.
:1 DARIO DZAMONJA ZDRAVSTVENA P R I E KNJIICA )RDIC, :;, SUOR
SVJETLOST, OOUR IZDAVACKA SARAJEVO 1985. DJELATNOST, IZ ANAMNEZE
Goci, koja je dr.ala ruku to je ispisala ove redove. Zare. !NEKE
STVARI ta nu fr Prvo je bio Isvjestan itanja ;jz razmr'Slkanog nosa
preko kojeg mu je sada bio nalijepljen povelik flaster. Usta su mu
bila suva. Obliznuo je usne i osjetioslankaJst O/k;Uls,k:rr.vi
!pomijeane sa sliino:m koja je curila iz jedne nosnice i kvasila mu
brkove. Jo nije znao sanja hl sve to. Ne se, ne pokuao je mrknuti.
Otar bol ga je trgnuo iz tih stanja polujave, polusna. Onda je
zvuke. Nisu to billi zvuci na koje je navikao: kloparanje
Itramvaja, paljenje ooOOmoibiJJsikih morora ti dvolI'i:i1lU,
krucikaJl1ije 1polt)petica ene koja je stanovala iznad njega dok
silazi niz stepenice, zvuci i vrata u stanu pored njegovog, djeca
sa svojim sanjivim glasovima dok ih otac vodi u obdanite... U
jednom kratkom, vrlo kratkom ltirenutku mogao je da tiinu, a onda
vrabaca, pa neugodno, gadno graktanje vrana... je kripande
ikreve1:lsilci!h optIUga, potom 'PI"skanje vode, hroptavo
disanje... S naporom jeo-tvorio.krmeljawo oko. Vridio je red
.k!reveta. Na nelcimlkrevetj,ma su sjedij zahvaln1a, i,risustvo:og
svijeh-muzika Igo. suza. am je ise mate, trenutku sivi e ba u t
zemlje tblak za-MOJ DJED Danas sam ostao sam. Umro mi je djed. U
stvari, umro je prije sedam dana, ali tek danas sam dobio obavijest
iz holnice, da je umro i kako je umro i zato je umro. Kao da .me to
ill1;teresuje i kao da ,to neto mijenja. Poslali SIU .mi
obavjeteIllje: :sve je precizno i napisano. Po njima: sve je u
najboljemredu! ' Bolesnik se po drugi put radi istih tegoba u ovoj
ustanovi, a prethodni put je verificiran bronhitis tipa,
ventilatorna insufijencija, a ranije je radi istih tegoba na
'internim klinikama u Sarajevu, ali su tegobe skoro stalno
perzistirale, tj. th. nije imala efekta na tegobe koje bolesnik
navodi. Prilikom prolog nja predloeno je klimatsko na moru, ali
bolesnik nije pa je ponovno radi istih tegoba zatraio prijem. U
toku daljeg skoro iste tegobe, na sve terapije sa
bronhodilatatorima, antibioticima, kardiotonicima stanje bez
promjene, objektivno nije imao znake' kar'dijaldekompezacije, ali
su forme tegobe stalno prisutne uz stalnu disponiju pri naporu,
kaalj. SE je stalno visoka. Pregledni snimak je pokazao u odnosu na
prethodni pri ranijem boravku isto stanje. Pored ovih tegoba
bolesnik se alio na tegobe od strane pro. state, 'bol, na mokrenje
itd. Bolesnik je 19 nakon dva dana lakih tegoba, naglo exitirao,
najvjerovatnije se radilo prema slio ci o infarktu miokarda, jer je
exitirao naglo, u roku nekoliko minuta sa tegobama koje su karakte
za ovakvu smrt. tj. infarkcije miokarda, a i to je obzirom na
dosadanji tok bolesti, kao i na dob bolesnika. Slijede potpisi
dvojice ljekara. Nigdje ne pie da sam ja sada ostao potpuno sam. I
Kaem, djeda sam sahranio prije pet dana. PO svim propisirma. Cak sa
tri popa. Da je mogao da vi di tu lakrdiju vjerovatno bi ga sTce po
drugi put izdalo pri pomisli da ta tri lein8lra za dva minuta uzee
dvjesto hiljada. Njegovih p8lra. Davno je on prestao vjerovati u
boga, za dovoljstvo, sinove, unuke, prijatelje, enu, klupu u parku,
jutarnju kafu i novine, rakijicu ili malo vino kod LOVCA, Kinoteku
u kojoj je gledao ke melqdrame i grcao u suzama, kao da to to se
deavalo na ekranu nije samo !razvodnjena verzija njegovog vlastitog
ivota kojeg je bez suza priveo kraju. Prestao je vjerovati u boga
jer to mu je nalago njegov racionalni, preferansaki duh po kojem je
ostao legenda u gradu, dodue, starijim ljudima koji hlape; nije
nikad ni imao u ivotu kao ni u kartama Ger nije bio i nije hitio
(da bude kockar, to podrazumijeva i pokvalrenost, pohlepu,
vjerovanje u boga, ...) . Zadovoljstvo se izgubilo s godinama,
sinovi su ga iznevjerili: sva su se ubila, a: jedini unuk je i sam
na najboljem putu da to Zena se razboljela i nakon smrti sina se
propila, zapustila htjela uv kom jClr' ma to se napravili pali na k
tali, kao dala, izg lja, pa:lja ne smije vi Tako kraju me sam. Bilo
no. Ja sal trudio da ih svijesti, 'ii kiriv to j da ja ne I mahao
gl: Tako i jeme. Djed nekim Ish: cimo, za;/ zaanoHo g (Njemu n 20
l, naglo exi slinaglo, u rosu karakte: miokarda, '1a dosadar. kara.
otpuno sam. . dana. Po ogao da viugi put iz.inuta uze za., klupu u
malo vino lO to to se la verzija za priveo je nalago kojem je jim
ljudi) u ivotu ida bude pohlepu, sinovi su a: jedini tini. ena
propila, zapustila pala u apatiju u koju je hitjela i njega. To joj
nikad nije polo za rukom jer ono njima nikad nije govorio kao o
:mrtvima to se govori, nego kao o ljudima koji su jednom napravili
greku u ivotu, odigrali pogrenu kartu, pali na kontri; i 'Oni
rijetki prijatelji koji su mu ostali, kao da su se bojali njegove
starosti, kao ogledala, izguvanog man1lila, progorjelih
najlon-koulja, prljavih maramica i njegove vjere da ne smije i ne
moe umrijeti dok od mene ne napravi Tak'O smo ivjeli: 'On je imao
mene, ja njega. Na kraju me je prevario. On se izvukao. Ja sam
ostao sam. II Bilo nam je interesantno dok smo ivjeli zajedno. Ja
sam se trudio damu ukradem pare, a on se trudio da ih to bolje
sakrije: Na krraju, ja bih mu ih uklI'ao, odlazio u kafanu, napijao
se do besvijesti, se i njega optuivao da je on kIDiv ito ja pijem,
da u meni kola njegova zla krv, da ja ne IIDQgU nita pTcxtiv toga.
On me je gledao i mahao glavom. Tako sam mu davao materijal za
razmiljanje i da ispuni svoje besmisleno vrijeme. Djed je bio lake
ruke to se palla samo u nekim Kada bi mi za:tJreibai1o :para,
;reci-mo, za falI1II1er1ke 1J.i ai!pele, 'Otiao hih !kod njega i
zamoho ga. Tada Ibii narstajalo heskrrajno natezanje. (Njemu nije
il'O u glavu kako neko moe dati pe21 deset hiljada za cipele koje
tri mjeseca, kad je .on svoje platio pet hiljada, a evo, nosi ih
osmugod:iaJJu. Faa:mer.ke je ,smatrao nepristojmm.) TlU de bio
ll.llP'OI"an i Jroil:iJk.o ;god Isam molio, preklinjao, prijetio,
dobivao glumljene, a na kraju i prave napade, nije pomagalo. On je
ostajao tvrd. Tek, jedan dan izgubih dobru lovu na kartama. Kako
nisam imao da platim odmah, zaloih gramofon. Sav, sam ot,ao !kod
djeda, jedinog koji bi me mogao iz bule. Preklinjao sam ga da mi da
para. On je pitao za ta mi trebaju. Kako mu nisam spominjao nJi
farmerke ni cipele ni koulje, on je bio uporan i insistirao da mu
kaem za ta su mi potrebne pare, .pa mi ih tek onda dati potpuno
iznerviran, dreknuo sam: Zijanio Isam lIla :kartama! . anse nimalo
nije zbunio (kao to sam to ja mi je" odmah postavio pitanje: ta si
igrao? Tu se meni upalie lampice i ja, iako sam izgu,. bio na
pokeru, slagah da sam igrao preferans. ,Po lko1i1ro poen?, pitao je
dalje. Trl banke, ,odgovorih. Koliko partija? Pet! On me gledao: Od
koliko ste igrali partiju? Od sto, odgovorih. ' On onda zatvori i
neto u sebi, a onda klimnu glavom, izvadi i dade mi pa;re i sasvim
m.iirno lIPa, da! Kad stane karta, moe toliko izgubiti. Jo mi je
odrao govor kako ne 1Jreba ni da igram kad ne znam i sve u tom
smislu. Na izvadi pil karata dz ladice i jo mi pokaza neke finese u
igri. Ostade zamiljen karte, a ja pourih da podignem gramofon. 22
Kas god bi r Nakon II mi onoli Dru se spren miljem )IDa Up
b:r1javio damuo znak po Dc ubudu6 da ne d! Tek re za po sam par bih
zal lim pre: MOo: dosti, j ratovim ci obezl da mu stariji l Ja
ljubavn pare za prvog r I l, Dj{ sete go me jer, l mjeseca, lOsi ih
. nepri-stoj;vm molio, glumljene, pomagalo. na karta.h, zaloih
jeda, jedimleo Prekza ta mi .nnerke ni :istirao da , dreknuo sam to
ja pitasam izguerans. LIDa:ti u semk i dade loe toliko a ni da iga
izneke fine;:arte, a ja Kasnije sam taj fol s kartama koristio kad
god bi mi zatrebalo paIra. Uvijek se deavalo isto. Nakon
ispitivanja, vadio je ci davao mi 'Onoliko koliko sam traio. Drugi
da mu pare sam tako otkrio. Jednom mu zatraim lovu i se spremih da
mu do najsitnijih detalja lizmiljenu partiju kad me on iz mira
upita: Da ti, mali, nisi neto zabrljavio s curom? U prvi mah md ne
bi jasno ta on pod onim zabrrljavio misli i razmiljati ta da mu
odgovorim. On tu moju utnju kao znak potvrde i kajanja, pa blago
Dooro, de. Svakom tO' moe da se desi. Ali, pazi Zar ne zna sine da
ima i sredstava da ne do roga? Tek tada shvatih da on misli da mu
Itrainl pare za i mi da prasnem u smijeh. Dobio sam pare, a i
kasnije sam ih uvijek dobijao kad god bih zabr1javio. Klimao je
glaV'Om sa nekim veselim prrekorijevanjem i se Moda je tada
iI"a!l)].Thi:ljao o ISv01ioj gla!ooO'j mladosti, jo gladnijim
studentskrim danima u ratovima, neprestanom seljakanju, brizi da
porodici 'Obezbijedi kruh i krov nad glavom, kO'lu ... Moda mu je
bilo drago to njegov unuk, kao to to stariji ljudi kau, tjera kera
... Ja jedno znam: da sam uistinu imao onoliko ljubavnih doivljaja
koliko sam puta od njega dobio pare za izmiljene aoortuse - vaio
bih k'o valer prvog reda. III Djed je, po vlastitom priznanju, pio
od dvadesete godine. Dodue, optUivao je rat kao uzrok tome jer,
veli, teko bi ivu glavu izvukao sa Karpata 23 da nije bilo ruma.
Smrznuo bi se, kae. Ne bih ba rekao da je sve bilo tako - elem
neise... .. Pio je punih ezdeset godina bez prestanka, ne VIrljeme
provedeno po bolnicama, pa se za njega opet ne moe da je bio
pijanac. Ja ga nikada nisam vidio pijanog. Znao je biti, ono to se
kae, cvrcnut, ali nikada pijan. Imao je svoju mjeru, a ona je bila
najvie !itatr vina i porcija prenih ili tri deca rakije i deset
deka sira. A, evo, kako se desilo da je prestao piti: Jednog dana
ga vidjeh kako dde prema u onom stanju koje sam opisao kao cvrcnuto
i pourih prije njega, kroz prozor u njegovu (stanovao je u
pr:iJzem1ju) i ISaikrih se na 'Ormar. Htio sam da vidim gdje danas
sakmti (Zbog mene ga nikad nije kitio na istom mjestu.) . dok
zaspe, onoliko koliko to doputa trenutno stanje njegovog a onda se
opet neopaeno k1'oz prozor. Savren MilsJio ISam da on, s obziroom
[la, svoje stanje, odmah da spava. Al' kamen. On prvo uze Os ga od
prve do posljednje strane, (U stvari, od posljednje do prve, jer
starci novine listaju ododzada, od smrtovnica, kao da se boje da
jednog dana ne ugledaju svoju vlastitu sliku i taju svoje :ime.)
onda isto tako i Politiku, a na kraju NIN. Ja sam se bio na ormaru
i proklinjao svoju genij alnu ideju. On, na kraju, odloi novine,
skide se, izvadi iz depa i strpa ga u njedra, a. zaltlim lee. Ali,
nikako da zaspe. Svaki moj pokret na ormaru bi ga trgao iz sna.
Meni vie dosadi to neudobno e i ja sko tS ormara, a u dnugom
&kaku se na ulici. Sutradan ga zatekoh u kafani, u LOVCU, gdje
drugo, kako pije sok. Vjerovatno prvi u njegovom ivotu. Upitah: ta
je Ito IS tobom? 10 to pije sok? On mi, duboko potresen, odgovori:
Ja, mali, vie ne smijem da pijem! Je l' ti to doktor zabramo?
upitah. Nij Tek sa klimao g Jed, Ma to bih t Ti, t.elji dol i nalSt
I, ta me ni dl 24 I e bih ba ;tal1ka, ne na, pa se lac. Ja ga , ono
to je svoju .'cija prea sira.. A, la u 1tO i po;ovu mar. Htio tik.
(Zbog .) ta trenutopet neo.je stanje, uze Osje strane, ci novine
boje da :u i a na i prokli)dloi 1110strpa ga ;to zaspe. ; sna. i ja
skona ulici ::;U, gdje ljegovom ; sok? Nije doktor. Dobio sam
delirijum tremens. Tek sada lIl1i .je bio ah. mi se dok sam leao,
kako ti sa o:rmaII'a i izleti kroz prozor, zabrinuto je klimao
glavom. Ne, ne smijem ja vie pliti. Jedva savladavaj smijeh, rekoh:
Ma, kakav delirijum tremens! Uostalom, zato bih ti se ba ja Ti, ti!
Ko bi drugi? Rekli su meni moji prijatelji. doktoil:i da se u
delirijum-tremensu ono to lInU je najgore u ivotu, zaklju i nastavi
da sok 'koji mu, nije pridao. IV l, tako! Danas sam ostao sam.
Nemam vie kome ni da se 25 MOJ DJED, OPET :,Izaao je iz Pokopnog
drutva u ruci tek :t odtampanu smIltovnicu. Paljiv'O je nebi l li
pr'Onaao neku tamparsku greku. BdIo je u redu. Petall' d QstaJla
Ill[logoibr.ojna rod bina. zavravao se tekst. Bi'O se dugo
premiljao prije nego je stavio ono mnogobrojna ll"odbina, ali sada
je bi'O zadov'Oljan. Bolje je a uosta:lom; NiUcad ne zna! M'Oda...
Paljivo je presavio smrtovnicu i stavi'O je u lisnicu dvije (plavih
'Okvira) koje su bile tu, !iskrzanih rubova. na preklopima.
Njeg'Ovi si novi. Da, njeg'Ovi sinovi... Tu, nije bilo Mladena,
najstarijeg sina koji je nestao u ratu. Njegova smrt nije nikad Ono
M'Oda se odnosilo na njega. Sutradan je uzeo Itaksi, mada se to
protivilo njegovim pI'fu1citpima o tednji, oi 'Otiao na sahranu.
Novo gr'Oblje je bilo daleko. Od starog vie nije bilo ni traga:
prek'Opano je, zemlja je pO'l'avnana, asfaltirana ,i tuda su' sada
jurili. aut!Qmobili. Na sahrani je bilO sam, to se i moglo ne
'lUlIravno, oni'h nekoliko na!stranih starica nezemaljskog izgleda,
k'Oje ne pr'OPutaju ji spr'Ov'Od.Kada je sve. (brz'O) bilo gOtIOVO,
vratio je eir na glavu, uzdahnuo: Eh, tak'O ti je to. i krenuo
prema uzme t Ni i moga vaopo R Or 'ur: Or S no buc Tl? Ot vom g:
mogao vjek, r Dt iz mjestu se vra( I ( nje vii Kakva ti ni ri Sc
nih, st i Ino u l nu po Pl pio na m'Oj b K: put pl njega 26 l ruci
tek tao nebi e u redu. ajll1a irodtavio ono dovoljan. .vio je u .
bile jegovi sitl1adena , ova smrt a se od:ivilo njeranu. Noje bilo
ni asfaltira ti, ranih 6tataju ) je eir i krenuo prema grobljanskoj
kapiji da li da uzme taksi ili da autobus. Ni njegovi pro:tekli
dani nisu obilovali nekim i tekli su ubistveno isto, ali nije bio
sam i mogao se za nekoga uhvatiti kada bi prekopavao po uspomenama.
Upitao bi: Ruo? Ona bi se tad trgla iz drijemea, odgovorila: 1:a je
sad 'Pero?, a on bi je urrrtiJcio: Nita, il1ita. " Samo .gledam
spavaJi rili si 'UiIIlIrla. ({ Ona bi prO'mrmljala, toboe ljutito:
Sad ne spavam. KakO' spavati kad me stalno budi. A ne da mi ni da
na miJIu umrem. Takio su se aiHM. Ot:kada je iSJDUena ill 'kO'joj
je ivio preko godina i otkad je dobio Sitan u jednom novom gradskom
naselju , sve je poSl1:alo jo praznije. kojima je uvijek u ivotu
bio okruen, nije mogao povesti sa sobom. Zna se: ne vee vjek, nego
mjesto. Deavalo mu se sada, i to sve da iz zaputi se uliCOIffi, a
onda najednom stane u mjestu se da li je 1/:0 sad 'izaao irz -Hi se
I dalje je, 'Po navici, kupovao novine, aH mu nje vie nije
predstavljalo nikakvo zadovO'ljstvo. Kakva vajda od ako nema s kim
progovolI"iti ni o onom to si Sam je sjedio u kafani, jednoj od
onih modernih, staklenih kaveza gdje je sve b1isitalo u plastici i
muzika treta1a, a konobari bIli m1a.di, IstalIno u pokJretu, tako
da nisu imali vremena da zastanu pored njegovog stola, da upitaju
za zdravlje. ProJ;laaO' bi neto zanimljivo u novinan1a i lupio
nadlanicom po naslovu: Vidi ti ta se moj brate!, ali nikog nije bHo
da mu odgO'vori. Kafana se punila i praznila svojim II"jtmom, poput
pJ.iJme i O'seke, i sav taj svijet je prolaziO' pored njega kao da
on i ne postoji. Ako bi nekO' svr27 nuo pogled na njega (kada bi ga
uhvatilO napad kalja), bi'O je to onaj neopisivi izraz s
kojimmladoSlt promatra starost, izraz pun straha, neshvatanja,
mrnje inetrpljivosti. . Po nije spavao i uza:Jpd je te pokuavao
prekratiti po sjecanju, ali nije bilo ni za ta bi se prihvatio,
stvarnog, nikakvog predmeta, lica ili glasa koje bi potvrdilo da je
to on i da se t'O i to nekad dogodilo. Lutao je pogledlOm po
praznoj sobi i po sebi, buljio u kv:rgave ruke na koljenima i samo
je jedna uasna tutnjala njegovim mozgom: Ntita, nita, nita... Onda,
smoren besmilS'la ikojU. je ta izae:.i'V.ala, bi da tiho ponavlja:
Dana,s je sedamnaesti mart, danas je sedamnaesti mart...? kao da je
rt'O netot'O mu se Ille moe oduzeti i zamijekati. Tako je iz dana,u
,dan .svoj lred i bi sa strahom pomislio da se neto u tom redu nije
poremetilo, da je qN pobrkao Itaj red k'Oji vai za sviju od kad je
vijeka i da je zaboravljen, ... U osvit jednog dana, poslije
ispunjene s Nita, najednom mu je pred iskrsnula slika jasnija i od
same stvarn'Osti: On, vitak i uspravan, odmah poslije nja, prolazi
gradom, zastaje u Titovoj ulici i napis na kod plamena koji su
klesari upravo zavrili i upravo spremaju alat u torbe. Tada u
tekstu pronalazi greku, pa dmgu: umjesto OTADBINU , uklesano je
BINUcc, a na jednom mjestu je isputeno i jedno ZA. jednog radnika
za rukav i pokazuje mu greke. Radnik ga gleda ne nita, kae: To ti,
drue, efu! ef prilazi, on mu objanjava, ef vadi neki papir iz
.depa, gleda u papir, pa u spomenik, psuje oca-majku glupu, ku,
neprijateljsku, kae radnicima da nigdje ne idu, odlazi negdje.
Ubrzo se s ne kim strogog izraza lica i s neskrivenom za vj, pa op
sv, sp m, ka m, za Sal hnita g. nio, sj< Ono Sl Pri trake vj
vnog D Da, i NJE. On vidjeti. Slo nuo da tuda PI gledala G( ono tar
poutje On: stlrahol1 1 { On Zr kad su banka,n vidite, 1 28 lpad
kamladoSlt hvatanja; ,ve poku; bilo nitrnog, nibi potvrlo. Lutao
iio u kv.r mrta... je ta L: Danas mart...? eri i zanri. bi :du nije
i vai za oravljen, unjene s ula slika ,lici i nena koji maju alat
lo, pa drue .0 i jed1w pokazuje nita, nu objal tL papir, ticima da
s nekrivenom mu pokazuje greke u napisu. Covjek psuje, ponovo gleda
u spomenik, prilazi, pipa rukom kamen, ef za to vrijeme stoji
oputenih ruku, radnici u grupi se prave da ih se sve to nimalo ne
Onaj hoda gore dolje ispred spomenika, govori neto efu, a ef daje
radnicima znak rukom da blie, daje im uputstva kako da preprave ono
u DZ, kako da upiu malim slovima ZA. On stoji sve dok radnici ne
zavre svoj posao. Sada je sve to ponovo vidio i obuzela ga je
mahnita Brzo se obukao, ni tap nije ponio, sjeo u aut'Obus za grad,
u sebi: Ono stoji! Ono mora da jo stoji. . , Pria'O je spomeniku 1
drhtavim rukama sklonio trake vijenaca koji su tu bili poloeni
prilikom nedavnog Dravnog praznika. Da, stajalo je jo uvijek:
prrepravljena u i ma1im slovima za NJE, On je to ispravio. Evo,
vidi se. Svako too moe vidjeti. Slova su mu bljetala pred i OJ;l se
osvrnuo da provjeri vide li rto to on vidi i drugi koji tuda
prolaze. Priao je nekoj djevojci kaja je razgledala bioskapski
plakat i rekao joj, sav :izvinite to smetam, vidite, vidite ona
tamo... Ono sam ja ispravio. pokazivao je poutjelim kaiprstom prema
Ona se odmakla korak, pogledala ga pomalo sa s1Jrahom,pomala s j
rekla: ta ta tramte? Ne razumijem! ta od mene? On je pokazivao u
natpis i objanjavao: Zna1l:e, 'Odmah poslije rata, ja sam prolazio
ba kad su postavljali i znate ja sam, iako sam bankarslsi se r
,koji malQ due zadrao u mzg}OVOiI1.l, pa je doao dQktOlJ:' ]pa je
stigao i Rrujiko ikQjeg Irlitsi dugota bi vidio jo od .... li.
PQkuati da se odbrani:;tavila Lijepo unuka da se karta....tajao,
beou-A ti, ta si ti dQsad radio? Znam, znam... ti :igra samQ
gospodske igre: preferans, pike! Cula dolazi sam to milion puta.
Jeste, II si igraQ s nekim i javi, princoOm, imao est sigurnih
tihoOva li nisi mu htiQ i dudati kontru i sasvim je d:rugo kad ti
igra preferansI . Evo, kad ti neto kae onda je to Ti si neto drugo
je }' da? Ha, sva je tvoja familija netQ eko . sada stra! !malJi
;ste, je[' da, od Huma pasve do Dubrovmi zbu-ka, sve je 1:0 hrlo
vae, [le'to Site :VIi dlI'IlglO! "PIPdimahovine! Sjedi tu i smrdi,
stara budalo. i baki Neto si rekla, Ruice? aje u Rekla sam: stara
budalolpahugleda Kako ti tO;II1eni, Ruice? Lei zavaljen na
poutjelim prstima mu se gasi cigareta, ali Qn 100 i ne tQneaj da
lagano u san lijeka Kjo staT? Mogao bih ja jo uvijek netQ
mlado...limaj fi na Daj, na trenutak samQ, da samo jednom snimi
.Ilicu, baku. lwji Daco snima: neto bakina glava bljeti obasjana
svjetlom sa svih i strana, kuhinja nestaje u bljesku koji
ref1ektuje njeno lice. 81 REZ! Ne (Matt. Ovo Iti biti lako da
snimi. u bilo koje vama... dvorite, park, zaklonjeno, skrovito
mjesto gdje se I\jUJrigra i isti prizor: tagrupa izvodi baletske
pokrete, ... piruete, prstima premjeravaju zemlju, mutiBriraju,
glasovi su im kIlitavi li dubok,i, ner8zgo u lvijetne i potpuno
besmislene: bje', DaeHopa, hopa! Ko nosi? Prvi rek'o. Nemoj se
Ma,folirati! Ja sam blii. se mjeriti? Odoka sam Pobiblii. Ponovo
bacamo! Bacaj, hopa. Jebo te hopa! ti. Ni meiNe piikam! Ne seri! Ne
pikam! Nema antrIje! Je l' sl0. Ne bi li duplu! :e sada. utra. Va-I
moj Ii ta on io fajront lke, a ba- .nica, o-li :ou: l? Nema ma
gdje, kako 'te nije sramota ove jadne ene? Naao si kada landarati
okolo... Djed i dalje prebire po ladicama: Gdje su sad te knjiice
'Svetog Ante' , redovno sam Igdje mogu hi:ti? Je 'li RuiO?Gdje si
ih 0stavila? Tli, mali, ja znam da ti pui, ali ne mora puiti u
prisustvu svojih roditelja. Ja i baka ti sad kao 'roditelji i treba
da to potuje.
