46 Zarka Vujic

5/26/2018 46 Zarka Vujic

1/27

9

M U Z E O L O G I J A 4 6

IZIDOR KRNJAVI

PIONIRMUZEALNE

ZNANOSTI U HRVATSKOJ

Dr. sc. ARKA VUJI

Iznimno je zadovoljstvo svakom profeso-ru pisati tekst koji e posluiti kao uvodi priprema za itanje rada njegova stu-denta. A upravo to osjea autorica ovog

priloga, koji je od poetka dogovaran kaoprolegomena sredinjoj temi ovog broja

Muzeologije- ureenome i dopunjenomediplomskom radu mlade arheologinje,povjesniarke te muzeologinje MartineMatijako pod naslovom Gipsani odljeviantikih umjetnikih djela u prostorijamaFilozofskog fakulteta u Zagrebu.No istodobno je iskoritena prilika i u

ovoj je prigodi jo jedanput istaknuto,ali i dodatno interpretirano, ono to jevebilo u odreenoj mjeri napisano oIzidoru Krnjavom u ratnim godinama1991. i 1992. unutar redaka o povijestiumjetnikih muzeja u Zagrebu.1Tome jepridrueno i dodatno istraivanje njego-va muzealnog djelovanja2te su ukljuenesve nove objavljene spoznaje o pojedinim

dijelovima njegova bogatog kruga pro-fesionalnoga i ivotnog interesa, i to izpera drugih autora.3Jasno je kako je rije

1 Vuji, . Postanak i razvoj umjetnikih mu-zeja i galerija u Zagrebu. Muzeologija, br.29/30, 1991.-1992., str. 12-141.

2 Vuji, . Izloba u Zagrebu 1881. godine.i-vot umjetnosti, br. 56-57, 1995. str. 14-19.

3 Olga Maruevski do kraja se ivota bavila

djelom Ise Krnjavoga. On je posredno za-stupljen i u njezinoj monograji o Drutvu

o takvoj kulturnoj golemoj stijeni unutarijeg e sastava svaka generacija ne samootkrivati nove slojeve i injenine po-datke vrijedne intepretiranja, nego pro-

nalaziti i kreativne poticaje za ponovnopromiljanje onih starih. No pritom valjanaglasiti i dosada uoenu razliku u pri-stupima. Naime, dok muzeolozi uzimaju,ili barem moraju uzeti u obzir rezultateostalih disciplina (ta je interdiscipli-narnost bitno obiljeje njihove temeljneznanosti!), drugaije se od njih ponaajunjihovi kolege specijalisti, posebice oni

s podruja humanistikih znanosti, kojirazmjerno tee uoavaju dokaze to govo-re u prilog postojanju muzeoloki oboje-nih promiljanja i praktinih muzealnihakcija i djelovanja u pojedinaca, pa tako iu Izidora Krnjavoga. ak se i nedavno,2006., naao opisan u poetnome kratkompredstavljanju kao povjesniar umjetno-sti, zastupnik podruja na Zagrebakomsveuilitu, slikar, pravnik, politiar,ministar kulture, autor razliitih studijai putopisa, kritiar, prevoditelj i tuma

Danteovih djela ...4, dok je njegova brigaza prosvjetu i voenje Ministarstva pro-svjete, kao i brojna muzejska postignuate organiziranje institucijskog ivota na

umjetnosti, svakako u monografskom prikazu

Palae za bogotovlje i nastavu itd. Koristi-li smo se i prilogom Tihane Petrovi Le oKrnjavome kao etnografu, mislima ZlatkaPosavca o Krnjavijevim estetskim nazorimate poticajnim doktorskim radom Libue Jir-sak, objavljenim u izvorniku na njemakom

jeziku, u nakladi Matice hrvatske 2006., jerbi, pretpostavljamo, hrvatska inaica moralabiti preraena i prilagoena viem doseguznanja o toj temi u Hrvatskoj.

4 Jirsak, L.Izidor Krnjavi und die Wiener Schu-

le der Kunstgeschichte. Elektronika izdanjaMatice hrvatske, knj. 6., str. 22.


2/27


10

tom podruju i upravljanje njime ostaloizvan okvira citiranog nabrajanja. Nemadvojbe kako se upravo i zbog toga vrijedi-lo pribrati i pokuati jo jedanput oslikati

muzealni portret tog velikana, i to upra-

vo uoi 85. obljetnice njegove smrti, koja

se planira sveano proslaviti 2012. g. u

Zagrebu.

Pri tome se nije moglo iskljuiti ni osob-

no nagnue prema toj iznimnoj osobno-

sti, koje je nastalo tijekom rada na ma-

gisteriju, dakle na poetku akademske

karijere i u nezaboravnim okolnostima

druenja s profesorom na Odsjeku za

povijest umjetnosti Filozofskog fakulte-ta i nekadanjim konzervatorom za grad

Zagreb Tihomilom Stahuljakom. Nai-me, s malobrojnim kolegama dijelila sam

iznimnu mogunost posjeivanja njego-

va stana, voenja viesatnih razgovora,

druenja i etnji pojedinim dijelovima

grada Zagreba. U stanu sam kao posjeti-

telj u toplijim razdobljima godine sjedila

u profesorovoj spavaoj i radnoj sobi, ito na stolcu Ise Krnjavoga, s njegovim

pisaim stolom za leima i glasovitim

krevetom s baldahinom takoer u vido-

krugu.5(sl. 1) U tom okruenju znali smo

raspravljati i o muzealnim doprinosima

Krnjavoga, ali i o njegovim ivotnim

izazovima, a profesor je posjedovao i

arhivske dokumente kojima se u poje-

dinim trenucima razgovora koristio kao

argumentima. Kao muzeologu koji je ve

po naravi svoje znanosti obuzet potrebom

kontekstualiziranja batinskog svijeta,

taj netom opisani kontekst u kasnijim je

godinama postao kljuza razumijevanje

viegodinje osobne senzibiliziranosti za

Izidora Krnjavoga. No krenut emo re-

5 Te je ostatke nakon smrti Krnjavijeve supru-

ge Iskre profesor Stahuljak doslovno spasio

od odnoenja na otpad. Naalost, mi ih kao

zajednica nismo uspjeli, uza sve napore dje-

latnika Muzeja grada Zagreba, spasiti kao

Zbirku Stahuljak unutar spomenutog muzeja

i sada se nalaze u drugom okruenju, u stanu

antikvara J. Gaparca. Vidjeti vie, posebice

fotograje, u prilogu P. Ki Zbirka Stahuljak.Jutarnji list, 28. svibnja 2011., str. 67-69.

Slika 1. Krnjavijeva ostavtina iz zbirke Stahuljak (presnimka)


3/27

11


dom osvjetljavati njezine detalje, posebi-ce one muzealne.Je li njima pripadao i Krnjavijev prvi

zapaeni nastup u domaoj javnosti

1868. g.? Mislimo, dakako, na njegovonastojanje na uspostavi institucionalnog

okvira za ivot umjetnosti u Zagrebu i

Hrvatskoj, odnosno na doprinos osnutku

glasovitog Drutva umjetnosti spomenu-

te godine. Naime, upravo je tada dokto-

rand Krnjavi(zapravo student zavrene

druge godine Studija filozofije u Beu)

proitao u Zagrebu, u gluho doba godine

u subotu 22. kolovoza 1868. u 17 h nasastanku zainteresiranih u Narodnom

domu, nacrt pravila Drutva umjetnosti6,

iako su neki umjetnici i prije njega, po-

put slikara F. Mckea, imali sline ideje.

I sam je Krnjavi priznao potakla se

u novije vrijeme pomisao utemeljenja

ovakova drutva istodobno u Zagrebu

i Beu.7Inae, Krnjavi je i prije toga

poeo u

Dragoljubuobjavljivati

Listo-

ve o praktinoj lozoji,u kojima je na

popularan nain mladim itateljicama i

ostaloj publici objanjavao osnovne poj-

move etike i estetike, to ih je zasigurno

svladao na studiju u Beu, u sklopu kole-

gija R. von Zimmermanna (Praktina -

lozojaiEstetika s vjebama, 1866./67.),

poznatog pobornika promiljanja J. Frie-

dricha Herbarta. Danas nam se tih de-

vet pisanih priloga iz Bea, prekinutih

u trenutku kad je Krnjavi odluio Stu-

diju lozoje pridodati i studij na Aka-

demiji likovnih umjetnosti u Beu, pa u

Mnchenu u posljednje vrieme u mom

ivotu toliko toga promijenilo, da mi je

6 Temelj Drutva umjetnosti u Zagrebu.Drago-

ljub, br. 34, 1868., str. 538-540.7 Krnjavi, I. Umjetniko drutvo u Zagrebu.

Narodne novine, br. 185, str. 3.

ovaj rad nemoguim postao8, doima pra-

vim mladenakim uradcima, uradcima

jednoga lucidnoga, naitanoga i pisanju

vinoga mladog ovjeka.Drutvo umjet-

nostibilo je ipak daleko ozbiljnija i zadomae okruenje vanija tema.

No unutar nje, unutar promidbenih tek-

stova o osnutku, kao i o ciljevima, svrsi i

pravilima Drutva, muzeji i galerije se ni

na koji nain izravno ne spominju. Sve je,

posebice cilj i sredstva kojima e Drutvo

djelovati u javnosti, podreeno stva-

ranju institucionalnog okvira za razvoj

umjetnosti, odnosno tome da se u nasumjetnosti prokri put.9Unutar precizno

nabrojenih i opisanih sredstava, kao mu-

zealno obojeno prepoznajemo samo isti-

canje potrebe izlaganja, kako suvremene,

tako, i ee, izlaganja umjetnina starije

kole.10To su mogli initi i izlobeni pro-

stori, ali i umjetniki muzeji, odnosno

galerije. Njihovu ulogu i snagu Krnjavi

je osjetio odmah nakon dolaska u Be,na studij povijesti umjetnosti, 1866. g.:

Kad sam doao u Be, bacio sam se

na prouavanje umjetnosti kao gladan

vuk na plijenIao sam u galerije 11

Dakle, iskoristio ih jeodmah za potrebe

uenja i praenja sveuiline nastave i jo

se k tome udio kako to drugi hrvatski

studentiu Beu nisu radili. Osim toga,

iz prve je ruke od svoga profesora Ru-

dolfa Eitelbergera, mogao uoiti vanost

osnutka zbirki u funkciji nastave. Upravo

je zbog toga profesor Eitelberger i uspo-

stavio prvi obrtni muzej u Monarhiji, a

8 Dragoljub, uvezano godite 1868., str. 712.9 Krnjavi, I. Nav. djelo, str. 3.10 Temelj Drutva umjetnosti u Zagrebu, str.

539.11 Krnjavi, I. Pogled na razvoj hrvatske umjet-

nosti u moje doba,str. 153.


4/27


12

i Zbirku odljeva Akademije likovnihumjetnosti! Kad se njegov student 1868.

predstavljao javnosti u domovini, pa se

u nju i nakratko vratio kako bi osigurao

financijsku potporu za dodatno (itaj:praktino) umjetniko obrazovanje, ulo-

ga umjetnikih muzeja posve mu je bila

jasna, a i povezana s razmiljanjem o

napretku te javnosti. Umjetniki su mu-

zeji, uili su ga u Beu, svojim zbirkama

mogli utjecati na estetsko obrazovanje

drutva, a time i na oblikovanje (lijepih)

karaktera njegovih lanova: Pogledajmo

u inozemstvo. Vese djeci uz pisane riei

daju slike u ruke, pokazuju umjetnike

sbirke, a najmanja i najneznatnija slika

esto vie djeluje nego najpromiljenijarie.12Dakle, u jakome medijskom na-

stupu potkraj ljeta 1868. (Narodne no-

vine, posebiceDragoljub) Krnjavi prije

svega pokuava nadobudno mladiki

utjecati na razvoj nacionalne umjetnosti

12 Vidjeti biljeku 7.

Slika 2. Krnjavijevo vizualno sjeanje iz djetinjstva: Quodlibet, po. 19. st., Zaviajni muzej Naice


5/27

13


jer je ona vaan faktor naobraenjai,prema njegovu miljenju, u sklopu toga,

umjetniki muzeji i galerije u kojima se

uva umjetnika batina imaju vano

mjesto. (sl. 2). No ini se kako Krnjaviveu tom trenutku na domau pozornicu

uvodi i novi muzejski koncept, koncept

muzeja za umjetnost i obrt, koji mu je bio

detaljno poznat iz predavanja i ivotnog

djelovanja vespomenutoga prvog pro-

fesora povijesti umjetnosti na Bekom

sveuilitu R. Eitelbergera. Naime, usu-

dili smo se to napisati uzimajui u obzir

retke zanimljivog priloga o Narodnomemuzeju u Zagrebu, objavljenoga takoer

u Dragoljubu u isto vrijeme kad su

objavljeni i ostali Krnjavijevi prilozi.13

Potpisali su ga predsjednik i tajnik Jugo-

slavenske akademije, dakle dr. sc. Franjo

Raki i uro Danii, no mislimo kako

je upravo Krnjavi svojim razmiljanjima

morao utjecati na njegov sadraj.

Prilog je i inae paradigmatian za pro-

miljanje o muzejima u nas u tom vre-menskom trenutku te moe posluiti i za

odmjeravanje Krnjavijevih kasnijih do-

prinosa podruju muzeja ili, kako je on to

sam rekao muzealnoj znanosti14i stoga

emo mu se malo detaljnije posvetiti.

Prije svega, iz cjeline teksta jasno je

kako je povod njegova nastanka nezado-

voljstvo novih vlasnika stanjem u Naro-

dnome muzeju. Valja podsjetiti da je odkonane potvrde Pravila Muzeja od cara

Franje Josipa I. godine 1866., slubenu

brigu o njemu preuzela Jugoslavenska

akademija znanosti i umjetnosti, to je

13 Narodni muzej.Dragoljub, br. 30, 1868., str.

475.-478.14 Krnjavi, I. Na arkeologijski muzej. Ob-

zor, br. 113, 1879., str. 2. ini se kako je to

bio njegov prijevod njemakog pojma za mu-zeologiju das Museumswesen.

znailo i osiguranje redovitijih, premda

i dalje skromnih, nancijskih sredstava

iz fonda Zemaljske vlade. No sve se to,

ini se, nije odrazilo na stanje zbirki Mu-

zeja, pa ni na ostalo muzejsko djelovanje.Autori teksta poznavali su inozemne pri-

mjere i na njima su gradili i svoju deni-

ciju i viziju te muzejske ustanove. Muzej

je za njih openito bioposvetno mjesto

gdje su te ljepote sastavljene u poveih

grupah, gdje se na oi gledaocu stavlja

razvitak svega onoga, to se po sadanjih

formah svojih moe nazvati liepo i ko-

ristno i gdje se napokon zrcali prolostpojedinih naroda.15Ima li jasnije izja-ve o tome da je muzej tada bio shvaenkao hram? Pod ljepotama se, dakako,razumijevala raznovrsna graa i njezinoprikupljanje i klasiciranje, to je staja-lo u sreditu denicije. Mogue je u njoj

razabrati i kriterije prikupljanja. Domi-

nirao je kriterij materijalno i oblikovno

lijepoga, ali se nazire i kriterij prenoenjakorisnih informacija gledaju te u oi i

mnogo se moenauiti, a s njim i kri-

terij sposobnosti svjedoenja o prolosti,

odnosno uvrivanja zajednikoga

(itaj: narodnog) pamenja. Posljednji

kriterij u preporodno je doba svakako bio

najvaniji i u tom smislu i navedena de-

nicija muzeja svjedoi kako se 1868. u

naemu skromnomu muzejskom svijetu

jo uvijek osjea preporodno doba. Vidlji-

vo je to i iz vizije Narodnog muzeja, koju

su autori teksta iznimno precizno formu-

lirali u nastavku:Na muzej treba da s

vremenom bude narodni hram, u kojem

e poviestnik nai sakupljene sve preo-

stale spomenike prolosti nae, u kojem

e prirodoslovac nai sve ivotinje, bi-

15 Danii, .; Raki, F. Narodni muzej.Drago-ljub, br. 30, 1868., str. 476.


6/27


14

ljke i rude, tono ih imade naa domo-

vina u izobilju, u kojem e svaki sin do-

movine nai sustavno uredjene ostanke i

sakriveno blago ove majke svoje. Takav

muzej zahtieva nauka, zahtieva naa do-movina. Zanimljivo je da je upravo po-sljednji pojmovni par znanost i domo-

vina rasut cijelim tekstom nauci na

korist, a naoj domovini na slavu i

stoga nema dvojbe kako za autore upravo

on prezentira svrhu Muzeja sluiti zna-

nosti i domovini. Takvo e se razumije-

vanje ustanove muzeja u nas promijenit

dolaskom I. Krnjavoga u Zagreb potkraj1870-ih godina i postupnom realiza-

cijom njegova golemog projekta razvoja

umjetnosti, kulture i obrazovanja u Hrva-

tskoj. No sitno sjeme promjene, tvrdimo,

ostavio je Krnjavi ve1868. Bila je to

ideja o osnutka obrtnikog odjela Naro-

dnog muzeja U smislu pravila dieli se

(Muzej, nap. a.) u dva glavna razdiela: u

sbirku prirodnina, te u sbirku starina s

knjinicom: a imao bi se jo osnovati i

obrtniki odsiek.16Koliko nam je pozna-

to, dosada taj rani detalj u naoj sredini

nismo zapazili, ni odvojeno, a ni poveza-

no s naim utemeljiteljem, kako s pravom

za mnoga podruja kulture i obrazovanja

moemo nazvati Krnjavoga. Taj detalj

na neki nain potkrepljuje i kasnije ve-

likanovo razmiljanje o potencijalima

Narodnog muzeja s obzirom na sbirke

uzornih umjetnina u najirem smislu,

kakve su inile osnovu obrtnog muzeja:

U naem muzeju (Narodnom, nap. a.)

ima znamenita sbirka grkog posudja i

narodnih tkanina. To je poetak naem

obrtnom muzeju.17Vjerujemo da e se

16 Narodni muzej, str. 476.17 Krnjavi, I. Nov dar biskupa Strossmayera.

Vienac, br. 15, 1875., str. 245.

pronai jo i jaih dokumentarnih argu-

menata kojima bismo potkrijepili tezu

kako je tekstu Rakoga i Daniia ku-

movao Krnjavi.

U domaoj javnosti on ponovno nastupatek 1874. g. Do tada je uspio pohaati

nastavu na Akademiji likovnih umjet-

nosti u Beu (od 1869.) i Mnchenu (od

1870.), doktorirati na Studiju filozo-

je u Beu (1870.), oeniti se imunom

gospoicom iz obitelji Frschl (1872.),

nadasve putovati, posjeivati mnogobroj-

ne muzeje i galerije, boraviti i slikati u

Italiji itd. Taj novi i zreliji Krnjavijevnastup nije mogue sagledati izolirano,

i to prije svega izolirano od politikoga,

prosvjetnoga i kulturnog djelovanja

biskupa Strossmayera, koji je upravo te

godine u javnosti obznanio da odustaje

od ideje da se njegova zbirka preda Aka-

demiji tek nakon njegove smrti, jer se

osvjedoio da je glavnomu gradu ova

sbirka osobito nudna im prije toli ob-

zirom na sveuilite i nauku, koli obzi-

rom na umjetnost i vii obrt18. Jednako

tako, Krnjavijeve tekstove nije mogue

odijeliti ni od pravnika i publicista Ladi-

slava Lacka Mrazovia, s kojim ga veu

slina razmiljanja i koji je, jednako

kao i Krnjavi, biskupova intelektualna

mlada perjanica na politiko-drutvenoj

razini Zagreba. Njih dvojica 1874. dje-

luju sinkronizirano u Viencui Obzoru,

a sve kako bi zacrtali osnovu razvoja

umjetnikoga, ali i gospodarskog ivota

u Zagrebu i Hrvatskoj, dakako, u uskoj

svezi s pogledima biskupa Strossmayera.

Prvi se u Viencujavlja Mrazovilankom

Skrajnje je vrijeme, u kojemu naglaava

18 Tekst urednitva Vienca u nastavku Krnja-

vijeva prilogaNeto o razsvjeti nae galerije.Vienac, br. 40, 1874., str. 639.


7/27

15


ulogu umjetnosti u izgradnji nacionalnogponosa te u buenju i ouvanju nacio-nalnog identiteta. Kritiki se osvre napostojeu umjetniku situaciju, osobito

na umjetnine Narodnoga muzeja, koje suza njega tek sbirica. Upuuje na moguaskrivena blaga u nadbiskupskom dvoru

u Zagrebu, te u utvrenim gradovima na

Trsatu ili u Trakoanu, najavljuje do-

lazak Strossmayerove zbirke u Zagreb,

zalae se za postavljanje skulpturalnih

portreta na Zrinjevcu kaojednog muzeja

pod vedrim nebom, u kom e stotine njih

kao iz ive knjige uiti poviest naroda19

itd. Posebice je zanimljivo kako Mrazovi

odmah na poetku kao veliku zapreku

napretku kulture i umjetnosti spominje

injenicu da tada prema stajalitu Ze-

maljske vlade kazalita, muzeji, galerije

itd. spadaju u podruje tako zvanog unu-

tarnjega isto upravno politikoga odjela

umjesto u odjel nastavni, kamo bi po na-

ravi svojoj imali pripasti. Kasnije, u vre-menu Krnjavijeva politikog angairanja

u vladi (1891. 1896.), oito e doi do

promjene jer e Krnjavi biti predstojnik

Odjela za bogotovlje i nastavu te e time

postati odgovoran i za upravo nabrojene

kulturne ustanove. Jednako tako, valja rei

kako e za Krnjavoga one biti prije svega

vane ustanove u funkciji obrazovanja, ali

o tome emo kasnije neto opsenije.

Nakon Mrazovieva velikog priloga u

kojemu je obrazloio politiku vanost

umjetnosti, izlazi i onaj glasoviti pro-

gramski Krnjavijev Kako da nam se

domovina obogati.20U njemu se, zapra-

19 Mrazovi, L. Skrajnje je vrieme. Vienac, br. 7,

1874., str. 125.20 Vienac, br. 20, 1874., str. 317-318. Citati u

neposrednom tekstu u nastavku preuzeti su iztog priloga.

vo, s gospodarskog stajalita, a svakako

vrlo praktino ili, ondanjim rjenikom

reeno, materijalnoizlae zato je vano

pokrenuti umjetniki ivot na prostoru

Hrvatske. Razumljivo, Eitelbergerovustudentu ispisivanje rijei umjetnost po-

drazumijeva i umjetniki obrt, a voenje

brige o razvoju umjetnosti za njega

ide usporedno s brigom za razvijanje

umjetnikog obrta, koji je, u skladu s

tadanjim pogledima, trebao pridonijeti

i gospodarskom napretku. No nama su i

danas u ovom tekstu najvanija sredstva,

odnosno okosnice napretka umjetnikogivota. Prije svega, to je vezahtijevano

Umjetniko drutvo i njegove metode

podupiranja umjetnosti i umjetnikog

obrta izloba umjetnosti novije dobe u

Zagrebu, kupovanje i naruivanje umjet-

nina i grafikih djela, ee izlaganje

umjetnina starije dobiitd. Tu je i ute-

meljenje elementarne umjetnike kole,

svakako i one obrtne, i uz nju uredjenje

permanentne izlobe uzornih umjetnina

(itaj: obrtni muzej). Napokon je vaan

i zastupnik na sveuilitu(itaj: Kate-

dra, studij i profesor povijesti umjet-

nosti), a uz njega i Drutvo, koji su kao

zrake posloeni izvori umjetnike pouke

Strossmayerova zbirka slika koja e

doi u Zagreb, po ugledu na Francu-

ze sbirka kopia najboljih slika svieta

(bakropisi), kopije u sadri najvanijihplastinih umotvora stare dobi i srednje-

ga vieka (Gyps-Museum), i na razno-

like naine predoena zbirka najljepih

zgrada te arhitektonskih i dekorativnih

motiva. Dakle, funkcija svih nabrojenih

zbirki i onih originalnih umjetnikih

djela i obrtnina te ciljano nainjenih ko-

pija jest zorno po(d)uavanje o umjet-

nosti i obrtu te razvijanje ukusa uope.Edukativna zadaa glavni je smisao


8/27


16

njihove uspostave, a time i uspostavemuzeja i galerija. Tako je kljune rijeipoput znanosti i, prije svega, prolosti,

na kojima se temeljio koncept narodnog

muzeja, zamijenila (zorna) pouka u duhukoje je djelovao u drugoj polovici 19. st.

njegov dominantni muzejski koncept

obrtni muzej. Stoga ne treba uditi kako

i Mrazovii Krnjavi u svojim vizijama

i programima napretka umjetnosti po-

djednako naglaavaju i vanost domaeg

obrta i industrije ili, kako je posljednji

istaknuo, najvanije je prije svega: da

se uz umjetnosti goji umjetniki obrt zapoboljanje narodnog ukusa ne samo

vei poglavito za poveanje narodnog

blagostanja.

Dok pie taj tekst, Krnjavi se nala-

zi u Sorrentu i, kao svaki pragmatiar

koji se prema potrebi realizacije nekog

projekta oglaava teoretskim tekstovi-

ma, iznosi i praktine primjere iz svo-

ga okruenja. Tako tvrdi da u samomSorrentu puanstvo si obrtom mno-

go novca zasluuje i to tkanjem svi-

le i sainjavanjem mozaika od drva

tako zvanom intarzijom21Na temelju

toga ima pregrt prijedloga za domae

puanstvo, meu kojima je i ideja da bi

trebalo aktivno djelovati Drutvo umjet-

nosti itd. Pokuajmo jo jedanput donije-

ti zakljuke o Krnjavijevim muzealnim

promiljanjima na temelju ovog teksta,

koji ima najjae programsko obiljeje od

svih njegovih istupa. Pri tome valja uzeti

u obzir kako ga pie mlad ovjek koji nije

napunio ni trideset godina, no prije svega

ovjek koji je obrazovan na Studiju po-

vijesti umjetnosti Sveuilita u Beu, kod

profesora Rudolfa Eitelbergera, i koji do-

21 Krnjavi, I. Nav. djelo, str. 319.

bro poznaje njegova nastojanja da osnuje

Muzej za umjetnost i industriju 1864. g.,

kao i naela na kojima se taj muzej te-

meljio. Jednako tako, poznaje napor svo-

ga profesora na uspostavi zbirke sadrenihodljeva za potrebe nastave na Sveuilitu,

ali i na Akademiji likovnih umjetnosti.

Doista, Eitelberger je gipsanim odljevima

pridavao iznimnu pozornost. Prije svega,

sluili su za pouku, ali i za ostvarivanje

nancijske zarade. Uostalom, u njegovu

je muzeju izrada i prodaja trodimenzio-

nalnih uzoraka bila sastavnim dijelom

muzejskog poslanja.22

Krnjavi sve to dobro zna, upuen je u

stanje muzeja u Beu, jednako kao i u

Mnchenu, ali i u malim gradovima Ita-

lije koje posjeuje i u kojima slika. U svi-

ma njima nalazi poticaje za svoj iroko

zasnovan program napretka umjetnosti,

kulture i obrazovanja u Hrvatskoj. Unu-

tar tog programa muzeji i njihove zbirke

imaju ulogu mjesta za razgledavanje iistraivanje primjera i uzoraka, jednom

rijeju, oni su mjesta za opu pouku. Ako

njihove zbirke i ne posjeduju relevantne

originale, legitimno ih je dopunjava-

ti kopijama u svim moguim oblicima

uljanim kopijama, sadrenim odlje-

vima, bakropisima, pa i ilustrativnim

materijalom u knjigama, koji takoer

na svoj nain postaje sastavnim dijelom

zbirki. To je najbolje mogue razumjeti

iz dijelova Krnjavijeva priloga o zbirci

grkih vaza u Arheolokom odjelu Naro-

dnog muzeja. Prema njegovu miljenju,

ona je jo mogla kako-tako posluiti za

poduku o tehnologiji izrade keramike u

sklopu obrtne nastave, no da bi potpu-

nije sluila poduci, posebice studentima

22 Jirsak, L.Izidor Krnjavi und die Wienerschu-le der Kunstgeschichte, str. 109.


9/27

17


arheologije, trebalo bi nabaviti bar pojedan primjerak raznih doba i vrsti pra-

vih starogrkih posuda a uz to sbirku

popuniti, to obilnije dosad tampanimi

publikacijami , tako da uenik imadeprouiti u knjigah i slikah bogati mate-

rijal, a da mu zbirka bude za tehniku,

pri tumaenju velevanu stranu svesrd-

nom ilustracijom.23

Krajem iste, 1874. g. izlazi jo jedan

zanimljiv Krnjavijev prilog. Rijeje o

tekstu Neto o razsvjeti nae galerije,

objavljenome takoer u Viencu. Krnjavi

je i dalje u Sorrentu, ali i u Strossmaye-rovu drutvenom okruenju jer je tekst

intoniran u duhu potpore institucionali-

ziranju biskupove zbirke:Drim, da e

biskup smatrati za najbolju zahvalnost,

ako svaki prihvati njegove ideje, te po

mogunosti pridonese k oivotvorenju

njihovomu.

Dunost mi je dakle, da svoje misli

priobim i nainu, kojim se postupa-

ti ima kod razsvjete i smjetanja gale-

rije, na koja se naela nacrt obazrieti

ima24

Naravno, ta je galerija budua Stros-

smayerova galerija starih majstora u Za-

grebu, za koju je na samom poetku broj-

nih promiljanja o prostornom smjetaju

bila predviena dogradnja palae Narod-

nog doma u Opatikoj ulici. Krnjavi tada

jo nema njezin nacrt, a i slike biskupove

zbirke za njega su jo bez prave jasnoe

(itaj: nije ih dugo vidio), pa on naelno

pie o rasvjeti umjetnikih galerija tada

u Europi, to bi se moglo prispodobiti

konkretnoj zagrebakoj situaciji. Dakle,

23 Krnjavi, I. Sbirka grkih posuda u Zemalj-

skom narodnom muzeju. Obzor, br. 172,

1877., str. 3.24 Vienac, br. 40, 1874., str. 638.

on pie o specinome uskom problemu

s podruja primijenjene muzeologije, no

upravo ga po tome u naoj (povijesnoj)

muzeologiji, uostalom, kao i na drugim

podrujima kulture i obrazovanja koji-ma je uvelike pridonio, prepoznajemo

kao pionira u doslovnom smislu te rijei.

Jer, koliko je nama poznato, o rasvjeti u

umjetnikim muzejima i galerijama do

danas se u nas pisalo samo uzgredice, i to

ponajvie unutar brige o zatiti umjetni-

na. Stoga je Krnjavijev prilog do danas

ne samo prvi nego gotovo i jedini prilog

o toj temi na hrvatskom jeziku. U njemuon udruuje svoje znanje povjesniara

umjetnosti i iskustvo slikara i posjeti-

telja umjetnikih galerija du Austrije,

Njemake i Italije. Reenice koje se od-

nose na zgradu za galerije openito vesu

postale glasovitima: Slikam namienjena

sgrada mora biti udeena tako, da slike

budu to bolje razsvietljene, te da ih to

vie na to manjem prostoru namjetenih

biti moe, bez utrba uinka.25Poslje-

dnje se rijei odnose na modificiranje

prevladavajueg pravila, koje je podrazu-

mijevalo prezentiranje cijelog fundusa

na zidovima, to je u praktinom smi-

slu znailo izlaganje u nekoliko redova.

Krnjavi uzima u obzir potrebu kvali-

tetnog sagledavanja, dapae, pokazuje

kako poznaje i suprotan, proieni

nain postavljanja umjetnina: U Parmi

n.p. obstoje pojedine sobice, u kojih je

samo po jedna, osobito izvrstna slika.

On poznaje i stropno osvjetljenje, kao i

bono, kroz prozorske otvore, on zna da

smjetanje izlobenih prostorija na sjeve-

ru omoguuje stalno svjetloitd. No pose-

25 I ovaj i dva prijanja citata pripadaju Krnja-

vijevu lanku Neto o razsvjeti nae galerije.Vienac, br. 40, 1874., str. 638.


10/27


18

bice je zanimljivo Krnjavijevo precizi-

ranje poslanja galerije, prema kojemu bi

ona trebala biti to jasnija i razumljivija

ilustracija poviesti umjetnosti, da i laik

pogledavi ju, bar slutiti moe razvojslikarstva u svieh faza svog napredka.

Slike dakle ne smiju biti pomieane s

obzirom na format i veliinu kao u Mo-

nakovu, mletcih i drugdje, vepoglavito

obzirom na kole i mjesta to ih slika-

ri zauzimaju.26Citatom smo uvrstili

tadanje vienje uloge muzeja i galerija,

koje se potpuno iscrpljivalo u pouci, i to

strunjaka (veza galerije i temeljne disci-pline povijesti umjetnosti), kao i obinih

posjetitelja. Vie od etiri desetljea ka-

snije potvrdio je to i sam Krnjavi: ilo

(se je, nap. a.)da galerija u neku ruku

bude i nastavni zavod za poduku publike

i naroito uee se mladei u povijesti

umjetnosti27

I daljnji Krnjavijevi prilozi iz tih godina

boravka u Italiji i intenzivnog druenjas biskupom Strossmayerom odnose se

na uspostavu i izgradnju zgrade za Ga-

leriju. Krnjavijev naglaeni pragma-

tizam iskazuje se prije svega u planu i

trokovniku male palae na grikom pla-

tou. Nije bez razloga biskup Strossmayer

kao prvu svotu za izgradnju izdvojio 40

000 forinti Ta mladi mu je nadobudni

tridesetogodinjak osmislio i gotovo za te

novce (za 50 000) ponudio prvo izvedivo

idejno rjeenje na spomenutom terenu.

Malo je etverokrilno stakleno zdanje,

osim Akademije s knjinicom u prizem-

lju i galerijom slika te drugim zbirkama

na katu, trebalo imati i staklom nadkri-

veno dvorite za skulpture (kipove) te

26 Isto, str. 639.27 Krnjavi, I. Povijest gradnje akademijine pa-

lae. Savremenik, br. 4, 1917., str. 156.

iskoriten podrumski prostor za izla-

ganje liepih predmeta umjetnosti i obr-

ta.28Dakle, i u tim poetnim, skromnijim

okolnostima doktor lozoje se, osim za

galeriju, brinuo i za prezentiranje obrtai za obrtnu kolu: U galeriji biti e dvo-

rana za sveane sjednice akademijine, u

galeriji biti e obrtnika kola, pri kojoj

e i uitelji realke sudjelovati, u galeriji

biti e predavanja o umjetnosti i obrtu za

uenike sveuilita29Zbog povezanosti

Akademije, Sveuilita i muzeja (Narod-

nog) te zbog injenice da su sve te usta-

nove bile na Gornjem gradu, Krnjavi sesnano zalagao za lokaciju na Griu. Kao

argument za nju isticao je i veu opasnost

od poara u Donjem gradu, u kojemu je,

prema njegovu miljenju, svakodnevni

ivot bio burniji, za razliku od onoga

mirnijeg u Gornjem gradu.

Godinu dana kasnije Krnjavi u Obzoru

obasiplje zagrebaku javnost primjerima

inozemnih galerija koje poznaje i kojisvjedoe o posebnim uvjetima potreb-

nima za takve graevine, a jednako tako

uvjerljivo nabraja i primjere stradanja

galerija i umjetnina u poarima30te po-

kazuje kako mu je pitanje sigurnosti mu-

zejskih zgrada bilo potpuno jasno. Nara-

vno, opasnost je rasla ako je galerija bila

u dodiru s nekom drugom ustanovom.

injenica da je Krnjavi odmah od

poetka u muzeoloki program

Strossmayerove zbirke slika ukljuio i

obrtni muzej, spojen sa kolom, nikoga

ne treba uditi. Bio je, ponavljamo, ve-

28 Akademika palaa u Zagrebu. Vienac, br. 1,

1876., str. 14.29 Krnjavi, I. Gdje da gradimo galeriju? Obzor,

br. 149, 1875., str. 1.30 Krnjavi, I. I opet: Sgrada za galeriju slika.

Obzor, br. 50, 1876., str. 1.


11/27

19


liki pragmatiar. Odmah je shvatio da enajveu ansu za realizaciju u Zagrebuimati zgrada za Strossmayerovu zbirku,

pa je stoga uz nju gurao ideju muzeja koji

mu je najvie bio i na umu i na srcu. Takobismo, naime, mogli pjesniki oznaiti

udio utjecaja kolovanja kod profesora

R. Eitelbergera u Beu, ali i udio vlastite

rane naklonosti prema obrtu i stjecanju

obrtnikih vjetina.31

Krnjavi je u vanost te nove vrste mu-

zeja bio uvjerio i samog biskupa. O

tome zorno svjedoi biskupova kupnja

predmeta umjetnikog obrta na drabinakon smrti slikara Mariana Fortunyja u

Rimu. Od poetka nismo dvojili kako je

tada, 1875. g., kupnji maurske keramike

zdjele, konatih tapeta, staroarapskog

sanduka, goblena iz Arezza itd. kumo-

vao Krnjavi.32U prilogu u kojemu te

predmete opisuje zagrebakoj javnosti33prvi put govori o vanosti i potrebi

osnutka obrtnog muzeja kojemu bi kaotemelj stajala sbirka uzornih umjetni-

na u najirem smislu. A za jednu takvu

zbirku nabavljene su i Fortunyjeve dra-

gocjenosti. Isticanje vanosti obrta i ba-

vljenja obrtom za gospodarski napredak

zemlje u spomenutom prilogu ne treba-

mo ni spominjati, jer su oni bili temeljna

poslanja te vrste muzeja.

Kampanju za osnutak takvog muzeja u

domovini Krnjavi indirektno nastavlja

31 Krnjavi je jo kao gimnazijalac u Vinkov-

cima uio lonarstvo, a poslije i uvezivanje

knjiga. Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti

u moje doba, str. 151.32 I sam je kasnije, 1878., u poznatom lanku

Pliene nas!(Vienac, br. 21, 1878.) otkrio kako

je u biskupovo ime predmete, a svakako i go-

blene iz Arezza, kupovao on sam.33 Krnjavi, I. Nov dar biskupa Strossmayera.

Vienac, br. 15, 1875., str. 245-246.

iste godine i dok svojim sunarodnjacima

opisujeBoinu izlobu austrijskog mu-

zeja za umjetnost i umjetniki obrti dok

ih upozorava da se nae stvari opet pod

tudjim vjesilom u svietu ire34, mislei pritome na izloene tkanine izraene u ino-

zemstvu, ali ukraene uzorcima preuze-

tima iz naih krajeva. Kampanju e oso-

bito osnaiti nakon svoga konanog po-

vratka u Zagreb i preuzimanja dunosti

prvog profesora povijesti umjetnosti i

arheologije na Zagrebakom sveuilitu

21. studenog 1877. U proljee 1879.

napokon e uspjeti osnovati Drutvoumjetnosti, koje u svibnju raspravlja o

mogunosti otvaranja Odjela za obrt

unutar Narodnog muzeja. U funkciji

kampanje koja e javnost, no prije sve-

ga tadanje vlastodrce, pripremiti na to

bit e poznata Krnjavijeva serija lanaka

u Obzorukoju smo veisticali Kako

su postali umjetniko-obrtniki muzeji,

Djelovanje umjetniko-obrtnikoga

muzeja, Organizacija itd. Takav

promidbeni nastup u podruju kulture,

posebice pri uspostavi nove vrste mu-

zeja, neemo pronai u nas sve do danas.

Krnjavijevo doziranje i gradiranje infor-

macija (od openito poznatih prvih pri-

mjera i njihovih uinaka do konkretnoga

domaeg sluaja), upravo je maestralno.

Ponovljeno je iitavanje pokazalo kako

ga valja shvatiti i kao dokaz da je raanje

koncepta muzeja za umjetnost i obrt sre-

dinom 19. st. revolucionaran preokret u

svijetu muzeja, kojemu paralelu moemo

nai samo u pojavi ekomuzeja poetkom

1970-ih godina.

Pri tome nikako ne moemo mimoii

Krnjavijevu priicu o stolaru u muzeju.

34 Vienac, br. 52, 1875., str. 854.


12/27


20

Ona slikovitije i jasnije od bilo kojeg dru-gog teksta govori o karakteru i vanostispomenutog koncepta. Dakle, to se dogo-dilo zainteresiranom stolaru u muzeju?

Od prilike prije dvadeset godina doaoje u njeki muzej stolar. Vidjevi ondje

krasan ormar, zamoli pazitelja da si ga

smije prerisati.

Pitajte gospodina kustosa, odgovori

otaj, te ga uputi na namrgodjena buldo-

gu slina gospodina, koji se je zadubio

u debele knjiurine. Stolar ponovi svoju

molbu, ali naopako, jer se kustos na nje-

ga istrese: K ravnatelju!I tako se jednostavna potreba pretvorilau preteak zadatak za cijelu hijerarhijumuzejske uprave (kustos ravnatelj

ministarstvo), odnosno za inertno osob-

lje. U kozerski intoniranom nastavku

teksta Krnjavi se obruio i na minimal-nu otvorenost muzeja za javnost, i navisoki zid uenosti, i na besplodni znan-stveni rad s obzirom na predmete zbirki(petnaestogodinji nedovreni rad nakatalogu zbirke!). Tako je na svoj nainopisao ono to danas, stotinu i tridesetgodina kasnije, u nekim muzeolokimkrugovima u Hrvatskoj obiavamo na-zivati tradicionalnim muzejom. Dakle, i1879. postojali su tradicionalni i suvre-meni muzeji:Ovako su prije etvrt stoljea bili rav-

nani muzeji. Ravnatelj bio je svakomu

neprijatelj, koji bi ta vie od njega htio,

nego li obinstvo, koje na riedke dane

zbirke pohadja; on bi znao svim, koje

zbirka s kog razloga zanima, omraziti

muzej, uiniti mu nemoguim uporabu.

Muzealno ravnateljstvo bile su sinekure

za uenog kakvog pecialistu35

35 Krnjavi, I. Kako su postali umjetniko-obrt-niki muzeji. Obzor, br. 107, 1879., str. 2.

Nasuprot takvim muzejima, nova mu-zejska vrsta umjetniko- obrtniki

muzej, iji je razvoj zapoeo s osnutkom

South Kensington muzeja u Londonu

(dananji V&A Museum), temeljila se nasasvim drugaijim osnovama. Kakva jerazlika medju onim starimi muzeji i medju

novim? Zar nije svejedno kako su stvari

ponamjetene samo kad ih ovjek vidje-

ti moe?36, pitao se retoriki Krnjavi,ali i opisivao djelovanje obrtnih muzejakao ono koje se zasnivalo na dostupno-sti i otvorenosti publici, na sluenju po-

duci, posebice obrtnika, na praktinomspajanju izlagaa i onih zainteresiranihza kupnju itd. Naravno, veu prvom no-vinskom pripremanju zagrebake publikeza osnutak tog muzeja Krnjavi je moraospomenuti i svoj glavni uzor Austrijski

muzej za umjetnost i industriju, dijetenjegova profesora, u to vrijeme i kolege skojim je poeo razmjenjivati pisma, Ru-dolfa Eitelbergera.37I taj je muzej nastaona plodonosnome engleskom valu. Dak-le, muzejski p(re)okret irio se iz zemljeu kojoj je i zapoeo povratak vrijednostiobrtu, obrtnikim vjetinama i njihovimmaterijalnim rezultatima, a jednako jetako zapoelo i osnivanje zbirki uzorakau obliku muzeja, koji su takoer moglipridonijeti tom cilju.Krnjavi izriito spominje pojam pokre-ta: Stari, inae velevriedni uenjaci ali

za novotarije i napredak slabo zauze-

ti ravnatelji raznih zemaljskih muzeja,

36 Isto.37 Podatak iz doktorata L. Jirsak (str. 93. ). Posve

je razumljivo kako je njihova korespondencijamogla zapoeti tek u trenutku kad su na svojnain i do odreene mjere postali ravnoprav-ni, odnosno tek kad je 1877. Krnjavi postao

izvanrednim profesorom na Zagrebakomsveuilitu.


13/27

21


nerazumei ili nehtijui razumjeti nov

pokret, usplahirie se, bojei se da je

kucnula hora njihovom kontemplativnom

ivotu. I u nastavku dodaje objanjenje

svojih vepoznatih razmimoilaenja iproblema s arheologom i ravnateljem

Arheolokog odjela Narodnog muzeja

imom Ljubiem: Bilo svagdje borbei kreeva, ali napokon pobiedili mla-

dji, muzeji se razriedie u znanstvene

zavode, strogo arheologike i umjetno-

obrtnike muzeje.

Svakako nas je iznenadilo da je vetada

Krnjavi nastojao pridobiti javnost zasvoju izabranu vrstu muzeja i navoenjembroja posjetitelja Obrtnog muzeja u Brnu(u tri godine porast sa 16 921 na 19 935),ali i broja korisnika knjinice, brojasluaa predavanja te broja onih koji suprema izloenim predmetima crtali umuzeju. Naime, za Krnjavoga su sve tobili oblici djelovanja muzeja u zajednici.

U iduem broju

ObzoraKrnjavi jo je-danput naglaava svrhu i karakter obrt-

nog muzeja: takav muzej mora bitimjesto agitacije, upravo on mora biti

iv, djelatan u neposrednom dodiru s

praktinim ivotom38, da bi u treem pri-logu izrijekom spomenuo kako on trebabiti aktivanmuzej.39I po tom vanomdetalju Krnjavi je bio vjerni uenik R.Eitelbergera i domaoj je javnosti citiraonjegove rijei iz djelaDie Kunstbewegungin sterreich seit der Pariser Weltaus-

stellung (Be, 1867.):ovi obrtni muzejislijedili su sasvim drugaije namjere

nego li takozvani zemaljski muzeji koji

38 Krnjavi, I. Djelovanje umjetniko-obrtnikihmuzeja. Obzor, br. 108, str. 1.

39 Krnjavi, I. Organizacija umjetniko-obrtni-kih muzeja. Obzor, br. 111, 1879., str. 2.

su igrali vie jednu pasivniju ulogu.40Moderni versus tradicionalni, aktivniversuspasivni, okrenuti praktinome iljudima, versusokrenuti znanosti itd.

sve to zvui nama, dananjim muzeolozi-ma i muzealcima, tako poznato, posebicepovezano sa spomenutom muzejskom re-volucijom s poetka 1970-ih godina.Kakva se to ivost i praktini doprinosoekivao od obrtnog muzeja u Zagrebu

muzej spojen s risaom kolom, upravamuzeja kao posredujui organ za vrstne

proizvode domaeg obrta,predavanja,

obuka, permanentno izlaganje liepihproizvoda moda je najbolje opisaoLacko Mrazoviu svom lanku Ima lilieka naem obrtu.41U njemu nam jeobjasnio golemu potrebu za razvijanjemdomaeg obrta i kune industrije, po-sebice se koristei institucijom obrtnogmuzeja. Navodimo njegove rijei samozato to bismo ih, bez ostatka, moda

neznatno osuvremenivi jezik, mogliispisati i za stanje obrta u Hrvatskoj da-nas, 2011., poglavito u njezinim regio-nalnim metropolama: sve(se, nap. a.),

poam od avala pak do najviih umjet-

nina, importira iz vana, a nai obrtnici

prometnuli se u puke trgovce koji se jo

samo tako bave svojim zanatom, da oba-

vljaju razne popravke.42Dakle, u takvimdrutveno-gospodarskim okolnostimadoista ne treba uditi Krnjavijeva, pa iMrazovieva, bitka za osnutak aktivnoga

40 Isto, prijevod citata s njemakog jezika.41 Vienac, br. 5 i 6, 1880. itajui njegove rijei,

moemo shvatiti kako je Trgovako-obrtnikimuzej, dananji Etnografski muzej, izgraen1903. i opskrbljen poetnim stalnim posta-vom upravo zato to Krnjavijev obrtniko-umjetniki muzejnije zaivio navrijeme.

42 Mrazovi, L. Ima li lieka naem obrtu? Vie-nac, br. 5, 1880., str. 71.


14/27


22

ili, bolje, aktivizirajuega obrtnog mu-zeja u Zagrebu.U slubi toga bili su predloeni i oblicikomunikacijskoga i prezentacijskog dje-

lovanja takvog muzeja. Prije svega, bilesu to tri vrste izloaba permanentna su-

stavna izloba, mijenjajuase iputujua

izloba.43Ne treba ni naglaavati kako

je to tipologija izloaba koju naa prak-

sa poznaje i danas. I dok su prve dvije

bile udomaene od poetka djelovanja

muzeja u dananjem smislu rijei, dak-

le od kraja 18. st., ini se da je trei tip

izloaba, premda ne raspolaemo vrstimdokazima, na prostoru Europe prilino

povezan s djelovanjem obrtnih muzeja.44

Oni su zbog svoga poslanja morali dje-

lovati ne samo u metropolama, nego i u

manjim mjestima gdje se radi o zornoj

obuci, tu dotini zavod ne smijespokoj-

no i nepomino u glavnom gradu sjediti,

a idealno je bilo ako su ta manja mjesta

bila smjetena uz eljeznicu (olakano jedopremanje izloaka!) te ako su imala

kakvu proizvodnu tvornicu uz koju se mo-

gao vezati sadraj i organizacija putujue

obrtne izlobe. No da bi stalne i putujue

zbirke doista mogle ispunjavati svoju pra-

vu pounu i poticajnu ulogu, trebalo ih je

43 Krnjavi, I. Djelovanje umjetniko-obrtnikih

muzeja. Obzor, br. 108, str. 1.44 Takvim, samo naoko nevanim detaljima mo-

rat emo se ozbiljnije pozabaviti. itajui tis-

ak iz vremena ranog djelovanja I. Krnjavoga,

zapazili smo zanimljive primjere putujuih

atrakcija, primjerice Anatomikog muzeja

gospodina Willarda(Dragoljub, 1868.), koje

su mogle utjecati i na uspostavu putujuih

muzejskih izloaba. U ovoj prigodi samo

upozoravamo na nevjerojatno korespondiran-

je spomenutoga anatomskog muzeja s etiki

upitnom izlobom Bodies Revealed, odra-nom u Zagrebu 2010.

dopuniti ivom rijeju javno (e, nap.

a.)predavanje na temelju muzealnih sbi-

rkah veoma dalekog zamaaja bitiJo

bi uinkovitiji bio niz predavanja.45Uspo-

redimo li taj popis predvienih sredstavaedukativnog djelovanja obrtnog muzeja u

Zagrebu s onim to ga je Krnjavi zapa-

zio boravei u Muzeju za umjetnost i obrt

u Nrnbergu, vidjet emo da se oni goto-

vo ne razlikuju, osim to onaj njemaki

spominje i izdavaku djelatnost (knjige

namijenjene unapreenju obrta i lijepo

ilustrirani asopis) te natjeaj za najljepe

radove obrtnika.46

U stvarnosti, realizacija zagrebakog

Muzeja krenula je, uza svu Krnjavijevu

novinsku agitaciju i izravno lobiranje

meu lanovima Zemaljske vlade, vrlo

sporo i mukotrpno. Ne ekajui insti-

tucije, Krnjavi je na svoju ruku i pod

patronatom Drutva umjetnosti godine

1880. otvorio Obrtni muzej u stanu u

Kukovievoj 8 (Gajeva 26), no razor-ni potres ne samo da je nainio tetu u

skromnom postavu (zasnovanome na

predmetima kupljenim na prvoj izlobi

Drutva 1879. i na onima dobivenim ili

razmijenjenim s inozemstvom), nego ga

je i prisilno zatvorio. Pribrojimo li tome

i neplaeni poetni rad na Sveuilitu,

iznimno mali broj sluaa i sl., shvatit

emo kako je morala biti rijeo kriznim

godinama u Krnjavijevu ivotu, koje je

pokuao prebroditi poslovnim bijegom u

45 Spomenimo i Krnjavijevo znanstveno-

umjetniko poduzee Urania, koje je od

1900. djelovalo u Zagrebu i okolici, gostujui

najee u kolama i koristei se medijem

pokretnih slika i lmom (slike europskih gra-

dova, spomenika, lm o Svjetskoj izlobi u

Parizu 1900. itd.), takoer za edukaciju.46 Krnjavi, I. Nrnberg i njegovi muzeji. Vie-

nac, br. 21, 1880., str. 336.


15/27

23


Beograd i Be.47Povoljne se prilike nisurazvile u konano povoljno rjeenje, no izdananje perspektive i znajui to se sve

dobra za hrvatsko kolstvo i kulturu pod

kasnijim Krnjavijevim vodstvom dogo-dilo, zapravo smo zahvalni na tome.

Idue, 1881. iz Ugarske je stigla zamolba

za sastavljanje zbirke hrvatskih narodnih

veziva za budimpetanski Narodni mu-

zej. Spretni Krnjavi iskoristio je tu pri-

liku kako bi potaknuo ponovno otvaranje

obrtnog muzeja u Zagrebu. Naime, takvu

je zbirku mogao nainiti samo obrtni

muzej, no trebalo je prije toga sagledatistanje obrta u cijeloj Hrvatskoj. Isprva je

bila predviena ekspedicija i istraivanje

svih krajeva prije stvaranja reprezentati-

vne zbirke, no na kraju se Krnjavi, po-

sebice zbog nedostatka vremena i ljudi,

morao zadovoljiti izlobom narodnog

obrta u metropoli. I ona se doista dogodila

u jesen 1881., a bila je rezultat Krnjavijeve

predanosti, kreativnosti i inventivnosti napodruju izlobene djelatnosti, jer ono to

smo razabrali iz detaljnog prouavanja

novinskih i knjinih izvora, svjedoilo je

o doista posebnome izlobenom dogaaju

za ove nae prostore.

Netkoe rei kako nije ni bilo teko ostva-

riti posebnost s obzirom na malobrojne

izlobene prigode. Naime, dovoljno je

vidjeti opseg popisa izloaba odranih u

47 U Beogradu je 1879. na Velikoj koli osno-

vana Katedra za arheologiju i Krnjavi je

razmiljao i o njoj, kao i o asistenturi kod

R. Eitelbergera i o mjestu kustosa u Galeriji

Akademije za likovne umjetnosti u Beu. To

je, zahvaljujui svojoj akribiji, detektirala i

naa O. Maruevski 1981. (Izidor Krnjavi i

dnevnik njegove borbe za profesuru. Rado-

vi Odsjeka za pov. umjetnosti, br. 7), no priu

o prelasku u austrijsku prijestolnicu iscrpno jedonijela L. Jirsak. Nav. djelo, str. 148-158.

Zagrebu u drugoj polovici 19. st., obja-

vljen u XXIII. rukopisnoj knjizi iz Arhiva

Bauer (Izlobe u Zagrebu 1842.-1931.)48,

i sve e postati jasno. Do 1881. sve nae

izlobe mogli smo gotovo nabrojiti na pr-ste obiju ruku. Vana rana izloba koju ni

u ovoj prigodi nikako ne smijemo zabo-

raviti jest poznataHrvatsko-slavonsko-

dalmatinska izloba, odrana 1864. u

zgradi Zemaljske bolnice (dananji Rek-

torat), kao i na prostoru dananjega Trga

marala Tita. Ona je svojevrsni kamen-

temeljac izlobene djelatnosti u nas i

njome smo se i mi prikljuili svjetskomegospodarskom izlaganju, koje je znatno

utjecalo i na ono muzejsko. Osim toga,

prvi smo put u sklopu spomenute izlobe

prezentirali i neto vie umjetnikih djela

na okupu, unutar glasovitih podrazreda

XXXI. i XXXII., naslovljenih Slikarije,

risarije, obrasci i kipotvorine, izloenih

na drugom katu spomenute zgrade.

U kontekstu Krnjavijeva aktivnog su-djelovanja u organizaciji i oblikovanju

izloaba, manje nam je vana prva

umjetnika izloba u Narodnom domu

1874., a bitnija Prva izloba Drutva

umjetnosti u Vraniczanyjevoj palai na

Zrinjskom trgu (dananja Moderna gale-

rija) godine 1879. Krnjavi je tada bio taj-

nik Drutva i stoga se upravo on osobno,

sa suradnicima, naao u nezavidnoj situa-

ciji i pred jedinstvenim muzeografskim

problemom svjee obojenim zidovi-

ma netom dovrene zgrade, u koje se

nije smio zabiti ni jedan jedincati avao.

Stoga su svi izloci, u tom vremenu cva-

ta taksonomskog pristupa u izlaganju,

razvrstani u etiri skupine (graevinske

48 http://antunbauer.mdc.hr/index.php/static/kronologije/XXIII, 20. studenog 2011.


16/27


24

osnove i nacrti, slike, kipovi i tekstil)49,sloeni na stolove i talae, a dio njih jeobjeen na skele.50Jedini je prezentacijskipomak bila posljednja soba, namjetena i

zatvorena za ophod, u kojoj je dominiraoblagovaoniki stol opremljen priboromi prekriven stolnjakom s 12 ubrusa, radzagrebakih sestara milosrdnica. Upravo

je taj komplet kupilo samo Drutvo kakobi ga poslije moglo razdijeliti kao lutrijskidobitak svojim lanovima. Dakle, tapo-sve uredjena soba, kako je napisao L.Mrazovi, bila je svojevrsna simulacija

jednoga realnog prostora na umjetnikojizlobi. Na temelju dosadanjih brojnih

49 Dakako, sama izloba utemeljena je na uz-dizanju obrta na razinu umjetnosti i stoga jematerijal mogue na prvoj razini vidjeti oimaLacka Mrazovia kao onaj podijeljen na vijeiste umjetnostii tehnike umjetnosti(Umjet-niko-obrtnika izloba u Zagrebu II., Vienac,br. 52, 1879., str. 830.).

50

Vuji, . Izloba u Zagrebu 1881. godine.i-vot umjetnosti, br. 56-57, 1995., str. 15.

uvida u fenomene povijesne muzeologije,ini se kako su tu metodu u svijet muzejauvele upravo spomenute gospodarskeizlobe. Iso Krnjavi, pak, efektno ju je

iskoristio i naIzlobi narodnih obrtninau susjednoj Akademijinoj palai godine1881. (sl. 3)Tada je protiv njega bilo kratko vrijemeza pripremu izlobe, slab odaziv na te-renu, meu pomonicima, nezaintere-siranost potencijalnih izlagaa naastara indolencija, reprezentativni prostor

palae itd. Slab odaziv pokuao je nadv-

ladati putem u Slavoniju, rezultat ega subili njegoviListovi iz Slavonije i raspra-va o narodnim graevinama u Glasniku

Drutvaumjetnosti. Nakon toga poinjustizati i prve prijave predmeta za izla-

ganje. Kad je rijeo samoj organizaciji,

Krnjavi kao da je roen s prirodnim

vjetinama organiziranja na podruju

kulture, posebice u pripremama izloabai upravljanju njima, ali jednako tako i sneobinim razumijevanjem za primjenu

Slika 3. Primjer obrtnine nastale potaknute tradicijom:ilim iz Krnjavijeve ostavtine 19.st. Zaviajnimuzej Naice


17/27

25


promidbe. U Obzoruje na poetku, ukolovozu, tiskan slubeni poziv i pro-gram izlobe51, a za one koji su trebaliprikupljati obrtnine na terenu priprem-

ljen je naputaks preciznim kriterijima valjalo je odabirati originalne, to starije,te podrijetlom to raznolikije predmetei dr. Jednako tako, osim materijalnogdijela, trebalo je prikupiti i onaj intelek-tualni podatke o narodnim izrazima

za pojedine vrste predmeta, materija-

le i nain obrade. Tako je u posljednjoj

etvrtini 19. st. nastala odlina osnova

za svojevrsni tehnologijski rjenik. Je-dnako bi divljenje danas mogle izazvati

i kategorije podataka kojima su opisi-

vani predmeti to su stizali na izlobu.Pri stvaranju popisa primjenjivala su sepravila Meunarodnoga statistikog kon-gresa, pa su biljeeni materijalni podaci,ali i starost predmeta, spomenuti izvorninazivi i vlasnici. Na kraju su lanovi Or-ganizacijskog odbora uz predmet trebalizabiljeiti i predvieno mjesto izlaganja,a na svoj nain naznaiti i tehniku izla-ganja na stolu, uza zid, na tlu, usred

sobe, u staklenim ormarima itd. Tako

se doista na temelju predanih prijavni-

ca mogla navrijeme stei slika izlobe

rano i u sgodno doba. 52to rei kadznamo da i danas nae najvee muzejskekue, unatoinformatikoj tehnologiji,mehaniki premjetaju predmete u pro-storu jer nisu navrijeme predvidjele mje-sto i metodu izlaganja!?Ostali elementi te povremene izlobe,iji dizajn i organizaciju bez ostatkapotpisuje Krnjavi, bili su stolovi i vi-trine za izlaganje, ali i drvene skele, pai one u obliku drvenih piramida, infor-

51 Obzor, 5. kolovoza 1881.52 Obzor, br. 183, 1881., str. 3.

mativni materijal legende, katalog, uz

gospodinekoje su davale usmene in-

formacije itd. Osobito naglaavamo de-talj kako su na izlobi, prvi put u nas,

upotrijebljene lutke, i to lutke odjeveneu lekeniku narodnu nonju i izraene utvornici Baumgrtnerovih neaka. Inae,lutke u narodnim nonjama pojavile suse na Svjetskoj izlobiu Parizu 1867., ito u posebnom odjelu namijenjenomenarodnim nonjama iz razliitih po-krajina Francuske i iz drugih zemalja.

Jedanaest godina kasnije, na tzv. Uni-

verzalnoj izlobiu Parizu, vesu se uzpomolutaka prikazivali cijeli prizori.53

Njih je moralo biti i na Svjetskojizlobiu

Beu 1873., kojoj je cilj bio nadmaiti sveprethodne izlobe. No unatopaljivomitanju brojnih prikaza o izlobi, obja-vljivanih u Obzoruod otvorenja izlobepoetkom svibnja do kraja lipnja54, ukojima je davana odlina slika velebneizlobe iza scene, posebice njezine de-fragmentiranosti55, opisivani problemivezani za organizaciju, svaa oko naegodjela koji nije ni otvoren navrijeme, ni-smo pronali prave dokaze o tome.Dakle, svoj prvi muzealni prizor Krnjavi

je priredio usred Akademijine palae u

53 eplak, R. Festival alternativni model mu-

zejske komunikacije(neobranjeni magistarskirad). Zagreb, 2011., str. 37.

54 Izloba je zatvorena u studenome, no vesuu lipnju lanci o problemima na bekoj Burzipostali vaniji od nje. Monarhija je te godinedoivjela i slom Burze, emu je uvelike prido-nijela i organizacija divot-izlobe u Prateru.

55 Autor priloga u Obzorubr. 42 i 43 iz 1873.razoaran je jer nije vidio kako su se pojedinegrane umjetnosti i obrta postupno razvijaledok su do dananjeg stepena dole, nadalje

koju korist imade dananji rad iz uenja pro-lostiitd. Kao da je prilog pisao sam Krnjavi!


18/27


26

Zagrebu. No nije bila rijeo slici iz ivotaseljatva nego iz ivota uznika. Naime, utreoj izlobenoj dvorani, usred gomileobrtnina koje su nastale u Kraljevskoj ze-

maljskoj kaznioni u Lepoglavi (uarskai tkalaka roba, bravarski radovi itd.),pojavila se inscenacija etiriju elija, ukoju su takoer bile ukljuene i lutke unaravnoj veliini, i to lutka kanjenikai jednoga zatvorskog uvara u izvornojodjei i s orujem.56Mi danas za tu povremenu izlobu pro-nalazimo samo rijei divljenja, no ini se

kako autor ipak nije uspio izbjei gomi-lanje grae jer su ga u novinama napa-dali zbog nepostojanja nikakvog sustavau izlaganju.57Iz izvora znamo kako seKrnjavi trudio, koliko je bilo mogue,klasicirati grau prema materijalu i teh-nologiji izrade. Bila je to podjela tipinaza obrtne muzeje, koja je potvrena i unjegovu prvomu ozbiljnijem stalnompostavu. Pri tome mislimo na postavObrtnog muzeja na novoj lokaciji, u Prie-sterovoj kui u Ulici Marije Valerije 3(dananja Praka ulica, kua ne postoji),nastao 1882.Opis postava u tadanjim je novinamastvorio dosta jasnu sliku njegove konce-pcije. U prvoj se prostoriji nalazila zbir-ka sadrenih odljeva (Hauserovi modeligrkoga stupovlja, bizantinski diptisi,gotiki ornamenti, odljevi ploa vrata gra-dske vijenice Oudenardeu, zbirka odlje-va medalja itd.), u drugoj je bila izloenazbirka keramike i ploe od peene zem-lje iz razliitih krajeva, postavljene nazidu, te zvuna sbirka koricah od knji-

56 Iscrpan opis izlobe objavljen je uNarodnimnovinama, br. 272, 1881., str. 3.

57 vrljuga, I. K. Izloba domaih obrtnina. Vie-nac, sijeanj 1882., str. 12-14., 26-27.

gah od XVI. do XVIII. st. Trea soba bilaje namijenjena razliitim vrstama tkanjai tkanina ipkama, damastima, brokati-ma itd., koji su u skoroj budunosti treba-

li biti razmjeteni u nove Bolleove vitri-ne za izlaganje. Inae, i ostali izlobeninamjetaj oblikovao je Bolle, i o tome sepisalo u novinama, jasno, s pohvalom, za-sigurno zagovorom Krnjavoga: Posobljenainjeno je po nacrtih velezaslunoga

graditelja na stolnoj crkvi gosp. Bol-

lea. Koliko je jednostavno, svakome

se mili.58etvrta je soba bila ispunjena

afrikanskim, azijatskim i amerikanskimvezivima i pletivima, nasuprot kojima jestajala sbirka narodnih domaih obrtni-na, koje su u nastavku izloene i u petoj,posljednjoj prostoriji. No Krnjavi je vepredvidio i mijenjanje postava, odnosnoizlaganja i time nas opet iznenadio teposvjedoio koliko su avangardna bilarazmiljanja pionira muzealne znanosti u

Monarhiji. Muzej je bio otvoren javnostinedjeljom i etvrtkom od 10 do 13 sati,ulaznica se nije naplaivala59, a uz naja-vu se u tim prostorima moglo i crtati.60Skromno, ali u skladu s poslanjem i cilje-vima kojima je edukacija bila najvrapodloga. Krnjavome je kao ravnatelju

58 Vanja Brdar odrala je na Drugom kongresu

muzealaca u Zagrebu ove godine zanimljivopredavanje o namjetaju Muzeja za umjetnosti obrt, koji je bilo mogue rekonstruirati izmuzejske dokumentacije. Tada su predstavlje-ni i Bolleovi tlocrti za oblikovanje pojedinihprostorija, kao i nacrti za namjetaj u novojzgradi MUO 1901.

59 Istiemo zanimljiv detalj kako su svi posjeti-telji morali proi kroz pisarnicu i upisati se uknjigu posjetitelja.

60 Opis Muzeja i koriteni citati spojeni s tim po-

tjeu iz teksta Otvorenje muzeja za umjetnosti obrt.Narodne novine, br. 154, 1882., str. 3.


19/27

27


pomagao iro Truhelka. Jedina slubenozaposlena osoba bio je uveni AugustPosilovi, poznat kao sjajan praktiar ucrtanju, modeliranju, pa i klesanju, autor

brojnih predloaka za onodobne veziljskeradionice.61Predlocima je, uz novinskureklamu, i dodatno zaraivao za ivot.Nema dvojbe kako su Krnjavoga, kad jerijeo Posiloviu, mogle impresioniratimnogobrojne vjetine, ali i oit primjerda je mogue zaraivati na poznavanjutradicijske kulture.U prilog naglaenome edukativnom

poslanju Muzeja svjedoe i vespome-

61 O Posiloviu vidjeti vie u: O. Maruevski.Iso Krnjavi kao graditelj. Zagreb, DPUH,1986., str. 113.

nuti odljevi, sadreni i galvanoplastiki.Krnjavi ih naziva i snimkama, a pritome misli na kopije izvornika koji je unekom drugom materijalu i zasigurno u

nekoj drugoj veliini. Taj oblik pomaga-la u nastavi posebice je promovirao, pai meu svojim nekadanjim studentima,profesor Eitelberger. Naime, tijekom1879. g., u meusobnoj prepisci, svom

je studentu Krnjavom jasno naglasiopotrebu redovitog izdvajanja novca za tusvrhu, odnosno za uspostavljanje takve

povijesno ureene zbirkegipsanih odlje-

va, i to kako za one studente koji morajuovladati crtakim vjetinama, tako i zaone koji se bave povijeu umjetnosti. Is austrijskim ministrom vjere i obrazo-vanja Leopoldom von Thunom Eitelber-

Slika 4. Najstariji dijapozitivi za nastavu povijesti umjetnosti, Zbirka Maroevi, Filozofski fakultet, Zagreb


20/27


28

ger je dogovorio osnutak takve zbirke naSveuilitu u Beu, i to jo i prije svogazapoljavanja 1851. Ono to je posebice

bilo zanimljivo i to je ilo u prilog doista

aktivizirajuoj ulozi obrtnog muzeja jest iizrada kopija trodimenzionalnih uzoraka

u Muzeju za umjetnost i industriju kao

dio poslanja Muzeja. Te su se kopije mo-

gle kupovati po povoljnoj cijeni i na taj su

nain sluile irenju obuke o obrtnikim

vjetinama, ali i pridonosile nancijskim

resursima te batinske ustanove.62

Krnjavi je, pak, na poetku svoga

nastavnikog djelovanja, koje se provo-dilo u prizemnim prostorima Akademiji-

ne palae, uspio postupno stvoriti jednu

drugu zbirku kopija, takoer pomagala

u nastavi, posebice u nastavi povijesti

umjetnosti. (sl. 4) Pri tome mislimo na

zbirku fotograja, bakropisa i oleogra-

ja Drutva Arundel.63Rijeje o danas

iznimno zanimljivom drutvu koje se

od 1848. do 1891. g. kontinuirano baviloposlom kopiranja poznatih umjetnikih

djela radi stvaranja ilustrativne potpo-

re pri irenju i poticanju razumijevanja

umjetnosti i time, posredno, radi utjecaja

na oblikovanje javnog ukusa. Ne treba

ni spominjati kako su preivjeli ostaci

Arundelove komercijalne ponude danas

prvorazredni predmeti batine kojima se

dii, primjerice, ve spomenuti Muzej

Viktorije i Alberta u Londonu. Dakle,

Krnjavi je uspio osigurati nabavu ko-

62 Jirsak, L. Nav. djelo, str. 107-108.63 Upravo ta pomagala Krnjavi u pismu trai od

Strossmayera (Maruevski, O.Izidor Krnjavi

i dnevnik njegove borbe za profesuru, str.

29.). Njihove ostatke uspjeli smo vidjeti u pro-

storu HAZU sredinom 1980-ih godina (npr.

oleografski prikaz Rafaelove SikstinskeMado-

ne). Tada, bez profesionalnog iskustva, nismobili svjesni vrijednosti koju smo gledali.

pija od najkvalitetnijih i najpoznatijih

strunjaka u Europi.

Pri tome ne treba zaboraviti da su mu na

raspolaganju mogla stajati i originalna

umjetnika djela u sastavu Strossmayero-ve galerije, ije je preseljenje, pa i prezen-

tiranje javnosti u obliku stalnog postava,

takoer preuzeo kao svoju obvezu. Istina,

Galerija mu nikada nije bila u sreditu

muzealnih interesa, a osim toga, otkako

se poeo politiki angairati na suprotnoj

strani od Strossmayera, odnos s biskupom

je zahladnio, pa se 1883. i posve preki-

nuo64

, i to upravo u jeku rada na postavuGalerije u Zagrebu. Samo je tako mogue

razumjeti Truhelkino kasnije sjeanje

kako je upravo on 1883. i 1884. dane i

dane sproveo sustavno redajui slike

prema razliitim kolama.65No ipak smo

sigurni kako konana koncepcija na koju

je svojedobno upozorio. Vanura66, i to

koncepcija u kojoj se mijea stilsko (bi-

zantska umjetnost na poetku i mleta

kakola u etvrtoj dvorani) i kronoloko

odreenje (svi ostali prostori osim poslje-

dnjega), te odreivanje vrste radova (kar-

toni i minijature u posljednjoj dvorani),

pripadaju Izidoru Krnjavome.

Zanimljivo je kako je on ak odbio

nainiti katalog Galerije i njegovu je

izradu potpuno prepustio svom studentu i

64 Prilikom eljenog oprotaja obojica smo bili

sretni to se konano rastajemo. Jasno sam

osjeao da je to rastanak zauvijek, zapisao

je Krnjavi nakon posjeta akovu 1883. u:

Zapisci: Iza kulisa hrvatske politike. Zagreb,

Mladost, 1986., str. 730.65 Truhelka, . Uspomene jednog pionira. Za-

greb, Hrvatski izdavalaki bibliografski za-

vod, 1942., str. 23.66 Vanura, . Strossmayerova galerija starih

majstora HAZU. Informatica Museologica,br. 1-4, 1994., str. 20.


21/27

29


kolegi Truhelki, iako je od 1882. do 1887.formalno obavljao i dunost ravnateljaGalerije.67Krnjavi je Truhelku upozo-rio samo na to da biskupove napomene

i pisma glede nabave umjetnina prihvatis najveom sumnjom.68Istodobno, bio jesvjestan kako je rijeo ozbiljnom zada-tku jer je 1905. u javnosti priznao: Sa-stavljanje kataloga jedne galerije vrlo je

teka zadaa, koja se ne da na harnak

rjeavati, a podaci antikvara koji slike

prodaju, ne vriede nita. Obino su lani.

Pripisivanje slika ovomu ili onom umjet-

niku osobito je teak posao. Najkritinijestanovite zahtieva, da se uope ne krsti

slike po ovom ili onom slikaru, ako nije

autorstvo pouzdanim dokumentom ili

barem vjerodostojnim svjedoanstvom

dokazano.69

Zbog svega napisanoga gotovo bismomogli zakljuiti kako je sigurna zaslugaKrnjavoga vezana za prvi postav Gale-rije bila to to je Hermannu Bolleu daoizraditi nacrte za drvene skele, obojeneprema tadanjem ukusu crnom bojom, svelikim poljima u pompejanskoj crvenoj,na koje su postavljene slike. U poetkusmo se pitali kako su doista izgledalete svojevrsne drvene obloge u prostoruGalerije, no onda nam se pred oima

67 Valja podsjetiti kako je Krnjavi, nakon to je1884. izabran u Sabor na strani narodnjaka inakon obavljenog posla na preseljenju, pa i napostavu, udaljen iz Galerije. Nije vie u Aka-demijinoj palai mogao ni odravati nastavu,stoga mandat ravnatelja nije do kraja ni odra-dio.

68 Vuji, . Postanak i razvoj umjetnikih mu-zeja i galerija u Zagrebu. Muzeologija, br.29/30, 1991.-1992., str. 49.

69 Krnjavi, I. Izloba u Macerati i katalog Stro-

ssmayerove galerije.Narodne novine, br. 217,str. 1.

pojavila Pompejanska soba u Palai zabogotovlje i nastavu (Opatika 10), aprisjetili smo se i Krnjavijeve reeniceizgovorene u dubokoj starosti: Da bi

slike mogle stajati pravilno osvijetlje-ne, dao sam da se po uzoru na pregra-

dnju drugog kata carske galerije slika

u Beu podignu polukrune drvene ske-

le. One su pruale najveu mogunost

da se sve umjetnine sagledaju doista u

dobrom svjetlu.70I opet se Krnjavi po-kazao dobrim praktiarom, i to u vezi sosvjetljenjem u galerijama i muzejima,

pa stoga moemo samo aliti to dosadanismo pronali nijednu fotograju togaprvog postava Strossmayerove galerije.Godine 1887., doekavi poetak izgra-dnje posebne zgrade za muzej i obrtnukolu, Krnjavi odlazi u Be, na studijprava, jer zna kako mu se smijei mjestopredstojnika Odjela za bogotovlje i na-stavu, koje e mu 1891. doista i pripasti.Prije nastupa slube nainio sam sebi

privatno program koji sam kanio prove-

sti i u tom programu na srcu(mu, nap.a.)lealo ponajprije racionalno rjeenjemuzealnog pitanja.71Pri tome je zasi-gurno mislio na konano institucionalnooivotvorenje obrtnog muzeja i kole, alii na ureenje Arheolokog odjela Naro-dnog muzeja koji, prema Krnjavijevumiljenju, nikako vie nije mogao voditisuvremenoj muzealnoj znanosti nevianime Ljubi. Pritom se prihvaanje sa-vjeta poznatoga austrijskog profesoraarheologije Otta Benndorfa te, posebice,kolovanje mladoga domaeg ovjeka u

70 Prijevod s njemakog teksta iz lanka Neuor-dnung der Strossmayer Galerie. Die Drau,br. 275, 1926., str. 2.

71 Krnjavi, I. Pogled na razvoj hrvatske umjet-nosti, str. 195.


22/27


30

inozemstvu Josipa Brunmida poka-zalo mudrijim i produktivnijim. Napokon,od 1893. svi odjeli Narodnog muzeja po-stali su sveuilinim zavodima, spojenima

s katedrama pojedinih studija. Znanost, alii prosvjeta, u najslubenijem su se oblikupovezali s muzejima. Posljedice onogato se Krnjavome inilo najloginijimi najracionalnijim na svoj nain i danasosjeamo u muzejskoj zajednici.Glede Umjetniko-obrtnog muzeja, ni-kako se nije uspijevala ostvariti racional-nost jer ni nakon dovretka zgrade 1888.

u nju ne useljava muzejska graa negoenski licej. Samo je osobita neka kobhtjela da za moje mezime, za obrtni

muzej, ne samo nisam uiniti nita mo-

gao, nego da sam taj zavod protiv moje

volje na dugo vrijeme zapretao, napisaoje, oito vrlo razoarani Krnjavi 1905.g.72Kasnije e, 1909., doekati otvorenjepostava svoga mezimeta, no nikada

ne i rast i napredak u smislu prvobitno-ga izvornog koncepta aktivnog muzejasrasloga s obrtnom kolom te s obrazo-vanjem i informiranjem obrtnika i osta-loga zainteresiranoga graanstva. Naime,vesmo o tome pisali 73, Muzeju se dogo-dilo da je stjecajem razliitih okolnosti isukoba razliitih oblika moi zaivio teknakon Prvoga svjetskog rata, i to s pro-mijenjenim poslanjem, tj. kao umjetnikimuzej.U godini u kojoj se Krnjavi osvre nazbivanja oko kolskog foruma njegovoDrutvo umjetnosti poinje stvarati fun-dus budue Moderne galerije.74No ideju

72 Krnjavi, I. Nav. djelo, str. 204.73 Vuji, . Nav. djelo, str. 49.74 Maruevski, O. Dva poglavlja u povijesti

Drutva umjetnosti. Bulletin JAZU, br. 2,1979., str. 40.

je sam nosio i obznanjivao i mnogo prije,primjerice u Kritikim razmatranjima1899., kada spominje da Drutvo kupujeradove hrvatskih umjetnika da bi ih po-

klonilo ili Akademijinoj zbirci moderneumjetnosti (itaj: Strossmayerovoj ga-leriji) ili gradskoj galeriji ako se takvaosnuje. Time, zapravo, navjetava kasnijustvarnu, a svakako nepotrebnu, situacijuprikupljanja djela suvremene umjetnostiunutar dvaju fundusa u Zagrebu stareAkademijine galerije i Moderne galerijeDrutva umjetnosti. Skromni poeci ga-

lerije, tek e se poslije to jasno vidjeti,nee ga muiti jer, primjerice, ni bekamoderna galerija nije odjednom stvo-

rena veje poela s jednom skromnom

dvoranom u donjem dijelu Belvederea.75No vratimo se jo na trenutak Krnjavijevuprivatnom predstojnikom programu, ukoji je, zasigurno, bio ukljuen i spomenutiprojekt kolskog foruma na dananjemu

Rooseveltovu trgu.

76

U njemu se, me

uostalim, napokon trebao realizirati Mu-zej gipsanih odljeva u funkciji nastave,nadasve klasinih jezika i povijesti, ali idvije polukrune eksedre koje bi spaja-le dva para nasuprotnih kolskih i mu-zejskih zgrada. Prva je trebala povezivatiklasinu gimnaziju i trgovaku kolu, abila bi ispunjena kopijama najboljih ki-

parskih tvorevina klasine umjetnosti77,

a u onoj izmeu arheolokoga i priro-

75 Pitanje gradnje narodnog muzeja. Obzor, 13.travnja 1913., str. 3.

76 O kolskom forumu valja vidjeti: O. Maru-evski. kolski forum Ise Krnjavoga. StudijeMuzeja Mimara, br. 8, 1992., str. 40., jednakokao i ovei prilog Z. Juriakolski forum uZagrebu 1893-1906. Prostor, br. 1, 1999., str.49-68.

77 Krnjavi, I. Crkva Sv. Blaa u Zagrebu. Na-rodne novine, br. 273, 1905., str. 1-2.


23/27

31


doslovnog muzeja trebale bi se prika-zivati kopije djela kranske dobe.78UKrnjavijevo doba realiziran je najmanji

dio Foruma koji se odnosio na zbirke

odljeva skulptura, i o njemu e biti govo-ra u radu Martine Matijako. Stoga samo

spominjemo Krnjavijevu nadu da e se

radovi nastaviti:Nisam sebi utvarao, da

u ja sam provesti gradnju ciele skupine

zgrada. Vjerovao sam ipak, da e tkogod

nastaviti i dovriti79, ali i priznanje kako

su na njega u ovom projektu, uostalom

kao i u svim ostalima, utjecali drugi.

Koncept foruma nastavio je podravati idalje, 1907. odnosno 1908., na prostoruu nastavku dotadanjeg dijela Foruma,

dakle na prostoru nekadanje Ciglane i u

istom sklopu sa sveuilinim zgradama i

zikalnim kabinetom.

Temi aglomeracije zbirki i, posredno,

Forumu Krnjavi se vratio jo jedanput,

i to 1913., kad se obratio javnosti u ime

Drutva umjetnosti u poznatomeMe-

morandumu. Bila je to, zapravo, pisana

reakcija na odluku vlade da se Narodni

muzej podigne na Akademikom trgu,

i to bez raspisivanja natjeaja i prema

izravno ugovorenom projektu s Lavom

Kaldom.80Pria o tom projektu, kao i o

cijelom nizu ostalih zemaljskih kapital-

nih projekata u gradu, poduzetih kako bi

se, upravo kao i danas, potaknuo zamrli

graevinski i njemu bliski obrti, iznimno

je duga i prelazi okvire nae teme. No zato

Memorandumzasluuje nau pozornostjer je prepun podataka za vrednovanje

78 Temelji eksedri ostali su sauvani u zemlji iautor prijedloga Muzejskog foruma s kraja1980-ih godina dijelom ih je uzeo u obzir.

79 Isto.80 Kneevi, S.Zagrebaka zelena potkova. Za-

greb, kolska knjiga, 1996., str. 252-253.

Krnjavijevih muzealnih promiljanja.81Prije svega, on svjedoi o promjenishvaanja poslanja muzeja, a time i nje-govih prostornih danosti. Tako prosto-

ri za izlaganje zbirki vie nisu jedini inajvaniji muzejski prostori jer se uznjih pojavljuju i tzv. nuzgredne prostorije

uprava, knjinice, radionice, laborato-riji i spremita (itaj: uvaonice). Takorazraenih prostornih grupa u nas dotad

jo nismo imali (kasnije u tekstu Krnjavito naziva modernim naelima gradnjemuzeja).82Nadalje, Krnjavi kao skriveni

autor teksta jasno daje do znanja da nemavie smisla koristiti se sustavom aglome-racijepreraznih zbirki u jednoj zgradi,

jer se po ovome sistemu muzeji vie ni-

gdje ne grade. Njemu se ini loginijimda se spoje samo umjetniko-arheoloko-etnografske zbirke, koje imaju slinijezajednike potrebe nego li one priro-doslovne. Dapae, za posljednje, koje

nemajureprezentativni karakter

i svrhaim je iskljuivo edukacijska (tome bipridonijelo njihovo jo jae spajanje sasveuilinim institutima), ne bi trebalo nigraditi tako sjajnih zgrada!?Dakle, izMemorandumasmo komentira-li samo muzealne postavke, dok su drugivedavno to uinili s onim drugima. Je-dno je sigurno: nakon 1913. Krnjavi sevie nije javljao u novinama kad se radiloo muzejskim projektima.

81 Za potrebe ovog teksta konzultirali smoMe-morandumobjavljen u novinama pod naslo-vom Pitanje gradnje narodnog muzeja. Ob-

zor, 13. travnja 1913., str. 3. Svi citati u ovomodjeljku potjeu iz njega.

82 Ideja o depou u podrumskim prostorima rodilase 1909. g. u glavi kustosa Odjela starina Lo-uvrea Salamona Reinacha. Vidjeti: Bazin, A.The Museum Age. Bruxelles, Dessoir, 1967.,str. 263.


24/27


32

Godine 1918., u ve starakoj dobi,doivio je, kao malo tko na naoj javnojsceni, kritiku analizu upravo svoga mu-zejskog djelovanja. No prije toga bio je

suoen i s pravom policijskom istragom.Pritom mislimo na dan koji je u njego-vim Zapiscima oznaen nadnevkom29.11.1918., kada su ga u njegovu domuposjetili detektiv i vojnik.83Naime, upra-vo su ga se tako dojmili umjetnici LjuboBabii Sava umanovi, koji su ga tada,u ime Narodnog vijea, doli ispitivati omnogim detaljima iz protekle nacionalne

kulturne svakidanjice vezane za posloves Maarskom, u kojima je Krnjavi imaovanu ulogu. Bila je rijeo arhivskimdokumentima predanima Maarima, odjelima hrvatskih umjetnika koja se na-laze u budimpetanskome Narodnomemuzeju, posebice o nesretnoj prodajipredmeta Riznice zagrebake katedrale84itd. Krnjavijeve su rijei o Babiu bileotre: Gospodin Ljubo Babije takoernadaren, ali silno neobrazovan i lud; pri

tom je i vrlo nasrtljiv. No ni tom prili-lkom nije mogao zatomiti pogled esteta

jer nije samo priznao njegovu darovitost,nego je u tom osobno neugodnom tre-nutku primijetio i pravilne i lijepe crteBabieva lica. Umjetnik nam u svojojautobiografskoj proziIzmeu dva svije-tanije ostavio svoje vienje tog trenutka.Za nas, mnogo kasnije interpretatore, bio

je to zapravo obraun starijega, ali jo

83 Zapisci: iza kulisa hrvatske politike, I. dio,Zagreb, Mladost, 1986., 812-816.

84 Krnjavi je pokuao sprijeiti tu prodaju, nonije uspio i godine 1905., nakon izlaska nje-gova Pogleda na razvoj hrvatske umjetnosti,polemizirao je s Crkvom o tome. Vidjeti i nje-gov lanak Osvrt na lanak o prodaji drago-

cjenosti iz riznice prvostolne crkve. Katolikilist, br. 28, 1905., str. 324-325.

uvijek lucidnog stvaratelja cjelokupnogautemeljiteljskog institucionalnog ivotakulture i umjetnosti u Zagrebu, pa i nacijelomu hrvatskom prostoru, i mlaeg

umjetnika i intelektualca koji jo nije biosposoban sagledati veliinu omraenogarbitra85, ali je u svom djelovanju upravood tog trenutka kretao upravo njegovimstopama, stopama ovjeka koji se brineza obrazovanje umjetnika, za izgradnjunjihovih atelijera, za jaanje umjetnikihmuzeja i galerija, za razvoj podrujaope i nacionalne povijesti, umjetnosti,

kritike itd.Iste godine u Hrva tskoj nj iv i izlaziBabiev tekst u povodu podupiranjaosnutka prve javne grafike zbirke uZagrebu86, no zapravo je rije o nje-govu programu koji se odnosi na mu-zeje i galerije u gradu openito, naposeumjetnike. Kako programu i planovi-ma mora prethoditi analiza postojeegstanja, to ini i Babi, no rijeima koje tajodlomak pretvaraju u analizu i obraun sKrnjavijevim muzealnim postignuima,koja nipoto nisu bila malena. Dakle,stanje umjetnikih ustanova u Zagrebuza Babia je 1918.alosno.Neuredjeno,

zbrkano i razasuto lee umjetnine u tim

zbirkama.Kad je rijeo Strossmayero-voj galeriji, Babievo se kritiko peroobruava na Bolleovu mnoinu umjetni-na u njoj naBolleov namjeteni Bilder-

buch u Akademiji,od kojih neka djela i

nisu originali: Stid nas je priznati da uz

85 Ve1930. Babije znatno ublaio svoje mi-ljenje, dapae, o Krnjavome govori kao otraginoj pojavi u naemu kulturnom ivotu.Prva je to uoila O. Maruevski. Vidjeti bilje-ku 46.

86 Babi, Lj. Osnivanje javne grake zbirke.Hrvatska njiva,br. 43, 1918., str. 733-734.


25/27

33


najbolja djela nalazite najgore kopije ili

nedvoumno loe slike...Oito je vrijemereprodukcija u slubi pouke, koje su seu Strossmayerovoj galeriji naruivale od

Arundela u Londonu, prolo i poslanjeumjetnikih galerija poelo se zasnivatine na prezentacijama umjetnikih djelasvih razdoblja, na maketama svjetskiharhitektonskih remek-djela i gipsanimodljevima skulptura klasine umjetnosti,nego iskljuivo na prikupljenim original-nim umjetninama.Tada Krnjavi nije proao nita bolje ni

u vezi s Modernom galerijom jer, pre-ma Babievu miljenju, nae najboljei najkarakteristinije moderne slika-

rije nisu u njoj nale mjesta...Dapae,njegova osuda loe nabavne politike, ukojoj nije bilo snage ni vizije za naba-vu najkarakteristinijih radova jednogikoa, posebice Kraljevia, bila jeja-sna i nedvosmislena. Privatni kupcikao Umjetniki Salon mogli su na-

baviti najkarakteristinijeg ikoa i

Kraljevia, dok ih dugogodi. predsjed-

nik, onaj isti, koji je pokazao svoju spre-

mu najbolje kod ruenja Bakaeve kule,

nije nikako mogao dobiti, pisao je Babi.I, napokon, nije imao razumijevanja ni zaKrnjavijevo mezime, odnosno za Muzejza umjetnost i obrt i tamnonji sustavtekstila gdje. Belovi. Oito, on nije bio

zasnovan na dokumentiranju narodnogstvaralatva cijeloga slavenskog juga istoga nije ni posjedovao potencijaljezgrevelike jugoslavenske zbirke, koja bi za

nas bila od prijeke potrebe. Dakako, bilaje rijei o politikom pametu nastalomena poetku ivota u trojednoj tvorevini.U konanici, Babije vidio sve ove zbirkeneuredjene i zbrkane... te kao onekoje ni

u kakvoj vezi ekaju jo na kulturne rad-nike, koji e ih primjereno sastaviti i ure-

diti.Tako je gotovo propagandistiki utroput svome institucionalnom djelovanju,ali i nepravedno kritiki zavrio pogla-vlje Krnjavi. Bio je to, zapravo, samo

jedan u nizu javnih udaraca koji su sesruili na starog profesora u to vrijeme.On se povukao, utihnuo, gotovo se posveposvetio likovnoj kritici izloaba u Salo-nu Antuna Ullricha, i to piui ponajviena njemakom jeziku i objavljujui ih unovinama poput Die Draui Der Mor-gen.87Na taj nain, komunicirajui na

jeziku propale carevine, kao da je pruao

osobni otpor novoj politikoj i drutvenojstvarnosti koja ga je odbacila.Iz toga posljednjeg razdoblja djelovanja u

javnosti muzeoloki su zanimljiva samodva priloga, oba iz osjekih novinaDie

Drau. Prvi je prigodni tekst uz otvorenjeKulturno-povijesne izlobe grada Zagre-ba 1925., prve velike tematske izlobepripremljene na naim prostorima, ito prema kreativnoj zamisli i rukomKrnjavijeva studenta i nekadanjegaestokog oponenta Ljube Babia.88Drugise prilog odnosi na preureenje i pono-vno otvorenje Strossmayerove galerije1926. godine.89 Iz njegova strukturi-

87 Za ovaj su prilog bila relevantna dva njego-va napisa iz Die Drau. To su kritiki prikazKulturno-povijesne izlobe grada Zagreba

(br. 256, 1925.) i o novom ureenju Stros-smayerove galerije (br. 276, 1926.). Naalost,Knjinice grada Zagreba u svom fundusu ne-maju osjeke novine, a Sveuilina knjinicai dalje radi na njihovu restauriranju i zatiti testoga u ovoj prigodi nismo mogli doi do tihdragocjenih tekstova iz posljednjeg razdobljaKrnjavijeva ivota (iako smo drugospome-nuti obradili u sklopu rada na magisteriju).

88 Die historische Ausstellung der Stadt Zagreb.Die Drau, br. 256, 1925., str. 1.

89 Neuordnung der Strossmayer - Galerie. DieDrau, br.276, 1926., str. 2.


26/27


34

ranja i naina prezentiranja sadraja vi-dljivo je kako prilog pie stariji ovjek,okrenut prije svega prolosti i samo-me sebi. Krnjavi u prilogu na prvome

mjestu paljivo opisuje posljednji stadijrazilaenja s biskupom Strossmayerom,ali i podsjea to je sve on uinio za prvipostav Akademijine Galerije. Iznimno jezanimljiv detalj kojim objanjava kako jena elo toga prvog umjetnikog muzeja uZagrebu mogao biti imenovan umjetnik,te kako je nastao naziv same Akademije Akademija znanosti i umjetnosti. Naime,

dodavanjem rijei i umjetnostiu naslovubiskup je elio utrti put osnutku Likovneakademije. ini se kako je za njega i nje-gove nasljednike Galerija trebala ojaatiobrazovnu ulogu Likovne akademije. Idoista, kad je 1907. osnovana Privreme-na via kola za umjetnost i umjetni obrt,

Galerija joj je na svoj nain, posebice za-laganjem ravnatelja umjetnika M. Cle-menta Crnia, pridruena. Krnjavi se stime nije slagao jer je polazio od znan-

stvenoga i povijesno-umjetnikog po-slanja Galerije, dok je za Likovnu akade-miju, upravo na tragu Eitelbergera, pre-dlagao Galeriju kopija, uostalom, onakokako je i muzika akademija trebala ima-ti strunu knjinicu. Naglaavajui javnoto stajalite, Krnjavi je zapravo braniostruku i status povijesti umjetnosti, kojoj

je tada pripadala i zadaa uspostavljanja

i voenja umjetnike galerije.U prilogu se jo kritiki osvrnuo i naCrniev postav, koji je dokinuo njego-ve i Bolleove funkcionalne polukrunezidove i kronoloku sustavnu podjelumaterijala i zamijenio ih tzv. slikarskimnaelima, a svakako diktatom formatau postavu, nezgrapnim debelim pregra-dnim zidovima i sl. Prema ironino in-toniranim rijeima, bila je srea da jeCrniupoznao renomiranog autora no-vog postava dr. sc. Gabriela Tereya, kojise, openito gledajui, gotovo potpunovratio Krnjavijevim postavkama. A da

je sve to Akademiju kotalo poprilinusvotu novca, lucidni starac nije mogaoizostaviti iz priloga.Zakljuno piui, ako je uope to se tieIzidora Krnjavoga to mogue, moramoistaknuti kako smo u ovomu najvanijemovjeku naega utemeljiteljskog doba ima-li i posljednjega univerzalnog intelektual-ca. Pripadao je generaciji 19. st. koja je,bez obzira na to to se znala i umjela izbo-riti i za vlastiti probitak, gotovo dvadeset ietiri sata na dan radila za ope dobro90, istoga su njezina postignua golema.

90 Krnjavi nije traio drugo doli ope dobrosvoga naroda, a kroz to napredak ovjean-

Slika 5. Nepoznat autor. Izidor Krnjavi u naslo-njau, oko 1925., Zaviajni muzej Naice


27/27

35


Kad je rijeo takozvanoj muzealnoj zna-nosti, Izidor Krnjavi nije bio kreator

njezinih temeljnih pojmova ni pravila

djelovanja, no bio je izvrstan preuzi-

matelj. Nadasve je preuzimao znanja ipostignua od svoga profesora Rudolfa

Eitelbergera te crpio spoznaje iz dobrih

rjeenja muzealnih projekata koje bi

slubeno vidio ili samo doivio u Euro-

pi, posebice iz onih koji su se odnosili na

promoviranje umjetnikog obrta. Doista

mu moramo biti zahvalni to je s tolikom

ustrajnou promicao ideju obrtnog mu-

zeja u nas i poticao njegov osnutak. Bilaje to, a nadamo se da smo to uspjeli i ar-

gumentirati, muzejska vrsta koja je na-

pravila revolucionarni pomak u svijetu

muzeja u drugoj polovici 19. st.

Nadalje, Izidoru Krnjavome bili su

potpuno jasni koncepti pojedinih vrsta

muzeja, jednako kao i injenica da su se

ti koncepti tijekom vremena mijenjali, a

time su se mijenjala i praktina rjeenjai sama muzejska djelatnost. Pozna-

vao je i osobno iskuavao najrazliitije

oblike komuniciranja kulture, pa tako i

stva. To je bila njegova ambicija i jedini nje-

gov cilj, napisao je u svom autonekrologu

1927. g. Vidjeti: Maruevski, O.Iso Krnjavi

kao graditelj.Drugo, dopunjeno izdanje. Za-

greb, DPUH, 2009., str. 47.

u muzejima putem stalnih i povreme-nih izloaba, predavanja, kataloga itd.

Promidba kulture takoer mu je bilo

jasno i iznimno vano orue i o njoj e

jo biti govora.91Jednako tako, Krnjavije imao izraziti smisao za organizaciju

projekata, i to onih u najmanjemu, kao

i onih u najveemu mjerilu. Pri tome

posebice valja spomenuti financijski

aspekt, ije mu je uspjeno ostvarivanje,

dakle zatvaranje nancijske konstrukcije

projekata i pozitivno poslovanje, gotovo

redovito polazilo za rukom.

A nije bilo lako djelovati u naoj sredini utom vrlo esto tekom okoliu za kulturno

i obrazovno stvaranje. Sam je Krnjavi to

priznao ovim rijeima:Doista nije teko

vriti apostolsko zvanje pod vatrenim je-

zicima, ali je teko ne izgubiti volju u bla-

tu i kii.92Kada, zahvaljujui kolegama iz

Zaviajnog muzeja Naice,93Krnjavoga

gledamo kao starca u naslonjau, znamo

da volju nikada nije izgubio. (sl. 5)

91 Autorica teksta namjerava na skupu o Kr-

njavome, u organizaciji Drutva povjesniara

umjetnosti Hrvatske, 2012. govoriti upravo o

toj temi.92 Krnjavi, I. Zakljuna rieo izlobi Mane-

sa.Narodne novine, br. 146, 1904., str. 1.93 Zahvaljujem ravnateljici Muzeja Silviji Lu-

evnjak na brzoj pomoi oko fotograja za

ovaj prilog.

Documents

46 Zarka Vujic