Franci

FRANCI

Zapadnogermanski savez plemena.Najprije sačinjavaju savez malih plemena (među kojima su isteknutiji BRUKTERI, KAMAVI, KATI, KAZUARIJI, TENKTERI, AMPSIVARIJI I UZIPIJI).

Ime Franci javlja se u 3.st. na Rajni, kada se dijele na: RIPAURSKE FRANKE (srednja Rajna) i SALIJSKE FRANKE ((donja Rajna).

Zabilježeni su već na Tabuli Peutingeriani.

Neki ovo ime izvode od germanskog pridjeva FRANK što u kasnonordijskom znači hrabar, srčan, dok u švedskom i norveškom dijalektu znači brz, sposoban.

MEROVINŠKO DOBA 486. - 751.

Merovinzi su dinastija koja je osnovala franačku državu i njome vladala od 486. do 751.godine.Praotac dinastije je KLODION VI., vladar od 429.g. Prodirući vojskom sa sjevera (iz današnje Belgije) osvojio je područje zapadnog rimskog carstva sve do rijeke Samme, a tu su ga zaustavili i pobijedili Rimljani. Aecije ga je 432.g. prisilio da prizna rimsku vlast. Dinastija je dobila ime po legendarnom Merovehu, vođi Salijskih Franaka, koji se 451. g. kao rimski federat, pod Aecijevim vodstvom, sa svojom vojskom borio protiv Huna na Katalunskim poljima.U 5.st. Franci već naveliko prelaze Rajnu. Početkom 5.st. opljačkali su Trier. 407.g. raspad limesa.

KLODVIG (481 - 511)-vladar iz dinastije Merovinga; smatra se osnivačem franačke države481.g. naslijedio je na prijestolju svog oca, Hilderika l., kralja Salijskih Franaka.486.g. pobjedom nad rimskim namjesnikom Sijagrijem, kod današnjeg Saissonsa, oborio je konačno rimsku (nominalnu) vlast u Galiji.493.g. uzima za ženu burgundsku princezu Klotildu, pokrštava se i širi svoje područje do Garrone.-sjedište prenosi iz Dosriha(?) u Paris496/7.g. podjarmio je Alamane.500.g. je vodio rat s Burgundima.507.g. u savezu s Burgundima potukao je Vizigote kod Vouglea i protjerao ih u Hispaniu.Pripojivši svojoj državi gotovo čitavu Akvitaniju, postaje osnivačem franačke države s rezidencijom u Parizu i ujediniteljem franačkih plemena.Držeći se plemenskog udjelnog načela razdijelio je uoči svoje smrti državu između svoja 4 sina (Teuderika, Klodomera, Hildeberta i Klotara). Četiri Klodovikova sina u vanjoskoj politici nastupaju jedinstveno te pokoravaju Burgunde i Tirinžane.

KLOTAR l. kao udjelni vladar vlada od 511. do 558. u Neustriji sa sjedištem u Saissonsu.

1

Franci

Kad su u ostalim dijelovima dijelovima franačke države (s centrima u Parizu, Reimsu i Orléansu) utrnule vladarske linije njegove braće, preuzeo je vlast u cijeloj državi i vladao njome do 561.g.- pokorio je Sase i obavezao ih na plaćanje godišnjeg tributa

Franačku državu čine tri kompleksa:♦ AUSTRAZIJA – istočni dio > (J i Z Njemačka, SI Francuska, Belgija)♦ NEUSTRIA - zapadni dio > (između rijeka Meuse i Loire i Atlantika – u latin.

izvorima zove se FRANCIA OCCIDENTALIS)♦ AQUITANIA - južni dio > (između rijeke Garonne i Pirineja – ks prošireno do

Loire)

Krajem 6.st. - prvi spomen Austrazije, istočne države sa centrom u Reimsu (prostor južne i zapadne Njemačke, sjeveroistočne Francuske i Belgije).

U 7.st. javlja se naziv Neustria za novoosvojena područja zapadno od Ardena i Vogera (između rijeka Meuse i Loire i Atlanskog oceana) - u latinskim izvorima Neustria se naziva FRANCIA OCCIDENTALIS.

Aquitania se prostire između rijeke Garonne i Pirineja, a kasnije je proširena do Loire.Podudara se s područjem rimske Aquitania-e.

Do 8.st. franačkom državom vlada dinastija Merovinga.U 8.st. jačaju majordomi na merovinškom dvoru. KARLO MARTEL (715 - 741), najodličniji majordom; pobjednik nad Arapima 732.g. kod Poitiersa.Njegov nasljednik bio je član iste porodice PIPIN MALI, koji, uz suglasnost Pape Stjepana II, svrgava posljednjeg merovinškog kralja i sam se 751.g. proglašava kraljem.

Merovinška kultura i umjetnost:- u užem smislu: kultura merovinške države- u širem smislu: kultura perioda seobe naroda zapadnogermanskim područjimaNajbolje je poznata po nalazima sa groblja na redove (kasnorimske komponente + podunavski, pontski i srednjeazijski elementi).U 6. i 7.st. preuzima mnoge kršćanske motive i ornamentiku sredozemlja.

Edouard SALIN - LA CIVILISATION MEROVINGIENNE , Paris, 1950-57.

DOBA GROBOVA I GROBNIH PRILOGA (poglavlje 23)

-ilustraciju ovog poglavlja čine tri table koje prikazuju glavne tipove:1. LUČNE FIBULE2. PLOČASTE3. FIBULE U OBLIKU PTICE-merovinške grobove moguće je samo približno datirati i u tom pogledu istraživanja se zasnivaju na:a) datumima na osnovu epitafa ili sigurnog povijesnog podatkab) prisustvu mer. novca koji je kratko bio u opticajuc) na umjetničkom razvitku i tehnikama izrade, te pojedinih dijelova opreme

2

Franci

-novac je samo termunus post quam, a mora se imati u vidu i TEZAURIRANJE, jer je često mjesto emisije vrlo udaljeno od mjesta ukopavanja (npr. Bizantski novac pronađen na zapadu)-to za opticaj ovog novca ostavlja minimum vremena, te svaki očuvani i neistrošeni novac u grobu ne znači da je položen u njega neposredno nakon emitiranja

-ponekad je očito da su grobni prilozi stariji od samog groba, a razlika između pojedinih gr. priloga također može biti osjetna-tu stupanj istrošenosti može pružiti korisne podatke

-kad se na temelju analize umjetničkog razvitka stvori rel. kronologija, nalazi datirani novcem mogu je pretočiti u apsolutnu-proučavanje umj. razvitka ovdje predstavlja podjednaku poteškoću kao i u drugim epohama; razvitak nije svuda bio jednak-lučne fibule i kopče, nekoć sitne i jednostavne, postaju sve veće, a životinjski ukrasi sve bogatiji i polako prelaze u geometrijski ukras-Salin se slaže s Wernerom da fibule nije moguće datirati preciznije no u rasponu od pedeset godina (25 godina prije i 25 godina poslije)

TOČNO DATIRANI GROBOVI

-neki se grobovi mogu točno datirati zbog natpisa na njima:CHOULANS (Lyon)CRUSSOLS (Ardéche)-kršćanski grobovi su na žalost često lišeni gr. priloga-ponekad povijesni podaci mogu točno datirati grob :

TOURNAI – Hilderikov grob koji je identificiran pečatnjakom samog kralja Hilderika I♦ zna se da je umro 482. ♦ prilozi u grobu previše su osebujni i teško se mogu usporediti s nekim drugim

prilozima♦ jedina paralela je kopča iz RUDERNA (Würtenberg) ili nakit iz APAHIDE (Transilvanija)-ovi nalazi, kao i sam Hilderikov grob pripadaju direktno ili indirektno pontsko–podunavskoj umjetnosti--zlatne kloazonirane garniture mača i scramasaxa iz Tournaia ima perfektno rezane granate, polirane tako da točno ulaze u ćelije-ovo kloazoniranje je nasljednik starijeg kloazoniranja s polukuglastim izdignutim granatima (kabošonima) poput onih iz Wolfsheima i poput pontskog nakita (npr. onog iz Olbije) koji se datira oko 400.g.-ako se uzme u obzir da su Hilderikove garniture napravljene desetljeće ili dva prije njegove smrti, dolazi do iduće kronologije:WOLFSHEIM – poč. 5.st. (invazija 407.) (pektoral sa natpisom ARTACHSCHATHAR = Ardašir, utemeljitelj sasanidske dinastije /umro 241./ >perzijski poklon od cara Valensa /364-378/?!)RUDERN – oko 450.TOURNAI i APAHIDA – oko 470.- treba spomenuti i da je Tournai dao i stotinjak novčića iz kovnica, 7 istočnih i 2 zapadnorimska cara, od Valentinijana III (zapad, 425. – 455.) do Zenona (istok, 474 – 491)-da se nije točno znalo čiji je grob i da se moralo datirati samo prema novcu, došlo bi se do približnog datuma, ali bez sumnje prilično kasnijeg

3

Franci

KRONOLOGIJA GROBOVA PREMA NOVCU

AIRAN (Calvados)-Werner smatra da grob iz Airana ne pripada groblju na redove, ali to se ne zna sigurno-blago iz Airana najvažniji je nalaz seobe naroda početkom 5.st. u Galiji- ima 2 velike lučne fibule nalik na one iz SZILAGY–SOMLYO u Transilvaniji kojeg prate medaljoni rimskih careva od kraja 3.st. do 367.-sve bi trebalo datirati oko 370. ili nešto kasnije kad je gotski kralj Atanarik pobjegao ispred Huna iz Transilvanije u Carigrad-iz iste pontske radionice, ali nešto razvijenije su fibule iz Airana; malo su kasnije od Szilagy–Somlyo i morale su biti položene u grob pri kraju velike provale iz 407. kad su Galijom prohujali ne samo Germani, već i Alani (raspad limesa)-na ukrasu fibula iz Airana vidi se cloisonné (granati lemljeni u okvir ili pod zlato) koji se izmjenjuju s filigranom i malim kabošonima (grčko-pontskim)-taj sistem s filigranom nestaje oko 500.g. -dugmeta su još funkcionalna, a u 6.st. postaju beskorisna i pretvaraju se u puki ukras na rubu polukružne glave fibule

BALLEURES ( Saone–et–Loire) – pripada 1/2 5.st.-fibula bliska krimskim fibulama i kod koje je opruga slična onoj iz Airana

IZENAVE-malo razvijenija fibula koju prati novac razdoblja od Teodozija II do Majorijana (457–461) i pripada 2/2 5.st.-kasniji grobovi merovinške Galije datirani novcem pripadaju vremenu grobalja na redove-za njihovo opredjeljivanje Salin se služi kronološkim grupama J. Wernera, jer smatra da njegova kronologoja dopušta praćenje razvitka najvažnijih grobnih priloga

PRVA GRUPA (450 – 520)

-osim Tournaia koji je povijesno datiran, ona sadrži malo grobovaERMIHALYFALVA (Transilvanija)-datiran imitacijom novca Teodozija II u 443.g.; dvije okolonosti (imitacija i kratka upotreba) navode na to da je novac bio pokopan oko 500.g.-grob sadrži jedan od najstarijih poznatih primjeraka scramasaxa, ostatke dugog mača sa srebrnim ortbandom ukrašenog ruba i srebrnu kopču čiji trn ima u bazi veliki cloisonne-ovaj se grob može povezati sa značajnim pokopima u Njemačkoj:FLONHEIM - GÜTLINGEN (Würtenberg)BASEL – GOTTTERBARMWEG (Švicarska)

LAVOYA – grob 319, (Meuse), Francuska -datiran triensom cara Zenona (474 – 491)-priloge treba datirati oko 500.-ima mač s balčakom prekrivenim zlatom i kloazoniranjem, okov korica je od srebra-u grobu se nalazi i bodež, mala kopča s okovom čiji trn ima kvadratnu bazu ukrašenu granatom-okov torbice ukrašen je na isti način kao i kopča i završava s dvije glave ptica grabljivica-mala posuda od tankog stakla (svjetlozelene boje s bijelim) bez noge, te kršćanski brončani vrč koptskog ili sirijskog stila, ali vjerojatno izrađen u Galiji Belgici

4

Franci

-uspoređujući priloge, ovim se grobovima mogu pridružiti i oni koji nisu datirani novcem

POUAN-bodež analogan onom iz Lavoye, ali ima kloazoniranu jabučicu ma balčaku-dugi mač (spata) ukrašen je je kloazoniranjem-2 male pojasne kopče, okrugle, s velikim cliosonima i s ravnim trnom

-pojasne garniture koje imaju kvadratne, srebrne pojasne kopče s ravnim trnom pripadaju također prvoj grupi-imaju uloženo drago kamenje ili kabošone-u sr.Evropi sličan primjerak potječe iz Gütlingena, a u Francuskoj su to primjerci iz TAERDENOISA i NORMANDIJE koji su ujedno i najstariji primjeri merovinškog tauširanja

DRUGA GRUPA (520 – 550)

WEIMAR – grob 84-vrlo je blizak prethodnoj grupi; kao prilog ima Zenonov triens – ovaj novac je obješen na lančiću i prilično upotrebljavan-grob sadrži i par fibula malih dimenzija s glavama antitetički postavljenih ptica grabljivica

CHAOUILLEY – grob 19 (Meurthe–et–Moselle), Francuska-datiran je Justinijanovim triensom (527 – 565)-ima pločastu kloazoniranu fibulu; ćelije iako uvijek velike, manje su no u prethodnoj grupi -sadrži i srebrne lučne fibule s jednako širokom nogom

TREĆA GRUPA (550 – 600)

ENVERMEN-groblje u kojem je nađeno 5 polusilikva Teodeberta I (534 – 547) CONCEVREUX (Aisne)-jedna važna fibula datirana je triensom Teodeberta IFRIEDBERG-jedna mala fibula ukrašena meandrom, datirana je polusilikvom Hildebada ili Witigisa (536-541)-par fibula s pravokutnom glavom ukrašen crticama, datiran je novcem Totile (541-552)-to ih stavlja oko 600.g.LORRAINE VIEIL – AITRE (Nancy), Francuska → slični primjerci

ČETVRTA GRUPA (600- 650)

-veliko mnoštvo grobnih priloga na kojima se može pratiti brzi razvoj umjetnosti:♦ ubrzani nestanak lučnih fibula♦ smanjivanje dragoga kamenja u kloazoniranju♦ sve veća upotreba filigrana i žigosanja

5

Franci

♦ razvitak životinjske umjetnosti (Werner smatra da je to pod utjecajem langobardske umjetnosti); životinjski likovi naslijeđeni su od Rimljana; oko 600. u Galiji oni sve više ustupaju mjesto germanskim čudovištima

♦ razvoj tauširanja u merovinškoj Galiji-ovaj razvitak određen je utjecajem iz stepa, iz Bizanta, iz biz. radionica u Italiji, a s druge strane iz Sirije i koptskog Egipta-utjecaji su pojačani krajem 6.st. kako svjedoče fibule ukrašene filigranom koje još uvijek pripadaju prethodnoj grupi

PETA GRUPA (650 – oko 700)

-njezina je gornja granica nesigurna, jer prilozi iz grobova općenito nestaju oko 700.-izolirani nalazi su pojasne kopče (neke pripadaju čak dr.pol.8.st.)-česta je pojava u ovoj grupi zlatni novac kao oko prstena-dva groba su važna: LUCY (Seine – Inférieur)-grob je ssadržavao scramasax, pojasnu brončanu kopču i 5 barbarskih triensa emitiranih izm.640. i 700. ; kopča je također s kraja 7.st., ukras je geometriziran i na njoj i na štitu trna (nalik je na nasuprotnu pločicu okova iz Monceau – le – Neuf)ALZEY (rajnski Hessen)-datiran je novcem Hildeberta III (695 –711), kovanim u Marseillesu i uloženim u prsten-imao je i fibulu jednakih krakova sa životinjskim ukrasom koji pripada početku 8.st.

RAZVITAK OSNOVNIH OBLIKA GROBNIH PRILOGA

1. LUČNE FIBULE

MEROVINŠKE LUČNE FIBULE potječu od rimskih samostrelnih fibula - prenosili su ih Goti i Sarmati.- početkom 6.st. dolazi do kontakata s AnglosaksoncimaS Ponta su fibule prenešene na sjever, a sa sjevera među Merovinge.- u 6.st. dolazi panonski utjecaj povezan s migracijom Langobarda- u 2.pol.7.st. lučna fibula je već potpuno nestala, osim fibula jednakih krakova koje su preživjele do u 9.st.- lučna fibula se nosila glavom na dolje, na desnom ramenu- često su se nosile u paru, povezane lančićem- za područje Galije, najznačajnije su od 450. na dalje- Hilderikova fibula je još uvijek rimski nakit

VELIKE FIBULE POLUKRUŽNE GLAVE I IZDUŽENE NOGE -pontskog porijekla - oko500.g. imaju vrlo ukrašenu površinu.

FIBULE S JEDNAKO ŠIROKOM NOGOM - pripadaju kraju 5.st. pa nadalje (u dolini Rajne).- male su, imaju polukružnu glavu, obično s 3 dugmeta i ukrašene su viticama na nozi- završavaju životinjskom maskom - oko 480.g. vitice se zamjenjuju geometrijskim ukrasom

6

Franci

- ove se fibule razvijaju u 1.pol.6.st. ; glava im je polukružna s 5 dugmata i ukrašena viticom ili meandrom ; noga nema više životinjsku masku- nakon sredine 6.st. javljaju se mnoge vatrijante

525. - 550. noga se završava pravim kutevima, a nikad životinjskom maskom:a) fibula s 5 dugmeta, svako dugme ima okrugli umetak (npr. almandin), a glava je

polukružnab) fibula s urezima na luku (poprečnim ili longitudinalnim) i 5 dugmeta s umecimac) analogne fibule gdje su urezi zamijenjeni stepeničastim ukrasom, ali ovaj tip je rjeđid) veće fibule s velikim krajem dugmeta (uglavnom 7) koja gotovo uvijek imaju umetak,

a na glavi se nalazi polukružni friz trokuta

prva varijanta fibule ima romboidne gumbe; glava im je ukrašena viticama - pripadaju 1.pol.6.st.- u 2.pol.6.st. vitica degenerira ili je zamijenjena geometrijskim ukrasom- u 1.pol.7.st. kraj dugmeta na glavi se povećava, a povećava se i dužina fibule (10 - 12 cm)-druga varijanta ima glavu ptice grabljivice i obično 5 ptičjih glava; pripada 2.pol.6.st.

FIBULE S ROMBOIDNOM NOGOM- najstarije su iz 5.st. - glava im je polukružna, a na završetku noge imaju masku životinje- ukrašene su viticama- sa strane romba ponekad imaju ptičje glave- porijeklom su sa Krima- rjeđi primjerci , nešto kasniji (oko 500.g.) oko Ponta, na Balkanu, u Italiji, na Rajni i u sjevernoj Francuskoj imaju na rubovima glave ptica grabljivica (te glave pripadaju STEPSKOJ umjetnosti)

-fibule koje su se razvile od ovih i pripadaju 2.pol.6.st. proširenije su na zapadu i vjerojatno su lokalne proizvodnje- imaju 2 varijante:a) ima 5 dugmeta u obliku glava ptica b) nema ptičje glave- najstariji primjerci datiraju se oko 500.g., ukrašeni su viticom, a porijeklom su sa Krima i iz Podunavlja- prema sredini 6.st. vitice ustupaju mjesto geometrijskom ukrasu- na sjeveru Francuske je nađeno dosta takvih fibula

- srodne ovim fibulama su one koje s obje strane nožice imaju životinjske glave- najstariji i najprimitivniji tip (500. - 550.) ima mali broj primjeraka, uglavnom nađenih u Engleskoj (Kent) = glava im je polukružna, a na bazi luka nalaze se dvije, simetrično raspoređene, glave ptica- kasnije se u Engleskoj pojavljuju fibule s kvadratičnom glavom i živahnije obrađenom nožicom- jedan tip ima romboidnu nogu prekrivenim deformiranim viticama i pravokutnu glavu- ima ih u Panoniji, Njemačkoj i Italiji- porijeklom su ili iz Engleske ili iz Panonije (525. - 565.g.)

-istovremeno u Engleskoj cvjetaju 2 druga tipa:1. ima antitetički postavljene životinjske glave ili ima ljudske glave - ukrašavaju pravokutnu glavu fibule

7

Franci

2. ima medaljon na luku, a noga završava ljudskom maskom - ima je i u Njemačkoj- porijeklo ovih tipova ?a) engleski i njemački arheolozi: nordijskog su ili anglosaksonskog porijekla, a razmjena s Anglosaksoncima donijela ih je u Njemačkub) E.Salin misli da su sve lučne fibule pontsko - podunavskog porijekla

- u Francuskoj su fibule ovog tipa rijetke, ali izuzetno kvalitetne izrade - u ovu grupu fibula treba ubrojiti i dva tipa koji označavaju kraj njihova razvitka:1. tip pripada 1.pol.7.st. (početku), a ima degenerirani vitičasti ukras

- glave koje se nalaze sa strane romboidne noge još su prepoznatljive, a noga završava životinjskom maskom

2. tip je kasniji i datira se u sredinu 7.st.- ima stilizirane geometrijske ukrase- glave sa strane su neprepoznatljive- nožica završava langobardskim polukrugom

-ovamo bi pripadale i fibule s ovalnom ili eliptičnom nogom koje također imaju dva tipa:1. STARIJI TIP S ANTITETIČKI POSTAVLJENIM PTICAMA (kraj 5.st. do 550. - 570.)

- to je stari mezopotamski, odnosno hetitski motiv2. MLAĐI TIP S DVIJE LUNULE (tzv. kliješta) - poč.6.st. do 600.g.

- ima ih mnogo u Tiringiji i sve su malih dimenzija - njihova brojnost na tom području nipošto ne znači da od tamo i potječu

FIBULE S OVALNOM NOGOM- najpoznatije fibule s ovalnom nogom i ukrasom od vitica (više ili manje degeneriranih), te geometrijskim ukrasom, pojavljuju se na području između Rajne i Dunava oko 550.g.- glava im je pravokutna, ukrašena uglavnom sa 7 gumba- veličina: oko 7 cm - tijekom 2.pol.6.st. javljaju se na Rajni 2 tipa fibula s ovalnom nogom: 1) ima PRAVOKUTNU glavu s 8 gumba 2) ima POLUKRUŽNU glavu sa zupcima umjesto gumbi - dekoracija im je geometrijska-ove fibule se dalje razvijaju u rajnskom području između 575- 625. ; povećavaju se na 9-11cm-vjerojatno su iz lokalnih radionica-analogni primjerci su brojni u ostrogotskoj i langobardskoj Italiji-primjerci s okruglom glavom imaju velik broj dugmeta; neki imaju ovalnu nogu koja završava životinjskom maskom i okruglu glavu s mnogo dugmeta-te se fibule približavaju langobardskim fibulama

LUČNE FIBULE JEDNAKIH KRAKOVA-pojavljuju se u kasnijim merovinškim grobovima (dr.pol. 6. i 7.st.)-najstarije su malih dimenzija i skromno ukrašeneLEZEVILLE (Haute – Marne)-grob dr.pol.7.st u kojem je pronađena jedna ovakva fibulaBERMESHEIM -u jednom grobu datiranom novcem Hildeberta III u poč.8.st., nađena je fibula , ali ukrašenijaCHARNAY (Saone – et – Loire)

8

Franci

-veći i ukrašeniji primjerak koji je sasvim sigurno i kasnijiMUYSEN – LES – MALINES-još kasniji primjerak koji pripada 9.st.-ove se fibule susreću naročito na područjima koja su pod utjecajem ist. Germana, u langobardskoj Italiji, gdje su brojne (tamo su uglavnom trapezoidne ili četvrtaste), u starom TOLOZATSKOM kraljevstvu, u burgundskom području-rijetke su u Lorraine, na sjeveru Francuske, u Belgiji i Njemačkoj

2. PLOČASTE FIBULE (OKRUGLE I ČETVEROSTRANE)

-vrlo su brojne; pripadaju tipu koji se pravilno razvijao:♦ kloazonirane fibule♦ fibule ukrašene filigranom♦ žigosane iskucane fibule♦ fibule s urezivanjm

KLOAZONIRANE FIBULE-ovo je vrlo stara tehnika vjerojatno indijskog porijekla; najstariji poznati primjerci kloazoniranja su 4 ulomka okruglih fibula, vrlo sličnih onima iz vremena seobe naroda nađena u Mohenju Daru-ovu su tehniku koristile manje-više sve civilizacije; cvala je u južnoj Rusiji pod utjecajem Skita i Sarmata u 6.st.pr.n.e.-u srednjem vijeku ova je tehnika već vrlo razvijena-od poč.5.st. cvjetni uzorak polako nestaje u južnoj Rusiji-izgleda da je srcoliko kloazoniranje poteklo upravo od ovog cvjetnog ornamenta kao npr. slavna garnitura iz Kerča (490 – 500) ili fibula iz Bone (Alžir)-oko 500. cloisonne se sastoji od toga da se ulaganjem u ćelije stvori mozaik od granata,a ponekad se miješa s drugim kamenjem ili staklenom pastom; kasnije se stavlja emajl-od 5.st. cloisonne se pojavljuje u grobovima-najstariji tip u Galiji pokazuje granate na podlozi u centru; ima i filigrana-ove fibule najčešće su od srebra; najstarija fibula je željezna – pronađena je u Lezeville-u, a pripada dr.pol.5.st.-cloisonni su još uvijek veliki-oko sr.6.st. fibule se smanjuju i dobivaju nazubljeni rub-u pr.pol.6.st. pojavljuje se rijetka varijanta sa četvrtastim šarama; ona je preteča četvrtastim fibulama s filigranom iz 7.st.-prema pol.6.st. pojavljuju se fibule s ravnim granatima-kasni primjerci oko 600. Iimaju oblik zvijezde ; kamenje je optočeno filigranom-ovaj tip nestaje na poč.7.st.

FIBULE S UMBOM UKRAŠENE FILIGRANOM I KABOŠONIMA ULOŽENIM U OKVIR-pripadaju trećoj četvrtini 6.st. (550-575); vrlo su kvalitetno rađene-u pravilu se sastoje od zlatnog listića koji pokriva podlogu od nekog drugog metala-kamenje (uglavnom granati) i kabošoni od stakla uloženi su u okvir koji je okružen filigranomVIELEY –SAINT- ETIENNE-jedan od najstarijih primjeraka iz ¾ 6.st.RAMECOURT-vjerojatno iz posljednje četvrtine 6.st.

9

Franci

-u 7.st. stoljeću opada kvaliteta izrade, granat nestaje i biva zamijenjen kabošonima od staklene paste raznih bojaBOURGOGNE (Charnay)-jedan od najboljih primjeraka-veliki primjerci pripadaju dr.pol..7.st.-kvadratne fibule ukrašene filigranom, dragim kamenjem i kabošonima pojavljuju se krajem 6.st.CHARNAY-jedna od najstarijih fibula s kraja 6.st. s plavim kabošonima i ravno rezanim granatima; srodna joj je fibula iz FETIGNYA-ovakve fibule česte su u 7.st. ; oko 700. Nestaju, a posljednji su primjerci veliki i osrednje izrade

ŽIGOSANE FIBULE-poč-7.st. pojavljuju se fibule rađene tehnikom iskucavanja preko matrice-i kod njih se ponekad pojavljuju granati ili staklena pasta (Lezeville)-nakon njih dolaze jednostavnije, ukrašene geometrijskim oblicima (Minden na rijeci Sauer, sr.7.st, srebro)-slučajno se našla i jedna matrica (Petersberg, bronca)

FIBULE S UREZIVANJEM-relativno se kasno javljaju u 7.st., od bronce su i samo izuzetno ukrašene staklenom pastom ili granatima-ima ih na sjeveru Francuske (CARNADA, Aisne); potječu od mnogo starijeg prototipa iz centralne Evrope-pripadaju pr.pol.7.st.; promjer im se potom povećava i uskoro nestaju

3. FIBULE U OBLIKU PTICA

-stepskog su porijekla; čini se da su se pojavile kod Skita u 5.st.pr.n.e.-do naroda iz vremena seobe su došle preko Sarmata i Gota

ORLOVSKE FIBULE RAŠIRENIH KRILA-uglavnom su kloazonirane ili su od pozlaćene bronce-pripadaju 5.st. i poč.6.st.; nestaju prema 600.; oko 600. Imaju filigran ili crvene, zelene i plave umetke-male su fibule rijetke u 6.st.

PTIČJE FIBULE S KUKASTIM KLJUNOM PRIKAZANIM IZ PROFILA (sokolske fibule) -kloazonirane ptice – pojavljuju se na Krimu (Kerč) i u Rumunjskoj (Concesti) – PIETROASSA,oko 400.-kasnije se javljaju u Mađarskoj , a na kraju u Francuskoj oko 500.; nestaju krajem 6.st.-ptice sa skupljenim krilima i kloazoniranim inkrustacijama (oko, krila, noge, rep) – pojavljuju se oko 500. (CHASSEMY, Aisne) i susreću se sve do sr.6.st., specijalno u Aisne-u, Oise-u i na Cota – d’Or-ptice sa skupljenim krilima s urezanim i poentiliranim ukrasom, od žice ili rovašenim ukrasom umjesto kloazoniranja, osim oka koje je kloazonirano – nešto su mlađe od prethodnih i nestaju krajem 6.st. (Marche – le –pont, Somme)-zona rasprostranjivanja im je veća nego prethodnima: Somme, Eure, Marne

10

Franci

-rovašene ptice – rovašeni ukras koji se inače pojavljivao samo na kljunu ili repu ili na krilu pokriva ovdje cijelu fibulu-oko je često od granata ili staklene paste-najstariji primjerci su iz sredine 5.st. iz Češke (WINARITZE)-prema kraju 5.st. tijelo se ptice izdužuje i rep postaje veći, kljun naglašeniji-u dr.pol. 6.st. tijelo koje je uvijek ovalno pokriva se rovašenim geometrijskim ukrasom (npr. cik-cak) istim kao na lučnim fibulama iz tog vremena-u dr.pol. 6.st. također se može naći da se ovalni oblik iskrivio i krilo postalo veliko-u isto doba nalaze se vrlo iskrivljene ptice s krilima, nogama i izduženim vratom; one nestaju krajem 6.st.-ptice ukrašene filigranom i kabošonima – rijetki su, barokni oblici-najstarijij primjerak datira se u drugu pol.6.st., a potječe iz tzv. KILPERIKOVOG groba u ENVERMENU (Seine – Inférieure)-kasniji primjerci su iz sredine 7.st.

POJASNE KOPČE

-merovinške pojasne kopče ne pripadaju germanskoj tradiciji; njihovo je ukrašavanje plod kontakata s Pontom i Sredozemljem koji su trajali od 5. do 8.st.-umjetnost stepa koju su preuzeli Germani odražava se u životinjskom stilu-izvori merovinških ukrasa su u istočnom Sredozemlju : Sitiji i koptoskom Egiptu-sama tehnika koja igra izuzetnu ulogu u ukrašavanju pojasnih kopči porijeklom je iz Sirije i vrlo je vjerojatno preuzeta od barbaricaria koji su bili u službi u Galiji pred kraj carstva-kopče se mogu podijeliti na:♦ kloazonirane kopče♦ brončane kopče♦ kopče od željeza, ukrašene mjedenim buklima♦ tauširane kopče- za vrijeme seobe naroda kopče su redovito male; okov je iste veličine kao i pređica, trn je ravan i dugačak-vremenom okov postaje sve veći i dobiva okov nasuprot kopče, kao i stražnju pločicu, dodatke za nošenje opreme na pojasu, sve to čini dijelove pojasne garniture-vrlo velike kopče (sa ili bez nasuprotne pločice) pripadaju kraju 7.st. i 8.st.-oblik trna je također važan: ravan ili s pravokutnom bazom znak je 5. i poč.6.st.-štitasti trn već jak na kopči iz Apahide pojavljuje se na zapadu u pr.pol.5.st., a isključivo se pojavljuje od poč.7.st.

KLOAZONIRANE KOPČE-od 470 – 520. tvore homogenu grupu; imaju ovalnu, masivnu pređicu s pravokutnim ili srcolikim okovom-često je pređica kloazonirana, prati je okrugao, srcolik ili bubrežasti okov; i okov i pređica mogu biti pravokutni-u 6.st., naročito u prvoj polovini, bile su u upotrebi, iako isključivo u vizigotskim područjima, kopče s pravokutnim okovom pokrivene kloazoniranjem koje je tvorilo oblik križa

BRONČANE KOPČE-trokutaste (bez sumnje najstarije), trapezoidne ili ovalne pojavljuju se početkom 6.st.-moda fiksiranja kopče na pojas se također mijenja

11

Franci

VILLEY – SAINT – ETIENNE (Meurthe-et-Moselle)-okov iz pr.pol.6.st. je stanjen i nanovo izglađen da bi remen ležao između njega i još jedne metalne pločice ; spajaju ih tri zakovice-takav način fiksiranja se nalazi u kasnorimskim grobovima u Aisne i u germanskim grobovima na Rajni-kopča iz Villeya ima jak štitasti trn, razvijen i širok u bazi, poput onog s kopče iz ApahideLEZEVILLE-nešto kasnije kopče koje se fiksiraju na remen trima zakovicama od bronce čije tijelo završava rupicama kroz koje je prolazila uzica-uzica je pak prelazila preko tri ureza načinjena na okovu; ovaj način fiksiranja je bio u modi još početkom 7.st. (kako pokazuje grob 165 iz SOESTA u Njemačkoj)-na kopči iz Lezevilla se vidi da bukli ne služe više ničemu osim dekoraciji-fiksira se pomoću tri probušena jezičca na rubu okova kroz koje je prolazila uzica-od tri navedena načina, čini se da prvi, koji je rijetko upotrebljavan pripada kraju 5.st. i poč.6.st., a treći kraju 7.st.-najstarije kopče iz 6.st. ukrašene su sitnim geometrijskim ornamentom-u 7.st. geometrijska ornamentika se povećava i pri kraju 7.st. pokriva cijelu površinu-životinjski ukras koji se osjeća u 5. i na poč. 6.st. rijetko se pojavljuje u 6.st.; ponovo se razvija tek oko 600. (zmajevi, ptice-grifoni)-u 7.st. se raspoznaje životinjski stil na cijeloj površini-kopče s dezintegriranim životinjskim likovima, tzv. merovinški kubizam koje su često rađene na proboj pripadaju kraju 7.st.-kopče s biblijskim prikazima se javljaju oko 700., a to je sirijsko – koptski utjecaj

KOPČE OD ŽELJEZA UKRAŠENE MJEDENIM BUKLIMA-ovalne ili trokutaste, dio su muške nošnje-spominje ih Sidonije Apolinar kad govori o slavlju franačkog princa Siginera u Lyonu; to je kraj 6.st.-od kraja 6.st. (kako potvrđuje grob 5 iz Lezevilla) koji je datiran demisilikvom Teodeberta, pojavljuju se pojasne garniture s trapezoidnim kopčama ukrašenim s pet bukla-nasuprotna pločica je ukrašena s četiri bukla

TAUŠIRANE ŽELJEZNE KOPČE-prva grupa je od 450. do 520.; okov je ovalan, kvadratan ili pravokutan, ali uvijek malih dimenzija-druga grupa je od 520 do 550., a ove kopče imakju almandine-treća grupa (oko 600) – geometrijski ukras je zamjenjen životinjskim-početkom 7.st. organizacija ukrasa imitira kloazoniranje-trakasti ukras praćen rozetama pojavljuje se oko 625. i traje kroz cijelo 7.st.-oko sr. 7.st. opet se pojavljuje životinjski stil-u dr.pol. 7.st. životinjski se ukras stilizira i to u dva smjera:1. merovinški kubizam2. neka vrsta obnavljanja – stepeničasto komponirani iscrtani zavijuci životinja zamjenjuju se i ukrštavaju stvarajući šare (poput sirijsko – koptskih) koje vode prema šarama karolinške umjetnosti-napokon u 8.st. (vjerojatno oko 750.) životinjski likovi porijeklom iz stepa spajaju se s koptskim (naročito cvjetnim motivom tzv. ficus religiosus) i daju potpuno nove oblike

12

Franci

ORUŽJE

-merovinško oružje je germanskog porijeklaFRANCISKA → sjekira za bacanje; nalazi se u grobovima 5. i pr.pol.6.st.

nasljeđuju je nesimetrična franciska i bojna sjekira krajem 6.st.uskoro one nestaju iz grobova

UMBO ŠTITA→ također se razvija; najstariji tip ima konkavnu kalotu sa šiljastim završetkom;

pripada vremenu velike seobe i prvoj kronološkoj grupizatim se umbo sužava, kalota postaje konveksna i završava dugmetomovo je gotovo klasični tip i susreće se sve do sredine 7.st.treći oblik je glave šećera, u upotrebi je krajem 7. i u 8.st.rijedak je zato, jer upravo u to vrijeme nestaju prilozi u grobovima

SPATA → dugi mač pokazuje oko 520 – 550. dva tiparukohvati su ukrašeni zlatom, uz njih je kloazonirana garnitura, imaju ortband od plemenitog metalaprvi je tip pontsko – podunavski i predstavlja ga mač Hilderika Idrugi tip – iz južne Rusije i najbolji je predstavnik na zapadu spata iz Altlusheima-ova su dva tipa na tlu Francuske stvorila oružje kao što je proslavljeni mač iz Marboue, iz Lavoye, Pouana, Beauvaisa i Aroy – Saint – Restitue-uobičajeni tipovi su lišeni jabučice na balčaku, centar ravnoteže im je daleko na oštrici

-u 7.st. oružje bolje kvaliteten ima jabučicu balčaka tauširanu srebrom-od sr.7.st. pojavljuju se mačevi s poprečno izbrazdanom jabučicom, sječivo se povećava, ali se u isto vrijeme centar ravnoteže približava rukohvatu-vrlo rijedak u 7.st. ovaj mač je predodređen da postane karakteristično oružje karolinškog perioda-svi dugi mačevi (spate) dobre kvalitete imaju damascirane oštrice i to će trajati sve do 11.st.

KRIŽNI NAKIT 6. I 7. STOLJEĆA

-najveći broj nalaza ove grupe nakita je slučajan, a radi se najčešće o fibulama u obliku latinskog ili grčkog križa-rasprostranjen od ULPIANE do KRANJA ovaj tip nakita protezat će se dalje u sjevernu Italiju (Voltago –Beluno) gdje ćemo ga naći u langobardskim grobovima

-križoliki nakit 6. i 7.st. u ex Jugoslaviji uglavnom je proizvod romaniziranih starosjedilaca u još nelokaliziranima radionicama Balkana, gdje je tinjala tradicija istočnorimskog obilježja

13

Franci

-postojanje tih radionica potvrđuju i poluizrađevine križnog nakita

NALAZI:KORITA KOD DUVNA – križni nakit je dominantanNIŠ – skupni nalaz zlatara justinijanskog vremena (6.st.)

igla s križnom agrafom na lančićukriž – poluizrađevina nepoznate funkcijeostaci vaga

VRH – BRKAČ, kod Motovuna – slavensko – romansko groblje 7.st.kopča s križnim okovom (analogan promjer je ? u Koruškoj)

-središte kopči s križnim okovom je inače crnomorska regija, posebno antički grad HERSON na čijem groblju ovakve kopče idu do 9.st.-zatim krimska groblja 6-8st- SURK-SU i ČUFUT-KALE-ima ih u Hispaniji i na Siciliji-Sucidava kopče – ukras na proboj na okovu sa motivom križa

BIZANTSKE KOPČE 6. STOLJEĆA

-za kopče 6.st. karakterističan je štitoliki trn-trn možemo smatrati determinantom koja omogućava datiranje ovog tipa nalaza unutar 6. st.-naime, od pr.pol. 6.st. pa prema kraju, taj štitoliki izgled trna sve je izraženiji, a bit će karakterističan za ona područja koja su ranije činila zapadno rimsko carstvo

KOPČE MEDITERANE-naziv uvodi Fingerlin-ove kopče su jednodjelne, a dominantna forma trna je štitasta-okov može biti glatki trokutasti ili rađen na proboj-jednodjelna kopča je tipična forma kopča 6.st.-mediterane kopče rasprostranjene su SZ od Alpi na merovinškom prostoru, ali i kod Gepida, Ostrogota i Langobarda, te u vizigotskoj Hispaniji-proizlaze iz kasnorimskog provincijalnog stvaralaštva 4. i 5.st.-najpozanitiji nalazi u ex Yu su: KRANJ, KAŠIĆ, KNIN (Greblje), JAKOVO – KORMADIN → dvodjelne kopče ovog tipa ima paralela na groblju Hegyko

KOPČE SUCIDAVA-također su jednodjelne s perforiranim okovom; antropomorfni izgled (?)-nemaju štitoliki trn; rasprostranjene su na istočnom Mediteranu s dubokim prodorom na Balkan, istočni gradovi (kasnoantički, ranobizantski gradovi na limesu, u Meziji)…? i u području Karpateske kotline gdje ih se nalazi u avarskim grobovima-ima ih i na Krimu, Siciliji i u Egiptu-kod nas: MIHALJEVIĆI, KRANJ, na potezu uz dunavski limes na području sjeverne Srbije

14

Franci

BIZANTSKE KOPČE 7. STOLJEĆA

-mediterane i Sucidava kopče predstavljat će prototip bizantskih kopči 7.st.-najveći broj biz. kopči je dvodjelan-donji dio imat će trokutastu shemu (preuzetu s mediterane kopče i razvijenu), a perforirana biz. kopča preuzet će nešto i od Sucidava-ovaj tip kopči pokriva područje od Hispanije do Krima kao modni mediteranski nakit-naći će se na svim područjima gdje postoji kontinuitet života iz 6. u 7.st.-Werner ih dijeli u više tipova: Bologna, Baalgata, Hersones-najpozantiji nalazi kod nas su u Istri, zatim jedan nalaz u STONU i MAJSAN-javit će se također na području Albanije oi oko Blatnog jezera

KOPČE TIPA SIRAKUZA-drugu veliku grupu biz. kopči čine kopče tipa Sirakuza-kopča je jednodjelna, lijevana i ima vegetabilni ukras, ukras heraldički postavljen oko lista gdje se najčešće prema unutra savijaju dvije lozice-kod nas su nađene u ISTRI i ZADRU-derivati kopče Sirakuza pojavit će se i na području srednje Evrope, ali neukrašene i lijevane u željezu ili u bronci

KOPČE TIPA SALONA – HISTRIA-služile su za pričvršćivanje torbe za pojas-imaju poduži štitoliki okov-rasprostranjene su po bizant. periferiji (Krim, Balkan, Podunavlje)-ponegdje se javljaju u sklopu prvog avarskog kaganata; nose se krajem 6. i u pr.pol.7.st. (Caričin Grad)

KOPČE TIPA KORINT-datiraju se isključivo u dr.pol. 7.st.; dvodjelne su, a okov im je rađen na proboj i trokutasto oblikovan-ponekad je ukrašen motivom kasnoantičkih koncentričnih kružića-imaju pomičnu ovalnu pređicu i masivan trn-rasprostranjene su širom Sredozemlja

KOPČE TIPA BOLOGNA I BAAL – GOTA-oba tipa imaju srcolik okov i jednake pređice; Baal – Gata kopče su veće i imaju degeneriranu palmetu-datiraju se između 620 – 660.-rasprostranjene su uglavnom u Erdelju i kod nas u Stonu

KOPČE TIPA KESZTHELY – PECS-imaju okov u obliku lire-rasprostranjene su u Transdanubiji i oko Blatnog jezera-jednak oblik okova vrlo je često zastupljen u vizigotskoj Hispaniji

KASNOBIZANTSKE KOPČE 8 – 11 ST-dvodjelne su i imaju četverokutni ili trapezoidni otvor za vješanje o remen-figuralno su ukrašene plitkim reljefom sa motivom krilatih konja, grifona, borbama životinja, lavovima-rasprostranjene su u Maloj Aziji, Siriji, Siciliji, Balkanu, Krimu i u Potisju-kod nas su pronađene u Saloni i sjevernoj Srbiji

15

Franci

KNEŽEVSKI GROBOVI 6. STOLJEĆA

HILDERIKOV GROB (Tournai) – 5.st (482.)ARNEGDUNDIN GROB (St. Denis) – 6.st.GROBOVI U KÖLNSKOJ KATEDRALI – 6.st.-nalaze se van grobalja na redove; apsolutno su datirani

GROBOVI U KÖLNSKOJ KATEDRALI-Köln je jak kneževski centar sa razvijenim kovanjem novca od poč.6.st.-unutar same katedrale nalazi se oratorij i veći broj grobova iz merovinškog razdoblja-otkriveni su dječji i ženski grob koji djelomično zahvaćaju dio zida oratorija-oba su istovremeno ukopani i sadrže heterogeni inventar (ne zna se da li su ukopani prije ili poslije izgradnje oratorija; ranokršćanska bazilika→ razvoj do merovinške arhitekture 6.st)

GROB DJEČAKA-drvena grobna komora s drvenim ležajevima-sadrži oružje, namještaj (dio odra ili kreveta, stolica), posuđe i staklo♦ spata (damascirana)♦ franciska♦ ango – oružje za bacanje za borbu izdaleka (nešto poput sulice)♦ trobridna strelica – ovakve strelice u Evropu u sr. vijeku donose Avari krajem 6.st.;

značajan kronološki reper u grobu dječaka (t. strelice inače najbrojnije u sr. i juž. Evropi) > Franci preuzimaju ove strijele preko Langobarda

♦ umbo štita (stožasti), pr.pol.6.st.♦ šljem na provjesla – orijentalni tip (između pontskog i Baldenheim tipa);

konstrukcijski blizak Baldenheimu; šivan je žicom, a nije vezan zakovicama; mlađi je od Baldenheima; tanja rebra, nema T-provjesla

♦ staklene boce, staklena čaša sa zašiljenim dnom♦ drvene vedrice sa željeznim i brončanim obručima (ataše – rubni ukras – kao na

rimskim oficirskim kopčama; životinje sliče na morske konjice)♦ rukavice, drveni skiptar, rog za piće, korice noža, brončana zdjela na nožicama,

amuletna kapsula, narukvica trubljastih završetaka♦ novac → 5 komada, TEODEBERT I → prije 575.

ŽENSKI GROB-jedan par pločastih fibula (slične fibuli BULI), sa križnim motivom koji će biti vrlo čest upravo na ovom tipu fibula-jedan par ima obrub od granulirane žice-u ovom razdoblju kloazone će se povlačiti pred filigranom i granulacijom-funkcija pločaste fibule – dva ukrasna dugmeta vezana lančićem

16

Franci

-drugi par fibula → lučne, crveni klazone, četverolisna ćelija, nijansirani almandin, tauširane staklene perle (5 kom), filigran; franačke fibule-rovašeni jezičci → datiraju grob-grob je ukopan nakon 525.-Werner – II i III grupa; Böhner III grupa → 520 (525) - 600

ARNEGUNDIN GROB-kripta u opatiji St. Denis; mauzolej merovinške vladarske kuće, identificiran kao takav već u 6.st.-Fleury je 1961. otkrio intaktan grob s pokojnikom u kamenom sarkofagu (trapezoidan)-u grobu je pronađen pečatnjak s urezanim ARNEGUNDIS (regine) oko monograma-Arnegunde – Klotarova druga žena; 520 – 565/570 → pretpostavljena godina njezine smrti (izvor: spisi opata Grgura Tourskog)-Klotar I (511 – 561)-Hilperik I (561 – 584), Klotarov sin; na prijestolje kraljevstva Soissons stupio 561.; nakon smrti brata Hariberta proširio vlast nad dijelom zapadne Galije-grob stariji od ukopa Dagoferta I 639.-Arnegundin grob vrlo je interesantan po rekonstrukciji odjeće:♦ laneno platno (košulja)♦ crvena svila (haljina)♦ čarape – bijelo laneno platno♦ okovi obuće – obuća je bila vezana kopčom na vrhu potkoljenice♦ veo-stylos igla (Gewandnadel) na prsima-igle ukosnice za veo-košaraste naušnice – ažurirane poput onih u langobardskim grobovima-pločaste fibule s motivom križa; imaju tremolir ćeliju; datiraju se u drugu pol.6.st.-vez (rub rukava) – rozete i križevi, kao da je motiv prenesen sa kamenih spomenika-kopča sa štitastim trnom – pozlata, srebro, niello (6/7st. – trn je vrlo razvijen)-velika pojasna garnitura-pojas s naopako okrenutim jezičcima (dva para jezičaca)→pronađen je kod nogu: 1. Jezičci su ukrašeni drugim životinjskim stilom; vrlo stilizirani ukras; dvije isprepletene životinje, pletenica pletena od većeg broja traka-postoje naime dvije vrste pletenica:a) dvotračna koja ostavlja oko u sredini i karakteristična je za 4. i 5.st; javlja se kao rubni ornament na mozaicima-preuzimaju je Ostrogoti u Italiji i javlja se na italskim fibulama ostrogotske provenijenceb) pletenica sa više traka – dr.pol. 6.st.-karakteristična je za justinijanski period; javlja se na košarastim kapitelima-ovakva pletenica javlja se na jezičcima iz Arnegundina groba; radi se o utjecaju posredstvom Langobarda i njihovih veza s germanskim prostorom-Langobardi su na neki način posrednici u prenošenju mediteranskih utjecaja u merovinšku kulturu-luksuznije dijelove nošnje (zlato, polihromija) Arnegunda je vjerojatno dobila kao vrlo mlada; umrla je s oko 45 godina

-POJASNA GARNITURA: sastoji se od tri dijela – dva su na proboj i treći od zlatnog lima, ukrašen granulacijom, filigranom i kabošonima – koji su spojeni u jedno

17

Franci

-nije nađena u predjelu prsa nego poviše, izgleda da to nije njena nošnja nego muška, koja joj je poklonjena i kao takva stavljena u grob-POJASNI JEZIČCI:dva sa obuće – drugi životinjski stil DATIRA NALAZ u dr.pol.6.st.-dva su podvezica – pletenica od više traka i dva su sa pojasa → sve u dr.pol.6.st.-KOPČE s obuće – dvije , ukras drugog živ. stila-PRSTEN S MONOGRAMOM - natpis “ARNEGUNDA REGIO” , ne mora značiti da ga je nosio vlasnik (za razliku od pečatnjaka), može se raditi o poklonu, pa postoje špekulacije da se možda i ne radi o Arnegundinom grobu

R. PIRLING – FRÄNKISCHE F Ü RSTENGRÄBER IM RHEINLANDE

-KREFELD – GELLEP-MÖRKEN -sjeverno od Kölna-oba nađena u okviru merovinških grobalja; datirani su bizantskim novcem koji je ovdje upotrebljen kao obol-Krefeld – Gellep → ANASTAZIJE (491 – 518), faranačka imitacija-Mörken - → TIBERIJE II (578 – 582), novac je nov, a grob je ukopan u zadnjoj četvrtini 6.st.-oba groba sadrže šljem tipa Baldenheim koji vuče porijeklo iz sasanidske Perzije

-istovremeno postoje dva tipa modifikacije orijentalnog šljemaa) brončani, platirani (Baldenheim) – trake ne ulaze ravno u čeonu traku već se proširuju pri dnu (T – provjesla) + zakoviceb) željezni šljemovi (PONTSKI TIP) - traka ulazi ravno na čeonu traku; opšiveni žicom; šipke ili lamele (oba tipa nađena u jednom grobu u Kerču)

KREFELD – GELLEP-merovinško groblje u Gellepu sadrži 1200 grobova od kojih neki pripadaju rimskom periodu-Gellep se može možda identificirati s rimskim GALUBA koji spominje Plinije-naseljavanje i ukapanje vršeno je na Gelepu bez cezure-nalazi u grobu:♦ šljem tipa Baldenheim♦ žvale – tauširane kopče i platirane psalije (Parierstange)♦ aplike s konjske oglavine – pelta motiv i rubni ukras od granulirane žice; motiv

spicatum; kabošoni i filigran te granulacija♦ razdjelnici remena – stilski odgovaraju pločastim fibulama; križni motiv i motiv

četverolisne djeteline; granulirana žica, filigran i kloazone površinski su izjednačeni♦ okovi sa sedla♦ prsten – filigran; konstrukcijski odgovara tipu rimskog prstena (gema), sličan fibulama

iz Kölna; filigranski motiv je sličan onome na razdjelnicima♦ spata sa ukrašenom drškom; jabučica je stilski nešto ispred razdjelnika; ukrašena je

granulacijom i kloazonom♦ franciska♦ umbo → filigran i granulacija♦ ango♦ sax

18

Franci

-nakrsnica je starija od razvodnika, jer na njoj ima puno manje granulacija nego na razdjelniku, gdje je otprilike pola kloazone, pola granulacija♦ noževi – drške ukrašene filigranom – stlilzirane ptičjr ptotomr kakva se javlja na

alamanskim stilus iglama (kod nas -Zmajevo → dvije stilus igle sa pločastom glavom na kojoj su stilizirane ptičje protome; vezuju se uz alanske)

♦ okov za torbicu – nema tremoliranih ćelija; višebojna polihromija karakteristična za 6.st.)

♦ stakleno posuđe♦ brončano koptsko posuđe-filigran je u napretku i prevagnut će nad polihromijom-mediteranski utjecaj posredstvom ostrogotske Italije – pr.po. i sr.6.st.

MÖRKEN - S od Kölna♦ šljem tipa Baldenheim♦ apotropejski privjesak – granulat, glatke ćelije♦ srebrna tauširana kopča – DATIRA NALAZ – tauširanje → kraj 6. na 7.st.-raspored ćelija kao za ulaganje kamena tj. za polihromiju-razvijen štitasti trn; ovalna pređica koja stoji u supstratu kasnomerovinške kopče-kloazonirani detalji, životinjske glave i vjerojatno ljudska maska, prototip ove kopče je Mediterane kopča♦ kalotasta dugmeta karakteristična su za merovinške garniture 6/7.st.♦ umbo – motiv klepsidre koji kao da je štambliran poput gepidske keramike♦ lonac koji odudara od cjelokupnog inventara; vrlo je grub, ukrašen je horizontalnim

linijma i podsjeća na kasnoantičku keramiku♦ staklena čaša – staklo je rimsko; neki smatraju da je u funkciji uljanice♦ srebrne euharistijske žlice – imaju paralele u Dessani, iako su inače euharistijske,

ovdje se radi o poganskom ritualu

SUTTON HOO (ist. Engleska)-najbogatiji germanski ukop izvan Skandinavije♦ okov torbice – Danijel i lavovi, višebojna polihromija

19

Franci

♦ kenotaf – BROD♦ oružje i nakit♦ novac iz 625. – umro kralj kraljeva-Redvald – kralj kraljeva (Jüti), oženjen Klotarovom unukom, pokrstio ga redovnik Augustin 596. koji je utemeljio nadbiskupiju u Canterberry-u, a poslao ga je papa Grgur I-jaki merovinški utjecaji-ima više tumula – ukopa-skandinavski tip ?-štit-Anastazijeva plitica – utisnuut kontrolni znak Anastazija I (491 - %18)-dvije srebrne žlice – grčki alfabet → bavus Pavus ?-rogovi za piće-okovi drvene posude ukrašene drugim životinjskim stilom-novac – merovinški (575 – 625)-kopča – drugi živ. stil, tauširanje-Etelbert je kralj Kenta, kralj kraljeva, umire 616., a njega nasljeđuje Redvald koji je bio kralj ist. Angla, a poslije smrti Etelberta je postao kralj kraljeva

20