44POGLEDAPOGLEDA

OD PRO[LOSTI: JA U RATUKA BUDU]NOSTI: KAKO KA TRAJNOM MIRU

NA TRIBINAMA SU GOVORILIU^ESNICI RATOVA NA PROSTORU BIV[E JUGOSLAVIJE:

NEVESINJE

19.11.2004.

GORNJI VAKUFUSKOPLJE

30.11.2004.

SARAJEVO

11.12.2004.

AMER DELI] IZ ZAVIDOVI]A

D@EVAD BUDIMLI] IZ SISKA

MARKO MARTINI] IZ SPLITA

NERMIN KARA^I] IZ SARAJEVA

NOVICA KOSTI] IZ VLASOTINCA

VOJO VUKOVI] IZ NEVESINJA

3

Ni skoro deset godina nakon potpisivanjaDejtonskog mirovnog ugovora (potpisanu novembru 1995.) nikome nije lako od-

govoriti na pitanje vlada li u BiH mir?Parametri koji mogu poslu`iti u definisanju

odgovora su raznovrsni (i uglavnom nejasni), kao{to je raznovrstan i spektar razli~itih shvatanja ido`ivljaja mira – od onog "ne puca se i ne padajugranate – zna~i mir je" do rogobatnih i nejasnih(neprevodivih) definicija iz usta raznih eksperatai teoreti~ara koje obi~nom ~ovjeku mnogo nezna~e u njegovom poimanju stvarnosti. Postojiipak jedan siguran kriterijum, a to je osje}anje ipolo`aj obi~nih ljudi, posebno onih osu|enih nato da budu nacionalne, vjerske manjine u dana{-njoj BiH. A sude}i prema njihovom iskustvu uBiH jo{ uvijek nije situacija koju bismo, mirnedu{e, mogli opisati kao MIR. Jer dru{tvo u komejako veliki broj ljudi osje}a ogromnu egzistenci-jalnu nesigurnost, u kome se prostor slobodnogkretanja i `ivljenja za znatan broj ljudi smanjuje;dru{tvo u kome bilo koji identitet izvan "naci-onalnog kanona" postaje prijete}i elemenat, a ti-me i legitimni objekat nasilja i diskriminacije, ta-kvo dru{tvo nije ono u kome vlada trajni i stabil-ni mir.

I vrlo povr{no informisane osobe mogle bi, zatili ~as, pobrojati glavne probleme koji ve} godi-nama postoje u BiH – te{ka ekonomska situacija,korupcija, kriminal, slabe i anemi~ne institucijesistema, te{ko naslje|e ratne pro{losti (problemizbjeglica i raseljenih, odr`ivi povratak, tra`enjenestalih, problemati~an odnos prema ratnim zlo-~inima); odnosi izme|u Bosne i Hercegovine ime|unarodne zajednice, susjednih zemalja itd.

Na pomenutoj listi stvari se vrlo sporo mije-njaju, krucijalni problemi i dalje ostaju, me|uso-bno povezani i isprepleteni. Kvalitetno bavljenjejednim od njih dovodi do napretka i na drugimpoljima, zanemarivanje bilo kog od njih ko~i pro-gres u rje{avanju ostalih bolnih pitanja. Izgledada ova jednostavna ~injenica i lokalnim politi~a-rima i me|unarodnim faktorima ~esto izgleda ne-va`na pa kao da lako povjeruju da je zaista mo-gu}e napraviti ekonomski napredak bez po{tova-nja ljudskih prava, ili da je mogu}e za{tititi svojetzv. nacionalne interese uz pomo} diskriminacijei neuva`avanja potreba i interesa onih "drugih"(ili tre}ih).

Ne `ele}i da sliku bojimo ni ru`i~asto niti is-klju~ivo crno, moramo (po ko zna koji put) izre}idobro poznatu konstataciju – Bosna i Hercegovi-na je i dalje zemlja sa vrlo nepovoljnom dru{tve-nom klimom, niskim stepenom po{tovanja ljud-skih prava i jo{ ni`im nivoom odgovornosti kojusu spremni da preuzmu njeni politi~ari/ke, ali igra|ani/ke. Istovremeno je BiH zemlja koja pros-to vapi za mirovnim aktivnostima i afirmacijom

vrijednosti mira. Ma {ta o tome mislili razli~iticentri mo}i – od lokalnih do onih tzv. me|unaro-dnih.

Jedan od prvih koraka u postavljanju temeljatrajnog mira jeste prepoznavanje potrebe za prav-ljenjem mirovnih saveza (unutar i preko granicazemalja na{eg regiona) ~iji nosioci/nositeljke nemogu biti nikakvi strani eksperti, ljudi koji seprofesionalno bave izgradnjom mira po svijetu,ve} ovda{nje gra|anke i gra|ani iz razli~itih pro-fesionalnih i socijalnih kategorija. Lokalni ljudiza koje sopstvena odgovornost za dru{tvo u ko-me `ive ne prestaje glasanjem na izborima ili ne-prestanim gun|anjem kako se "eto, ovdje nemaza koga glasati". Istovremeno, nikakav pomak sene}e desiti dok god mirovne inicijative budu slu-`ile za povezivanje istomi{ljenika/istomi{ljenicakoji ljubomorno sti{}u "tapiju" na bavljenje mi-rom i pri~u o njemu i dokle god se ne prestaneignorisati izuzetno lo{ imid` nevladinih organiza-cija i "civilnog dru{tva" (ma {ta to zna~ilo) kojipostoji me|u gra|anstvom. Odgovornost za ra{i-renu sliku o mirovnim aktivistima /aktivistkinja-ma kao osobama koje lete sa aerodroma na aero-drom, putuju svijetom i prosipaju "{uplje" pri~ele`i i na ~lanovima/cama mnogobrojnih organi-zacija i udru`enja, barem u podjednakoj mjeri ko-liko i na onim nacionalisti~kim dijelovima dru{-tva koji u svemu tome vide {tetnu i subverzivnudjelatnost stranih pla}enika usmjerenu isklju~ivoprotiv njihovog naroda.

Zbog toga je neophodno vrlo jasno i glasno re-}i da je izgradnja mira, po na{em mi{ljenju, pri-oritet ovog dru{tva, da smo spremni/e da budemonosioci/nositeljke tog procesa, ne zato {to nas ne-ko spolja debelo pla}a za to i govori nam na ~emutreba da radimo, ve} zato {to su na{e li~ne ̀ ivotneistorije, na razli~ite na~ine i sa razli~itih aspekata- ali uvijek presudno, obilje`ene ovda{njim rato-vima i nasiljem koje ih je pratilo.

Ako pro{irimo fokus sa Bosne i Hercegovinena {iri region biv{e Jugoslavije, a to je u ovoj vrstisagledavanja situacije neophodno, vidjet }emo dani izvan granica BiH slika nije mnogo {arenija.Potpuni i ~vrst mir danas ne postoji ni u Srbiji, nina Kosovu, ni u Hrvatskoj, ni u Makedoniji … Inijedna od nabrojanih zemalja/regiona ne}e bititakvo dru{tvo dok zajedno sa ostalim susjednim

zemljama u regiji ne izabere izgradnju mira kaojedan od svojih prioriteta, jer ta~ke kao Vukovar,Gospi}, Srebrenica, Sarajevo, Mostar, Fo~a,[trpci, Pe}, Pri{tina, Skoplje, Tetovo… Beograd,me|usobno su veoma blisko povezane i mnogobli`e od stvarne udaljenosti u kilometrima. To ni-su samo mjesta na geografskoj karti, ve} i simbo-li~ke ta~ke bola i sramote ljudi sa ovih prostora.A na{a dru{tva moraju nau~iti da se sa tim te{kimbremenom nose mnogo bolje nego {to to ~ine da-nas, zatrpavaju}i sopstvene zlo~ine i produkuju}inacionalne mitove koji nasilje po~injeno u na{eime smje{taju negdje u nijemi me|uprostor izme-|u preglasnih pri~a o na{em "herojstvu" i vrlo ti-hih pominjanja `rtava, obi~no u stilu "pa bio jerat".

Rad na suo~avanju sa pro{lo{}u u BiH je pose-bno bolan i te`ak jer je polarizovanost bosansko-hercegova~kog dru{tva danas vidljiva u svim do-menima `ivota, a posebno je izra`ena u odnosuna ratnu pro{lost i budu}nost (su)`ivota u ovojzemlji. Ona pro`ima gotovo sve nivoe `ivota, anastojanja i izgaranja onih koji ̀ ele da je prevazi-|u gube se u op{toj kakofoniji politi~kih i idejnihkoncepata koji su, po pravilu, gluhi za bilo {taosim sopstvenih ispraznih tirada.

Velika je odgovornost svih nas ho}emo li sle-gnuti ramenima i potonuti u op{tu letargiju, pri-krivenu simulacijom vi{eglasja i deklamovanjemnavodno razli~itih koncepata na{e budu}nosti, ili}emo nastaviti da insistiramo na "zauzimanju" ja-vnog prostora za vrijednosti mira. Vrijednosti ko-je uzimaju u obzir svaku `rtvu, i svaku li~nu,ljudsku pri~u, jer potreba za time zaista postojikod velikog broja obi~nih gra|ana i gra|anki ko-ji su spremni da u sebi od{krinu vrata{ca iza kojihle`e, ~esto dobro ~uvane i zakatan~ene, prosteljudske pri~e koje nose gorak ukus rata, ali i veli-ki potencijal za mir i nenasilje. I kao {to je ogro-mna dru{tena va`nost u bavljenju pitanjem zlo~i-na i ratova, podjednako je velika i odgovornost zaosna`ivanje i ohrabrivanje tog mirovnog potenci-jala. Upravo pri~e obi~nih ljudi ogoljavaju i obe-smi{ljavaju onu jezivo povr{nu pri~u o tome dasu sve to radili "neki bolesni umovi". Bi}e da jeproblem malo ve}i i dublji i da se`e i do onih ko-ji sebe smatraju "najzdravijima". I bla`eno neod-govornim za sve {to je bilo i {to jeste.

Izgradnja mira u BiH, kontekst i pprriioorriitteettii

4

Otkud ti u ratu? Kako ti je bilo, o ~emu si ra-zmi{ljao?Kako sam u{ao u rat? Mene je fakti~ki rat za-

tekao u mojoj ku}i, na mom pragu. Poznato je dasu pobjedile nacionalisti~ke stranke u BiH, ipred sam rat se ose}ala ta neka ratna atmosfera.Me|utim, ja te ratne atmosfere nisam bio uop{tesvjestan, jer sam imao devetnaest godina, a zna-te kako je sa toliko godina, sasvim druge stvarisu mi bile u glavi, nisam se uop{te bavio ozbi-ljnijim stvarima. Kada su po~ela ratna de{avanjau Isto~noj Bosni, Vi{egrad, Drina, Fo~a, Bijelji-na, ja sam sa svojim drugovima sjedio ku}i i gle-dali smo TV i govorili "Vidi ove gluposti, nemo`e se to nama u Sarajevu desiti." Nisam mo-gao da zamislim rat u Sarajevu, ko bio bio s je-dne strane, ko bi bio s druge strane? Me|utim,ubrzo granate su po~ele da padaju na Sarajevo.Pa i tada sam mislio valjda }e sjesti neko, dogo-voriti se, sve }e se ovo smiriti, vrlo brzo }e pro}i.Me|utim, to nije bilo ba{ tako. Ubrzo sam pos-tao svjestan da je Sarajevo u okru`enju sa svihstrana i da ne postoji nikakav na~in da se iza|e iliu|e u njega. [to sam bio svjesniji {ta se de{ava,vi{e me je to poga|alo i te`e mi je bilo. Nisammogao da biram da li }u da uzmem pu{ku ili ne-}u, nego sam smatrao da je to moja du`nost iobaveza u tom momentu, pa sam to i uradio. Umaju mjesecu ‘92. sam prvi put ranjen. Bio samprisutan gotovo na svim linijama fronta u Saraje-vu. U decembru ‘92, kada je pao jedan kvart opetsam bio ranjen, ovaj put dosta te{ko. Negde ‘94.godine sam nastojao na sve mogu}e na~ine daostavim oru`je i tra`io sam sve na~ine da seoslobodim vojske. I to mi je po{lo za rukom, alije kratko trajalo, mo`da par mjeseci, iz prostograzloga {to ja vi{e nisam mogao da `ivim nekim"civilnim" `ivotom, nisam mogao da sjedim ku-}i, da ~ekam neku humanitarnu pomo}, da se bu-

dim u 2-3 sata no}u i idem da stojim u redu zavodu s kanisterima nekim, pa da tu vodu nosam.To mi je puno te`e palo nego kad sam dr`ao oru-`je. U vrijeme trajanja rata ~itavo vrijeme samproveo u okru`enom gradu i iz njega sam iza{aoprvi put u avgustu 1995. godine.

Nermine, kako ti danas gleda{ na svoje u~e{-}e u ratu i {ta te je navelo da danas sedi{ sborcima koji su ratovali na razli~itim strana-ma?Kao {to sam rekao, ja nisam ba{ mogao da bi-

ram, me|utim jako ~esto sam ljut, a nemam od-govor na koga ja to treba da budem ljut. Ljut sam{to sam dobar dio svoje mladosti negde izgubio.To je jedna ludorija. Ne dao Bog nikome da se tovi{e desi. Dosta sam drugova izgubio u ratu. Ni-je mi danas jednostavno sresti majke tih svojihdrugova i pozdraviti se s njima. Kad god ih sre-tnem one me grle, po~nu plakat, vide svoje dije-te u meni. Bavio sam se fudbalom, trenirao sam,bio sam navodno talenat, igrao sam za omladin-sku reprezentaciju BiH, trebao potpisati prviprofesionalni ugovor. Me|utim, ranjavanjem jesve to palo u vodu, svi ti moji dje~a~ki snovi.

Mislim da sve ono {to se desilo na ovim pros-torima, nije nikome ni{ta dobro donijelo, semnekim ratnim profiterima. U~estvujem u ovomejer mislim da je ovo jedna dobra stvar, koja mo-`e koliko toliko da doprinese nekoj boljoj i si-gurnijoj budu}nosti. Smatram da mi koji smo di-rektno u~estvovali u ratnim sukobima najboljeznamo o kakvom se zlu radi i da trebamo otvore-no da govorimo o tome i da vidimo gdje le`i od-govornost svih nas za to zlo koje nas je sve zade-silo.

Kako dalje?Na mir gledam kao na na{u zajedni~ku stvar.

Mislim da je to dug i te`ak proces, na tome trebapuno da radimo. Ne mislim da treba ne{to da za-trpavamo, nismo se mi ga|ali {ampitama, ve}granatama.

Za mene je mirovnja{tvo afirmiranje nekihvrednosti u dru{tvu. Pravednosti. A pravednostje da SVI koji su po~inili zlo~ine odgovaraju zanjih. Pravednost je i transparentnost sa nekimsvojim politi~kim namerama, a ja mislim da namtoga fali. To su meni i vjerske i ljudske vrijednos-ti. Stvari koje se sada vrednuju u dru{tvu su na-karadne, pa ako `eli{ neku promenu normalnoda }e{ imati belaj.

Ja sam sebi osim vjerskog pridodao jo{ jedanidentitet – mirovnja~ki. Su{tina o kojoj ja govo-rim stoji u jednom Kur'anskom ajetu koji ka`eotprilike – postoje oni ljudi koji se mje{aju i onikoji se osamljuju, pa su bolji oni koji se mje{aju.

Mogu ja da ka`em dovi|enja ovom dru{tvu ida odem negde izvan, u brda. Ali samo u brda.Ne mogu se ja u Sarajevu osamljivati, nemamprava na to. Ja sam jo{ uvijek ~lan dru{tva i mo-

ram reagovati i konfrontirati se sa svojim okru-`enjem.

Tu je su{tina moja motivacije.Koliko ja kao obi~an ~ovjek mogu da imam

svoju pri~u? Za{to ja ne bih imao kredibilitet dato podijelim sa ljudima? Kriti~kim osvrtom nasvoj narod i svoju sredinu, ja dajem tu istu poru-ku i drugima – preispitajte se i vi! Ja sam spre-man osuditi svoje, ali `elim da i vi osudite svoje!

U su{tini, to je jako dug i te`ak proces. Trebaotvoreno razgovarati, treba razbijati predrasudekoje postoje. Va`no je da dajemo jedni drugimaprostor, da tra`imo taj prostor gdje mo`emo slo-bodno da izrazimo svoje mi{ljenje.

Moja motivacija za u~e{}e u ratuDa bih ovo dobro opisao potrebno mi je da se

vratim malo unazad, u period pre samog izbija-nja rata. U BiH su po~etkom 90-ih do{le naci-onalne stranke na vlast i ljudi su u njima prepo-znali neke svoje identitete koje su im oni ponudi-li ili servirali. Odjednom je ve}ina ljudi postala"nacionalno osve{}ena". Takav sled doga|aja jebrzo po~eo da se uvla~i u sve pore dru{tva pa ni-je po{tedeo ni mlade u {kolama, posebno one izruralnih podru~ja. Po~ela je nacionalna homoge-nizacija pa je odjednom postalo jako va`no ko jeSrbin, ko Musliman (kako se tada govorilo), koHrvat. I moj razred je, kao i mnogi drugi, bio na-cionalno me{ovit tako da se ve} pomalo moglaosetiti ta nacionalna netrpeljivost. Ja sam sedeosa drugom koji je Albanac, na{i su se roditeljipoznavali i imali smo dozu skepse prema tome ishvatali to kao zafrkanciju. Onda je do{la 1991.godina i mi smo zavr{ili {kolu. Nisam ne{to vo-leo tu {kolu, nisam razmi{ljao da idem dalje naneke vi{e {kole, zanimao me je samo R'N'R i testvari na{ta su se maldi lo`ili. U septembru 1991.u Nevesinje su stigli neki rezervisti JNA, a iz-

Rije~i u~esnika tribina

NERMIN KARA^I]Ro|en 1970. godine u Sarajevu. U toku rata u BiH bio je pripadnikArmije BiH, a potom specijalnih jedinica MUP-a. Trenutno je nezaposlen.

VOJO VUKOVI]Ro|en 1974. u Mostaru, ~itav `ivotproveo u Nevesinju. Zavr{io je srednju ma{insku {kolu. U ratu jeu~estvovao kao pripadnik Vojske RS, 1992 – 1996. O`enjen, otac jednog deteta.

5

vr{ena je i mobilizacija na teritoriji BiH tako dasu i ljudi iz Nevesinja i{li u rezervu, prete`noSrbi i ne{to malo Bo{njaka. Ve}ina nas mladihtada nije bila svesna {ta }e oni tu i na {ta to mo`eda iza|e. Zezali smo se sa tim nacionalizmom,ali je na obe strane bilo pojedinaca koji su "maloozbiljnije" u{li u sve to.

Prvi {ok do`iveo sam u januaru 1992. kadasam u Mostaru na ulicama video rezerviste iautomobile u kojima su se vozili ljudi sa {aho-vnicama. Trznuo sam se kad sam sve to video,shvatio sam da se ne{to ozbiljno de{ava.

Onda i ja dobijam poziv za slu`enje vojnogroka, roditelji su me ube|ivali da to odgodim, ro-dbina iz Novog Sada me zvala da tamo do|em.Oti{ao sam ipak u vojsku potaknut direktnim is-kustvima sa vojnicima (posebno iz CG) koji sunas maltretirali na ulici samo zbog na{eg izgle-da. Nisam `eleo da napustim Nevesinje da ne biispalo "Mi branimo tvoje Nevesinje". Tako samtada mislio. I slu~aj sa pucanjem cisterne u Mos-taru uticao je na mene. Osetio sam strah, velikekoli~ine izbeglica iz doline Neretve do{lo je uNevesinje. To je nekako emotivno uticalo na me-ne. Zavladala je neka panika oko toga. Dva i pomeseca sam bio na aktivnoj obuci, a posle togasam ostao u nekoj transformisanoj vojsci (kasni-je VRS). Vra}am se u Nevesinje i nastavljam daslu`im vojni rok na polo`aju. Sva{ta mi se motapo glavi iz tog perioda, zbunjenost, strah ... De-sio se i taj napad na Podvele`je gde je poginulodosta ljudi iz Nevesinja, video sam i neke forma-cije koje nit' su bile iz Nevesinja (neki Beli orlo-vi, {ta ja znam), nit' su bili sa teritorije BiH, nit'su bili pod kontrolom bilo koje vojske. Ve} su bi-le uspostavljene linije fronta prema Mostaru, ve}je bilo izvr{eno etni~ko ~i{}enje nesrpskog sta-novni{tva.

Stupio sam u Nevesinjsku brigadu, a ubrzo sui te paravojne fromacije nestale.

Ostao sam u vojsci jer nisam `eleo da ostavimporodicu i prijatelje i jer sam smatrao da moja po-rodica ne}e biti sigurna. Ostao sam i da odbranimNevesinje, da ne moram da be`im negde. Takosam tada gledao – "|e }u, {ta }u, kuda }u?". Biosam pravo tu`an, nisam mogao da vjerujem da sesve tako odigrava, da su se pojedini ljudi pretvo-rili u zveri i kod ljudi koji su mislili druga~ijepostojao je veliki kolektivni strah od ljudi, nakin-|urenih bombama, koji su {enlu~ili po gradu.

To je ukratko neka motivacija, neko moje ra-zmi{ljanje u to vreme. Sad imam mnoga pitanjau vezi svega toga.

Motivacija za u~e{}e na tribinama i u izgra-dnji miraJo{ u jeku rata, kad se nije znalo ni kad }e sta-

ti, ni 'o}e li stati, razmi{ljao sam o nekoj unutra{-njoj diverziji po pitanju rata, da skupimo nekeprogresivne snage i to zaustavimo. A razmi{ljaosam da takvi ljudi postoje i na drugoj strani. ^i-tava situacija posle rata mi se doimala klima-vom. Odgovorni ljudi nisu imali ni vizije, ni hra-brosti da ne{to poku{aju, da negde prosperiramo.Umesto toga svakoga dana tonemo u neku baru-

{tinu, ako se mo`e uop{te potonuti dublje. ^eka-li su se neki vozovi da nas pokupe u bolju budu-}nost, ali do toga nije do{lo jer ljudi nisu bilispremni da se uklju~e u neke procese i iskoriste{anse koje su im se nudile. Uklju~io sam se u radjedne organizacije u Nevesinju, i kroz ekolo{kirad sa djecom sa sve tri strane uvideo sam da semaldi ljudi mogu razmijeti jer imaju iste potrebe.

Nakon toga sam po~eo da razmi{ljam o ne~e-mu "ve}em", da te kontakte reflektujemo i u dru-gim sferama `ivota. Preko prijatelja ~uo sam zaorganizaciju koja radi na nenasilju, da povezujuratnike sa sve tri strane da razgovaraju i podelesvoje li~ne pri~e sa drugima. Na{ao sam se usvemu tome i mislim da je za mene jedno velikoolak{anje {to sam imao priliku da govorim u ne-koliko gradova, na tribinama i u medijima. @eleosam da ~ujem i mi{ljenje drugih ljudi, sa drugihstrana, prvenstveno od generacije koja je u~es-tvovala u ratu, a zatim i od maldih ljudi kojimase serviraju pri~e na tri razli~ita na~ina.

Mislim da je jako bitno da ljudi razmi{ljaju ko-ji su to putevi ka trajnom miru. Ve}ina ljudi nemapredstavu ni priliku da razmi{lja u tom pravcu jersu zatrpani nekim nebitnim i pogre{nim informa-cijama. Jedan od osnovnih preduslova je da se su-o~imo sa pro{lo{}u, da ne zatrpavamo neke stva-ri (poput ratnih zlo~ina, poput li~ne odgovornos-ti) jer se iz tog proteklog perioda moramo nau~itii izvu}i pouke o tome kakvi smo mi bili u svemutome i koja je bila na{a uloga. Moramo razbiti tepredrasude i zablude koje nam ne daju (ili mi ne`elimo da nam daju) da razmi{ljamo o sebi i omnogobrojnim ljudima koji su stradali u ovomratu, ma s' koje strane dolazili.

Ja svoju li~nu odgovornost vidim u tome {tosam uzev{i pu{ku doprineo da budem jedna kari-ka u lancu nasilja koje nam se desilo u proteklomperiodu.

Koja je bila tvoja motivacija za odlazak u rati priklju~enje Hrvatskoj vojsci?Kad je sve po~elo imao sam 17 godina i tada

su me zanimale stvari kao provod i zezancija.

1992. zavr{avam srednju {kolu i nalazim sepred uobi~ajenim izborom da li raditi, studiratiili se priklju~iti Hrvatskoj vojsci zato {to samosje}ao da mi je zemlja napadnuta. Najbolje samto osjetio kad sam jednom prilikom trebao oti}i uZagreb i trebalo je zaobi}i sve okupirane teritori-je. Osje}ao sam da je neka "strana" vojska za-uzela komad teritorije moje zemlje i granatiralagradove u Hrvatskoj u kojima su civili ginuli.

Dugo sam negirao da mene u stvari rat doti~e,pogotovo kroz ~etvrti razred srednje {kole.1992.zavr{io sam srednju {kolu i odjedanputsam bio u situaciji da moram shvatiti da me ite-kako doti~e.

Moja zadnja dilema je bila da li upisati fakultetsamo da bi se izbjegla vojska, oti}i kod rodbine uSloveniju ili oti}i u rat.

Moja motivacija za priklju~enje Hrvatskoj voj-sci imala je nekoliko segmenata. Vojsku protivkoje se vodio rat do`ivljavao sam kao agresore, alii zbog drugih stvari. Te{ka ekonomska situacija uobitelji, nemogu}nost pronala`enja posla, a i sitneneugodnosti koje je obitelj do`ivljavala, po meni,zbog ~injenice da iako smo Hrvati, nismo bili "ti-pi~ni" Hrvati koji glasuju za HDZ i zaklinju se u{ahovnicu i Tu|mana.

Moja kona~na odluka bila je da se prijavim uHrvatsku vojsku imaju}i u vidu da bi ba{ ta odlu-ka bila najkorisnija meni, obitelji i domovini.

Oti{ao sam u vojni odsjek da ubrzaju moj odla-zak u HV {to je vi{e mogu}e.

Poslije toga je uslijedilo slu`enje vojnog roka iiako u sklopu toga nisam trebao biti izlo`en voj-nim dejstvima, petog dana vojnog roka vojarna jegranatirana "zvon~i}ima" i tu prvi put direktnoosje}am strahote rata.

Nakon zavr{etka vojnog roka unova~en sam u141. brigadu i odlazim u zale|e Zadra. Tu provo-dim neko vrijeme na prili~noj "burnoj i zeznutoj"liniji boji{nice. Me|utim, usprkos svemu nemammoralnih dvojbi za{to sam tu i za{to to radim jersam mislio da radim pravu stvar u skladu s ovimprije {to sam spomenuo. Nakon nekog vremenado{lo je primirje, brigada je rasformirana i vratiosam se u normalan `ivot bez ikakve gri`nje sa-vjesti.

U osmom mjesecu 1995. ponovo sam unova-~en u moju brigadu s kojom sam se na{ao na po-dru~ju Grahova u Bosni i Hercegovini.

Poziv sam prihvatio jer sam opet osje}ao du-`nost, ali se u isto vrijeme po~eo javljati crv raz-dora u meni jer mi nije bilo jasno {to ja radim udrugoj dr`avi, mada sam s druge strane bio svjes-tan da je s pravne strane sve u redu zbog ugovoraizme|u Hrvatske i Bosne o me|usobnoj podr{ci.

Ono {to je meni najvi{e smetalo i {to mi je bilootre`njavaju}e u tom iskustvu je scena kada mojapostrojba ulazi u sela koja su o~ito na brzinu napu-{tena. Postao sam svjestan da su ti ljudi napustilisvoje domove zbog straha od onoga {to ja predst-avljam. Ve} tada mi se javio utisak da vr{imo etni-~ko ~i{}enje koje, po meni, ne mo`e opravdati ~i-njenica da je srpska vojska to radila po Hrvatskoj.U tom momentu kad sam bio tamo, ja nisam znaomnogo o Grahovu i okolici, tko tamo `ivi i tko je

MARKO MARTINI]Ro|en 1974. u Splitu, dragovoljacHrvatske vojske od januara 1993.do augusta 1995. Bio je na terenimau zadarskom zale|u i na podru~juGrahova u Bosni i Hercegovini. @ivi i radi u Splitu.

6

`ivio, ali sam o tome doznao par godina nakonsvega toga kroz razgovore s upu}enijim ljudima.

Tada mi je potvr|eno da se radilo o srpskomstanovni{tvu i to mi je jo{ poja~alo taj moj osje}ajda sam sudjelovao u ne~emu {to se jedino moglonazvati etni~kim ~i{}enjem. Promi{ljaju}i tu ulo-gu onda i sada, osje}am da sam bio agresor i nika-ko nisam ponosan na tu ulogu.

Koja je tvoja motivacija da se uklju~i{ u ovuaktivnost i da radi{ na izgradnji mira?Motivacija mi dolazi iz promi{ljanja te moje

uloge u ratu, te za{to sam uop}e u rat oti{ao. Naj-jednostavnije, savjest i moja gra|anska odgovor-nost za dru{tvo u kojem `ivim mi nala`u da ra-dim to {to radim i da osudim svaki militarizam isvako nasilje u rje{avanju bilo kakvih sukoba.

Moj mirovni anga`man o~ituje se kroz dva ni-voa. Na jednom nivou kroz rad u udruzi za di-rektnu za{titu ljudskih prava i gra|anskih slobo-da poma`em i radim s ljudima koji su na bilo ko-ji na~in pogo|eni ratom sa pravne strane. Nadrugom nivou kroz ostale projekte u koje samuklju~en kao i kroz svakodnevni `ivot i osobniprimjer poku{avam pomo}i svima kojima mogui borim se protiv atmosfere pune mr`nje, predra-suda koja vlada u na{im dru{tvima.

Neka moja osnovna ideja vodilja rada na obanivoa bi bila rad na poni{tavanju svih nasilja idiskriminacija koje su iz rata proiza{li.

@elim raditi sve {to je u mojoj mo}i da do ratane do|e, jer kad do|e vrijeme da se uzimaju pu-{ke onda je ve} gotovo.

Jako mi je va`no {to se pro{log rata ti~e, osu-diti sve ratne i zlo~ine po~injene od strane Hrvat-ske vojske kojoj sam i sam pripadao.

Ne `elim nositi stigmu biv{eg pripadnika HV-a, i pripadnika hrvatskog naroda u ~ije ime je ~i-njen ratni zlo~in, a da isti nije osu|en od tog na-roda, nego su oni koji su ih ~inili od ve}ine do-`ivljavani kao branitelji zemlje po principu da jeu ratu sve dopu{teno pa i ubijanje ̀ ena i djece sa-mo zato {to su drugi i druga~iji zbog pripadnostinekom drugom narodu.

Koja je bila tvoja motivacija za odlazak u rati priklju~enje Armiji BiH?

Ro|en sam u Zavidovi}ima gdje sam za-vr{io osnovnu i srednju {kolu. Po~etak ratasam do~ekao u Sarajevu kao student prvegodine ekonomskog fakulteta. Uslijed mar-tovskih de{avanja na poziv roditelja vratiosam se iz Sarajeva u Zavidovi}e gdje zati-~em situaciju koja me uveliko iznena|uje.Uvidio sam da su kom{ije srpske nacional-nosti ve}inom napustile grad. Organizuju sekvartovske stra`e i patrole, ~emu se i ja pri-dru`ujem. Po~eli su napadi na isto~nu Bo-snu, Sarajevo, {to u meni budi patriotskaosje}anja i motiv da se moram uhvatiti pu-{ke.

S po~etkom granatiranja grada i rasplam-savanjem borbenih dejstava na prilazimagrada, raste u meni bijes i strah zbog egzis-tencije moje porodice {to kulminira s tim dase prijavljujem za odlazak na prvu borbenuliniju. Po{to nisam odslu`io JNA i nisam bioobu~en za borbena dejstva "odradio" samsvega nekoliko smjena, da bih potom, nasvoj zahtjev bio poslan u nastavno regrutnicentar u Zenicu.

Nakon obuke upu}en sam u jedinicu op-{tinskog {taba odbrane odred "Rujnica –Me}evi}i" gdje ostajem do po~etka sukobaizme|u Armije BiH i HVO-a. Tada dobivamprekomandu u 318. brdsku brigadu i aktivnou~estvujem u svim odbrambenim i ofanzi-vnim zadacima na {irem zavidovi~kom rati-{tu (Dubravica, Vozu}a, Ozren). Sve to trajedo dejtonskog sporazuma nakon ~ega se de-mobili{em.

Koja je tvoja motivacija da se uklju~i{ uovu aktivnost i da radi{ na izgradnji mi-ra?Kao direktan u~esnik rata, uvidio sam po-

gubnost stradavanja vojnika i ve} tada u me-ni se javlja `elja da se sretnem sa "drugomstranom" {to mi se i ostvarilo u novembru1993. godine kada sam imao nekoliko kon-takata sa vojnicima Vojske Republ ikeSrpske. Poslije 1995. godine tako|er samimao priliku, ali ovaj put sa zarobljenimvojnicima. Osjetio sam njihove strahove ipoku{ao sebe da zamislim u toj situaciji. Ta-da uvi|am svu besmislenost ratovanja iosje}am utjecaj "vi{e politike" i predrasudana `ivot obi~nog ~ovjeka.

Danas devet godina poslije, uspomene sujo{ jako `ive i iz silnih patnji i stradanjacrpim energiju i motivaciju za rad i trasira-nje puta ka trajnom miru. Jaz je dubok i pro-blemi su veliki, ali nemamo alternativu.

Nasilje na ovim prostorima ni{ta ne rje{a-va. Moramo se jasno suo~iti sa pro{lo{}u,istrajati u ka`njavanju ratnih zlo~inaca, je-dnom zauvijek zavr{iti sa predrasudama istereotipnim temama o nasilju na ovim pros-torima kao o ne~emu normalnom {to se peri-odi~no de{ava. Treba udru`iti snage i re~i:STOP NASILJU, MR@NJI I PRIMITIVI-ZMU!

Otkud ti u ratu? Kako ti je tamo bilo?Otkud ja u ratu? Pitanje koje me mu~i, na

koje tra`im odgovor sam od sebe! Imao samtrideset godina, bio pun snage, pun volje zaradom, volje za `ivotom, pun ljubavi premasvima, ali na`alost tada nisam mogao da pre-poznam: zloupotrebu medija koji su nam ispi-rali mozak i, na`alost, {ta nam se sprema po-~ev od budu}ih ratnih profitera, do svetskihmo}nika i poludelih, bolesnih umova nekihpoliti~ara.

Kao gra|anin te biv{e tada{nje SFRJ sma-trao sam da je to moja dr`ava i da je mojaobaveza da joj budem lojalan i imam obavezuda branim njen suverenitet i teritorijalni inte-gritet, za {ta sam dao i zakletvu. To je proi-zvod tog mog po{tenog rada i odnosa premadru{tvu, a u to vreme ja sam po{tovao sve za-kone, pa sam se tako i odazvao pozivu mobi-lizacije, ne znaju}i ni gde ni za{to idem. Nikosvestan nije `eleo to najve}e zlo ~ove~anstva,pa ni ja, koji ne spadam u tu vrstu takvih pa-triota, ali eto, ne znam kako, upao sam u tuzamku odakle nije bilo mogu}nosti izlaza svedok nisam bio te{ko ranjen. Mo`da nisam ra-zmi{ljao, mo`da nisam ni{ta poku{ao da ura-dim pre da ne do|e do toga. Sigurno sam ra-zmi{ljao ‘Daleko je to i {ta se to mene ti~e’,ali kad su me mobilisali bilo je kasno.

Ne znam da li je to moja sre}a ili nesre}a,ali nisam imao dug period ratovanja, jer samubrzo bio ranjen i preba~en u bolnicu.

Kako ti gleda{ danas na svoje u~e{}e uratu i na rat uop{te? Koja je tvoja moti-vacija da sada sedi{ ovde?Na svoje u~e{}e u ratu gledam kao na

u~e{}e u jednom velikom zlu. Pa zato imamstra{no jaku motivaciju da u~estvujem naovakvim tribinama. Kada sam u ratu bio ra-njen, ne znam {ta mi je u toku perioda le~e-nja bilo te`e, da li moje rane ili rane one na-{e dece koja su po tim krevetima le`ala,momci koji su izgleda tada bili teret i dru{-

AMER DELI]Ro|en u Zavidovi}ima gdje i sada`ivi i radi. Pripadnik Armije Bosne i Hercegovine od 1992. – 1995.

NOVICA KOSTI]Ro|en u selu Dobrovi{u, op{tinaVlasotince, 1960. godine. U~esnikoru`anih sukoba od 17.8.1991. u Hrvatskoj, kao rezervista biv{eJNA. Trenutno u penziji.

7

tvu i porodicama. Jo{ tada sam se pitao imali na ovoj zemlji neki ~ovek koji mo`e da za-ustavi ovakva zla. Kada sam 2000. imao re-amputaciju moje leve noge, samo dva sataposle moje operacije do{la je jedna medicin-ska sestra i rekla mi da u hodniku le`i jedanpripadnik MUP-a sa moje ju`ne Srbije, izVranja, koji je ostao bez noge tako kao ja...Taj susret pogleda, kad je on gledao mene na{takama, kako stojim bez jedne noge, njegovpogled mi je govorio Za{to ovo? To je mojamotivacija za{to sam ovde danas.

Imam i stra{nu potrebu da razgovaram saljudima koji su bili sa druge strane kako bihpoku{ao razumeti {ta nam se i za{to dogodioovakav oblik nasilja, otkud tolika mr`njame|u ljudima koji `ive na istim prostorima igovore isti jezik.

Stra{no bih `eleo da razgovaram otvorenoo svim de{avanjima kako bismo uvideli gdesu te gre{ke, na koji na~in mo`emo i na kogada uti~emo da se ovakva ludila vi{e nikad inigde ne ponove.

Ne tra`imo krivce, ve} ho}emo da vidimomo`emo li normalno da razgovaramo

Imao sam stra{nu potrebu da razgovaramsa ljudima sa one strane, da vidim {ta nas jeto sna{lo, gde se nismo razumeli. Kako to dasmo `iveli na istim prostorima, govorili is-tim jezikom, a nismo na{li taj zajedni~ki je-zik?

Kao ~ovek koji je li~no mnogo propatiood posledica tog zajedni~kog ludila, jer sampre svega naneo zlo svojoj porodici koja jetrpela stresove od moje mobilizacije, prekote{kog ranjavanja, do poslednje operacije, nesamo da imam motivaciju ve} i obavezu dase borim protiv ovakvog zla. Bori}u se zamir svim sredstvima dok sam `iv, to mi jeobaveza ne samo motivacija!

Kako vidi{ mir i {ta je za njega potrebno?[ta o~ekuje{ i `eli{ da se menja u tvojojsredini?Trebamo prvo otvoreno razgovarati. Treba

biti hrabar i sesti ovde, a treba biti podjedna-ko hrabar i sesti tu u publiku. Treba prepo-znati i znati {ta je rat, nije rat samo oru`anisukob. Imamo mi prvo jedan opasan medij-ski rat, propagandni rat.

Treba znati da je rat najve}e zlo ~ove~an-stva. Rat, samo tri slova koja stavljaju ~ove-ka iza `ivotinje, jer `ivotinja ubija da bi pre-`ivela, a ~ovek ubija i telo i du{u. Treba ses-ti, razgovarati, ne zaboravljati, ne mnogopra{tati, ali moramo biti tolerantniji, po{to-vati druge da bismo mi bili po{tovani.

Mislim da svojim u~e{}em na ovakvoj tri-bini, pogotovu u svojoj sredini, dosta togamenjam. Menjam se prvo ja. Treba shvatitisvoju odgovornost. [ta to mi nismo preduze-li pre devedesete? Mo`da ne bismo zaustavi-li ratove, ali mo`da ne bi bilo toliko nasilja,mo`da ne bi bilo ovoliko mr`nje, mo`da nebi stradalo ovoliko nedu`nih ljudi.

Koja je bila tvoja motivacija za odlazak u rat?Prije rata, bio sam zaposlen u @eljezari Sisak ko-

ja je tada imala 12 – 13 tisu}a zaposlenih radnika.Stanovni{tvo moga grada je bilo takvo da su bilezastupljene sve tri nacionalnosti, bilo je Bo{njaka,Hrvata i Srba. U samoj `eljezari bilo je oko 70%ljudi srpske i bo{nja~ke nacionalnosti, a ostalo subili Hrvati. U mojoj sredini su ̀ ivjela sva tri naroda.

De{avanjima u Sloveniji neka se euforija i kodnas stvarala, osje}alo se da bi se moglo ne{to pre-nijeti u Hrvatsku. Euforija je dolazila iz toga {to supojedini ljudi, na primjer iz moje ulice, po~eli nes-tajati, seliti se preko no}i. U mojoj firmi bilo je svemanje i manje ljudi srpske nacionalnosti, tako dasu se i ljudi na ulici grupisali. Euforija je postajalasve ja~a i ja~a kada je JNA po~ela napu{tati Slove-niju i prelaziti na teritoriju Hrvatske. Preko Hrvats-kog teritorija dovla~ila se masovna tehnika tako dase tada ve} naziralo neko konfliktno stanje. Ja samosje}ao nemir i nisam mogao vjerovati da bi to svemoglo zavr{iti na dobar na~in. U sam rat sam seuklju~io kada su po~ela prva granatiranja moganaselja. Prijavio sam se dragovoljno, imao sam ta-da jedno dijete i suprugu. Oti{ao sam na liniju, lini-ja razgrani~enja je tada bila udaljena negdje oko trikilometra od moga naselja. To je krenulo s onom"balvan revolucijom", oni su tu napravili crtu.

U ratu sam ostao do kraja 1995. godine kadasam ranjen. Tada je i prestalo moje ratno djelova-nje. Iza{ao sam iz rata i tada sam umirovljen.

Iz po~etka sam bio gnjevan i ljut zato {to su sveto bili ljudi koji su bili iz moje sredine, koji su ra-dili skupa sa mnom. Dijelili smo prije toga dobroi zlo, odlazili smo na radne akcije, bilo je tu i stari-jih ljudi, u biti poznavali smo se. Moje naseljebrojilo je oko 12 000 stanovnika tako da smo mipoznavali jedni druge. To me ubijalo jer sam znaoda nisu vi{e ni u firmi, da nisu vi{e u svojim stano-vima nego su oti{li "preko". Znao sam tko je tamoi ispo~etka nisam mogao vjerovati. Neki se bijes umeni javljao prema svemu tome i pitao sam se {toje svrha toga, {to je nama falilo, zbog ~ega sadnetko da to napravi, zbog ~ega sad da do|e do to-ga da se razdvajamo. Najvi{e sam bijesa osje}aokad su granate po~ele padati na tu ̀ eljezaru i na to

moje naselje, onda je ne{to puklo u meni i ja samodlu~io da uzmem pu{ku, prijavio sam se dobro-voljno i oti{ao na front. [to se mene ticalo, dobroje bilo sve dok sam branio svoj dom i dok sam biou Sisku, problem je nastao kad je moja formacijapo~ela mijenjati mjesta kad smo po~eli odlazit naju`no boji{te, u Slavoniju. Bio sam odvojen odku}e, zna~i nisam vi{e branio ni ku}u i vani sambio po dva – tri mjeseca i nisam bio u kontaktu sobitelji. Tad se u stvari po~elo ne{to psihi~ki u me-ni lomiti i pitao sam se gdje sam sad, {to je s moji-ma, da li mi je ovo trebalo ili nije, za{to nisam na-pustio sve to i oti{ao nekud van. To me psihi~kipuno slomilo. Najvi{e me slomilo kad sam iza{aoiz rata, mislim da su mi zadnje dvije tri godine po-slije rata bile gori period nego sam rat. Meni i mo-joj obitelji {to je pro`ivljavala sve sa mnom.

Koja je tvoja motivacija da se uklju~i{ u ovuaktivnost i da radi{ na izgradnji mira?Postao sam svjestan li~ne odgovornosti koju

nosimo i imamo svi mi za ono {to se desilo naovim prostorima. Netko manje, netko vi{e. Ja kadgledam tamo kod nas, svatko je na neki na~in, ili{utnjom ili netolerantno{}u pridonio tome {to sedesilo u na{im dru{tvima. Te{ko je do}i do neketolerancije s obzirom da je bilo toliko gadosti uovom ratu i da je te{ko o~ekivati da ljudi zaboraveneke stvari. I ne treba ih zaboraviti, moramo iskre-no o njima pri~ati. Trebamo biti tolerantni jedniprema drugima, ako ne zbog nas, onda zbog na{edjece i djece koja }e do}i, da im se ne dogodi ono{to se dogodilo nama. Po meni je bitno pri~ati isti-nu o ratu. Kakva je ona prava istina mnogo mi jeva`nije nego ono {to ja ~itam u knjigama svogadjeteta koje u~i povijest, a svatko pi{e povijest nasvoj na~in. Meni je bitno da ja svom djetetu ipakka`em da povijest nije takva kakva je napisana,barem nije iskreno napisana onakva kakva je bila.To mi je bit svega.

Samim ovim {to mi radimo mislim da mo`emouticati na ljude u svojoj sredini. Svjestan sam da io meni samom puno ovisi kakva }e biti sredina idru{tvo u kojem ̀ ivim i ̀ elim raditi na tome. Akoja poku{am ne{to sam napraviti u svome kvartu,nekim ljudima poku{ati prenijeti da se nalazim saljudima sa druge strane, razmjenjujem informaci-je {to se ti~e nestalih kao i informacije o minira-nim terenima, mo`da }e to nekoga motivirati da isam ne{to napravi da proba pokrenuti neke stvari.Ako ljudi sa sviju strana po~nu komunicirati to jeza dobrobit svih nas jer kad dijete ili bilo koja oso-ba sa bilo koje strane sada, 10 godina nakon rata,naleti na minu nije to je tragedija koja ne poznajenacionalnost. Dok god budemo {utjeli i ne bude-mo spremni da iznesemo istinu o takvim stvari-ma, da ka`emo ono {to znamo javno i iskreno, jamislim da }e ovaj rat i dalje trajati.

Mislim da je potrebno razgovarati i mislim daje ovo {to mi radimo dobro i jedan put, ali mislimda mo`emo puno vi{e toga svi mi napraviti i zasebe i za druge. Ne mo`e meni biti dobro, ako jemoj susjed pored mene i njemu nije dobro. Nemogu se osje}ati dobro ako i njemu nije dobro ba-rem donekle kao i meni. Ja od toga kre~em.

D@EVAD BUDIMLI]Ro|en 1963. godine u Sisku. Dragovoljac Hrvatske vojske od1991. do 1995. godine. O`enjen,otac dvoje djece, `ivi i radi u Sisku.

8

Prva u ovom ciklusu bosanskohercegova-~kih tribina "^etiri pogleda: od pro{losti -ja u ratu, ka budu}nosti – kako ka trajnom

miru" odr`ana je 19. 11. 2004. godine u prostori-jama Skup{tine op{tine Nevesinje.

Na tribini su u~estvovali: Novica Kosti} izVlasotinca, Nermin Kara~i} iz Sarajeva, MarkoMartini} iz Splita i Vojo Vukovi} iz Nevesinja.Moderatorica tribine bila je Katarina Mili}evi}iz Kragujevca.

Gotovo deceniju nakon zavr{etka ratnih doga-|anja, u lo{oj ekonomskoj situaciji koja poga|ave}inu ljudi u ovom gradu koji su fakti~ki osu|e-ni na borbu za golu egzistenciju i ukopanim po-zicijama nacionalisti~kih struja na vlasti, na prvipogled se ~ini kao da nema ba{ puno prostora zaotvaranje i preispitivanje pri~e o ratu i svemuonome {to se doga|alo u bliskoj pro{losti.

Bilo nam je to va`no i s obzirom na na{e nas-tojanje i strategiju da idemo i u male, zatvorenesredine gdje, po pravilu, ima veoma malo akti-vnosti, posebno onih mirovnih.

U prvom dijelu tribine govorili su ljudi kojinose iskustvo u~e{}a u ratu o razlozima koji suih naveli da uzmu pu{ke u ruke, ali i tome kakovide mir uz jasnu poruku propitivanja vlastiteodgovornosti za stanje u na{im dru{tvima onda isada, a koja ne poziva na nova nasilja, ratove imr`nje.

Pomalo smo se pribojavali ho}e li itko do}i natribinu, budu}i da se tek 5 – 10 minuta prije po-~etka tribine sala po~ela puniti. U publici su ve-}inom bili mladi ljudi koji su se s u~esnicimamogli identificirati po godinama i u~e{}u u ratu ,ali isto tako bilo je i ljudi srednjih godina i stari-

jih, kojima je zajedni~ko to {to je ve}ina njih isama nosila pu{ku tokom rata.

Jako nam je `ao da se nije pojavio nitko izgradskih vlasti niti iz bora~kih udru`enja, madasmo ih pozvali i o~ekivali.

Za vrijeme trajanja tribine ~inilo se kao da nit-ko u publici ne trep}e, svi su pozorno slu{ali {toje cijeloj pri~i davalo dodatnu te`inu. Kao da suljudi u publici bili zate~eni nivoom pri~e u~esni-ka koji su propitivanjem vlastite odgovornosti,kritikom postoje}eg stanja i spremnosti da osudezlo~ine po~injene u "njihovo ime" tog trenutka"za~a~kali" postoje}e predrasude o onim tamo"drugima".

U drugom dijelu tribine publika je imala prili-ku postavljati pitanja u~esnicima i davati svojekomentare.

Pitanja je bilo mnogo manje nego {to smoo~ekivali, a prvo pitanje, uz pohvalu ideji i inici-jativi bilo je: Na kome je odgovornost za to {to seu ratu doga|alo?

U odgovoru na ovo pitanje u~esnici su se os-vrtali na vlastitu odgovornost koju nose kao biv-{i u~esnici rata a jedan od u~esnika je rekao:

Kada do|e do rata to je faza koja se te{ko mo-`e promijeniti, to je ve} ne{to {ta je gotova stvar.Ja jesam bio mlad, nisam bio svjestan ni politi-~ke situacije, ni onoga {to se de{ava. Nije to ra-zlog da se ja ne{to pravdam za ono {to se desilo.Svoju odgovornost vidim u tome {to radim da nedo|e do toga i ja je prepoznajem na jako punonivoa. Da jasno i glasno ka`em drugovima, prijesvega svojoj porodici i ljudima oko mene da ~o-vjek koji je ubijao srpske civile u Sarajevu nijenikakav heroj nego zlo~inac i da tako treba biti

percipiran i da se na njega treba gledati na takavna~in.

Vidim i ~ujem jako ~esto govor mr`nje koji jeprisutan da se narodi, ljudi i pojedinci zovu po-grdnim imenima zato {to pripadaju odre|enojnaciji. Kao ~ovjek koji te`i vjerskom identitetu nemogu opravdati neke neljudske stvari koje su sede{avale i govor mr`nje koji je prisutan. Ono {tomogu u~initi je da to osudim.

Pitanja koja su uslijedila dobro pokazuju koli-ko je na~in razmi{ljanja jo{ uvijek duboko uko-pan u predrasude i nemogu}nost sagledavanjaodgovornosti vlastite strane, ali i op}a mjesta upri~i o ratu i pro{losti u ~itavoj Bosni, pa je takou~esnik iz Sarajeva dobio pitanje o tome da lismatra da je granata koja je ispaljena na Mar-kale do{la sa srpskih polo`aja ili je ispaljena sadruge strane kao opstrukcija potpisivanju miro-vnog sporazuma, u Lisabonu, a u~esnik iz Splitaje pitan smatra li da je JNA bila agresorska ar-mija u Hrvatskoj bez obzira {to je tada imala za-datak da po ustavu {titi tada{nju Jugoslaviju.

Svim u~esnicima bilo je postavljeno pitanjeda li su sami prisustvovali i vidjeli kako je po~i-njen neki ratni zlo~in i u slu~aju da jesu, da li bisvjedo~ili na tribunalu u Haagu, na {to su oni od-govorili da nisu prisustvovali ~injenju ni jednogratnog zlo~ina, ali su se svi slo`ili, da jesu, da bisvjedo~ili na haa{kom tribunalu.

Tribina je zavr{ila aplauzom u~esnicima, aveliku vrijednost ove tribine vidimo u tome {tosu, po zavr{etku tribine, ljudi prilazili u~esnici-ma i imali potrebu s njima pri~ati i s njima dijeli-ti svoje te{ke pri~e i dileme vezane za ratna do-ga|anja. U~esniku iz Sarajeva pri{li su neki ljudiiz Nevesinja i imali potrebu pri~ati o tome da suneki od njih pucali na Sarajevo.

Jako nam je drago {to je ova tribina napravlje-na i nadamo se da je kod nekih ljudi otvorila ne-ke druge perspektive promi{ljanja o vlastitoj od-govornosti za nasilje iz pro{losti i postoje}e dis-kriminacije u na{im dru{tvima podr`ane od ra-znih centara mo}i. Ali, i to je pomak…

TRIBINA"4 POGLEDA"iz moga ugla

Ideja odr`avanja tribine "^etiri pogleda – odpro{losti otkud ja u ratu? ka budu}nosti kako katrajnom miru?" u Nevesinju javila se manje vi{eiz potrebe, ili ~ak iz nephodnosti koju sam pre-poznao, da se ~uje pri~a sa druge "strane", pri~a

O TRIBINAMA

Tribina u NevesinjuTribina u Nevesinju

Boris AVRAMLOKALNI ORGANIZATOR TRIBINE U NEVESINJU

9

onog drugog i druga~ijeg. Da se zadovolji jednaljudska radoznalost, zainteresovanost ali i brigaza onog sa druge strane i na taj na~in stvore pre-duslovi za jedna nova pribli`avanja i zbli`avanjame|u ljudima.

Nevesinje kao jednonacionalna sredina, sredi-na u kojoj se naro~ito nakon ratnih de{avanjamo`e ~uti samo jedna pri~a, samo jedno mi{lje-nje, samo jedna slika i vi|enje minulih de{ava-nja, po prvi put je bila suo~ena sa javnom tribi-nom kao poku{ajem stvaranja prostora prije svihobi~nim ljudima, da ~uju ali i da ka`u ne{to dru-go i druga~ije. Meni li~no kao ~ovjeku i kao ne-kome ko poku{ava da osvjesti i potakne ostale naove procese te{ko padaju mnoge stvari koje samu prilici da ~ujem. Na`alost u ovome djelu dr`a-ve u kojoj `ivim, rade}i sam par puta bio uz-drman i pogo|en razmi{ljanjima pojedinih ljudipo pitanju nekih zlo~ina i svega onoga {to se de-{avalo, a {to je ~injeno u ime nekog naroda.

Upravo u tome vidim va`nost ovakvog proje-kta. Vrijednost je tako|e u poku{aju izgradnjemostova komunikacije, izgradnje povjerenja,uva`avanja razli~itosti, izgradnje obala koje }eubrzo do`ivjeti korake povratka svih onih koji`ele da se vrate i `ive zajedno na ovim prostori-ma.

Sama tribina, koliko lijepa u svojoj neposre-dnosti, toliko je bila i meni jako va`na, bitna, sasvim onim {to se ~ulo od strane u~esnika ali na-ro~ito, i iznad svega, na~inom na koji je publikaprimila u~esnike i kontaktom, interakcijom kojije ostvaren nakon same tribine.

Naravno da ovu na{u tribinu treba posmatratiisklju~ivo kao skroman prvi korak na putu izgra-dnje mira i suo~avanja sa proslo{}u.

Nadam se da }emo svi skupa nastaviti pri~u oratu, nastaviti sa preispitivanjem i postavljanjempitanja kako drugima tako i sebi.

Razmi{ljam o svom svakodnevnom djelova-nju, dosada{njem i budu}em kontekstu izgradnjemira. Kao prioritetan proces vidim rad na sebi –gdje sam ja u svemu ovome, gdje je moja odgo-vornost za zbivanja oko mene, {ta ja ~inim dastvari promjenim.

Upravo kao {to je i rat bio tu`na pozornica ukome je svako od nas igrao odre|enu ulogu, takoje i izgradnja mira ne{to u ~emu svaki pojedi-nac/ka treba da preuzme dio odgvornosti na sebei svojim aktivnim djelovanjem doprinese njego-vom ostvarivanju.

Boris AvramInfo Centar Nevesinje

Druga tribina u ovom ciklusu bosansko-hercegova~kih tribina odr`ana je u Gor-njem Vakufu – Uskoplju, 30. 11. u zgra-

di po{te (HPT).Gornji Vakuf – Uskoplje je i nakon 9 godina

poslije rata jo{ uvijek podijeljen grad u kojem je-dna ulica dijeli grad, a time i dva naroda. Iako jeformalno 2002. godine vlast ujedinjena, jo{ uvi-jek postoje dvije {kole, dva doma zdravlja, dvijepo{te i ljudi rijetko prelaze s jedne na drugu stra-nu ulice. Rat koji je kiptio izme|u Bo{njaka iHrvata donio je mnogo boli jednima i drugima iona se osjeti, kao da progovara iz zidova tog ma-log gradi}a u srednjoj Bosni.

Ipak, postoje ljudi u tom gradu, koji se odupi-ru glasovima onih, duboko u{u{kanih u svojimpozicijama koje im je omogu}ila takva situacija ikoji ih upozoravaju da jo{ nije do{lo vrijeme zaizgradnju mira. Oni ipak rade da tako ne bude isitnim koracima grade prostor da se o ratu, pa-tnjama i zale|enim predrasudama koje su iz nje-ga proiza{le progovori Smatramo da je jedan si-tni, ali vrijedan i va`an korak bilo i odr`avanjeove tribine "^etiri pogleda" onih koji su me|u-sobno ratovali jedni protiv drugih, ali su sjeli za-jedno da iskreno pri~aju o svom ulasku u rat, alii prevazila`enju svih ratova koji se jo{ uvijek vo-de na ovim prostorima, a to su ratovi predrasuda,mr`nje i diskriminacije.

Na tribini su u~estvovali: Nermin Kara~i} izSarajeva, D`evad Budimli} iz Siska, Vojo Vuko-vi} iz Nevesinja i Marko Martini} iz Splita. Mo-deratorica tribine bila je Sanja Deankovi} izSplita.

Posje}enost tribine sve nas je iznenadila, u sa-

li je bilo prisutno 60-ak ljudi.Sala u zgradi po{te bila je puna mladih i stari-

jih ljudi koji su ih do{li ~uti i mo`da dobiti poti-caj i inspiraciju da i oni svoju pri~u jednom ispri-~aju onome sa druge strane ulice.

@ao nam je {to nije bilo vi{e ljudi hrvatske na-cionalnosti, ali nam je drago {to su neki ipak do-{li i time dali konkretan doprinos makar simboli-~kom ukidanju te linije podjele. To je donekleubla`eno iscrpnim i kvalitetnim prilogom na TVKiss koja je ujedno i najgledanija televizija me-|u tom populacijom.

Nakon zavr{enog prvog dijela tribine gdje suu~esnici iznijeli svoje pri~e kako ih je zadesio rati svoje vizije gra|enja mira, uslijedila je ~itavaminuta bolne ti{ine prije prvog komentara:

Nemam pitanja, ali upu}ujem svoje ~estitkeorganizatorima ove tribine. Imam zabrinutostzbog mladih ljudi kod kojih se pojavljuje naci-onalni naboj koji skoro prelazi u ratni~ki. Ja bihorganizatorima tribine, a i vama momci uputioda ovakve tribine i ovakve razgovore spustimo u{kole, radnicima s djecom, na tome treba pora-diti…

S obzirom na ustaljeni {ablon koji je nametnutu na{im dru{tvima da oni koji diraju i poku{ava-ju preispitati odgovornost za rat i zlo~ine vlastitestrane obi~no bivaju okarakterizirani kao "nepri-jatelji", zanimljiva su bila i pitanja postavljenau~esnicima:

Da li se vi osje}ate kao izdajice svojih nacijapo{to sjedite tu s nekim "balijama", "~etnicima","usta{ama", nebitno. Kakav je va{ osje}aj u vezis tim?

Evo nekih od odgovora:

Tribina u GornjemVakufu – UskopljuTribina u GornjemVakufu – Uskoplju

10

Ja se uop}e ne osje}am izdajnikom svog naro-da, jer kako neko re~e bio sam 1470 dana na po-lo`aju ~uvao svoj grad i nisam ~etnik. Nisam senikad tako osje}ao i mislim da je ovo {to radimprava stvar za mene i za moj narod.

…Te{ko mi, barem u Sarajevu, netko mo`e re~i

da sam izdajica svog naroda, bar oni koji meznaju. Od onih koji me ne znaju nailazim na ne-ke kritike. To je moje mi{ljenje i ako sam pogrije-{io ja sam pogrije{io, nije narod pogrije{io. Bi-tno mi je napomenuti da dobar Bo{njak nije onajkoji mrzi druge i ~ini nasilje drugima ma kakvemu stvari iz sredine dolazile. Ja za to imam argu-mentaciju u vjeri.

…Svjestan sam da me neki do`ivljavaju kao iz-

dajicu, ja se tako ne osje}am jer ovo {to sada ra-dim, radim zato da bi moja zemlja bila neko bo-lje mjesto. Konkretno ja radim na tome. Oni kojime tako do`ivljavaju {ta oni rade na tome?

U~esnicima je bilo upu}eno pitanje i {to je zanjih patriotizam.

Za mene je patriotizam raditi ne{to za dobro-bit moje sredine i moje zajednce bez obzira o ko-me se radilo, ja `elim biti dru{tveno korisna oso-ba bez obzira o kome se radilo. Za mene patri-otizam uklju~uje i ljubav prema domovini, ali dasam i koristan ~lan svoga dru{tva.

…Patriotizam se u na{im krajevima do`ivljava

kad si spreman umrijeti za svoju domovinu, jabih radije da sam spreman `ivjeti za nju…

…Ako sam bio dobar patriota kada sam uzeo

pu{ku u ruku i ovo danas {to radim, {to mi poku-{avamo raditi i to mi je vid dobrog {to ~inim zasvoju zemlju, kad ne mogu u svojoj Hrvatskojdo}i do jedne ovakve tribine. Mo`da }e netko re-~i odva`ili su se i oti{li u drugu dr`avu da bi po-ku{ali ne{to kad ve} nisu mogli ovdje. Mislim da}e do toga do}i i u Hrvatskoj i to je jedan vidmog patriotizma.

Nakon brojnih pitanja upu}enih svakom u~e-sniku ponaosob, postavljeno je i pitanje organi-zatorima za{to nismo osigurali nekoga od pripa-dnika HVO-a jer je za podru~je Gornjeg Vakufa– Uskoplja bitan sukob izme|u Hrvata i Bo{nja-ka. Vidimo to kao primjedbu koja definitivnostoji, ali kroz kontakte koji smo imali nismo us-pjeli do}i do nekoga iz HVO-a tko bi bio spre-man progovoriti o svom u~e{}u u ratu, {to defi-nitivno ne zna~i da takvih ljudi nema. Da li je tozbog unutra{njih borbi i ratova ili zbog pritiskasredine mo`emo samo naga|ati, ali odgovornostda napravimo korake za otvaranje, preispitivanjei promi{ljanje pri~e o pro{losti i korake ka mirule`i na svima nama, jer mi na tome ne `elimo ra-diti sami.

Na tom putu nas svakako ohrabruju reakcijeljudi iz publike koji su svoja vi|enja ove tribine injene korisnosti za njihovu sredinu izrazili krozsvoje komentare u "kutiji utisaka".

Tribina uGornjemVakufu-Uskoplju

Tribina "^etiri pogleda: od pro{losti – ja u ra-tu, ka budu}nosti - kako ka trajnom miru?"odr`ana u Gornjem Vakufu-Uskoplju pokazalaje zainteresiranost ljudi za teme koje otvarajubolne probleme iz pro{losti, jo{ netaknute u ovojsredini.

Gornji Vakuf-Uskoplje je sredina u kojoj se iz-bjegavaju teme suo~avanja sa pro{lo{}u: bili smou ratu, u~estvovali u njemu na svoj na~in kao ra-tnici ili oni koji su oslu{kivali rat u podrumimabrinu}i o porodicama i onima koji ratuju; sad jegotovo, va`no je da ne pucamo, da nema straha za`ivote najdra`ih, za{to otvarati teme koje treba za-boravljati, okrenimo se budu}nosti.…to su pri~ekoje slu{amo svakodnevno i brinemo {ta }emo satoliko pokrivenih istina, {ta }emo sa onima koji suratovali a mi ni{ta ne znamo o njima, kako im jekad ostanu sami, kako se osje}aju, imaju li potre-bu da pri~aju, trebaju li nekoga ko }e ih slu{ati ...

pitanja, pitanja, pitanja.Dvije godine su CNA i Omladinski centar po-

ku{avali organizirati tribinu ^etiri pogleda. Nijebilo vrijeme? Kad je vrijeme?

Nau~eni da je strpljenje jedina strategija uspje-ha u ovakvim zajednicama, strpljivo smo radili napripremama za odr`avanje tribine.

I uspjeli. Puna sala ljudi (a tako smo brinuliho}e li iko do}i) svih godina, mladi, njihovi rodi-telji, biv{i ratnici, mnogo `ena.

I muk u sali. Ide pri~a. Govore Nermin, Vojo,Marko, D`evad. Slike ratne, emocije, strah, mla-dost zbunjena. Sjede pred nama ljudi koji suodlu~ili progovoriti sasvim javno o svojim iskus-tvima, o svojim odlukama da u~ine ne{to, da ne~ekaju da drugi progovore o onom {to su do`i-vjeli i pro`ivjeli. Da progovore o patriotizmu, on-da u ratu i sad u miru. "Moj patriotizam nije dapoginem za domovinu, moj patriotizam je da `i-vim u domovini."

Da aktivno sudjelujem u njezinom `ivotu, dase anga`iram, da preuzmem odgovornost za moj`ivot. Da gradim mir, sa svije{}u da sam bio ra-tnik i da pru`im i drugom ratniku priliku da zaje-dno sa mnom govori, bili smo na razli~itim stra-nama sad smo na istoj, jer `elimo da ovo ne budevise ni~ije iskustvo.

Mi koji smo slu{ali, vjerujem ~uli smo poruku.Sad }e biti lak{e. Mo`da se ova sredina otvori pre-ma pri~ama svojih ratnika, mo`da }e u {kolamaklinci u~iti istoriju od ovih ljudi.

Jasminka Drino-Kirli}Anita Grabner

Omladinski centar Gornji Vakuf-Uskoplje

Jasminka DRINO-KIRLI]Anita GRABNERLOKALNE ORGANIZATORKE TRIBINE U GORNJEM VAKUFU-USKOPLJU

11

Posljednja u nizu ovogodi{njih tribina "^eti-ri pogleda", i istovremeno posljednja ova-kva tribina u trogodi{njem ciklusu zapo~e-

tom 2002., odr`ana je u Sarajevu 11.12.2004. usve~anoj sali Doma policije.

Odluka o odr`avanju tribine u Sarajevu doni-jeta je nakon dosta promi{ljanja. Iako je na{a do-sada{nja strategija bila prete`no fokusirana namanje sredine koje na`alost ~esto ostaju po straniod nekih glavnih dru{tvenih (pa i mirovnih) toko-va, odabrali smo Sarajevo najvi{e zbog simboli-~kog zna~aja koji taj grad ima u tu`noj i surovojpri~i o ratovima 90-ih. Svjesni/e da Sarajevo nezna~i tek jo{ jedan grad koji je pro`ivio izuzetnote{ku ratnu sudbinu, ve} da je i to jedan od sim-bola `rtava, rata i ratnih zlo~ina u BiH, rije{ilismo da probamo sa organizovanjem ovakve akti-vnosti u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Sama priprema tribina dala je jasnu sliku o to-me da ne}e biti nimalo lako "izgurati" ovako ne-{to u Sarajevu prvenstveno zbog glasova koji suse protivili ovoj ideji, ali nam je u istrajavanju nasvemu ovome, mnogo pomogla podr{ka kojusmo dobili od razli~itih medija, institucija, udru-`enja boraca i sl.

Tako smo dosta napeti i u velikom i{~ekivanjudo~ekali i samu tribinu.

U~esnici tribine bili su: Marko Martini}(Split), Amer Deli} (Zavidovi}i), Vojo Vukovi}(Nevesinje) i Nermin Kara~i} (Sarajevo). Mode-ratorica tribine bila je Alma Ma{i}.

Sve~ana sala je bila potpuno ispunjena ljudi-ma razli~itih godina i razli~itih identiteta (biv{iu~esnici rata, predstavnice Udru`enja porodicanestalih i poginulih, aktivisti/ice itd.) stariji imla|i ljudi od kojih je ve}ina na svojoj ko`i is-kusila {ta zna~i rat, a danas i na pro{lost i na bu-du}nost gledaju na razli~ite na~ine.

Primetan je bio veoma mali broj novinara/kikoji su posjetili ovu tribinu, a razlozi za to su si-gurno vi{estruki – od nezainteresovanosti, zasi-}enosti do nepodr`avanja ovakvog vida akti-vnosti koje malo uzdrmavaju stereotipnu slikupo kojoj je sve jasno u vezi sa ratom, pa se o to-me nema {ta ni pri~ati.

Sama tribina protekla je u dosta napetoj i te-{koj atmosferi, obilje`enoj sa jedne strane te-{kim ratnim iskustvima i u~esnika i publike, i ne-blagonaklonim porukama manjeg dijela posjeti-laca koji su upu}ivanjem provokacija i uvredau~esnicima uspeli da "prisvoje" gotovo sav pros-tor za pitanja publike. Zbog velike napetosti pri-~e u~esnika su na pojedinim mjestima ostale ne-dore~ene i pomalo nejasne, ali ono {to se jasno~ulo je odbijanje pravdanja zlo~ina i nasilja kojesu po~inili "moji", kao i spremnost da se stvarinazovu pravim imenom, bez uvijanja i izbjega-vanja. I pored tih ote`avaju}ih okolnosti, utisakje bio da je ve}ina ljudi u sali ipak bila spremnada ~uje pri~e u~esnika i da u njihovom nastupuprepozna iskrenost i duboku li~nu motivaciju zaovu vrstu rada. Na`alost, ta ve}ina ljudi nije to-kom tribine na{la na~in da jasno iska`e svojegledi{te i konfrontira se sa stavovima i komenta-rima koji su dolazili od manjeg dijela publike.

Veliki broj ljudi ostao je i posle tribine u salida razgovara sa u~esnicima i organizatorima.Njihove reakcije i komentari bili su razli~iti, alije zajedni~ko bilo to {to su svi iskazivali potrese-nost i uzrujanost. A to nam govori da ova vrstapri~e jeste jako bolna, ali i jako potrebna na{ojsredini.

Pitanja publike nije bilo puno, vi{e je bilaizra`ena potreba da se daju komentari i ispri~abar djeli} nekog li~nog iskustva i razmi{ljanja oovim temama.

Neka od pitanja bila su: Koje su bile va{estvarne motivacije za ulazak u rat? Je li vas kona to natjerao? Kakva je po va{em mi{ljenju bi-la priroda rata u Bosni i Hercegovini? Trpite likakve pritiske va{e sredine zbog onoga {to radi-te i kako se sa njima nosite? Gdje ste ratovali,{ta si ti Vojo branio i koliko sve ovo ko{ta? Da libiste oti{li u Poto~are i tako odali po~ast `rtva-ma iz Srebrenice?

TRIBINA "4 POGLEDA"iz moga ugla

Za{to je meni va`no da se tribina "4 pogle-da" odr`i u mom gradu je pitanje o kojem jakopuno razmi{ljam i nikako da dam sebi praviodgovor, a i dosta se bojim da ostanem nedo-re~en.

Moja uloga u ovome je dvostruka: kao u~e-snik mnogobrojnih tribina na ovu temu u ra-znim gradovima Srbije i Bosne i Hercegovinei kao lokalni partner u organizovanju tribine uSarajevu koja je ve} odr`ana 11.decembra2004 g.

Svaki grad u kojem su bile ove tribine nosineku svoju pri~u, od toga kakav je kontekst to-ga grada, preko sale u kojoj je odr`ana, do to-ga kakvi su ljudi prisustvovali, koliko ih je do-{lo i koliko su to mediji `eljeli da poprate, kaoi to da je i sam sadr`aj pri~e imao neke svojenove detalje.

U pogledu toga ja sam imao neka o~ekiva-nja vezano za Sarajevo, grad u kojem se vije-

TRIBINA U SARAJEVUTRIBINA U SARAJEVU

Nermin KARA^I]LOKALNI ORGANIZATOR TRIBINE U SARAJEVU

12

kovima prepli}u razli~ite civilizacije, grad ko-ji nosi epitet su`ivota i tolerancije me|u ljudi-ma sa razli~itim vjerskim, nacionalnim, kultu-rolo{kim i drugim identitetima, koji je pola-gao i polo`io mnogo ispita u svojoj istoriji ko-ji je i danas na po~etku novog stolje}a na je-dnom novom, po meni, mo`da najte`em ispi-tu.

Veli~ina, ljepota i snaga i jeste u njegovom{arenilu i mislim da kao takav mo`e samo ipostojati. Da ko god bude poku{ao da ga uzmeza sebe, u tome ne}e uspjeti.

U ovom proteklom ratu jedni su htjeli silomi oru`jem da ga uzmu za sebe, a i danas u ne-kakvom ''miru'' drugi misle da je on njihov.Zato mislim da je tribina prostor na kojem }ese preko Sarajeva - svima u Bosni i Hecegovi-ni i dalje, poslati poruka da se sloboda ne smi-je svojatati i ugro`avati i da se razli~itosti mo-raju njegovati i {tititi.

Ne mogu a da ne pomenem kako su se javi-li glasovi koji su htjeli uzeti pravo na istinu, ato je da mimo njih `rtve ne postoje, kao i to damimo tu|ih zlo~ina,zlo~ina nema.

To jeste neka pri~a koja dolazi iz nekih po-liti~kih krugova i vjerske zajednice {to joj da-je jo{ ve}u te`inu, ali mislim da ta i takve pri-~e nemaju svoju budu}nost na ovim prostori-ma. Zato ma koliko mi bilo te{ko u svemuovome, raduje me ~injenica da sam ja kao u~e-snik i kao lokalni partner jedan od onih kojipodr`avaju pri~u o istinskoj multietni~nosti,su`ivotu, toleranciji i svemu ostalom {to gajiistinske ljudske vrijednosti u ~emu i jeste na{abudu}nost, a znam i vjerujem da }e pravda,is-tina i dobro pobijediti, pa makar bilo krivoonima koji to pori~u.

Na kraju bih htio da pomenem i to da je timCNA jedan od zagovara~a i nosilaca takvih vri-jednosti i da mi je ~ast biti njihov lokalni partneri pomo}i im u jednom ovakvom projektu.

Nermin Kara~i}

Va{i utisci sa tribine ({ta vam se svidjelo, {tavam se nije svidjelo)?PozitivniSvidjela mi se trezvenost ljudi, biv{ih u~esnika

rata, ako je to zaista njihov stav. Mislim da kona~nomoramo ljude posmatrati kao ljude, a ne kao Hrva-te, Srbe i Muslimane.

Tribina dobro organizovana. Drago mi je da svi timladi ljudi imaju negativna shvatanja o ratnim zbi-vanjima.

Tribina je OK.Sve je OK.Sretna sam {to postoje ljudi koji su po~eli misliti

svojim glavama i sami sebi graditi bolji `ivot. Odsrca vas sve pozdravljam. ^ista petica.

Ovo su veoma dobri i korisni projekti za osvje-tljavanje i usmjeravanje mladih u pravim i korisnimsmijerovima.

Veoma su mi ostali upe~atljivi u pozitivnom smi-slu, a nadam se da }e razbiti i moge predrasude nas-tale iz svih ovih de{avanja.

Sve mi se svidjelo.Svaka ~ast vama ~etvorici!Tribina je jako dobro zami{ljena i provedena.

Svidjelo mi se {to su u~e{}e uzeli u~esnici u ratu izrazli~itih naroda i iz razli~itih krajeva biv{e SFRJ i{to su iznosili svoja vi|enja kako ka trajnom miru.Nije mi se svidjelo {to u~e{}e u tribini nisu uzeliu~esnici iz redova HVO-a.

Svidjeli su mi se u~esnici i njihova hrabrost, statipred publiku i pri~ati o ovome o ~emu su pri~ali za-ista je velika hrabrost. Tribina je za 10+.

Trebalo bi malo vi{e ulaziti u moral.Super ste svaka ~ast.Ljudi su iskreni, samokriti~ni, nemo}ni.Svidjela mi se sama atmosfera koja je bila prisu-

tna u ovoj dvorani. Otvorenost i jaka spremnost dase ka`e i ispri~a sve ono {to se zatrpava na ovim po-dru~jima koji su bili pogo|eni ratom. Osuda ratnihzlo~ina i prihvatanje odgovornosti i pogledi na bu-du}nost.

Svidjelo mi se odbacujete jezik mr`nje.Htio sam samo da ~estitam ljudima koji su se us-

pjeli otvoriti od uticaja svojih sredina i pokrenutiovaj problem, a pogotovo mladim ljudima koji supri~ali svoju ratnu pri~u. Mislim da je ovo jako do-bra metoda da neki ljudi ~uju istinu i da se rije{esvih predrasuda.

Dobro je {to je bilo dosta svijeta.Svidjelo mi se to {to ljudi imaju hrabrosti i odlu-

~nosti o ovoj temi govoriti, samo me zanima {to jepozadina toga , je li neki li~ni interes u pitanju.

Svidjelo mi se to {to ljudi imaju hrabrosti govori-ti o svemu {to su pre`ivili i do`ivili.

Izuzetna hrabrost, vrlo jednostavan jezik, iskre-nost.

Dobro je to {to svako slobodno iznosi svoje mi{-ljenje, a koliko je to iskreno…Sve je to x puta pre-slu{ano – {ta dalje?

Tribina je potpuno potrebna zbog na{eg dru{tva uglobalu a i zbog budu}ih generacija.

Hrabrost osoba da progovore o bar nekoj istini.Jo{ mnogo, mnogo vode }e pro}i prije nego {to

ljudi do|u pameti i shvate da je ideja su`ivota naovim prostorima neminovna! Jedini problem je {toljudi na sve ovo gledaju crno – bijelo, nikakve sredi-ne, nikakvog kompromisa! Mislim da je bilo poziti-vno ~uti iskustva sa drugih strana!

Moderacija je bila lo{a.Svi|aju mi se iskreni odgovori.Mnogo mr`nje i odsustvo tolerancije! Da li ja

imam svoje mjesto u Bosni i Hercegovini?

Koliko su ovakve ideje korisne za va{u sredinu?Po~etak je te`ak, korisno bi bilo jo{.Veoma su korisne za svaku sredinu, pogotovo na-

{u. Jo{ uvijek postoje ljudi ograni~enih pogleda, op-tere}eni predrasudama za koje mislim da bi ponovou~inili istu gre{ku. Rat nekoga ni~emu ne nau~i.

Potrebno ih je {to vi{e organizovati.Korisne su!Jako mnogo.Zbog eventualnih razbijanja predrasuda koje su

kod nas, na `alost, jo{ uvijek veoma izra`ene.Vrlo korisne.Za mene mnogo, za ostatak ne znam jer ima

odre|eni broj ograni~enih umova koji ne priznajuni{ta {to prevazilazi njihovu mo} shvatanja.

Odli~no, mnogo su korisne.Veoma, veoma, veoma korisne, jer je ovo jedan

od na~ina da se do|e do trajnog mira.Trebalo bi vi{e ovakvih tribina u na{oj sredini ko-

ja je i 10 godina poslije rata kao u ratu.Dobro mogu pomo}i u odgoju du{e…Korisne u pravom smislu, samo da se okupe na-

rodi hrvatske nacionalnosti. Ve~eras je prisustvova-lo samo na`alost 2 Hrvata.

Mislim veoma korisne, ali za {iri auditorij.Mislim da su korisne i jako bitne za svaku sredi-

nu, jer bez ovakvih razgovora i ovakvih stvari nemo`emo o~ekivati da se stvari rije{e i da se krene kaboljem svijetu.

Odli~ne.Jako su nam korisne jer na{ je grad podijeljen na

dva dijela samo {to mi je `ao {to nije bilo vi{e mla-dih ljudi da ~uju pri~e koje im ne sti`u od nacional-no (u negativnom pogledu) nabijenih ljudi i da ~ujuistinu.

Ne samo za na{u, nego za bilo koju.Bile bi dobre samo da na njima u~estvuju kreato-

ri rata, a ne oni ni du`ni ni krivi.U gradu je jo{ uvijek jako napeta situacija ({kole

UTISCI PUBLIKENakon svake tribine posjetiteljice i posjetitelji su imali priliku zapisati svoje

utiske o tribini i ubaciti ih u "kutiju utisaka". Ovdje navodimo neke od utisaka.

13

su odvojene), bilo bi dobro da se ova tribina odr`isamo za u~enike "MS[ G. Vakuf" i "S[ Uskoplje",da u ve~ini prisustvuju Hrvati jer je ve~eras na ovojtribini bilo samo dvoje ljudi Hrvata.

Izuzetno, ali je moja sredina kruta za ove i sli~nenapore. Ipak, ohrabreni smo (ovim i sli~nim tribina-ma) da unutar svojih malih krugova polako radimona sebi i drugima.

Ne mnogo, dok ne prihvatimo odgovornost zasve {to se desilo. Ideje ovdje nisu izlo`ene.

Jako mnogo, gotovo da ne postoji na~in koji ova-ko dobro mo`e pomo}i svima.

Dosta bi uticalo u mojoj sredini.Mnogo, jer {ire toleranciju i ideju su`ivota.Od velike va`nosti je vidjeti ljude koji su spremni

suo~iti se sa sobom i preuzeti odgovornost za svojepostupke, podsje}a me na davno izgubljeni pojam /osobinu ^AST.

Sve ove i sli~ne inicijative treba podr`ati da stvo-rimo normalan `ivot za sve nas.

Mnogo, ali sredina ne vidi!

Komentari, prijedlozi, pitanja organizatori-ma/kama, u~esnicima…Raditi i sa pojedincima u odre|enim grupama.Mo`da bi trebali ~e{}e organizovati ovakve tribi-

ne, sa nekim dopunjavanjima i vi{e u~esnika.Treba da ih bude {to vi{e.[to vi{e tribina u ovim malim sredinama. Poz-

drav i podr{ka za sve vas.Puno podr{ke i samo tako i dalje. Svi smo `eljni

glasa maldih, nekorumpiranih i normalnih ljudi.Sve najbolje!Jako je rizi~no ovo sve ~initi, Bo{njaci su za sura-

dnju, Hrvati iz Uskoplja ne}e i ne smiju sura|ivati.[ta mislite kakve }e koristi imati ove va{e tribi-

ne?Kako Nevesinjci do`ivljavaju BiH, da li kao svo-

ju domovinu ili kao posjed koji treba pripojiti Srbiji?

Na koji na~in se u Splitskoj `upaniji gleda na ne-hrvate i nekatolike?

Sve pohvale i organizatorima i u~esnicima. Mno-go sre}e i uspjeha.

Super ste, budite uporni.Posebna pohvala djevojci koja je dala iskren od-

govor za indolentnost pripadnika HVO-a.Samo naprijed…Predla`em poruku kao zavr{ni dio tribine. Npr.

da svaki u~esnik po{alje poruku (iskrenu) mladimljudima kako bi oni dalje preuzeli njihovu ulogu ubudu}nosti (mislim ulogu mirovnjaka) i kako bi seodva`ili da se odupru pritiscima od svoje sredine.

U budu}nosti se spustiti u lokalnu sredinu.Obavezno tra`iti iz svake sredine po jo{ jednog

u~esnika vojske koja je ratovala.Vi `ivite u BiH, imate bosanski paso{, kako sebe

do`ivljavate kao Bo{njaka nakon svega {to ste do`i-vili? Velika hvala.

Hvala. @estoko, bolno, potrebno. U velikim koli-~inama potrebno. Sasvim novo, posebno iskustvo.Prepuna sam divljenja.

Svi mi Bosanci i Hercegovci trebamo se stidjeti{to smo dozvolili da nam se sve ovo desi, a tolikosmo "pametni" da i nakon svega idemo izgleda is-tim putem sa istim razmi{ljanjima. Spominje se Sre-brenica – u redu. Zna se {ta se tamo desilo. Ali, da lije jo{ iko poginuo sem ljudi iz isto~ne Bosne?! Gdjesu predstavnici tih `rtava?

Poruke mladima!!!Organizacija sli~nog tipa u Republici Hrvatskoj.Keep going!Organizirati sli~ne tribine sa drugim kategorija-

ma ljudi koji su na bilo koji na~in bili iskori{teni(zbilja iskori{teni) u ratu: majke / ̀ ene, djevojke, in-validi, zato~enici logora. Sve pohvale i po{tovanje.

Samo nastavite dalje, imate svu moju podr{ku.Mo`da uklju~iti civilne `rtve rata u prezentaciju

pri~e!

HVALA SLJEDE]IM MEDIJIMA:Radio "Pegaz" - Trebinje,Radio "Nevesinje",RTRS ,BHTV 1,TV KISS - Kiseljeak,RTV Bugojno,Studenski Radio eFM – Sarajevo, Radio 202 – Sarajevo,RTV Federacije,NTV Hayat,TV SarajevoOslobo|enju

O MEDIJSKOJPODR[CI

U ovgodi{njem ciklusu javnihtribina imali smo zna~ajnu podr{kumedija u BiH bez kojih realizacijaove ideje nebi bila mogu}a. To seprije svega odnosi elektronske me-dije, dok je odziv pisanih medijabio ne{to slabiji.

Najave samih tribina su objav-ljene u nekoliko medija, a tako|erbili smo pozvani na gostovanja nanekoliko radijskih i televizijskihprograma gdje smo imali dostaprostora da predstavimo samu ide-ju kao i da razgovaramo o temi su-o~avanja s pro{lo{}u i izgradnjimira.

Posebno bi izdvojili u~estvova-nje na TV emisijama BHTV 1"Bez Anestezije", TV KISS iz Ki-seljaka, koja je napravila 50 minu-tnu reporta`u sa tribine u G.Vaku-fu/Uskoplju kao i gostovanja naStudenskom eFM radiju iz saraje-va , Radiju 202 iz Sarajeva, RadijuBugojno i Radio "Pegaz" iz Trebi-nja.

Ovom prilikom `elimo posebnoda se zahavalimo Mediacentru izSarajeva koji su nam bili vi{estru-ka podr{ka.

14

Od zavr{etka ratnih dejstava u BiH,potpisivanjem dejtonskog miro-vnog sporazuma, proces uspostave

odnosa izme|u zara}enih strana optere}enje iskustvima nasilja i stradanja nekolikomilona djece, `ena i mu{karaca, onih kojisu pre`ivjeli. Kao posljedica toga, stvori-le su se duboka podijeljenost i nepovjere-nje. U Bosni i Hercegovini postoji pose-bna slo`enost po pitanju suo~avanja s ra-tnom pro{lo{}u, jer se doti~e odnosa me-|u narodima u Bosni i Hercegovini, kao iodnosa sa susjednim SiCG i Hrvatskomkoje su bile direktni akteri rata i potpisni-ce dejtonskog mirovnog sporazuma.

Mirovni proces u BiH i biv{oj Jugosla-viji prolazio je kroz razli~ite faze, od za-ustavljanja ratnih dejstava, otvaranja gra-nica, uspostavljanja saradnje i sl., do pro-cesa konstituisanja institucija koje trebajuomogu}iti funkcionisanje demokratskihdr`avnih sistema.

Jedan od va`nijih segmenata izgradnjemira jeste suo~avanje s pro{lo{}u, odno-sno kriti~kog preispitivanja onoga {to se

de{avalo, kako u odnosu na sam rat, tako ina njegove uzroke i posljedice. U tomkontekstu, procesuiranje ratnih zlo~ina jetako|er vrlo va`an faktor, prije svegazbog te`nje ka pravdi, kao univerzalnojljudskoj vrijednosti, kao i prepoznavanjui razgradnji mehanizama koji su doprini-jeli nasilju i nepravdi. Ono {to je jo{ va-`nije je osuda od strane gra|ana i javnogmijenja, svih vrsta zlo~ina ~injenih u "na-{e" ime. Po tom pitanju, u na{im sredina-ma se, na `alost, jo{ uvijek nije dalekoodmaklo od javne i tihe podr{ke ili ~aksolidarnosti sa zlo~incima i strukturamakoje su te zlo~ine i ratne vizije sprovodilei kreirale.

U periodu od od 1991. do 1995.godine,preko 500.000 ljudi sa podru~ja biv{e Ju-goslavije bili su pripadnici desetina voj-nih formacija koje su u~estvovale u ra-tnim dejstvima u BiH i Hrvatskoj. Na ra-zli~ite na~ine, sa razli~itim motivima iidejama, ti ljudi su bili aktivan dio ratnetragedije koja je bila i bi}e jo{ dugo, naj-zna~ajnija odrednica dru{tvenih i li~nih

odnosa me|u pojedincima, narodima idr`avama, koji `ive ili su `ivjeli na ovimprostorima. Ve}ina tih ljudi danas su pre-pu{teni sami sebi, izlo`eni poku{ajimamanipulisanja od strane nacionalisti~kihcentara mo}i da budu zagovornici radikal-nih ideja i politi~kih rje{enja. Istovreme-no, bez obzira na politi~ke stavove, zbognjihove ratne pro{losti, naj~e{}e su na"drugoj" strani osumnji~eni kao nosiocinacionalisti~kih i ratnih opcija.

Me|utim, gledano sa aspekta izgra-dnje mira, biv{i vojnici predstavljajuzna~ajan potencijal jer mnogi od njih,zapravo, imaju potrebu da doprinesu iz-gradnji pravednijeg dru{tva i osje}ajuodgovornost za sve ono {to se desilo ide{ava se u na{im sredinama. Njihovaratna pro{lost predstavlja isku{enje i nji-ma i njihovim dru{tvima obzirom da toiskustvo mo`e predstavljati te{ku prepre-ku u odnosima sa ljudima sa "neprijatelj-ske" strane, ali u isto vrijeme nudi direk-tnu mogu}nost suo~avanja sa svim onimmotivima, strahovima i idealima koji su

BIV[I VOJNICIu izgradnji miraBIV[I VOJNICI

u izgradnji mira

15

pokrenuli ljude da se uklju~e u rat. Pos-toje mnogi pojedinci sa razli~itih stranakoji su spremni i motivisani da kriti~kisagledavaju svoju i ulogu "svoje" straneu ratnim de{avanjima i da osude nasiljekoje se ~inilo u njihovo ime i u kojem suoni bili jedna od karika.

U tom smislu, javna istupanja biv{ihvojnika doprinose razgradnji postoje}ihpredrasuda i stvaraju prostor za prepo-znavanje zajedni~kih vizija i potrebasvih ljudi bez obzira na naciju i vjerukojoj pripadaju. Bitan je kredibilitet kojiti ljudi imaju u svojim zajednicama, usmislu da su u ratu bili borci za "naci-onalne interese" i da im se kao takvimvi{e vjeruje nego nekima koji nisu bili uratu.

Njihovo javno zalaganje za vrijednos-ti kao {to su empatija i solidarnost sa`rtvama nasilja i diskriminacije, te`nja

ka pravdi i pravu, osuda zlo~ina i sl.,mo`e zna~ajnije uticati i stimulisati pro-cese usmjerene ka stvaranju pravednijegdru{tva, stabilnog mira i povjerenja me-|u ljudima i narodima.

Va`no je pomenuti da se uklju~ivanjemu razli~ite mirovne aktivnosti, naro~ito ja-vne, biv{i vojnici susre}u sa brojinim po-teko{}ama i pritiscima. ^esto im se ospo-rava legitimitet da javno govore o svojimiskustvima, odnosno da oni nisu "pravi"predstavnici njihovih vojski, iako oni go-vore samo u svoje ime.

Pored toga u javnom mijenju ih se optu-`uje da iza njihovog mirovnog anga`manastoji materijalna motivacija {to je uvrije-dljivo za ljude koji javno govore o stvari-ma koja ih bole i izla`u se javnom propiti-vanju njihovih identieta i emocija, a uz torade jo{ puno toga "nevidljivog" na poljuizgradnje mira.

Ono sa ~ime se ovi ljudi ~esto susre}usu etikete "izdajice", pritisci iz naciona-listi~kih srtuktura, informativni razgovo-ri sa slu`bama dr`avnih bezbjednosti,…{to ih nije demotivisalo u nastojanju daslobodno govore i zala`u se za plemeni-tije dru{tvo i za njihovo pravo da bez pu-{ke i ugro`avanja drugog budu "patri-ote".

I kao {to jedan od u~esnika tribine re~e:"… u Bosni se ni{ta ne mo`e posti}i nasi-ljem…".

Pri~a o odgovornosti za rat se ne za-vr{ava u pravnim i dr`avnim institucija-ma. Ona se ti~e svih gra|ana BiH i regijei podrazumjeva hrabrost, iskrenost, me-|usobnu solidarnost i empatiju i predu-slov je za stvarno pomirenje me|u obi-~nim ljudima. Tek onda izvinjenja, opros-ti i pokajanja }e po~eti dobivati na te`ini,a ne biti predmeti politi~ke demagogije.

Fotografije: Ned`ad HOROZOVI], Nenad VUKOSAVLJEVI] i Tamara [MIDLING, Prelom: DNN, Dizajn korica: Ivana FRANOVI]

16

OsnovnoCentar za nenasilnu akciju Sarajevo- Beo-

grad je mirovna grupa koja djeluje na ~itavomprostoru biv{e Jugoslavije (osim Slovenije).

Jezgro CNA ~ini osam osoba, mirovnih akti-vista/aktivistkinja iz razli~itih gradova, dijelovai dr`ava na{eg regiona - Adnan Hasanbegovi} izSarajeva, Ned`ad Horozovi} iz Doboja, HelenaRill iz Sombora, Ivana Franovi} iz Beograda,Milan Coli} Humljan iz Babu{nice, Sanja Dean-kovi} iz Splita, Tamara [midling iz Beograda,Nenad Vukosavljevi} iz Beograda. Ko to `eli,i{~itava}e i prebrojavati iz na{ih imena, pripa-dnice i pripadnike pojedinih naroda sa ovogprostora, ali mi ipak u prvi plan isti~emo spre-mnost na me|usobnu saradnju i uzjamnu soli-darnost u ~emu nam na{e razli~itosti poma`u ioboga}uju na{ rad.

Radi se dakle o lokalnoj inicijativi ~ijh se no-silaca/nositeljki itekako ti~e kako }e na{a dru{-tva izgledati u budu}nosti i na osnovu kojih vri-jednosti }e ona biti ure|ena.

Osnovna vrijednost kojoj te`imo je nenasilje.Za nju se zala`emo kroz sve {to radimo – miro-vno obrazovanja, javne tribine, produkciju do-kumentarnih filmova, javne istupe, uli~ne akcijei drugo.

I na kraju, CNA, pored nabrojane osmorke, ujednom va`nom segmentu obuhvata i mnogo-brojne pojedince/ke rasute po razli~itim ta~ka-ma na{eg regiona (od Tetova do Karlovca, odSubotice do Nevesinja) sa kojima zajedno radi-mo, promi{ljamo, mijenjamo i di`emo glas pro-tiv nasilja i nepravde.

[ta to bija{e nenasilje?Jednostavno re~eno nenasilje je za nas na-

~in `ivljenja i djelovanja koji isklju~uje pri-hvatanje i ~injenje nepravde.

Tako|e, to je i djelovanje protiv nepravde,nasilja i diskriminacije, bez obzira ko su nji-hovi akteri.

To je i spremnost da podjednako jako osu-dimo i nepravdu koja je „nama“ nanijeta, kaoi onu koju ~ine (svijesno ili nesvijesno) pri-padnici na{e (nacionalne, vjerske, lokalne)grupe.

Naposljetku, nenasilje podrazmjeva stalnukonfrontaciju sa razli~itim izvorima nasilja udru{tvu, ali i stalno preispitivanje sopstvenogdjelovanja i mi{ljenja.

Daleko od bilo kakve ideologije i bjekstvau pasivnost, nenasilje je aktivno i kreativno, iono svoje korijene crpi u vjeri, iskustvima ne-pravde i solidarnosti sa onima koji su izlo`e-ni nepravdi.

[ta radi CNA?Organizujemo programe mirovnog obra-zovanja. Na te, kako ih mi zovemo treninge iz ne-

nasilne razrade sukoba, dolaze ljudi iz ra-znih dijelova regiona, koji su motivisani dau svojim sredinama rade protiv diskrimina-cije, na prevazila`enju etni~ke mr`nje i ne-povjerenja i za ravnopravnost svih ljudi.Osim u~esnika i u~esnica anga`ovanih unevladinim organizacijama, u~estvuju i no-vinari-ke, prosvijetni radnici-e i aktivsti-kinje politi~kih stranki, biv{i ratnici itd.

Kad god se na jednom mjestu na desetdana skupe ljudi iz ovih na{ih zemalja i re-giona, postoji puno skrivenih i otvorenihpredrasuda, nezalije~enih rana prouzroko-vanih ratovima, gomile strahova i nada ve-zanih za budu}nost. Mi koji vodimo tajgrupni rad, trudimo se da stvorimo prostorza me|usobnu komunikaciju, za stvaranjepovjerenja i otvaranje svih bolnih pitanja,

kako bi ih preradili, umesto guranja pod te-pih i tako tra`ili nove na~ine da se ophodi-mo sa svim svojim razli~itostima i sli~nos-tima. Trudimo se da ljudi dobiju uvid u to{ta oni ”drugi” do`ivljavaju kao nasilje i ti-me probudimo odgovornost za za{titu isopstvenih prava, kao i prava njihovih su-sjeda.

Radimo na polju suo~avanja sa pro{lo{-}u.Jer ne}emo da "zaboravimo pro{lost, i

okrenemo se budu}nosti". Ho}emo da opro{losti znamo, da konstruktivno „ovla-damo“ njome, umesto da nas ona gu{i idr`i nas kao taoce jo{ mnogo godina i de-cenija. Tek onda budu}nost mo`e imatismisla.

Zbog toga smo organizovali 14 javnihtribina sa u~esnicima ratova, gostovali namnogim medijima i trudili se da na{u mi-rovnu poruku u~inimo {to jasnijom i vi-dljivijom u javnosti.

Zbog toga }emo nastaviti sa anga`ma-nom na tom polju kroz produkciju doku-mentarnih filmova fokusiranih na jednos-tavne ljudske pri~e, na njihova pitanja,strahove i dileme.

Iskustvo da se ljudi raznih nacionalnos-ti i vjera, na Kosovu, u Makedoniji, Bosnii Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i CrnojGori, mogu razumjeti, podr`ati i prepo-znati zajedni~ki interes izgradnje mira,koje smo ~esto do`ivljavali tokom pretho-dnih godina rada, nam daje snage i vjereda istrajemo u na{em radu. Uprkos svemu{to je bilo i {to se ne treba zaboraviti ve}preispitati, budu}nost nam je, ako nikakodruga~ije, ono najmanje geografski, uskopovezana.

O CENTRU ZA NENASILNU AKCIJU