MATICA H.RVATSKA

STAKPARIJA .VJ.SNIKc, ZAGlU

GRAMATIKA HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA

KNJIEVNOG JEZIKA

TREE, NEPROMIJENJENO IZDANJE

PROF. Dr T. MARETI PRA VI CLAN AKADEMIJE JUGOSLAVENSKE I SRPSI

SVA PRAVA PRIDR ZANA PRESTAMPAVANJE I UMN02AVANJE ZABRANn:NO

I U CJELINI I U DIJELOVIMA

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU

Evo nakon 32 godine i drugog izdanja moje "Gramatike i stilistike"! Dugo je trebalo ekati dok se prvo izdanje rasproda. pa da se moe novo tampati, ali je napokon dolo i to vrijeme.

U ovom novom izdanju ima mnogo promjena, ali te promjene (upravo popravci) ne diraju u temelje na kojima je graeno prvo izdanje.

Sto je u mojoj gramatici obraeno, to se dobro razabira iz natpisa: "Gramatika hrvatskoga ili srpskoga knjievnoga jezika". ovo dakle nije ni historika ni poredbena Jkomparativna) grama-tika, a ni gramatika naih narjeja (i govora), a zato nije, to je jasno reeno na poetku predgovora prvome izdanju. Onome to sam onda rekao ne bih imao nita novo ni sada dodati.

Najznatnija je prorl1denq. _u _ovom izdanju to su za gramatiku uz~mcine potvrde Cprimjer( i iz djeli -nekolic~ne pisaca koji dob1"O znaauna jezik i dobro njim piu, a nijesu upotrijebljeni za prvo izdanje. To su "ivoti svetaca" od F. Ivekovia, "Koran" od M. Ljubib!.f1,.ti~a, neke pripovijetke M-:-Mmev-i&zT M. Sapanina i napokon "historija" N. Nodila. Jo je -upotrijebljeno i izdanje narodnih pjesama od Jukia i Martia .

l')to su partije o akcentima u deklinaciji i konjugaciji zauzele vie prostora nego mi je milo, tome e ovaj ili onaj itatelj pri-govarati, - ali drukije nije moglo biti (iako sam nastojao da budem to krai), jer je tokavska akcentuacija u oblicima ispre-krtana velikim mnotvom pravila i izuzetaka.

. Zao mi je to, se za silazni akcenat u ovom izdanju ne upo-trebljava obini obli znak nego uglasti.l Tome je uzrok to tam-parija za slova, kakova su u ovoj knjizi, nema obloga znaka, a dok bi se on izrezao, prolo bi mnogo vremena, i knjiga bi mogla izii na svijet bar po godine kasnije negoli evo izlazi.

Ni u temelje "stilistike" nijesam htio dirati, nego samo po-pravljati je i dotjerivati. Znatan dio moje stilistike sadrava stvari koje ne vrijede samo za na jezik nego i za druge evropske jezike. Tim se moja stilistika razlikuje od drugih stilistika to su ih po Evropi napisali razlini pisci. Meu njim.a su neke koje vrijede

1 U ovom izdanju za. silazni akcenat upotrebljava se obli znak, a ne uglasti.

6 PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU

za sve jezke; takva je npr. knjiga R. Majem (Meyer): Deutsche stilistik (1906), koja govo?'i samo o tropima i figurama, a tropi i figure ne nalaze se samo u njemakih pisaca nego i u pisaca drugih naroda. Druge opet stilistike vrijede samo za jedan jezik je?' obrauju razline njegove tanine gramatike i leksike. Takva je npr. latinska stilistika J. H. Smalca (Schmalz) i fmncuska Ch. Balyja. Prilino blizu mojoj stilistici stoji djelce, koje je na-pisao H. Hortnagel: Versuch des deutschen Stiles (1802j . Kad sam ja pod kraj XIX vijeka pisao svoju stilistiku, nijesam za to djelce znao, nijesam se dakle mogao njim ni posluiti, nego sam pisao po svome znanju i uvjerenju o tome ta ide, ta li ne ide tt sti-Listiku. Nijesam dosad naao razloga da od toga znanja i uvjerenja odstupim.

U Zagrebu, mjeseca maja 1931. PISAC

PREDGOVOR TREEM IZDANJU

Prvo izdanje Maretieve Gmmatike i stilistike izalo je god. 1899, a drugo 1931.

Ta je knjiga ivotno djelo dugogodinjeg profesora hrvatsko-srpskog jezika na zagrebakom sveuilitu i predstavlja potpunu kodifikaciju hrvatskosrpskog knjievnog jezika. Po toj knjizi stekle su svoje struno znanje sve generacije nastavnika hrvatsko-srpskog jezika posljednjih ezdeset godina. Za nju je M. Reetar u svojoj recenziji rekao da je i pored nedostataka, "ostala najpot-punija i najbolja gramatika srpskohrvatskoga jezika" (Slavia XII, str. 583).

Kako je ta knjiga ve davno rasprodata tako da se ne moe dobiti ni u antikvarijatima, a potreba za njom je i danas velika, Matica hrvatska nala se ponukanom da tu prazninu popuni tampanjem treega izdanja.

Prireivai novoga izdanja u sporazumu s Maticom hrvat-skom kao izdavaem ostavili su autorov tekst neizmijenjen. Za auto.rova ivota izale su dvije recenzite ove knjige. Prvo izdanje iz 1899. prikazao je Vatroslav Jagi u asopisu "Archiv fur sla-vische Philologie", knj. XXII, str. 263-268, Berlin 1900. Drugo izdanje opirno je prikazao Milan Reetar tL asopisu "Slavia", knj. XI, str. 578-604, Prag 1932. Iz prve recenzije za drugo izda-nje autor je usvojio ono to je smatrao potrebnim. Pored Jagieve recenzije old dana prvoga izdanja do drugoga izalo je vie dobrih rasprava iz podruja sintakse: A. Musia u Radu JA, knj. 138, 140,142,172,184,203 i u Glasu SAN, knj. CXXI, CXXIII i CXXVI, Lj. Stojanc(Via u Junoslovenskom filologu, knj. II, III i VIII i A. Belia u istom asopisu, knj. VI. Mareti ih nije uzeo u obzir za drugo izdanje svoje knjige. Ni fiziologija glasova nije prikazana na moderan nain iako je o njQj postojala novija literatura. Nakon drugog izdanja izalo je vie korisnih rasprava iz sintakse reenice i sintakse glagolskih oblika: A. Musia u Radu JA, knj. 247 i 250, A. Belia u Junoslovenskom filologu, knj. XVII, M. Stevanovia 'lL istom asopisu, knj. XVII i XXII, P. Sladojevia u istom asopisu, knj. XX i XXI, A. Stojievia u Razredu za fila;loke in literarne vede Slovenske akademije, Dela 3, Ljubljana 1951, J. Vu-kovia u Radovima Naunog drutva NRB i H, knj. II, Sarajevo 1954. i d?'. Izala je i moderna rasprava iz podruja fiziologije

8 PREDGOVOR TRECEM IZDANJU

glasova B. Miletia "Izgovor srpskoh1'vatskih glasova", Srpski dijalektoloki zbornik, knj. V, Beograd 1933.

Prireivai su smatrali da ne smiju mijenjati piev tekst, ct davanje opirnih napomena i izmjena ispOd teksta na osnovi novih rasprava ne bi mnogo pridonijelo modernizimnju original-nog pieva teksta, pogotovu kad se na njih nije OSV1'nuo sam pisac u drugom izdanju svoje gramatike.

U autorovu terminologiju prireivai nisu dirali jer bi to iziskivalo na mnogim mjestima velike promjene u tekstu.

Da to djelo bude to suvremenije, u novom su izdanju morale biti izvrene ipak neke promjene, i to: 1. Znakovi za silazni akcenat i za duinu, o kojima pisac govori

u sV'om predgovoru, dati su prema novom pmvopisu. 2. Izostavljena je stilistika, jer ona nije sastavni dio gramatike,

a ne odgovara ni principima moderne stilistike. 3. U autorovu tekstu provedena su pravila dananjega pravopisa

koliko je god to bilo mogue. 4. Izvreni su u knjizi svi ispravci koje je oznaio sam autor

na kraju knjige uo.djeljku "Popravci." 5. Unesene su napomene koje je pisac knjige u svome linom

primjerku izvrio, spremajui, vjerojatno, tree izdanje.1 6. Znatno je proireno "Kazalo rijei i stvari" na kraju knjige

radi lakeg snalaenja. 7. Na svakoj strani, gdje se ukazala potreba, upozoreno je ispod

teksta na razlike izmeu jezika u autorovu tekstu i stanja u $uvremenom knjievnom jeziku i pravopisu.

PRIREIV ACI

l Maretiev lini primjerak knjige ustupio nam je dr Bratoljub Klai, na emu mu i ovom prilikom srdano zahvaljujemo.

GRAMATIKA HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA

KNJIEVNOG JEZIKA

12 GRAMATIKA

u staroslavenskoj azbuci ime "jat", razvio se u Juznom govoru u je, kad je slog kratak, i u ije, kad je slog dug, npr. vjera, tijelo. Taj izgovor za kratke slogove razvio se zacijelo ve u XIV vijeku, kako se moe jezinim spomenicima dokazati, ali za duge slogove nije sigurno jesu li ve onda glasili ije; mogue je da se tada govorilo npr. t jelo, pa da se tek u jednome od iduih vijekova razvilo ije. Sto se u istonom govoru govori vera, telo, a u zapad-nom vim, ttIa, to za na jezik nije karakteristino, jer takvih zamjena starome 1> ima i u drugim slavenskim jezicima. - 3. Vo-kalno I, to ga je nekad i na jezik imao kao i drugi slavenski,

poelo se u XIV vijeku pretvarati u vokal u, i tako mi ve odavno imamo, npr. vuk, muati mjesto negdanjega vlk, mlati. - 4 Kon-sonant I na svretku rijei i na svretku sloga preao je potkraj XIV vijeka u 0, npr. dao, posao, eteoci postalo je od starijega dal, posal, etelci. - 5. Iskonski skupovi tj - dj pretvoreni su ve u dohistoriko doba naega jezika, tj. u vrijeme prije XII vijeka, u glasove - , te imamo npr. mlaen, kraa mjesto dohistorikoga mlat jen, kradja. Vie o tome vidi u 95a. - 6. Gdje je nekad ispred r stajalo , Ondje od XIII ili XIV vijeka imamo e, npr. crn, crijevo od negdanjega rn, reva. - 7. U staro je doba sav na narod rijei npr. noga, ruka akcentovao (kao i drugi Sla-veni) noga, ruka, otkle su tokavci razvili noga, ruka; isto je tako dananje npr. planina, junaci postalo od planina, junaci. itd. Ta akcenatska promjena potjee po svoj prilici iz vremena poslije XV vijeka; to dokazuje akcent rijei seoba, seoce, Beograd, u kojima je -0- postalo od -lo, a malo je prije reeno da je -l- prelo u -0- potkraj XIV vijeka. Iz starijega seI ba nastalo bi selba, da se akcenatska promjena dogodila u vrijeme dok se jo -1- govorilo, a selba bi poslije prelo u seoba i tako bi ostalo do dananjega dana. Dakle seoba moglo je iz selba nastati tek poslije XV vijeka. Sto je ovdje reeno za rije seoba, to vrijedi i za seoce, Beograd i za druge takve rijei. (Valja priznati da je ovaj lijepi dokaz iznio vedski slavist H. Skild u svojoj knjizi Zur Chronologie der tokavischen Akzentverschiebung, 1922).

3. Razlike u o b l i e i m a. 1. Negdanji oblik za genitiv plur. poeo je ve u XIV vijeku na kraju primati -a, i tako je npr. od en, junak, volov nastalo ena, junaka, volova. - 2. U XV vijeku poinju se razvijati dananji oblici na -ama, -ima za dativ, lokativ i instrumental plur., npr. enama, junacima, volovima. - :3. Od ta dva obiljeja jo je starije to se instrumental sing. imenica npr. kost, stvar svruj e na -i, dakle kosti, stvari (pored

PRISTUP U GRAMATIKU 13

k6u, stvarju, koje je opi slavenski oblik). - 4. Od XIII vijeka instrumental sing. rijei enskoga roda svruje se na -om, npr. enom, ribom, dobrom. - 5. Dativ, lokativ, i instrumental sing. pridjeva i zamjenica mogu od XV vijeka na kraju imati vokal e, npr. ovome, dobrome, ime, nime. - 6. Od XIII vijeka imamo u 1. licu plur. a!orista i imperfekta na kraju -smo, npr. pLetosmo, pLetijasmo. - 7. Dulji oblici impefekta u 4. razredu I vrste, npr. pecijah, strizijah bit e veoma stari, iako im nema potvrde u najstarijim spomenicima. - 8. Nastavak -t u pasivnom parti-cipu glagola V i VI vrste, npr. uvat, kupovat (pored uvan, ku-povan, kako imaju i svi drugi slavenski jezici) zacijelo je naj-mlaa karakteristina osobina jezika naega, jer joj nema potvrde do svretka XVII vijeka.

Meu karakteristine crte naega jezika moe se, rekao bih, brojiti i fakultativno odskoranje otpadanje skrajnjega a u genitivu sing. zamje-nic'a i pridjeva~. naeg, dobrog, ze!.enog (pored naega itd.). Takav krnji genitiv nalazi se, istina, gdjeto i u maloruskom jeziku, npr. zelenog, ali tu nije otpalo a ve o (potpuni maloruski oblik glasi zelen{)go).

4. Meu jezine karakteristike moe se i ono brojiti to je koji jezik izgubio, a drugi su srodni jezici to sauvali. Za na jezik mogu navesti dvije takve (negativne) crte: 1. Ve od XIII vijeka nema u njemu genitiv sing. ni u jednoj rijei na kraju nastavak -u, kako se ee ili rjee nalazi u dJmgim sl~venskim jezicima (npr. domu, od dom, u staroslavenskom, u ruskom, u ekom, poljskom jeziku). - 2. Od XVII vijeka nema. u nas vie nOIninativ plur. od imenica mukoga roda na k:r;.aju vokal e, kako je npr. staroslavenski CbIHOBe, ruski BOJIrape, poljski kr6lowie (kra-ljevi) itd.

Karakteristinih crta moglo bi se nai i u sintaksi i osobito u leksikom blagu naega jezika, ali za ovu knjigu dosta je i ono to je navedeno iz glasova i oblika.

KNJI2EVNI JEZIK HRVATSKI ILI SRPSKI

5. a) Knjievnome naem jeziku slui u najirem smislu za 'Osnovu tokavsko narjeje koje se otro razlikuje od druga tri narjeja naroda naega: od akavskoga i kajkavskoga i tor-

lakoga1 (tj . od onoga to se govori u jugoistonoj Srbiji). Ovaj 1 Danas je obiniji naziv prizrensko-timoki dijalekt po prostoru koji

zauzima. To nije poseban etvrti dijalekt nego dio tokavskoga dijalekta. Nazivaju ga i starotokavski ekavski dijalekt.

14 GRAMATIKA \

se posljednji govor pribliava nekim svojim znatnim crtama bu-garskom jeziku onako kako se kajkavsko narjeje pribliava jeziku slovenskom.

U Vukovu rjeniku ima: toTUik, gen. tO'Tlaka, ovjek koji ne govori isto srpski ni bugarski. Ime je Torlak takoer geografiko ime, i njime se oznauje oveliki predjel u pirotskom okrugu u junoj Srbiji. Mislim da je za torlake govore nuno jedno zajedniko ime i da je ba torlako ime najzgodnije. Zovu ga i sVTljiko narjeje po predjelu Svrljigu, koji lei u sjevernom kraju torlakoga narjeja Kneevcu na zapadu. Za poznavanje

toriakoga ili svrljikoga narjeja mnogo je zasluan A. Beli, ali on mu nije dao jednoga zajednikog imena. Drugi zasluni hrvatskosrpski dijalekto-log, M. Reetar, dao mu je u svojim njemaki pisanim radnjama ime altserbisch po Staroj Srbiji, gdje je po njegovu miljenju jezgra toga narjeja, ali ime starosrpsko narjeje vrlo je nezgodno, jer se lako moe krivo razumjeti (tj. govor starih Srba); zgodnije bi ime bilo staTosrbijansko.

b) Nijedno od navedena tri narjeja, ni geografikim pro-storom ni brojem naroda to njime govori, ne dosee ni izdaleka. tokavskoga narjeja, pae i sva tri zajedno zaostaju i jednim i drugim iza tokavskoga. Pravo je dakle i prirodno to je za jedinstveni knjievni jezik Hrvata i Srba uzeto narjeje koje se govori u najveem dijelu naroda, jer koliko um ljudski dosee. moe se rei da ni jedno od ono druga tri narjeja ne bi nikad i nikako moglo okupiti u cjelinu sav na narod i jednog i drugog imena. Zacijelo se moe rei da ni akavskoga ni kajkavskoga govora nikad Srbi ne bi primili za knjievni svoj jezik, i to stoga to nema Srba kojJ. bi govorili akavski ili kajkavski; a isto je tako sigurno da toriakoga govora nikad ne bi primili Hrvati, jer nema nikoga od njih ko bi govorio torlaki. K tome se jo moe s razlogom pitati: da li bi se s v i Hrvati ikad okupili oko go-vora akavskoga ili kajkavskog? bi li ikad s v i Srbi htjeli pisati. i govoriti toriaki? Ako je dakle sav na narod htio da se u knjievnom jeziku sjedini, on nije mogao na ino nego da uzme tokavsko narjeje, a to su mogli i Hrvati i Srbi lako uiniti jer i jednih i drugih ima velika mnoina kQjima je tokavsko narjeje materinsko. osim geografike svoje prostranosti i mnotva na-roda ima tokavsko narjeje prvenstvo pred ostalima jo i u. tome to je umjetna knjievnost, koja je njime proavih vijekova-. napisata, svojim obiljem i vrijednou mnogo znatnija i od akavske i od kajkavske stare knjievnosti (a toriake umjetne knjievnosti nikad nije ni bilo); pa i narodna poezija, pogotovu. epska, u tokavaca je mnogo obilnija i ljepa negoli je u akavaca. u kajkavaca i uTorlaka.

PRISTUP U GRAMATIKU 15

6. Ni tokavsko narjeje nije, dakako, svuda jednako, ve se dijeli u nekoliko vie ili manje razlinih govora. Ali kako je ono meu srpskohrvatskim narjejima naj rairenij e, tako se opet u njemu samome nalazi govor koji geografikim prostorom i bro-jem naroda nadvisuje 'Ostale tokavske govore. Budui da taj govor lei otprilike u sredini meu drugima, zato bi se on mogao zvati. sredinji ili centralni. On se govori po Bosni i Hercegovini, po< junim krajevima Hrvatske to lee uz Bosnu i po sjeveroza-padnoj Srbiji. Odavde se vidi da nije pravo to se taj govor

obino zove hercegovaki, kad se govori i po drugim zemljama osim Hercegovine. U tome govoru zamjene su starome vokalu 1;. glasovi je, ije (vjera, tijelo), zato mu se kae jekavski ili ije-kavski govor, a kae mu se i juni govor. Drugi su tokavski govori: zapadni ili ikavski (u kojemu se staro 1; izgovara i,. npr. vira, tHo) u sjevernoj Dalmaciji (iznad Neretve), ovdje-ondje po zapadnoj Bosni i sjevernoj Hercegovini i po Slavoniji; - zatim.

istoni ili ekavski (u kojemu se staro 1; izgovara e, npr. vera, telo) u Srijemu, u Bakoj i u Banatu i u sjeveroistonoj! Srbiji do Morave; k tome imamo govor resavski u istonoj Srbiji. od Morave, crnogorski, barski i dubrovako-cavtatski, napokon. govore bokeljske k,OIjih ima nekoliko (kotorski, dobrotski! risanski,. peraki, pranj ski) , a svi su sabiti na vrlo malom prosto,ru. Svi su ti posljednji govori (poevi od crnogorskog) jekavski (ijekavski) i u tome se slau s onim sredinjim ili hercegovakim, ali se kao i resavski, koji je :.ekavski, u drugome kojeemu oo njega vie odmiu negoli govor zapadni i istoni; ovi se u svemu. drugome osim u izgovaranj u glasa 1; toliko slau s reenim, sredinjim govorom da ih, 'Odbivi gdjekoje sitne razlike, mo~ emo brojiti s njim zajedno u jednu cjelinu. Ali ako ih i neemo' brojiti, opet onaj sredinji (hercegovaki odgovora na to pitanje pogledajmo mala to je u takvim sluajevima radio Vuk. Poznajui Vuk materinski svoj jezik kao malo> ko, znao je ponajvie to je u narodu vie, to li je manje obino;

16 GRAMATIKA

osim toga je dovoljno poznavao prolost svoga jezika, a dovoljno mu je bila poznata oi slavenska gramatika, te je ponajvie mogao

osjei to je pravilno, a to nije. Jedno i drugo znanje raslo je, dakako, u Vuka s godinama; zato i vidimo da je u njegovim po-znatijim djelima kojeta dotjeranije nego u ramJIma. Njegovo j e naelo bilo: u k n j i e v n i j e z i k i d e o n o t o j e o b i n i j e i t o j e p r a v i l n i j e.

8. a) Tako npr. u narodu, kojega je govorom Vuk pisao, govore se poznata tri padea plurala, npr. enam, ena h, enami, koji su oblici stari i pravilni, ali je mnQgo obiniji za sva tri padea zajedniki oblik enama; zato se Vuk nije nimalo kolebao to e u knjievni jezik uzeti. U lokativu sing. uje se katkad .stari i pravilni oblik njem (na njem, u njem), ali se mnogo vie govori njemu (na njemu, u njemu), i zato je Vuk onaj prvi oblik -odbacio i uzeo drugi. Oblik esa (od to) premda je pravilan, nije "htio Vuk primiti jer ga narod slabo gdje govori, nego ega koje je mnogo obinije. Infinitiv donesti (odnesti, ponesti itd.) stariji je i pravilniji od obl,ika donijeti (odnijeti, ponijeti itd.), isto je iako particip donesao - dOnesla (odnesao - odnesla itd.) stariji i pravilniji, negoli je donio - donijela (odnio - odnijela itd.), :ali su oblici donijeti, donio, donijela u narodu mnogo obiniji, i :zato ih je Vuk odabrao.

b) Narod govori donesen i doneen (odnesen i odneen, po-nesen i poneen), ali je oblik sa -s- pravilan, a oblik sa -- nije, zato je Vuk u kasnije vrijeme knjievnoga svoga rada pravilno odabrao, a nepravilno odbacio; tako je isto uinio i s rijeima -mnogo - mlogo, tamnica - tavnica, gdje je prvo starije i pra-vilnije od drugoga. On nije htio pisati: doo, uvo, kupovo (ili do'o, uv'o, kupov'o), nego doao, uvao, kupovao, jer ako se i

uje u narodu oboje, ali je oblik na -aa pravilniji. Pogotovu je Vuk pravi1niji oblik volio uzeti ondje gdje je on ujedno i obiniji. TI brzu govoru narod katkad odbacuje skrajnje i u infinitivu i 1...\ sadanjem gerundiju te govori npr. uvat, mislit, - uvaju,

-misle, ali je uvati - misliti, - uvajui - mislei mnogo obinije, a budui da je tako i pravilnije, zato Vuk nije vidio razloga zato bi reene oblike pisao bez -i. Isto tako nije on htio pisati krnje oblike za genitiv sing. eg, njeg, nego je pisao samo

ega, njega, jer je tako ne samo mnogo obinije nego je i pravilnije. 9. Kad je Vuk tako pomnjivo probirao meu rijerna koje

se dvojako govore po narodu sredinjega ili knjievnoga govora,

PRISTUP U GRAMATIKU 17

onda je lako dokuiti zato se on u pisanju svojem klonio svega onoga to je poznato samo u jecL.'1.ome ili u gdjekojem kraju. Tako je on sasvim odbacio hercegovake glasove s - z koji se

uju u rijema npr. sjekira, izjesti (gdjeto se ti glasovi uju i po Hrvatskoj). - Vukovo naelo o tome to ide" u knjievni jezik, to li ne ide, vrlo bi se pokolebalo da je to primio iz onih tokavskih govora koji ne idu u sredinji, da je npr. iz crno-gorskoga govora uzeo pluralne oblike ni - ne, vi - ve (mjesto nam - nas, vam - vas) ili genitiv plur. jttnakah, enah, pttakah ili s otpalim t, npr. mlados, slabos (koje je veoma obino u Du-brovniku, ali se podosta uje i u Crnoj Gori, u Boci i gdjeto po Bosni i Hercegovini). Ako se Vuk tako s punim pravom klonio

gramatikih osobina iz drugih tokavskih govora, a ono mu nije ni na pamet padalo da uzima to iz netokavskih narjeja ili to takvo ega danas u jeziku nema, a nekad je bilo. To su tzv. arhaizmi, "kakoI je npr. akuzativ plur. nje ili je (mjesto njih, ih) ili participski oblici poami, uzami (mjesto poevi, uzevi) ili nom. pl. drazi, velici (mjesto dragi, veliki). - Radei Vuk tako postigao je to da mu je jezik jedinstven i samotvor u kojemu nema krpea od svega i svaega.

10. a) Dotjerujui Vuk knjievni jezik uveo je u nj (u ka-snije doba knjievnoga svoga rada) dvije stvari koje ovdje treba spomenuti. Prva je slovorh~ Velika veina onoga naroda to go-vori sredinjim govorom -glasa toga ne",izgovara nikako, i Vuk je h uveo u knjievnost drei se govora manjine naroda; izgo-varaju ga ovdje-ondje po Bosni i Hercegovini, i to osobito muha-medovci. Sto ~la:> taj govore Dubrovani, Bokelji i Crnogorci, to valjada ne- bi navelo Vuka da ga uvede u knjievnost, jer oni

inae n.e govore sredinjim govorom. Na pisanje slova h na-gnala je Vuka velika potreba jer bez njega bi nam jezik bio podosta raspojas i aljkav. K tome se slovo h opravdava i prolou naega jezika i poreen.jem s drugima slavenskim. Svi ti razlozi zajedno uzeti preteniji su od injenice to vei dio naroda h ne izgovara. Dakle je gramatiki pravilnije pisati ga nego ne pisati.

b) Druga se stvar tie konsonanta t - d kad u junom govoru stoje ispred i:.; u velikom dijelu sredinjega govora imamo tada glasove - d, npr. erati, devojka, ali u dubrovako-cavtatskom govoru, to ga Vuk u svome rjeniku zove jugozopad-nim, ne govori se tako nego tj - dj. Njemu se taj izgovor inio finiji od izgovora -'- d ili, kako sam ree, to je gospodski izgovor

18 GRAMATIKA

(vidi: dr. izd. 3, 37, 302). Ali upravo rei u izgovaranju tjerati, djevojka nema nita ni fino ni gospodsko, ve je to stariji izgovor, a tim to je stariji ujedno je i pravilniji, pa kad se do naega vremena sauvao makar u malom dijelu naroda, njegova mu vea pravilnost daje pravo da ue u knjigu.

11. a) Taj rad Vukov oko dot j erivanj a knjievnog jezika osniva se na misli koju je on izrekao ve g. 1821. piui: Ako knjievnici ikaku vlast u jeziku imaju, ja mislim da tu imaju da u gramatikim predmetima koji su kod naroda neopredije-ljeni izberu ono to je pravilnije (dr izd. 2, 138). Istu misao

izrie i Danii (sitn. sp. 179) koji kae da je u vokativu sing. pravilnije Milou, kmlju nego MiLoe, kralje, pa dodaje: Ko moe od dvije stvari birati jednu, mislim da ne treba da izbe re goru (tj. u jeziku). Tako su radili i morali raditi i u drugih naroda oni pisci koji su knjievni jezik gradili. Vukovu se dakle

nainu u gravnome ne moe zabavljati, ali se moe u pojedino-stima. On je, kako se iz dojakonjega razlaganja vidi, bio u svome poslu oko knjievnog jezika eklektik (tj. probira), a kako eklektik ne moe ne biti subjektivan i kako se u onome to je subjektivno ne mogu svi ljudi slagati, zato moe ovaj ili onaj prijatelj i znalac dobroga i istog jezika u gdjekojim sitnicama drukije misliti negoli je mislio Vuk, - kaem: u sitnicama, jer u krupninama bilo bi vrlo teko pobijati Vuka. Niko neka ne prekorava Vuka tim to se sasvim onako kako je on pisao nigdje u narodu ne govori; to je istina, ali je istina i to da se ni drugi knjievni jezici (npr. njemaki, francuski, ruski itd.) nigdje sasvim onako ne govore kako ui njihova gramatika. Svaki je knjievni jezik kompromis izmeu razlinih jezinih struja.

b) Vuk nije svoj eklekticizam do kraja proveo, tj. do naj-manjih sitnica. I iza njega je gramatiku jo ostalo tota da pa-ljetkuje. Narod npr. govori u genitivu sing.: njegovoga, Petrovoga, eninoga, u dativu ilokativu: njegovom(e), Petrovom(e), eninom(e) pored njegova, Petrova, enina, - njegovu, Petrovu, eninu. Vuk drei se naroda upotrebljava u svojim djelima i jedne i druge oblike, a opet se dobro zna da su navedeni dulji oblici nepravilni!, a krai da su pravilni. Isto tako pie Vuk ne samo

Eklekticizam i subjektivnost Vukovu dobro je istaknuo ve Beli u Glasu Srpske akademije, knj. 82, str. 105.

1 Danas se dulji oblici ne smatraju nepravilnima u istonim ni u zapadnim krajevima. U istonim su krajevima ipak vie u upotrebi nego II zapadnim.

PRISTUP U GRAMATIKU 19

pravilno: mi bismo uvali, vi biste kupili nego i nepravilno: mi bi uvali, vi bi kupili, jer se u narodu uje i jedno i drugo. Gra-matik e u takvim sluajevima rei: premda Vuk jedno i drugo pie, ali mi valja da odbacimo nepravilan, a zadrimo pravilan oblik. Kadto se dogaa da za ovu ili onu stvar pravila nema, npr. kad emo pisati: novoga, novom.e, kad li novog, novom. Tu

e gramatik gledati da sastavi pravilo koje bi se moglo primiti (vidi u 212-216). Ima i takvih sluajeva da je pravilo dobro poznato, ali gramatik nee zahtijevati da se dri kad se u drugim slavenskim jezicima nalazi i pravilno i nepravilno. Tako je npr. po pravilu: zar ne vidi onoga dima? nijesam itao dananjih novina, ali se pored toga i u naemu i u drugim slavenskim jezi-cima govori takoer: zar ne vidi onaj dim? nijesam itao da-nanje novine. A u drugim sluajeviIna nai e se opet drugi kakav razlog, te gramatik ili nee htjeti ili nee moi postavljati pra-vila, npr. za rijei:' izai - izii, mojega - moga, to - ta itd. Takvih primjera ima u svakom i najdotjeranijem knjievnom jeziku, a to je zato jer jezik nije matematika, te se kojeta u njemu ima prepustiti piscima na volju.

cl Sto je ovdje reeno o knjievnom jeziku, to se sve tie samo nje-gove gramatike, a ne rjenika, jer se jezino jedinstvo u rjeniku knji-evnoga jezika ne moe onako dosljedno izvriti kao u gramatici, nego

esto treba u knjievni jezik uzimati rijei i iz drugih tokavskih, a kadto i iz netokavskih govora, pa i iz staroga jezika kad potrebne rijei u knji-evnom govoru nema.

GLASOVI

UOPCE O GLASOVIMA

12. a) Knjievni na jezik ima 30 glasova koji Be piu: 1. latinicom: a, b, e, , , d, d, e, f, g, g (d), h, i, j, k, l, l (lj), m, n, II (nj),

o, p, r, s, , t, u, v, z, , 2. irilicom: a, 6, lB, r, JJ., l), e, )K, 3, JJI, j, K, JI, ]b, M, H, lb, o, n, p, e, T,

h, y, cp, x, n;, "tJ, J,J, III. b) U naim narjejima i govorima ima jo i drugih glasova. Tako

je ve u 2. reeno da neki govori imaju poluglas na onim mjestima gdje knjievni jezik ima a, npr. PbS, lb mjesto knjievnoga plis, ld. U 9. spomenuti su osobiti hercegovaki glasovi S, i. Dubrovani u da, pa (tj. d~o, p~o) itd. izgovaraju o malo druk~ije negoli se inae izgovara, tj. malo otvorenije (P. Budman, rad jug. akad., knj. 65, str. 166); oni z u nekoliko rijei (zora, jezero, spenza, mizerija) izgovaraju kao dz u jednom glasu; mnogo je obiniji taj konsonant u govoru torIakom, npr. u rijerna zver, pTozor (A. Beli, dijalekti istone i june Srbije, 200 do 203), Oko gornje Drine po Srbiji kroz drinsku dolinu na obe strane narod l izgova,ra kao poljsko l ili rusko JI'b (S. Novakovi, Glasnik Srpskog

u. dr., knj . 37, str. 43, M. Milievi, kneevina Srbija, 631); takvo se l govori takoer oko Podgorice i oko Bara (M. Reetar, der tokavische Dialekt, 126). U nekoliko posavskih sela u Slavoniji izgovara se vokal u nalik na njemako ii; npr. u rijeima golub, sutra itd. (S. Ivi, rad jug. akad., knj. 196, str. 182).

13. Ni u jednom jeziku nijesu svi glasovi jednako obini, ve se jedni nalaze ee, drugi rjee, pa" tako je i s naim glasovima. Hotei ja da saznam koliko je koji glas u naem jeziku obian, radio sam ovako: iz Vu-kova prijevoda Novoga zavjeta izabrah deset razlinih mjesta, pa u njima bez ikakvoga prekida brojah i biljeah sve glasove koliko se puta koji nalazi. Na svakom od tih 10 mjesta uzeh 1000 glasova, pa kad je gdje taj broj navren, tamo ve dalje ne broj ah, pa makar brojei stao ba usred koje rijei. Tako za ovaj raun izbrOjih 10,000 glasova, a to ini oko 2,000 rijei; dok bi ovjek sve to izgovorio, govorei polagano i razgovijetno, trebalo bi mu vremena oko PO ure. Mislim da je to za ovakav posao do-

22 GRAMATIKA

voljna mnoina. Da bi mi brojevi bili to pouzdaniji, izabrah samo onaka mjesta u kojima se iste rijei to manje ponavljaju, zatim mjesta u kojima nema stranih rijei i imena. Kako je ovaki posao muan i koliko se hoe za nj velike strpljivosti, to moe ocijeniti samo onaj ko ga pokua raditi; tu se ovjek u brojenju vrlo lako zabuni, a najmanja pogreka ve remeti raune, zato treba po nekoliko puta isto mjesto brojiti dok se ovjek ne uvjeri da nema u brojenju pogreke. Tako sam ja radio, pa zato ne mogu jamiti da su mi brojevi za ona mjesta koja sam upotrijebio posve pouzdani. Samo se po sebi razumije da u ovakome poslu glasove treba brojiti onako kako se izgovaraju, a ne kako su napisani; dakle s njim treba uzima kao s njim, - bratski, gradski kao bracki, gracki, - mislio, radio kao mislijo, radija. Glas je T dvojako raunat: kao konsonant (npr. u rijei Tuka) i kao vokal (npr. u prst).

14. Rezultat je moga brojenja da se izmeu 10.000 glasova a nalazi 1079 puta, b 173 puta, c 56 puta itd., a to u decimalnim brojevima za a znai: 10,79, za b: 1,73, za c : 0,56 itd. Za druge glasove bit e dosta navesti samo decimalne brojeve njihove obinosti, - dakle: (1,20), (0,91), d (4,28), ct (0,31), e (10,99), g (1,92), d (0,73), i (10,35), j (5,03), k (3,18), t (1,94), I (0,90), m (3,67), n (4,57), n (0,63), o (9,60), p (2,26), T (konso-nantsko, 3,43), r (vokalno, 0,45), s (4,64), (1,50) , t (4,00), u (4,29), v (4,02), z (1,47), (0,64). - Glasovi su f, ii veoma rijetki, njihov je decimalni broj manji od 0,01; oba se nalaze ponajvie u tuim rijema, sasma rijetko u pravima narodnim (kako su npr. ufati se, fijukati, ota!tbina, srgba).

Red naih glasova prema njihovoj obinosti, tj. prema postepenom sve manjem decimalnom broju to ga koji ima: e, a, i, o, j, s, n, u, d, v, t, m, r (kons.), k, p, l, g, b, , z, , , l,

e, r (vok.), , !t, f. Kako je Vukov Novi zavjet pisan junim govorom, tako se po

sebi razumije da brojevi ovdje priopeni vrijede za juni govor; da je ta knjiga Vukova pisana istonim govorom, bio bi decimalni broj za j manji (is por. vera, telo bez j prema: vjera, tijelo), a da je pisan zapadnim, bili bi malo drukiji brojevi za i, za e, za j (ispor. vira, tilo prema vjera, tijelo).

Ako se zajedno uzmu brojevi koji su pokazani za vokale, i onda brojevi koji su pokazani za konsonante, izlazi da se meu 10.000 glasova nalazi 4.647 vokala i 5.353 konsonanta, a to je u decimalnim broje-vima : za vokale 46,47, a za konsonante 53,53.

Poznato je da razmjer izmeu vokala i konsonanta u svakom jeziku pokazuje njegovu mekou ili tvrdinu: to je vei procent konsonanta, to je jezik tvri, a to je taj procent manji, to je jezik meki. Izriaji tvri i meki. znae ovdje isto to tei i .laki. za izgovor i za pjevanje. Ta je teina i lakoa, dakako, samo teoretina, jer je svakom narodu svoj jezik vrlo lalta i izgovarati i pjevati, a teak za jedno i za drugo moe ovaj !li onaj jezik biti samo ljudma drugoga naroda. Ja sam' s te strane ogledao nekoliko jezika da vidim kako stoje prema naemu, pa sam naao da prema srpskohrvatskom procentu za vokale 46,47 u njemakom jeziku stoji procent 38,36, u poljskom 41,43, u ruskom 41,69, ulitavskom 43,00, u ekom i u latinskom 43,09, u francuskom 43,36, u (staro)grkom 46,01,

Mnogo godina prije mene brojio je tako glasove staroindijskoga jezika W. D. Whitney u svojoj staroindijskoj gramatici, i ja se na nj ugledah.

GLASOVI 23

u talijanskom 47,73, u staroslavenskom 48,37 (a za staroindijski jezik izlazi W. D. Whitneyu u njegovoj gramatici 43,52). Ja sam navedene brojeve izraunao sasvim onako kao i za na jezik, a razumije se samo po sebi da sam i za njih glasove brojio onako kako se izgovaraju (ili su se izgovarali), a ne kako se piu. Vidi se dakle da na jezik u mekoi i lakoi ne zaostaje mnogo iza talijanskoga, a nadvisuje njima i sam starogrki jezik za koji se obino govori da pripada meu najblagozvunije. Ali valja dodati da i u naem jeziku ima po gdjekoji tako tvrdi konsonantski skup da ga nema ni u jezicima koji imaju znatno manji procent vokala; npr. k bratu (pored ka bratu), k stricu (pored ka stricu), k zdra vom e (pored ka zdrav'ome) izgovaramo mi gbratu, kstricu, gzdravome, to su za-cijelo vrlo tvrdi skupovi koje e i Nijemac pomuno izgovarati, a kamoli Italijanac, nego treba dodati da su takvi sluaj i jedini gdje se na poetku nalaze 4 konsonanta*, u sredini rijei ima ih neto vie, npr. carstvo, kumstvo, lukavstvo, boanstven, jedinstven. Vie od dva. kon son anta ne nalaze se na kraju naih rijei nikad, a u .tvrim jezicima ne nalaze se na kraju samo po tri nego i po etiri konsonanta, npr. u njemakom: Angst, ernst, Herbst (u sredini rijei ima taj jezik i po 5 konsonanta, npr. iingtIich, ernstIich, herbstIich!). Na bi jezik bio gotovo kao talijanski mek i lak i blagozvuan da nema u njemu onih tvrdih naprijed nave-denih skupova gbratu itd. - a osobito da nema u njemu vokalnoga r koje je vrlo mnogim narodima teko, nesnosno i neprijatno; gdjekoje izmeu

rijei s vokalnim r gotovo je nemogue drugim narodima bez duljega vje-. banja pravo izgovoriti, npr. srpstva, vrst, rtva.

PISMO LATINSKO I CIRILOVSKO

15. L a t i n ica. a) Sve do ilirskoga pokreta bila je u latinici. grdna zbrka; teko je bHo u istoj zemlji (npr. u Dalmaciji ili u Slavoniji) nai dva pisca koji bi sve glasove naega jezika jednako pisali, a kamoli u razlinim naim zemljama! Kad se g. 1835. u Zagrebu poe narodni i knjievni preporod, onda kolo-voe toga preporoda s punim pravom drahu da im je najprei posao mjesto one pravopisne zbrke uvesti bolji i jedinstven pravopis za sav narod koji pie latinskim slovima. Najbolje bi bilo da su se reene kolovoe ugledale na Vukovu irilicu koja je onda bila ve sasvim dotjerana, pak da su sloili takvu latinsku azbuku u koj oj bi svakome irilovskom slovu odgovaralo po jedno latinsko tako da bi u latinici bilo upravo onoliko sl'Ova koliko ih je u irilici, tj. onoliko koliko je u jeziku naem glasova. To vrhovno naelo savrene azbuke ilirci su izvrili samo od esti. Za irilavska slova '1, h, III, JK uvedoe, kako i treba, jedinstvene znakove , , , , od kojih je drugi uzet iz poljske azbuke, a

' : ' i ; I I ,.;: i~ !'fl * Nijesu 4 konsonanta nego 3 u strjelica, strjelja, jer j u naem

jeziku nije pravi konsonant, v 22b.

24 GRAMATIKA

druga tri iz eke; za irilavska slova Jb, lb, 1), I,I uzeli su po dva razlina slova : lj, nj, dj, d. Za stari glas -B uzeli su iz

eke azbuke slovo ~ te pisali npr. vera, telo elei tim ostaviti na volju svakome da izgovara po svojem narjeju iIi vim, tilo ili vera, telo iIi vjem, tijelo; tu bi dakle jedno slovo imalo sluiti za nekolika razlina glasa! Isto je tako loe i pisanje perst ili parst, kako su ilirci u prvome poetku pisali, a docnije pe1st iIi parst mjesto prst jer se tu pie slovo koje se ne izgovara, a to je zlo zato to u jeziku ima rijei u kojima se e iIi a meu dva konsonanta, od kojih je drugi r, izgovara, npr. be1ba, Marko. Slova su ~ i e (a) pomalo iezla iz hrvatske latinice, i ima ve oko 50 godin,a kako se vie ne upotrebljavaju. Mjesto odbaenoga e uvelo se je za kratke slogove, npr. vjera, a za duge ie, npr. tie lo, ali u nae vrijeme sve manje ima ljudi koji piu ie1, ve se po-najvie pie ije, npr. tijelo.

b) Ostalim slovima to su ih ilirci uveli slui se jo i danas velik dio onih koji piu latinicom. Ali se nekima od njih dosta zabavljalo, a zabavlja se i danas. U slova , , , nije dirao do danas niko jer im se i ne moe nita zabaviti: svako je od njih jedinstveno i svako odgovara svome, i to samo jednome glasu. Najvie je bilo i ima zabave slovima dj, i to zato jer dj ne slui samo za irilovsko lj (npr. rodjen: poljeH) nego i za ililovsko .z:ti (npr. nadjaati, djevojka: Ha.n;ja'l:aTJ1, .n;jeBojKa). Zato je Vuk volio u latinici (kad je njom pisao) gj za irilovsko I) negoli dj (npr. rogjen, mlagji: pol)eH, MJIaljl1); za Vukom su i gdjekoji drugi pisci pisali gj, ali veina je ostala pri dj poglavito stoga to je mislila da za lj bolje prilikuje dj nego gj, jer taj glas postaje od d, a ne od g (npr. rodjen od roditi, mladji od mlad itd.), i zato je gj openo primljeno samo za one rijei koje su tue, i u onome jeziku iz kog su uzete imaju g (npr. angjel, Gjuragj . iz grkoga angelos, Georgios).

c) Kad je g. 1878. Danii poeo obraivati akademiki :Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, morao se postarati da rjenik bude pisan takvim slovima da nigdje ne bude sumnje kako se to ima izgovarati, a ta bi sumnja mogla nastajati svaki

as u rjeniku koji je pun rijei iz starijega jezika i iz razlinih narjeja, Tako npr. mi danas govorimo bi~e, kamene, ali u starije doba govorilo se bil-je, kamen-je; vidi se dakle da ono prvo treba drukije pisati nego ovo drugo ako se hoe da zna u

1 Ta pieva tvrdnja vrijedila je u vrijeme kada je tampano prvo izdanje gramatike (1899). Danas u dugim slogovima niko ne pie ie nego samo ije. Tako trai i pravopis,

GLASOVI 25

svakom sluaju izgovor tih i slinih nJeCl. Stari pisci, koji su pisali latinicom po Dalmaciji, Dubrovniku i po Bosni, dobro su razlikovali glasove JIj, Hj i Jb, lb piui prvo slovima lj, nj, a drugo (po talijanskom nainu) gl ili gli, gn ili gni, ali u novijoj latinici poevi od ilirskoga preporoda ne moe se to razlikovati, nego se pie lj, nj ne samo za irilovsko JIj, Hj nego i za irilovsko Jb, lb. U dananjemu knjievnom jeziku nema, istina, nijedne

rijei u kojoj bi se izgovaralo JIj, !fij, ali ih je dosta bilo u sta-rijem jeziku (dakako pored drugih rijei, u kojima se izgovaralo kao i danas Jb, lb, npr. Jby6aB, lberOB itd.), te je nevolja kad se dananjom latinicom hoe to da zapie iz starijega jezika. -Nevolja je u njoj i sa slovima d koja moraju sluiti ne samo za irilovsko ~}K (npr. nadivjeti: R~})fBjeT~, gdje se i d i izgovara svako svojim glasom) nego i za irilovsko !,I (npr. svjedodba: cBje~o!,I6a). Danii je dakle morao za glasove Jb, lb, !,I uvesti u latinicu osobite jedinstveHe znakove te lj, nj, d ostaviti samo za sluajeve gdje bi se i u irilici pisalo JIj, Rj, J1)K. Kad je on tu potrebu uvidio, nije mogao za 1) primiti gj, a da zadri dj, na to nije mogao ni misliti jer ima rijei (u akavskim go-vorima) gdje gj dolazi jedno do drugoga svako sa svojim glasom, npr. JIarjM, rje.n;aT (tj. laglji, gledati). Daniieva dakle slOlVa za glasove Jb, lb, !,I, lj ova su: 1, n, g, . Tim etirma slovima dodao je Danii jo i peto, tj. r za vokalno .. r kad stoji iza vokala ili ispred njega, npr. zarati, groce. Nastavlja Daniiev u obraivanju akademikog Rjenika P. Budman jo je dodao i esto slovo, i to 3 za vrlo rijetki u naem jeziku glas dz, o kojemu vidi II 12b.

d) Slovo 1 nainio je Danii sam, tj. nije ga ni otkle uzeo; slovo se 'It nalazi u poljskoj azbuci, i iz njega je Danii uzeo; slovo li u Dani-ievo su vrijeme upotrebljavali komparativni gramatici za staroindijski konsonant koji jednako ili slino glasi kao nae O; slovo uzeo je Danii iz staronordske i anglosaske 'azbuke u kojima to slovo znai glas to odgovara engleskom th u rijei npr. father. - Sva Daniieva slova upotrebljava danas samo nekolicina pisaca, i to samo u radnjama to ih na svijet izdaje Jugoslavenska akademija. Samo slovo ct malo je bolje

sree; ono je g. 1892. uvedeno u sve kole po Hrvatskoj i Slavoniji i iz kola ulazi ono pomalo i u ivot, a ulazilo bi jo i vie kad bi ga sve tamparije imale, ali ga rijetke imaju jer vlasnici tamparija nee da na-bavljaju to po njihovu miljenju nepotrebno slovo, bojei se troka koji bi uostalom bio neznatan.

16. e i r i l i e a nije postala II srpskom narodu niti je sloena za njegov jezik. Zato je II Srba, kad su poeli pisati svojim je-

26 GRAMATIKA

zikom, bila velika zbrka, jer pisci mJesu umjeli udesiti irilicu prema potrebama svoga jezika, a nevolja je bila jo vea stoga to su pisci svoj jezik natezali prema crkvenoslavenskom. Tako se nuno dogodilo t~ su Srbi imali nekoliko siorva za njihov jezik posve nepotrebnih, a drugih prijeko potrebnih nijesu imali. Kad se Vuk g. 1818. spremao da izda svoj rjenik narodnoga jezika,

doskoio je on tome zlu tako to je iz ondanje srpske azbuke izbacio slova nepotrebna, a uveo potrebna, i s tim novim pravo-pisom izdao je na svijet rjenik. Posve novi znakovi za ondanje Srbe bijahu: lj, j, Jb, lb. Slovo lj nainjeno je s malom promjenom od slova h, koje je ve Dositije Obradovi upotrebljavao, a u preanjim vijekovima upotrebljavalo se u mnogim irilovskim spomenicima slovo il. ne samo za glas za koji nama i danas slui nego i za glas . - Da je slorvo j uzeto i~ latinske azbuke to zna svak, a slova Jb i lb upravo su u jedno sastavljeni znakovi JIb, Rb, kako su prije Vuka Srbi pisali (npr. KpaJIb, KORb) . Slovo J,I uzeo je Vuk iz nekih srpskih rukopisa XVII vijeka (potvrdu vidi u Safarikovim spomenicima stare knjievnosti jugoslavenske, str. 86. i 87. i u Lj. Stojanovia CTapJ1: CpnCKJ1: 3anHCJ1: J1: HaTIn1CJ1:, knj. 1, 393, 394, 401), a u njih je ulo iz rumunjske irilice u kojoj isto znai to i u Srba; Rumunji su slovo J,I nainili od slova 'I s kojim je u glasu srodno. - Za rijei u kojima je r vokalno, a stoji iza vokala ili ispred njega, Vuk je uredio da se piu npr. 3 a'bpljaTYf, 'rp'bo:u;e. Slovo 'b, koje se u ruskom i u crkvenoslavenskom jeziku pie samo obiaja radi, a ne izgovara se, dobro je dolo Vuku za pomenute i sline rijei gdje ono r od vokala samo rastavlja, a ne izgovara se. Danii je u takve rijei mjesto 'b uveo b (dakle 3abpljanf, rpbo:u;e) zacijelo stoga to stari Srbi znaka 'b nijesu upotrebljavali, a b jesu. Potkraj XIX vijeka poelo se pisati 3apljant, rpo:u;e s razloga to dananja srpska irilica ne upotrebljava ni 'b ni b.

Ko upravo zna to se hoe pismu da bude to jednostavnije i to lake, on mora priznati da u itavoj Evropi, a valjada i na itavom svi-jetu nema pisma koje bi se s te strane moglo mjeriti s azbukom koju je Vuk sloio i upotrebljavao. Nema nigdje jezika kojemu bi ovjek azbuku bre i lake mogao nauiti negoli je Vukova. Vjenu slavu zaslUUje Vuk u svome narodu to mu je stvorio savrenu azbuku u kojoj je taman toliko slova koliko je u jeziku glasova, i to tako da svakome glasu odgo-vara svoje slovo, i to samo jedno.

GLASOVI 27

GLASOVI U STAROM NASEM JEZIKU

17. Svih 30 glasova to ih ima dananji na knjievni jezik (vidi u 12a) govorilo se i u staro doba, kako nam to doka-zuju jezini spomenici iz preanjih vijekova; samo za glasove f i g treba napomenuti da su svagda bili veoma rijetki kao to su i danas. Od onih glasova, za koje se u 12b kae da se nalaze u tokavskim narjejima, neki su se nalazili i u stadjem jeziku; takvi su b i. dz '(kad se izgovara u jednom glasu), a drugi su se razvili u novija vremena. - Za neke glasove, kojih u dananjemu jeziku nema, moe se najstarijim spomenicima naega jezika do-kazati da ih je nekad imao, a za druge se to moe dokazati nekim pojavama u samom dananjem jeziku. Osobito jo treba istaknuti da se svi glasovi, o k{)jima emo u idua dva -a govoriti, nalaze u staroslavenskom jeziku, tj. u onome kojega su knjievni spo-menici od sviju slavenskih najstariji i koji je meu svim sla-venskim jezicima sauvao najvie starine; a neki se od reenih glasova nalaze i u drugim slavenskim jezicima (koji u kojem), i to je tvrd dokaz da glasovi, koje emo sad pregledati, nijesu nikakva izmil}otina, nego su neto realno i sigurno.

18. a) Svi su slavenski jezici nekad imali dva nazalna (no-sna) vokala koj'e staroslavenska irilavska azbuka biljei slo-vima 11\ , M, a u latinici se pona.jvie biljee ~, (~ (onako kako ih piu Poljaci koji su 'do danas obadva ta vokala sauvali). Imao je dakle i na jezik nekad obadva nazalna \rotkala, ali ih ' je izgubio i zamijenio obinim nenazalnim vokalima e, u ve u svoje do-historiko doba, tj. u doba iz kojega nemamo jezinih spome-nika, a to je doba prije XII vijeka. Najstariji spomenici piu npr. Meco, pyKa, a ne M 11\ co, pMKa kako je nekad bilo. Izgovarali su se ti naz:alni vokali onako kao u staroslavenskom jeziku i kak{) ih danas izgovaraju Polojaci, a poljsko je ~ ono isto to francusko in npr. u rijei vin, poljsko cl: isto to francusko on u bon. Siguran dokaz da smo mi nekad imali obadva nazala nalazimo u dananjem jeziku, jer u njemu ima nekoliko primjera da od dvije rijei, to su postale od istoga korijena, jedna ima vokal e, druga u (to je tzv. prijevoj ili alternacija, o emu vidi u 116 do 119), npr. uleknuti se (tj. saviti se): lUk (tj. ono to je savijeno), tresti: trus, mesti' (npr. svinjama): mutiti. U staroslavenskom je-ziku mjesto e u tim rijeima stoji 11\, a mjesto u stoji Ni; alternacija 11\ - M vrlo je pravilna, jer ona potpuno odgovara alternaciji e - o (npr. u plesti: plot, nesti: nositi, izvesti: izvoditi

28 GRAMATIKA

itd.) koja se nalazi u svim ne samo slavenskim nego i u indo-evropskim jezicima. Te alternacije jedna drugoj zato potpuno odgovaraju to nazali AI - Ni (~- q) nijesu drugo do vokali e - o izgovoreni na nos. A budui da u drugim srodnim jezicima alter-naciji e - u (uleknuti se : luk) nema traga, otud moramo izvesti

zakljuak da je ni u naem jeziku nekad nije bilo, ve je u njemu onako bilo kao u staroslavenskom, tj . e u rijei uleknuti se postalo je od AI , a u luk je u postalo od Ni.

b) Kao nazalne vokale tako je i vokal bl izgubio na jezik ve u svoje dohistoriko doba zamijenivi ga vokalom i. I vokal bl imali su nekad svi slavenski jezici, a i do danas su ga ruski i poljski 'sauvali (ruski se pie bl, a poljski y). Sva je prilika da se taj glas onako izgovarao kako ga danas Rusi i Poljaci izgovaraju, a to je ovako: usta se namjeste u poloaj potreban za izgovor glasa 'b (a kako se taj glas izgovarao, kazat e se malo dalje), pa se onda izgovori i; vidi se, dakle, da je to glas razlian od njemakoga il i francuskoga u. Da smo mi bl ve prije XII vijeka izgubili, to opet dokazuju najstariji nai jezini spomenici koji znaka za taj glas ili ne poznaju, ili ako ga poznaju, a oni ga upotrebljavaju sasma neprvilno, tj, sad piu bl mjesto i, sad obrnuto. I tako mi -od pamtivijeka imamo npr. riba, dihati mj-esto starijega ryba, dyhati. Dokaz da smo nekad doista imali vokal y nalazimo u rijerna npr. kia, gibati, Vlahiiia u kojima grleni glasovi pred i nijesu pretvoreni u , , , kako su pretvoreni npr. u muiti, druina, suiti; u ove tri rijei bilo je po dokazivanju drugih slavenskih jezika svagda i, pa su se pred tim vokalom konsonanti k, g, h po zakonu pretvorili u , , (ispor. muiti: muka, druina: drug, suiti: suh), a u rijeima kia, gibati, Vlahiiia bilo je po dokazivanju drugih slavenskih jezika nekad bl, a pred tim vokalom ostajali su grleni konsonanti po zakonu bez promjene.

c) Za glasove 'b, b, 1; znamo ve iz 2. da ih je na jezik imao do XIV vijeka, ali ve u dohistoriko doba treba svakako staviti prijelaz dvaju poluglasova u jedan koji je po svoj prilici bio b, jer ga tako spomenki piu. Ovdje treba kazati to o izgo-vo-ru slova 'b, b, 1; (e) . Za 'b u staroslavenskom jeziku sva je prilika da se izgovaralo kao kratko vrlo zatvoreno 0, a starosla-venska b valjada se izgovaralo kao kratko vrlo zatvoreno e (o zatvorenom o, e vidi u 22). To se zakljuuje otud to 'b u torne jeziku prelazi esto u pravo o, a b esto u pravo e (npr. JIO:>Kb pored JI'b:>Kb, tj, la, - JIeBb pored JIbB'b, tj. lav). Tako su se

GLASOVI 29

valjada oba poluglasa izgovarala i u naem jeziku, dok ih je imao. Praktino uputstvo za izgovor glasova 'b, b je ovo: pokuaj izgo-voriti kojigod od konsonantskih skupova gk, dt, bp ili kg, td, pb brzo, ali da se jedan i drugi konsonant dobro uje; to ne moe

drukije uiniti nego ako meu njima izgovori osobiti vokal koji e biti 'b ili b; prvome izgovor naginje prema u ili o, dru-gome prema i ili e. Iz ovoga je jasno ime poluglasovi. -Za staro -1; misli se da se izgovaralo kao dugo zatvoreno e (o. za-tvorenom e vidi u 22); ako to i nije dokazato, ali valja rei da se -1; zacijelo razlikovalo od obinoga e, jer da meu 'B i meu e nije bilo razlike, ,obadva bi ta vokala u junom govoru prela u je - ije, a ne bi se tako promijenilo samo -1;.

19. a) Stari je slavenski jezik sauvao konsonant dz (izgo-voren u jednom glasu), a na je jezik taj konsonant ve odavno (valjada prije XII vijeka) pretvorio u z, npr. negdanje dTudzi (nominativ plur. od dTUg), pomodzi (imperativ od pomoi) prelo je u druzi, pomozi. Ali da je jezik na doista nekad imao pomenuti konsonant, to dokazuje vokativ sing. imenica knez, vitez koji glasi knee, vitee; nekad je u nominativu sing. mjesto da-nanjega z moralo biti dz, jer da je od pamtivijeka bilo z, onda bi u vokativu bilo kneze, viteze, kako npr. od mraz, obraz vo-kativ glasi m.raze, obraze zato jer u te dvije imenice mjesto z nikad nij e bilo dz.

b) Ve je u 2. reeno da je do xIv vijeka na jezik imao vokalno l, npr. mjesto dananjega vuk, muati bilo je nekad vlk, mlati.Po svoj prilici nije vokalno l prelo neposredno u vokal u, ve preko dvoglasa uo (dakle najprije mlati, onda muo ati, napokon muati), koji se dosta esto u spomenicima XIV vijeka, pa i kasnije, nalazi, samo se ne moe odrediti po kojim se sve krajevima to uo govorilo.

U '!L je prelo i ono l kOje je stajalo u sredini rijei, a iza njega 'b ili b, a iza poluglasa koji konsonant; tako je po dokazivanju srodnih jezika najprije bilo bl"bha, otud se razvilo blha, a otud buha; tako je u 2. licu plur. bilo najpni'je kl'bnete, onda klnete, a napokon kunete. Da-nanje ime Zemun postalo je od negdanjega zem~'bn (izvedeno od zemlja, tj. mjesto u kojemu su kue od zemlje); dakle je i l s poluglasom 'b iza sebe prelo u '!L. Na poetku vijei nije ni l'b ni lb prelo u u, ve ili u la (npr. la, lagati, lav, lan) ill u o (npr oica, oujak).

c) Stari slavenski jezik ima palata1no r, tj . rj izgovoreno u jednom glasu, npr. no.minativ morje, genitiv morja, pastyrja itd. To je palatalno r u naem jeziku vec odavno (moda II

dohistoriko doba) prelo u obino r, te mi govorimo npr. more,

30 GRAMAT!KA

mom, pastira itd. Ali da smo nekad imali pala talno r, to. do-kazuju jo danas rijei kao to su more, ca"em (instrumental sing.), ca,'evi (nominativ plur.), jer bi inae iza r moralo stajati 0, kako je npr. bed,'o, darom (instrum. sing.), darovi (nom. plur.), gdje r nikad nije. bilo palatalno.

d) Iz onoga to je u ovome i u 18. razloeno vidi se da je na jezik od dohistorikoga svoga vremena pa do danas izgubio 9 glasova, tj. ~, q, y, 'h, b, 1;, dz (u jednom glasu), vo-kalno l ipalatalno ,', a novoga glasa mjesto njih nije razvio ni-jednoga, jer svi ovi sada navedeni preli su u glasove koje jc

ve otprije jezik imao. Onaj dakle govor koji slui za temeljni knji-evnome naem jeziku postao je u glasovima jednostavniji ili (ko voli rei) siromaniji.

FIZIOLOGIJA NASlU GLASOVA

20. a) Fiziologija glasova je nauka koja istrauje i poka-zuje kako se govornim organima (ili govoriIima) tvore (ili kako fiziolozi vole rei: artikuliraju) glasovi u jezicima. Budui da jezika na svijetu ima veoma mnogo, a u svakom ima po nekoliko osobitih, za nj vie ili manje karakteristinih glasova, zato je fiziologija glasova nauka veoma opirna. U srpskohrvatskoj knji-evnosti ima iz te struke, koliko ja znam, samo jedna povea radnja, i to od Stojana Novakovia, tampana g. 1873. u 37. knjizi "rJIaeHJ1:Ka CprrC'Kor yqeHOr .n;PyuI'I'Ba". Ta je radnja iza tolikih godina, dakako, u mnogom zastarjela. Razumije se samo po sebi da ja ovdje mogu kazati samo najnunije o fiziologiji naih gla-sova i da se na druge jezike mogu obazirati samo gdje je prijeka potreba.

b) Glasovima svakoga jezika temelj je isputanje daha. Bez toga se ne moe uiniti nikakv glas. Znamo da dah izlazi iz p l u e, a kad to kaemo, onda razumj,jevamo vanost plue u fi-ziologiji ljudskih glasova. Plua je smjetena u grudima, ona ima dva odjeljka, a iz svakoga izlazi po jedna struja uzduha; obje se struje sastaju u jednom lijebu, tj . u g r l u, a grlo se svruje g r k l j a n o m (larynx, njem. Keh1kopf). Prazni prostor ,u grklja-nu ZOve se g l a s n a e i j e v iIi g l a s n i e a (glottis ili rima glottidis, njem. Stimrhritze); iznad nje stoji te je pokriva jeziac kojemu je ime g l 'a s n i n i p o k lop a e (epiglottis), a posao mu je ne putati nikakve mrve od zalogaja iz usta u grkljan, jer zalo-

GLASOVI 31

gaji idu u drugi osobiti prostor koji ne stoji u svezi s glasom i govorom, a zove se jednjak. Iznutra je grkljan obloen kao i usta sluzavom opnom, a s jedne i s druge strane imaju u grkljanu dva nabora koji se zovu g l a s n e i ce (chordae vocales, njem. Stimmbander). To su sve organi koji se u iva eljadeta ne mogu drukije vidjeti ve ako se gledaju u osobitom za taj posao nainjenom ogledalu; a sad u da navedem one dijelove govorila koji se lako vide. Dah iziavi kroz grkljan dolazi u u s n u d u P l j u (njem. Mundh6hle); u toj duplji nalaze se svakom poznati organi : j e z i k, u s n e (nutarnji dio im je u usnoj duplji, a spoljanji je pred njom), z u b i, n e p c e (ili n e b o, palatum, njem. Gaumen). Ovaj se posljednji organ dijeli u troje: najnii dio njegov, koji je iznad gornjih zuba sjekutia, moe se zvati k o r i t a c e (preina lat. alveoli), iza njega je t v r d o n e p c e koje ide do kraja zubnih redova, a tu se poinje trei dio: m e k o n e p c e ili n e p a n o j e d ro (velu m palati, njem. Gaumensegel ili weicher Gaumen).

c) Pri tvorbi (artikulaciji) nekih glasova nema dahu nigdje prepreke na njegovu putu iz plue napolje; to su svi vokali i kon-sonanti l, r, n, m. Ti se glasovi zovu z von k i (ili':>~I?:.~l"!l~, od lat. sonorus, zvonak), jer dah izlazei mirno napolje ne pravi nikakvoga utanja, pa se glas zvonko uje. Pri tvorbi drugih glasova dah na svome putu nalazi ili potpunu zagradu ili tjesnac; o taj se tjesnac dah trlja i tako izlazi napolje, a zagrada mu se mora otvoriti. To trljanje i taj otvor ini neki ut; zato se svi ti glasovi zovu zajednikim imenom u t a v i (njem. Gera.uschlaute) .

21. a) Z von k i g l a S o v i. Tu su na prvome mjestu vo-k a l i, to je latinska rije (vocales) i upravo znai "jasnici" (jer se jasno uju). Izgovarajui mi vokale dolazi nam dah u usnu duplju i iz nje bez ikakve prepreke izlazi napolje. Hoemo li dah da pustimo kroz usnu duplju, nuno je da meko nepce podignemo; ako ga ne podignemo, onda je dahu put otvoren samo kroz noz-drve, i tada nastaju nosni vokali, npr. ~, q (o kojima vidi u I8a) . Toliko o vokalima uope, a sad da ih vidimo poj edince.

b) A. Usna se duplja ne mie nimalo, na njezinu dnu lei jezik poloke; ona je za taj glas rairena, zato se i kae za vokal a da je irok ili otvoren. Sto se usta vie suzuju, to sve vie gubi a od svoje istoe. Nae je a posve isto. - l. Usni se kutovi raire; stranji se dio jezika priblii tvrdome nepcu i ostavi dahu malen otvor; nutranjost usne duplje suena je pri izgovoru ovoga vokala vie nego pri ikojemu drugom premda su, kako rekosmo, usni kutovi raireni. - U. Tvorba je toga vokala u svemu pro-

32 GRAMATll{A

tivna tvorbi vokala i: usni se kutovi primaknu jedan drugome, stranji se dio jezika priblii mekome nepcu i tu ostavi dahu malen otvor; nutranjost usta pri ovom je vokalu rairena premda su usni kutovi primaknuti jedan drugome. Te protivnosti meu vokalima i - u donose sa sobom da je u muzikom pogledu prvi visok, a drugi dubok i da je teko i pjevati duboko, au visoko. - E nastaje ako hotei izgovoriti a suzimo usnu duplju, stranji dio jezika primaknemo tvrdome nepcu, a usne kutove raz-maknemo. Vokal e, dakle, to se tie namjetaja govornih organa, ima neto od a, neto od i ili: stoji meu njima. - O stoji meu a i u, tj. o nastaje ako, imajui usta u poloaju koji je potreban za a, stranji dio jezika primaknemo mekome nepcu, a usne kutove malo pribliimo.

Fiziologiku istinu da e stoji u sredini meu a i i, a" o u sre-dini meu a i u, potvruje i gramatika gdjekojih jezika. Tako je 'od starogrkoga dvoglasa ai u novogrkom jeziku nastalo e; Francuzi, koji se dre etimolokog pravopisa, piu ai, au, a izgovaraju e, o.

c) Navedenih 5 vokala moemo po njihovoj fiziologikoj srodnosti poreati ovako: i - e - a - o - u, tj. i i u koji su naj-razliniji stoje najdalje jedan od drugoga; u sredini je meu njima a koji svojim tako rekavi indiferentnim poloajem stoji jednako daleko od prvoga kao od posljednjega; e i o vidimo da stoje u onoj sredini koja im po njihovu izgovoru pripada.

22. a) Osim tih vokala ima u razlinim jezicima jo i mnogo drugih. Ja u ovdje spomenuti samo jo etiri. Kako e po namje-taju govornih organa stoji meu a i i, tako ima i vokal koji stoji II sredini meu a i e, a zvati ga moemo iroko ili o t vor e n o e stoga jer oh blie stoji vokalu a nego vokalu i, a ve je za vokal a reeno da je i:mk ili otvoren. U sredini meu e i i stoji vokal koji emo zvati z a t vor e n o e, zatvoreno zato jer taj vokal blizu stoji vokalu i pri kojemu su, kako ve znamo, usta iznutra suena ili zatvorena vie nego pri ikojem drugom vokalu. Izmeu ct i o stoji voka11rojemu je ime o t vor e n o o. Napokon u sre-dini meu o i u ima vokal koji se moe zvati z a t vor e n o o, i to stoga jer su pri vokalu u sueni usni kutovi, a uope su vokali i, u prema irokome ili otv()renom a vokali zatvoreni ili stisnuti.

Otvoreno e ima njemaki jezik u rijeima npr. Bar, Warme i fran-cuski (e ouvert) npr. u pere, mere; zatvoreno je e u njemakom npr. See, Reh, u francuskom (e ferme) npr. etat, legal. Otvoreno i zatvoreno

'GLASOVI 33

>() ima madarski jezik; prvo se pie slovom a (npr. haI, macska), drugi .slovom 6 (npr. p6k, sz6lni).

b) Tako smo evo dobili 9 vokala koje emo po njihovoj ovdje pokazanoj fiziologikoj srodnosti poreati ovako: i - e (zatv.) -e - e (otv.) - a - o (otv.) - o - 'o (zatv.) - u .. Ali i osim tih vokala nalazi se u razlinim jezicima jo veliko mnotvo drugih. Nama je dosta spomenuti vokale 'b, b, bl, o kojima se govori u 18. - Malko dalje emo vidjeti kako mogu konsonanti sluiti "kao vokali, a ovdje treba rei da obrnuto vokali mogu imati slubu konsonanta. To losobito vrijedi za vokale i, tL; kad oni ine slog, onda su vokali, a kad ne ine, onda su konsonanti. Tako nae j nije drugo nego vokal i u konsonantskoj slubi (ima jezika u kojima je j pravi konsonant), a englesko w upravo je vokal tL koji .slui kao konsonant.

23. a) L - R, N-M. Ti glasovi kao i svi drugi koji nijesu vokali zovu se jo od vremena ri!nskih gramatika k o n s o n a n t i, koje ime znai da oni sami ne mogu biti, ve samo u drutvu s kojim sonantom (lat. sonans je isto to vocalis) . Da su stari oni gramatici znali da ima jezika u kojima ova sva etiri "konsonanta" dolaze bez pomoi ikakvoga vokala posve u vokalnoj slubi (npr. u nas prst, a nekad i vlk, vidi u 2 i 19b, u njemakom jeziku leben, diesem koje se izgovara lebn, dizm s vokalnim n i m itd.), oni bi izmislili drukije kakvo ime. Ali ako naziv "konsonanti" i nije ispravan, opet ga i dananji gramatici, pae i fiziolozi, upo-trebljavaju jer nema drugoga zgodnije~ Ovdje jo treba rei da nema razlike nikakve jesu li glasovi l, r, n, m u vokalnoj ili u konsonantskoj slubi; glas r npr. u prst nije sam sobom glas ni-malo razlian od r u ruka; sva je razlika u tome to r u prvoj

rijei tvori slog, a u drugoj ne tvori. b) Glas l nastaje kad se naini tjesnac meu kutnjacima i

rubom jezika, a rt od jezika prione uz tvrdo nepce. - Glas r nastaje kad se rt od jezika uzvrne i naini se tjesnac meu rubom njegovim i "koritacem". - Pri tvorbi glasova n i m put je dahu zatvoren kroz usnu duplju, ali je otvoren kroz nozdrve. Izgovarajui n inimo to tako da jezik stavimo u poloaj po-treban za tvorbu glasa d pa dah pustimo kroz nos; m se izgo-vara da usne stisnemo kako treba za glas b, pa opet dah propu-stimo kroz nos.

24. a) S u t a v i g l a s o v i. Meu glasovima koji nam jo ostaju (a to su sve sami konsonanti) razlikovat emo dva skupa i u prvi emo metnuti glasove jedinstvene, a u drugi sloene.

34 GRAMATIKA

b} Zvonki ili sonorni glasovi, tj. vokali s konsonantima l, r, n, m imaju jednu stvar zajedniku, a to je to se pri njihovu izgovoru glasne ice primaknu vrlo blizu jedna drugoj izatrepte. Ima i meu utavim glasovima takvih uz koje glasne ice za-trepte, ali ima i takvih uz koje to ne biva, ve one ice miruju. Meu one prve idu konsonanti b, d, g, v, z, , a meu druge p, t, k, t, s, . Ono treptanje to ga pri onim prvim konsonantima

ine glasne ice uzrok je te se neto malo glasa moe uti jo prije nego se uje glavni karakteristini glas. Ono malo pret-hodnoga glasa moemo zvati p a z v u k (njem. Stimmton). Kon-sonanti s pazvukom zovu se z v u n i (njem. t6nend ili stimm-haft, lat. mediae), a koji nemaju pazvuka, oni su b e z v u n i (njem. tonIo s ili stimmlos, lat. tenues).

c} Jo jednu veoma vanu razliku meu konsonantima treba da spomenem. Jedni se izgovaraju tako da se dva organa u . usnoj duplji tako stisnu jedan uz drugi da je put dahu posve zatvoren sve dotle dok se onaj zatvor ne otvori, zato se ti glasovi i :rovu z a t v lO r n i (njem. Verschlusslaute), a zovu se i m o m e n t a n i (ili trenutni) glasovi 'jer, poto se mtvor otvori, dah ne traje dulje od jednoga trena, niti mi imamo snage da ga dulje ustavljamo. Ovamo idu konsonanti k, g, p, b, t, d. Drugi se opet tvore tako da dah na svojem putu nailazi negdje u ustima na tjesnac to ga

ine dva organa pribliivi se vrlo jedan drugome, ali ne sasta-vivi se posve. Dah izlazei kl.'loz taj tjesnac napolje trlja se o one organe koji tjesnac ine. Po tom se ti glasovi mogu zvati t r l j a n i (njem. Reibungslaute ili Fricativlaute, od latinskoga glagola fricare, tj. trljati), ali mi emo ih zvati p r e d u n i glasovi ili s p i r a n t d, jer se ti glasovi mogu izgovarati dogod nam daha

tee, do preduka (lat. spirare). Meu spirante brojimo ove nae konsonante: h, t, v, S, z, , .

d} I zatvorni i preduni konsonanti tvore meu so})om parove te je u svakom paru jedan konsonant bezvuan, a drugi je zvuan. Jo treba istaknuti da prema svakom paru zatvornih konsonanta stoji par predunih, a meu jednim i drugim parom razlika je u tome to za spirantski par treba na istom mjestu da se naini tjesnac na kojem se zazatvorni par, koji onome spirantskom odgovara, naini zatvor.

e} Da je pri zatvornim konsonantima put dahu potpuno za-tvoren, a pri spirantima da nije, o tome se moe svako lasno uvjeriti ako namjesti usta kao da e izgovoriti ovaj ili onaj kon-sonant, i zatisne nos; pri zatvornom konsonantu nee moi disati

GLASovt 35

(jer je negdje u ustima zatvorJ, a pri spirantu hoe, premaa poteko (jer je negdje u ustima tjesnac, dakle ne potpuni zatvor). - U 23b spomenuti su tjesnaci potrebni za glasove l, T. Razlika

izmeu tjesnaca za spirante i tjesnaca za glasove l, T stoji u tome to tjesnaci za spirante imaju zajedniko mjesto sa zatvorima, a tjesnaci za l, r nemaju te zajednice sa zatvorn.im 1ronsonantima.

25. J e d i n s t ven i k o n s o n a n t i. K-G. Ti se konso-nanti u obinim gramatikama zovu "grleni" ili latinskim imenom "guturali", ali je to ime ravo jer se oni ne tvore u grlu, ve u ustima kao i drugi konsonanti. Osim toga treba razlikovati dvo-jako k i dvojako g. Ko dobro pazi, opazit e ako je iole fina sluha da ta dva konsonanta drukije glase kad stoje ispred a, o, u ili ispred kojega konsonanta ili na kraju rijei, a drukije kad stoje ispred e, i. U prvom sluaju nuni zatvor se naini tako da stranji dio jezika sasvim prione uz meko nepce (latinski: velum) , zato se k, g tada zovu vel a r i (ili velarn.i konsonanti). U drugom

sluaju prione srednji dio jezika uz tvrdo nepce (lat. palatum), i zato se k011.9Onantima k, g, kad tako nastaju, kae p a l a t a l i. Sad bismo prema tome oekivali da emo prema velarnom i pala-talnom paru k - g imati i velarn.i i palatalni spirantski par, dakle upravo etiri spiranta, ali na jezik mjesto etiri takva spiranta ima samo jedan, i to h kako ga izgovaraju Dubrovani (od 'esti Bokelji i Crnogorci) u rijeima npr. hou, uho ili kako Nijemci izgovaraju svoje ch, npr. u Koch, mach}!n. To je bezvuni spirant koji se tvori na istom mjestu (samo dakako s tjesnacem mjesto zatvora) na kojemu velarno k. Dodajem da se u nekim jezicima nalazi i velarni. spirant prema velarnome g, a u nekima se nalazi jedan ili drugi palatalni spirant (tj. prema palatalnom k i prema pa1atalnom g) ili obadva.

26. p - B rovu se obino usneni glasovi, labijali (od lat. labium, tj . usna), ali bi bolje bilo zvati ih "dvousneni" (bilabijali), kako ih fiziolozi i zovu za naznaku da potrebni za njih zatvor

ine obje usne stisnuvi se jedna uz drugu, jer ima i takvih "labija1'a" za koje se zatvor ini i drukije. I glas je m po onome to je o njemu reeno u 23b bilabija1an jer se i za nj usne moraju stisnuti jedna uz drugu. Nai spiranti F - V nijesu bila-bij alni, ve su "usnozubni" (labiodenta1ni), tj. tjesnac za njih potreban naini se meu donjom usnom i gornjim zubima. U nekim se jezicima nalaze i bilabijalni spiranti kako se nalaze i labiodentalni P - B.

36 GRAMATIKA

27. a) T - D su dentali (tj. zubni glasovi), ali fiziolozi imaju za njih ispravnija imena prema tome kako im se zatvor ini. Tako oni znaju za kakuminaine glasove koji nastaju ako se rt ili vrak (lat. cacumen) od jezika uzvrne i prione uz tvrdo nepce; tih glasova ima u dananjim indijskim jezicima, a bilo ih je i u staro-indijskom. I mi ih s neto pomnje lako moemo izgovoriti. Kaku-minalnome t - d odgovaraju nai spiranti S - Z, tj. oni se tvore na istom mjestu, samo je mjesto zatvora tjesnac.

b) Dalje imamo imena: alveolarni i interdentalni konsonanti. Prvo ime slui kad se misli zatvor to ga ini prednji dio jezika s "koritacem" (lat. al.veoli), a drugo ime znai zatvoc to ga ini prednji dio jezika poloivi se meu zube (lat. inter dentes). Ako ima za uho kakva razlika meu alveolarnim i interdentalnim konsonantima, zacijelo je neznatna, i teko ju je razabrati. Po namjetaju govornih organa ponajvie su nai "dentali" t, d

meuzubni (interdentalni), ali ih zacijelo mnogi izgovaraju i alveo-larno. Prema ova dva reda zatvornih dentala stoje i dva reda spiranata, u svakom redu po dva, jedan bezvuni, drugi zvuni.

c) Alveolarnom t, d odgovara spirantski par S - Z, a inter-dentaInom t, d odgovaraju dva interdentalna spiranta kojih na jezik nema, ali ih imaju drugi gdjekoji jezici, npr. engleski u kojem se obadva ta spiranta jednako piu, i to slovima th, ali se u izgovoru dobro razlikuju; u rijei npr. thank je bezvuni, a u father zvuni interdentalni spirant. - Ovdje treba spomenuti "hercegovake" glasove s - z (v. 9). Teko je odrediti mjesto u ustima gdje se ti spiranti tvore, ali ja bih rekao da tjesnac njihov stoji negdje u sredini meu tjesnacima za s - z i za -. Spi-rantskom paru s - z odgovara zacijelo par osobitih zatvornih dentala koje moemo naznaiti slovima (- cl; vidi o njima u 29b.

28. S l Q e n i k o n s o n a n t i. a) U irem smislu meu slo-ene konsonante idu glasovi ~ - N koji su sloeni od dva glasa: Z i j, n i j, a sastavak tih glasova biva u isti tren, bez ikakvoga prekida, tj. organi stoje u poloaju koji je nudan za oba glasa; ako li je meu Z i j ili meu n i j prekid, tj. da tek iza poloaja prvoga glasa organi prelaze u poloaj drugoga, onda ve ne na-staju sloeni glasovi, nego rastavljeni, tj. Z-j i n-j (ir . .nj, Hj).

b) Meu sloene glasove u irem smislu ide i akavsko koj ega je izgovor razlian od tokavskoga . Za izgovor akavskoga potrebno je da organi stoje u poloaju koji treba za t i j,

GLASOVI 37

pa se t i j izgovore u jedan tren bez ikakvoga prekida. Cakavsko je zatvoTIll ili trenutni glas isto onako kao i t. Prema akavskome kao bezvunome glasu stoji zvuni glas d, kako ga akavci izgovaraju kad hoe tokavski da govore (glasa u pravim akavskim rijerna nema), tj. akavci sastavljaju glasove d i j u jednom trenu, bez ikakvoga prekida.

Glasovi i ct, kako ih akavci izgovaraju, nalaze se i u drugim jezicima, tako u ekom (npr. vratim, chod!m), u ruskom (npr. T'BJIo, ,lI'BJIo), u madarskom (npr. atya, Magyar).

29. a) Sloeni konsonanti u uem smislu zovu se latinskim imenom af f r i e a t a e (od glago affricare, tj. t r t i), a nastaju ovako: ako iza kojega zatvornog glasa ne otvorimo zatvor onoliko koliko treba kad iza takV'O'ga konsonanta dolazi vokal ili stoji na kraju rijei nego ga samo toliko 'Otvorimo da dah ne moe posve slobodno izii napolje, ve se t a r e o tjesnac to smo ga nainili mjesto potpunOlga zatvora. Svak lasno uv:ia da e afrikata samo onda nastati klad se sjedini zatvor i tjesnac onakih zatvornih i spirantskih glasova koji stoje jedni prema drugim'a, npr. e = t + s, DZ (u jednom glasu, v. 12b) = cl + z, e = (kaku-minaino) t + , G = (kakum.) d + .

b) Jo imamo 'dvije afrikate, a to su obini tokavski glasovi e - fl; oni nastaju ako se zatviOlr onih dentala t, d koji odgovaraju konsonantima s - z (vidi u 27b) zdrui s tjesnacem tih spira-nata, dakle je tokavsko = t :+ S, a d je = d -;- z. Otud se vidi da tokavci i akavci , d izgovarruju razlino. -- Da su afrikate sloeni glasovi, o tom se moe svak lasno uvjeriti: neka pokua kojugod izgovarati, dokle mu daha tee, bez ikakvoga prekida, pak e vidjeti da se prvi iii zatvorni dioafrikate uje samo u prvome trenu, 'a dalje 'se uje onaj spirant koji ini drugi dio afrikate. Tim se nainom moemo uvjeriti da su tokavski kons()-nanti , kao i druge afrikate trajni glasovi (dakako onoliko koliko su trajni spiranti koji su im drugi dio), a za akavske gla-sove - reeno je u 28b da su trenutni. U drugim jeZlicima ima jo i drugih afrikata (npr. u njemakom jeziku pf), a u svim jezicima na svijetu, kad bi se sve pobrojile, vidjelo bi se da ih ima po svoj prilici toliko koliko im

38 GRAMATIKA

a ne dva. Ali glasovne skupove ts, dz, d m o e m o i tako izgo-voriti da ne izie afrikata, ve se jasno uju dva odjelita glasa, te prvi konsonant pripada svretku jednoga sloga, a drugi poetku drugoga; npr. brat se (srdi), nadzirati, podei. Tako m o e m o (sa t + s) izgovoriti bratski, hrvatski, ali ponajvie izgovaramo bracki, hrvacki.

30. U 25. naveden je spirant h, ali u naem jeziku ima i drugo h koje nije spirant; govore ga osobito muhamedovci po Bosni i Hercegovini u rijema koje Dubrovani izgovaraju sa spirantskim h (hou, uho itd.); gdjeto se takvo h govori i u Crnoj Gori. To nespirantsko h postaje ve u grkljanu, i to tako da se glasnica su~i, ali glasne ice ne zatrepte; dah dolazei iz plua trlja se o strane suene glasnice i izlazi kroz usta napolje bez ikakve druge prepreke. Dakle je to h upravo hak. Imaju ga i drugi jezici (npr. njemaki u kojem se pie h za razliku od spi-rantskoga ch: halten, hier, Sch6nheit, ali Koch, machen); imao ga je i stari grki jezik u kom je za nj sluio znak to se zove "spiritus asper", a imao ga je i latinski jezik, dok je bio ivi jezik, i pisao se slovom h (npr. habere, honor, prohibere).

Vrijedno je zabiljeiti da ,glas h u jezicima rado iezava. Tako npr. u dananjemu njemakom jeziku izgovara se h ponajvie samo na poetku rijei, a u sredini se ponajvie ne izgovara, npr. nahe, sehen, ali u staro doba h se i tu izgovaralo. starogrko lt (tj. spiritus asper) ne izgovara se u novogrkom jeziku ve odavno. Lat.insko h iezlo je sasvim u talijanskom i francuskom jeziku (u ovome drugom pie se dodue

esto, ali se ne izgovara). PO analogiji tih jezika moemo misliti da su u staro doba svi tokavci izgovarali spirantsko h, kao danas Dubrovani. otud je pomalo u veini naroda nastao hak h, a s vremenom je II veem dijelu naroda to h iezlo, te se govori npr. ou, 1.10 itd.

31. a) U mnogim gramatikama naega jezika neki se naSI konsonanti zajednikim imenom zovu p a l a t a l i ili nepani gla-sovi. To su oni iza kojih mjesto o stoji e, dakle: e, , g, , d, , , .1, 1, iI.; ispor. instrumental sing. lovcem, oraem (mjesto -om), no-minativ plur. krajevi, kra~evi (mjesto -ovi), pridjev Miloe1) (mjesto -ov) itd. Sa stajalita fiziologije opravdano je ime palatali samo za one konsonante koji se tvore pri tvrdome nepcu (lat. pala tum), a to su, kako znamo, , g, , , j, 1; glasovi se e, , ne tvoce pri tvrdom nepcu, dakle se sa stajalita fiziologije ne mogu zvati palatali; konsonant il. samo se od esti moe zvati palatalnim (jer je il. sloeno od n + j; prvi od ta dva konsonanta ne tvori se pri tvrdom nepcu, a drugi se tvori). Ime "palata1i" fiziologija daje konsonantima k, g kad stoje ispred vokale e, i ("'. 25), ali ona

GLASOVI 39

moe ipak dopustiti da se svih onih 10 konsonanta (, , II itd.) zovu palatalima, i to zato jer oni vole imati uza se vokal e nego o, a zna se iz 21b da moe i zato moe vokalu e pripadati ime pala-talno g vokala. Zato u ja u ovoj knjizi onih 10 konsonanta zvati, gdje treba, .palatalima; a da konsonante k, g, kad stoje pred e, i, tako zovem, to nee nigdje biti potrebno.

b) Onih 10 konsonanta, za koje je pod a) reeno da se mogu zvati palatalima, mnoge nae gramatike zovu m e k i m konso-nantima, a t v r d i m a zovu sve ostale konsonante jezika naega, npr. b, d, j, g itd. Imena "meki" i "tvrdi" konsonanti ja dosad nijesam nigdje upotrijebio piti u ga odsad igdje upotrijebiti, jer niti znam ja niti drugi ko zna zato bi jedni konsonanti bili "meki", a drugi "tvrdi". Pri tvorbi (artikulaciji) pojedinih glasova esto sudjeluje m e k o i t v r d o nepce; mogao bi dakle kogod misliti da su "meki" konsonanti oni koji se tvore (artikuliraju) pri mekome nepcu, a "tvrdi" konsonanti da su oni koji se tvore pri tvrdome nepcu. Ali ako s te strane ogledamo imena "meki" i "tvrdi" konsonanti, onda tek vidimo kako su rava jer se kon-sonanti ,g, , , j, ~, kako je reeno pod a), tvore pri t v r d o m e nepcu, pa bismo ih poradi toga morali zvati "tvrdim" konsonan-tima, a ne "mekima" kako ih zovu neke gramatike! U drugu opet ruku velarni konsonanti k, g, h tvore se, kako znamo iz 25, pri m e k o m e nepcu (velum), dakle bi se morali zvati "meki" konsonanti, a u gramatikama se ipak zovu "tvrdi". Osim toga nekim konsonantima kao to su npr. b, p, d, t, V, j, Z, s nije mjesto arti-kulacije ni pri mekome ni pri tvrdome nepcu, dakle ih sa stajalita fiziologije ne moemo zvati ni mekima ni tvrdima, a ipak im neki gramatici k!au "tvrdi" konsonanti. Vidi se dakle da imena "meki" i "tvrdi" konsonanti treba odbaciti jer su pogre~na. Isto su tako pogrena imena za konsonante i od kojih glasova prvi neke gra-matike zovu "mekim", a drugi zovu "tvrdim"; bi dodue po onome to je reeno pod a) moglo samo sobom biti "tvrdo", ali nikako nije "meko" ni samo sobom ni prema .

32. a) Kako treba nae glasove sa stajalita fizio:J.ogije dije-liti, to se jasno razabira iz 21-30. Po toj diobi svaki glas ima samo jedno mjesto, tj. ne moe ii u dvije ili u tri grupe. Malo je drukija dioba obine ili tradicionalne gramatike koja se ne oba-zire na fiziologiju glasova; ta gramatika ima od esti i drukiju terminologiju. Knjiga, kao to je ova, ne moe prekinuti sve sveze s tradicionalnom gramatikom, ve treba da iz nje zadri to vie od onoga to se nauci ne protivi. U toj tradicionalnoj gramatici

40 GRAMATIKA.

neki glasovi dolaze po u dvije grupe, a ima i jedna grupa koja II fiziologiji nije poznata (to su tzv. "sibilanti").

b) Po diobi tradicionalne gramatike dijele se glasovi naega. j ezika ovako: I. v o k a l i: a, e, i, 0, u . - II. k o n s o n a n t i : 1. grleni: k, g, h; 2. usneni: p, b, f, v; 3. zubni: t, d; 4. teni : l, T; 5 . nosni: n, m; 6. pitavi: e, s, z; 7. nepani: e, , g, , , , , ~, n,. j; 8. preduni: h, f, v, z, , . Latinska su imena konsonantima: 1. guturali, 2. labijali, 3. dentali, 4. likvide, 5. nazali, 6. sibilanti, 7. palatali, 8. spiranti. Da fiziologija ne odobrava sasvim imena pod 1, 2, 3, 7, to je poznato iz 25, 26, 27a, 3la; ime pod 4 (teni ili tekui glasovi) prevedeno je iz lat. liquidae, jer glasovi l, T teku bez prekida iz usta, tj. moemo ih izgovarati dogod nam daha. traje; ime pod 6. dolazi otud to izgovarajui dugo bez prekida e, s, z inima to kao da pitimo; znaenja imena pod 5. i 8. jasna su iz onoga to je reeno u 23b i 24c.

c) Vana je u hrvatskoj iIi srpskoj gramatici razlika izmeu zvunih i bezvunih konsonanta;

zvuni su: b, d, g, z, , , g, v, bezvuni su: p, t, k, s, , , . f, h, c.

Ostali konsonanti (j, l, ~, m, n, n, T) ne broje se ni meu zvune ni meu bezvune, a to od esti vrijedi i za v (v. u 35b). -Po dva konsonanta, koji u navedenom pregledu stoje jedan nad. drugim, meu sobom su parnjaci; tako su npr. b - p, zatim d - t itd. parnjaci. Konsonant h i kao velami spirant i kao hak (v. 30) nema u naem jeziku svoga parnjaka, a e ga ima samo u vrlo-rijetkim sluajevima, kao to su otac ga (npr. vidi), lovac bi (doao) gdje se e poradi zvunoga konsonanta iza sebe izgovara kao afri-kata dz (o kojoj vidi u 29a), - ali da se afrika ta dz nalazi u~ nekim narjejima, to je reeno u l2b.

* *

*

33. a) U fiziologiju ide i nauk o s log u, tj. o onom to se: latinski (upravo grki) zove syllaba (njem. Silbe). Slog je ime-za skup glasova koji se izgovori snagom jednoga jedinog daha. U svakom slogu mora i moe biti samo jedan vokal; mjesto vokala. moe da bude konsonant u vokalnoj slubi (takav je konsonant u naem jeziku T, v. 23a). Slog moe da bude bez ikakvoga k()nsonanta, a moe da bude u njemu jedan ili dva ili vie. Odavde: se vidi da je u svakoj rijei onoliko slogova koliko je vokala ..

GLASOVI 41

Prema tome razlikujemo rijei jednoslone, dvoslone, tro-slone itd.

b) Razlikuju se slogovi o t vor e n i i z a t vor e n i. Otvoren je slog onaj koji se svruje vokalom, a zatvoren je onaj kojemu je na kraju konsonant; u rijei npr. e-na oba su sloga otvorena, u e-nom je prvi slog otvoren, drugi je zatvoren, u en-ski je prvi zatvoren, a drugi otvoren, u en-skom obadva su sloga zatvo-rena itd.

c) Svakom je pismenom ovjeku, a nekmoli spisatelju, po-trebno znati kako se rastavljaju rijei u slogove, i to zato jer mu vrlo esto treba prekinuti koju rije tako da joj jedan dio dolazi na kraj jednoga retka, a drugi dio na poetak drugoga retka. Filo-lozi i gramatici, drei da nauk o rastavljanju rijei u slogove ide u pravopis, govore o tome u pravopisu, a ja u neto o tome da kaem ovdje u glavi o fiziologiji glasova, jer to je slog, na to upravo odgovara, kako ve rekoh, fiziologija . U koji dolazi ja neu postaviti tvrda i postojana pravila kojima se ne bi moglo nita zabaviti; to ja ne mogu uiniti, a ne moe i niko drugi. Zato naa dva pisca koji su o toj stvari u sV'ojim "pravopisima" dosad najbolje pisali (A. Beli i D. Borani) u kojeemu su se meu sobom prije razilazili (u najnovijim izdanjima svojih "pra-vopisa" sloili su se). Drukije ne moe ni biti kad ima podosta

sluajeva s nesigurnim slogovima; niko npr. ne moe rei je li bolje rastavljati buk-va ili bu-kva, ma~-lo ili ma-slo, vjet-ra ili vje-tra itd. (v. 43b). U veoj ili manjoj mjeri nalazi se ta nesi-gurnost i u drugim jezicima. Kad dakle ni moja pravila nijesu neoboriva, ja ne mogu drugo rei nego: neka ih primi kome se

sviaju, a kome se ne sviaju, neka se dri najnovijega pravopisa Believa i Boranieva.1

34. a) Kad su u kojoj rijei dva konsonanta jedan do dru-goga izmeu dva vokala, onda ih nai pisci piu zajedno, tj . ne rastavljaju ih, ako se takva dva konsonanta nalaze na poetku nekih rijei, jer to im je dokaz da je takav konsonantski skup lak za izgovor takoer na poetku sloga. Pisci dakle ponajvie piu: lje-pi (ispor. penica), mo-tka (ispor. tkati), pra-znik (isp. znati), se-dIo (isp.dlaka) , sta-blo (isp. blato) itd. - Ako li se koji dvo-konsonantski skup ne nalazi nikad na poetku rijei, to je piscima dokaz da je on teak za izgovor ne samo na poetku rijei nego

1 U taki 33. i 34. daje pisac svoje miljenje o rastavljanju rijei na slogove. Pravila o rastavljanju rijei na kraju retka dobrim su dijelom izmijenjena, a nalaze se u Pravopisu hrvatskosrpskoga knjievnog jezika, Zagreb 1960, str. 132-133.

42 GRAMATIKA

i na poetku sloga, zato oni rastavljaju: bor-ba, dalj-ni, maj-ka, mal-ko, sun-ce itd. (to je uvijek onda kad je prvi konsonant j, l, lj, n, nj, r). S istoga razloga i ja drim da takve konsonantske skupove treba rastavljati. Ali to se tie rijei ljepi, motka i slinih, mislim da se njihovi konsonanti mogu ne samo zajedno pisati (lje-pi, mo-tka) nego da se mogu i rastavljati, tj. da moe takoer biti: ljep-i, mot-ka, praz-nik, sed-lo, stab-lo itd. Mislim da nije dosta gledati samo na to koji se konsonantski skupovi mogu nala-ziti na poetku rijei, ve da treba i na to gledati koji se konso-nanti nalaze na svretku rijei. A budui da se u naem jeziku na svretku rijei mogu nalaziti svi konsonanti, to je dokaz da ih je lako izgovarati ne samo na kraju rijei nego i na kraju sloga. Ja dakle ne vidim razloga zato ne bi dobro bilo rastavlJati: ljep-i, mot-ka itd.

b) Na kraju naih rijei nalaze se samo ovi dvokonsonantski skupovi: st, t, zd, d, npr. list, milost, plat, vjet, drozd, grozd, dad. Nalaze se, istina, i drugi dvokonsonantski skupovi, ali samo u rijeima tuicama, npr. agent, akt, mart, haps, derz, zapt, a na te se rijei ne treba obazirati kad je govor o konsonantskim sku-povima na kraju rijei. Da nijedna naa rije nema na kraju vie od dva konsonanta, to je reeno ve u 14. Kad su dakle u kojoj rijei tri konsonanta jedan do drugoga, onda na svretku prvoga ,dijela rastavljene rijei mogu biti od dvokonsonantskih skupova samo st, t, zd, d. A samo jedan konsonant na kraju prvoga dijela rastavljene rijei ' moe da bude svaki kako izlazi iz onoga to je reeno pod a). A ima trlQkonsonantskih skupova koji mogu ostati nerastavljeni zato to ima rijei koje takve skupove imaju na poetku.

e) Ako se sve to je reeno pod b) u jedno sastavi, onda izlazi da se od rijei, u kojima su trokonsonantski skupovi, neke mogu rastavljati samo na jedan nain, neke na dva, a neke i na tri. Jedan je nain u primjerima: voj-ska, grad-ski, kraljev-ski, rop-ski, ivin-ski itd. Ne moe biti npr. voj s-ka, jer nijedna rije nema na kraju js, a ne moe biti ni V'o-jska, jer nijedne rijei nema koja bi imala na poetku j, a iza njega kakav konsonant; - voj-ska moe biti, jer ima dosta rijei kojima je na kraju j, a dosta ih ima i takvih kojima je na poetku sk. Ovako valja razumjeti i druge pored voj-ska navedene primjere. - Dva su naina rasta-vljanja u primjerima: bres-kva ili bre-skva, dru-tvo ili dru-tvo, is-kra ili i-skra, jez-gra ili je-zgra; ispor. skvasiti, skratiti, zgrada. - Tri su naina u primjerima: noz-dra ili nozd-ra ili no-zdra,

GLASOVI 43

o-tro ili ot-ro ili o-tro, sest-m ili ses-tra ili se-stra, ubis-tvo ili ubist-vo ili ubi-stvo. Sve je ovo nakon onoga to je dosad

reeno jasno; ispor. trokonsonantske skupove na poetku rijei: zdrav, trocnuti, strah, stvar.

Vrlo malo ima rijei sa tri takva konsonanta u sredini na koje se ne moe primijeniti ni jedan od ona tri naina to su navedeni za rastav-ljanje trokonsonantslcih skupova. Takva je rije npr. genitiv sing. murvea (od murvae). Rastavljaju~ mur-vea imamo na poetku drugoga dijela ve to se nikad ne nalazi na poetku rijei; rastavljajui mU'Tv-ea stoji nam na svretku prvoga dijela rv, a toga nema na kraju nijedne nae

rijei; rastavljamo li mu-rvea, izlazi nam na poetku drugoga dijela skup koj,im se ne poinje nijedna naa rije. Ja mislim da za nevolju moe podnijeti mur-vea i murv-ea jer se jedno i drugo, premda je neobdno, moe dosta lako izgovoriti, ali mu-rvea je vrlo teko za izgovor, zato ne valja tako rastavljati. Rijei kao murvea jo su: obradvLjen (od obradvtti), umrtvLjen (od: umrtviti), harljiv.

d) Cetvorokonronantskih skupova u naim pravim rijeima nalazimo samo nekoliko, i to u onima kojima su nastavci -stvo i -stven. Te se rijei ne mogu druk~je rastavljati nego tako da na kraju prvoga dijela bude prvi konsonant, a na poetku drugoga da budu tri, dakle: kum-stvo, rop-stvo, car-stvo, boan-stven,

uv-stven itd. Da ne moe drukije, to je jasno iz dojakonjeg razlaganja. .

e) MnOgi se kOllS'Onantski skupovi po onome to je reeno mogu rastavljati i ne rastavljati; bolje ih je rastavljati onda kad se jasno vidi da prvi konsonant pripada esnovi, a drugi nastavku, dakle ih jezino osjeanje rastavlja. Moe npr. biti kra-sna i kras-na, tre-sti i tres-ti, ali je bolje kras-na, tres-ti jer su slogovi -na, -ti nastavci. Prema tome je i.: dig-nuti, gus-ka, ko-zji, primor-je, rek-Ia, tam-no, zagor-je itd. bolje nego: di-gnuti, gu-ska. - Sloene rijei treba rastavljati u dijelove od kojih su sloene, dakle: do-stii, iz-moliti, nad-jaati, po-staviti, raz-viti, sa-kriti, isto tako: po-nem, po-pnem; zlo bi bilo: dos-tii, i-zmoliti, na-djaati, pos-taviti, ra-zviti, sak-riti, tako ni drugi narodi ne rastavljaju sVOlje sloene rijei jer protiv takvog rastavljanja buni se jezina svijest pisaca. Isto tako treba rastavljati i druge sloene rijei (gdje prvi dio nije prijed10g), npr. ne-srea, ne-zdrav, blago-slov, golo-glav, polu-brat, vino-grad, ni-ta; naopako bi bilo kad bi se rastavljalo: nes-rea, nez-drav, blagos-Iov ... Reena svijest nagoni i na rastavljanje: bez-uman, iz-orati, od-uiti, raz-um, raz-umjeti, raz-oruati, isto tako naj-otriji, naj-umruJI, premda se tu rastavlja vokal od konsonanta, to unesloenim rijema ne biva nikad.

44 GRAMATIKA

PRAVOPIS

35. a) Kako danas svi srps~i pisci piu fonetikim pravopisom, a hrvatski gotovo svi, tako u nae vrijeme nije v.ie potrebno dokazivati da je za dananji na knjievni jezik fonetiki pravopis zgodniji od etimo-

lOgikoga. Isto tako nije potrebno u knjizi kao to je ova itateljima davati pravopisna uputstva, jer knjiga o tome ima u naoj knjieWlosti nelt!oliko (najznatnije su od A. Belia: Pravopis srpskohrvatskog knjiev-nog jezika, 1929. i od D. Borania: Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika, 1929).1 A pogotovu bi sasV1im zalino bilo govoriti ovdje o tome treba li neke rijei pisati zajedno ili rastavljeno (npr. zato ili za to, iznova ili iz nova itd.), treba li druge pisati velikim Ij,H malim slovom (npr. Jugosla-venska Akademilj3! ili jugoslavenska akademija itd.). Sve su to stvari koje upravo ne idu u gramatiku jer nemaju sveze s jezikom, nego ih

ureuju obiaj li dogovor.

b) Dananju fonetiku srpskih i hrvabskih pisaca osnovao je Vuk, pa ako meni ovdje i ne treba govoriti o pravopisu, dakle ni o fonetici Vukovoj uope, ali opet mislim da nee biti zgorega ako ukratko progovorim o nekim pojavama Vukove fonetike koje nijesu svakom jasne. Tako moe kogod pitati: kad svi zvuni konsonanti ispred bezvunih prelaze u bezvune (npr. slatko,

drukije mjestO' sladko, drugije), zato po tome pravilu nije na-stalo ojca, kolijejka, nego ostaje ovca, kolijevka? Ako promislimo da ispred v mogu stajati i bezvuni i zvuni konsonanti, npr. svet, tvoj, kvas pored zvono, dvor, gvode (tj. u svet, tvoj, kvas nijesu konsommti s, t, k preli u z, d, g), onda nije udo to nae v moe stajati i pred zvunim i pred bezvunim konsonantima. Ta e osobina glasa v biti fiziologike naravi koje ja zasad ne umijem pravo naznaiti.

c) Svi pisci rastavljaju enklitike od rijei s kojima ih akcent vee u jednu cjelinu, npr. govorio sam, kupila si, udim se itd., pa tako je i Vuk inio, ali u futuru je on pisao: misliu, uvae,

pleemo itd. zato to on nikad nije pisao mislit, uvat, plest drei da su to dijalektizmi, a pravo knjievno da je misliti, uvati, plesti itd. Pisati pak misliti u, uvati e, plesti emo nije Vuk mogao jer takvih futurnih oblika nije on nikad uo u dobrom tokavskom narodnom govoru. Ali kad svi piemo opet u (doi), dvaput e (dati), kad e (otii), sad emo (vidjeti), premda govorimo opeu, dvapue, kae, saem, mislim da nije protivno fonetikom pravopisu ni pisanje mislit u, uvat e . .. osobito to se oblici

1 Boraniev i Believ pravopis nisu vtie u lupotrebi. Danas je na snazi Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s pravopisnim rjenikom, izradila Pravopisna komisija, izdala Matica hrvatska i Matica srpska, Zagreb-Now Sad 1960.

GLASOVI 45

mislit, uvat esto nalaze u narodnim pjesmama svih tokavskih govora (v. 248d); uostalom, pisanju misli u protivi se injenica to se enklitike nikad ne piu zajedno s rijeju koja je pred njima (dakle ne govoriosam, udimse, nego govorio sam, udim se itd.) .

36. a) Vuk nije pisao -c- nego -ts- ili -ds- u rijeima kao to su bratski, hrvatski, gradski itd., to je po etimologikom pra-vopisu. On u prvome izdanju svoga rjenika (1818) na str. XXX brani svoje pisanje tim to kae da se gdjeto u narodu takve rijei govore sa '-ts- i -ds-o Ali ja mislim da narod pomenute i

sline rijei ne govori drukije nego S -c- i da je Vuk etimollogiko pisanje odabrao poradi vee jasnoe, samo on to nije htio da prizna bojei se svojih protivnika da ga ne prekore s nedosljedno-sti. Ali ljudi, koji u pravopisnim i uope u jezinim pitanjima dalje vide od Vukovih ondanjih protivnika, prije e tu nedosljed-nost pohvaliti nego pokuditi, jer pisanje braeki, ocjei odvie uda-ljuje te rijei od njihova postanja, kad tu nije samo jedan glas promijenjen (kao npr. u slatko mjesto sladko) ve su pr,omijenjena dva i oba su zamijenjena treim.

b) Tee se moe odobriti Vuku to je izmeu vokala i - o izostavljao j, to je pisao npr. dioba, vidio, inio, govorio itd. U tim i slinim rije-

ima uje se j tako j8lSIlo da to niko ne moe poricati. Neke od takvih rijei pisao je on u