


drom iritabilnog kolona, depresija ili razdražljivost, tamne (jetrene) pjege po koži, slabljenje pankreasa, svrab po koži i bolovi u zglobovima, mučnina, bol može da se javi u predjelu jetre, povišena tjelesna temperatura, mo-kraća najčešće postaje tamnija, san je redovito loš, često nemiran, naročito pred jutro, što se može povećati i sa-oštećenjem jetre.

emocionalni stresKada je riječ o stresu, nesumnjivo

šteti funkciji jetre. Stres se definira kao tjelesni osjećaj koji je reakcija na sva-kodnevne tenzije i pritiske. Promjena u načinu života, bolesti, zadobijanje povreda, a i karijera, česti su uzroci stresa. Osjećaji poput nestrpljivosti, nemira, straha ili ljutnje, izazivaju stres, a njegova pojava direktno djeluje na živčane impulse i mišićnu napetost. Kao odgovor tijela i uma na pritisak koji remeti normalnu ravnotežu, stres se događa kad ljudi nisu u mogućno-sti upravljati reakcijama na doživlja-je. Kada se reakcija doživi kao otpor, tenzija, napetost ili frustracija, dolazi do poremećaja ravnoteže kod osobe, što postaje izvor mnogih zdravstvenih problema.

Mnogo osoba ne zna kako je za dobrobit jetre potrebno osloboditi je stresa. Svi živimo pod nekim stepe-nom stresa, ali ga različito podnosimo.

Stresan načina života može izmije-niti prirodnu floru (bakterijsku popula-ciju) žuči, uzrokujući formiranje žučnih kamenaca u jetri. Jedan od vodećih faktora koji uzrokuju stres je neima-nje dovoljno vremena za sebe. Ako ne date sebi dovoljno vremena za stvari koje morate ili želite učiniti, osjetićete pritisak. Kontinuirani pritisak uzrokuje frustracije, a frustracija se eventualno pretvara u ljutnju.

Ovaj učinak zakrčenja, kao rezul-tat odgovora na stres, daje povoda za veliki nemir na staničnoj razini i osjeća se kao emocionalni nemir. Istraživanja pokazuju da je hronični stres ili, bolje rečeno, nemogućnost da se čovjek nosi sa stresom, odgovoran za 85% do 95% svih bolesti. One se obično nazivaju psihosomatskim bolestima. Stresom izazvane opstrukcije ne samo da zahtijevaju duboko fizičko čišćenje, kao što je čišćenje jetre, žučne kese, debelog crijeva, bubrega, već također zahtijevaju radnje koje potiču na re-laksaciju. Tokom relaksacije, tijelo, um i emocije prebacuju se na režim rada

koji podržava i unapređuje sve funk-cije tijela. Stisnute krvne žile ponov-no se otvaraju, probavni sokovi teku, hormoni su uravnoteženi, a otpad se eliminira lakše.

ljutnjaZdravlje jetre povezano je s ljut-

njom i agresijom. Situacije koje nas ubacuju u bijes na-gativno utiču na jetru. Koja emocija je povezana s kojim organom? Na to pitanje odgovara rečenica: “Ideš mi na jetru.“ Ona precizno opisuje šta se događa kad se ljutimo - ljutnja gene-rira svojevrsnu smetnju u našem ener-getskom sistemu, i to baš na području jetre. U tom trenutku jetra ne prima dobro energiju pa se ranija upotrije-bljena energija u njoj blokira i zadr-žava. Kao da smo udahnuli svjež zrak i nismo ga izdahnuli. Dakle, bez obzira na to koliko svjež bio, moramo ga is-pustiti. Znači li to da ljutnju trebamo ignorisati? Ne, jer emocije ne možemo jednostavno izbrisati. One se javljaju kao rezultat našeg života.

Ako, umjesto da se ljutimo ili poti-skujemo ljutnju, izaberemo razumije-vanje i poduzimanje neke akcije, kao rezultat te akcije negativna energija će isteći iz tijela i ono će opet doći u harmonično stanje. Dakle, nećemo morati ući u reakciju ljutnje na nešto, jer ona neće ni nastati. Jasno, ljudi koji potiskuju srdžbu (i drže je pritajenu) lahko mogu potaknuti teške bolesti poput bolesti jetre ili tumore. Tumore, bauk i tabu temu današnjeg čovjeka, lakše ćemo suzbiti kada shvatimo važ-nost i uticaj emocija na naš energetski sistem. Iscrpljeni ljudi i oni koji imaju

stalnu potrebu za spavanjem također imaju problema s energijom jetre.

Ljutnja je pokazatelj teškog stre-sa, što ima jak učinak na tijelo, a to se može mjeriti količinom adrenalina izlučenog u krv iz nadbubrežnih žlijez-da. Pod teškim stresom ili uzbuđenjem hormoni ubrzavaju rad, povisuju krvni pritisak, sužavaju krvne žile žlijezda s unutrašnjim lučenjem u probavnom sistemu. Osim toga, oni ograničavaju protok probavnih sokova, uključujući i želučane kiseline i žuč, odlažu peri-staltičke pokrete i apsorpciju hrane, inhibiraju izlučivanje urina i fekalija. Kada se hrana više ne probavlja pra-vilno i značajne količine otpada ne bi-vaju izbačene van tijela, svaki dio tijela to će osjetiti, uključujući jetru i žučni mjehur.

Česta tuga ili prevelika ushićenost dovode do disbalansa rada meridi-jana srca. Osobe koje je lahko dirnuti možda izgledaju nježno i poželjno, ali taj disbalans ni po čemu nije lakši od disbalansa jetre. Iako je plač druš-tveno prihvatljivije ponašanje od bi-jesa, oba su u gotovo jednakoj mjeri štetna za tijelo. Osobe kojima takvo ponašanje pređe u naviku riskira-ju bolesti srca, osrčja, želuca i grla.

Balans i disbalansJedna od najznačajnijih funkcija je-

tre jeste obezbjeđivanje nesmetanog protoka energije kroz naše tijelo, ali i protoka misli. Ako je jetra u harmoniji, ne bi trebalo da ima stresa i pritiska. Ljudi sa “zdravom“ jetrom su smireni, vrlo lahko donose ispravne odluke i dobri su kao lideri u društvu.

Najčešći simptomi disbalansa je-


tre su menstruacioni problemi, umor, napetost, ukočenost tijela, bol ispod rebarnog luka, alergije, ”knedle u grlu“ (bez evidentne fizičke opstrukcije), bi-jes, ljutnja, promjenljivo raspoloženje …

Neki od prvih znakova disharmo-nije jetre povezani su s ljutnjom, bije-som, ohološću, ozlojeđenošću, tvrdo-glavošću, nasiljem... Ako te emocije nisu iskazane, onda one mogu dovesti do depresije ili čestih promjena ras-položenja, npr. kao kad osoba ‘naglo plane.’

Također postoji čitav niz fizičkih simptoma koji mogu ukazati na dis-harmoniju jetre. Simptomi mogu biti površinski i blaži, ali i dublji i ozbiljniji.

Ako je krv jetre deficijentna, znakovi mogu biti vrtoglavica, suhe oči, noćno sljepilo, zujanje u ušima, suhi i lomljivi nokti, noćno znojenje, utrnulost tijela, neredovni menstruacioni ciklusi…

Sve što je rečeno može nam po-moći da, osluškujući svoje tijelo, pre-poznate znakove svoje jetre. Možete pretpostaviti šta i sami treba da učini-te kako biste doprinijeli popravljanju svoga stanja.

Fizičko čišćenje jetre? da!Ako ste imali bilo kakvih stresnih

razdoblja u vašem životu ili trenutno imajte poteškoća u smirivanju ili opu-štanju, imat ćete veliku korist ako ura-dite seriju čišćenja jetre.

Ako imate kamence u jetri (što je gotovo izvjesno!), to će samo po sebi biti glavni uzrok stalnog stresa u tijelu. Ukoliko je to slučaj, vaša jetra će cijeni-ti svaki vaš napor za otklanjanje stre-sa, te dovođenje vašeg tijela i uma u ravnotežu. Kada eliminirate kamence postat ćete prirodno mirni i opušteni. Također ćete otkriti, da kad jednom vaša jetra bude čista, da postajete da-leko manje ljuti ili uzrujani u raznim situacijama, bez obzira na okolnosti. Kamence iz jetre i žučne kese svako može izbaciti jednim bezbolnim po-stupkom za koji se komotno može reći da je to “operacija bez noža.”

Ovaj metod čišćenja je testiran, bezopasan, i ukoliko se radi po defini-sanim “tajmingu” obavezno uspješan. Zbog toga je čišćenje jetre najbolja stvar “ikada” koju možete uraditi za vlastito zdravlje.

Sam Kurán nas ajetima 3:134, 2:45, 3:159 poučava i savjetuje kako

uspostaviti vlastitu ravnotežu uma i tijela, te opću ravnotežu u interakciji sa okolinom.

Reference:

1.http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1440-1746.2006.04110.x/full, Does stress exacerbate liver diseases?, Yoichi Chida, et al, Retrieved January 30, 2011, Journal of Gastro-enterology and Hepatology, January 2006. 2.http://www.everydayhealth.com/anxiety-pictu-res/scary-symptoms-of-stress-0118.aspx?xid=nl_EverydayHealthHealthyAging_20110126, Stre-ss Takes a Toll on Your Body and Mind, Kristen Stewart, Retrieved January 30, 2011, Everyday Health, Inc., 2011.

3.http://www.heartmathstore.com/category/aboutstress, About Stress and the Health Effects of Stress, Retrieved January 30, 2011, HeartMath LLC, 2011.

4 .http://www.hcvadvocate.org/hepatit is/factsheets_pdf/stress_liver_09.pdf, The Liver: Stre-ss and the Liver, Alan Franciscus, Retrieved Janu-ary 30, 2011, Hepatitis C Support Project, 2011.

5. B.Vrhovac i sur.: ‘’Interna medicina’’, Zagreb: Na-klada Ljevak, 2003.

6. National Institute on Alcohol Abuse and Alco-holism. Alcohol Alert No. 19: Alcohol and the Liver. PH 329. Rockville, MD: the Institute, 1993. 7. Aleksandra Vasiljeva: «Bolesti jetre», Cipetić d.o.o., 2001.

8. Mustafa Mlivo: Kurán, prijevod Kurána, komen-tar, index: MIZ Bugojno, 2004.

9. Dr. Enes Hasanagić: Ljekovito bilje i jetra.


„Stvoreni da učimo“Razvoj sekti u islamu

akaid

Ljudi generalno trebaju biti slobodni da misle, istražuju i izražavaju se, jer samo na takav način oni se samoostvaruju kao ljudi, i samo onda kada je omogućeno da se bude čovjek u punom smislu te riječi može se formirati društvo primjereno ljudskoj vrsti u pogledu njezine konačne svrhe i smisla. Prema Gulenu u Statui naših duša imamo osam karak-ternih crta koje još naziva „ljudima ideala“. Te crte su: savršena vjera, ljubav, naučno razmišljanje u prizmi islama, samoocjenjivanje i kritički pogled na svijet i perspektive, slobodno razmišljanje i poštovanje slobode misli, društvena savjest i davanje prednosti konsultativnom donošenju odluka, matematičko razmišljanje i osjećaj za umjetnost

Detaljna diskusija o bitnim načelima islama dovela je muslimanske učenjake u 2. i od 3. do 7. te u 9. stoljeću do filo-zofskog rezoniranja o prirodi i atributima Boga, te Njegovu odnosu prema čovjeku i univerzumu. Kao rezultat, nastala je nova znanost muslimanske skolastike nazvana ‘ilmu-l-kelam... Njihov pokret počeo je prihvatanjem racionalnog stava u odnosu na neka teološka pitanja, ali kada su po-stigli veliku moć, zauzeli su agresivni stav prema oponentima.

Ortodoksni muslimani suprotstavljali su se mu’tazilitskom pokretu od samog početka i pokušali da odbace njihove doktrine tradicionalnim metodom. Dio ortodoksa pribjegavao je i nasilnim me-todama.

Oprečne ideje i suprotna stanovišta kreirali su haos i konfuziju u mišljenju i uzdrmali temelj starih ideja i tradicional-nih muslimanskih vjerovanja. Duboko se osjećala potreba rješenja krize, te prihva-tanje srednjeg puta i tolerantnog stava. Al-Aš’ari, Al-Maturidi i At-Tahavi trudili su se da usklade oprečne ideje i postave te-ološke probleme vremena, prihvatajući si-stem koji bi zadovoljio razum i prilagodio ga općim načelima Kur’ana i Sunneta. Oni su duboko i trajno utjecali na potonji razvi-tak muslimanske filozofije i teologije i bili su smatrani očevima triju škola mišljenja. (Sharif., 1988., str. 275)

Razlika između stava al-Maturidija i al-Aš’arija može biti predočena slijedećim:

Ako se Al-Aš’arijev pokušaj tokom posljednjeg perioda sastojao u tome da zauzme srednji put između racionalizma i tradicionalizma, al-Maturidi je odabrao sredinu između aš’arizma i mu’tazilizma... Kako su obrazovani muslimani danas pod snažnim utjecajem Al-Maturidijeva siste-

ma, može se lahko pokazati činjenicom da je An-Nasafijev ‘Aqaid, koji daje suštinu Maturidijevom Kitabut-Tevhidu, smatran autoritetom i propisan kao teološki priruč-nik u mnogim obrazovnim institucijama islamskog svijeta.

Komparativna studija argumenata kod Maturidija, kao i učenjaka eš’aritskoga pravca, poput Al-Džuvejnija i Al-Bagda-dija, da bi dokazali ne-vječnost svijeta, egzistenciju Boga, Njegovo jedinstvo i atribute, vrijednost ljudskog razuma, nužnost Božanske objave i poslanstva Muhammedova, pokazat će koliko je značajan bio njegov utjecaj na kasnije or-todoksne dijalektičare i koji je dao trajan doprinos razvoju ortodoksnog kelama. Šejh Muhammed ‘Abduhu, u nastojanju da rekonstruira islamsku teologiju, čvrsto je slijedio al-Maturidija, što je očito iz djela Risala at-Tavhid, kao i iz bilješki o knjizi Šerh aqaid al-adudijja. (Ibid., str. 275-289)

TAHAVIZAMAt-Tahavi, kao i Al-Maturidi, bio je u

jurisprudenciji i teologiji sljedbenik imama Abu-Hanife. Napisao je raspravu iz akide

pod nazivom Tahavijska akida... Značaj njegova vjerovanja leži u činjenici da ono osnažuje stanovišta imama Abu-Hanife... Njegov jedini cilj bio je da dâ sažetak sta-novišta imama i da indirektno pokaže da su bila u skladu s tradicionalnim pogledi-ma ortodoksne škole. Al-Maturidi bio je izraziti dijalektičar i glavni napor bio mu je usmjeren da izvede filozofsku osnovu sa stanovišta vođe i da potkrijepi ta stano-višta skolastičkim zaključivanjem i da ih tako približi stanovištima racionalista.

At-Tahavi nije davao prednost racio-nalnoj diskusiji ili spekulativnom mišlje-nju o člancima vjerovanja; preferirao je da vjeruje u njih i da ih prihvati bez pita-nja... Njegov sistem može se nazvati do-gmatskim, a sistem maturidija kritičkim... Iako obojica pripadaju istoj školi i vjerno podržavaju doktrine svoga učitelja, jedan od drugog razlikuju se temperamentom, stavovima i smjerovima misli.

Imam Abu-Hanifa usmjerio je pokret protiv haridžija, kaderija, mu’tezila, ši’ija, džebrija, ekstremnih murdžija i hašvijja...Bio je prvi teolog među fekihima koji je prihvatio principe i metod rezoniranja i pri-mijenio ih na kritička istraživanja članaka vjere i propisa Šerijata.

Taj racionalni duh i filozofijski pristup, potpunije je došao do izražaja kod Al-Ma-turidija, nego kod At-Tahavija. (Ibid., str. 262 i 263)

Tahavizam ne znači novu školu mi-šljenja u islamskoj teologiji. To je druga verzija teološkog sistema imama Abu-Hanife. Znameniti učenici imama Abu-Hanife i njegovi sljedbenici uglavnom su se angažirali u bliskom studiju problema praktičkog života i općenito su zauzimali funkcije sudija i pravnih savjetnika tokom vladavine Abbasida, pa i kasnije. Njihovo

Piše: Jasmin ĐANAN


vrijeme, energija i genij, bili su posvećeni pravnim studijama, a teološka spekulacija ostavljena je drugima. Tokom vladavine Al-Mamuna i njegovih nasljednika, hanafi sudije otvoreno su podržale mu’tazilitsko stanovište o nekim oprečnim pitanjima i sarađivali s upravljačima o potiskivanju stanovništva ekstremne ortodoksije.

At-Tahavijev doprinos leži u činjenici da je dosljedno prezentirao sumarna sta-novištva imama Abu-Hanife, prvog ute-meljivača teološke škole ahl-as-sunna-pregled na koji se on morao osloniti, osim docnijih djela, na druge pouzdane izvore koji su već priznati od velikog broja orto-doksa. (Ibid., str.273-274)

ZAHIRIZAMRastom abbasidskog hilafeta i preno-

som političke moći i religijskog vođstva u Irak, gdje je narod bio manje prijemčiv za Poslanikove izjave i gdje su aspekti života - poljoprivredni problemi, npr. bili raznovrsniji i kompliiraniji zbog miješanja sukcesivnih civilizacija od pra-davnih vremena, pojavila se nova škola mnijenja. Sljedbe-nici mnijenja nisu zanemarivali Predanje; oni su ga smatrali nužnom dopunom Predanja s dodacima izvedenim iz stari-jih kodova i preovlađavajućih običaja ili oblikovanih prizna-vanjem s obzirom na stvarnu situaciju u novim okolnostima.

Istovremeno, javlja se ezo-terički pokret među ši’itima, najopćenijeg naziva batinije. Formiranje sekte pripisuje se Maimunu, čije porijeklo nije dovoljno po-znato.

Batinizam je dobio ime po vjerovanju predaka da svaki zahir ima i batin, poseb-no u vezi s Objavom. Ovaj pokret prihva-tio je neke aspekte grčke filozofije, npr. emanacionizam, a sljedbenici su smatrani od sunnitskih autora hereticima i ljudima izvan područja vjerovanja.

Drugo/osmo stoljeće bilo je svjedo-kom teške atmosfere ezoterizma, prote-žući se na izvjesne osnove islama, poput Božije esencije, razumijevanja Kur’ana i stava prema halifatu. Postojao je trend podržavanja mnijenja kao valjana izvora jurisprudencije na istoj razini s Kur’anom i izjavama Vjerovjesnika.

Postojala je i mu’tezilitska škola, koja je razum smatrala odlučnijim faktorom

nego Objavu u svim pitanjima religije.Ovi pokreti izabrali su Irak kao glavno

bojno polje, pa se javlja i druga škola, su-protna spomenutima, ali ekstremna kao i one. Insistirala je na verbalnom razumi-jevanju Kur’ana i na izjavama Poslanika, a.s., kao jedinoj vodećoj liniji prema nji-hovim stvarnim značenjima zaodjenutim u riječi Boga i Njegova Poslanika. Školu je osnovao pravnik Davud b. ‘Ali. Dobila je naziv Doslovna škola, radi privrženosti sljedbenika doslovnom tekstu, a ne inter-pretaciji Objave. (Ibid., str. 290-291)

Izvjesno vrijeme zahirizam je pred-stavljao na Istoku pravnu školu, ali u muslimanskoj Španiji nikada nije prešao granice proganjane filozofije. Razlog je nekompromisni stav koji je zauzimao u pitanjima vjerovanja, bogoštovlja i pravnih transakcija, kao i zbog gruba jezika kojim je govorio o neistomišljenicima.

Zahiriti na istoku i hanbaliti uvijek su preferirali slijeđenje Dawuda b. ‘Alija, premda se od njega malo fiqha prenosi. Na andaluzijskom tlu zahirizam je imao podršku i bio prihvaćen tu i tamo od po-jedinaca. Ibn ‘Abd al-Barr, poznati tradici-onalist i biograf, dao je pokretu određenu podršku.

Al-Humaidi, slavni historičar i biograf deklarirao se kao zahirit. Kada je proga-njanje sljedbenika zahiritske škole dostiglo vrhunac u muslimanskoj Španiji, napustio je otadžbinu i otišao na Istok, nastanivši se u Bagdadu, gdje je umro 40 god. ka-snije. Unatoč proganjanjima, zahirizam je imao veliki broj sljedbenika u određenom periodu, kao što je bio slučaj s većinom ostalih pokreta.

Početkom VI/XII stoljeća zahirizam je

postao problem na muslimanskom Zapa-du, u Španiji i sjevernoj Africi. Mase su prisno podržavale zahiritske ideje, sam pravac bio je na udaru. Ibn-Tufejl, racio-nalistički mislilac, to pojašnjava riječima: Nekoliko prosvijećenih pojedinaca živjelo je usred mnoštva obična svijeta, koji nije htio niti je bio sposoban da razmišlja o sebi... (Ibid., str. 301-302)

IHWAN AS-SAFAIme Ihwan as-Safa dobila je grupa

libres penseurs, koji su njegovali nauku i filozofiju radi formiranja vrste etičko-duhovne zajednice u kojoj će elite hete-rogene muslimanske imperije moći naći utočište od borbe koja je bjesnila među vjerskim zajednicama, nacionalnim druš-tvima i muslimanskim sektama.

Ihwan as-Safa bili su tajna grupa, a re-grutirači su se ličnim i povjerljivim kontak-

tima. Izaslanicima je bio povjeren rad s mladima, dok su stariji čla-novi bili kruti i nesposobni za bilo kakvu akciju. Grupa je imala četiri razreda, u koje su članovi bili ras-poređeni prema starosti.

* od 15-30 godina// od 30-40 godina// od 40-50 godina// preko 50 godina

Ihwan as-Safa bili su musli-mani, ali su imali posebnu inter-pretaciju religije, osobito islama. Ši’itski ton koji je bio izrazito vidljiv u misionarskom radu te-atralan je; to im je pomagalo da se vješto poigravaju emocijama masa. Strogo povijesno, Ihwan as-Safa nisu pripadali nijednoj sekti. Oni su uz pomoć islama

i grčke filozofije težili da izvedu duhov-nu doktrinu koja bi imala mjesto među historijskim religijama; koja bi svakoga zadovoljila, a nikoga vrijeđala. Iz Raspra-va, da se zaključiti da nisu imali politički program; neki su članovi bili zaokupljeni političkom akcijom, kako bi preuzeli uzde vlasti u svoje ruke.

Ihwan as-Safa tvrdili su da je njihov jedini cilj da podrže vjeru i postignu sre-ću na drugome svijetu. U međuvreme-nu, pokušali su da steknu znanje i da se osposobe u teorijskim naukama. Željeli su da izgrade duhovni grad Utopiju, grad koji nije na zemlji, ni na moru, niti u zra-ku. Ihwan as-Safa ukazali su na dolazak Države pravednih, ali su pod tim mislili na „vrijeme kada će pripadnici njihove skupi-ne predstavljati većinu nacije“. (Ibid., str. 304-306)


Arapska riječ za religiju jeste din, tj. običaj ili pokornost priznatom vođi. Pod Zakonom podrazumijevaju ono što danas obuhvatamo pojmom religija: grupe i po-jedince; potiču od mudraca koji, ovisno o porijeklu, donose zakone podobne vlasti-tom narodu.

Na osnovu toga, Ihwan as-Safa izjav-ljuju da sve metafizičke teme u svetim knji-gama, poput Stvaranja, Adama, Satane, Drveta Znanja, Uskrsnuća, Sudnjeg Dana, Pakla i Raja treba shvatiti kao simbole i alegorije. Nisu bili zadovoljni ni s jednom postojećom religijom. Ipak, insistirali su na tome da svako izabere jednu. Imati krnju ili pogrešnu religiju bolje je nego biti nevjer-nikom, jer element istine postoji u svakoj religiji. Oni su islam shvatili kao religiju par excellence. To je najbolja i najsavrše-nija religija. S obzirom na to da je Kur’an posljednji u nizu takvih djela, učvrstio je u čovjeku ono što je slično njegovim sadr-žajima, a odbacio je sve što je suprotno odredbama. U Muhammedu, a.s., Bog je ujedinio elemente kraljevstva i poslanstva, tako sljedbenici mogu uživati svjetovnu i duhovnu slavu. (Ibid., str. 322-323)

ZAKLJUČAKU današnjem svijetu globalne poveza-

nosti moramo razviti sposobnost dijaloga i ostvariti povezanost s ljudima veoma različitim od nas. Dio tog projekta uključu-je pronalaženje ideja, vjerovanja, ciljeva, planiranja itd., u kojima možemo postići međusobnu rezonancu. Zato ne moramo biti isti, već samo trebamo pronaći dovolj-no međusobne sličnosti da se, sigurno u budućnosti, možemo držati za ruke kao saputnici u ovome životu, cijelim putem svjesni niza međusobnih različitosti.

Afirmirajući inherentnu vrijednost i di-gnitet čovječanstva, mi podrazumijevamo potvrdu uvjeta koji podržavaju i održavaju to čovječanstvo. Vrednovati čovječanstvo znači posvetiti se filozofskim, duhov-nim, socijalnim i političkim strukturama koje kultiviraju to čovječanstvo i dovode ga kroz njegov vlastiti rast i razvitak do najpotpunije aktualizacije u pojedincima i grupama. Jedan od tih uvjeta jeste slo-boda - sloboda u razmišljanju, učenju, izražavanju i življenju, kako kome odgo-vara. Filozofski, ideal slobode proteže se od antičkog svijeta preko filozofa koji su izazivali sebe i druge na sve načine i sjedili debatirajući o njima na trgu sa svakim ko bi ih želio slušati.

Neke od najvećih ideja klasičnog učenja dolaze od tih filozofa koji su, iako su ih ubijali i protjerivali zbog ideja, sebi dozvoljavali da misle i govore slobodno, odbijajući da okuju umove i glasove kada je to Država naređivala.

Ljudi generalno trebaju biti slobodni da misle, istražuju i izražavaju se, jer samo na takav način oni se samoostvaruju kao ljudi, i samo onda kada je omogućeno da se bude čovjek u punom smislu te riječi, može se formirati društvo primjereno ljud-skoj vrsti u pogledu njezine konačne svr-he i smisla. Prema Gulenu u Statui naših duša, imamo osam karakternih crta koje još naziva „ljudima ideala“. Te crte su: sa-vršena vjera, ljubav, naučno razmišljanje u prizmi islama, samoocjenjivanje i kritički pogled na svijet i perspektive, slobodno razmišljanje i poštovanje slobode misli, društvena savjest i davanje prednosti kon-sultativnom donošenju odluka, matema-tičko razmišljanje i osjećaj za umjetnost.

Kako reče Gulen: “...stvarni život jedi-

no je moguć kroz znanje; oni koji zanema-ruju učenje i poučavanje smatraju se „mr-tvima“, i pored biološkog postojanja. Mi smo stvoreni da učimo i da razmjenjujemo naučeno od drugih. Razvijanje strategija i kapaciteta za mirnu koegzistenciju usred radikalne različitosti i smanjivanja prirod-nih resursa, centralni je izazov naše ere. Mi moramo dati sve od sebe pred ovim izazovom, ili će sva naša ostala postignu-ća biti upropaštena; dobit ćemo svijet koji će biti razrušen mržnjom i nasiljem.

Možda između sebe pronađemo one, koji će kao ljudska bića pozvana od strane Vječnog u svim njegovim modalitetima, imati ćud kojom će nadići sebe pa kreirati svijet tolerancije, respekta i samilosti.

LITERATURA

* Almond, I., (2011.), Predstavljanja islama u zapad-njačkoj misli, Sarajevo, Centar za napredne studije

* Arnold, T. W., (1990.), Povijest islama- historijski tokovi misije, Sarajevo, El- Kalem

* Avadži, G. A., (2006.), Studija o Murdžijama, Sara-jevo, Mektebetu El Guraba

* Carroll, B. J., (2010.), Dijalog civilizacija, Sarajevo, El-Kalem

* El-Askelani, I. H., (1397. h.), El-Isabe, Mektebetul Kullijjat el-Ezherijje, 1. izdanje,

* El-Lalikai, E. K., b. El-H., (1416. h.), Šerh usul ‘iti-kad ehlis-sunneti vel-džema’ah, Rijad, Daru Tajjibe, treće izdanje

* El-Hejsemi, Nuruddin Ali b. Ebu Bekr: (1414.h.god./1994.), Medžme’u-z-zevaid ve menbe’u-l-fevaid, Bejrut, Darul-fikr

* El-Munedždžid, M. S., (bez god.), Šerijatski odgo-vori o islamskom vjerovanju, Zenica, Organizacija za afirmaciju islamskih znanosti

* Et-Taberani, Ebu-l-Kasim: (1415.h.god./1995.), El-mu’džemul-evsatu, Rijad, Mektebetul-me’arif

* El-Usejmin, M. b. S., (2010.), Islamsko buđenje, Sarajevo, www.minber.ba

* Ibrahim, M. Z., (2003.), Pripadnici kible, Sarajevo, Muhamed Mušinbegović

* Imam Ahmed b. Muhammed b. Hanbel: (1416.h.god./1995.), Musned, Kairo, Daru-l-hadis

* Imam Muslim, Ebu-l-Husejn b. El-Hadždžadž: (1999.h.god./1420.), Sahih, Kairo, Halfe El-Džami’u, El-Ezhar, komentar Muhjiddin Ebu Zekerijja Jahja b. Šeref En-Nevevi, I izdanje

* Kuduzović, S., (2009.), Fetve, Sarajevo, Autor i džem’at Hidžra

* Korkut, B., (1412.h.god./1991.), Kuran s prije-vodom, Sarajevo, Visoki saudijski komitet u Bosni i Hercegovini

* Lewis, B. i drugi, (1979.), Svijet islama, Beograd, Jugoslovenska revija i Vuk Karadžić

* Omerbašić, Š., (1996.), Povijest islama, Zagreb, Mešihat I Z u Hrvatskoj

* Rahman, F., (2005.), Islam, Sarajevo,Tugra

* Sharif, M. M., (1988.), Historija islamske filozofije, Zagreb, August Cesares, I tom.

* Spahić M., (1996.), Povijest islama, Sarajevo, El-Hidaja


Duhovni odgoj i tarikatski tesavuf

Emisija “Šerijat i život” katarske televizije Al-Jazeera, emitirana 1. aprila 2012.; gost Hasan eš-Šafi’i, profesor islamske filozofije na fakultetu Darul-ulum u Kairu

duHovni odgoj

Brisanje i liječenje neke od duhovnih bolesti iz vlastitog srca i bića mukotrpan je proces i ako ja, naprimjer, spoznam i pri-znam da sam ohol, saznanje da u Džennet neće ući niko ko u svom srcu ima oholosti makar koliko je trun će mi pomoći da dijagnosticiram svoje stanje i uvidim svoj istinski položaj. Ali, u procesu savladavanja oholosti kao nedostatka i njegovog ko-načnog izbacivanja iz srca potreban mi je živi uzor i vodič (šejh) koji stoji preda mnom i program koji ću redovno i kontinuirano slijediti (zikr). Stalni zikr ima cilj da naše misli i kompletan in-telekt ispuni mišlju i osjećajima o Nekome ko je apsolutno Uzvi-šen i Savršen za razliku od nas samih koji smo slabi i ovisni. Na taj način stalni zikr, stalna zaokupljenost Uzvišenim, mijenja funkcioniranje čovjekovog mozga i način razmišljanja što se, na kraju, manifestira i u samom ponašanju. Tako, zikrom se čisti vlastita unutrašnjost od nedostataka i raznih duhovnih bolesti

Dostizanje čistoće duše ili duhovni odgoj jedan je od primarnih ciljeva svih poslaničkih misija i samim tim jedna od osnovnih zada-ća našeg Poslanika, Muhammed, s.a.v.s.. U suri El-Bekare navodi se dova koju je Ibrahim, a.s., uputio Allahu Uzvišenom ističući potrebu ljudi za čistoćom (kako duhovnom tako i tje-lesnom) i postojanjem vodiča koji će ih tome voditi: Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazi-vati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar! (El-Bekare,129) Stoga je Muhammed, s.a.v.s., jednom prilikom za sebe kazao: „Ja sam odgovor na dovu svog oca Ibrahima!“

Iz ovog i drugih njemu sličnih ajeta da se zaključiti da pitanje duhovnog odgoja i dosti-zanja čistoće duše u sebi sadrži tri principa: naučni, praktični i treći princip koji je unutrašnji ili duhovni. Prvi princip se sadrži u dostavljanju, poučavanju i objašnjavanju šerijatskog zakona. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., nije samo do-stavljač šerijatskih propisa ljudima od Allaha Uzvišenog. On, s.a.v.s., istovremeno je odgo-voran i od Allaha Uzvišenog zadužen da u srca ljudi usadi ono s čime je poslan kako bi to ljudi što kvalitetnije prihvatili i živjeli po tome.

Drugi princip je praktični i nadovezuje se na ovaj prvi; Muhammed, s.a.v.s., dostavlja i

poučava ljude i ne zaustavlja se na tome nego zahtijeva društvenu primjenu naučenih pravila. To je istinski učitelj! Kao takav, on, s.a.v.s., istovremeno je sudija, muftija, komšija, muž, predsjednik države, vojskovođa ....

Što se tiče trećeg principa na kojem počiva zadaća duhovnog odgoja i čišćenja duše i srca, to je ono što Muhammeda, s.a.v.s., i njegove najsljednike (učenjake) čini jedinstvenim i po-sebnim. Posebno njegove, s.a.v.s., nasljedni-ke. Zašto? Čovjek može imati ogromno znanje iz područja Šerijata i to je svakako velika bla-godat i bogatstvo. Muhammed, s.a.v.s., kaže: „Poslanici iza sebe ne ostavljaju u nasljedstvo dinar i dirhem, nego ljudima u nasljedstvo ostavljaju znanje!“ Međutim, nije dovoljno samo stečeno znanje prenijeti i objašnjavati ljudima. Da bi se realizirao proces duhovnog odgoja i postigla čistoća srca i duše, nužno je pružiti primjer, obrazac i uzor ponašanja kako bi ljudi zaista prihvatili ono što govoriš i čemu podučavaš! Dva su temeljna pravila koja se moraju ispoštovati u procesu duhovnog odgoja ili dostizanja čistoće duše i srca; ta dva pravila su odgajatelj ili učitelj i program u odgovaraju-ćem okruženju (zikr)!

Nažalost, mnogi koji se na ovaj ili onaj na-čin bave islamskom misli ne pridaju potrebnu važnost principima duhovnog odgoja nego

smatraju kako je posjedovanje znanja i njego-vo objašnjavanje sasvim dovoljno u procesu formiranja kompletne islamske ličnosti. Šta to znači? To znači međusobno odvajanje ona tri principa (naučni, praktični i duhovni) odgoja koji zajedno čine jednu tijesno povezanu cje-linu!

Objava i znanje sadržano u njoj ljudima su došli kako bi se prakticirali u svakodnevnom životu. Znanje bez praktične primjene je besko-risno. Takođe su i djela bez znanja beskorisna i ništavna. Zato je iskreni nijjet taj koji mora prethoditi akciji; da znaš zašto i zbog čega tako djeluješ i ponašaš se! U duhovnom procesu formiranja islamske ličnosti barata se s onim u čemu nastaje nijjet i formira se, s nečim što je krajnje osjetljivo i suptilno a to su srce i duša čovjeka, i stoga je duhovni aspekt odgoja nešto što je „povjereno“ samo poslaniku ili njegovom nasljedniku!

Kroz razvoj islamske misli i tok islamske povijesti, naučna poslanička zadaća (prvi prin-cip duhovnog odgoja) postepeno se institucio-nalizirala i nastala je pojava zvana „idžtihad“ pa smo dobili ljude i institucije odgovorne za ob-razovanje, provjeru istinitosti i vjerodostojnosti hadisa koji se pripisuju Muhammedu, s.a.v.s., definiranje i tumačenje propisa itd.

Oživljavanje i prakticiranje idžtihada i svega


što on u sebi podrazumijeva u svakodnevnom životu možemo nazvati „džihad“ , dok treći, du-hovni aspekt odgoja se zove „mudžahedetun“ – ulaganje duhovnog napora i intelektualna ak-tivnost. Allah Uzvišeni kaže: One koji se budu zbog Nas borili (džahedu) Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti (El-Anke-but,69)

Tesavuf i tarikatiTesavuf bi trebao biti institucija koja se brine

o trećem principu: duhovnom i intelektualnom naporu koji ima za cilj realizaciju procesa du-hovnog odgoja i konačno formiranje kompletne islamske ličnosti. U samom začetku tesavuf je bio daleko od toga da postane institucija s razrađenim sistemom i usvojenim kodeksom ponašanja. Dovoljan je bio jedan čovjek koji je svojim vrlinama i vrijednostima stekao sljedbe-nike i učenike. Učenici su tako putovali s njim, slijedili ga, slušali i usvajali njegove riječi i sa-vjete, i malo pomalo, počeli su se nazirati obrisi buduće škole ili „tarikata“ te osobe. S obzirom na to da je svaka od ovih historijskih ličnosti imala svoj „stil“, odnosno nešto specifično u svom duhovnom životu i ponašanju što ga je razlikovalo od ostalih, razvijali su se zasebni i međusobno različiti „tarikati“ i zato kažemo da je svaki šejh, odnosno učitelj imao svoj vlastiti tarikat! Tarikat je na taj način ispoštovao ona dva temeljna pravila: postojanje živog uzora predstavljenog u odgajatelju ili učitelju (šejh) i sredinu ili program (zikr) kroz koji se mora pro-ći da bi se dostigla duhovna čistoća.

Važnost učitelja i programaBrisanje i liječenje neke od duhovnih bo-

lesti iz vlastitog srca i bića mukotrpan je pro-ces i ako ja, naprimjer, spoznam i priznam da sam ohol, saznanje da u Džennet neće ući niko ko u svom srcu ima oholosti makar koliko je trun će mi pomoći da dijagnosticiram svoje stanje i uvidim svoj istinski položaj. Ali, u procesu savladavanja oholosti kao nedostatka i njegovog konačnog izbacivanja iz srca potre-ban mi je živi uzor i vodič (šejh) koji stoji preda mnom i program koji ću redovno i kontinuirano slijediti (zikr). Stalni zikr ima cilj da naše misli i kompletan intelekt ispuni mišlju i osjećajima o Nekome ko je apsolutno Uzvišen i Savršen za razliku od nas samih koji smo slabi i ovisni. Na taj način stalni zikr, stalna zaokupljenost Uzvišenim, mijenja funkcioniranje čovjekovog mozga i način razmišljanja što se, na kraju, ma-nifestira i u samom ponašanju. Tako, zikrom se čisti vlastita unutrašnjost od nedostataka i ra-znih duhovnih bolesti.

Dalje, stalnim zikrom čovjek prelazi u dru-gu fazu duhovnog odgoja u kojoj nalazi slast i uživa u pozitivnim osobinama otjelovljenim u liku i životu Muhammeda, s.a.v.s., kao najljep-šem uzoru. Zatim slijedi i treća faza u kojoj oso-ba doživljava „kešf“ (otkrovenje) - stiče čvrsto i istinsko ubjeđenje i vjerovanje koje se, pored toga što se bazira na razumskim dokazima i vjerskim tekstovima, temelji i na „mušahedi“ –

stalnoj kontroli i nadzoru, kao što kaže Allahov poslanik, s.a.v.s.,: Obožavaj Allaha kao da ga vidiš, pa ako ti Njega ne vidiš, On tebe zasi-gurno vidi!

Kritika tesavufaPred kraj svog života rahmetli Muhammed

Ikbal je upotrijebio neobičan izraz kojim je oka-rakterizirao tesavuf i postojanje tarikatskih re-dova nazivajući ih „nijemim tesavufom“! Radi se o kritici čiji je cilj da osudi slijepo slijeđenje ili bespogovornu poslušnost učitelju (šejhu) koja na koncu rezultira potpunim potiskivanjem i bri-sanjem ličnosti murida (učenika). Drugi, opet, u svojoj kritici tesavufa koriste poznatu izreku koja predanost i poslušnost učenika šejhu po-redi s mejitom (mrtvacem) koji leži pred svojim gassalom (tj. šejhom).

Ovakav način kritike tesavufajednim dije-lom je tačan. Kritičari tesavufa žele time kazati da murid (učenik) treba biti poput pacijenta koji je došao kod svog doktora i kazuje mu šta ga muči. Na osnovu onog što čuje, doktor će pro-pisati terapiju pacijentu i pratiti njegovo stanje i napredak. Nedostatak ovakve metode „liječe-nja“ u kojoj je učenik poput pacijenta je taj što kompletnom tretmanu mora prethoditi prizna-nje od strane samog učenika. Naravno, posto-jali su određeni primjeri ashaba Muhammeda, s.a.v.s., koji su sami dolazili i priznavali svoje grijehe i nedostatke i na taj način tražili od Alla-hova poslanika, s.a.v.s., lijek. Međutim, to nije bilo opće pravilo ili odgojni metod koji je Alla-hov poslanik, s.a.v.s., koristio sa svim svojim ashabima.

Tesavufski odgoj nema za cilj natjerati uče-nika da „ispovijeda“ svoje grijehe pred šejhom. Uloga šejha je da prati duhovni razvoj i napre-dak učenika i shodno njegovom napretku pro-pisuje tretman. Allahov poslanik, s.a.v.s., je če-sto poslije sabah-namaza pitao svoje ashabe u džamiji: Ako je neko od vas nešto sanjao neka nam ispriča! Na taj način, Allahov poslanik, s.a.v.s., je pratio duhovno stanje svojih učeni-ka. Neki mufesiri za to nalaze čak i potvrdu u Kur’anu Časnom gdje Allah Uzvišeni kaže: Koji te vidi kada ustaneš da sa ostalima namaz obaviš. (Eš-Šuara, 218, 219) Allahov poslanik, s.a.v.s., tako želi da zna stanje i prilike u kojima se nalaze njegovi ashabi. Još jedan primjer za ovo je poznati hadis o trojici koji su izostali iz vojnog pohoda nakon čega je uslijedio bojkot i prekid svih veza s njima. Jedan od te trojice bio je i Ka’b ibn Malik; pa kada bi Ka’b uputio po-gled prema Allahovu poslaniku, s.a.v.s., Alla-hov poslanik, s.a.v.s, bi oborio pogled, a kada bi se Ka’b okrenuo Allahov poslanik, s.a.v.s., bi ga ispratio pogledom punog samilosti i suo-sjećanja. To je primjer istinskog odgoja i brige o učeniku.

Ibn Tejmije, rahimehullah, naveo je veoma lijepe riječi o sufijama i tesavufu rekavši da je istinski sufija onaj ko se očisti od duhovne prljavštine i svoju unutrašnjost ispuni razmi-šljanjem o Tvorcu, onaj kod kojeg su jednako vrijedni grumen zlata i obični kamen, onaj ko

je zadovoljan onim što ima, i slično tome. On sam je imao običaj kazati za sebe: „Šta mi mogu moji neprijatelji; džennet moj je u prsima mojim!“

Kritika Ibn Tejmije na račun sufija i tesa-vufa odnosi se na pojave određenih devijacija, golog formalizma i „folklora“ koji se da primi-jetiti tokom nekih ustaljenih protokola sufijskih druženja u vidu ljubljenja ruku, naklona pred šejhom ili čak samom njegovom slikom, tačno određenih mjesta za sjedenje, precizno defini-rane odjeće i td... Zato nećemo pogriješiti ako kažemo da postoji takozvani formalni sufizam koji se prepoznaje po nabrojanim vanjskim manifestacijama i onaj drugi, istinski, iskreni tesavuf ili sufizam. Ako bi smo željeli jednom riječju definirati pravi tesavuf, onda bi to bila riječ sidk – iskrenost; iskrenost prema samom sebi, prema Tvorcu, prema svima oko sebe i upravo u tome se krije srž sufizma i njegova vrijednost. To je sufizam o kojem Ibn Tejmije pohvalno govori i opravdava ga.

Duhovni odgoj u Kur’anu Časnom Kur’an Časni pridaje ogromnu važnost

duhovnom odgoju čovjeka, čišćenju srca, održavanju duše i srca budnima i opreznima, održavanju stalne veze okupiranjem naših misli razmišljanjem o Tvorcu .... Zašto? Zato što na-šoj unutrašnjosti, našem srcu i duhu prijeti veli-ka opasnost ukoliko ga zanemarimo ili zabora-vimo na njega. Kur’an Časni nas obavještava o tome kako srce može odumrijeti dok je čovjek još biološki živ: U tome je, zaista, pouka za onoga ko kalb - srce ima ... (Kaf,37) Kao da nam se želi kazati da postoje ljudi koji uopće nemaju srca! Na drugom mjestu Kur’an Časni nas upozorava da postoje srca koja su surova i beživotna poput kamena ili još gora: Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao ka-men su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši! (El-Bekare,74) Zato Allah Uzvišeni ljudima kaže: „... ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima... (El-Hadždž,46)

Ono što oživljava srce i u njemu budi du-hovni život najljepše je opisano riječima Allaho-va poslanika, s.a.v.s.,: Hoćete li da vas uputim na najbolje i najčistije djelo kod Vladara vašeg, na nešto što vam je bolje od udjeljivanja zla-ta i srebra? Ovim riječima Allahov poslanik, s.a.v.s., misli na zikr, spominjanje Allaha Uzvi-šenog, jer zikr čini srce živim, budnim, ispunja-va ga ljepotom, čisti ga od duhovne prljavštine i pokuđenih osobina. To je duhovni odgoj, koji da bi bio uspješan i učinkovit, mora imati pred sobom praktični primjer i odgovarajuće okruže-nje; tj. šejha i murida! Ovakav način shvatanja duhovnog odgoja doveo je do pojave brojnih tesavufskih tarikata koji su kasnije vremenom prerasli u sistemski razrađene škole i institucije.

prevod: Omer Sikira(nastavit će se, inšaAllah)


Palestina: od 1948. godine broj Palestina-ca 8 puta veći

Najnoviji podaci o broju Palestinaca u svijetu ukazuju na to da se ukupan broj Palestinaca od 15. maja, 1948. godine, tj. od „Yewm an-Nakba“ (Day of Catastrophe) – „Dana kata-strofe“, dan nakon proglašenja države Izrael na palestinskoj zemlji, pa do danas povećao za čak osam puta! Ovaj dan s punim pravom opravdava svoj naziv jer je tada, na dan „An-Nakba“, sa svojih ognjišta protjerano oko milion Palestinaca a na stotine palestinskih sela je do temelja spaljeno i raseljeno. 15. maja, 1948. godine ukupan broj Pale-stinaca je iznosio 1.37 miliona, dok danas (tačnije: do kraja 2011. godine) njihov broj iznosi 11.2 miliona. Trenutno, u Gazi se na-lazi oko 44 odsto ukupnog broja palestinskih izbjeglica. 30 odsto njih živi u 58 izbjegličkih kampova; 10 kampova u Jordanu, 9 u Siriji, 12 u Libanu, 19 na Zapadnoj Obali i 8 u sa-moj Gazi.

Alžir: francuski veterani se izvinjavaju Al-žircima

80 francuskih ratnih veterana, koji su uče-stvovali u francusko – alžirskim sukobima od 1954. do 1962. godine, su 8. maja posjetili Alžir povodom obilježavanja i sjećanja na ovaj datum iz 1945. godine kada je francuska vojska pobila više od 45 000 Alžiraca koji su ustali protiv tadašnje francuske kolonijalne vlasti zahtijevajući uspostavu samostalne i suverene alžirske države nakon završetka II svjetskog rata.

Prilikom posjete, francuski ratni veterani su uputili javno izvinjenje Alžircima zbog svih zločina koje je francuska vojska počinila nad Alžircima, okupacije i dugogodišnje ekplo-atacije prirodnih bogatstava. „Svi mi bili smo prisilno mobilisani i primorani da uče-stvujemo u ubijanju i porobljavanju Alžiraca i otimanju vašeg bogatstva. Da smo bili na vašem mjestu i sami bi se, poput vas, borili protiv okupatorske francuske vojske,“ poru-čili su članovi udruženja „Francuski veterani protiv rata“!

Holandija: zakon o zabrani nikaba u kanti za smeće

Ministrica unutrašnjih poslova Holandije, Elisabeth “Liesbeth” Spies, (Kršćanska de-mokratska stranka - CDA) je najavila odbaci-vanje već usvojenog prijedloga zakona kojim bi se u Holandiji zabranilo nošenje nikaba na javnim mjestima. Holandska vlada je najavila da će u ovoj godini, po uzoru na Francusku i Belgiju, uvesti zakon kojim se zabranjuje nošenje nikaba (burke), ali ministrica Spies je izjavila kako prijedlog zakona ide u „kantu a smeće!“ „Nakon detaljne analize zaključili smo da bi ovaj zakon značio poniženje i vrijeđanje vjerskih sloboda i osjećaja muslimana koji trenutno žive u Holandiji. Prijedlog zakona je usvojen od strane prethodne vlade i to s ciljem udovoljavanja Geertu Wildersu, osnivaču Stranke za slobodu (Partij voor de Vrijheid - PVV) poznate po svojim neprijatelj-skim stavovima prema islamu i muslimanu,“ izjavila je ministrica Spies.Wilders je od ranije poznat svjetskoj javno-sti po tome što se zalagao za oporezivanje žena koje nose burke, zatim zabranu daljnjeg doseljavanja muslimana u Holandiju i Evropu općenito, kao i građenja novih džamija u Ho-landiji. 2008. godine, Wilders je snimio antii-slamski film pod nazivom „Fitna“. Suđenje Wildersu zbog “iniciranja mržnje i diskrimi-nacije” počelo je u oktobru 2010. godine (na kraju je oslobođen svih optužbi), nakon što je 3 godine ranije, u kolovozu 2007, pozvao na zabranu Kur’ana, upoređujući ga sa Mein Kampfom! U Holandiji živi oko milion muslimana a pro-cjenjuje se da samo njih oko 300 nosi nikab!

Sao Paulo: „Dan islama“ u Brazilu12. maja ove godine, muslimani Brazila su u Sao Pulu, glavnom gradu istoimene brazilske

države koji broji preko 11 miliona stanovnika (srce brazilske ekonomije), obilježili „Dan islama“! U ovoj brazilskoj državi postoji 30 mesdžida i u njoj živi najveći broj brazilskih muslimana. Džemal Paša, predsjednik brazilske Islamske zajednice, je u svom obraćanju gostima i po-sjetiocima manifestacije „Dan islama“ rekao: „Broj muslimana u Brazilu je u neprestanom porastu. Trenutno u Brazilu aktivno djeluje čak 118 islamskih organizacija i udruženja.“

Učesnici i predavači manifestacije „Dan islama“ u Brazilu, uputili su tri poruke jav-nosti sa ovog skupa: prva je adresirana sa-mim muslimanima Brazila i tiče se važnosti uključivanja u društveni život, druga poruka je upućena islamskim organizacijama i udru-ženjima u Brazilu da ujedine svoje snage i aktivnosti u postizanju zajedničkog cilja, i treća političkom vrhu Brazila u kojoj se na-vodi da muslimani Brazila čine sastavni dio društva u kojem žive i doprinose njegovom prosperitetu. Polaznici medrese iz distrikta Santo Amaro (Sao Paulo) su prisutne poča-stili učenjem kur’anskih ajeta i ilahija. U Brazilu postoji 120 mesdžida, 40 imama, i prema posljednjim procjenama oko jedan milion muslimana! Najbrojniji su muslimani doseljenici iz Sirije i Libanona koji su u Brazil stigli u periodu između 1900. i 1930. godine. (magmj.com)

VIJ

ESTI

IZ ISLAMSKOG SV

IJETA


VIJ

ESTI

IZ ISLAMSKOG SV

IJETA

Cirih: „Islam je čist od terorizma i Zapad to

mora shvatiti!“

Poznati švicarski književnik i novinar, Peter Bichsel, je pozvao zapadne evropske zemlje da prestanu islam posmatrati kao sinonim za terorizam i da je krajnje vrijeme da Zapad ko-načno upozna islam u njegovom istinskom svjetlu!U okviru svog obraćanja prisutnima povo-dom primanja ovogodišnje Šilerove nagrade za doprinos na polju književnosti i novinar-stva u proteklih pedeset godina, Bichsel je rekao: „Nikada nijedna religija nije bila si-nonim za nasilje i terorizam i stoga Zapad danas ne smije vjeru islam optuživati za te-rorizam i posmatrati je kao terorističku. Sve svjetske religije promovišu mir, sigurnost i toleranciju. Zapad je krajnje nedosljedan u promovisanju demokratije u svijetu. Jedino što zapadne razvijene zemlje zaista interesu-je je vlastiti profit i ostvarenje vlastitog intere-sa! Pozivam sudionike „arapskog proljeća“ da ne posustaju u svojoj pravednoj borbi za bolju stvarnost i slobodan život!“ (naseej.net)

Kairo: „Kraj vladavine faraona!“

Naslovom „Kraj vladavine faraona“ britanski Daily Telegraph je opisao održavanje pr-vih slobodnih demokratskih izbora u Egiptu nakon revolucije i svrgavanja Mubareka sa vlasti. „Nema više faraona u Egiptu! Nakon više od pet hiljada godina, 80 miliona egipatskih bi-rača je prvi put sa osmijehom na licu stalo u biračke redove da u slobodi i prema svojoj savjesti izaberu one koji će ih voditi! Ovako nešto dešava se prvi put od kako je svijet upoznao egiatsku državu! Amr Musa (Ge-neralni sekretar Arapske lige) i Muhammed Musa (kandidat Muslimanske braće) zajed-no, sa ostalim građanima, stoje i čekaju u re-dovima da listiće sa svojim glasovima ubace u kutije za glasanje,“ piše, između ostalog, Daily Telegraph. (islamtoday.net)

Tajni dogovor izmeđi Irana i SAD-a

Izraelski vojno-obavještajni web portal „debka.com“ je objavio da su iranski i ame-rički vrh postigli tajni dogovor o normalizaciji stanja između ove dvije zemlje! Dogovor sa-država nekoliko tačaka od kojih su najvaž-nije: Odobrava se nastavak iranskog nuklearnog programa s tim što je Iran obavezan smanjiti svoje aktivnosti oko procesa obogaćivanja uranija za 20 odsto godišnje u odnosu na dosadašnje stenje. Dalje, Iran je dužan da 20 odsto već postojeće količine obogaći-vanja uranija drži van države (procjenjuje se da Iran trenutno posjeduje oko 110 kg obo-gaćenog uranija). Sve dosadašnje sankcije Iranu će biti u potpunosti ukinute ukoliko Iran proces obogaćivanja uranija svede na svega 5 odsto u odnosu na postojeće stanje. Sa svoje strane, SAD se obavezuje da neće zahtijevati kontrolu ili nadzor nad iranskim nuklearnim postrojenjima. SAD i Evropa će odmah povući sve propisane sankcije nametnute iranskoj centralnoj banci i uki-nuti blokade iranskih računa u Švicarskoj i, na kraju, ukidaju se sve sankcije nametnute iranskoj naftnoj industriji. (albayan.co.uk)

Rijad: Saudijci prva nacija na svijetu u gle-danju YouTubeSaudijci su prvi u svijetu po broju gledanja

video sadržaja postavljenih na YouTube. U samo jednom danu, zabilježeno je čak 90 miliona gledanja putem računara i mobitela različitih sadržaja objavljenih na YouTube! Najveći broj gledanja općenito na YouTube zabilježen do sada iznosi 4 milijarde gleda-laca širom svijeta za samo jedan dan. Zbog ogromne zainteresovanosti korisnika inter-neta, kapacitet i sadržaj YouTube povećan je za čitavih 50 odsto u odnosu na prošlu go-dinu. Za samo jednu minutu, YouTube primi preko 60 sati video sadržaja. YouTube su osnovala trojica prijatelja 2005. godine; Chad Hurley, Steve Chen i Jawed Karim (Džavid Kerim), bivši zaposlenici tvrtke PayPal, da bi ga 2006. godine kupio Google za 1,65 milijardu dolara. (islamme-mo.cc)

London: katarski emir vlasnik najskuplje zgradu u Velikoj Britaniji

Londonske novine „Daily Mail“ su objavile informaciju da emir Katara šejh Hamed ibn Halifa Ali Šejh posjeduje najvrjedniju nekret-ninu u čitavoj Velikoj Britaniji. Vrijednost emi-rove zgrade trenutno iznosi 200 miliona funti (oko 316 miliona američkih dolara), a kuplje-na je za 37.4 miliona funti 2006. godine. Zgrada se nalazi u londonskom kvartu Park Lane (sa pogledom na Hyde Park) i sagrađe-na je još u 19. vijeku. Prostire se na površini od 44 000 kvadratnih stopa i sadrži 17 spa-vaćih soba i 14 dvorana za prijem. Stručnjaci za nekretnine procjenjuju da bi ova zgrada, ukoliko bi bila na prodaju, mogla dostići vri-jednost i od 250 miliona funti! (alarab.co.uk)

Priredio: Omer Sikira


Nastoji da bude od koristi ljudima i od njih otkloni štetu

Muhammed Ali Hašimi: Drug musliman (17)

islamske teme



Oprosti sebi, za druge ćeš lahko!Razmišljanje jedne mu’minke

esej

Iz tuđih postupaka možemo učiti o sebi. To je odlično utrošeno vrijeme. Kad spoznamo sebe, svi će nam biti jasni i neće nam biti problem nositi se sa svim životnim problemi-ma i iskušenjima. Međutim, nikada nećemo doći do stepena da istinski spoznamo sebe dok god nam um i dušu zamračuju neke sjene prošlosti. Ljutnja je otrov, koji truje ono-ga ko je u prsima nosi. Zato, oprostite…

„Ja ne mogu i kad bih htjela“, reći će vam žena koja ne zna kako bi oprostila.

A sama sebi je sve rekla. I opet ne zna kako drugi mogu a ona ne može oprostiti .

Na ovu me temu naveo razgovor s meni veoma dragom prijateljicom. S njom bih mogla danima pričati o stvarima koje su nekom možda usputne životne situaci-je, ali nama su vrlo bitne. Ili šutjeti. Danima bih mogla s njom šutjeti.

Muhtači MilostiZašto ljudi ne mogu oprostiti drugim

ljudima? Ne pričamo sad o opraštanju Mladiću i Arielu Šaronu, pogotovo Bushu. Zar se može oprostiti Gwantanamo? Pričamo o opraštanju svekrvi, punici, mužu i ženi, te svim pratećim „elemen-tima“ jedne porodice. Oprostiti prijateljici i onoj komšinici koju srećemo svaki dan. Moramo. To uopće nije pitanje našeg slag-anja ili neslaganja s njihovim postupcima. Nije stvar u zaboravljanju i dopuštanju da nam opet učine nažao.

Stvar je u oslobađanju sebe. Kad go-dinama nosiš srdžbu u sebi, otrovana si... Jesi, iako si upravu. I ako je pravda na tvo-joj strani. A je li, baš ?

Subjektivno, svi smo mi za sebe is-pravni u većini slučajeva. Naši su postupci OK, jer mi znamo da ne bismo namjerno nekom učinili nažao. A šta ako jesmo, ne-namjerno? Šta ako je čitav splet okolnos-ti išao u prilog zbunjenosti oko toga šta je, u biti, istina i pravda?

Mi tražimo i želimo da nam bude oprošteno. Znamo da nam oproštaj treba, da nam treba milost. Kako, onda, ne na-lazimo milost u sebi? Onaj koji je mislio da mu ne treba milost Milostivog, jer je bio siguran u svoju ispravnost, proklet je za sva vremena. Šejtan, Iblis, Prokletnik, daleko od nas nek je!

Ako ne osjećaš da si muhtač Milosti, onda nisi uredu. Kraj priče! Možda si sto-tinu puta upravu, ali ono jednom kad nisi, čini te istim kao što je onaj kome ti trebaš prijeći preko ružnih postupaka. Sebi bi Mi-

lost, a drugome nemilost? Ne može tako! Duša je kao jeka kroz planinske klance. Vraća ti ono što daš.

Enes b. Malik pripovijeda:”Allahov Poslanik, a.s., nije bio razvratnik, niti bes-tidnik, niti je vikao po trgovima. Na zlo nije uzvraćao zlim, nego je praštao i bio velikodušan.”

Rekao je Muhamed, s.a.v.s.: Budi milostiv prema onima koji su na Zemlji, smilovat će ti se Onaj koji je na Nebesima.

Poslanikovo lice kao ogledalo drugimaMožda trebamo oprostiti drugima zbog

ovoga: Jednog dana Ebu-Džehl je susreo Muhammeda, a.s., i rekao mu: “Muham-mede, ja od tebe nisam vidio ružnijeg čovjeka!” Pravo si rekao, odgovorio je Muhammed, s.a.v.s. Na ovo je Ebu-Bekr rekao Pejgamberu: “O ti sunce duhovnog svijeta, miljeniče Svevišnjeg Boga, ja od tebe nisam vidio ljepšeg čovjeka.” Pravo si rekao, odgovori i njemu Pejgamber, a.s. Čuvši ova dva odovora, ashabi upitaju: “Kako je to moguće da ti isti odgovor daješ i Ebu-Bekru i Ebu-Džehlu?! Oni su sušte suprotnosti! Ebu-Bekr je tvoja desna ruka, a Ebu-Džehl je tvoj najveći din-dušmanin!” Pejgamber im odgovori: Nemojte se čudi-ti, jer ja sam kao jedno najčistije ogledalo. Ko god ume pogleda, sebe će vidjeti. Zato i Ebu-Bekr vidi u mome licu svoje ljepote, a Ebu-Džehl vidi svoju ružnoću. Istinu su

rekli šta su vidjeli! Ebu-Bekr svoju ljepotu a Ebu-Džehl svoju ružnoću.

Jesmo li sigurni da ono što vidimo pri drugima, ili ono što nam je ružno kod drugih, nije od nas samih? Niko nas nije obavijestio o našoj ispravnosti. Neću ovdje negirati pravo mazluma na dovu. Dova je lijek i oružje vjernika. U svakom slučaju je korisna. Naravno, oštećeni ima pravo na nadoknadu. Imamo pravo i na osvetu, u jednakoj mjeri. Ali, bolje je oprostiti. Ko to može “mjeru” odvagnuti? Šta ako os-jetimo da smo oštećeniji nego što jesmo, pa pretjeramo u osveti i time postanemo zulumćari ? A bolje je biti sto puta ma-zlum, nego jednom zulumćar.

Trebali bismo iskoristiti svoje vrijeme i doviti za sebe, a ne protiv drugih. Kada nam neko nanese ono što osjećamo nepravdom, dovimo za sebe. Iskoristit ćemo vrijeme u dobru, jer dova nikad nije loša. Ako neko ipak odluči doviti protiv zulumćara, ne smijemo ga napadati. To je njegovo pravo. I čini to na svoju odgovo-rnost.

Tek kad oprostiš drugima, moći ćeš i samoj sebi. Sigurno je tako. A sebi pona-jprije trebamo oprostiti, jer u tome je smi-raj duše. Moramo znati da većina stvari koje nas zadese, nisu ni od koga drugog nego od nas samih. Ili smo dozvolile da nas smatraju glupima. Ili smo htjele biti bolje nego što jesmo, pa smo dopuštale previše. Ili smo bile mlade i neiskusne. Ili nismo imale dovoljno znanja i mudrosti u postupcima. Sve je do nas.

Iz tuđih postupaka možemo učiti o sebi. To je odlično utrošeno vrijeme. Kad spoznamo sebe, svi će nam biti jasni i neće nam biti problem nositi se sa svim životnim problemima i iskušenjima.

Međutim, nikada nećemo doći do stepena da istinski spoznamo sebe, dok god nam um i dušu zamračuju neke sjene prošlosti. Ljutnja je otrov koji truje onoga ko je u prsima nosi.

Zato, oprostite!

Piše: Ammara LANGIĆ-ŠABIĆ


Menziesove teorije

“Otkriće američkog kontinenta od strane muslimanskih moreplovaca prije Columba”, Izvadak iz Historije arapske književnosti, tom XIII (u štampi)

otkRića

Jedna od najekscentričnijih Menziesovih teorija tvrdi kako je kineska flota prošla Rt do-bre nade i nastavila putovanje ka zapadu, otkrila Ameriku, istražila i kartografisala nje-nu obalnu liniju, da bi se konačno vratila kući preko Arktičkog oceana, duž obala Europe i Azije

Pretpostavkama kojima Menzies obiluje, no želio bih se složiti u jednoj tačci s njime, što se tiče toga da Por-tugalci ni u kom slučaju nisu mogli biti oni od kojih je Cantino-va mapa potekla. Ne samo da su im manjkali odgovarajući metodi za određivanje kako geografske dužine kao i tačna kronometrija, već i zato što je karto-grafisanje tako zapnjujuće realistične mape Afrike moralo biti projekat koji je zahtjevao daleko više vremena nego je Menzies izgleda shvatao, greška koja, slučajno, potkopava njegovu cije-lu liniju argumentiranja. Stoljećima je Indijski ocean efektivno bio nešto kao veliko jezero okruženo arapsko-islam-skim kulturnim područjima.

U dodatku poznatim metodima određivanja geografske dužine na ko-pnu, navigatori na Indijskom oceanu razvili su visoko sofisticirane metod mjerenja daljina na otvorenom moru paralelno ili okomito na ekvator. Po-sljednji slučaj je ekvivalentan određi-

vanju dužine. Bila je to prava triangula-cija, odgovarajuća za pouzdano i tačno mjerenje prekooceanskih udaljenosti na otvorenu moru. (sl. 6).

Podaci pronađeni u obimnim arap-skim i turskim uputstvima za navigaci-ju oz IX/XV i X/XVI stoljeća potvrđuju kako su obavljena obimna i adekvatna mjerenja Indijskog oceana do te mje-re da je sveobuhvatno kartografsko predstavljanje postalo mogućno. Oda-tle je Wilhelm Tomaschek bio u stanju rekonstruirati veoma fine djelomične mape prema onim podacima koji su mu bili na raspolaganju 1897., tj. u

vrijeme kadfa najvažnije arapske nau-tičke knjige nisu bile čak ni ponovno otkrivene.35

Jedna od najekscentričnijih Men-zies-ovih teorija tvrdi kako je kineska flota prošla Rt dobre nade i nastavila putovanje ka zapadu, otkrila Ameriku, istražila i kartografisala njenu obal-nu liniju, da bi se konačno vratila kući preko Arktičkog oceana, duž obala Europe i Azije.36 U drugoj polovici XVI stoljeća se o mogućnosti takve rute žustro raspravljalo u Europi. Neki kar-tografi od ugleda kao što su Gerhard Mercator i Abraham Ortelius bi odba-cili tu pretpostavku dok je John Dee promovirao zasnovano na izjavama u djelu „Geografija“ (Geography) od Abu l-Fida’-e.37 Menzies je također postao svjestan prve mape svijeta (sl. 7.) Mar-tin Waldseemüller-a (1507)38 i našao se zapanjenim, što je izraženo u slijede-ćem odjeljku: „Mapa Waldseemüller-a, objavljena u 1507., pokazuje sjevernu obalu Sibira od Bijelog mora na zapa-du do poluotoka Chukchi i Berning-ovog tjesnaca na istoku. Cijelu obalu, sa njenim rijekama i otocima, da se jasno identificirati. Ako ne Kinezi, tko je drugi mogao istražiti tako ogromnu obalu? Kako je ova karta nacrtana, pokazujući zemlje koje nisu bile „služ-beno“ otkrivene od strane Europljana za daljnja tri stoljeća sem ako Kinezi

Sl. 6. Metod za određivanje daljina na otvorenom moru triangulacijom. Nakon određi-vanja geografske širine na tačci polaska A, putovalo bi se pod poznatim uglom prema ekvatoru do tačke B, odredila njena širina i tako udaljenost BH. Potom bi s epromjenio kurs ka C (natrag na istu širinu kao A). Udaljenost A C = A H + H C se proračunavala trigonometrijski. Triangulacija je ponavljana sve dok se ne bi došlo do odredišta. Širine su određivane mjerenjem visine Sjevernjače

Sl. 7 . Mapa svijeta Martin Waldseemüller-a (1507).

Piše: Fuat Sezgin


također nisu tamo putovali? Prva ru-ska istraživanja Sibira nisu se odigrala za još dva stolječa, a prva mapa nije se pojavila sve do XIX stoljeća.”39

Nakon svega, trebamo Menzies-u biti zahvalni za pokretanje tog pitanja, jer je ono slaba točka u historiji karto-grafije. Koliko sam ja svjestan, pitanje odakle je došla pristojno realistična predstavka sjeverne Azije na Wald-seemüller-ovoj mapi - koja fundamen-talno raskida sa Ptolemaickom tra-dicijom - nije nikada na pošten način postavljeno u cjelokupnoj historiji kar-tografije. Na kojim izvorima su zasno-vane linije rijeka koje utječu u Arktički ocean, a koje se mogu naći na ranim, ne-Ptolemaickim mapama? Jesu li ge-ografske mreže nacrtane na mnogim ranim mapama Azije uopće povezane s realnošću i ako jesu, u kojoj kulturi su prikupljeni empirički podaci koji im leže u pozadini?

Kako čak i moderni historičari kar-tografije teško da išta znaju o kreativ-nom periodu arapsko-islamske kulture koji je trajao oko 800 godina, Menzies se smatrao ovlaštenim pripisati dosta detaljan kartografski prikaz sjeverne Azije kineskim pomorskim oficirima. Usprkos činjenici da je prikupljanje po-dataka o kojima se radi moralo potraja-

ti jako dugo vremena, Menzies pretpo-stavlja kako je ovo nevjerojatno veliko područje moglo biti kartografisano to-kom kineske pomorske ekspedicije od 1421. do 1423.

U tomu X of the „Geschichte des arabischen Schrifttums“ (str. 334–545) ja sam se bavio pitanjem odakle je tip mape Azije koji se pojavio u Europi u ranom XVI stoljeću mogao potjecati. Došao sam do zaključka da kartograf-sko istraživanje sjeverne i centralne Azije datira u V/XI stoljeće.

Postojeća kopija mape40 iz VII/XIII ili VII/XIV stoljeća (sl. 8.), svjedoči o zapanjujućem razvitku kartografskog istraživanja tog područja u tradiciji arapsko-islamske geografije.

Odvelo bi nas predaleko kada bi slijedili sve upitne tvrdnje u Menzies-ovoj knjizi i to nije ni moja namjera. No ipak bih želio ukratko prodiskutirati još jednu njegovu, posebno sumnjivu teoriju. Tiče se pokušaja da se pronađe trag još više notorne „Vinland“ mape Grenlanda sve unatrag do kineske ek-spedicije od 1421–23.41 Kako bi ovo impliciralo značajno umanjeno zale-đivanje Grenlanda, Menzise se okreće tvrdnji krajnje protivnoj zdravom razu-mu kako se ekvator u to doba poma-knuo na 03°40’ N u to doba. Za ovo on

tvrdi kako je proračuno uz upotrebu uputa za plovidbu i vodiča o zvijezda-ma u „Wŭ Bèi Zhì“ navodno sastavlje-nom u 1422.42

Pored činjenice da je ova knjiga od Máo Yuán Yí-a, kako je spomenu-to prije, napisana u 1628. a ne 1422., i prelazeći preko pitanja koje specifične podatke iz ovoga izvora je Menzies mogao koristiti za svoje svrhe i kako je točno došao do svojih rezultata, ne spominjući posljedice takva porasta u Zemljinom osovinskom nagibu za sko-ro 4° — prije svega bi trebalo imati na umu da su astronomi i geografi u arap-sko-islamskoj kulturnom području su osmatrali nebo kontinuirano kroz dug period vremena i u raznim regionima svijeta. Mjerili su geografske dužine i širine koristeći impresivne obzervato-rije, opremljene preciznim instrumen-tima, i crtali ili korigirali mape svijeta u skladu s prikupljenim podacima. Oni bi primjetili i dokumentirali takvu promjenu ekliptike sa velikim zapre-paštenjem. Štoviše, sugerirano pomi-canje ekvatora bi se moralo vratiti na staro kasnije, a takav incident bi opet ostavio svoj znak u astronomskim za-pisima.

Menzies je izostavio ovaj odjeljak u drugom engleskom izdanju, ili je pri-

Sl. 8 . Mapa Azije u vrijeme Mongola (po pretpostavci VII/XIII stoljeće), iz francuskog Abu l-Ġāzī Bahādūr Hān-ove knjige (Leiden 1726.).

redžeb/ša’ban 1433. - juni 2012. 41 41

Sl. 9 . Mapa svijeta iz Ptolemy-eve „Geografije“ u rukopisu iz kasnog XII stoljeća.

je bio prisiljen da ga izbaci i zamjeni rečenicom: „i to u vrijeme kada je kli-ma bila mnogo hladnija nego u 1422. ”.43 No ovo tek konvertira neodrživu liniju mišljenja u nepodržanu tvrdnju. Na stranici prije je on izjavio: „Da bi se opravdalo to vjerovanje, ja moram od-govoriti na pitanje da li se Grenland stvarno moglo oploviti. To je potpuno nemogućno danas, čak i s ledolomcem s nuklearnim pogonom, jer su mora koja okružuju krajnji sjever čvrsto zale-đena cijelu godinu. No, postoje izravni dokazi kako su se uvjeti u XV stoljeću značajno razlikovali od onih koji vlada-ju danas.”44 Kako su ovi dokazi ispali sumnjivim, to bi trebalo da bude kraj špekulacijama o sjevernom putovanju kineske flote.

Sa ovim bih trebao zaključiti svoje primjedbe na neke od bezbrojnih ne-vjerojatnih teorija Gavin Menzies-a. Kao naučnik-historičar ja nisam, to ne treba ni reći, baš oduševljen što izvije-na i loše informirana mišljenja takve vr-ste primaju takav nezaslužen nivo pu-bliciteta kroz ogroman broj štampanih primjeraka i predavanja koja je Menzi-es davao na, od svih mogućih mjesta, Kraljevskom georafskom društvu. Po njegovom vlastitom pripovjedanju, „odašiljano je širom svijeta u 36 zema-lja naseljenih sa dvije milijarde ljudi ”.45

S druge strane može biti od koristi de-monstrirati jednim takvim manifestan-tnim primjerom jadno stanje historije kartografije. Prije svega to je neznanje u pogledu osam stoljeća cvjetanja na-uka i kulture u arapsko-islamskom po-dručju koje uzrokuje takav fenomen.

***

Pitanje mogućnog pre-Columbov-skog susreta ljudi koji su dolazili iz Sta-rog svijeta sa četvrtim kontinentom je često i ozbiljno zanimalo naučnike u proteklom stoljeću. Leo Wiener je prezentirao studiju velikoga obima na tu temu sa antropološkog stanovišta. pod naslovom „Afrika i otkriće Ameri-ke“ („Africa and the Discovery of Ame-rica“)46. No najpotpuniji tretma, koji je uključivao napredak postignut u pola stoljeća nakon Wiener-a, obezbjedio je Ivan van Sertima i zove se „Došli su prije Columbus-a“ („They Came Before Columbus“)47. Ne mora se ni spome-nuti kako je sadržaj ove knjige.koja je doživjela oko dvadesetak reprinta, uznemiravao mnoge ljude, izlažući je kritici i čistom odbijanju. No osnovna pretpostavka kako su naseljenici Sta-rog svijeta dosegli kopnenu masu iza Atlantskog oceana uvijek iznova na-kon antike, izgleda da je općenito do-bro poduprta. Po svoj prilici ovi susreti

između stanovnika Starog i Novog svi-jeta zbivali su se - do određene tačke u historiji – slučajno prije negoli namjer-no. Kako bi se krenulo na namjensko otkrivačko putovanje, zahtjevani jasno poimanje zemljine kugle i njena obima – da se i ne spominje brodove sposob-ne za plovidbu na otvorenom moru i adekvatne navigacijske vještine.

Bilo je od krucijalne važnosti za ra-pidno i dalekosežno kartografsko istra-živanje Zemlje u arapsko-islamskom kulturnom području da pojam raznih oceanski bazena koji su zatvoreni ko-pnom, kakav je naslijeđen od prethod-nika Marinos-a i Ptolemy-a (sl. 9), bude napušten u korist koncepta otočke konfiguracije ekumene.

Prva mapa svijeta (sl. 10.) koju su kreirali arapsko-islamski geografi po narudžbi kalife al-Ma¸mūn-a u ranom III/IX stoljeću.već predstavlja ekume-nu u otočnoj konfiguraciji. Oceani su postavljeni na specifičan način: cijela kopnena masa ekumene je okružena oceanom ograničene plovljivosti (al-bah. r al-muh. ī.t) koje je pak okružen drugim „opskurnim“ oceanom koji je smatran neplovljivim usljed svoje tame. Sam ovaj koncept bi obeshra-brio bilo kakav pokušaj da se dosegne Aziju putem zapadne rute preko Atlan-tika, tako dugo dok se održao. U stvari


je potrajalo dugo vremena dok teorija o neplovljivom, tamnom oceanu nije bila odbačena zauvijek. Abū Abdallāh al-Zuhrī, koji je revidirao Ma’mūn-ovu „Geography“ u VI/XII stoljeću, dao je primjedbe na račun „tamne zone“. U svakom slučaju, po njegovu proraču-nu razdaljina koju je trebalo preploviti između obala je do tog vremena po-većana na 800 parasanga (oko 2.400 arapskih milja ili 4.800 km).48 U tom kontekstu važan a ipak malo poznat koncept al-Bīrūnī-a (umro 440./1048.) treba biti upamćen. On kaže kako je ekumena okružena sveobuhvatnim oceanom koji dijeli njene zapadne i istočne krajnje obale i mogućno izolira također drugi kontinent ili naseljeno ostrvo između.49

Polihistoričar al-Mas ūdī (umro 345./956.) prenosi50 kako je pisao u svojoj izgubljenoj knjizi „Mir¸ āt az-zamān“ o pomorcima iz arapske Špa-nije koji su riskirali svoje živote po-kušavajući ploviti ka zapadu preko Atlantika u razna vremena. „Među nji-ma je bio čovjek zvan Haikhas iz Kordo-be koji je unajmio nekoliko mladih lju-di na brodove koje je on obezbjedio i putovali su preko oceana. Nakon dosta dugo vremena vratili su se sa bogatim plijenom.“ No drugi se ne bi vratili; ovo je bila dobro poznata činjenica u regi-onu. Taj pomalo opskuran izvještaj al-Mas’ūdī-a je razjašnjen u svjetlu detalj-nijeg izvještaja al-Idrīsī’-a (548./1154.). Po ovomu drugome ta putovanja su u stvari poduzeta u potrazu za uda-ljenim obalama preko oceana ili do tada poznatim kopnenim masama u njemu. Al-Idrīsī prenosi nadugačko o

neuspjelom pokušaju – u to doba kako izgleda prilično notornom – od strane osam članova jedne obitelji koja je po-kušala preći ocean u plovilu posebno konstruiranom u tu svrhu.51 Kako su takvi pothvati izgleda bili česti, ulica u dokovima arapskog Lisabona bila je nazvana darb al-maghrūrīn (“ulica za-lutalih”). Izgleda da su izvještaji o tim ekspedicijama uživali određeno cirku-liranje u zapadnim dijelovima islam-skog svijeta. Dalji pokušali lansirani su iz Malija u zapadnoj Africi. Malo prije 712./1312. kaže se za Sul.tāna Muh.ammad Abū Bakr da je poslao flotu s ciljem dosezanja „druge strane ocea-na“. Po pripovjedanju Ibn Fad.lallāh al- Umarī’-a, nakon neophodnih priprema flota je isplovila ka otvorenom moru. Tu je zahvatila opasna struja i potopi-la sve izuzev jednog plovila. Potom je Sultan opremio drugu flotu i osobno se na nju ukrcao slijedeći isti cilj, ali se nikad nije vratio..52

(nastaviće se)Prevod: Tarik Dreca

Bilješke:

35 Usp. F. Sezgin, GAS, tom. XI, str. 419-426, tom. XII, str. 318–333.

36 G. Menzies, „1421. The Year China Discovered The World“, l.c. str. 238, 356

37 Usp. F. Sezgin, GAS, tom. XI, str. 80 f.

38 Isto, tom. X, str. 357, 477, 570; tom. XI, str. 87, 94, 346; tom. XII, str. 155.

39 G. Menzies, „1421. The Year China Discovered The World“, l.c. str. 312. u 1-vom izdanju.

40 Usp. F. Sezgin, GAS, tom XII, mapa br. 107, str. 173.

41 G. Menzies, 1421…, l.c. str. 345–356;

42 Isto, str. 350.

43 Isto, str. 352;

44 Isto, str. 349.

45 Prvo englesko izdanje. str. 407 f. Izostavljeno u drugom engleskom izdanju.

46 Tom. I–III, Philadelphia 1920–1922.

47 New York 1976.

48 Usp F. Sezgin, GAS, tom X, str. 127

49 Isto, str. 128; al-Bīrūnī, „Tah. qīq mā li-l- Hind“, Ed. E. Sachau, London 1887; reprint: „Islamic Ge-ography“ tom. 105; engl. prijevod od E. Sachau, London 1910; reprint: „Islamic Geography“ tomovi 106–107.

50 „Murūgˇ ad-dahab wa-ma˛ din al-gˇ awāhir“, tom I, Paris 1861, str. 257–259; Abū Abdallāh, al-H. imyarī, „K. ar-Raud. al-mi .tār fī habar al- aqtār“, Ed. Ihsān ‘ Abbās, Beirut 1975, str. 509.; H. J. Olbrich, „Otkriće Kanara od IX do XIV stoljeća: Arapi, Geno-vežani, Portugalci, Španjolci“ (Die Entdeckung der Kanaren vom 9. bis zum 14. Jh.: Araber, Genuesen, Por- tugiesen, Spanier), u: „Almogaren“ (Graz) 20/1989/60–138, poseb. 64.

51 Al-Idrīsī, „Nuzhat al muštāq fi htirāq al-aflāq“, tom I, str. 220–548; Julius Klaproth, „O plovidbi Ara-pa u Atlantiku“ (Ueber die Schiffahrten der Araber in das Atlantische Meer), u: „Asiatisches Magazin“ (Weimar) 1/1802/138–148 (reprint u: „Islamic Geo-graphy“, Frankfurt 1994, tom 237, str. 47–51); R. Hennig, „Terrae incognitae“, tom II, str. 424–432; F. Sezgin, „Nauka i tehnika u Islamu“ (Wissenschaft und Technik im Islam), tom I, Uvod (Einführung), Frankfurt 2003, str. 173.

52 Ibn Fad. lallāh al-˛Umarī, „Masālik al-absār“, faksimilsko izdanje, tom IV, Frankfurt 1988, str. 43.; francus. prijevod u: M. Gaudefroy-Demombynes, „Masālik el absār“, tom I: „L’Afrique, moins l’ Égypte …“, Paris, 1927. (reprint u: „Islamic Geography“, tom 142), str. 74 f ; usp. al-Qalqašandī, Subh al-ašā, tom V, Kairo 1915, str. 294f.; A. Zéki Pacha, „Une se conde tentative des Musulmans

pour découvrir l’Amérique“, u: Bulletin de l’Institut d’Égypte (Kairo) 2/1919–1920/57–59, reprint u: „Islamic Geography“ svezak 239, str. 44–46; Egmont Zechlin, „Problem pretkolumbovskog otkrića Amerika...“ ( Das Problem der vorkolum-bischen Entdeckung Amerikas…), u: „Historische Zeitschrift“ (München) 152/1935/1–47, poseb. 46 ; R. Hennig, „Terrae incognitae“, tom III, str. 161–165; Basil Davidson, „Izgubljeni gradovi Afrike“ (The Lost Cities of Africa), Boston, Toronto, 1970, str. 74–76 (nije viđeno), od ostalog Ivan van Sertima, „They Came Before Columbus“, l.c., str. 67, 70.

Sl. 10. Mapa svijeta od geografa al-Ma’mun-a (prva trećina III/IX stoljeća). Iznad: iz „Masalik al-absār“ od Ibn Fadlallah al-’Umari-a (cca. 740/1340); pored: rekonstrukcija.


Oštroumnost, smirenost, umjerenost...

Osobine uspješnog imama

imamet

Imami treba ozbiljno da shvate ozbiljnost vremena u ko-jem živimo i situacije koju dijelom i sami oblikujemo svo-jim neznanjem. Imami bi trebalo da promijene sliku o sebi, a to će učiniti svojim usavršavanjem u misiji koju obavlja-ju. To je najčasnija misija ali koja povlači za sobom veliku odgovornosti

Oštroumnost i pronicljivost su osobine koje su neophodne kod skoro svakog posla kojim se ljudi bave a posebno za imame, ljude koji se bave pozivanjem i podučava-njem vjeri. Oštroumnost je i domišljatost, širokovidnost, ubjeđenje, posjedovanje dokaza i tome slično. Skoro da nema pi-tanja u vezi s imamskim pozivom a da pri tome nije prijeko potrebno upotrijebiti oš-troumnost: oštroumnost pri odabiru teme o kojoj govore imami, oštroumnost pri izboru načina na koji će govoriti, oštroumnost pri spoznaji stanja onih kojima se govori. Veo-ma je važno da se pazi na ono šta se govori običnom čovjeku, jer ako mu kažeš nešto što njegov razum ne može da prihvati ili ne može da shvati, onda ga to može veoma lahko odvesti u neželjeni pravac.

Svaki imam treba obratiti pažnju na spomenuto, a posebno imam koji radi u velikom džematu mora biti razborit i oštro-uman, kako bi mogao brzo primijetiti svaku sitnicu na onome koga poziva i odabrati najbolji metod za unapređenje njegovih po-zitivnih osobina i liječenje njegovih negativ-nih osobina. Mora biti u stanju prepoznati tajne njegove unutrašnjosti pomoću njego-vog izgleda i ponašanja, biti svjestan razli-ka među ljudima, kako bi mogao izabrati za svakoga ono što mu najviše odgovara.

Smirenost je jedna od najvažnijih oso-bina imama, hatiba i muallima. Kada ste smireni, bistrije su vam misli i donosite bo-

lje odluke. Na osobu koja nije smirena ne možete se osloniti, a i često griješi. Kaže se da je smirenost vrhunska vrijednost. Kada razmišljamo o tome, možemo vidjeti da osoba koja ostaje smirena ima prednosti u svim okolnostima – u slozi i neslozi, u prihvatanju i odbijanju. Smirenost uvećava vrline imama. Ljudski razum najbolje funk-cionira u mirnom i staloženom okruženju, isto kao što bolje razmišlja i čovjek stalo-ženog temperamenta. Kad je ljudski razum ometan nekim unutrašnjim ili vanjskim ne-mirima, njegova moć oslabi i lakše pokle-kne pod raznim pritiscima.

Trebamo se sjetiti riječi Poslanika, a.s.: „Jaka osoba nije ona koja obori protivnika. Jaka je ona osoba koja može kontrolirati svoju srdžbu.“ Tome nam služi smirenost, koja je veoma bitna komponenta svakog imama. Umjerenost kao vrlina, pa i vješti-na, nešto je o čemu često i rado govorim. Smatrana vijekovima kao najviša kvaliteta u raznim kulturama i u našim krajevima, bila je odlika starih imama. Umjerenost je zasigurno ono što je krasilo naše muderise, ono što je pospješivalo njihov rad. Današ-njem imamu je potrebna umjerenost u sva-kom segmentu njegovog posla, u mektebu, namazu, hutbi, predavanju itd. Smirenost, umjerenost i skrušenost kada je riječ o obavljanju namaza, niti će se prakticirati žurba koja kvari namaz, niti odugovlačenje koje namaz može učiniti dosadnim!

KreativnostKreativnost je veoma bitan element za

uspješan rad svakog pojedinca, a posebno za one koji se bave misionarskim poslom, imami. To je mentalni proces koji uključuje stvaranje novih ideja ili rješenja problema. Imamu je kreativnost neophodna za mu-allimski rad u mektebu - kako zainteresi-rat djecu da dolaze u mekteb, da redovno obavljaju namaz? Neophodna mu je i za imamsko-hatibsku službu - kako zaintere-sirat ljude da slušaju hutbu, da primjenjuju preneseno im znanje, kako ljude zadržati u džamiji te im probuditi jaču svijest o Bogu? Zato im je potrebna kreativnost. Nije dobro da ti jedina želja bude da okupiš oko sebe što više slušača i da oni, derući svoja odi-jela, pokazuju strah, a da ti hoćeš s ovim da postigneš da se priča kako je tvoj glas dobar i kako si ti dobar imam.

Empatija i AltruizamImami za uspješno obavljenu misiju

moraju imati razvijenu empatiju i altrui-zam. Empatija je sposobnost uživljavanja u emocionalna stanja druge osobe i ra-zumijevanje njenog položaja (npr. patnje, ugroženosti) na osnovi percipirane ili zami-šljene situacije u kojoj se ta osoba nalazi. Uživljavanje npr. u socijalne uloge drugih. Empatija je osnovni preduvjet društvenosti, tj. socijalizacije. Empatija je jedini način kako je moguće steći bilo koje mišljenje o duševnom životu drugih. Osjećati tuđu bol, odnosno poistovijetiti se s njom je prirodna

Piše: Damir BABAJIĆ


stvar, odnosno, mislim da svi ljudi imaju tu emocionalnu “liniju” spram drugih, naravno neki više neki manje, ali je imaju. Neki su toliko emocionalno “slabi” na tuđe proble-me ili tuđu sreću, da to može razarati njih same, odnosno previše tuđe stvari uzimaju “k srcu”!

Zato imami moraju da se empatišu sa svojim džematlijama. Altruizam je naklonost i ponašanje kojem je cilj pomaganje drugo-me u kojem se ne očekuje neka vrsta nagra-de od drugih. To je ono ponašanje koje se obično opisuje kao “nesebično” jer su inte-resi drugih stavljeni iznad vlastitih interesa. Altruistični postupci su svjesni i sadrže na-mjeru da se nekome pomogne i zahtijevaju određeno žrtvovanje ili odricanje. Imami treba da budu altruisti, na takav na-čin će pokazat svoju požrtvovanost na putu pomaganja onima kojima je pomoć potrebna, na što nas i naš Gospodar obavezuje.

Etički kodeksiPokušajmo kod sebe izgraditi

ove etičke kodekse. Vrijedit će nam, a znajmo: Bez njih nema nas, odno-sno naša daijska misija je beznačaj-na:

1. Ljubav prema Allahu i Poslaniku je uvjerenje koje treba da prožima svakog vjernika, ova je ljubav duhovna privlačnost i čežnja prema bliskosti s Allahom i Njego-vim poslanikom, ljubav prema Bogu i Poslaniku znači biti privržen islamu, najviši oblik ljudske ljubavi na ovom svijetu, pokreće ljudski život, ljubav prema djeci i imecima ne smije za-vesti, ona je pokretačka snaga da se čovjek bori na Njegovom putu.

2. Tevekkul (pouzdanje u Allaha), je oslanjanje srcem na Allaha u svim trenu-cima u životu. Ovo osjećanje ne isključuje čovjekov trud i nadu, pouzdanje predstavlja smirenost i uvjerenje da naš trud neće pro-pasti, oslanjanje na Allaha čvrsti je oslonac u životu, osjećaj sigurnosti, vjerovanje i uvjerenje da ne ovisi sve o nama, ako čini-mo dobro da će nam Bog pomoći.

3. Zahvalnost je priznavanje dobro-činstva Bogu na blagodatima; to su život, vjera i razum. Zahvalnost je suprotna ne-vjerstvu, zahvalnost se u Kur’anu definira kao mudrost i povezana je sa zahvalnošću prema drugim ljudima.

4. Strahopoštovanje pred Bogom - to je bogobojaznost, osjećanje straha pred Bogom. Strahopoštovanje određuje sadrža-je našeg života, a pokoravanjem naredba-ma i nastojanje dobru, postići će ono što

žele.5. Nada je vjerovanje u ishod situa-

cije, to je optimističan stav prema životnim situacijama. Nada podrazumijeva ljubav prema onome čemu se čovjek nada. Osje-ćaj straha od neispunjenja, zalaganje u gra-nicama mogućnosti, nada u Allahovu milost i strah od Njegove kazne su granice u koji-ma čovjek živi.

6. Tewba je iskreno pokajanje za oprost grijeha. To je glas savjesti u čovjeku, a pokajanje treba biti iskreno uz tri uvjeta: da čovjek prestane s činjenjem grijeha, da se srcem pokaje, da odluči ne činiti ga više, ako je nastala šteta namiriti je, a Allah je Mi-lostiv i prima pokajanje.

7. Strpljivost je podnošenje iskuše-

nja i teškoća (bolesti, siromaštvo, smrt). Svi su Poslanici bili strprljivi i izdržljivi u kušnji i savladavanju boli. Strpljenje je put sazrijevanja vjere, strpljivost je pasivnost kao izdržljivost i postojanost, snaga da se ne posrne.

8. Blagost je odnos prema prirodi i ljudima, osjećaj prema ljudima u kojem prelazimo preko različitih slabosti koji oni ispoljavaju prema nama. Treba praštati jed-ni drugima i biti promišljen u svojim postup-cima kako ne bi pravili greške i kajali se.

9. Skromnost i umjerenost je drža-nje i ponašanje utemeljeno na osjećaju da je čovjek mali pred svojim Stvoriteljem. Otuda se on ne uzdiže iznad drugih. Skromnost je vrlina velikih ljudi koji rade za dobro a protiv zla, ne umanjuje njihov ugled i vrijednost. Umjerenost je ravnoteža između krajnosti i pretjerivanja i zahtijeva se od nas u cijelom životu.

10. Iskrenost i istinoljubivost je po-dudarnost riječi i djela, privrženost istini... Ispoljav se u tome da se stalno govori isti-na. Temelj su ljudskog poštenja, uvjet za ispravne ljudske odnose. Samo se u iskre-nosti može uspostaviti ljubav među ljudima. Najbolja iskrenost je prema sebi, a temeljna su dužnost i svojstva ljudi u islamu.

11. Darežljivost je spremnost da se dijeli i pomaže drugima. Darežljivost je za-hvalnost Bogu na blagodatima koje on daje čovjeku. Dobročinstvo je udjeljivanje onoga što nam Bog daruje. Ne propratiti dijeljenje prigovorima, da se daruje umjereno i vedra lica uz lijepu riječ.

12. Hrabrost je odvažnost u susretu s tegobama i opasnostima. Hrabrost nije

nepromišljenost i zaslijepljenost, hrabrost nije samo nošenje oružja i ispoljavanje snage u bitci, hrabrost može biti i u riječi kada čovjek kaže ono što misli i osjeća. Može se govo-riti i o političkoj, naučnoj i građanskoj hrabrosti.

13. Samosavlađivanje je sposobnost upravljanja nad vlastitim ponašanjem. Samokontrola, ovla-davanje srdžbom i afektima, strah i tuga, to je hrabrost u savladavanju nagona, kao takva je moralna vrlina prvog reda, to je način života razu-mnih i čvrstih karaktera.

14. Stid je osjećanje nela-gode koja prelazi granice intimnosti i privatnosti, to je razlikovanje privat-nog i javnog, stid čuva čovjeka od vulgarnosti i obuzdava ga od sra-mnog ponašanja, stid je život srca koje licu daje sjaj, stid je zaštićen nekolicinom propisa Šerijata, stid je

regulator čovjekovog ponašanja.15. Prijateljstvo i povjerenje je pošto-

vanje dviju osoba koje osjećaju međusobnu bliskost a temelji se na međusobnom uva-žavanju. Prijateljstvo je najveće bogatstvo. Za prijateljstvo je važno povjerenje a povje-renje se stiče iskrenošću prema ljudima. Povjerenje je temelj vjere, a nema vjere onaj koji nema emaneta.

16. Ustrajnost je želja i volja da istra-jemo u poslovima. Ustrajnost je sposobnost napora i stremljenja bez kojeg nema uspje-ha u životu. Ona je potrebna kod izvršavanja vjerskih dužnosti u dobročinstvu i sticanju nauke. Pravi put je put ustrajnosti. Muslima-ni ne smiju biti malodušni i kolebljivi.

17. Odgovornost je odnos prema svi-jetu i životu utemeljen na svijesti da ćemo odgovarati pred našim Stvoriteljem. Pola-ganje računa je najdublji smisao odgovor-nosti i borbe između dobra i zla, posebna

45 redžeb/ša’ban 1433. - juni 2012. 45

odgovornost je ispunjavanje preuzetih oba-veza i odgovornost za vrijeme koje prolazi. Odgovornost se naglašava za porodicu, za džemat, imetak i blagodati.

18. Rad je sistemsko ulaganje truda u postizanju rezultata. Rad je odnos prema Bogu i temeljna odlika ljudskog bića. Ra-dom je dužan izdržavati sebe i svoju porodi-cu.

19. Čistoća tijela, mjesta, imetka, kuće i dr. veoma je značajna kvaliteta u isla-mu. Ljudi se čiste, a Allah voli one koji se čiste.

20. Čuvanje zdravlja je obaveza u bolesti, zdravlje je idealno stanje, blagodat koju nam Allah daje, koju treba njegovati pravilnom hranom, tjelesnim i duševnim aktivnostima. Duševno zdravlje se postiže izvršavanjem islamskih propisa, te moramo paziti i na zdravlje drugih.

21. Ljubav prema roditeljima, porodi-ci i rodbini je izuzetno naglašena, posebno prema roditeljima uz pažnju i dobročinstvo. Uz ostale dužnosti prema roditeljima, mo-ramo biti blagi, zahvalni, njegovati ih i dr.. Slične dužnosti imamo prema ženama i djeci.

22. Ljubav prema džematu, domovini i ummetu je stub zajednice, to se naglaša-va u mnogim islamskim propisima. Zajed-ništvo se temelji na vjeri u Jednog Boga. Vjernici su samo braća, zbog zajedništva i ljubavi u džematu dužni smo jedni drugima pomagati, jedni drugima činiti dobročin-stvo.

ZaključakSocijalna spoznaja, percepcija, em-

patija, oštroumnost, obrazovanje, kultura, razvijen rad u grupi, uzoritost, autoritet, komunikacija, disciplina, dobro organizira-na osoba, ljubaznost, brižnost, efikasnost, društvenost, aktivnost u svim akcijama, emotivnost, ljubav prema drugom, dobro razvijene metode rada, kreativnost u nasta-vi, razvijene odgojno-obrazovne sposobno-sti su elementi koji treba da krase jednog imama. Uspjeh sigurno dolazi nakon boga-ćenja ovim osobinama.

Ako doista želimo da ojačamo zajedni-cu i da predstavljamo islamsku zajednicu u najboljem svjetlu, potrudit ćemo se da to prvenstveno uradimo za dobrobit sebe, pa prihvatiti nam ponuđeno i izvršiti časno svoju misiju. Današnji imam mora imati rješenje koje će u svakom momentu moći ponuditi savremenom čovjeku. Otuda pro-izilazi nužnost na daljnjem usavršavanju i edukaciji naših imama. Ako sagledamo vrijeme u kojem živimo, vrijeme tehnološ-kog napretka i globalizacije, ako sagleda-

mo sistem koji vlada svijetom, onda ćemo shvatiti da je na nama najveća odgovornost. Tehnološkom napretku moramo odgovoriti svojim intelektualnim napretkom, globali-zaciji moramo odgovoriti jer previše uzima maha. Kako to da uradimo? Odgovor je u nama samim, naukom, čvrstim uvjerenjem, čvrstom zajednicom, čvrstim vođama. Bez čvrste zajednice nema ni čvrstog vođe, bez čvrstog zajedničkog držanja Allahovog uže-ta, razjedinjavanjem, odlaskom od jednog stuba mi zapravo rušimo stub i zajednicu, rušimo sebe, a svoje postojanje dovodimo u pitanje. Ako adekvatno ne odgovorimo izazovima koji nas svakodnevno prate, od-sjeći ćemo granu na kojoj sjedimo. Imami treba ozbiljno da shvate ozbiljnost vreme-na u kojem živimo i situacije koju dijelom i sami stvaramo svojim neznanjem; treba da promijene sliku o sebi, a to će učiniti svojim usavršavanjem u misiji koju obavljaju, ča-sna jeste ali povlači za sobom velike odgo-vornosti. Odgovornost u modernom dobu.

Literatura:

1. W. Khan M. The Islamic Principles of Effective Leadership. The Muslim World Le-ague Journal, vol. 40, March 2011/Rabi-1 1432, No. 3, str. 28-29.

2. Spahić D. Pouke o moralu i bogoboja-znosti. IV izdanje. Starješinstvo IZ-e Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Saraje-vo, 1986.

3. Spahić M. Etika i društvo. Bemust. Sara-jevo, 2006.

4. Stevanović M. Modeli kreativne nastave.Tuzla, 2000.

5. Stevanović M. Didaktika. Tuzla, 1998.

6. Grandić R. Karić E. Pedagogija. Book Tuzla, 2009.

7. Zimić-Gljiva M. Metodika nastave islam-ske vjeronauke. Hrestomatija Fakulteta islamskih nauk. Sarajevo, 2000.

8. Pedagoška enciklopedija. Beograd, 1989.

9. Slatina M. Procesi konfluetnog obrazova-nja u ciklusu kultura-ličnost. Muallim, godi-na 3, br. 10, juni 2002.

10. Slatina M. Otvoriti put ka ljudskom duhu, Muallim, broj 42, mart 1996.

11. Kljajić B. Rječnik stranih riječi. Zagreb, 1985.

12. Ebu Hamid el-Gazali, Ihja ulumud-din, s arapskog preveo Salih Čolaković. Preporod islamskih nauka. Knjiga 1. Libris. Sarajevo, 2005/1426 h.g.

13. Mulić H. Metodika vjerske nastave.

Islamska dionička štamparija. Sarajevo, 1941.

14. Alport V.G. Sklop i razvoj ličnosti. Bu-gojno, 1991.

15. Ćatić R. Održavanje pažnje. Muallim broj 42, mart 1996.

16. Alispahić Z. Rad u oblasti odgoja i ob-razovanja ravan je borbi na Allahovom putu, Muallim broj 7, oktobar 2000.

17. Buharijina zbirka hadisa – sažetak. Izda-vač: IC El-Kalem. Sarajevo, 2004.

18. Halilović S. Odnos prema džamiji i dže-matu. Takvim Rijaseta IZ-e u BiH. Sarajevo, 2010.

19. Krzić A. Kućni odgoj. Takvim Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Sarajevo, 2011.

20. Begović I. Svijest o mektebu. Takvim Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Saraje-vo, 2009.

21. El-Mubarekfuri Safijurrahma. Zapeča-ćeni džennetski napitak, s arapskog preve-la Subhija Hadžimejlić-Skenderović. Visoki Saudijski komitet za pomoć BiH, Knjiga 20, Sarajevo, 1998.

22. El-Misrija Neš*eta. Osmjehnuti posla-nik, s arapskog preveo Fikret Pašanović. Muftijstvo Zenica. Zenica, mart 1994.

23. Kurdić Š. Islamski bonton. Islamska pe-dagoška akademija u Zenici. Zenica, 2005.

24. Resić I. Pedagogija, Skripta za IV ra-zred Gazi Husrev-begove medrese, Gazi Husrev-begova medresa. Sarajevo 1978.

25. Spahić M. Islam i mešuljudski odnosi. Udruženje uleme u BiH Hidaje. Zenica, ja-nuar 1995.

26. Vukasović A. Etika moral osobenost (Moralni odgoj u teoriji i praksi odgajanja). Školska knjiga. Zagreb, 1993.

27. Karić E. Muslimansko iskazivanje vjere u Evropi danas, Znakovi vremena. Časopis za filozofiju, religiju, nauku i društvenu prak-su br. 21. Sarajevo, 2003.

28. Sejjid Hussein Nasr. Vodič mladom mu-slimanu. Ljiljan. Sarajevo,1998.

29. Yvonne Yazbeck Haddad. Globalizaci-ja islama. Poglavlje iz knjige „Oksfordska historija islama”, prijevod Ahmet Alibašić. Selsebil, Živinice. 2005.

30. Žiga J. (2007). Odnos prema religiji u savremenom bosanskohercegovačkom društvu. from: http://www.ibn-sina.net/bs/component/content/article/419-odnos-pre-ma-religiji-u-savremenom-bosanskoher-cegovakom-drutvu.html

31. Veb portal www.rijaset.ba

32. Veb portal www.fin.ba


Zašto je imamski poziv sve nepopularniji

Jedna žalosna pojava u dijaspori

osvRti

Radi se o sramnom zastrašivanju, ponižavanju, ucjenjivanju, iz-bacivanju, psovanju i protjerivanju imama iz nekih naših dže-mata. Naime, evidentno je da u jednom broju džemata djeluju manje grupe džematlija, bolje reći bolesno ambiciozni pojedinci, destruktivnog ponašanja. Nijednom imamu koji dođe služiti ta-kve džemate nije moguće zadržati se duže vrijeme da postane uspješan i da ostvari očekivane rezultate. Imami, koji su izloženi stresu zbog nesloge i konflikta u džematima, koji traju mjeseci-ma, pa i godinama, najposlije su pred “izborom” ili da sami na-puste džemat ili da im se neopravdano uruči otkaz, poslije kojeg se nemaju kome žaliti

Piše: dr.Senad Agić


dRuŠtvo

Prijetnje i izazovi međunarodnoj sigurnosti (2)

Klimatske promjene, globalna demografska

kretanja i pojave pandemija

Od početka industrijalizacije (sredina 19. st.,) do danas, industrijski razvijene države u atmosferu su emitirale ogromne količine plinova i čestica, što je pojačalo inače prirodan proces „efekta staklenika“ i znatno pridonijelo globalnom zagrijavanju. „Od početka sistemskog mjere-nja temperature, čak deset najtoplijih godina bilo je u za-dnja dva desetljeća, a 1998. godina bila je najtoplija godi-na ikada izmjerena. Od sredine 19. st. prosječna godišnja temperatura povećala se u prosjeku za 0,5°C.“1 Ne čini se mnogo, ali to ima veliko značenje u globalnim razmjera-ma, „jer promjena temperature od samo 3°C uzrokovala je malo ‘ledeno doba’ od 17. do 19. st., a u vrijeme velikih ledenih doba bila je ‘samo’ 8°C niža nego danas. Do kraja 21. st., prosječna godišnja temperatura trebala bi se pove-ćati između 1 i 3,5°C.“2

kyoto-protokol je dodatak me-đunarodnom sporazumu o klimat-skim promjenama, potpisan s ciljem smanjenja emisije ugljen-dioksida. Donesen je 11. decembra 1997. godi-ne u japanskom gradu Kyotu, u orga-nizaciji Konvencije Ujedinjenih nacija za klimatske promjene (UNFCCC), a 16. februara 2005. godine stupio je na snagu, kada ga je prihvatila Ruska Federacija. Za njegovo stupanje na snagu bilo je potrebno da ga odobri najmanje 55 država i da države koje ga prihvate čine najmanje 55% zaga-đivača. Industrijske države su se ovim protokolom obavezale da će u periodu 2008 - 2012. godine svoje emisije sta-kleničkih gasova u prosjeku smanjiti za 5,2% u odnosu na referentnu 1990. go-dinu. Protokol je prihvatilo više od 170

država koje čine 61% zagađivača (bez Australije, Kazahstana i SAD). U cilju smanjenja emisije stakleničkih gasova, protokol uvodi: mehanizam zajedničke implementacije, mehanizam čistog ra-zvoja (CDM mehanizam) i mehanizam trgovine emisijom. Države u razvoju, među koje se ubraja i BiH, mogu uče-stvovati u mehanizmu čistog razvoja. Da bi učestvovale u CDM projektima države trebaju zadovoljiti tri principa: dobrovoljno učestvovanje u CDM pro-jektima, da imaju uspostavljen državni ured za CDM i priznanje protokola iz Kyota. Protokolom se smanjuje ispu-štanje šest stakleničkih gasova: ugljen-dioksid, metan, azotov oksid, fluorirani ugljikovodonik, perfluorirani ugljiko-vodonik i heksafluorid.

Na međunarodnoj konferencije UN-a o klimatskim promjenama, odr-žane u Durbanu (Južnoafrička repu-

Piše: dr. Džemal NAJETOVIĆ


blika), 11. decembra 2011. godine, učesnici su usvojili smjernice djelo-vanja koje bi trebale do 2015. godine dovesti do postizanja općeg sporazu-ma svih država na planeti o smanjenju emisije štetnih gasova. Međunarodna zajednica pokušava ograničiti porast temperature na planeti za 20C. Nakon 14 dana pregovora, učesnici su uspje-li dogovoriti produžetak protokola iz Kyota, jedinog globalnog sporazuma kojim se propisuje smanjenje emisije štetnih gasova, a čije prvo razdoblje primjene završava krajem 2012. go-dine. Na ovoj konferenciji odlučeno je da se pokrene druga obavezujuća faza protokola. Ona bi se odnosila na države EU, a Kanada, Japan i Ruska Fe-deracija već ranije su se izjasnile da se ne žele ponovo obavezati na taj način. Indija, NR Kina i SAD priključile su se smjernicama djelovanja u postizanju globalnog sporazuma o smanjenju emisije štetnih gasova. Kanada je prva država koja je objavila da se povlači iz Kyoto protokola, zadajući tako udarac globalnom sporazumu koji nije zaživio u punoj mjeri, zbog toga što ne obave-zuje glavne svjetske zagađivače na ko-rake prema zaštiti okoline. Kanadska udruženja za zaštitu okoline ovo su proglasile nacionalnom sramotom. Na ovoj konferenciji dogovoreno je da se važenje protokola iz Kyota produži na pet godina i izradi novi dogovor kojim bi se najveći zagađivači, poput Indije i NR Kine, prisilili da ograniče emisiju stakleničkih gasova. 3

Helsinški protokol odnosi se na smanjenje emisija sumpora ili nje-govog prekograničnog strujanja za najmanje od 30%. Usvojen je 1985. godine, a na snagu je stupio 1987. go-dine. Obavezao je 21 evropsku državu na ciljne emisije sumpor-dioksida od 70% nivoa iz 1980. godine do 1993. godine. Trinaest evropskih država, uk-ljučujući Španiju i Veliku Britaniju, nije potpisalo ovaj protokol. Prevladavaju-ći zapadni vjetrovi znače da te države izvoze oko 70% svojih emisija SO2, dok uvoze relativno malo. Posljedica toga je da je Velika Britanije smanjila emisi-ju sumpornog i dušikovog oksida kao zahtjev za članstvo u EU.

klimatske promjene, globalna demografska kretanja i pojave pandemijaOd početka industrijalizacije (sre-

dina 19. st.,) do danas, industrijski ra-

zvijene države u atmosferu su emitira-le ogromne količine plinova i čestica, što je pojačalo inače prirodan proces „efekta staklenika“ i znatno pridonije-lo globalnom zagrijavanju. „Od počet-ka sistemskog mjerenja temperature, čak deset najtoplijih godina bilo je u zadnja dva desetljeća, a 1998. godina bila je najtoplija godina ikada izmjere-na. Od sredine 19. st. prosječna godiš-nja temperatura povećala se u prosje-ku za 0,5°C.“4 Ne čini se mnogo, ali to ima veliko značenje u globalnim raz-mjerama, „jer promjena temperature od samo 3°C uzrokovala je malo ‘lede-no doba’ od 17. do 19. st., a u vrijeme velikih ledenih doba bila je ‘samo’ 8°C niža nego danas. Do kraja 21. st., pro-sječna godišnja temperatura trebala bi se povećati između 1 i 3,5°C.“5

Međutim, i manje promjene tem-perature u dužem vremenskom raz-doblju uzrokuju velike klimatske promjene, a u kraćem - ekstremene vremenske prilike. Dokaz tome su i velike suše u Africi, požari u Americi i Australiji, poplave u zapadnoj Evropi i jugoistočnoj Aziji, itd. Isto tako, si-gurno je da mnogi oblici zagađenja ne poštuju državne granice, te se niti jedna država ne može izolirati od pro-blema. Da bi se bolje pratile i pokušale ublažiti posljedice globalnog zagrija-vanja, na inicijativu UN-a, došlo je do osnivanja nekoliko međunarodnih or-ganizacija. U okviru UN-ove Konven-cije za praćenje klimatskih promjena (UNFCC), održano je već nekoliko ve-likih konferencija na kojima su se vla-de velikih država pokušale dogovoriti o smanjenju emisije štetnih plinova u atmosferu. Djelimično su se i uspje-le složiti Sporazumom u Kyotu 1997.

godine, no i dalje države koje su kriv-ci za najveću emisiju štetnih plinova, poput SAD-a, NR Kine, Ruske Federaci-je i Indije, nisu potpisnice niti jednog protokola. Sve su ovo faktori koji imaju velikog uticaja na globalnu sigurnost i koji mogu izazvati velike promjene u načinu poimanja sigurnosti jer ovdje dolazi do izražaja ekološka sigurnost i zaštita. Navedeni podaci ukazuju na to da smo ugroženi svi i da se isto tako svi moramo potruditi da očuvamo naše jedino stanište.

Kada govorimo o demografskim promjenama, postoje neka predviđa-nja da će do 2020. godine 60% svjet-skog stanovništva živjeti u urbanim područjima i da će se ona pretvoriti u svojevrsne mega-gradove. Sve to sa sobom donosi i više sigurnosnih izazova i prijetnji, koje će biti sve teže držati pod kontrolom. Vidimo koliki je problem održati dobar nivo sigurno-sti u gradu kao što je Sarajevo, koji u svjetskim razmjerama predstavlja mali grad. Možemo sebi predstaviti koji su problemi s kojima se sigurnosne sna-ge suočavaju u gradovima kao npr. Mexico Sity, u čijem centralnom dijelu živi osam miliona stanovnika. Da bi se i u budućnosti mogao osigurati visok stepen sigurnosti i u sve pretrpanijim gradovima, potrebno je ići u pravcu što educiranijih policijskih službenika i u uvođenje što više novih tehnologija, koje će biti od velike pomoći, poseb-no u komunikacijskom segmentu i segmentu obrade podataka. Sve ovo iziskuje i velika finansijska ulaganja, tako da se može reći da će u budućno-sti i sigurnost biti jedna od privilegija bogatih društava i bogatih pojedina-ca. Takav oblik sigurnosti ne smije da


preraste u totalnu kontrolu od drža-ve, jer to vodi nepoštivanju osnovnih ljudskih prava i sloboda. Zbog toga, paralelno sa razvojem snaga zaduže-nih za sigurnost treba doći i do razvoja sistema kontrole, kako unutar samih sigurnosnih institucija, tako i nezavi-snih organa.

posljedice pandemijaKada govorimo o pojavama pande-

mija, uzet ćemo za primjer slučaj poja-ve virusa H1N1 i masovne histerije i straha do kojega je ta pojava dovela. „Uslijed razvoja događaja krajem apri-la Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je podigla nivo pandemijskog stepena pripravnosti na 5. stepen. To znači da je ‘zaraza široko rasprotranje-na među ljudima’. Uprkos nivou pri-pravnosti, SZO je ukazala na to da se većina zaraženih ljudi potpuno opora-vi bez potrebe za medicinskom inter-vencijom ili antivirusnim lijekovima. Zdravstvene agencije brojnih vlada svijeta su prethodno izrazile zabrinu-tost zbog izbijanja zaraze, te pažljivo prate razvoj situacije. Od 24. aprila do 6. Maja 2009. godine u Meksiku su za-tvorene sve škole i univerziteti, te do daljnjega odgođena sva javna doga-đanja. U SAD-u su zatvorene one škole u kojima su potvrđeni slučajevi među učenicima.“6 Kako je navela Svjetska zdravstvena organizacija, ukupno je bilo zaraženo oko 50.000 osoba, od čega je bilo 180 smrtnih slučajeva.7 Ova pandemija je dovela do velikih sigurnosnih problema, pogotovo u dr-žavama u kojima je bilo najviše zaraže-nih, prije svega Meksiku i SAD. Imala je veliki uticaj i na normalno odvijanje života, jer je u mnogim područjima uzrokovala obustavljanje nastave, ne-

dolazak na radna mjesta i zatvaranje nekih javnih ustanova. Sve to dovodi do pojačanog osjećaja nesigurnosti i ugroženosti. Vidjelo se, pogotovo na slikama iz Meksika, da je došlo i do uključenja vojnih snaga u suzbijanje i borbu protiv te pandemije. Sve to po-kazuje koliki sigurnosni rizik i prijetnju predstavlja pojava ove i sličnih bolesti. Važne sigurnosne obaveze odnose se na zaštitu od pandemija. Ni jed-na država ne bi trebala sam planirati postupke u krizama povezanim s dr-žavnim rizicima od pandemija. Slično ovoj pandemiji bilo je i stanje prilikom širenja pandemije virusa ptičije gripe (H5N1).

Gledajući u budućnost, može se pretpostaviti da će doći do povećanja lokalnih i religijskih sukoba, pri čemu bi se ograničeni sukobi mogli tran-sformirati u nove ratove kao metodu plaćanja neizmirenih računa. Kada se prave procjene u vezi s budućnošću svijeta za period 2015. do 2025. i od 2025. do 2050. godine, može se pret-postaviti da će se intenzivirati širenje terorizma. Razlozi za pretpostavku narastanja sukoba nalaze se u činje-nici da svaka prijetnja ima svoj vlasti-ti nastanak i korijene, kao i vrijeme, prostor i preduvjete. U 2000. godini, svijet je opstao s populacijom od 6,1 milajardom, koja će do 2015. godine narasti na 7,2 milijarde odnosno na 9,1 milijardu do 2050. godine. Resursi neophodni za održavanje naših života i životnih potreba u narednih osam godina će se morati dijeliti s još 1,1 mi-lijardom ljudi, odnosno s tri milijarde novih stanovnika kroz 43 godine. Ovo bi trebala biti dovoljna potvrda nara-stajućeg opažanja prijetnji.8

Isčezavanjem primarnih energet-

skih resursa (nafta, prirodni gas, ugalj i sl.), koji su neophodni za održavanje životnih potreba i umanjenje vode-nih potencijala koji su esencijalni za život, a zatim i iscrpljivanje obradivog zemljišta, čine nezaobilaznim buduće sukobe.

Mnogo nam govori pretpostavka da će 80% povećanja svjetske popu-lacije pripadati nerazvijenim država-ma, tako da će se 2015. godine 45% svjetske populacije nalaziti u četiri države (NR Kina, Indija, Pakistan, i In-donezija), 2025. godine će 60% svjet-ske populacije živjeti u šest država (NR Kina, Indija, Pakistan, Indonezija, Iran i Bangladeš), a 2050. godine 80% svjetske populacije bit ćei koncentri-rano u Aziji i na Srednjem istoku. Može se pretpostaviti da će izvori i uzročni korijeni prijetnji, prouzrokovani ovim promjenama ravnoteža, doživjeti zna-čajne promjene. Azija i Srednji istok će se suočiti s porastom gustoće naselje-nosti. To su područja gdje su koncen-trirane energetske rezerve (67,8% naf-tnih rezervi je u Srednjem istoku, 80% rezervi prirodnog gasa je na Srednjem istoku i u Aziji). U skladu s pomenutim demografskim varijacijama, sukobi, koji nastaju zbog promjene centara koncentracije i moći, postat će mnogo ozbiljniji.

Oko 30% svjetske populacije, koja će prema očekivanjima do 2015. godi-ne dostići brojku od 7,2 milijarde, bit će ugroženo i nedostatkom vode, dok će više od 30 država, posebno one na Srednjem istoku u Sjevernoj Africi i Centralnoj Aziji, svoje zahtjeve za vo-dom ostvarivati putem tekućih pre-kograničnih voda. Nedostatak vode će se povećati zbog globalnog zato-pljavanja i porasta populacije. Sve ove činjenice pokazuju da će dijeljenje vo-denih resursa u doglednoj budućnosti postati pitanje od primarne važnosti.

Bilješke:

1 http://ec.europa.eu/environment/climat

2 Isto.

3 www.hrsvijet.net

4 http://ec.europa.eu/environment/climat

5 Isto.

6 http://hr.wikipedia.org/wiki/Pandemija_svinj-ske_gripe_2009

7 WHO situation info Departments für Commu-nicable Disease Surveillance and Response (CSR)

8 Klimatske promjene 2007., Osnove fizike, http:/www.ipcc.ch.


Kur‘anske paradigme odgoja mladih

Predavanje istaknutog egipatskog alima, dr. Jasser Auda na IPF-u u Zenici na temu:

gostovanja

U organizaciji Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici i nosioca predmeta Kur‘anska paradi-gma odgoja mladih, prof.dr. Safveta Halilovića, studentima postdiplomskog studija, na odsjeku Islamske vjeronauke, pripala je velika čast da ugoste i poslušaju veoma interesantno predava-nje jednog od najvaćih alima današnjice, prof.dr. Džasira Aude

Redovni čitaoci časopisa Novi hori-zonti imali su mogućnost da se u jed-nom od prethodnih brojeva upoznaju sa likom i djelom ovog dragulja među svjetskom ulemom. Čitajući njegovu izuzetno bogatu biografiju sa punim pravom možemo konstatovati da dr. Džasir Aude predstavlja jednog od predvodnika „nove avangarde“ umme-ta. Pored predmeta iz oblasti Islamskog prava, odnosno Fikha i Etike, uvaženi profesor se bavi i duhovnim odgojem. Redovni je predavač pri Institutu za istraživanja u oblasti islamskog prava i etike u Dohi – Qatar.. Pored napisanih mnogih djela iz oblasti islamskog pra-va (intencija šerijata), komentarisao je i čuveno djelo El - Hikem velikog sufij-skog autoriteta uvaženog šejha Atailla-ha El – Iskenderijja u kojem je sadržano

dosta poglavlja koje tretira duhovni odgoj mladih. S tim povodom uvaženi prof. Aude je i posjetio naš Fakultet.

Organizator i prevodilac, prof.dr.hfz. Safvet Halilović, je u uvodnom obraćanju na jedan od najljepših na-čina predstavio uvaženog alima i kao naznaku na temu predavanja, studen-tima je uputio nekoliko korisnih infor-macija kako iz same biografije gosta – predavača tako i o važnost duhovng odgoj čovjeka.

Nakon iskazane zahvale Allahu dž.š. i selama prisutnim studentima, uvaženi alim Dr. Džasir Aude je poru-čio: “Čast mi je i zadovoljstvo da po-kušam nešto kazati iz oblasti Kur‘anke paradigme odgoja mladih, s tim što treba imati na umu da je ova tema izuzetno zahtjevna i obimna za elabo-

riranja, posebno ako se uzme u obzir da je odgajanje ljudi veoma delikatan posao ali u isto vrijeme i častan. Sma-tram da nisam dovoljno kompetentan da bi sa teorijskog stanovišta govorio o klasičnoj zapadnoj pedagogiji kao zannosti ni o tome šta ona nudi sa te-roijskog apsekta, ali uzimam za pravo da ovom prilikom progovorim o jed-nom ljudskom odgojnom segmentu kojeg klasična zapadna pedagogija zanemaruje, a to je duhovnost kroz in-tencije šerijata. Znanost pod nazivom Intencije (ciljevi ) šerijata, posebno kada se govori iz oblasti fikha, ima za cilj da se zaštiti ljudski život, čast, imetka, ra-zuma i potomstva. Mi u ovoj znanosti bavimo se jednim posebnim aspek-tom nazvanim Ta‘lilu - l – ahkam tj. ana-lizom i obrazlaganjem propisa, pitajući


se zašto je neki propis naređen, koja je svrha njegove naredbe ili zabrane i koji je njegov konačni cilj. Kada čitamo Kur‘an časni, vidimo da Allah, dž.š., želi da se postignu određeni ciljevi. Stoga, raspoznavanje tih ciljeva je izuzetno važno ako želimo da dosegnemo bit želje Uzvišenog Stvoritelja, kada go-vori o određenom propisu. Kur›an ča-sni ima svoje ciljeve, a neki od njih su: čuvanja života, časti, imetka, razuma i potomstva, dok su drugi ciljevi Kur›ana: postići tu najplemenituju oso-binu kod čovjeka, a to je njegov odgoj. Časni Kur‘an nas podučava jasnim ci-ljevima, ondosno propisima koji su dovoljno jasni i za koje nije potrebno nikakvo tumačenje, tako npr. Uzviše-ni Allah u Kur‘anu časnom, u brojnim tekstovima, govori o sebi, o Svojim osobinama, Uzvišenom Bići itd. i na taj način postavlja konačni cilj i želju, a to je čovjekov odgoj. Primjerice jedan od najčešćih opisa koje Uzvišeni Stvoritelj koristi za sebe su: Ed-Darr (Koji stvara štetu) i En-Nafi› (Koji stvara korist). Ed-Darr u ovom kontekstu se prevodi kao Onaj koji donosi raznovrsna iskušenja i belaje a En-Nafi› je, ustavri, Onaj koji svome robu daje raznovrsne blagoda-ti i počasti. Kroz ova dva pojma Allah dž.š. nas podučava, ustvari šta je kra-nji cilj donošenja iskušenja odnosno davanje blagodati. Uzvišeni u suri Al–Fadžr kaže: „Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: „Gospodar moj prema meni je plemenito postupio!“ A kada mu, da

bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskud-nom učini, onda rekne: „Gospodar moj me je napustio!“ A nije tako! (Al–Fadžr, 14–16) Konkretno u ovom primjeru vi-dimo da je krajnji cilj ovih ajeta ustvari preispitati čovjekove kranje granice za-hvalnosti na blagodatima i strpljivost u iskušenjima. Kada se govori o sifatu odnosno Allahovom opisu kao E –Darr (Koji donosi štetu, iskušenja, belaj), vidjet ćemo da Uzvišeni Gospodar ne govori o defintivnom prekidanju op-skrbe, već samo o njenom umanjenju s ciljem nenanošenja štete već pribav-ljanje koristi. Ta korist bi se sadržala u želji Uzvišenog Allah da nas odgoji na način da stalno budemo svjesni i ovisni isključivo o Njemu. Mnogi su primjeri u Kur›anu koji govore o raznim blagoda-tim koje uživamo, međutim tu se radi samo o iskušenjim odnosno ispitima. U drugom primjeru, Uzvišeni nas podu-čava riječima: „Zar oni ne vide da svake

godine jedanput ili dva puta u iskuše-nje padaju, pa opet, nit› se kaju nit› se opamećuju.“ (Et–Tawbe, 126)

Cilj ovog ajeta se ogleda u pokaja-nju i vraćanju zdravom razumu, dru-gim riječima kazano, prva blagodat u ovom ajetu koja se nudi, uz uskraćiva-nje određenih blagodati kroz iskuše-nja, jeste tevba – pokajanje. Svakako kada promotrimo detaljnije vidimo da je riječ o intenciji pedagoške nara-vi. Kao prva blagodat u ovoj intenciji - cilju bila bi, da čovjek priznavanjem sopstvenih grijeha tj. činjenjem stal-ne tevbe – pokajanjem, bude u stanju da svako iskušenje prevaziđe. Druga blagodat u prevazilaženju iskušenja ogleda se u tome, da se čovjek povrati zdravom razumu tj. nauuči samokritici i razmišljanju. Ovo je veoma važan se-gment u duhovnom odgajanju čovjeka posebno u vremenu u kojem se danas mi nalazimo. Ovim načinom traganja

za duhovnim sazrijevanjem čovjeku se otvaraju vrata dove kroz koju će spoznati svoju nemoć i osjetiti svoju ovisnost isključivo o Uzvi-šenom Allah, dž.š. Ako se u životu dostigne taj stepen traganja za duhovnim odgojem onda je to vrhunac duhovne zrelosti – poručio je prof.dr.. Aude.“

Studenti su imali priliku, nakon izlaganja, da postave i nekoliko pitanja i dodatno se okoriste tim predavanjem i prošire znanje o našem lijepom dinu. Svi smo pože-ljeli da nas dragulj iz Misira posjeti još koji put dok smo tragaoci za ilu dinom.

Priredio: Ismail Mehtić


Ima jedna dobra američka serija, „Ho-meland“ se zove. Glavna se radnja vrti oko terorizma i terorista u Americi. Muslimana, naravno. Međutim, gledajući tu seriju, pot-puno mi se razjasnio stav islama prema te-rorizmu. Jer, u seriji, ti muslimani-teroristi lažu, kradu, ubijaju, piju, čine blud. Ubijaju čak i svoje vlastite ljude, da ih ne bi otkrili. Sve u cilju postizanja svog cilja. Međutim, ne postoji toliko uzvišen cilj da bi ta djela opravdao za jednog muslimana.

Kada bi srušio čitavu Ameriku jednom bombom, a izgubio dušu pri tome, musli-man je propao. Jer, njegov osnovni cilj u životu nije da „pobijedi“ druge. Njegov cilj je da pobijedi sebe i svoj nefs. Da porazi šejtana i uđe u džennet. A jedini način za to je da slijedi Allahove upute. Da se kloni harama i drži halala. Sve drugo nije njegov problem.

Jer, čitav ovaj svijet je samo proba. Kušnja. Nije cilj muslimana da ga osvoji. Njegov cilj je da prođe svoj život u pokor-nosti Allahu. A jedini način za to je da sli-jedi Kur’an i Sunnet Allahovog Poslanika. Ono što je zabranjeno - to je zabranjeno. Ne postoje okolnosti koje to mogu ohala-liti. Ako Amerika ubije milion nevinih mu-slimana, musliman ne smije ubiti jednog nevinog Amerikanca. Jer to Allah brani.

Allahova odredbaTi, koji hoće da budu teroristi, oni,

ustvari, požuruju Allahovu odredbu. Sa-mim tim, pokazuju slabost svog imana. Ne vjeruju dovoljno duboko. Sumnjaju u Alla-ha. Misle da oni bolje znaju. Allah je dao neprijatelje islama, ne da bi ih mi pobijedili, nego da bi se u borbi sa njima očistili. Do-kazali i pokazali. Oni su samo zid uz koji se musliman uspravlja; ne udara glavom u njega. Vjeruje Allaha i ulaže trud. A rezultat, pravi rezultat nije na ovom svijetu. Pravi re-zultat je na Ahiretu.

Musliman ima mnogo širi vidokrug od drugih. On vidi čitavu priču, i ovaj i onaj svijet. Zna, da bez obzira na to šta se desi ovdje, tamo je, ako Bog da, za njega na-grada. Da ti koji hoće da budu teroristi

čitaju Kur’an, a što bi bili obavezni kao muslimani, vidjeli bi da su gotovo uvijek muslimani bili nadvladani na ovom svijetu. Poraženi, protjerani, ubijeni. Ali, Allah onda odmah ukazuje na onaj drugi dio, na njhov doček na Ahiretu.

Faraonovi čarobnjaci, muslimani koje su bacali u rovove napunjene vatrom, onaj opominjač iz sure Ja’sin, svi su oni skon-čali svoj život u mukama. Ubijeni. Ali, ne i poraženi. Poražene su njihove ubice. Jer, Džennet je istina i Džehennem je istina. I Allah je istina. Njegovo je obećanje istina. I za čim onda da žali musliman? Za ko-jim zemaljskim dobrom da se povodi? …i zaista bih, kada ne bi svi ljudi postali nevjernici, dao nevjernici imaju kuća od zlata i krovove od srebra… kaže Allah. Tolika je vrijednost ovosvjetskog „uspje-ha“ kod Njega.

Pa, svaki poslanik je pobijedio samo mudžizom. Allahovim čudom. Jer je po-bjeda islama, na ovom svijetu, čudo. Ovaj svijet je igralište loših. Njihov domen. Ali, musliman zna da to nije kraj, ima još. Ako hoće sve odmah, na ovom svijetu, onda nije musliman. Pa, najveća čast za mu-slimana nije da pobijedi neprijatelja i ubije ga. Ne, najveća čast je da pogine boreći sa na Allahovom putu, da bude šehid. Ali, na Allahovom putu, a ne nekom drugom Šehid je onaj koji se bori da Allahova ri-ječ bude gornja, rekao je Allahov Poslanik, a.s.

Nespojivost islama s terorizmomEto, zato je islam potpuno nespojiv

sa terorizmom. Iz prvog i jedinog razloga: terorizam pretpostavlja da ti je radi nekog „višeg cilja“ dozvoljeno raditi loše stvari. Opravdanje je da je cilj toliko uzvišen, da je sve dozvoljeno da bi se postigao „cilj“. To je klasični moto „cilj opravdava sredstva“. Nema toga u islamu. Sredstvo je cilj. Jer, Allah neće pitati da li si uspio, nego kako si se trudio da uspiješ. Da li je tvoj trud bio u skladu s islamom. Jesi li uložio sebe u to? Dao sve od sebe. A rezultat je u Allahovim rukama. Nije u našim.

Ne kaže Allah u Kur’anu: uspio je onaj ko pobijedi neprijatelja na ovom svijetu. Nego: …uspio je onaj ko dušu svoju očisti i od harama je sačuva… To je cilj muslimana. Neka kafiri rade svoje. Zato ih je Allah dao. Ali, musliman ima svoj put. Svoj pravac. On nikada neće raditi ono što rade kafiri. Jer je time odmah poražen. Time on priznaje da misli da kafiri imaju bolje od njega. Da je nji-hov način ispravniji. Ako oni bace bombu, i ja ću. Ne može to!

Njihova djela njih vode u Džehennem, taman da su im rezultati na ovom svijetu veličanstveni. Isto tako, muslimane njihova djela vode u Džennet, rezultati su nebitni. Eto zato, muslimani ne smiju nikada pasti u zamku praćenja načina djelovanja kafira. A terorizam je njihov put. Nikada nije bio naš. I nikada neće biti. Jer, Allah kaže: ...nemojte da vas mržnja koju prema nekim ljudima osjećate, navede da nepravedni budete, budite pravedni, to je najbliže čestitosti…

Pravednost je naš put. Allah naređuje pravdu, prije dobročinstva. Nema osvete. To što kafiri ubijaju muslimane, ne daje muslimanima za pravo da ubijaju na isti način kafire. Ubijanje i rat su u islamu uvi-jek u tačno određenim granicama. Nema tu „kolateralne štete“ i „bolje mi njih nego oni nas“. To kod nas ne postoji. Pravda. Rat ne suspendira pravdu. Rat se vodi na islamski način ili nikako. Kao i čitav život, uostalom. Allah će one, koji se budu borili na Nje-govom putu, putevima koji vode Njemu uputiti…

RazmiŠljanja

Terorizam u vizuri jednog mu’mina Bošnjaka

Terorizam nije nikada bio naš putKada bi srušio čitavu Ameriku jednom bombom, a izgubio dušu pri tome, musliman je propao. Jer, njegov osnovni cilj u životu nije da „pobijedi“ druge. Njegov cilj je da pobi-jedi sebe i svoj nefs. Da porazi šejtana i uđe u Džennet. A jedini način za to je da slijedi Allahove upute. Da se kloni harama i drži halala. Sve drugo nije njegov problem

Piše: Sead ADŽEMOVIĆ


putopis

Putovanje u Albaniju

U zemlji bunkera i mercedesaTurska organizacija „Sema“ već drugi put organizira stručne ekskurzije za profesore Islamskih fakulteta iz BiH i Sandžaka. Prvi put oni su posjetili Tursku, a krajem prošlog mjeseca dvadese-tak profesora, ovaj put i direktori naših medresa, bili su u zijaretu Albaniji. U ovom članku izdva-jamo najinteresantnije detalje sa tog putovanja koje su svi učesnici ocjenili izuzetno uspješnim i korisnim

klimaAlbanija sadrži brdovit i planinski reljef. Najviša pla-

nina, Korab u okrugu Dibra je visoka 2.753 m. Albanija ima blagu, ali uglavnom vlažnu klimu. Godišnja razina padavina je najviša u Europi, i dostiže preko 2000 mm na sjeveru i 1190 mm u Tirani. Ljetne temperature su obič-no visoke, u prosjeku oko 29 °C, dok su zime hladne, s minimumima ispod 0 °C, osim u blizini obale. Osim glav-nog grada, Tirane, sa 520.000 stanovnika veći gradovi su Drač, Elbasan, Skadar, Gjirokaster, Valona i Korča.

HistorijatOva mediteranska zemlja, kroz svoju povijest, bila je

izložena brojnim kolonijalnim pohodima i ratovima. Ona je najduže ostala pod vlašću osmanske Turske. Albanija se, zahvaljujući slabljenju Turske, 1912.god. kao posljed-nja zemlja, mirnim putem izdvojila iz osmanskog car-stva.Poslije je bila kraljevina, a od 1928. zemljom je vla-dao Ahmed-beg Zogu do 1938. godine, kada je Albanija postala marionetska država Italije. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, albanski fašisti su pomagali Talijanima u njihovoj invaziji na Grčku i čak sudjelovali.

vladavina evera HoxheKomunisti su preuzeli vlast nakon rata 1944. godine,

pod vodstvom, Envera Hoxhе. Od 1945. do 1990. go-dine, Albanija je imala jedan od najrepresivnijih režima u Europi. Komunistička partija je osnovana 1941. Svi njeni protivnici su bili eliminirani. Enver Hoxha je bio na čelu partije. U početnim godinama nije se puno mješao u rad vjerskih zajednica, ali su već od 1965.god. počele represivne mjere. Uslijedilo je hapšenje uleme i rušenje džamija. Hafiz Sabri Koči je simbol žrtve tog ateističkog režima. Albanija je bila jedinstven primjer u svijetu po tome što je nevjerovanje bilo propisano Ustavom. Hafiz. Koči je proveo 28 godina u zatvoru, ali je ipak dočekao pad toga režima i desetak godina pred kraj svoga života proveo je slobodno ispovjedajući dini islam.

U Tirani, glavnom gradu Albanije, bilo je 40 džamija, danas postoji samo jedna, još iz vremena turske uprave, Edhem-begova džamija koja je sagrađena 1209.h.g. Prvi predsjednik Albanije , Salih Beriša, izdvojio je 6 dunuma zemlje, u centru Tirane za gradnju nove džamije i Islam-skog centra. Bajrami se klanjaju na na glavnom trgu kojom prilikom prisustvuju hiljade vjernika. U gradskoj dvorani Tirane, na vrlo svečan način se obilježava 12. Re-

biul-evvel, rođendan Allahova Poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., kojom prilikom prisustvuje 5-6 hiljada vjernika.

1985. godine, Enver Hoxha je umro, a naslijedio ga je Ramiz Alia, koji je prvo pokušao pratiti Hoxhine stope, ali budući da su se u istočnnoj Europi već počeli uruša-vati totalitarni režimi došao je red i na režim Hoxhinog nasljednika Alije. 1992. godine, na općim izborima je po-bjedila demokratska stranka sa 62% glasova.

Od 1990. Albanija je orijentirana prema zapa-du. Primljena je u Vijeće Europe, i, zajedno sa Hrvat-skom u NATO. U Albaniji živi oko tri miliona stanovnika. Još od osmanske uprave većina Albanaca su muslima-ni (70%), pravoslavci čine %20 stanovništva (nalaze se na jugu); dok katolici čine %10 stanovništva (nalaze na sje-veru). Od ukupne muslimanske populacije 20-30% su iz derviškog reda Bektašije, koji su u mnogim elementima svoga ispovjedanja vjere, daleko od islama. Međutim, te drastične razlike u ispovjedanju islama se za sada ne ističu. Također, postoji i visok stepen tolerancije između muslimana i pripadnika ostalih vjeroispovjesti.

Piše: dr.hfz. Halil Mehtić

Edhem-begova džamija - jedina u Tirani


medresa u tiraniTurska organizacija “Sema” koja svoje djelovanje

uglavnom bazira na tri polja, odgojno-obrazovnom, informativnom i zdravstvenom, u Albaniji je značajnije prisutna od 1992.god. Prioritet njenog djelovanja jeste obrazovanje na svim nivoima, kako svjetovnom tako i vjerskom planu. U gradu Erbasanu, 1996.god. otvorena je prva medresa, a danas aktivno djeluju još četiri me-drese koje drže Turci, dok preostale dvije drže Albanci. U medresama se obrazuje oko 1300 učenika. Naš domaći-ni upriličili su nam posjetu medresi “Ibrahim Deliu” koju pohađa 408 učenika. Direktor medrese, Kasim Ilhan, in-formisao nas je da je medresa rekativirana 1991.god. U ovoj medresi nastava se izvodi na četiri jezika: arapskom, albanskom, engleskom i turskom. Medresa se tretira kao državna gimnazija pa je zato pohađa znatan broj katolič-ke i pravoslavne djece, što je možda jedinstven primjer u svijetu. Roditelji to objašnjavaju dobrim odgojem koji se postiže u toj medresi. Nastavno osoblje i učenici priredili sun am kraći program u kojem nam je mladi hafiz lije-pim glasom proučio odlomak iz Kurana a djevojke izvele nekoliko ilahija i recitacija na engleskom arapskom, tur-skom i albanskom jeziku.

medresa u kavojiDruga medresa koju smo posjetili je u gradu Kavo-

ja. Osnovana je 1998.god, a dibila je ime po poznatom albanskom alimu Hafiz Ali Korča. Toga dana bilo je jako živo i svečano. Prispjeli smo na manifestaciju “Dani otvo-renih vrata” medrese, kada se izlažu dostignuća učenika te medrese i služi piće i turski specijaliteti osnovcima koji tragaju za srednjom školom po njihovom ukusu. U ovoj medresi učenici se školuju iz deset gradova Albanije. Ina-če Kavoja se smtara najislamskijim gradom u Albaniji.

medresa u BeratuOvaj živopisni gradić broji oko 40 000 stanovnika od

kojih su velika većina muslimani. Grad je poznat po ču-venoj tvrđavi i starim kućama. Rijeka Osami dijeli stanov-ništvo na muslimane i pravoslavce. Ove godine tek je ot-počela sa radom najmlađa medresa u Albaniji. Primljeno je 35 učenika. U centru grada je Careva džamija - sultan Bajazidova džamija iz 15. stoljeća u sklopu koje je i teki-ja halvetijskog derviškog reda, također, sagrađena u 15. stoljeću.

koledž “turgut ozal”Uz medrese kao vjerske škole aktivno radi i sedam

koledža koji su ustrojeni po savremenim modelima ob-

Koledž - Turgut Ozal Generalni sekretar univerziteta Fatih i naš prevodilac

Naši domaćini - Mehmed i AdilDan otvorenih vrata u medresi u Kavoji


razovanja. Koležde pohađa oko 5000 učenika. Naš do-maćin Adil, već dvadeset godina, krož koledže, u sastavu ove organizacije, djeluje u BiH, Crnoj Gori i Albaniji. Kako nam reče: “Kroz naše škole i fakultete želimo pomoći narodima Balkana u njihovom prosvjećivanju.” U ovom prelijepom i funkcionalnom zdanju školuje se oko 540 učenika. Obrazovanje se vrši na turskom jeziku do sed-mog razreda, do desetog na engleskom, a od desetog na njemčkom i italijanskom. Na 15 000m2 smješten je još vrtić i osnovna škola.

univerzitetiU Albaniji djeluje 45 privatnih i 13 državnih univerzi-

teta što je, reklo bi se, previše za ovu malu mediteransku zemlju. Turski univerzitet “Bedr” raspolaže, u početnoj fazi, sa dva fakulteta i šest smjerova, u sklopu kojih je i teološki smjer. Univerzitet raspolaže sa 4000m2 korisnog prostora. Nastava se izvodi po najsavremenijim metoda-ma učenja. Predavanja se automatski prenose u pisanu formu a kasnije postavljaju na web stranicu Univerziteta. Ovdje se školuju student iz 9 zemalja. Nastava se izvo-di na engleskom, turskom, albanskom i arapskom jezi-ku. Studenti imaju sedmično 20 časova arapskog jezika. Troškovi školovanja na ovom Univerzitetu iznose 1500 eura, dok je za studente islamskih nauka školovanje be-

splatno. Kako nas je izvjestio generalni sekretar, gosp. Fatih, Univerzitet raspolaže sa 30 000 knjiga a plan je da se do kraja godine knjižni fond poveća na 100 000.

Sljedeći univerzitet koji smo posjetili je “Epoka Uni-verzitet”. Ono što je najbitnije reći za njega jeste da je osnovan 2007. god i da je koncentriran na obrazovanje studenata iz oblasti tehničkih nauka. I ovdje se nastava izvodi na četiri jezika i po najsavremenijim metodama učenja.

Turska organizacija “Sema” je najsvjetliji primjer oži-votvorenja kur’anskog imperativa”Ikre” među muslima-nima danas. Podatak da širom svijeta djeluje oko 2000 koledža, na stotine medresa i na desetine univerziteta, ukazuje na moć i organiziranost ove edukativne orga-nizacije. Učenici i studenti sa ovih koledža i univerziteta osvajaju brojne prestižne nagrade na lokalnom, evrop-skom i svjetskom nivou. To slikovito kazuje o predanom radu nastavnog kadra i odgovornih ljudi, što treba poslu-žiti kao svjetli primjer ostalim muslimanskim narodima.

Ovom prilikom najiskrenije se zahvaljujemo našim domaćinima što su nam organizirali ovu posjetu Albaniji, a posebno Mehmedu Karsliju, istinskom prijatelju Bosne, koji je budno bdio nad nama brinući se da nam putova-nje i boravak u Albaniji učini što ugodnijim.

Prof. Halilović i Kurdić na obali rijeke Osami Zajednički snimak ispred univerziteta Bedr

Halvetijska tekija iz 15. stoljeća u gradu BeratGrupa profesora u gradu Berat

56 redžeb/ša’ban 1433. - juni 2012.56

Razgovarao: ešref HadŽićNa čelu bošnjačko-muslimanske zajednice Vorarlberg u

Austriji je Fadil Ćehajić. Naoko tih i nenametljiv čovijek. Ipak, Fadil je poput one narodne izreke “Tiha voda brege valja”. Da smo upravu potvrđuje i nedavno obilježavanje 20 godi-na postojanja ove zajednice. Svečanoj akademiji održanoj u Feldkirchu, kojoj je, osim predstavnika džemata iz Austrije, Švicarske i Njemačke, prisustvovao i kompletan politički esta-blišment ove austrijske pokrajine, kao i naš ambasador u Au-striji Haris Hrle, te gradonačelnik Cazina Nermin Ogrešević. Akademija je pokazala svu raskoš i širinu bošnjačke kulture, ali je i pokazala da je Bošnjacima već odavno mjesto u Evropi. Domaći političari nisu krili oduševljenje onim što su vidjeli, a domaćni ponos onim što su pokazali.

Prošlo je evo već dva mjeseca od ovog događaja. Ušlo se u novu kalendarsku godinu i red je da iz prve ruke čujemo šta je u planu ove zajednice.

moderan centarn. HoRizonti: gospodine ćehajiću, pred nama je

nova kalendarska godina i sigurno je da imate planove. molim vas da nam u kratkim crtama kažete što ste pla-nirali.

ćeHajić: Prije svega zahvala Allahu, s.v.t., i selam na na-šeg poslanika Muhammeda, s.v.s., Zatim, selam svim čitaoci-ma naših Novih hotizonata, kao i svim Bosancima i Hercegov-cima, ma gdje bili.

Kao i svaka zajednica, tako i naša ima svoje godišnje i dugoročne planove. Naši ovogodišnji planovi će se, ako Bog

inteRvju

Fadil Ćehajić, čelni čovjek Bošnjačko-muslimanske zajednice

Vorarlberga - Austrija

Mi smo pred historijskom

zadaćomSvim sredstvima se borimo protiv asimila-cije, a naravno i protiv samoizolacije. Inte-gracija u austrijsko društvo je naša opcija i

mi smo svjesni da samo taj put vodi uspješ-nom opstanku Bošnjaka na ovom prostoru,

a samim tim i naše uzvišene vjere islama i naše bogate kulture i tradicije


da, proširiti za jedan od najvećih pro-jekata na prostorima ove najzapad-nije austrijske pokrajine, što se tiče Bošnjaka na ovim prostorima, a to je izgradnja Bosanskog kulturnog cen-tra u Rankweilu. Ako sve bude išlo po planu, a nadamo se da hoće, ako Bog da, planirano je da se na ljeto počne s gradnjom tj. polaganjem kamena te-meljca za naš islamski centar. Naravno, to je manifestacija koja zahtijeva po-sebne aktivnosti i nadam se da smo, zahvaljujući dosadašnjim iskustvima, kadri tako nešto iznijeti na svojim ple-ćima. U ovom projektu očekujemo po-moć svih Bosanaca i Hercegovaca koji žive na ovim prostorima a, poznavaju-ći svoje zemljake, siguran sam da nam neće okrenuti leđa.

Nama je poznato da samo oni koji čuvaju svoju vjeru i kulturu mogu da opstanu i zato gradimo takav centar koji će biti moderan i u kojem će naša omladina biti svoj na svome.

Mi se svim sredstvima borimo pro-tiv asimilacije, a naravno i protiv samo-izolacije. Integracija u austrijsko druš-tvo je naša opcija i mi smo svjesni da samo taj put vodi opstanku Bošnjaka na ovom prostoru, a samim tim i naše uzvišene vjere islama i naše bogate kulture i tradicije.

n. HoRizonti: vjerski život za-jednice je na izuzetno visokom ni-vou. da li imate u planu obogatiti život Bošnjaka na ovim prostorima i kulturnim sadržajima, odnosno da li su u planu i osnivanja kulturnih asocijacija, kao što je Bzk “prepo-rod” i dr. ?

ćeHajić: Vjerski život Zajednice je na zavidnom nivou i, zahvaljuju-ći naporima našeg imama Vekasa ef. Haračića, u stalnom je usponu broj djece koja dolaze u mekteb. U tome mu pomaže i njegova hanuma Vahida i kao par su za svaku pohvalu. Mevlu-di, ekskurzije, izleti i ostale aktivnosti su skoro mjesečne pojave u našoj za-jednici I, hvala Bogu, zadovoljni smo. Što se tiče BZK “Preporod”, pokrenuta je inicijativa za održavanje osnivačke skupštine s Ešrefom Hadžićem, koji je skoro doselio na ove prostore i nadam se da ćemo u budućnosti moći više govoriti o ovom projektu. Na ovim prostorima je potreban BZK “Prepo-rod” i naša zajednica će svim sredstvi-ma pomoći ovaj projekat.

n. HoRizonti: veza s maticom je neophodna. kako se ona održava i da li je to dovoljno?

ćeHajić: U Austriji djeluje udru-ženje naših džemata „Dachverband“ koje je u direktnoj vezi s IZ Bosne i Hercegovine a čiji smo i mi član od po-četka.To je, ujedno, i najjača diplomat-ska veza s Bosnom ali nije i jedina. Mi imamo čvrstu vezu i s nekoliko općina u BiH a posebno s općinom Cazin. Na-ravno, može i više i bolje, i mi radimo na proširenju tih odnosa u obostra-nom interesu.

pouzdanje u džematlijen. HoRizonti: izgradnja Boš-

njačkog centra je osnovni preduvjet za kompaktnije djelovanje, kao i fundament za apsolutnu integraci-ju bošnjačkog bića u austriji. dokle se tu došlo i da li očekujete i pomoć države BiH u tom istinskom podu-hvatu?

ćeHajić: Kao što sam već rekao, temelj za naš budući centar je planiran naljeto i nadam se, ako Bog da, da će tako i biti. Trenutno smo predali općin-skim vlastima plan i projekat i zahtjev za građevinsku dozvolu. Naravno, po-moć očekujemo od onih koji mogu pomoći ali se najviše uzdamo u svoje

vjerne džematlije koji su dosad bez-broj puta pukazali svoju ljubav prema BMZ Vorarlberg i kojima će najviše i služiti Bosanski kulturni centar.

n. HoRizonti: neophodno je upoznati i određene strukture u BiH, koje objektivno mogu pomoći. na koji način to mislite uraditi i da li se eventualne delegacije spremaju za posjete BiH, odnosno medžlisi-ma, iz i Federalnom ministarstvu nauke, kulture, obrazovanja i spor-ta?

ćeHajić: Upoznavanje određenih struktura u Austriji i u BiH je već poče-lo a planirane su i delegacije koje će upotpunosti upoznati pomenute o cijelom projektu.

n. HoRizonti: za kraj, poruka za čitaoce novih horizonata u BiH i dijaspori?

ćeHajić: Poruka bi bila da nam je sad potrebno jedinstvo kao i `92. Ne smijemo dozvoliti da zaboravimo naše šehide koji su dali svoje živote za svoju vjeru i domovinu, kao i jedinstvo svih Bošnjaka. Ne smijemo dozvoliti poje-dincima da nam unose nemir i razdor jer svaki Bošnjak nam je potreban ma gdje on bio.


zdRavlje

Nos - higijena i važnost disanja na nos

Bože moj, obdari me džennetskim mirisom i njegovim blagodatima

Mene je lično ovo pisanje uputilo na razmišljanje o vrijednosti gusula i abdesta i ispiranja nosa kao obaveze - farza prije namaza pet puta dnevno u određenim vremenskim intervalima, u odre-đenom dobu dana, nimalo slučajno, niti zanemarljivo - veoma mudro, perfekcija i Milost (ispi-ramo tri puta nos, ušmrkujući vodu u nos i duhajući kroz nos ponovo je izbacimo). Mene impre-sionira i abdestna dova koja se uči pri ispiranju nosa koja u prevodu glasi: Bože moj, obdari me džennetskim mirisom i njegovim blagodatima, a sačuvaj me od džehenemskog smrada!

Nosni skelet čine: nosna kost, uzlazna grana gornje vilice, prednja ivica nepčane apifize i hrskavični skelet koji se nastavlja i daje nosu karakterističan „strehast“ oblik.

Nos je organ koji zauzima srednju treći-nu ukupne visine lica, predstavlja sa svojim šupljinama (desnom i lijevom) koje su odvo-jene septumom (hrskavica), gornji segment disajnih puteva, u kom se nalazi organ za ol-fakciju (čulo mirisa). Šupljine su s dva otvo-ra: prednji - otvoren prema vanjskoj sredini i zadnje - hoane, koje spajaju nosnu šupljinu s nosnim djelom ždrijela – rinofarinksom.

Imaju po četiri strane: gornji zid, s otvo-rom krilastog sinusa, donji zid (pod) - nepčani nastavak gornje vilice, a pozadi horizontalna ploča nepčane kosti, unutrašnji zid. Četvrta je spoljnji zid: etmoidalno-maksilarni zid s nosnim školjkama (donja, srednja i gornja koje sobom ograničavaju po jedan hodnik. U donji hodnik se ulijeva suzni kanal, u sred-nji hodnik se stiču čeoni i maksilarni sinus i prednje etmoidne ćelije i gornji hodnik u koji se otvaraju zadnje etmoidne ćelije. Svi zidovi su prekriveni sluznicom prekrivenom treplja-stim epitelom, a trograni živac obezbjeđuje joj senzibilitet. Gornji dio nosnih šupljina u oblasti sluznice čine olfaktivne ćelije koje potiču od olfaktivnog živca. Pred-nje nozdrve (nosni otvori) imaju iznutra kožni pokrov s dlačicama, koje zau-stavljaju prašinu i druge strane čestice.

Nos ima mnogobrojne funkcije, a između ostalih i zaštitu disajnih organa od bolesti. Udahnuti zrak ulazi u pluća ugrijan na tjelesnu temperaturu, go-tovo posve zasićen vlagom i potpuno čist. Prema nekim teorijama, i sinusne šupljine imaju tu ulogu zagrijavanja vazduha i termoregulacije mozga a i statičku ulogu. Kod disanja na usta grijanje zraka je znatno slabije a i pre-čišćavanje. Zrak u nosu se grije na taj način da prolazi kroz područje čiji su

zidovi opskrbljeni gustom mrežom krvnih žila kavernoznog tipa, kroz koje struji topla krv, i to upravo toliko topline koliko je potrebno, te se mora pretpostaviti da u nosu postoji vrlo precizan termoregulator koji prema potrebi regulira pritok i cirkulaciju krvi u nos.

Osim toga, potrebno je da zrak dođe u pluća potpuno ovlažen i zasićen vlagom.Vlaga, što je apsorbira zrak, pri strujanju kroz nos potječe od masne sluzi, koja pod normalnim prilikama pokriva cijelu sluznicu

nosa a i ostale dijelove respiratornog trakta i neprestano se obnavlja. Nosna sluz sastoji se od 95 posto vode, a ostalo su bjelančevi-ne (mucin), masti i soli. Normalnu sekreciju reguliraju simpatikus i parasimpatikus. Pra-šina i bakterije prilijepe se uz sluzavu povr-šinu sluznice nosa, odakle ih čovjek ispuhne kad se skupe u većoj količini ili ih iskašlje kad su se spustile u farinks. Višeslojni tre-petljikavi epitel karakterističan je za sluznicu respiratornog trakta i za čišćenje zraka. Od najveće je važnosti akcija cilija na respira-tornoj sluznici koje se gibaju kao valovi na uzburkanom moru. Tok inspiriranog i ekspiri-ranog zraka je skoro isti.

Njuh kao izvor raznih užitakaKihanje je zaštitni refleks respiratornog

trakta koji nastaje kad taktilni podražaj bilo koje vrste podraži sluznicu nosa u području donje i srednje školjke i septuma, kad dolazi do refleksnog zaustavljanja disanja (između ostalog).

Olfaktorna sluznica nosa je specifično građena od tri vrste ćelija: potporne, speci-fične osjetne i bazalne ćelije od kojih odlazi

njušna nit, a osjetne ćelije imaju osjet-ne dlačice. Taj dio sluznice je žućkaste boje koja potiče od pigmenta, a posje-duju specijalne žlijezde-glandule olfak-toriae (Bowman) koje održavaju taj dio sluznice vlažnim. Veze njuha i okusa vrlo su bliske i nadopunjuju se, jer oba osjetila reagiraju na kemijske podražaje koje primaju svojim hemoreceptorima.

Okus hrane je usko povezan s mi-risom hrane. Premda u čovjeka njuh nema takvu važnost kao u životinja, ipak se i u čovjeka ne smije njegova vri-jednost potcjenjivati. Interesantno je da je pas makrozmatska životinja i njego-va sluznica kojom njuši iznosi 1oo cm kvadratnih, a čovjek kao mikrozmatsko živo biće ima tu sluznicu veličine sve-ga 5-6 cm2. U makrozmatskih životinja

Piše: prim. dr. stom. Meliha HEBIBOVIĆ


njuh je od najveće važnosti za njihov život, jer je uz njuh vezano traženje hrane, rasplođi-vanje i odbrana od neprijatelja. U ljudi je njuh izvor raznih užitaka što ih pružaju npr. miri-si, hrana i seksualna sfera. Govoriti o nosu podrazumijeva obavezno spoumenuti locus Kiesselbachi - arterijski jako vaskulariziranu zonu (slika br. 4), koja kod najmanjeg inzulta krvari. Mnogo je toga što će vas impresioni-rati o specifičnosti ovog organa kao običnog čitaoca, a pogotovo kao nekog ko želi ući malo dublje u naučne sfere i ljepote Allaho-vog savršenstva stvaranja i besprijekorne uzročno-posljedične zakonitosti.

Mene je lično ovo pisanje uputilo na razmišljanje o vrijednosti gusula i abdesta i ispiranja nosa kao obaveze - farza prije na-maza pet puta dnevno u određenim vremen-skim intervalima, u određenom dobu dana, nimalo slučajno, niti zanemarljivo - veoma mudro, perfekcija i Milost (ispiramo tri puta nos, ušmrkujući vodu u nos i duhajući kroz nos ponovo je izbacimo). Mene impresioni-ra i abdestna dova koja se uči pri ispiranju nosa koja u prevodu glasi: Bože moj, obdari me džennetskim mirisom i njegovim bla-godatima, a sačuvaj me od džehenemskog smrada!

(Allahumme erihni mir-raihatil-dženneti ver’zukni min neimiha ve la turihni min rai-hatin-nar)

Prethodi mu također farz isiranje usta: ispiramo usta tri puta, s tim da i zube ope-remo misvakom ili četkicom i kaladontom ili samo kažiprstom istrljamo zube, ko ima pro-tezu (vještačke zube) treba je izvaditi i oprati, a grlo isperemo samo vodom tj. gargarom i pri tom učimo: Allahumme tahhir nukheti ve nevvir kalbi ve’mhu zunubi. Prevod je pre-lijep: Bože moj, podari mi da mi usta budu čista, mirisna, oprosti mi grijehe i ispuni mi srce svjetlom istinskog vjerovanja!

Da bi nos bio dobro obrisan, treba za-pušiti jednu nozdrvu, a duvati bez žestine na drugu, što znači da ne treba stisnuti obje nozdrve duvajući snažno i zvučno jer se tako mogu zaraziti Eustahijeva tuba i sinusi i iza-zvati otitis – upala uha i sinusitis. Dojenče ne umije brisati nos te su njegove prehlade često alarmantne i popraćene propagiranjem infekcije – silazno na disajne puteve.

Kao stomatolog mogu reći da je higi-jena nosa neophodna koliko i higijena usta. Ispiranje usta dovršavmo gargarom, čime dopunjavamo čišćenje nosa odnosno rino pharingsa. Vlažnost sluznica je uvjet za do-bru funkciju. Suhe sluznice se brzo inficiraju, te i ova činjenica govori o važnosti abdesta. Bitno je da pri stomatološkom pregledu je uočljiva ta higijena koliko i higijena usta, kao i miris iz nosa koji može ukazati na neko oboljenje, da ne govorimo o tome koliko je otežan pa nekad skoro nemoguć kvalitetan rad u ustima, ako pacijent ne diše na nos.

Nepce (palatum) - tvrdo i mehko, odva-ja usnu i nosnu šupljinu. Mehko nepce od-vaja nosno od usnog dijela ždrijela. Nos sa sinusima je rezonator našeg glasa, te ćemo često čuti kako neko ima nazalni govor. Ono što je interesantno za čitaoca je da se para-nazalni sinusi razvijaju urastanjem sluznice, koja je slična respiratornoj nosnoj sluznici, u odgovarajuće dijelove lubanjskog skele-ta, s tim što se maksilarni sinus javlja u 2. mjesecu fetalnog života koje zahvaća trup gornje čeljusti, a definitivnu formu dobije tek kad izniknu trajni zubi. Svenoidni sinus kod rođenja vrlo je malen, a definitivnu formu do-segne u pubertetu. Frontalni sinus se razvija tek nakon prve godine života, konačna forma nakon puberteta, dok etmoidalni labirint je ra-zvijen već u novorođenčeta a poslije poroda se vrlo brzo razvija. Veliki utjecaj na razvoj vilica i raspored i položaj zuba ima pravil-no disanje na nos. Sisanje majčinog mlijeka pozitivno utiče kako na razvoj nosne tako i usne šupljine, nikakva cucla ne može imitira-ti prirodnost. Uskost vilica ima za posljedicu zbijenost zuba, a to je genetska predispozi-cija koja se pothranjuje pasivnim vještačkim sisanjem.

BolestiPacijenti koji dišu na usta, spavaju

otvorenih usta, skloniji su karijesu, naročito gornjih frontalnih zuba, jer je nedovoljno is-piranje pljuvačkom. Sluznice su suhe, sklo-nije upali, pogotovo ako je nedovoljna oralna higijena. Mnogo sam pregledala djece s tim problemom, što me i ponukalo da pišem o ovoj temi. To je veliki problem, kome se tako malo pažnje posvećuje, upravo uzroci-

ma i posljedicama disanja na usta umjesto na nos.Velika je odgovornost roditelja i onih koji ih educiraju u ovom segmentu zdravlja, odnosno preventivi ovog problema ili pak njegovim posljedicama.

Samo ću napomenuti neka od oboljenja na koja treba obratiti pažnju. Tu spadaju: upalni procesi nastali od bakterija i virusa ili alergena-kijavice, tuberkuloza - rijetka nosna bolest,više u obliku lupusa, sifilis nosa, isto tako rijedak, al moguć. Tumori nosnih šu-pljina mogu biti benigni, neki su rijetki, npr. fibromi, angiomi, osteomi. Mnogo su češći polipi, nastali kao edematozna reakcija no-sne sluznice, najčešće kao reakcija nosno-sinusne alergije ili nekog tumora. Tumori mogu biti i maligni.Uzroci zapušenog nosa mogu biti posljedica prisustva stranog tije-la u nosu, a i prelom - fraktura nosa, kao i neke deformacije nosa za koje je potrebna hirurško - plastična intervencija radi normal-nog izgleda i funkcije. Devijacija septuma nazi (nosa) vrlo je čest poremećaj koji ima za posljedicu onemogućeno disanje na nos i terapija je hirurška.

Za stomatologiju je usko vezan poreme-ćaj u razvoju usne i nosne šupljine: pala-toshiza, urođena malformacija koja se od-likuje manjim ili višim nedostatkom nepca zbog izostajanja srastanja simetričnih ploča iz kojih se razvija. Ovaj urođeni nedostatak često je povezan s tzv. zečijom usnom: jed-nostranom ili obostranom. Sisanje djeteta je otežano, praćeno zagušivanjem i cijanozom, a infekcije nosno - ždrijelne su česte. Ka-snije se javlja i poremećaj govora. Hirurško liječenje počinje sa šest mjeseci. Radi se i plastika, da bi se odvojila nosna i usna šuplji-na, ponekad u kasnijem periodu i opturator proteze ako se radi i o nedostatku zuba.

Za stomatološku protetiku važna je širina nosa u određivanju interkaninog sektora-njegove širine, kao i parametar da tri trećine lica trebaju biti iste (korijen kose do korije-na nosa, od korijena nosa do baze nosa, i baza nosa do vrha brade). To su vrlo važni parametri kad dođe do gubitka zuba koji su orijentir stomatologu pri protetskoj rekon-strukciji.

Slika 1. Skelet glave djevojčice od 8 godina Slika 2. Slika 3. Slika 4.

60 redžeb/ša’ban 1433. - juni 2012.60

U uvodnom dijelu ovog programa, pred mnogobrojnim džematlijama i gostima koji nisu mogli svi ni stati u džamijske prostorije, Abdullah ef. je poselamio sve prisutne a posebno go-ste, kao i one roditelje čija djeca su taj dan položila hatmenske ispite.

U svom nadahnutom obraćanju, između ostalog je rekao: „Dragi ro-ditelji, ne sumnjamo da vam je san da imate dijete koje će vas poštovati. Znamo da želite dijete koje će sebe cijeniti. Sigurno biste željeli da vaše dijete poštuje druge ljude. Vjerovatno svi vi žarko želite da vam dijete bude uredno, čisto i obrazovano. Sve to se pak postiže islamom...“

Nakon toga, on je svim prisutnim, a posebno roditeljima, ukazao na važ-nost slanja djece u mekteb: „Porast maloljetničke delikvencije, krimina-la, upotrebe narkotika, kao i drugih oblika devijantnog ponašanja među djecom i omladinom, suviše su izraže-ni problemi da bi roditelji svoju djecu mogli bezbrižno prepustiti ulici. Jedan musliman sebi takvo nešto ne smije dopustiti. Stoga, interes je svakog ro-ditelja i svakog djeteta da instituciju mekteba doživljava i koristi kao sigur-nu halku u lancu ukupnog odgojno-obrazovnog procesa. Zbog svega toga je izuzetno važno da roditelji imaju vi-sok nivo svijesti o ovoj odgojno-obra-zovnoj ustanovi.“

Hatme kao poklonNa ovim ispitima bilo je 66, od uku-

pno 102 upisana polaznika mektebske nastave, koji su bili podijeljeni u tri

grupe a devetero je završilo hatmen-ske ispite po prvi put u ovome džema-tu i pred svima prisutnim pokazalo da znaju i umiju samostalno učiti Kur’an. Ovih devet svršenika hatmenskih ispi-ta mogu se smatrati i darom džemata Mauerkirchen-Braunau na stogodiš-njicu priznavanja islama u Austriji, što će biti obilježeno početkom septem-bra ove godine.

Poslije obraćanja Abdullaha-ef. i prigodnih riječi koje je skupu uputio potpisnik ovih redova,

govorio je drugi gost, hfz. Abdulmedžid ef. Sijamhodžić. On se

obratio kao pravni referent uime IZB u Austriji. U svom obraćanju čestitao je prije svega vrijednom imamu džemata Abdullahu ef. Čajlakoviću, te roditelji-ma i djeci, naglasivši da su ova djeca budući bošnjački bedemi u Austriji.

Takođe je prisutnima prenio i se-lame od predsjednika IZBA prof. Eseda ef. Memića i predsjednika IZ u Austriji dr. Fuata Sanača.

Nakon njegovog obraćanja prisut-nima se obratio i h. Irfan Buzar. On je kao iskusni, dugogodišnji i donedavni predsjednik IZB Dachverband, posela-mio skup, predsjednika džemata kao i

dijaspoRa

Austrija: džemat Mauerkirchen/Braunau

Prve hatme nakon deset godina

U džematu Mauerkirchen, koji pripada općinskoj regiji Braunau, u Gornjoj Austriji, 19. maja ove godine organizirane su prve hatme i mektepski ispiti otkako postoji ovaj dže-mat, čiji su prostor vrijedne džematlije, na čelu s predsjednikom Zehrudinom Hodžićem, već otkupile i stavile na raspolaganje Islamskoj zajednici BiH. Ovaj džemat postoji već deset godina a od prošle godine stalnu dužnost imama, hatiba i mualima obavlja vrijedni imam Abdullah ef. Čajlaković, svršenik visočke medrese u malom Čajangradu i Islamskog teološkog fakulteta u Maleziji

Svršenici hatmenskih ispita

61 redžeb/ša’ban 1433. - juni 2012. 61

sve prisutne imame i čestitao djeci i njihovim roditeljima. Posebno je naglasio i pohvalio rad i dosadašnji rezultat kao i pripremljeni program imama džemata, istaknuvši “da za vrijeme ci-jelog svog boravka u Austriji i mnogobrojnih posjeta hatmenskim programima na kojima sam nebrojeno puta prisustovao, nisam vidio bolje organiziran i bolje pripremljen program od ovoga kojeg je sa svojom djecom u mek-tebu pripremio Abdullah ef. Čajlaković”.

Riječi hvale za vrijednog imamaPrisutnima se potom obratio i predsjednik

džemata Zehrudin Hodžić, zahvalio se svim prisutnim gostima kao i imamima koji su došli i iz udaljenih krajeva, među kojima su bili i Saudin ef. Lopo iz džemata Stayer, Sakib ef. Zekan iz džemata Liezen, Emir ef. Milanović iz džemata Ried i Bego ef. Hasanović iz džemata Attnag–Puchheim, kao i hor “Ruža” iz istog ovog džemata. Na kraju se je posebno zahvalio ima-mu svog džemata - Abdullahu ef. Čajlakoviću na postignutom rezultatu i uspjehu, rekavši da je kao predsjednik džemata ponosan što imaju tako kvalitetnog i vrijednog imama za koga postoje samo riječi pohvale i podrške. Na kraju programa, Sakib ef. Zekan je proučio dovu za prve polaznike hatmenskih ispita a poklone i diplome su podijelili budući hadžija i jedan od najvećih donatora u ovom džematu Nijaz Bešić i predsjednik džemata Zehrudin Hodžić, koji je inače rodom iz Sniježnice kod Teočaka.

Hatmenske ispite u ovom džematu položili su:

1.Čović (Huso) Haris, rođ. 1997.; 2/3/4. Kovačević (Sead) Ajla, rođ.1999., Elma, rođ. 2002. i Senad rođ. 2004.; 5. Ahmetović (Esad) Alma, rođena 2000.; 6. Muratović (Muradif ) Adem, rođ. 2002.; 7. Husić (Ibrahim) Jasmina, rođ. 2001.; 8. Šabić (Nail) Amira, rođ. 1996. i 9. Smajić (Nisab) Adnana, rođ. 1995. godine.

Njima, njihovim roditeljima, kao i požrtvovanom mualimu u ovom džematu čestitamo na postignutom uspjehu i nadamo se da će ta praksa i daljnje unapređivanje vjer-skog života biti nastavljeni i u budućnosti.

Tekst i slike: ishak ahmetović Predsjednik Zehrudin sa jednim od velikih donatora u džematu, Nijazom Bešićem

Učesnici hatmenskih ispita Imam prilikom najave programa

Imam i predsjednik sa djecom na okupu

Zajednička slika sa gostima i predstavnicima IZBA


dijaspoRa

Norrköping: Hatme i završna svečanost vjeronaučne 2011/12.

Promocija za ponos”Ovaj današnji program ima za cilj nagraditi i istaknuti primjerne polaznike, rodite-lje, muallime, povjerenike i podstaknuti ih na još veće i bolje rezultate. Ovo je 18. vjeronaučna godina u radu i djelovanju ovog džemata, 18. generacija polaznika mekte-bske nastave koja izlazi i koju svečano poslije obuke preda-jemo roditeljima, Islamskoj i općedruštvenoj zajednici”

U nedjelju, 13.maja, i priroda i ljudi, obasjani toplim sunčevim zrakama, odi-sali su svečanim raspoloženjem, završnim pripremama i nestrpljivim iščekivanjem izlaska još jedne generacije svršenika mektepske hatme i polaznika mektepske nastave. Sve je ukazivalo na jedan veliki događaj u gradu Norrköpingu, u IZ Norrkö-ping i brojnim okupljenim džematlijama, roditeljima i rodbini polaznika mektepske nastave u okviru ove, napredne i perspek-tivne Zajednice muslimana.

U iščekivanju početka programa, Ni-had Huskanović nam kazuje kako je, kao roditelj, zadovoljan pažnjom koja se po-klanja i njegovoj i drugoj djeci kroz mek-tepsku nastavu u ovoj Zajednici i vidimo kako sa zadovoljstvom selami mladog i vrijednog imama i muallima Zekerijaha ef. Čajlakovića, dok isto to čini i Mazreku Avni koji je iz Flena, dalekog 70 km, došao i na ovu svečanost dovezao svoju i drugu dje-cu, polaznike mektepske nastave.

Zekerijah ef. Čajlaković nam kazuje da će ezan proučiti osmogodišnji Nedim Ja-hić koji je na takmičenju polaznika mek-tepske nastave u učenju ezana osvojio prvo mjesto, dok ikamet Isak Haljid, čiji su roditelji s Kosova, a nastavak mujezinluka Almir Ključanin, polaznik koji je najbrže na-predovao u učenju Kur’ana.

Program je otvorio asistirajući muallim u Vagnhäradu Adis Osmanović milozvuč-nim ajetima iz Kur’ana, a prijevod tih ajeta pročitale su polaznice mektepske nastave Dženeta Šabanović i Lejla Hodžić.

U uvodnoj besjedi, imam Zekerijah ef. Čajlaković, koji je u januaru ove godine diplomirao na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici, izmedu ostalog je spo-menuo statističke podatke o polaznicima i rezultatima vjeronaučne 2011/’12 godine:

”Ovaj današnji program ima za cilj nagraditi i istaknuti primjerne polaznike, roditelje, muallime, povjerenike i podsta-knuti ih na još veće i bolje rezultate. Ovo je 18. vjeronaučna godina u radu i djelovanju ovog džemata, 18. generacija polaznika mektebske nastave koja izlazi i koju sve-čano poslije obuke predajemo roditeljima, Islamskoj i općedruštvenoj zajednici.

Impresivna statistikaOvo je promocija 17. generacije svrše-

nika mektepske hatme u okviru ovih vje-ronaučnih godina. Trideset učača Kur’ana, 13 ženskih i 17 muških; 17 novih učača, sedam ženskih, deset muških; 17 učača iz Norrköpinga, tri iz Nyköpinga, devet iz Vagnhärada.

Ovo je informacija da smo u ovoj vjeronaučnoj 2011/’12 godini imali 158 upisanih polaznika, 18 više u odnosu na prošlu godinu, od kojih je 60 posto redov-no dolazilo na nastavu.

Nastava se izvodila šest dana u hefti na šest punktova: Mesdžid tri grupe i 104 upisanih, Flen jedna grupa: sedam upisa-nih, Finspångu jedna grupa i pet upisanih, Nyköpingu jedna grupa i 12 upisanih, Trosa/Vagnhärad dvije grupe i 19 upisa-nih polaznika. Hageby jedna grupe i deset

upisanih.U sufari je učilo 25 polaznika, od kojih

je 17 prešlo u Kur’an; Selma Selmanović, Ernesa Alić, Demir Drocić, Kenan Musta-fić, Sanin Hurem, Amina Osmanović, Din Dugalija, Faruk Culesker, Aldin i Albin Aljić, Esad Haljid, Elvin Huković, Senada Mujkić, Fatima Ličina, Emir Arnautović, Berina Čavčić i Emina Huskanović.

Udžbenik Ta’limul-islam učilo je se-dam polaznika, jedna polaznica Fikhul-iba-data, dok su ostali učili i radili po Ilmihalu, 1. stupanj”.

Ovaj vrijedni i čestiti imam, koji s lju-bavlju i pažnjom radi s polaznicima, na kraju je čestitao polaznicima i roditeljima na postignutom uspjehu njihove djece, zahvalio im se na ukazanom povjerenju, kao i podršci i razumijevanju od Izvršnog odbora Islamske zajednice Norrköping, posebno od blagajnika Esada Buljubašića i potpredsjednika Fikreta Šabanovića. Da-kako, on nije propustio da se zahvali i svi-ma koji su pomogli realizaciju programa, a posebno se zahvalio naprednoj firmi Plivic Trade Västervik, osobno Nurki, Zlatanu i Amiru Golaliću.

U centralnoj programskoj tački pola-znici su lijepo, pažljivo, tačno i melodično učili kur’anske sure i pokazali solidan nivo znanja iz kiraeta i drugih oblasti. Polaznici su potom podnijeli i svečanu zakletvu „...da ću redovno, uvijek i cjeli život; učiti, čitati i slušati Kur’an; da ću svjesno, sa-vjesno i odgovorno primjenjivati propise Kur’ana; da ću se ponašati po savjetima


i uputama iz Kur’ana, da ću raditi dobro, a sprečavati zlo”.

Poseban gost i vaiz ovog programa bio je hadži Fuad ef. Čolić. Održao je pre-davanje koje su brojni rodtelji, džematlije u punom mesdžidu pažljivo slušali cijelih 45 minuta, i savjetovao: „...da, kao Jahja, a.s., čvrsto uzmemo knjigu Kur’an u svoje ruke, u svoje živote, u svoju životnu prak-su, da Kur’anu podučavamo svoju djecu – kakvi su ovi današnji dragulji, da slušamo i poštujemo roditelje a posbno majku, da se pomažemo u dobru i dobročinstvu, da čuvamo svoj identitet kome pripadamo, da vlastitim primjerom na svoje evlade pozi-tivno utječemo i učimo...”

Nisu se mogle sakriti suze radosnice i emocije mnogih kada su polaznice Ermina Kojić, Melisa Vranjkovina i Selma Hasana-gić pročitale hajr-dovu za naše roditelje. Emocije, zadovoljstvo i sreća, kako pola-znika mektebske nastave tako i njihovih roditelja i rodbine, bile su na vrhuncu kada su uslijedile prozivke svršenika ovogodiš-nje mektepske hatme, najboljih i najredov-nijih polaznika te podjela nagrada, diplo-ma, svjedožbi, hedija i zahvalnica.

PolazniciJavna pohvala je upučena za slijedeće

polaznike:a. Mesdzid - I grupa: /41/: Amra i

Nerma Karić, Belmin Begić, Bilal i Ilhan Musić, Irnel Hodžić, Esmira Jusić, Almin Bektić, Anel i Irma Salihović, Ajla Drocić, Nedim Jahić, Ernes Alić, Merisa Jusić, Ismar Muratagić, Nedzad Kalajdzić, Meh-med i Meris Bajrić, Emir Huskanović, Amar Hadžić, Dino Salihović, Mahir Halimanović, Ajna Sipkar, Vildana Ćakić, Anesa Alić, Albina Mustafić, Hedib Salkić, Kenan Puzo, Merisa Bajraktarević, Tarik Bihorac, Sabina Selimagić, Ajla Karić, Amina Begić, Sabina Redžematović, Dali-ja Muratagić, Adna Nukić, Amina Bosnić, Elvir, Eldin i Elma Džidić, Nadina Mujkić i Ilhana Muratagić.

b. Mesdzid II grupa: /19/: Mevludin Kahrimanović, Dzeneta Šabanović, Almir Ključanin, Ernesa Alić, Demir Drocić, Elmir

Karić, Selma Selmanović, Adelisa Vranjko-vina, Amina Begić, Merisa Đuhera, Sam-ra Jahić, Senada Mujkić, Fatima Ličina, Ajsa Bihorac, Mersiha Halimanović, Ner-min Karić, Kenan Mustafić, Ismira Hodžić, Adem Nasić.

c. Flen: /6/: Jakub Hamza, Edon i Edona Mazreku, Eldin i Anes Zildžić, Haris Hamza

d. Finspång: /3/: Adelisa Omerović, Alaga Selava, Dženana Selava.

e. Nyköping: /9/: Elma Jugo, Nermina i Dženan Gradišić, Semir i Sanel Hurem, Emir i Adna Arnautović, Ema Bajramović, Haris Džanić.

f. Trosa / Vagnhärad: /9/: Amina Osmanović, Sanin Hurem, Isak Haljid, Din Dugalija, Aldin Aljić, Faruk Ćulesker, Albin Aljić, Esad Haljid, Elvin Nuković,

g. Hageby I: /8/: Selma i Amar Hasanagić, Lejla Hodžić, Ermina Kojić, Emir i Eldin Grudić, Berina i Benjamin Čav-čić.

Zamolili smo h. Fuad ef., za izjavu nakon programa: „Današnji dan ostaje urezan u sjećanje i djece i roditelja jer je zaista poseban dan. Ulazak u svijet vjere i morala, znanja i ahlaka je blagodat koju razumiju svi oni koji shvataju vaznost Po-slanikove, a.s., poruke da su roditelji ti koji “odlučuju” u kom smjeru će njihova djeca hoditi u životu. Beskrajno lijep niz glasova koji očituju islam i ljepotu Kur’ana najvred-

nija je nagrada muallimu i roditeljima djece koji su unatoč obavezama koje sa sobom nosi život danas, uspjeli održati svježom nit koja neće dopustiti stranputicu niti za-borav, ako Bog da. Molim Allaha, dž.š., da učvrsti na Putu Islama sve one koji su zaljubljenici u Kur’an i koji ne zaboravljaju na prisegu koju rođenjem potvrđujemo: Allahu, dž.š., smo odani i On je naš Gos-podar.”

Adis Osmanović, koji je asistiraju-ci muallim u mjestu Vagnhärad, nije krio oduševljenje sveukupnom atmosferom i pozitivnim reakcijama polaznika mektep-ske nastave: „Bilo nam je prelijepo, djeca su prezadovoljna, dobili smo inspiracije za još bolje i više rezultate, na čemu ćemo raditi ubuduće, ako Bog da”.

Nema sumnje da je ovo jedan skladan, uredan i prosperitetan džemat, koji, kao i imam, pridaje veliku pažnju odgoju i obra-zovanju djece i omladine u duhu islama, kako baš ovdašnji imam ima običaj reći „pod drugim suncem”. Mi bismo dodali i drugim životnim okolnostima, u što smo se i ovom prilikom uvjerili.

Tako je Dan polaznika mektepske na-stave svečano obilježen i promovirana nova generacija polaznika mektepske na-stave u ovom džematu.

Muhamed MahmutovićFoto: Eldin Šipkar


Umjesto da na uobičajen način pišem o ličnosti hadži-hafiz Husni-efendije Numanagića navest ću nekoliko crtica iz njegovog života koje će nam pomoći da steknemo jasnu predstavu o njemu. To su primjeri iz kojih možemo i trebamo izvući pouku i mnogo naučiti.

• Jednom prilikom upitan o derviškom ljuljanju prilikom zikrullaha, šejh mubarek hadži-hafiz Husni-efendija odgovorio je ovom alegoričnom crticom: ''Prolazio je Hazreti Resulullah jednoga dana s ashabi-ma kroz jednu ulicu. Ugledaše jednog mladića pred vratima jedne kuće, kako se ljulja zanosno pjevajući. Na upit ashaba zašto se ovaj ljulja, Resulullah im odgovori blago se osmjehnuvši: „A kako da se ne ljulja kad pjeva svojoj ljubljenoj.“

• Kad je riječ o muzici, hadži-hafiz Husni-efendija je jedne prilike rekao: “Kad bi postojao uzvišeniji ibadet od zikra i namaza, to bi bila muzika. Tako isto, kad bi postojao veći haram od laži i uživanja svin-jetine, to bi opet bila muzika. A evo kako: ako nekog slušanje muzike ponuka, da mu se aškullah poveća, tad je slušanje - iba-det. A ako nekog slušanje muzike ponuka

da mu se strast poveća, tada je slušanje muzike jedan od najvećih harama.“

• Priča se da je hadži-hafiz Husni-efendija, dok je bio na službi u Visokom, ujutro obilazio sve džamije, da vidi jesu li svi imami na svom mjestu, a onda bi kod posljednjeg i on klanjao sabah namaz.

• Kad je hadži-hafiz Husni-efendija bio u Jajcu u posjeti kod derviša koji je od njega vird primio, a koji je bio mujezin tamošnje džamije, hodajući kroz grad, vidjeli su kako Jevreji prave bogomolju. Hadži-hafiz Husni-efendija je rekao mu-jezinu: „Što ti prave lijepu kuću“ na što se on začudio. Međutim, nakon izvjesnog vremena, dođu Nijemci (rat), protjeraju Jevreje, zgrada dođe na licitaciju i mujezin je kupi kao kuću za stanovanje. Tako da se ono što je hadži-hafiz Husni-efendija rekao - obistinilo.

• U tekiji u Visokom jedne noći bio je muhabbet o ljubavi prema Allahu, dž.š.. Tu je bio prisutan izvjesni derviš Salih s Novog brda, pa je i on rekao nekoliko riječi o aš-kullahu. Neko od prisutnih se pobunio re-kavši: “Šta ti hoćeš, znam te kakav si jučer bio.“ (Bio je u mladosti bekrija, pijanica, pa je učinio iskrenu tevbu Allahu, dž.š.). Na te riječi hadži-hafiz Husni-efendija je rekao: „Kada bih ja bio u prilici da odaberem duhovno stanje tvoje ili derviš-Salihovo, odabrao bih derviš-Salihovo, a ne tvoje. A zašto? Zato što ti nisi nikada propustio namaza i izvršavao si sve što je Allah nare-dio i radi toga se osjećaš potpunim i upao si u veliki udžub (samodopadljivost) a on to nema, nego njegovo srce stalno cvili od stida i sraha od Allaha, dž.š., zbog svoje prošlosti, pa je zbog toga ponizniji Allahov rob.“

• Hadži-hafiz Husni-efendija je pitao prisutne dok su sjedili u mejdan-odaji: „Šta mislite koja je soba bolja po svojoj funkciji, ili ova u kojoj sjedimo pijući kahvu i čaj i raspravljamo o vjerskim pitanjima i usu-lima tarikata, kao i načinu spoznaje Allaha, dž.š., ili semahana gdje se klanja, zikr čini i u kojoj se ne piju uobičajeni napici?“

Većina prisutnih je rekla da je semahana važnija i bolja. Mubarek efendija je rekao da je ona gdje sjede i raspravljaju o Alla-hovoj ljepoti, uzvišenosti i neograničenoj milosti važnija i bolja od one tamo.

• Kada je hadži-hafiz Husni-efendija jednom prolazio ulicom pored medrese, naišao je pored grupe dječaka koji su se igrali. Jedan dječak reče ostalima: „Sklonite se neka prođe pop.“ Umjesto da se naljuti radi toga, hadži-hafiz Husni-efendija izvadi novčanik i dade djetetu fo-rintu (što je bio poveći iznos). To je učinio zbog toga što ga je dijete iz niskih misli povratilo na lijepe misli. On je ovim činom na zlo uzvratio dobrim a to mogu samo is-tinski vjernici.

• Iz velike skromnosti hadži-hafiz Husni-efendija nije dozvoljavao da se oslovljava visokim titulama koje mu pri-padaju, pa ga zato i danas svi koji ga se sjećaju u Visokom oslovljavaju Mubarek Hadžiefendija. Bio je Kutb svog vremena. Rahmetli Adem Karađozović u svojoj knjizi „ Zbirka savjeta i uputa“, napisanoj s pos-vetom Mubarek-efendiji piše:“ Samo toliko mogu reći da je bio “Dobri“, živio kao „Do-bri“ i vratio se svom Praizvoru kao „Dobri“.

naŠi velikani

Osamdeset godina od preseljenja hafiza Husni-ef. Numanagića (5)

CRTICE IZ ŽIVOTAIz velike skromnosti hadži-hafiz Husni-efendija nije dozvoljavao da se oslovljava visokim titu-lama koje su mu pripadale, pa ga zato i danas svi koji ga se sjećaju u Visokom oslovljavaju kao Mubarek hadži-efendija. Bio je, Allahu e’alemu, Kutb svog vremena. Rahmetli Adem Karađozo-vić u svojoj knjizi „ Zbirka savjeta i uputa“ napisanoj s posvetom Mubarek-efendiji piše: “Samo toliko mogu reći da je bio “Dobri“, živio kao „Dobri“ i vratio se svom Praizvoru kao „Dobri“

Piše: Amela NUMANAGIĆ

Turbe Husni-efendije Numanagića


• Na kraju navest ću tekst od Safe-ta S. Zečevića, napisan neposredno poslije smrti hadži-hafiz Husni-efendije Numanagića, a objavljen u Gajretu od 16. aprila1931. godine:

Preseljenje na AhiretMerhum hadži-hafiz Husni-efendija

NumanagićU praskozorje, u subotu 4. aprila 1931.

ispustio je svoju veliku i plemenitu dušu hadži-hafiz Husni-efendija Numanagić, muderris i bivši travnički muftija. Dična i ugledna starina, urešena velikim vjerskim znanjem, radio je do svoga posljednjega daha, do svojih osamdesetih godina a da nikad nije ‘’reko a ne izvršio’’.

Merhum je svugdje, gdje je bio sijao dobra djela koja su naravno urodila plo-dom, jer je sa sveg srca radio za islamski boljitak, ne tražeći nikakve od toga koristi ni hvale, pa je zato i ostao nezapažen široj masi, ali će istom budućnost pokazati, ko-liko smo u njemu izgubili. Njegova će djela jasno govoriti o njegovoj veličini i uvijek će ostati u najljepšoj uspomeni. Njegov bora-vak u Visokom urodio je preporodom me-drese i tekije. U Travniku je ostavio mnoš-tvo slušaoca svojih bezbrojnih predavanja i na novo osnovanu i prije nekoliko godina otvorenu tekiju. Njegovu veličinu ispoljava nedavno otvorena tekija u Pruscu, gdje je rahmetlija svega proveo koji dan prilikom hodočašća na Hajvatovicu. Kako malo prije spomenuh, čim je bio umirovljen po-vratio se je u Visoko i počeo sa neumor-nim radom. Obezbijeđen mirovinom radio je bez prestanka sve do polovice ovogo-dišnjeg ramazana kad je morao napustiti svaki rad i leći u postelju, iz koje se je pri-vremeno i pomalo dizao, dok iza kratke bo-lesti nije preselio na bolji svijet. Ovo svoje zadnje vrijeme poklonio je narodu kazujući mu i predavajući tefsir, hadis i Mesneviju, a da se vidi koliko su mu predavanja bila cijenjena, mnogi su ljudi redovito dolazili na njih čak iz Sarajeva.

Smrt Hadži Hafiz Husni-efendije odjeknula je nenadano, porazno, da se je mnogi njegov poznavaoc u čudu i zaprepaštenju zapitao: ‘’Šta bi?!” Već ranim jutrom cijelo je Visoko zamuklo nenadanim događajem i jedni sa drugima izjavljivali saučešće iako nisu nikakav rod rahmetliji. Javljeno je u Sarajevo, Travnik, Zenicu i Fojnicu odakle su poznanici i poštovaoci pohrlili da odaju posljednju počast velikom ulemi i dobrotvoru. Iako se je kasno saznalo, svijet je iz okolnih mjesta pohrlio u Visoko. Iz Travnika su ljudi pohrlili u automobilima, jer nisu imali željezničke veze, ne žaleći ni velikih ma-

terijalnih žrtava. Također je iz Sarajeva, Ze-nice, Fojnice i ostalih okolnih mjesta došlo mnogo ljudi i ako se je kasno saznalo i vrijeme bilo kratko do pogreba. Cijelo Visoko snijelo je rahmetliju od kuće do pred džamiju u kojoj je najviše običavao klanjati. Zatim mu je proučena hatma. Svijet je šutke prolazio kraj džamije i sa poštovanjem i žalosti učio fatihu. Pomalo je svijet sa strana pristizao. Pred džamijom je kroz cijelo vrijeme bilo mnogo pobožnog naroda, koji fatihom odavaše počast. Pred ikindiju tužno se razliježe salla sa munare. Ustreptaše srca ražalošćenom narodu i ljudi pohrliše u džamiju mnogo prije vre-mena da dobiju mjesto. Iako je džamija prostrana samo je jedan dio mogao stati, dok su ostali išli u druge džamije klanjati ikindiju. Poslije dženaze – namaza krenula je tužna ali veličanstvena povorka prema groblju. Nije bilo moguće prići dženazi, koja se je visoko uzdizala nad povorkom nošena na rukama. Iza dženaze su stu-pali rahmetlijini lični prijatelji s univerz-iteta carigradskog, s puta u sveta mjesta i iz njegova kruga slušaoca i poštovaoca. Svi prozori na kućama bili su načičkani ženskim glavama kuda god je povorka prošla. Nastupivši na novi most šehovi su zaučili kelimei - tevhid što je još više unijelo tuge i žalosti u i onako ožalošćenu pratnju. Kad je prva lopata zemlje udarila u naslone, prekinuli su kelimei - tevhid jecaji sakupljenih i svakome su tekle suze pri zadnjem rastanku. Za kratko vrijeme grob je zakopan, jer je svako jagmio da što više zemlje nabaci, da što više ‹›hizmeta›› učini rahmetliji. Mnogi su kurrahi i hafizi učili iz raznih mjesta, da bi mu što višu počast odali. Nakon pogreba svijet se je rasuo, a neki su krenuli kućama, jer su nenadano otputovali i posao ostavili. Još prije zalaza sunca počela se je tekija, djelo rahmetlijino, puniti. Pred jaciju je opet proučena hatma u dupke punoj semahani tekije. Mnoštvo se je svijeta moralo vratiti jer nije bilo mjesta i ako prostranoj tekiji. Poslije jacije proučen je tevhid za dušu rahmetlijinu. Pred mihrabom zasjeli su šejhovi iz raznih tekija i mjesta. Cijela je tekija odjekivala od zanosa i prema Stvoritelju, moleći Ga da podjeli uzvišeno mjesto rahmetliji u Svome Džennetu. Nakon tevhida i žalosnih razgovora svijet se je razišao, a gosti su porazmješteni po kućama građana.

ZAKLJUČAK:Njegovanje uspomene na istaknute

ljude dužnost je mlađih naraštaja. Čuvanje tradicije je znak svijesti o vrijednosti i veličini prošlosti jednog naroda. Bošnjaci se imaju čime ponositi. Tu spada, između

ostalog, i poštovanje predaka koji su se u duhovnom pogledu uzdigli iznad ostalih. Koliko mi budemo cijenili i poštovali svoju prošlost, toliko ćemo i mi biti poštovani od drugih. Danas je muslimane Bosne, ali i muslimane uopće zahvatila bolest infe-riornosti u odnosu na druge. To je bolest čiji je uzročnik neznanje. Muslimani malo poznaju svoju prošlost, jer da je poznaju bili bi svjesni da se nemaju čega stidjeti, podigli bi glavu, čvrsto koračajući naprijed i samo naprijed kako su to činili naši preci u prvim stoljećima islama, ali i naši preci u Bosni u vrijeme Turske, Austro-Ugarske, u vrijeme komunista. Nisu se dali pokole-bati. Ništa ih nije moglo uplašiti. Oni su bili duhovno jaki a uzor su vidjeli u Poslaniku i prvim ashabima. Mi danas imamo zadatak da sačuvamo od zaborava ono što se još sačuvati može, da istražujemo i prouča-vamo našu prošlost, ali i da druge podsti-čemo na to. Naša je obaveza da učimo o onima koji su, svojim trudom i zalaganjem uz Allahovu pomoć, doprinijeli da islam do nas dođe.

Neka nam oni budu inspiracija, da se i mi trudimo i zalažemo za duhovni prije svega, ali i svaki drugi napredak muslima-na u svijetu i da islam, islamsku kulturu i tradiciju prenosimo na sljedeće generacije. I ovaj moj rad je korak na tom putu. Vje-rujem da je u Bosni bilo mnogo velikana poput hadži-hafiz Husni-efendije Numana-gića, a o kojim mi danas malo znamo. Na-dam se da će uz pomoć ovog moga rada mnogi imati priliku da upoznaju ovog na-šeg velikog alima. Molim Uzvišenog Allaha da moj trud urodi plodom i bude podsticaj i drugima.

(Kraj)

Nišan Husni-efendije Numanagića


Veliki dio danskih medija posvetio je veliku pažnju infor-maciji da će bivša ministrica danske vlade i dugogodišnja zastupnica u danskom parlamentu svjedočiti u Haškom tri-buna protiv Ratka Mladića. Birte Weiss će se u haškoj sudni-ci pojaviti kao svjedokinja a njen dokumentarni film „Jedan ministar označava svoj trag“ također će biti korišten kao dokazni materijal.

Bivša ministrica je 2000. godine uradila pomenuti film zajedno sa profesorom Univerziteta u Kopenhagenu, aka-demikom Karstenom Fledeliusom. U filmu Birte Weiss istra-žuje ratne zločine počinjene nad nesrpskim stanovništvom krajiških općina Ključ, Sanski Most, Prijedor.

U izjavi za danske dnevne listove Birte Weiss kaže da je njena obaveza svjedočiti u ovome predmetu i da nijednog trenutka nije imalu dilemu da li se treba odazvati pozivu da svjedoči.

Birte Weiss (71 god.) po profesiji novinarka, u danskoj javnosti i bh.zajednici u Danskoj slovi kao osoba koja je izu-zetno zaslužna za pozitivan tretman bh. državljana u Dan-skoj.

Osim dokumentarnog filma „Jedan ministar označava svoj trag“, Birte Weiss je objavila i dvije knjige o ratnim de-šavanjima u Bosni i Hercegovini. Prva knjiga „Svjedoci bezu-mlja“ poslužila je kao osnova za snimanje dokumentarnog

filma, a prije četiri godine objavljena je i njena druga knjiga „Nasljednici rata“.

U posljednjoj izjavi datoj za bh. medije u Danskoj Bir-te Weiss je kazala da je u svoje najgore ratne dane Bosna i Hercegovina iznevjerena od međunarodne zajednice, koja nije učinila ništa da se zaustavi pogrom najbrojnijeg naroda Bošnjaka-muslimana.

Meho Selman

svjedočenja

Bivša danska ministrica i dugogodišnja parlamentarka Birte Weiss svjedoči u Haagu

Filmom protiv MladićaBirte Weiss će se u haškoj sudnici pojaviti kao svjedok, a njen dokumentarni film „Jedan mini-star označava svoj trag“ također će biti korišten kao dokazni materijal.Pomenuti film je 2000. godine uradila zajedno sa univerzitetskim profesorom Univerziteta u Kopenhagenu, akademi-kom Karstenom Fledeliusom

pism

a č

ita

lac

a

Esselamu alejkum, poštovani i cijenjeni uredniče! Poslije ratnog pomračenja i poratnog sivila, pojavili su

se Novi horizonti. Taj časopis je svojim zvučnim nazivom i glasnim nastupom obećavao nešto novo, jednu novu ver-tikalu u duhovnom razvoju naše posebnosti. Upravo u tom vremenu, nakon što nam je rat opustošio i naše materijalno i duhovno stanje, postali smo nekako žedni i željni svega i svačega pa tako i pisane riječi... Novi horizonti su nam ponu-dili nešto vrijedno i korisno.

Prvih nekoliko brojeva smo uzimali i iščitavali, a potom, ne znam zašto, Horizonti su nam negdje utonuli, izgubili smo ih iz vida, nismo ih više pratili. Međutim, Horizonti su tra-jali, ja se sada radujem i veoma sam zahvalna što časopis imam ponovo u svojim rukama i neka Allah, dž.š., nagradi svakim dobrom sve one ljude koji su omogućili da Nove ho-rizonte dobijam na kućnu adresu. Ja želim da ovaj časopis ima što više čitalaca. Horizonti to svojim sadržajem zaslu-žuju.

Dok pišem o Horizontima, pomalo se prisjećam svog djetinjstva s kraja 70-ih ispod Bjelašnice, na obroncima

Lovnice i boravka kod rahmetli dede i nene. U ovom kraju zemlja je veoma plodna, vegetacija bujna pa kad ljeti padne kiša i opere to šareno ruho od prirode, otvori cvijeću pore i oslobodi njegove svakovrsne mirise; priroda sva uzbuja i ustrepe i pojavi se u najboljem izdanju.

Tada bi čovjek samo posmatrao i dugo razmišljao sve dok Zemlja, to Božije stvorenje, ploveći nebeskom puta-njom ne počne zaklanjati sunce iza kojeg ostaje svijetli ru-meni trag. I kad god se pojavi ovakva slika iz mog djetinjstva i kad se god pomenu horizonti, ja se sjetim tog prizora i sje-tim se Horizonata.

Zato kao što horizonti imaju lijepo ime, ja želim da imaju i lijep okus, lijep možda kao neki misirski citrus, i da imaju lijep miris, možda kao planinsko cvijeće, ili kao pitoma ruža, i da ima lijepu boju kao duga na vedroj nebeskoj podlozi.

Horizonti to trebaju, a mi trebamo njih - Nove horizonte.Mahsus selam!

P.S.Još se jednom zahvaljujem Redakciji i saradnicima.

Vaša čitateljka Razija Maksumić.

Documents

154 Final - Novi Horizonti