OPA REAKTIVNOST Uloga nasljednog faktora u nastanku bolesti

Septembar, 2011.Prof.dr. med.sci Selmira Brki

1.Uloga nasljednog faktora u nastanku bolesti: uloga konstitucije i dijateze u razvoju bolesti

Reaktivnost - funkcionalna dinamika sposobnost organizma da u odreenom trenutku reagira na odreeni podraaj

nain reagiranja organizma koji se iskazuje skupom kvalitativnih i kvantitativnih odgovora na djelovanje podraaja Podraaj -faktor koji probudi odgovor organizma (patoloki ili fizioloki)

irina prilagoavanja organizma okoliu - REAKTIVNA NORMAsuena je zbog patolokih nasljednih svojstava, kada mnogi faktori u okoliu postaju tetni

Uklanjanjem tetnih inilaca i uz patoloki genotip se moe izbjei aktivacija patolokog procesa

Faktori sa odbrambenim regulativnim sistemima:1. Nasljedni faktori2. Konstitucija i dijateza3. Organi i sistemi u opoj odbrani i reakciji4. Imunitet

1. Nasljedni faktorprvorazredna uloga u reaktivnosti ovjeka Stvoren je tokom evolucije i pod utjecajem vanjskih faktora i sredine, odnosno u organizmu su koncentrovane osobine nastale u neprekidnoj borbi za opstanak

Uprkos dinamizmu nasljednih faktora, oni se mijenjaju jako sporo

Nasljednost je konzervativna, tj. geni ne reaguju odmah i ne primaju svaki utjecaj iz okoline

Konzervatizam nasljednog procesa, uprkos tome to se replikacija gena veliine reda nekoliko milijardi dijeljenja dogaa svakodnevno, odrava se vanredno dosljedno.

Izgledi mutacije da dovedu do novih osobina na nivou genoma (skup hromosoma u svakoj jezgri odreene vrste), hromozoma (sastavljenih od hiljada gena) ili gena (sastavljenih od milijardi nukleotida u DNA) su veoma mali

Promjena u genomu esto je uzrokuginua elije i njenog izbacivanje iz stroja zaReplikaciju

Ponekad su takve elije sterilne inasljedni proces ne moe da se obavlja da li e mutacije nastaviti svoje dijeljenje u iduoj generaciji????

Nasljednost i sredinaSpoljna sredina nema uvijek patogenetsku vezu sa razliitim varijantama nasljednih osobina

b) Spoljna sredina esto otkriva nasljedne mane

c) okolna sredina patogenetski djeluje na jedinku sa nasljednom manom

d) Razlika u genetskoj strukturi, koja odstupa od normale, u odreenim sluajevima moe da zatiti od opasnosti iz okoline

a) Spoljnja sredina u nizu sluajeva nema patogenetsku vezu sa razliitim varijantama nasljednih osobina

pojedine krvne grupe ne daju predispozicije prema nekim oboljenjima- radovi u kojima se tvrdi da postoji vea uestalost nekih ABO-genotipova i ulkusa dvanaesterca i raka eluca)

Fenotip - zbir karakteristika koje pokazuje neki organizam, za razliku od genotipa tj. niza gena koje organizam posjedujePostoje tri vrste fenotipa haptoglobina u serumu(tip 1.1, tip 2.1 i tip 2.2). Nosioci bilo kojeg tipaimaju jednaku otpornost prema okolnoj sredini.

b) Spoljnja sredina dovodi do izbijanja na vidjelo nasljednih manaGenetski faktori iskljuiti faktore rizika-oteene beta-stanice pankreasa (vea vjerojatnost da e oboljeti od DM onaj koji vie optereuje organizam UH), predispoziciju prema DM uzrokuju genetski faktori

okolna sredina moe uticati na to da latentna nasljedna mana postane manifestna

Okolna sredina odmahpatogenetski djeluje na jedinku sa genetskom manom- adekvatne mjere u okolnoj sredini i poremeaji se mogu sprijeiti ili ublaiti negativni efekti -npr.galaktozurija- nasljedna enzimopatijahomozigotnog tipa sa nedostatkom uridil-transferaze, (nema pretvaranja galaktoze u glukozu)

Galaktozni metaboliti se nagomilavaju u organizmu, (oteenje jetre, stvaranje katarakte i oteenje CNS-a) ako se na vrijeme utvrdi poremeaj (iskljui mlijeko) koliina galaktoze bie minimalna i nee doi do oteenja tkiva

U ovom sluaju je okolina faktor koji oteuje organizam sa nasljednom manom, odnosno sredina se uvijek moe izmijeniti i tako obezbjediti opstanak jedinke

Npr. hemofilija, nasljedno i recesivno oboljenjeKarakterie se hemoraginom dijatezom (antihemofilijski globulin)

d) Razlika u genetskoj strukturi, koja odstupa od normale u odreenim sluajevima moe da zatiti od opasnosti iz okoline Primjer: postojanje abnormalnogS hemoglobina (za razliku od adultnog Ahemoglobina).

Heterozigoti sa hemoglobinom S imaju u svojim eritrocitima vie hemoglobina A, a manju koliinu hemoglobina S

Zbog toga heterozigoti ne boluju od srpaste anemije, ali je primjeeno da oni ne boluju niti od malarije, odnosno ako obole od ove bolesti onda imaju blagi kliniki oblik iste

paraziti malarije ne mogu da ive u eritrocitima koji imaju hemogobin S

Genotip sa hemoglobinom S u datoj populaciji stvara otpornost prema endemikoj bolesti i omoguava opstanak u nepovoljnoj sredini

Krvno srodstvo omoguuje ee pojavljivanje rijetkog gena (ove odnose je matematiki razradio Dahlberg).

otoci Afrike i J. Amerike stanovnitvo je malobrojno i bez mogunosti da se mijea sa drugim ljudimaMeusobno su u visokom srodstvu (high inbred) te je prilino velika identinost gena na mnogim lokusima. Zato se u potomstvu tih otoana nalazi mnogo nasljednih mana.

RF Roberts incest daje koeficijent visokog srodstva meu roditeljima, (odnos brat-sestra, majka-sin, otac-ki) i identinost gena 0,35 (F)Isti istraiva je ispitao dvije porodice sa pravim incestom (potomstvo meu srodnicima prvog stupnja) i ustanovio sljedee:

U 18 potomaka prve porodice - jedan je umro u 6 mjesecu ivota- jedan je umro u 15 godini ivota- dvoje djece je roeno slijepo- jedno dijete je umrlo za 2 mjeseca od glikogenoze von Gierke- jedno se rodilo sa potpunom fisurom usana mekog i tvrdog nepca (cheilognatho- palatoschisis)- dva djeteta su bila imbecilna- pet je bilo umjereno retardirano- ostalih 7 je bilo prividno zdravo

U 13 lanova druge porodice - 5 je bilo prividno zdravih- troje je umrlo do devete godine ivota (bili su slijepi i oduzeti)- jedno se rodilo kao idiot- etvoro je bilo sa umjerenom retardiranou.Drugi istraivac (Munro) je ispitao 47 branih parova izmeu srodnika u prvom stupnju i naao pet sluajeva fenilketonurije, oboljenja ija je uestalost inae 1: 40 000.

2. KONSTITUCIJA I DIJATEZA

Konstitucijaskup funkcionalnih i morfolokih svojstava organizma koje su odreene njegovom reaktivnou i graom, na temelju nasljednih i steenih svojstava

Time se mogu objediniti ljudi istih osobina u odreenu grupuKonstitucijski tipovi se izvode na osnovu skalarnih antropometrijskih mjera i indeksa

To je fizioloko ustrojstvo organizma, koje odreuje genetika, biohemijska i fizioloka svojstva jedinkeU prolosti odvajani tipovi ljudi da se odredi karakter reakcije i da se predskau izgledi za ivot, zavisno kojoj grupi pripadajuIz konstitucije ne moemo predvidjeti reaktivnost organizma

U poetku samo morfoloke karakteristike a kasnije su uzimane u obzir i funkcionalne:Pavlov je ukljuio ivani sistem u obiljeja konstitucije:Jak uravnoteen pokretljivJak uravnoteen inertanJak neuravnoteenSlab inhibisan tip

2000 god pokuaji u medicini da se odredi konstitucijaHipokrat: sangvinian, kolerian i flegmatian konstitucionalni tip

Galen: irok, uzan, jak, slab, nedovoljno razvijen i previe razvijen habitus (danas ima samo istorijski znaaj).

Habitus: izgled, dranje tijela, sastav

Istorijski: Viola, Aschner, Bogomolac- prema razvoju vezivnog tkiva, Pende (endokrini sistem),Eppinger i Hess (podjela prema vegetativnom ivanom sistemu na simpatikotoniare i vagotoniare)

Kretchmer: Typus asthenicus (leptosomni tip), typus picnicus, typus atleticus Ernst Kretschmer is remembered for his correlation of build and physical constitution with personality characteristics and mental illness

Kretchmer: Typus asthenicus (leptosomni tip), typus picnicus, typus atleticus

podjela je odbaena, ali su ovi tipovi i danas zadrani u klinikom radu sa pacijentima

Konstitucionalna tipizacija ima nedostatkeKonstitucionalni tip predstavlja idealizovanu krajnost, dok ovjek koji dolazi lijeniku najee odstupa od esktremnog tipa

Povezan je sa odreenim tipom reakcije, ali ne smije biti fatalistike procjene (npr. debeo ovjek sa apendicitisom), konstitucija u tom sluaju navodi samo na veu paljivost i bolju pripremu

Dijateza Stanje organizma zbog koga tkiva reaguju na poseban nain na spoljne nadraaje i tako ine organizam vie nego obino osjetljivim prema nekim bolestima: neobino jaka, neobino slaba ili izmjenjena reakcija na spoljnu sredinu zove se DIJATEZA.

JEDNOSTAVNIJA DEFINICIJA DIJATEZE:

Patoloki izmjenjena reakcija na obine, ak i fizioloke nadraaje

Dijateza nastaje u djeijoj dobi, STIE SE pod uticajem spoljne sredineNije nasljedna

Za razliku od konstitucije (koja je djelomice naslijeena, djelomice steena), dijateza je prvenstveno steena, moe aktivno da se izmijeni (suzbije) i revrzibilna je.

Spoljni uslovi za nastanak sklonosti prema posebnim reakcijama su sljedei:Intrauterine bolestiAkutne infektivne bolesti u ranom djetinjstvuLoa i nesvrsihodna ishrana, vjetaka nepodesna ishrana dojenadiLoa njega u dojenakom periodu (loi socijalni, higijenski i stambeni uvjeti, nedovoljno izlaganje suncu i istom zraku)esti prolivi i infekcije probavnog trakta

Pavlenko razlikuje dvije grupe dijateza:Dijateza sa poveanom reaktivnou prema nadraajima iz spoljne sredineDijateza sa veoma smanjenom reaktivnou

Dijateza sa poveanom reaktivnou- Eksudativna dijateza (sklonost stvaranju obilnog eksudata u ustima, drijelu, nosu, kao i sklonost prema ekcemu koze)- Spazmofilna dijateza (poveana neuromuskularna nadraljivost, sklonost prema grevima skeletnih miia, grevima crijeva i eluca, dok je koliina kalcija u krvi smanjena)

- Alergijsko-artritika dijateza: alergijske pojave i zglobne reakcije

- ivana dijateza: pojaana ivana uzbudljivost

Dijateza sa smanjenom reaktivnouAstenika dijateza: slaba motorna aktivnost, slaba muskulatura, smanjena sekretorna i digestivna funkcija, uporna anemijaInfantilna dijateza: zaostajanje u opem razvitku, smanjena endokrina i zivana aktivnost, gracilna tjelesna graa, slabost srano-sudovnog sistemaHemoragika dijateza: sklonost prema kapilarnom krvarenju

Kongenitalne bolesti koje uzrokuju promjene u reaktivnosti:Virusne infekcije trudnice (virus rubeole napada tkiva iz kojih nastaje srano-sudovni sistem)Poremeaj cirkulacije posteljice i ploda (uvrtanje pupanika izaziva malformacije)Oteenja izazvana razliitim egzogenim i endogenim noksama, zraenjima

imunost od lat. rijei immunitas odnosila se na izuzee od nekih graanskih dunosti, te izuzee od mogunosti kanjavanja rimskih senatora. Imunost u biologiji znai otpornost na mikroorganizme, strane molekule i vlastite izmjenjene stanice.

Imunost: uroena (nespecifina) steena (adaptivna)

uroene imunosti- nije potreban susret sa antigenomFaktori urodjene imunosti mogu biti :razliite fizike tjelesne barijere (koa, sluznice), odreene vrste stanica (NK stanice, stanice sa sposobnou fagocitoze), neke molekule (komplement), sustav interferona i drugi nespecifini faktoriPriroena imunost moe se mijenjati starou jedinke, te njenim hormonskim i metabolikim stanjem.

Steena se imunost javlja nakon izlaganja antigenu. Temelje ove vrste imunosti ine limfociti T i B i antitjela

steena imunosti: visoka specifinost za pojedini antigen i sposobnost pamenja susreta sa antigenom. Steena imunost moe biti aktivna ili pasivna.

Pasivna imunost - AT koja su proizvedena u drugoj jedinki. ova AT odmah neutraliziraju homologni antigenAT najee unose serumom (antiserumom), ( serumsko lijeenje)

Prednost:to se u tijelo unese velika koliina AT koja mogu odmah neutralizirati homologni antigen. Nedostatak: kratko trajanje uneenih AT u organizmu i mogua preosjetljivost, ako AT potjeu od druge vrste (zmijski antiserum proizveden u konjima moe, kada se daje ljudima, izazvati reakcije preosjetljivosti).

Aktivna imunost kontakt AT i AG (npr, sa mikroorganizmima). ime zapoinje proizvodnja AT, a organizam stjee sposobnost brzog imunosnog odgovora nakon ponovnog izlaganja istom AG.

Imunizacija - unoenje u tijelo mrtvih ili izmjenjenih mikroorganizama i/ili njihovih proizvoda sa ciljem razvoja imunosti na njih. Zatim se proizvode AT, a nakon ponovnog sustreta sa istim takvim AG, tijelo brzo reagira i proizvede veu koliinu homolognih AT koja brzo neutraliziraju antigen.

Prednosti aktivne imunosti: dugotrajna humoralna i stanina imunost Nedostatak aktivne imunostispori poetak potreba za stalnim ponovljenim izlaganjem AGenu kako bi se ona odrala.

S obzirom na nositelja, imunost moe biti:Humoralna (AT) Stanina (stanice)

Faktori uroenog imuniteta

Uroena otpornost je povezana sa specijesom (vrstom)(ljudi obolijevaju od mumpsa, a psi i make ne obolijevaju, ptice ne obolijevaju od antraksa, a vodozemci su otporni na tetanus i difterijupostoji uroena imunost pojedinih specijesa na stanovite mikroorganizme.

rasne razlike (crnci su osjetljiviji na TBC, bijelci su osjetljiviji na gonoreju, difteriju, influencu)spolne razlike u osjetljivosti na stanovite infekcije

razlike meu sojevima mieva, kod kojiih su neki osjetljivi na infekcije uzrokovane sa Salmonella llyphi murium (84%), dok su drugi osjetljivi u vrlo malom procentu (0,2%).

Ishrana utie na uroenu imunost

dobra ishrana se povezuje sa boljim zdravljem

????? dobro uhranjene jedinke osjetljivije na virusne infekcije

U ljudi je poveana osjetljivost na infekcije povezana sa malim uzimanjem proteina te A i C vitamina.

Deficit ishrane: smanjena fagocitoza i poremeaj crijevne flore

Hormonska neravnotea smanjuje otpornost organizma na infekcije (trudnoa i dijabetes) Dob (veoma stari i veoma mladi organizmi su osjetljiviji na infekcije od onih srednje dobi)Zamor, klimatski uvjeti, faktori okolia utiu na uroenu imunost.

MEHANIZAM UROENE IMUNOSTI

A. FAKTORI NA TJELESNOJ POVRINI

B. FAKTORI U TJELESNOJUNUTRANJOSTI

A. FAKTORI NA TJELESNOJ POVRINI

Intaktna koa - gljivice putem korijena dlake

Na koi - produkti lijezda lojnica (mlijena kiselina i nezasiene masne kiseline)

Na kosmatim dijelovima koe lue se zasiene masne kiseline koje su fungistatine

B. Faktori uroene imunosti u tjelesnoj unutranjosti

FAGOCITOZA

samo dvije vrste imaju na svojoj povrini posebne receptore (za C3-komponentu komplementa i za Fc-fragment imunoglobulina G), a to su: mononuklearni fagocitni sustav (MFS) i polimorfonuklearni leukociti (neutrofili i eozinofili)

Iz mijeloidnih prekursora nastaju : fagociti monocit/makrofag, neutrofil, eozinofil posrednike stanice bazofilni granulocit, megakariocit/trombociti

odnos fagocita i ciljne estice moe podijeliti u etiri dijela :

privlaenje (hemotaksija) vezanje estice na povrinu fagocita (adherencija) ulaenje estice u fagocit (ingestija) ubijanje estice (digestija)

- zapoinje hidrofobnim, van der Vaalsovim i elektrostatskim privlaenjem - slijedi vezivanje za receptor - fagociti posjeduju receptore za Fc-fragment IgG i komponentu komplemeta C3

MONOCITI- koji sazrijevaju u makrofage:- u vezivnom tkivu (histiociti)- u jetri (Kupfferove stanice)- u pluima (alveolarni makrofagi)- u limfonodima (slobodni i fiksirani makfofagi)-

- u kostnoj sri (fiksirani makrofagi) - u seroznim upljinama (pleuralni i peritoneumski makrofagi) - u kostima (osteoklasti) - u CNS (makrofagi cerebrospinalne tekuine) - u koi (histiociti, Langerhansove stanice) - u sinoviji (A-stanice) - u tkivima (tkivni makrofagi)

MONOCITI

POLIMORFONUKLEARNI FAGOCITI

neutrofili i eozinofili

Nastaju iz prastanica u kostnoj sri, potom dozrijevaju i ulaze u krv, gdje djeluju 6-7 sati, a zatim propadaju i bivaju izbaeni iz organizma.

Neutrofil i eozinofil

Neutrofil i limfocit

FAGOCITOZA1. KEMOTAKSIJA2. OPSONIZACIJA3. INGESTIJA I UNUTARSTANINO UBIJANJE4. RAZGRADNJA

Hemotaksija - privlaenje fagocita na mjesto gdje nastaju hemotaksijski faktori, koji uglavnom potiu od makro-organizama Posebno su aktivne komponente komplementa (C3a,C5a, C5,6,7), stanoviti proteini (fibrinolizni sustav), faktori osloboeni iz leukocita i oni iz limfocita (limfokini)