PPetr D emjanovi Ous pens ky

Petr Demjanovi Ouspensky Razgovori s Vragom Prevela Milena Benini Sadraj Uvod 7 Izumitelj 29 Dobroudni vrag 109 UVOD J

carskoj Rusiji, vragovi i demoni bili su vrlo stvarni sudionici ljudskog ivota. Popularna je mata vidjela djelovanje neljudskih bia u svakoj situaciji koja bi se dogodila, u rijekama, poljima i umama, u domovima i na nebu. Slaveni su potomci azijskih hordi koje su tisuljeima ivjele pod utjecajem arobnjaka i ama-na; nakon to su preli na kranstvo, zadrali su mnoga svoja atavistika vjerovanja. Mit koji je u Rusiji bio vrlo rairen tumaio je demone kao potomke Adama i Eve, koji su imali dvanaest parova djece. Jednom kad ih je Bog posjetio, Adam je sakrio polovicu svoje djece, jer je preao granicu od est parova koju mu je Bog bio propisao. Onih dvanaestoro koji nisu dobili Boji blagoslov bili su preci rase demona koji sve otad mue ovjeanstvo. Takoer je bilo raireno i vjerovanje da Satan, Zloinac, nije Boje stvorenje, ve neovisna sila koja je doprinijela stvaranju svijeta podinjujui ga vremenu i smrtnosti. Vrag (Diavol) ima svoj vlastiti veliki dvor podreenih vragova ija je zadaa izvrtati planove Boga, Duha Dobrog. Vragovi nisu neprijatelji ljudi osim ukoliko su ljudi prijatelji Boga. Oni su ti koji su odgovorni za sav tehniki napredak: od njih je ovjeanstvo nauilo vjetinu obrade metala, kuhanja i vrenja pia; Vrag je osobno otkrio vatru, izgradio prvi mlin, i konstruirao prva kola. Umijee itanja i pisanja jedan je od njegovih velikih darova ovjeanstvu. Svi su ti darovi bili namijenjeni tome da ovjeka uine neovisnim o Bogu, i time prekinu vezu kroz koju je ovjek mogao pomagati Bogu u upravljanju svijetom. U tome svojstvu, Vrag je "lukavac" (Lukhavi) koji se pojavljuje u staroslavenskim verzijama Oenaa, u rijeima "Izbavi nas od lukavca". Postoji i posve drugaija vrsta vraga, nazvana ort, koji je vie mora nego iskuenje. On je saveznik vjetica i arobnjaka koji zazivaju neiste duhove. I opet, postoje bezbrojne vrste demona, duhova, vila i drugih neljudskih bia ije su aktivnosti jo prisutnije u ljudskom ivotu nego stoje to sluaj u keltskoj mitologiji. Najstranija od njih je Baba Jaga, krupna i mona enska figura koja igra vanu ulogu u slavenskim legendama. More ili Mare koje mue ovjeanstvo prepoznatljive su kao Mara u hinduistikim i budistikim legendama o iskuenjima Krine i Gautama Budhe. Deriva-tivna Kikamora istonih Slavena postaje vodei duh uma i stepa. (Cijela bi se knjiga mogla napisati o vrstama prirodnih duhova i njihovoj ulozi u ivotu Slavena.) Postojali su i kuni demoni koji su, ako ih se dri zadovoljnima, mogli biti prijatelji svakoj obitelji, ali kad bi se razljutili, donosili su nesreu. Sve bolesti i nesree pripisivane su demonima, od kojih je svaki vladao pojedinom zarazom. 10 Ova kratka skica dovoljna je da pokae zato je Ouspenskv, odrastao u umama, relativno skromnog, ali drevnog podrijetla, smatrao prirodnim da uzme vraga kao junaka svoje prie, kao to e to i Gurdjieff kasnije uiniti u Belzebubovim priama unuku. Postoji, meutim, kljuna razlika u tome to je Belzebub opisan kao izvanzemaljsko bie, dok su vragovi Ouspenskoga doista slavenski u svojoj opsjednutosti materijalnim svijetom. Utjecaj manihejstva, koji je prodro u Rusiju u drugom stoljeu nae ere, vidi se u fanatinoj mrnji koju Ouspenskv osjea prema materijalizmu, ije otje-lovljenje vidi u marksizmu i ruskoj revoluciji. Ouspenskv je imao obiaj priati kako su u njegovoj obitelji imena Petar i Damjan' jedno za drugim prelazila s oca na sina kroz mnogo generacija. Tradicionalno, Damjani su bili asketski mrzitelji svijeta, a Petri veseli ljubitelji ivota. Tvrdio je da su u njega ule obje te osobine. I doista, bio je to ovjek s dvije suprotstavljene prirode, a taj je dualizam obojio i njegov ivot i njegovo pisanje. Upoznao sam ga 1920., ubrzo nakon to je s Kavkaza stigao u Konstantinopolj sa svojom enom, Sofijom Grigorovnom, njenom keri, i njenim godinu dana starim sinom Leonidom, koga smo svi zvali Lonja. Grad je bio

prepun turskih vojnika na povratku, saveznike vojske u okupaciji, i desetaka tisua ruskih izbjeglica. Ouspenskv je pronaao sobu za svoju obitelj na Bijuk Adi - to jest, Prinkipou za Levantince, ili L'Ile des Princes za strance. Sa sobom su iz Rusije donijeli vrlo malo toga, a Ouspenskv je morao pronai nain da izdrava sebe i svoju obitelj poduavajui engleski, koji je i sam slabo govorio, za Ruse koji su se nadali otii u Imena samog Ouspcnskog, nap prcv 11 Englesku u oekivanju sloma revolucije koji su pouzdano oekivali. Skoro svi Rusi koje sam upoznao u to vrijeme pravili su planove za povratak u Rusiju. Ouspenskv nije imao takvih iluzija i bojao se, upravo suprotno, da e se boljevizam proiriti kroz Njemaku i, preko Njemake, po cijeloj Europi. Vjerovao je kako bi Engleska mogla izbjei revoluciju koja se sprema tako to e se vrsto povezati sa Sjedinjenim Dravama. Jo jedan Rus koji je znao da je carska Rusija, a moda ak i "Sveta Rusija" zauvijek nestala, bio je Aleksandar Lvov, bivi pukovnik Carske konjike garde i lan najvie ruske aristokracije, koji se odrekao zemlje i titule da bi slijedio Tolstoja. On se izdravao izraujui cipele, zanatom koji je izuio kako bi postao dijelom proletarijata. Godine 1920., Lvov je odsjeo s gom Bea-umont, koja e kasnije postati mojom suprugom, u njenom stanu, u velikoj drvenoj kui u blizini njemake ambasade. Jednog dana, Lvov je upitao gu Beaumont bi li jedan njegov prijatelj mogao iskoristiti njenu dnevnu sobu za sastanke okultne skupine. Voa te skupine bio je Ouspenskv, koji je poeo dolaziti iz Prinkipoa redovito svake srijede i odravati sastanke s kakvih dva-deset-trideset Rusa. On i ja ubrzo smo se sprijateljili i poeo mi je priati o zapanjujuem "Sustavu" koji ga zanima. Otprilike u isto to vrijeme, ali u posve drugaijim okolnostima, upoznao sam Gurdjieffa, autora toga "Sustava", i nekolicinu njegovih uenika koji su zajedno s njim doli iz Tbilisija. Godine 1921. Ouspenskv mije pokazao engleski prijevod svoje knjige Tertium Organum, koji je upravo dobio od Nikija Besarabova. Stigao mu je telegram od 12 I lady Rothermere, koja je u to vrijeme bila u New Yorku, i zvala ga da se susretnu u Engleskoj. U to je vrijeme postojala opa uputa za britanske konzule da smanje vize za ruske emigrante, ali ja sam uspio uvjeriti britanski konzulat kako je Ouspenskv vrlo poeljan posjetitelj, te sam pribavio vize za njega i njegovu obitelj. Kad sam se 1922. vratio u London, pridruio sam se skupini koju su vodili Orage i Maurice Nicoll, kojoj je Ouspenskv razotkrivao zapanjujui korpus psiholokih, kozmolokih i povijesnih zamisli koje su predstavljale Gurdjieffov "Sustav", te ih je upoznavao s njegovim tehnikama samorazvoja. im sam se 1922. smjestio u Londonu, postao sam aktivnim lanom kruga oko Ouspenskoga. Skoro svakog tjedna sastajao sam se s njime privatno u njegovu stanu u Ulici Gwendwr u zapadnome Kensingtonu. Zajedno bismo radili na prevoenju njegovih knjiga s ruskog. Bio je vrlo spreman razgovarati o svome ranom ivotu i iskustvima koja su ga navela da povjeruje kako su nai uobiajeni pogledi na vrijeme, tvar i samo postojanje tek iluzije. Ti su se razgovori esto nastavljali do pola noi u jednom kineskom restoranu u Ox-ford Streetu koji je Ouspenskv smatrao posebno ugodnim. Bio je poznavatelj egzotine hrane iz mnogih zemalja, i imao tako profinjen ukus za kineski aj daje postao lanom odabrane grupe koju bi Twinings iz Stranda svake godine pozivao da daju svoje miljenje o novoj berbi. U razgovoru, Ouspenskv je iskazivao duboki sukob izmeu svojih vjerovanja u zakon i red, svoje mrnje prema boljevicima i svog prezira za nepismene mase 13 koji su dolazili sjedne strane njegove prirode, te svoje spoznaje da svi ljudi, vladali oni ili bivali vladanima, imaju jednako malo moi da promijene bilo to ili uine ono to naume. Njegovo osobno odbacivanje materijalizma, koje se iskazuje u Razgovor ima s Vragom, proi-|, zlazi iz pogleda na ivot vrlo razliitih od Gurdjieffova odbacivanja ljudskih pretenzija u njegovoj doktrini ovjeka kao stroja bez moi da bilo to uini. U to je vrijeme Ouspenskv radio na biljekama koje je napravio u razdoblju od 1915. do 1918., dok je bio Gurdjie-ffov uenik, prvo u Rusiji a zatim na Kavkazu. On u to vrijeme nije imao ni najmanje namjere objaviti taj materijal, ve je predloio da ga se naglas ita na sastancima naih grupa. U to vrijeme, sve vie ljudi u Londonu zanimalo se za sastanke Ouspenskoga, te on zbog toga nije imao vremena sam se sastajati sa svim grupama. Zato je meni i nekim drugima stavio u zadau da itamo iz njegovih knjiga te donekle objanjavamo njihov sadraj. Godine 1922. Ouspenskv se naradio ne bi li pomogao Gurdjieffu u pokretanju njegova Instituta za harmonian razvoj ovjeka u Prieureu, u Fontainebleauu. Isprva smo se nadali da bi se Institut mogao smjestiti u Londonu, ali britansko Ministarstvo vanjskih poslova odluno je savjetovalo Ministarstvu

unutarnjih poslova da odbije dozvole boravka za Gurdjieffa i njegovu skupinu. Bio sam svjestan daje vlada u Indiji smatrala Gurdjieffa ruskim agentom vrlo neprijateljski nastrojenim prema Britaniji, i zakljuio sam da gaje dosje koji sam vidio u Turskoj slijedio u Englesku i predstavljao glavnu prepreku stalnoj dozvoli da se nastani u ovoj 14 zemlji. ini mi se daje neprijateljstvo prema Gurdjie-ffu iz tih ranih dana ostalo jednako ivo sve do kraja njegova ivota, te tako objanjava injenicu to se nikad vie nije vratio u Englesku. Narav Ouspenskoga bila je iznimno osjetljiva, i to to se uporno trudio dobiti potrebne dozvole govori mnogo o njegovoj vjernosti Gurdjieffu. Tek dvije godine kasnije, u proljee 1924., Ouspenskvje posve promijenio svoj stav i svojim vlastitim uenicima savjetovao da vie nemaju nikakva posla s Gurdjieffom. Prema Borisu Mouravieffu, koji je poznavao Ouspenskog u Rusiji i prvi put upoznao Gurdjieffa u Turskoj 1921., Ouspen-sky se okrenuo od Gurdjieffa zbog pitanja morala. U jednoj neobjavljenoj studiji o Ouspenskom i Gurdjieffu, Mouravieff opisuje posjet Parizu odmah nakon Gur-djieffove skoro fatalne nesree 1921. i prisjea se kako je Ouspenskv eksplodirao: "Kad bi netko blizak tebi, bliski roak, ispao kriminalac, to bi uinio?" Takvi stavovi iskazuju asketsku, puritansku stranu prirode Ouspenskog, nesavladivu prepreku njegovu razumijevanju Gurdjieffa, koji se nije optereivao razlikama meu ljudima - materijalist ili spiritualist, grub ili kultiviran, zao ili dobar - ve objektivnim znaenjem ljudskog ivota, ili, kako je sam govorio "smislom i znaenjem ljudskog postojanja na zemlji". Razlika se jo jae istie ako usporedimo knjige koje je Ouspenskv napisao prije i nakon svoga susreta s Gurdjieffom 1915. Reputacija Ouspenskoga, osobito u Rusiji prije 1914. i SAD-u poslije 1945., poiva uglavnom na njegovom neobinom Tertium Organumu, ija 15

je sredinja tema potreba da se prevazie logino razmiljanje ako elimo shvatiti prirodu stvarnoga svijeta. Zapadni itatelji Ouspenskoga poznaju uglavnom kroz tu knjigu, i kroz U potrazi za udesnim. Ona prva knjiga je skoro posve on, a ona druga skoro posve Gurdjieff. Izmeu njih dolazi Novi model univerzuma, koji je u velikoj mjeri pod utjecajem njegovih putovanja izmeu 1908. i 1915. Malo se zna o tome razdoblju njegova ivota, a ja mogu govoriti samo o anegdotama koje sam uo od njega kroz nae razgovore. Bio je uspjean novinar, povremeno radei za vodee ruske novine, ali ee kao slobodnjak. U razdoblju izmeu 1908. i 1912. putovao je Europom i Sjedinjenim Dravama, piui lanke za novine u St. Petersburgu. Prva pria u ovoj knjizi, "Izumitelj", pokazuje njegovo poznavanje New Yorka u vrijeme kad je predsjednik SAD-a bio Theodore Roosevelt. Nikad nije bio na zapadnoj obali, i rekao mi je da ali zbog toga, premda ne toliko koliko zbog nemogunosti da posjeti Japan. Godine 1912. ostvario je ambiciju da ode u Indiju s otvorenom narudbom da pie lanke za troje ruske novine. Upoznao je neke od najpoznatijih vogina toga vremena, ukljuujui tu i Auro-binda, koji je ve imao ustanovu u Pondicherrvju. Nitko ga se od njih nije dojmio. Kasnije je objasnio daje traio "pravo znanje", a pronaao samo svete ljude koji su moda dostigli osloboenje za sebe same, ali nisu svoje metode mogli prenijeti drugima. Takoer je proveo neko vrijeme u Adhvaru na Madrasu, u glavnom stoeru Teozofskog drutva. Kasnije je volio priati priu o "ka-stinskom sustavu" u Adhvaru. U prizemlju su bili svi ['< 16 prirepci i neistaknuti posjetitelji. Prvi je kat bio rezerviran za podravatelje koji su drutvu davali novac i podrku. Posljednji kat, s velikom terasom na krovu, bio je dom ezoterine skupine, pravih poznavatelja teozo-fije. Ouspenskv se s uitkom sjeao kako je jednom uao u ezoterinu skupinu premda nije bio lan Teozofskog drutva i otvoreno je kritizirao njihovu osnivaicu, Helenu Blavatskv. Tvrdio je da u Adhvaru nije naao nita zbog ega bi poelio ostati. Produio je na Cejlon, koji mu se inio privla-nijim, i upoznao nekoliko najslavnijih bhikkua, te se uvjerio kako se na Cejlonu jo provode stare tehnike budizma. Ali i opet nije osjetio potrebu da se odrekne Zapada i postane monahom. Kasnije je napisao da ga nije zanimao put koji bi ga izolirao od zapadnog svijeta, koji dri klju za budunost ovjeanstva. To nije znailo da sumnja u postojanje "kola", kako ih je on nazivao, u Indiji i Cejlonu, ali te kole vie nisu imale znaenje kao nekad. Takoer je dodao daje otkrio kako se veina tih kola oslanja na vjerske i religijske tehnike, koje je smatrao nedovoljnima da se prodre u sutinsku stvarnost koju je traio. Kad se Ouspenskv vratio u Rusiju, cijeli tijek njegova ivota promijenio se zbog susreta s Gurdjieffom. Gurdjieffov sustav za harmonian razvoj ovjeka nudio je toliko mogunosti koje se nije moglo pronai ni u budistikim spisima, Nikajama, ni u metodama thera-vadinaca toga vremena, daje Ouspenskv pronaao novu nadu. Ova je knjiga napisana prije tog susreta i, za razliku od kasnijih njegovih spisa, nije preraena u svjetlu onoga stoje nauio od Gurdjieffa. Moe ju se smjestiti 17 zajedno s Tertium Organumom i Ivanom Osokinom, meu "pravog Ouspenskog". Ivan Osokin je,

doista, u velikoj mjeri autobiografski, i iz njega moemo stvoriti predodbu o ivotu Ouspenskog u koli. Prvi je put objavljena u Rusiji kao Cinemadrama, kao izraz Ouspen-skvjeva uvida u vjeito ponavljanje, ali ja sam uvjeren da je promijenio kraj nakon to je susreo Gurdjieffa, koji je i sam pridodan u liku arobnjaka (da predstavlja "Posao", kako ga je Ouspenskv vidio), koji Osokinu pokazuje nain da pobjegne iz ciklusa neprestanog neuspjeha koji zavrava samoubojstvom i u kojem je bio zarobljen. Ouspenskv i njegov koncept ljudske sudbine vidljivo je povezan s idejom "bijega". U kasnijim godinama, ta potreba da se pobjegne od ponavljanja postala je skoro opsesivnom, stoje prenio na svoje najblie sljedbenike, kao to su Rodney Collin Smith i dr. Francis Roles. Izbjegavanje umijeanosti u proces svijeta povezivalo se s idejom bijega od ponavljanja. Poput mnogih drugih Rusa, on je sanjao o kultiviranoj duhovnosti koja bi stvorila okruenje u kojem bi se prosvijeena nekolicina mogla povui iz svijeta i privatno dostii osloboenje. Taj ga san nikad nije do kraja napustio. Ouspenskv je, meutim, bio posve nesposoban slijediti Gurdjieffa u posljednjim stadijima njegova rada. Razlozi za to nisu relevantni za ovu knjigu, ali posljedica je bila to daje, nakon stoje u potpunosti podravao Gurdjieffa sve do trenutka njegova odlaska u Ameriku 1923., Ouspenskv posve promijenio miljenje 1924., dok je Gurdjieff jo bio u Americi. Od tog trenutka pa do kraja ivota, nije imao izravnih kontakata s 18 Gurdjieffom, premda je ostao strastveno zainteresiran za sve stoje Gurdjieff radio. Nakon prekida s Gurdjieffom, Ouspenskv se vratio svojim najranijim spisima i priredio kompilaciju koju je objavio 1929. pod naslovom Novi model univerzuma. U to vrijeme, moji vlastiti odnosi s njim bili su vrlo bliski. Obojicu nas je zanimala priroda vremena i vjenosti, i vjerovali smo da bi vana otkria na tome polju privukla pozornost na "Sustav" koji je Ouspenskv pripisivao koli mudrosti od koje smo se jo uvijek mogli nadati pomoi koja nam je trebala, bez potrebe da se prolazi kroz Gurdjieffa, kojeg je smatrao "okaljanim kanalom". Novi model univerzuma je serija labavo povezanih eseja sa zajednikom temom da su trenutne koncepcije ovjeka i univerzuma duboko pogrene i da e ih trebati odbaciti. U jednom je trenutku razmiljao o tome da jedan od Razgovora s Vragom - mislim da se radilo o "Dobroudnom Vragu" - ukljui u Novi model univerzuma. Konano je odluio izostaviti priu jer se nije slagala s filozofskim karakterom knjige. (Veina tog materijala napisana je prije 1914. i objavljena u ruskim novinama za koje je Ouspenskv radio kao novinar.) U to vrijeme, Ouspenskv je jo uvijek pisao na ruskom, i poslao je jedan primjerak ruskog teksta u Pariz da ga na francuski prevede barunica Rausch, dok je drugu kopiju na engleski prevodila ga Kent, i sama iz plemenite ruske obitelji, i drugi Rusi iz njegova kruga. Ja sam pomogao s prijevodom, osobito pazei da se misli Ouspenskog ispravno prenesu. U to mi je vrijeme Ouspenskv prvi put spomenuo svoje Razgovore s Vragom. Rekao mi je kako je te 19 dvije prie napisao da bi izrazio svoje uvjerenje kako je glavna pogreka ovjeka u vjerovanju u materijalni svijet kao jedinu stvarnost. To uvjerenje, rekao je, izvor je veine ljudskih muka, jer se ljudi besmisleno bore oko nestvarnih problema, zanemarujui pravi problem, to jest oslobaanje od nae vezanosti za materiju. Razgovori s Vragom napisani su dok je Ouspenskv bio u Indiji i na Cejlonu 1914., i objavljeni su s novim svretkom u jednim petersburkim novinama u prvim danima rata. Izdanje iz kojeg dolazi ovaj prijevod objavljeno je u Petrogradu 1916. Sve kopije koje je Ouspenskv imao izgubljene su s ostatkom njegove knjinice nakon Oktobarske revolucije u Moskvi. Poslao je nekoliko primjeraka prijateljima u inozemstvu i predloio da ih pokuam pronai kroz Teozofsko drutvo. Gica Maud Hoffman, vodei teozof i prijateljica Leadbeatera i ge Besant otkrila je kako je jedan primjerak doao u Knjinicu Bri-tish Museuma. Pronaao sam je pod imenom "Uspen-ski, P. D.", i uspio sam dobiti dvije fotokopije, od kojih mi je jednu Ouspenskv ostavio, mislei na mogui prijevod. Razgovori s Vragom oito pripadaju JVanderjahr-eri1 u ivotu Ouspenskoga, dok je traio tajnu koju je smatrao skrivenom u kolama Indije i Cejlona. Njegova teozofska nagnua vide se u nevoljkosti da se okrene Levantu ili ak sredinjoj Aziji u potrazi za izvorom uenja. Premda razoaran Teozofskim drutvom kakvo je pronaao u Adhvaru, prihvaao je mnogo njihove filozofije. Osobito ga je fascinirao teozofski ciklus povijesnog ponavljanja. esto se na to pozivao u kasnijim 2 Godine lutanja, njem 20 godinama, i govorio o svjetskim ratovima kao dokazu da ulazimo u posljednje stadije Tamnog ciklusa. Ta tema oito utjee i na njegov tretman "Dobroudnog vraga". Zanimljivo se prisjetiti kako je Ouspenskv bio veliki ljubitelj Roberta Louisa Stevensona i govorio kako je na njega utjecala bajka pod imenom "Ki dun-trineskoga kralja", koja iskazuje istu temu vjeitog ponavljanja s naznakama o tajni slobode. Povezivao je Stevensona s Nietzscheom, kao dvojicu ljudi od kojih je najvie nauio o ponavljanju u svojim ranim godinama.

Razgovori s Vragom ne izraavaju dovoljno agoniju neodlunosti koju je Ouspenskv proivljavao u posljednjim godinama svog ivota. To je moda i jedini razlog zato ih nije objavio. Mislim da ih je, osim toga, na neki nain povezivao sa svojom mladenakom iluzijom kako bi duhovnost i humanizam mogli ii istim putem kad bi se samo iz jednoga mogla ukloniti religija, a iz drugoga materijalizam. Jednom mije doista rekao kako ima i biljeke za trei razgovor, koji bi od svega nainio cjelinu. Mislim da je imao na umu pokazati ulogu "Posla" kao tree snage koja moe pomiriti duh i materiju, ali nije mogao pronai nain da tu temu uini dovoljno dramatinom. Uoi izbijanja Drugog svjetskog rata, rekao je nekim svojim uenicima kako nema puno nade da e pronai izvor za uenje koje dijeli. Neto je nedostajalo i, bez novih spoznaja, morat emo se pomiriti s tim da traimo vlastiti put do osloboenja. U posljednjim tjednima svoga ivota, 1947., javno se odrekao "Sustava" kako gaje prihvatio 21 od Gurdjieffa i pozvao svoje sljedbenike da krenu iznova, svatko na svoj nain. Dvije prie objavljene u ovoj knjizi ispituju dva problema koji su za Ouspenskoga bila vrlo ozbiljna i vana. Prvi je problem "svjesnog zla". On je dobro poznavao istonjaku doktrinu koja u cjelini nijee mogunost zle volje i tretira zlo kao odsutnost dobra ili, u najgorem sluaju, posljedicu privrenosti izvanjskom svijetu. Takoer je od djetinjstva bio izloen doktrini prvoga grijeha, koju nije mogao ni prihvatiti ni odbaciti. Jednom je svojim grupama u Londonu zadao zadatak da poine in svjesnog zla. Svi smo se zaudili svojoj nesposobnosti da poinimo samo jedan zao in svjesno, dok smo istovremeno bili svjesni kako stalno radimo i kudikamo gore stvari, pa ak i znamo da ih radimo. Ouspenskv je tvrdio kako je zlo san, mehaninost, i odsustvo namjere, za to smo izravno odgovorni jer je u naoj moi da ne budemo usnuli i mehanini, ali to ne moemo izravno kontrolirati. Ova se tema provlai kroz priu o izumitelju, koji ini zlo naroito kad namjerava initi dobro, i ne moe se natjerati da prihvati katastrofalne posljedice svoga vlastitoga genijalnog rada. Shvaa da se nikad nije zapitao to bi se dogodilo kad bi edo njegova uma postiglo sveopi uspjeh. U tom smislu, pria o izumitelju oito je alegorija o modernom ovjeku suoenom s posljedicama udesa znanosti i tehnologije. On priu nastavlja vrlo znakovito, pokazujui kako izumitelj, uvijek u vlasti nad materijalnim silama, poinje tim istim silama davati novu osobinu, osobinu koja ga odvaja od Vraga i konano dovodi do njegova 22 nestajanja, jer ga Vrag vie ne razumije i ne moe slijediti u uzvienoj potrazi za korisnom upotrebom materijalnih sila koje je oslobodio. Sve to preostane od Vraga je miris sumpora. Ve na prvoj stranici, Ouspenskv daje naslutiti dublje znaenje prie. Vrag "precizno govorei" ne postoji: on i njegova svita su samo ono to ovjek od njih uini. Vrag moe samo sugerirati, a ak i njegove sugestije na kraju se pokau kao autosugestija ovjeka samog. ovjek materijalnom svijetu daje dijabolian karakter koji mu nije priroen, ali je takoer sposoban osvijestiti realnost drugih vrijednosti. Zato Vrag u prii stalno rogobori protiv umjetnika i mistika koji su svjesni i nekog drugog svijeta, osim materijalnog; a taj drugi svijet je mjesto u kojem za dijaboline sugestije mjesta nema. Ouspenskv je bio i ostaje dualist, jer vidi dijaboline vrijednosti kao neto to ovjek imputira materijalnom, kvantitetom opsjednutom svijetu, ali razlikuje te lane, dijaboline vrijednosti od onih umjetnikog uitka, vjerskog iskustva i duhovne kvalitete. Ouspenskv se i sam sjea kako je, kad je upoznao Gurdjieffa, pokuao ustrajati na toj razlici, ali Gurdjieff ju je odbacio, govorei: "To je sve mehaniko. Nema veze jesu li vrijednosti duhovne ili materijalistike. Ono stoje vano jest jesu li mehanike ili svjesne." To je Ouspenskome oito bila nova ideja, s kojom se nije slagao u vrijeme kad je napisao "Izumitelja" ili "Dobroudnog Vraga" koji mu slijedi. Bez obzira na to, Ouspenskv proizvodi koncept materije kao naina postojanja. On koristi izraz VELIKA MATERIJA 23 (velika slova u ruskom izvorniku) da naznai kako ne govori o materiji u smislu njenih ogromnih razmjera u svemiru, kvantitativne ogromnosti, ve o njezinu statusu kao naina postojanja. U tom smislu, Ouspenskv je nedvojbeno dualist, jer percipira Veliku Materiju kao otpor kreativnoj snazi Boga. Najnadahnutije djelo Ous-penskoga, Tertium Organum, posveeno je tezi - gotovo otkriu - da logiko razmiljanje zarobljuje ovjeka u materijalnom svijetu. "Trei instrument" koji je po svojoj tvrdnji otkrio jest kreativni uvid koji nadilazi logiku. Ova ideja prisutna je u svim spisima Ouspenskoga, i vidi se u Vragovoj mrnji prema umjetnicima i misticima koji ne misle logino ni normalno. Materija i logika su supstanca dijaboline sugestije. Gurdjieff, s druge strane, promatra tvar i energiju kao meusobno zamjenjive (i to davno prije nego to su Einsteinove jednadbe iroko shvaene), a poduavao je takoer i daje razina materijalnosti u odnosu s razinom Svijesti ili razinom Bia. Te su ideje zapanjile Ouspenskoga kad ih je 1915. prvi put

uo, i nije ih pokuao ukljuiti u svoju revidiranu verziju "Izumitelja". "Izumitelj" je napisan za objavljivanje u jednom ruskom asopisu, i Ouspenskv je oito na umu imao itateljstvo koje zahtijeva i sentimentalan i senzacionalan materijal. Epizode povezane s izumom i eksplozijom interesa koja slijedi zbog upotrebe izuma u posebno dramatinim okolnostima pomalo su repetitivne i povremeno dosadne. Ja sam, stoga, na sebe preuzeo da malo skratim te epizode i izbacim neke od isto narativnih dijelova prie. Ostavio sam sve relevantno za temu koju Ouspenskv eli predstaviti i koja je, nedvojbeno, 24 za njega bila pravi smisao ovih dviju pria. Uinio sam to jer je i sam Ouspenskv bio posve bezoan kratei svoj materijal kad je svoje stare ruske spise koristio da bi sastavio knjigu Novi model univerzuma. Kad se okrenemo "Dobroudnom Vragu", pria postaje znatno ivotnija, jer se velikim dijelom zasniva na putovanjima Ouspenskoga po Indiji i Cejlonu, te je bio u stanju ponuditi izvoran opis spilja Alhore, koje je posjetio 1913., kao i budistikih hramova koje je vidio na Cejlonu. Vrag (u ovoj prii Ouspenskv nije koristio veliko slovo, oznaavajui mnoinu demonskoga roda) je predstavljen kako se trudi da nas sprijei u buenju i shvaanju prave situacije, odnosno injenice da smo zarobljeni u materijalnom svijetu samo zato to se ne elimo suoiti i prihvatiti istinu kako stvarnost nije dio ovoga svijeta. Sugestija koja se pojavljuje u obje ove prie, da se vragovi zanimaju za ovjeka samo kad se pone doista truditi da pobjegne, predstavlja gledite kojemu se Ouspenskv esto vraao. Postoji zakon da svaki pozitivan trud mora neizbjeno proizvesti negativnu reakciju jednake snage. Premda se to stalno pojavljuje u povijesti ovjeanstva - bez obzira gleda li se na malenoj ili velikoj skali i razini - mi se s time ne elimo suoiti. Tek mali broj ljudi moe priznati daje cijena injenja dobroga neizbjeno to da se izloe oporbi ili ak prijetnji unitenjem; ti su ljudi drugaiji od obinih ljudi i prepoznali bi jedni druge da se vrag ne trudi da ih u tome sprijei. Dobroudni Vrag eli da ljudski rod bude sretan i ne optereuje se potragom za neuhvatljivim "drugim 25 svijetom". Tu prepoznajemo temu Gurdjieffova "organ kundabuffera " za kojeg Ouspenskv sasvim sigurno jo nije ni uo u vrijeme dok je pisao ovu priu. "Dobroudni Vrag" naglaava vanost samoobmanjivanja ovjeka. ovjek ostaje vezan za zemlju jer spava u odnosu na stvarnost i ne eli se probuditi. Zamilja "dobro" u smislu iluzornog svijeta, u kojem se ionako nita ne moe postii. Vragov je zadatak da ohrabri ovu obmanu, a s dobronamjernim ljudima to ini igrajui na iluziju da su dobre namjere i dobri ini jedno te isto. "Plemenitost" je adut kojim dobiva posljednju bitku. U "Dobroudnom Vragu" Ouspenskv oito posuuje iz slavenskih legendi o podjeli ovjeanstva na Adamovu prihvaenu i odbaenu djecu. Mijenja legendu inei Adamove potomke sposobnima da uvide Stvarnost, dok su oni koji su potomci ivotinja od toga odsjeeni. Samo Adamovi potomci imaju sposobnost buenja i stjecanja "due". Ouspenskv se nije mogao odluiti oko nepote-nja ivota koji otvara tako velike mogunosti tako malom broju ljudi, i naizgled nijee nadu za veinu. U ovoj je prii eksperimentirao s opisom vraga koji see u zo-roastriko podrijetlo. U Avesti, rase ljudi i ivotinja potomci su ovjeka Gavomarta i bika Gosh Urvana. Ave-sta im ne daje odrednicu dobrog i loeg, ve im pripisuje razliite uloge u borbama izmeu dobrih i zlih duhova. Te su tradicije dole do Slavena prije njihovih selidbi prema zapadu i, razdvojene od svojih vjerskih i mitolokih poela, pretvorile su se u bajke i folklor. Ouspenskv je prepoznao neto od njihova izvornog znaenja i uspio ih iskoristiti da prenese vlastitu poruku. 26 I ovjek je ranjiv s obje strane svoje prirode - one koja stremi k svjetlu jednako kao i one koja tei tami. Dijabolina sugestija koja igra na ovjeju plemenitost moe dovesti do vee propasti nego iskuenja koja opsjedaju njegovu ivotinjsku prirodu. Ouspenskv je svjestan toga da "zle" sile rade na unitenju ljudske slobode, i vidi da se te snage ne moe svladati izravnim sukobom jer su "dobre" snage meusobno podijeljene sloganima kao to su "patriotizam", "portvovnost" i "odanost cilju" - to sve vrag moe iskoristiti. U tim priama, vrag ne uspijeva ostvariti svoje ciljeve, jednako tako bespomoan kao i njegove nesuene rtve. Svijet je u svojoj biti iracionalan, i ne smijemo oekivati da emo pronai odgovore na svoja pitanja ni pouke u svojim priama. ini se da je to poruka koju Ouspenskv eli prenijeti. Njegov je pesimizam privremeno nestao kroz kontakt s Gurdjieffom, ali se opet spustio na njega kad je uvidio kako Gurdjieff nije ovjek kakvog je zamiljao i kakvom se nadao. ivo se sjeam jedne zimske veeri 1924., kad sam s Ouspenskvm sjedio u Ulici Gwendwr. Stajao je pred plinskom grijalicom u otrcanoj dnevnoj sobi i rekao, kao da govori samome sebi: "Ne znamo je li ovaj posao mogu, ali znamo da bez njega nema nade. Ne smijemo odustati, ak i ako ne vidimo nikakav dokaz da e nas izvesti iz tame. Nema nieg drugog, i moramo se drati te jedne sigurne

toke." Otada je prolo etrdeset i osam godina, a ja sam se uvjerio ne samo da nema nieg drugog, nego i da ovjek nije u bezizlaznoj situaciji. Mi smo u ozbiljnoj krizi - ozbiljnijoj ak i od 27 one koju je Ouspenskv predviao - i hipnotiziraju nas materijalne snage. Sama ozbiljnost krize dovodi do buenja. ovjek poinje uviati prijetnju samome svojem postojanju, i ima mnogo onih koji su spremni prihvatiti izazov koji Leslie White nije shvatio. Ouspenskvjeva intuitivna spoznaja da neki ljudi vide stvarnost tamo gdje veina vidi samo privid danas je jo relevantnija nego kad je on, prije ezdeset godina, napisao ovu priu. Ako dovoljno ljudi uspije vidjeti izazov i prihvatiti ga, ovjeanstvo e napraviti velik korak naprijed. Ali takoer se ini da su na djelu i lukave snage iji je cilj sprijeiti buenje onih koji imaju sposobnost da vide. Ouspenskvjeva alegorija vraga preblizu je istini da bi bila ugodna. Izvor je istinskoga zadovoljstva to sam bio u prilici doprinijeti ouvanju jednog dijela knjievne produkcije Ouspenskoga. Gica Ekaterina Petroff radila je sa mnom na ovom prijevodu nekoliko godina s prekidima. Gica Anna Durkova pomogla je pri ureivanju, i svojim poznavanjem slavenskog folklora. Nadam se da e se rezultat svidjeti i starim ljubiteljima Ouspenskoga, kao i novim itateljima. John G. Bennett Sherborne, Gloucestershire lipanj 1972. 28 IZUMITELJ

"I ispriat u ti bajku", ree Vrag, "pod jednim uvjetom: ne smije me pitati koja je pouka. Moe izvui kakav god hoe zakljuak, ali, molim te, ne pro-pituj me. Ve i ovako se na naa lea navaljuje puno previe ludosti, a mi, precizno govorei, ak ni ne postojimo. Vi ste ti koji nas stvarate." Moja pria odvija se u New Yorku prije kakvih dvadeset i pet godina. ivio tako mladi po imenu Hugh B.; neu vam rei njegovo puno ime, ali uskoro ete ga i sami pogoditi. Njegovo je ime poznato ljudima na svih pet kontinenata. Ali u to je vrijeme jo bio posve nepoznat. Poet u u jednom traginom trenutku u ivotu toga mladia, dok je putovao iz jednog od predgraa New Yorka prema Manhattanu, s namjerom da kupi pitolj i zatim se ubije na usamljenoj obali Long Islanda; na mjestu koje mu se urezaio u pamenje jo za djeakih izleta, kad bi on i njegovi sudruzi u igri, pretvarajui se da su istraivai, otkrivali nepoznate krajeve u okolici New Yorka. 31 Namjera mu je bila vrlo odreena, a odluka konana. Sve u svemu, bila je to vrlo uobiajena pojava u ivotu jednog velikog grada, neto to se stalno susree; zapravo, da budemo iskreni, morao sam sline situacije organizirati tisuama i desecima tisua puta. Meutim, ovog je puta tako uobiajen poetak imao prilino neuobiajen nastavak i posve neuobiajen ishod. Bez obzira na to, prije nego to se posvetimo ishodu toga dana, moram vam podrobno ispriati kako je do svega toga dolo. Hugh je bio roeni izumitelj. Od najranijeg djetinjstva, kad bi sa svojom majkom etao po parku ili se igrao s drugom djecom, ili naprosto tiho sjedio u kutu gradei kockama ili crtajui udovita, neprestano je neto izumljivao, slaui u svojoj glavi raznorazne neobine izume, poboljanja za sve na svijetu. Posebno mu je zadovoljstvo prualo izumljiva-nje poboljanja i adaptacija za njegovu tetu. Nacrtao bi je s dimnjakom, ili na kotaima. Zbog jednog je crtea, na kojem je ta ne ba mlada djeva prikazana sa est nogu i drugim varijacijama, mali Hugh otro kanjen. Bila je to jedna od njegovih najranijih uspomena. Nedugo nakon toga, Hugh je nauio prvo dizajnirati, a zatim i izraivati modele svojih izuma. Dotad je ve nauio da se ive ljude ne moe poboljavati. Bez obzira na to, njegovi su izumi, naravno, bili ista fantazija; kad mu je bilo etrnaest godina, zamalo se utopio isprobavajui kod kue izraene skije za vodu vlastita dizajna. 32 * * * U vrijeme kad poinje moja pria bilo mu je kakvih dvadeset i est godina. Ve je nekoliko godina bio oenjen, a radio je kao tehniki crta u nekoj velikoj tvornici; ivio je u stanu s tri siune sobe, veliine brodskih kabina, u ogromnoj i runoj ciglenoj zgradi u jednom predgrau New Yorka. Bio je vrlo nezadovoljan svojim ivotom. Robovi koji se mue u naim uredima i tvornicama obino jedva da su svjesni svoga robovanja. Ako uope imaju ikakve snove, oni se odnose na naine da svoje ropstvo uine ugodnijim: dobra zabava nedjeljom; veernji odlazak na ples; gospodsko odijevanje; i zaraivanje vie novca. ak i ako su nezadovoljni svojim ivotom, razmiljaju samo o kraem radnom vremenu, ili o poveanju plae i duim praznicima - ukratko, o elementima Socijalistike Utopije. Nikad, ak ni u duhu, ne bi se mogli

natjerati da se pobune protiv rada samog po sebi. To im je Bog, i ne usuuju mu se suprotstaviti ak ni u mislima. Ali Hugh je bio od drugoga tofa. Mrzio je ropstvo. Uvijek je govorio da robovanje radu izaziva gnjev Boji. Sama sr njegova bia drhtala je od svijesti o toj hobotnici koja prodire u njega dok ga sve jae stee i davi. Posve neovisno od ovoga, pomisao o uljepavanju ropstva nikad mu se ne bi pojavila, niti je bio od onih ljudi koji bi se samozavaravali jeftinom zabavom. Majka mu je umrla kad mu je bilo esnaest godina, i bio je primoran napustiti kolu i postati egrtom u 33 uredu tehnikog crtanja u jednoj tvornici, uz plau od pet dolara tjedno. To je bio poetak njegove karijere. Izvana, malo se razlikovao od ostalih egrta u svome uredu. Kopirao je crtee strojeva, pripremao papir i boje, otno olovke i prenosio poruke i pakete razliitim odjelima tvornice. Ali, u srcu, ni asa nije prihvaao taj ivot. Hughovo je podrijetlo bilo drukije od veine onih u njegovoj okolini, i odigralo je vanu ulogu u stvaranju njegovih stavova. Njegovi su kolege bili djeca muke i siromatva, sinovi tvornikih trudbenika kao to su bili i oni sami, i nedavni imigranti koji su doli u Ameriku ne bi li pobjegli od gladi i hladnoe i pohlepe zemljoposjednika, i od nezaposlenosti. Njihov je svijet bio malen, ogranien, uzak, a njime je vladala stalna borba protiv gladi i siromatva. U Hughu su govorili posve drugaiji glasovi. On je pripadao jednoj staroj amerikoj obitelji, potomcima pionira koji su vidjeli netaknute ume i velika jezera i rijeke i koji su se borili s Indijancima. Meu njegovim precima bilo je lanova Kongresa, generala u ratu za nezavisnost, i bogatih vlasnika plantaa iz junih drava. Njegov je otac izgubio posljednje ostatke obiteljskoga bogatstva za vrijeme graanskoga rata, u kojem se borio kao asnik u junjakoj vojsci. Bio je ranjen i zarobljen, ali je pobjegao u Kanadu, gdje se oenio mladom francuskom Kanaankom i umro nekoliko godina kasnije. U djetinjstvu, Hughova je majka djeaku pripovijedala o vlastitim precima - pomorskim kapetanima - i o precima njegova oca - o sjajnom ivotu na plantaama koje sama nikad nije vidjela; o Hughovu 34 pradjedu, koji je bio guverner June Karoline; o Mek-sikome ratu; o ekspedicijama na krajnji Zapad. Hugh je odrastao na tim priama, i one su inile dio njegova bia. Stoga nije bilo nimalo zauujue stoje nain ivota koji su vodili njegovi kolege za njega bio preuzak. Uistinu, iz sveg je srca prezirao radnike u tvornici i tvorniki ivot sa svime to mu je mogao pruiti. Tvornica kao takva, meutim, i strojevi u njoj, duboko su ga zanimali. Proveo bi sate pred nekim strojem, pokuavajui ga proniknuti, shvatiti. Skupljao je razne kataloge i cjenike koji su davali opise strojeva; prouavao je dijagrame, crtee, fotografije: provodio po cijele noi s knjigama o mehanici i inenjerstvu, svemu ega se mogao doepati. I itavo su vrijeme nove kombinacije ventila, kotaa, poluga - novi izumi, svaki sve nevjerojatniji - letjele kroz njegovu glavu. Ni trena, meutim, nije prestajao mrziti svoje ropstvo. esto bi, nou, kad bi ga potreba da ustane u est ujutro natjerala da napusti svoje dragocjene knjige i ode spavati, donio smrknutu odluku, zaklinjui se da e radije umrijeti nego se predati usudu takva ivota. Nije se zavaravao i bio je posve svjestan svih prepreka koje su mu stajale na putu. Da bi pobjegao iz svojih uza, morao bi ukrasti vremena, ali uvijek sa eljeznom akom prisilnoga rada koja mu pritie ramena. Tu i tamo ta bi potreba popustila na nekoliko sati (u rijetkim prilikama i po nekoliko dana), samo da ga kasnije jo snanije stisne. Hugha je to smetalo, i borio se za svaki sat. Bez obzira na sve, naizgled je to bio veseo, ivahan i duhovit mladi Amerikanac. Razlika je bila u tome 35 to nije bio u stanju ne misliti. Po tome se razlikovao od ostalih. Tijekom prve dvije godine u tvornici, Hugh je shvatio ozbiljnost svoga poloaj a; isprva se nije pretjerano brinuo, jer je imao veliko povjerenje u sebe i svoje sposobnosti, i u svoje budue izume, ali kasnije je poeo primjeivati kako i protiv svoje volje poputa pred tvornikim nainom ivota; taj su ivot i njegovi ljudi ve na njega utisnuli svoj peat. Od tog trenutka nadalje, njegova zgaenost i mrnja prema tome ropstvu jo su porasli zbog prestravljenosti mogunou da ga prihvati. Nakon etiri godine sluenja u tvornici, dogodilo se neto stoje dovelo do trenutne promjene njegova poloaja. Dobio je neke umrljane dijagrame novog stroja koje je trebalo ponovno nacrtati. Dok je izraivao kopiju, Hugh je pronaao pogreku u izraunima. Istovremeno mu je isto tako pao na pamet iznimno jednostavan i praktian nain da se stroj pobolja, koji je gotovo udvostruio brzinu stroja. Odnio je svoj izvjetaj inenjeru koji je dizajnirao stroj. Ne elei priznati pogreku, inenjer je poeo vikati i izbacio je Hugha. Hugh je zatim otiao do direktora, koji ga je isprva primio namrteno; ali na kraju, kad je shvatio to Hugh predlae, direktor je uvidio da je u pravu. Odjednom se sve promijenilo. Hugh je dobio bonus za poboljanje koje je zamislio, i dobio je poloaj glavnog crtaa. Umjesto da kopira, sad mu je povjereno da izrauje dijagrame iz skica koje su radili inenjeri. 36

Ljudi su ga poeli pitati za savjet, a direktor koji gaje otkrio proricao mu je da e daleko dospjeti. Od svih radnika u tvornici, Hughov nenadani uspjeh najmanje je utjecao na Hugha. Prihvatio je sve kao da mu samo po sebi pripada. Govorio je samome sebi kako mu sudbina mora dati sve o emu je sanjao, i postignue u tvornici bilo je tako trivijalno u usporedbi s njegovim snovima da nije vrijedilo ni ozbiljnije rasprave. Ali, naravno, ivot mu se poboljao. Unajmio je mali stan, napravio radionicu u kojoj je na veer i nedjeljom radio na svojim izumima. Poeo je s idejom depnog motora za instrumente koji se dre u ruci, ali to se nije pokazalo pretjerano praktinim. Zatim je izumio voeni torpedo, a zatim automatsku konicu za dizalice, a zatim jo puno raznih drugih stvari. Ali koio ga je nedostatak teoretske podloge, i veliki vremenski zahtjevi tvornice. Bez obzira na to, inilo se nemoguim da napusti tvornicu - a posebno sad, jer ubrzo nakon napredovanja Hugh se oenio s Madge O'Neill. Bile su mu tada dvadeset i dvije godine. Dogodilo se posve spontano - kao to se dogaaju stvari koje se moraju dogoditi. Jedne je nedjelje Hugh otiao u zooloki vrt u Central Parku. Odavno je elio pogledati velike ptice, osobito kondore. (U to je vrijeme radio najednom zrakoplovu.) I tamo, kraj ograde pred kondorima, stajala je visoka, vedra, crnokosa i crnooka djevojka s velikim crvenim eirom. avrljala je s jednom djevojkom s irskim naglaskom, i nekoliko je puta, smijui se, bacila pogled na Hugha. Ne znajui 37 kako, Hugh je s njom zapodjenuo razgovor. Zajedno su otili od kondora i prije nego to su se snali, obili su cijeli zooloki vrt. Hugh nije prije namjeravao gledati bizone i majmune, ali iz nekog se razloga izvrsno zabavljao. Hugh je doznao da Madge radi kao prevoditeljica i stenografu uredu jedne njemake tvrtke, da su joj roditelji mrtvi, da ima mlaeg brata, i da e idue nedjelje ii na obalu sa svojom prijateljicom. Sastali su se i idue nedjelje. Zatim su se poeli sastajati svake veeri. Konano je Hugh poeo osjeati da mu Madge treba isto toliko koliko i njegovi izumi. Odluili su se oeniti, i Hugh je bio uvjeren kako nijedna ena na svijetu nije ljepa ni pametnija od Madge. Osjeao se iznimno sretnim i nimalo nije sumnjao kako e sad uspjeti. Za jedne od njihovih etnji, dok su raspravljali o svome buduem branom ivotu, Hugh je rekao kako ne smiju imati djece sve dok im se ivotna situacija ne promijeni; drugim rijeima, sve dok njegovi izumi ne postanu stvaran izvor prihoda, oslobaajui ga rada i omoguujui mu da ivi udobnim i lagodnim ivotom. Madge je bila zadovoljna kad je poeo tako govoriti-to jest, zadovoljna govorom kao takvim. Bilo je to smiono - tako si je govorila. Bila bi ugodno uzbuena kad bi razgovarali o djeci koju e imati ili nee imati. Slagala se s Hughom, pretvarajui se da razumije. Jedina joj je mala briga bila to to Hugh nije rekao nita vie, ve je promijenio temu i nije joj objasnio kako e uspjeti da nemaju djece. U tom se asu Madge ta zamisao inila uzbudljivo nepoudnom. Nije tada mogla znati da e joj njihova odluka donijeti patnju i biti razlog za 38 razdor meu njima, ni da e imati mnogih drugih posljedica. Hugh je tad bio uitak za Madge. Voljela ga je sluati kako govori o svojim buduim izumima, koji e im donijeti milijune; o svojim precima u Junoj Karo-hni i o blistavom ivotu koji su vodili. Ali ponekad se eljela i nasmijati dok bi to priao, jer bi se Hugh zanio i govorio kao daje i sam prisustvovao njihovim sveanostima, i kao da je ve postao bogat i slavan izumitelj. Madge je svejedno vjerovala u njega. Ali kasnije, snovi Hugha i Madge krenuli su u razliitim smjerovima. Hughove sanjarije nisu znale granica: vila u Sorrentu, zamak u Veneciji, vlastita jahta, putovanja u Indiju i Japan, poznanstvo sa slavnim ljudima iz cijelog svijeta, s piscima i umjetnicima; prijestolnice svijeta pod njihovim nogama. Stizalo bi jo izuma, svaki sve nevje-rojatniji, potpuna revolucija svekolikog ivota na Zemlji koja e im donijeti bezbrojne milijune. Sluajui Hugha dok je tako snatrio, Madge se inilo da uje glas svoga mlaeg brata, ija je ambicija bila da se kad odraste bori s crvenokocima. Madge je poela misliti kako su mukarci naprosto prerasla djeca, te da ih tako treba i tretirati. Vila u Sorrentu i lov na skalpove za Madge su zvuali prilino slino. Madgeini snovi bili su realistiniji i obiniji. Kao i svaka ena, sanjala je o finoj odjei, o eirima i haljinama, ali, karakteristino, nije mogla misliti u apstraktnim odnosima. eznula je samo za haljinom koju bi ugledala u izlogu. Nedostatak mate, moda? U svakom sluaju, imala je ona nekih lijepih snova- mislila je, na primjer, kako bi bilo predivno otii u grad i u jednom 39 danu potroiti stotinu ili ak dvije stotine dolara na sve to joj se svidi. Zatim je eznula za nekim lijepim stanom, ili kuom s novim namjetajem, ravno iz duana; ili za putovanjem u neko izletite na obali, ili, jo bolje, negdje "u planine", jer je to zvualo otmjenije. Sanjala je, osim toga, i o odlascima u kazalite, u operu i na koncerte kad god bi poeljela; o sjedenju u loi ili prvom redu i sluanju slavnih pjevaa, dok svuda oko nje sjede poznati ljudi i ene ija imena zna iz novina. Traerski opisi ivota u

visokom drutvu, a posebno jedva prikrivene aluzije na skandale, bile su omiljeno tivo za djevojke u uredu u kojem je radila. Ali Madge nije bila posve vulgarna; zapravo, bila je bolja od veine svojih prijateljica: itala je knjige kao to je Bellamvjev Pogled unatrag i Za stotinu godina, koji je davao opis idealne socijalne drave; i bila je puna oduevljenja za "jednostavan ivot", "povratak prirodi" i tako dalje. Vie od svega na svijetu voljela je cvijee i djecu, i doista, njeni su snovi leali u tome smjeru, premda njoj samoj to uope nije bilo jasno. Silno je eljela vjerovati da voli Hugha; da ga razumije i ima povjerenja u njegove izume. I tako su se oenili, i ivjeli u malome stanu u ogromnoj kui skoro pet godina. Tih pet godina donijelo je Hughu vrlo malo nagrade. Njegovi izumi nisu imali praktinih rezultata, a posao u tvornici bio mu je sve depresivniji. Isprva, nakon hitrog napredovanja i popravljanja financijske situacije, doimao se zadovoljnim. Ali susret s Madge i brak opet su ga naveli da s novom strau ezne za slobodom. 40 i Hugh je veoma volio Madge, i eznuo je za tim da stalno bude s njom. Ali, zapravo, jedva da ju je viao. Cijele je dane provodio u uredu, a veeri u svojoj radionici. Svako toliko otrgao bi se od radionice i, teka srca, na veer nekamo izveo Madge. Ali osjeao je da joj na taj nain ini krivo, jer je time naprosto odgaao trenutak njihova osloboenja. To mu je kvarilo zadovoljstvo, a onda bi, ujutro, i opet morao trpjeti da ga ured otrgne od nje. Sve je ovo Hughu bilo neobino bolno, jer je sanjario o danima koje bi provodio s Madge, itajui s njom i putujui po udaljenim zakutcima Europe i Dalekog istoka, da vide sva udesa o kojima je neprestano sanjao. I njegovo osloboenje i ostvarenje njegovih snova trebalo je stii kroz njegove izume, ali put do tamo bio je stalno preprijeen poslom koji ga je iscrpljivao, oduzimao mu vrijeme, i spreavao ga u pravom radu. Hugh je postao uvjeren kako tvornica iskoritava njegov dar za izume. Poboljanje koje je on izumio, i za koje je dobio bonus od pet stotina dolara i poveanje plae koje mu se bilo inilo ogromnim, ali je zapravo bilo jadno i jo uvijek bitno manje od plae njegova prethodnika, vjerojatno je za tvornicu zaradilo stotine tisua dolara. Strojni sklop koji je nosio znak firme sad se koristio na svim mainskim strojevima koje je ta tvornica proizvodila i postao je njihova prepoznatljiva osobina. Za tim su izumom slijedili jo i mnogi drugi, ali Hugh vie nikada nije dobio bonus. Izumi su se sad oekivali od njega. Objasnili bi mu pojedini problem i zatraili od njega da ga rijei. Tvornica gaje oito iskoritavala. Hugh je vidio i osjeao ovaj prisilni rad kako 41 mu iscrpljuje matu i sprjeava njegove vlastite projekte i zamisli. I tako je odluio manje se posveivati tvornici. Povrijedilo gaje to se njegova nadarenost ne cijeni. U sebi, kiptio je od indignacije. "Mogao bih ja puno toga uiniti za njih," govorio bi samome sebi, "da su samo u stanju cijeniti moj rad i platiti za njega." Hugh je dobro znao da bi starinski tip upravitelja tvornice, koji do u detalje poznaje svoj posao, koji ga zna i voli i poznaje svoje radnike, s Hughom postupao briljivo. Uvidio bi kako Hughov dar za izume predstavlja kapital i uinio bi ga dioniarem, s udjelom u dobiti od njegovih izuma. Hughova je tvornica slijedila onaj tip industrijskog managementa koji je imao mnogo toga zajednikog s najgorim birokratskim institucijama. Ljudi nisu bili na cijeni, a poveanje profita bilo je sve. U ovoj tvornici Hugh nije imao budunosti. Sve modifikacije i poboljanja koja bi napravio jednostavno su postajala vlasnitvo tvornice, i on na njih nije imao nikakva prava. Ali Hugh je poznavao vrijednost svojih izuma, i bio je prepun indignacije. Konano se odluio usprotiviti, i kad bi od njega zatraili da razvije nove planove koji bi ukljuili neko poboljanje ili adaptaciju, naprosto bi prekopirao stare principe i modele, bez ikakvih izmjena, premda je jako dobro znao kako bi ih se moglo poboljati. Ovo nije prolo neprimijeeno, i Hugh je ubrzo dobio poruku od glavnog inenjera, koji je usputno primijetio kako je on, ini se, iscrpio svoj talent. 42 "Ja sam samo crta," ree Hugh, "a plaen sam jo i manje nego moj prethodnik, koji nije nita izumio." "Izumio?" upita inenjer. "Kakvim se ti izumiteljem smatra? Tvoja je dunost da detaljno razradi projekte koji ti dou. Ako si u stanju samo kopirati, brzo emo nai nekoga tko e te zamijeniti." "Pa, onda ga i naite!" pomislio je Hugh. I odluio je kako od toga dana nadalje ni jedan njegov izum nee pasti u ruke tvornice. Njegov je novi stav vrlo brzo dobio posljedice. Na kraju te godine, nije dobio poviicu. Sljedee godine, plaa mu je smanjena. To je znailo da bi ga mogli otpustiti kao nekoga tko je "izgubio radnu sposobnost".

Hugh je to shvatio, ali nije bio pripravan popustiti. U meuvremenu, valja primijetiti kako odnos izmeu Hugha i Madge nije napredovao, a postalo je oito kako im stvarnost ne ispunjava sjajne snove, da im je ivot jadan. Isprva, Madge je uivala razmiljajui o Hughu kao o "izumitelju", jer joj je to drakalo samo-potovanje; ali kasnije je poela eljeti da bude sliniji drugim ljudima, da mu bude vie stalo do nje, a manje do njegovih sanja. Nedugo nakon to su se oenili, Madge je poela smatrati kako je Hugh jedva i primjeuje, kako je previe ostavlja samu, kako rijetko razgovara s njom, i kako je se ne trudi zabaviti ili zadovoljiti. Drugi su supruzi bili briljiviji - i praktiniji. 43 Zapravo, Hugh je, naravno, bio i te kako svjestan toga kako stvari stoje, ah nije elio priznati poraz i tvrdoglavo je slijedio svoju ambiciju. Ovdje se iskazala razlika u njihovu podrijetlu. Madge je bila poput kunoga psa obdarenog dobrim ulom njuha, ali kome fali izdrljivost i upornost pravoga lovakog psa. Hugh je, s druge strane, bio drugaije rase. Jedva daje primjeivao kako se bilo gdje rtvuje, i zacijelo to i nije smatrao rtvovanjem. Sve stoje inio inio je zbog toga, pa zato se onda zbog toga zabrinjavati? Madge je bilo teko podnositi tiraniju Hughove opsesije. Kako se sam u potpunosti rtvovao, Hugh je automatski i od nje zahtijevao iste rtve. Previe se navikao na odreen nain razmiljanja, i bilo mu je teko priznati Madgeino gledanje na stvari. Smatrao je, na primjer, udnim to to Madge eli ii u kazalite. "Kako moemo opravdati odlazak u kazalite u ovom asu?" upitao bi se Hugh. "Kasnije emo sve moi vidjeti." Ali Madge nije tako osjeala. U posljednje dvije godine njen je odnos s Hu-ghom doista poeo propadati - osobito otkako je ona ostala bez posla. Nije uspjela pronai drugi posao, i sad je imala manje novca i vie vremena. Ostajala je kod kue i dosaivala se. Iznad svega, patila je jer nije imala djece. Prije vjenanja, Madge je nekako vjerovala da nee proi dugo prije nego to i djeca dou na red. Nakon toga, sve joj se pokazalo u drugaijem svjetlu, i to vrlo neugodnom. Postoje posebni demoni koji se brinu za organizaciju obiteljskog ivota, koji takoreku manipuliraju intenzitetom utjecaja sluaja na dogaaje u obitelji. Ti bi 44 vam demoni mogli bolje od mene ispriati kako se i zato ovo dogodilo. Ja mogu rei samo jednu stvar: ljudi su razliiti. Neki su do te mjere primitivni, a drugi tako pokvareni, da na njih u pitanjima ljubavi ne utjee pretvaranje. Hugh i Madge nisu bili dovoljno primitivni da se zadovolje onim to im je sudbina dodijelila, a istovremeno su bili i previe razumni da pokore prirodu svojim muicama. Priroda im se poela svetiti usred njihovih uzaludnih pokuaja da ostvare nekakav odnos. Ono to je poelo kao jedva primjetna hladnoa, brzo se s vremenom pogoravalo, i do kraja zadnje godine postali su pravi stranci. Madge je esto padalo na pamet kako bi se netko drugi na njezinu mjestu ve odavno razveo od Hugha i udao za kakva obina ovjeka. Najtee je bilo podnositi svae, koje su sad ve postale stara navika. Isprva da bi izazvala Hugha, ali kasnije je u to poela i sama vjerovati, Madge bi tvrdila kako je on ne voli, i da mu nije ni od kakve koristi. Svi Hugho-vi pokuaji da s njom podijeli svoje snove i entuzijazam i da joj pria o svojim ansama u budunosti neizbjeno bi zavrili s Madge u suzama, kako vie da vie ne eli uti ni jednu jedinu rije. U meuvremenu, Hughovi izumi nisu ba napredovali. Ili nisu bili dovoljno praktini, ili bi Hugh zakasnio s traenjem patenata i otkrio kako su ga drugi izumitelji pretekli za po est mjeseci. Posljednji njegov izum bila je lukava naprava za mjerenje i biljeenje brzine lokomotiva. Bio je to potreban i praktian izum: dobrih instrumenata te vrste nije 45 bilo, a eljeznika je kompanija imala otvoren natjeaj za najbolji dizajn. Hugh je osmislio i izradio neobino praktian stroj koji je spajao visoku preciznost s vrlo jednostavnim dizajnom. Ali i tu je doivio poraz. Princip, za koji je tvrdio da je jedinstven, sluajno je upotrijebio jo jedan izumitelj, koji gaje pretekao za samo tri tjedna i osvojio nagradu. Kad je Hugh to uo, po prvi put u svome ivotu osjetio je neto nalik oajanju. "Da nisam bio optereen poslom, moj bi model bio spreman prije tri mjeseca", rekao je samome sebi. "S tim mlinskim kamenom oko vrata, uvijek u zamalo proputati brodove, i uvijek e drugi dobiti ono to bi trebalo biti moje." elio je Madge ispriati o tome porazu, ali bio je siguran da ona ne bi imala razumijevanja. Previe se silno protivila njegovim izumima. Rekla bi daje oduvijek znala kako od toga nee nita biti, daje odbacio skoro cijelu godinu, daje bila u pravu kad je rekla da su novac koji je protratio na radionicu i modele mogli puno pametnije potroiti na neto drugo - ljetovanje ili da si neto kupe. Treba im toliko stvari! Sto bi on mogao na to rei? Jo jednom ponoviti to je uvijek govorio, da moraju ekati, da e uskoro imati sve to poele. Hugh je osjeao kako bi takve rijei Madge, umjesto daje smire i utjee, samo

dodatno uznemirile i uvrijedile. Prolazei kroz sve, Hugh je uvjerio sama sebe kako se Madge ve pomirila sa svojim trenutnim ivotom i eljela ga samo malice poboljati. U srcu, naravno, Hugh je znao to Madge doista eli, ali je isto 46 tako znao da bi to za njega znailo naputanje svih pokuaja da se bavi inovacijama, i potpuno posveivanje vremena i truda poslu. Na to nije mogao pristati. Cijelo se njegovo bie bunilo i protestiralo protiv toga. I tako se dogodilo, uveer onog dana kad je doznao kako je izum u koji se uzdao propao, daje Hugh sjedio u svojoj sobi i razmiljao to sljedee da uini. Na suprotnome zidu visjela je gravira koju je kupio kakvih dvije godine ranije: prikazivala je Prometeja prikovanog za stijenu, s orlom koji mu kljuje jetru. Prometej - to je on sam. Orao je njegov posao, koji mu svakodnevno crpi snagu. "Koliko je slobodan rad predivan, toliko je prisilan rad uasan", pomislio je Hugh. "To divlje stvorenje je predak nae kulture, koja ne prodere rtvu ve je uini svojim robom. Mi smo rtve i polako nas prodiru nai osvajai." Primijetit ete da se Hugh povremeno izraavao u aforizmima. Toga asa, Madge se vratila kui. Bila je u posjeti kod supruge jednog od radnika u tvornici, i u razgovoru je doznala daje Hughova plaa smanjena. To se dogodilo prije dva mjeseca, a on joj to nije ni spomenuo. Madge je bilo svega dosta. Prvo, bila je tu njegova neiskrenost, a zatim i briga gdje e to sve zavriti. Hugha e otpustiti! Madge je bila povrijeena i indignirana radi Hugha, ali jo je vie, kao i obino, bila uznemirena i puna zavisti pri pogledu na troje ivahne djece svoje prijateljice. Madge je stigla kui u vrtlogu misli i odluka. Odluila je ozbiljno popriati s Hughom. To joj je dunost. 47 Mora Hugha spasiti od njega samoga. "On je kao pijanica ili kockar", mislila je. "Rei u mu da u ga ostaviti ako to ne ostavi jednom zauvijek. Ako me voli, odustat e." No, moete zamisliti kakav je razgovor uslijedio. "Moram razgovarati s tobom, Hugh", rekla je Ma-dge ulazei u njegovu sobu i sjedajui. Hugh se namrtio. "Moram izai", rekao je. "ekaj malo. Ne vidim te tjedne i tjedne, ne mogu to vie podnositi. Bila sam kod Evelvn Johnson. Za Boga miloga! Zna li to o tebi priaju na poslu? Direktor kae da si ili pijanica ili narkoman. Zato si se oenio sa mnom ako me ne treba?" Izalo je potpuno drugaije od onoga kako je Madge bila namjeravala. Hughova nevoljnost da s njom razgovara, kad je za sve bio kriv on, tjerala ju je na nekontroliranu eksploziju. Hugh je nekoliko minuta utio dok je sluao Madge; lice mu se smrklo. A onda je poeo govoriti, prekidajui Madge. Madge je nastavila govoriti, i nijedno od njih nije slualo ono drugo, svatko se trudei da kae to ima. Hugh je rekao da ga Madge ne razumije i ne eli razumjeti; tvornica mu smeta u poslu; mora otii iz ureda; i to to je dosad izdrao bilo je samo radi nje; a sad ona koristi nekakvo glupavo ensko ogovaranje da ga uvjeri kako si unitava budunost. Kao da u toj tvornici ima budunost! Sjajno mjesto za njega, stvarno. "Evelvn uope nije glupava ena", odgovorila je Madge uzrujano. "Ona je jedna vrlo pametna ena, i 48 pametnijaje od tebe, koliko god si ti uvjeren da si udo. Tebi je svatko budala i idiot. Samo ti ima mozga. Ja to naprosto vie ne mogu trpjeti, ne mogu, ne mogu, ne mogu!" Madge je poela jecati. I tako su, da skratimo, stvari pole svojim uobiajenim tokom. Hugh je zavrio tako to je razbio dva stolca i otiao iz kue, zalupivi vratima tako snano da su pukla po polovici. Zatim je ostatak veeri proveo pijui u baru. Upoznao se s grupom glumaca bez posla i astio ih piima po cijelom gradu, itave noi. Ali stoje Hugh vie pio, to je bivao trezniji i sve je jasnije shvaao svoj poloaj. U bijedno, kino jutro, Hugh se vratio sa svoga pijanog puta, odluivi da ne ode na posao. Svijet mu se inio posve ogoljenim, i Hugh je vrlo jasno vidio sve njegove izloene ivce i tetive ivota. Tog se jutra nije mogao zavaravati. Sirova, nepolirana i nepreruena istina o ivotu vritala je na njega sa svih strana. "Predaj se, ili u te zgromiti!" urlao je ivot. "Moda je ve prekasno; moda si ve propustio trenutak da popusti i moda si sad ve mrtav." Odvratne kue od cigle, mokre asfaltne ulice; jadne, svakodnevne gomile, prljave i groteskne; listovi kupusa u koevima za smee; stari pijanac na takama; odrpani, umazani djeaci prodornih glasova - sve je to Hugh vidio, kao, prvi put. Nikad mu prije nije palo na pamet da ivot moe biti tako ruan. Siguran sam da ste svjesni kako jutro poslije debele pijanke esto ima vrlo ozdravljuju uinak, osobito 49

na osobu snana eluca i iste glave. Bolesnik ne moe uvidjeti pouku basne, ali Hugh je bio zdrav i vidio je ivot ogoljen do kosti. Najgore od svega, njegovi su se snovi inili nekako staklastima, beivotnima, i umjetnima. I ne shvaajui, Hugh se vratio kui s ve gotovom odlukom. Madge nije bila kod kue. Na stoluje lealo njeno pismo od kakvih desetak stranica. inilo se kao da je pisala cijele noi. "Nisam ti ni od kakve koristi", to je bila glavna tema pisma. "Zaboravio si da sam ensko. elim ivjeti, i ne zanima me budunost ve sadanjost." Madge je zakljuila govorei kako je pisala svojoj teti u Kaliforniji, i da namjerava otii i odsjesti kod nje. Hugh je poeo odgovarati na pismo, ali je zastao na drugoj stranici. Zatim je poderao sve stoje napisao i otiao u krevet. Slijedili su tmurni dani, jedan za drugim. Hugh je nekoliko puta pokuao razgovarati s Madge, ali svaki put bi se susreo s porazom. Klju koji ljudima omoguuje da razgovaraju i dou do mirnog razumijevanja se izgleda izgubio. U dva su se navrata silno posvaali. Nakon toga, Hugh jedva da se i vraao kui. Nije mogao ni raditi, i provodio je svaku veer u baru. Prola su dva ili tri tjedna, a onda, jednog lijepog jutra, Hugh se probudio rano, s jednom zamisli u glavi. Vie nije imao o emu razmiljati: dolo je vrijeme za akciju. 50 Dugo sam bio svjestan smjera u kojem mu je krenuo um; zapravo, ja sam ga primijetio prije nego i on sam. Ljudi esto nisu svjesni prisutnosti te misli; tek vrlo rijetko je do kraja shvate. Znate, naravno, o emu govorim: mnogi tati ljudi vole pomisao na to kako e sve sami dokrajiti ako stvari ne ispadnu kako su planirali. Svatko ima svoju omiljenu verziju te pomisli; netko pred sobom vidi pitolj, netko drugi au otrova. U tim sanjarenjima ima sigurnosti, jer ivot postaje podnoljiv im ponete razmiljati o tome da ga napustite. Takve mi misli priinjavaju veliko zadovoljstvo, jer oznaavaju moju vlast nad ovjekom. Moda vam to nije jasno, ali osoba koja pronalazi utjehu u pomisli na pitolj ili au otrova vjeruje u moju mo, i smatra je snanijom od sebe sama. Postoji jedan neugodan tip ljudi kojima su misli ovog tipa potpuno strane. Ti ljudi ne vjeruju u stvarnost ivota; oni ga smatraju snom. Za njih, stvarnost lei negdje iza granica ivota. Ubiti se zbog poraza u ivotu je tom tipu ljudi jednako apsurdno kao da se ubiju nakon sluajnog posjeta gostujuoj predstavi u kazalitu. Ne volim takve ljude; na sreu, Hugh nije bio toga tipa. Nije imao nikakvih sumnji u stvarnost ivota. Stvarnost ga naprosto nije privlaila. Hugh je imao dobar dar zapaanja, i shvatio je da ve neko vrijeme razmilja o samoubojstvu. Bez obzira na to, i on je odluujuim faktorima smatrao propast svoga posljednjeg izuma, svau s Madge, i sve veu odvratnost prema poslu. Uzrok je, naravno, leao negdje drugdje. Bez njegova znanja ili svjesna napora, "pomisao" se potpuno razvila u njegovu umu i zatvorila ga bilo kakvom drugom 51 rjeenju. Volim te trenutke u neijem ivotu. Oni predstavljaju krajnji trijumf tvarnoga, pred kojim je ovjek bespomoan; a ta bespomonost nikad nije tako potpuna i oita kao u takvim trenucima. Tako su, dakle, stajale stvari. Hugh je bio odluna osoba bistre glave. Sve to je trebalo uiniti ve je razmotrio, odmjerio, i preraunao, i nije to vie elio odlagati. Znate kako se ovjek osjea tik prije puta, kad si zamilja daje ve krenuo, ne podnosei ak ni pomisao o odgaanju. Hugh se probudio upravo u takvom stanju, onoga jutra kad sam zapoeo svoju priu. Sve je bilo dobro promiljeno. Pet godina ranije, Hugh je izvadio ivotno osiguranje, i Madge je trebala dobiti premiju ak i ako izvri samoubojstvo. Hugh joj je napisao kratko pismo, ostavio ga u nezakljuanoj ladici svoga stola, obukao se, i otiao iz kue u vrijeme kad je obino kretao u ured. Ali ovog puta otiao je u centar grada. Bilo je rano. Hugh je otiao u kafi i dobro doru-kovao. Nisam se bojao za njega. Bio je hladnokrvan, odluan, i smiren. Otiavi iz kafia, uzeo je nadzemnu eljeznicu koja je vodila dolje do Broadwaya. Ruku gurnutih u depove kaputa, sjedio je i promatrao lica drugih putnika s blagim izrazom gaenja. Bila je to uobiajena jutarnja gomila - ljudi koji ure na posao, u ured, u banke i trgovine. Hugh ih je promatrao i u glavi slagao neto stoje sliilo na farizejsku molitvu: "Hvala ti, Gospode, to nisam poput njih; hvala ti to si mi dao snage da se oduprem svome ropstvu; daj mi snage da 52 odem." Bezizraajna lica govorila su Hughu na to bi se sveo da nije imao neumorni duh protesta, volju za borbu, i nevoljkost da prihvati poraz. Svako toliko Hugho-vo bi se lice smrzlo u preziru i podsjetio bi me na amerikog Indijanca iz davnih vremena koji, prkosei predaji, pjeva posljednju pjesmu prije nego to se s litice baci u ponor. "Robovi," mislio je Hugh, "robovi koji nisu ak ni svjesni svoga ropstva. Ve su se navikli na njega. Nikad nisu sanjali o boljim stvarima; nikad nisu ak ni osjetili elju za slobodom. Nikad nisu ak ni pomislili na slobodu. Veliki Boe, kad samo pomislim da sam i I a mogao postati takav! Tako dugo dok sam bio uvjeren da u uspjeti pobijediti, bio sam spreman trpjeti, ali sad je sve gotovo. Nema bijega od

ropstva, a ja odbijam biti rob. Ve sam i ovako predugo patio." Prezrivo je promatrao putnike kako dolaze i odlaze. Bio je svjestan svoje superiornosti i osjeao se snanim. Ljudi e nastaviti sa svojim tupim i dosadnim ivotima, vlakovi e i dalje voziti, robovi e uriti na posao; kia e padati i bit e jadno, mokro i hladno. A za njega, ve od sutra, nieg od toga vie nee biti. Pucanj na obali mora, priguen vjetrom i kiom, udarac u prsa- i to je sve. Takav bi trebao biti kraj svih poraenih junaka. Primijetio sam da se Hugh osjeao lako, znatno oputenije nego dan prije, i radovao sam se, jer ga je sve to nosilo blie trenutku moga trijumfa, to jest, trijumfu Velike Tvari, ili Velike Prijevare, nad duhom, voljom i svijeu ovjeka. Psiholoki, ovaj je trenutak iznimno zanimljiv. Da bi doao do njega, ovjek mora 53 bezuvjetno vjerovati u stvarnost neega to zapravo ne postoji, u stvarnost mene i moga kraljevstva. Shvaate? Samoubojstvo je rezultat beskrajne vjere u tvar. Ako netko ima makar i najmanju sumnju, gaji makar i najtanju dvojbu da se radi o nekoj prijevari, nee se ubiti. Da ispuni svoju namjeru, mora vjerovati da sve to se ini postojeim doista i jest. Zamislite moje oduevljenje, stoga, kad je ve poinio svoju posljednju gestu - povukao obara, skoio s prozora, ili progutao otrov; kad shvati daje sve gotovo i da nema povratka, odjednom, udar munje: pogrijeio je; nije sve kao to se inilo, sve je izvrnuto, nema stvarnosti do jedinog blagoslova koji je upravo odbacio - to jest, ivota samog. Preplavi ga shvaanje daje poinio akt ludosti koji se ne moe obrnuti, i grevito posee za neim za to bi se uhvatio, da se izvue iz jame, da se u zadnji as vrati. Menije to prelijepo. Nita mi ne prua toliko zadovoljstva. Kad biste samo mogli cijeniti to se dogaa u dui ovjeka u tome asu; kako ezne, tada, da napravi jedan, samo jedan jedincati korak unatrag ... No da se vratimo Hughu. Izaao je iz vlaka na Broadwayu, spustio se na ulicu, i krenuo do jedne od najveih trgovina orujem. itao sam mu misli. Hugh je htio kupiti najbolji revolver. Prijatelju, krivite nas za mnogo toga to vam se dogaa. Ali kad biste samo znali kako malo doista ovisi 54 o nama. Uzmite ovaj sluaj. Da sam znao kako e zavriti njegova kupovina pitolja, savjetovao bih Hughu iz sveg srca da svrati u apoteku i kupi otrov za bolesnog psa. Da, da sam znao to e se dogoditi, moda bih ga sam odveo do ljekarne. Bit u poten s vama i priznat u da, openito, ni jedan vrag nimalo ne razumije vas ljude. Ponekad me ispunite indignacijom do dubine due, a ponekad mi donesete silnu radost ba u trenutku kad se tome najmanje nadam. Ono to se dogodilo u trgovini bio je jedan od najneugodnijih incidenata u cijelome mom ivotu: nikad se prije nisam osjeao tako glupim i bespomonim. Evo kako se to dogodilo. Hugh je uao u trgovinu i zatraio da vidi neki pitolj koji bi stao u dep, a ima dobar hod obaraa, da nije prevelik, da nije premalen, i najnoviji model. Prodava je donio desetak razliitih revolvera, i Hugh ih je krenuo prouavati, kao da mu je vano odabrati pravi pitolj kojim e se ubiti. Isprva tomu nisam obraao neku veliku pozornost, pripisujui to uobiajenoj ekscentrinosti. Shvaate da svako toliko moram prisustvovati takvim odabirima, dio mojih profesionalnih obaveza, pa sam stao po strani i kratio vrijeme drugim mislima. Konano, primijetio sam da Hughu predugo treba da odabere revolver, i dosadilo mije ekati. Pribliio sam mu se, i vidio sam neto posve neoekivano. Hugh se promijenio; bila je to posve druga osoba od one koja je par minuta ranije ula u duan. Neete to shvatiti, ali mi znamo da svatko od vas ima nekoliko 55 lica; ak ta lica nazivamo i razliitim imenima. Zamislite, dakle, da uete u duan s jednom osobom, a pet minuta kasnije pronaete neku sasvim drugu. Na je ivot prepun takvih promjena. Bio sam bijesan, posebno zato to sam vidio kako je ona pomisao koja ga je dovela dovde (i na ijem sam se razvoju, moram priznati, dobrano naradio) odjednom problijedjela i stisla se tako da sam je jedva pronaao, stisnutu u guvi novih misli koje su mu se sve gurale u svijest. Vidio sam, osim toga, da sve te nove misli guraju moju "pomisao" u kut; i shvatio sam da su se sve one pojavile za vrijeme dok je Hugh bio u duanu. A najgore od svega, sve su te misli bile posve neshvatljive tehnike prirode i nisam imao pojma to bih s njima. Na tezgi je stajala gomila revolvera i puaka repe-tirki, i, goruih oiju i sretna, ivahna izraza, Hugh je glasno o neem razgovarao s dvojicom prodavaa. inilo se da ih zanima taj ljubopitljivi kupac, i izvlaili su sve mogue puke i revolvere, novih tipova i novih sistema, da mu ih pokau. Nisam imao pojma o emu priaju, jer se sastojalo od tehnikih izraza kao to su "trzaj" i "proboj plinova". Izgleda da ih je sve to silno zanimalo. Konano je Hugh uutio i, sa silnom usredoto-enou, poeo otvarati i zatvarati kratko leite metka,

tek tu i tamo izmjenjujui primjedbe s prodavaem. Vidio sam kako ga potpuno obuzima neka nova pomisao, koja je pomela sve drugo. Novi izum! Moete li vjerovati? Neto mu se pojavilo u mozgu u tih nekoliko minuta, i to neto pobijedilo je sve njegove plemenite namjere. Kad sam pokuao otkriti to mu je na umu, 56 i/gubio sam se. "Isputanje plinova" i "koritenje trza-l.i" bile su dvije glavne misli, kao kotaii koji mu se okreu u mozgu, prenosei ga do raznih drugih tehnikih lutanja, formula i prorauna. Sve je to bilo posve izvan inog podruja, shvaate. Ja sam znao samo da se radi o nekom novom tipu revolvera ili pitolja. Naravno, ne mogu biti posve neosjetljiv na razvoj u tom podruju -ta je tema meni iznimno zanimljiva. Meutim, nisam imao povjerenja u Hughov entuzijazam; on bi se uvijek zanio, a onda bi se pokazalo da cijeli poduhvat ne vrijedi nita. A i jako me uznemirila Hughova promjena raspoloenja. Kao to sam vam ve rekao, ja sam odobravao njegovu odluku. Bio je blizu jako lijepom skoku dolje, u nepoznato; i isplanirao sam kako u mu, dok se bude prevrtao u praznini, natjerati duu da iskoi iz koe od tjeskobe i oaja. To je uvijek tako smijeno! S druge strane, nisam mogao zanemariti ovu novu pomisao bez odgovarajueg promiljanja. Ovo je bilo vanije od spra-vice za mjerenje brzine vlaka! Bilo je to, doista, vrijedno praenja. Ali i ovdje sam se naao pred preprekom. Vidite, ljudi su prepametni za mene. Koliko god se trudio prodrijeti u Hughove misli, nisam ih mogao razumjeti, osim neeg o klipu sa spiralnom oprugom, koja je iz nekog razloga bila silno vana. Pokuajte shvatiti moj poloaj. Daje Hugh pomislio na neto doista zanimljivo, per se, na primjer krivotvorenje oporuke, ili zavoenje nevine djevojke, ili podmetanje bombe u kazalitu, mogao bih mu pomoi, i to poprilino. Ali ovdje, s tim klipom i spiralnom oprugom, nije bilo ama ba niega, kako bih rekao ... emotivne prirode. To je bio detalj 57 novog izuma, i nita drugo. U tome nije bilo zloina; a ja se mogu umijeati u neki poduhvat tek ako on u sebi ima bar daak nekakva zloina. Postalo mi je jasno da sam osuen na posvemanju pasivnost, premda sam istovremeno vidio da bi mi Hughova nova ideja mogla biti vrlo korisna s gledita zloina uope. Ovaj sluaj ilustrira vrst nevolje u kojoj se u zadnje vrijeme esto naem. Puno toga se dogaa iza mojih lea i bez moje pomoi. Postali ste prelukavi za mene. U dobra stara vremena, znao sam sve i mogao sam predvidjeti stvari. U dananje vrijeme, naem se izbezumljen tehnikim napretkom. Da se vratim svojoj prii: Na kraju je Hugh kupio jedan revolver i metke, stavio ih u dep, i izaao iz duana. Primijetio sam da je izaao posve drugaije od naina na koji je uao. Vi to neete razumjeti - ak ako to intelektualno i shvatite, neete to vidjeti - ali mi vidimo da ovjek hoda na mnogo razliitih naina. ovjek koji se odluio ubiti hoda posve drugaije od onoga kojemu se upravo javila ideja za novi izum. Predugo bi trajalo da vam objasnim, ali nama je udno i tehniki to to se ista rije, hodanje, primjenjuje na obje pojave. Da nastavim: Meni je bilo vrlo tuno vidjeti Hugha u toj novoj osobi. Hoe li se neto zanimljivo izroditi iz tog novog izuma ili ne? Tada nisam mogao znati odgovor, ali bio sam i te kako svjestan da mi jedan vrlo zanimljiv sluaj upravo bjei iz nadzora. A znate, uvijek mislim da je vrabac u ruci bolji nego golub na grani. To mi je omiljena izreka. 58 Hugh je izaao na ulicu. Cijeli mu je um bio ispunjen tim novoizleglim mislima, koje su zujale poput pela. Bez obzira na to, djelujui po snanom impulsu tipinom za ljude snane volje, Hugh se svejedno uputio prema mjestu koje je izvorno odredio. Odjednom sam se uhvatio kako mislim: "Tko zna? Moram ovo vidjeti do kraja." Koji put se dogodi da se osoba koja je uzgojila pomisao o samoubojstvu upuca ili objesi dugo nakon to izvorni razlog za pomisao nestane. To je naprosto posljedica pomisli kao takve, koja je postala neovisnom i pokorila svoga tvorca. Sjeam se jedne ene koja se odluila otrovati ako joj se ljubavnik ne vrati iz rata. Imala je malu boicu otrova koju je ljubila svake veeri prije nego to bi zaspala. Ljubavnik joj se vratio itav i nepovrijeen, i prve veeri kad se vratio, ispila je otrov i umrla mu pred oima. Hugh je i opet otiao u nadzemnu eljeznicu, zatim je preao na elektrini tramvaj, presjeo nekoliko puta, dugo je etao, i konano zavrio na jednoj naputenoj plai, ostavivi grad, luku i skladita daleko iza sebe. Mjesto na koje je dospio bila je tmurna i pusta pruga pijeska i mora. Nije se moglo zamisliti bolje mjesto za samoubojstvo. S desne strane stajali su pougljenjeni ostaci skladita koje je izgorjelo prole godine. Nita se drugo nije vidjelo. Dotad je ve prestalo kiiti. Hugh je sjeo na kamen nedaleko od vode, izvadio biljenicu, i poeo rkati zabiljeke i skice. Nekoliko sam mu puta pogledao 59

preko ramena, i nisam vidio nita osim brojki i simbola. Njih nisam razumio, pa mije postalo dosadno. Konano je Hugh stavio biljenicu u dep i ustao, djelujui ponosno i odluno, kao da je neto odluio. "Ne, vrag ga odnio, jo nisam pobijeen", rekao je. "Znam da u na kraju pobijediti, i oduvijek sam to znao. Kukaviluk i neodlunost su me dovde doveli! Ova nova ideja e mi donijeti slobodu, pa to kota da kota." Uzeo je revolver, napunio ga, popeo se na stijenu iznad mora, podigao ruku, i, kao da nekoga izaziva na borbu, ispalio est hitaca jedan za drugim prema ma-gliastom obzoru. Onda je otvorio bubnji, izvadio pocrnjele, zadimljene kouljice metaka, pregledao ih s osmijehom, spustio revolver u svoj dep, i vratio se u grad. Zamislite takav prizor, i pomislite kako sam se bedasto osjeao. Hugh se nije vratio kui sve do veeri. ekalo ga je iznenaenje: Madge je otila. Na stoluje bilo pismo od nje, i kljuevi. "Dragi Hugh," napisala je, "nemoj se ljutiti to sam otila bez pozdrava. Bilo bi jako teko, jer ja te stvarno jako volim, bez obzira na sve. Ali osjeam da ti nisam ni od kakve koristi, i da sam ti ak i na putu. Ve neko vrijeme me ne primjeuje, a kad me i primijeti, tjera me da se osjeam kao neka dosadna muha koja zuji uokolo i ne da ti da radi. Moda sam za sve ja kriva jer ne razumijem tvoje misli, ali ne mogu pristati da rtvujem sadanjost za neto to se moda nikad nee ostvariti. ao mije zbog svega to smo izgubili, i stalno plaem nad djeicom koju smo mogli imati, a nismo 60 im dopustili da se rode. Znam to e rei, ali vie ti naprosto ne mogu vjerovati. Znam da si me prestao voljeti. ivjet u sa svojom tetom u Los Angelesu i uvijek u misliti na tebe. Zbogom, Hugh." Kao to vidite, vrlo dirljivo i sentimentalno pismo. Njeno pismo snano je djelovalo na Hugha. "A ja sam se htio ubiti", rekao je. "Trebalo bi me objesiti to sam to makar i pomislio. Jadna Madge. Sva srea da nije pronala moje bedasto pismo. Pa, neka neko vrijeme ostane u Kaliforniji. Moda je tako i bolje. Upalit e. I neka me vrag odnese ako ne uspijem." Vrlo je kasno otiao u krevet. Prvo je napisao pismo Madge, vrlo osjeajno i njeno. Zamolio je da ga prieka godinu dana, i obeao je doi kad ta godina proe, ili uspjean ili odluan da zauvijek napusti izume i zapone novi ivot s Madge negdje na Zapadu. "Sve e biti u redu, draga moja Madge," napisao je, "samo nemoj misliti da te ne volim ili ne trebam." Zatim je proveo neko vrijeme izraunavajui svoje financijsko stanje - lagan posao. Imao je dvije tisue dolara utede. Odluio je tisuu poslati Madge, a od druge tisue e sam ivjeti. Napustit e posao. Zatim je zaronio u proraune povezane s njegovom novom idejom, i proveo je ostatak noi skicirajui, crtajui, i raunajui; konano, iscrpljen, odbacio je olovku i dugo sjedio zatvorenih oiju, gledajui neto to ja nisam vidio. "Da," ree konano. "Sedam metaka u dvije sekunde, dvije sekunde za punjenje, stotinu i pet metaka u minuti ako meci imaju niklanu kouljicu; s utedom 61 plinova, imat e snagu posve nezamislivu za obian revolver." Bile su to prve pametne rijei koje sam od njega uo cijeloga dana. "Stotinu i pet metaka u minuti", pomislio sam, "i to u niklanoj kouljici. Nije loe." Hugh je otiao u krevet. On nije imao mate, i nije razmiljao o predivnim prednostima koje bi njegov izum mogao donijeti cijelomu ljudskom rodu. I nesvjesno, ja sam se zanio. Stotinu i pet metaka u minuti! Ideja vrijedna hvale. Ja sam cijenio njenu stvarnu vrijednost. Idueg jutra Hugh je Madge poslao pismo i novac, i prionuo na posao. Dani su slijedili jedan za drugim bez incidenata. Od jutra nadalje Hugh je sjedio za crtaim stolom ili za svojom radnom klupom, reui razliite dijelove, testirajui i mijenjajui; veeri je provodio u baru, sjedei, pijui pivo i puei lulu. Napustio je svoj posao, i nita ga nije zanimalo osim rada i pisama od Madge. Isprva je Madge pisala rijetko, ali kasnije joj je Hugh poeo nedostajati i uinio joj se mnogo privlanijim. Poela je pisati skoro svakog dana, opisujui Kaliforniju, more, vruinu, sunce, i molei Hugha da doe prije, tako da mogu raditi zajedno i izgraditi budunost za sebe i djecu koju e zacijelo jednom imati. "Otii iz New Yorka prije, dragi Hugh," pisala je, "i doi ovamo. Razdvojile su nas sive magle, praina i smog grada, ali sunce e nas opet pribliiti jedno drugome." 62 1 Madge je prilino voljela itati poeziju i izraavati se otmjeno. Smatrala je sebe znatno obrazovanijom od Hugha. A zapravo je puno knjiga progutala cijele. Hugh je itao pisma, pisao kratke odgovore, i nastavljao raditi. Ali duboko u srcu bio bi volio sve ostaviti i otii k Madge u Kaliforniju, da pokua s posve novim ivotom usred prirode i borbe s prirodnim silama.

Zamiljao je planinu prekrivenu jelovim umama. Na istaci planine stajala je jednostavna koliba od balvana i Madge koja mu je mahala s trijema. Sjeao se romana Breta Hartea, premda je znao daje suvremena Kalifornija postala posve drugaijom zemljom. Ali najvie od svega sanjao je o Madge. Bio je udan tip, pet godina oenjen i jo uvijek zaljubljen u svoju enu. Kad su bili zajedno, svae, neslaganja i meusobno nerazumijevanje guili bi njegovu ljubav. Ali na daljinu, Madge mu se opet uinila sjajnom poput svih boja duge, i Hugh je opet poeo vjerovati da nema ljepe, armantnije, privlanije i pametnije ene od Madge. Istina da se u mnogoemu nisu slagali, ali to je bilo samo zato to Madgeina dua stremi istini, slobodi i ljepoti. On je stremio istomu cilju, ali duljim i teim putem. Ona e, s unutarnjom mudrou enskosti, pronai ono to trai u suncu, prirodi, i enji za djecom. Kao stoje ispravno i dobro. Ali Hugh nije uzalud bio Amerikanac, i dalje je mislio da bi milijun dolara kao dodatak svemu tome stvari uinilo jo boljima. A ako mu se snovi ostvare, onda e se Madge sloiti s njim i priznati da je bilo vrijedno truda i rtava svih tih godina. 63 r * * * Prolo je mjesec dana, pa jo mjesec, i trei, pola godine, i konano je doao dan kad je Hugh dovrio grubi nacrt. Ishod sveg tog rada, razmiljanja, raunanja, entuzijazma, upornosti, napora volje, besanih noi i vizija bilo je roenje prilino nezgrapnog stvorenjca. Bio je to automatski pitolj. Izvana je vie sliio na eki ili francuski klju nego na revolver. Ali nedvojbeno je imao mnogo osobina koje su obeavale veliku budunost. Ja sam to odmah spoznao. No, ono to me zanimalo bilo je hoe li ita od toga stii do Hugha. Vrlo esto nisu izumitelji ti koji profitiraju od svojih izuma. Pitolj je bio plosnat i teak. Sedam metaka nije se nalazilo u bubnju ve u ruki. Udar od pucnja gurao je unatrag gornji dio pitolja; istovremeno, kouljica ispaljenog metka izbacivala se sa strane, a novi metak ubacivao u cijev preko opruge smjetene s donje strane. Sve vrlo pametno i praktino. Brzina pucanja daleko je premaivala bilo to poznato u to vrijeme, a budui da nije bilo isputanja plinova izmeu bubnja i cijevi, bio je skoro tri puta snaniji od revolvera istog kalibra. Zamisao je imala i loih strana. Hugh se dugo muio s izbacivaem za ispranjene kouljice. Zatim se jako zabrinuo za sigurnosni prekida, koji je i ostao slaba toka djeteta roena u Hughovoj radionici. Sve u svemu, vrijeme tjeskoba i dvojbi. Kad sam tono shvatio kakva e se vrst djeteta roditi, moj se stav prema Hughu znatno popravio. Ali kao to sam vam ve rekao, nisam imao naina da mu 64 pomognem, jer u njegovim mislima i osjeajima nije bilo ama ba niega od interesa za mene; to jest, nije bilo nieg imalo kriminalnog. Shvaate, podruje mojih aktivnosti ogranieno je osjeajima koji su u pitanju. Ne mogu se udaljiti od svoga polja, kao to ni riba ne moe letjeti ni ptica plivati pod vodom. Neki moji kolege pokuali su se pretvarati da su letee ribe ili ronee ptice, ali od toga nikad nita. Mi smo stvorenja odreene iskonske sile. Hugh je bio posve imun na tu silu. Ve sam vam rekao da nije imao nimalo mate u onom smislu u kojem je ja shvaam. Zapravo, da budem iskren, esto mije bilo jako neugodno zbog njegovih snova o Madge, o ljubavi, o slobodi, o svoj njihovoj buduoj srei i prosperitetu. Sve je to bilo tako obino i jadno. Madgeje poela pisati jo ee. SretnajeuKali-forniji; odluila je nauiti cvjearstvo i radila je na plantai cvijea koja pripada muu njene tete. "Dat u ti godinu dana vremena, Hugh", pisala je. "A za godinu dana, s izumima ili bez njih, mora doi ovamo; unajmit emo zemlju i uzgajati cvijee." Hugh je uzdisao nad tim pismima, spremao ih u pisai stol, i vraao se svojoj klupi. Ne moete zamisliti kako su ljudi ponekad smijeni. I, konano, Hughovo se dijete rodilo - nezgrapno, ali s ogromnim skrivenim potencijalom i velikom budunou. U to sam bio uvjeren. Prolo je, vjerujem, tono est mjeseci od onog maglenog jutra kad je Hugh sjeo na autobus za obalu. Sad je opet iao tamo, istim putem, ali u posve drukijem 65 raspoloenju. Neprestano je dodirivao teak predmet u svome depu i osjeao drhtaj trijumfa. Takoer je sa sobom imao dvije debele etvrtaste hrastove daske, metu, i mjera dometa koji je konstruirao u slobodno vrijeme. Taj gaje teret veselio. Nije nimalo sumnjao u ishod. Sad je alio gomilu jutarnjih putnika koji su urili na posao, i pomalo ih prezirao; vie se nije bojao da e postati jedan od njih. "Pitam se", pomisli Hugh, "kako to da jo nismo poeli kastrirati vau vrstu. Kad bi samo neki milijarder doao do zakljuka da su kastrirani radnici korisniji nego cijeli, siguran sam da bi mnogi rado proli tu sitnu operaciju; roditelji bi slali svoju djecu u bolnicu da im osiguraju budui posao. Moda bi jedna dua u deset tisua shvatila to se dogaa; ostali bi mislili da su ivi i posve bi se ozbiljno smatrali

ljudima. I ja bih bio takav, da nisam bio spreman deset puta umrijeti radije nego da ivim ivotom bez slobode i vlastitog neovisnog posla." Hugh doista toga asa nije iskazivao nikakve posebne skromnosti, a to me silno veselilo. Vidite, nisam se brinuo za dijete, no u Hugha nisam bio toliko siguran. inilo mi se da ima mnogo nedostataka i da e se suoiti s mnogo tekih iskuenja. Budunost je pokazala da sam bio u pravu. Sudbina izumitelja, slikara, pjesnika i drugih ljudi te vrste obino je vrlo zanimljiva. Da budem iskren, nita me dugo godina nije veselilo toliko koliko sluaj 66 francuskoga slikara koji se ubio u siromatvu i neuspjehu; samo nekoliko godina kasnije njegove su se slike prodavale za stotine tisua. To je bilo prekrasno. Ljudi jo nisu izgubili smisao za humor. A ja sam inio sve to mogu da probudim svijest toga slikara "na drugoj strani" i prenesem mu dobre vijesti. Bilo je predivno vidjeti kako ih prima. Kad me shvatio, skoro se zaguio od bijesa - i zaguio bi se, samo da je disao. Ali nita nije mogao uiniti, jer, striktno govorei, nije ni postojao. Bez obzira na to, vidio je i smijenu stranu. Doista, ne bih vam poelio njegov astralni ogrta. Otrovao se za milijune godina svojim bijesom protiv ljudi. Pomislite, pet godina nakon smrti ovjeka koji se ubio zbog gladovanja, platiti milijun franaka za njegove slike! Zar to nije udesno? Ali skreem s teme. Nadao sam se da e se neto takvo dogoditi i Hughu, i uskoro su se moja proroanstva poela i ostvarivati. Ali toga jutra sve je ilo kako je Hugh i oekivao. Ne mogu vam sad tono rei koliko je pucnjeva u minuti bilo pri onom prvom pokuaju, i koliko su duboko prodrli u dasku. Ali Hugh je bio prezadovoljan. Snaga toga pitolja bila je jednaka puki, a brzina pucnjeva nad-maivala je i strojnicu, koju je u to vrijeme jo trebalo dugo i puniti. Svi Hughovi prorauni pokazali su se sjajno tonima. Dijete se ponaalo savreno. Sad ga se moglo izloiti presuivanju ljudi, kao i presuivanju ljudima. Hugh se vratio kui sjajei unutarnjim oduevljenjem. Sutradan e poeti trijumfalna procesija. 67 Ali stvarnost je traila drukije. Prva stvar koju je Hugh shvatio bila je da nema novca. Doista, ne samo da nije imao novca, ve je i nakupio vise manjih dugova. Pitanje novca iskrslo je kad je Hugh poeo misliti o patentu. Iz iskustva je znao daje patentiranje skupo: potrebni su modeli ... crtei ... Ured za patente zahtijeva znatnu svotu unaprijed. Strani su patenti osobito skupi. "Prokletstvo," ree Hugh, "to je iva strava." Imao je samo jednu stvar koju je mogao prodati: policu osiguranja. "Sad bije bilo apsurdno zadrati", rekao je Hugh. "ak i ako umrem, Madge e sigurno vie dobiti od djeteta nego od cijene moga ivota." Do veeri, polica je prodana. Hugh je naruio razliite dijelove modela u razliitim radionicama, i razliite dijelove planova dao nacrtati u razliitim crtaim studijima. Oh, bio je oprezan! Sam je sastavio modele i vlastitom rukom upisao objanjenja na sve nacrte. Taj je posao odnio oko mjesec dana i potroio skoro sav novac zaraen prodajom police. "A sad," ree si Hugh napokon, "vrijeme je da osiguramo sudbinu djeteta." Upravo se u ovom trenutku pojavila najvea prepreka, koju je Hugh propustio predvidjeti i za koju uope nije bio pripremljen, ali koju sam ja dobro poznavao iz iskustva. Bila je to borba protiv sutinske apatije ivota. Svijet nerado prihvaa novosti. Kad novost stigne, rijetko, vrlo rijetko naie na put bez prepreka. Razoaranja i potekoe uobiajena su nagrada za one koji 68 donose novosti. Ali Hugh nije bio pripremljen za to, i naivno je oekivao da se njegovi milijuni ve slau. Hugh je poeo piui pisma svim velikim tvornicama oruja. Nije dobio odgovora. Pisao je opet, raspitujui se za sudbinu svojih pisama. Nitko mu nije odgovorio. Hugh je osobno otiao u jednu tvornicu. Direktor je bio zauzet. Tajnica koja je izala razgovarati s njim rekla mu je da ponude novih izuma tvornici razmatra posebna komisija koja se sastaje triput godinje, daje sljedei sastanak za dva mjeseca, i da se zahtijeva prezentacija nacrta i modela. Sve je to tajnica izreciti-rala kao lekciju nauenu napamet. Bilo je jasno da esto ima posla s izumiteljima. "Zar nemate ovdje nekoga tko se razumije u tehniku tko bi naprosto mogao isprobati moj pitolj?" upita Hugh. Tajnica se blago nasmijeila na ovu drskost i rekla kako svi izumitelji zahtijevaju probu smjesta i da je, kako ne bi gubila vrijeme, tvornica odredila rutinski postupak, a testiranje se provodi samo na izumima koje je odobrila komisija. I s time je Hughu poeljela ugodan dan, gospodine! "Naravno, nisam smio ni oekivati da bude drukije", rekao je Hugh sebi. "Zato bi ti mrtvaci odjednom oivjeli? Kakva sam budala to nisam prije na to pomislio. Ne treba pisati pisma, ve otii i osobno potraiti. Negdje mora biti ivih ljudi. iv ovjek e smjesta shvatiti."

Hugh je poeo posjeivati tvornice. Rezultati su bili vie-manje isti kao kod prvog razgovora. Zahtijevali su se modeli i nacrti, i trailo se 69 od njega da ponovno doe za mjesec dana. Ali Hugh nije htio odati svoj model. Uope nije bio siguran da njegov patent titi sve detalje izuma. Znao je kako je lako napraviti nekoliko izmjena i izvaditi nov patent, i kako je nepoznatom izumitelju bez novca nemogue pobijediti u tubi protiv velike korporacije. Imitacije nee biti opasne kad jednom osvoji trite; u meuvremenu, nitko nee dobiti model. Ali dok ne vide model, nitko nije htio razgovarati. Madge je rijetko pisala. Hughu se inilo da gaje, zaokupljena novim interesima u ivotu, poela zaboravljati. Prola su jo dva mjeseca. Hugh je doao do kraja svoga novca. Napustio je stan i otiao ivjeti u maloj sobi. Jednog vrlo vrelog dana, usred jednog newyor-kog val vruine, nakon to je Hugh bezuspjeno posjetio dvije tvornice i ured za nove izumitelje, lutao je besciljno ulicama i dolutao do Central Parka. Loe odjeven sjedokos ovjek podrugljiva, pametna lica sjeo je na istu klupu kao i Hugh, i poeli su razgovarati. Iz nekog razloga, Hugha je privlaio taj stranac. Po danu, parkovi New Yorka razotkrivaju cijelu galeriju ljudskih razvalina, a ovaj je ovjek oito bio jedna od njih. Hugh mu je ponudio cigaru. Osjeao se depresivno i elio je uti ljudski glas. Sjedokosi je ovjek rekao neto zabavno o prolaznicima; bio je, izgleda, duhovit i dobra dara zapaanja. Hugh gaje smatrao propalim piscem ili umjetnikom i pozvao ga je na au piva. 70 U baru je bilo ugodno hladno i nijedan od njih nije elio otii. Nakon nekoliko hladnih piva, stariji je ovjek poeo priati o sebi. Hughovo se srce smrzlo kad je uo daje izumitelj. Stoje vie sluao, to mu se vie inilo da slua svoju vlastitu priu, s uasnim, beznadnim krajem. Starac je nastavio priati, a Hugh gaje sluao, u sebi se smrzavajui od uasa, a istovremeno, iz neke morbidne znatielje, raspitujui se o pojedinostima. Sve je bilo tako poznato: mladost, ponosni snovi, ljubav, posao, uspjeh, a zatim naglo besmislen i neshvatljiv kraj svega. Sjajan izum - od kojeg se netko drugi obogatio -posvemanja nesposobnost da se osvoji priznanje za svoja prava, siromatvo, pie, povremen posao, a zatim spoznaja da je to sve ve povijest, o