5 | 2019

UniverzitetDonja Gorica

Glavni i odgovorni urednik: Dragan K. Vukčević

Urednik broja „Ustavni patriotizam u evropskom i crnogorskom kontekstu“: Milan Podunavac

Redakcija: 1. Đorđije Borozan (Podgorica); 2. Ilija Vujačić (Beograd); 3. Dragica Vujadinović (Beograd); 4. Milan Podunavac (Podgorica); 5. Cirila Toplak (Ljubljana); 6. Mirjana Maleska (Skoplje); 7. Asim Mujkić (Sarajevo).

Savjet: 1. John Keane (Sidney); 2. Nenad Dimitrijević (Beograd); 3. Čedomir Čupić (Beograd);4. Olga Breskaja (Vilnius); 5. Ana Krasteva (Sofija, Lyon); 6. Panos Ljoveras (Solun); 7. Đuro Šušnjić (Beograd); 8. Tonko Maroević (Zagreb); 9. Viljam Smirnov (Moskva); 10. Rudi Rizman (Ljubljana); 11. Alpar Lošonc (Novi Sad); 12. Vesna Kilibarda (Podgorica); 13. Stefano Bianchini (Bologna); 14. Hans-Georg Ziebertz (Würzburg);15. Ratko Božović (Beograd).

Sekretar: Nikola Zečević

Dizajn: Mile Grozdanić

Priprema za štampu: Bojan R. PopovićMedeon, Podgorica

Lektura i korektura: Valentina Knežević

Izdavač: HS, UDG

Podgorica,2019.www.humanistickestudije.me

5 | 2019

DRAGAN K. VUKČEVIĆ Uvodna riječ glavnog i odgovornog urednika /5/

DIO I TEMA BROJA: USTAVNI PATRIOTIZAM U EVROPSKOM I CRNOGORSKOM KONTEKSTUMILAN PODUNAVAC Ustavni patriotizam: konstelacije, učinci, ograničenja /9/ALPAR LOŠONC Protivrečne šanse ustavnog patriotizma u Evropskoj uniji /25/PREDRAG ZENOVIĆ Ustavni patriotizam — između ideala i stvarnosti /45/DUŠKO RADOSAVLJEVIĆ Nacionalni saveti u Vojvodini i mogućnosti izgradnje multikulturnog društva u Srbiji /61/

DIO II STUDIJE PAVLE JOVANOVIĆ O državi /73/ RADOVAN VUKADINOVIĆ Nuklearno oružje u posthladnoratovskom svijetu /105/BORO VUČINIĆ Populizam — degradacija vrijednosti i principa evropske ideje /123/VLATKO SEKULOVIĆ Sloboda od straha i bezbednost zajednica /143/MLADEN MRDALJ Politička dinamika, organizacioni problemi i potrebne reforme sistema nacionalne bezbednosti Srbije /157/

DIO III RECENZIJEMAX BERGOLZ Nasilje kao generativna sila. Identitet, nacionalizam i sjećanje u jednoj balkanskoj zajednici, Buybook, Sarajevo — Zagreb, 2018. (Ilija Vujačić) /183/AIDAN NEHIR Hollow Norms and the Responsibility to Protect, Palgrave Macmillan, London, 2019. (Stefan Lakušić) /199/LANA BASTAŠIĆ Uhvati zeca, Kontrast, Beograd, 2018. (Milun Lutovac) /203/

DIO IV IN MEMORIAMProf. dr Radovan Vukadinović (1938–2019) (Olivera Injac) /209/

SADRŽAJ

203

Lana Bastašić, Uhvati zeca, Kontrast, Beograd, 2018.

(Milun Lutovac*)

Roman koji počinje malim slovom

Imaš nekoga i onda ga nemaš. I to je otprilike cijela priča.1

U književnosti je sve moguće. Pojavi se nešto što biste željeli da na-

pišete, ali to se ne uklapa ni u jednu od postojećih formi, stoga, izmislite novu formu, i priča je moguća.

Roman našeg doba nije puki prostor linearne komunikacije ko-ji oponaša vrijeme i lišava nas zadovoljstava iz čekaonica malih jezi-ka, naprotiv, on je prostor nepreglednog verbalnog preplitanja u ko-me se vremenski poredak izvrće kao rukavica. To je roman u kojem centar nije fiksiran, nego se, po nevidljivim koordinatama migraci-ja ideja (njihove prisutnosti ili odsutnosti), centar postaje ili nestaje.

Lana Bastašić, jugoslovenska Elena Ferante, kako ju je nakon obja-vljivanja romana Uhvati zeca nazvala prva kritika, trenutno živi i ra-di u Barseloni gdje uređuje književni časopis Carn de cap i vodi ško-lu književnosti Escola Bloom. Rođena je 1986. godine u Zagrebu, a odrasla je u Banjaluci. Do sada je objavila dvije zbirke kratkih priča, jednu zbirku poezije i knjigu priča za djecu. Dobila je nekoliko na-grada za kratku priču (između ostalih Ulaznica i Karver: Odakle zo-vem), kao i dvije nagrade za poeziju (Targa UNESCO u Trstu i Da-ni poezije u Zaječaru).

Ne mogu si objasniti Lejlu tako što ću joj opisati sobu. To bi bilo kao opi-

sati jabuku koristeći matematiku.2

Čitalac i čitateljka prvih redova romana Uhvati zeca Lane Bastašić, htjeli — ne htjeli, moraju sebi postaviti jedno prosto pitanje: Šta bi to trebalo da prethodi jednom telefonskom pozivu, da neko, u Dabli-nu, unutar teksta, ostavi sve i ode da bude vozač od Mostara do Be-ča, nekom, koga nije vidio ili vidjela više od deset godina? Međutim,

* Fakultet umjetnosti, Univerzitet Donja Gorica.1 Bastašić, Lana, Uhvati zeca, Kontrast, Beograd, 2018, 7.2 Ibid, 14.

204

to takvo, kako rekosmo prosto pitanje, odmah za sobom povlači i drugo, još prostije, koje glasi: Da li je to uopšte važno? Jer kako na početku romana, igrajući na tankoj liniji između narativne proze i didaktičke književnosti, ističe Bastašićeva, dobre priče ionako nika-da nisu o onome što se dešava.

Priča je slijed događaja (hodogram, n. n), ograničena svojom struk-turom, dok je stvarnost bezgranična. Međutim, uprkos ograničenjima, priča ima moć da oblikuje i preoblikuje stvarnost. Kako drugačije ob-jasniti susret između Luisa Kerola i Elene Ferante, koji se odigrava u predgovoru za ovaj roman, kritičarke Jasmine Vrbavac; „…u potrazi za belim zecom (…) u Zemlji čuda, na brdovitom Balkanu“.3

„Jutro prije mature tata mi je poklonio zlatni lanac sa privjeskom veličine kutije za šibice na kojem je neko izrezbario u kurzivu moje ime, prezime i datum. (…) Pet ili šest godina kasnije spustiću taj la-nac na oznojeni dlan jednog dablinskog zalagaoničara. Novac će mi pomoći da izguram tek mjesec dana. Neću imati ni za dial-up, maj-ci ću se javljati iz internet kafea. Ona će galamiti, misleći da je veza bolja ako govori glasnije, a tata će ćutati, umjesto njegovog do mene će doći glas iznerviranog fudbalskog komentatora. Onda ću založiti biserne minđuše, bakin prsten i dvije kožne torbe. Zamijeniću Bo-snu za pare, samo da ne moram da joj se vratim.“4

Roman ceste Uhvati zeca Lane Bastašić trag je otimanja i izmica-nja prostoru i vremenu, ratom inficirane Bosne. Cod migracije sve-opšti je arhetipski okvir obogaćen svjetlosnim protokom informaci-ja savremenog društva, o čemu autorica suptilno svjedoči gradeći lik pogurenog boga u džemperu na romboide: „Majkl je uvijek govorio kako je cijeli svijet kodiran. Kako nisam svjesna da se iza mog softve-ra za prevođenje (…) krije cijeli jedan meni nedohvatljivi jezik. Staja-la sam i gledala u tu gomilu simbola i pitala se kome li će toga dana stvoriti svijet.“5 Želju da se dohvati pisanja, to jest slobode i bjekstva od kodiranog jezika tog nepoznatog svijeta, koji samo što nije, u raz-govoru za VICE Bastašićeva objašnjava: „Htjela sam da ‘presiječem’ Bosnu na neki način, to je bila neka prvobitna ideja. Mostar je košni-ca turizma, Jugoslavija pretvorena u suvenire i hostese u narodnim nošnjama. Jajce mi je bilo važno zbog Muzeja zasjedanja AVNOJ-

-a. Ono što je u sedmom poglavlju ‘Alise u zemlji čuda’ luda čajan-ka, kod mene je ta avetinjska sjednica iz nekog vremena koje se mo-ja generacija ne sjeća…“6

Možda je upravo parče sunca nad Mostarom i život u Bosni — ko-ji je za Lejlu, glavnu junakinju romana „bio bijesna lisica koja dolazi noću da ti krade perad“7 — taj dragocjeni trenutak oslobođen poret-

3 Intervju, Književnica Lana Bastašić za VICE: Možda pišem zbog krivice, Sara Radojković, 07. septembar 2018.

4 Bastašić, L. ibid, 31–32. 5 Ibid, 24.6 Intervju, ibid.7 Bastašić, L. ibid, 19.

205

ka vremena koji omogućava promjenu nivoa poimanja. Prostor sam sebe nudi i izlaže, kao jeftin suvenir. Nastaje jedan novi, radikalno drugačiji svijet. Nastaje roman preplitanja. Roman koji izmiče defi-niciji „zatvorenog“, ograničenog vremena i prostora, koji još jednom potvrđuje da je umjetnost sva van vremena.

Međutim, istorija je gluvonijema ako nema akcenata koji naru-šavaju poredak i povezuju civilizacijske tokove. Samo istovremenim čitanjem svih datih simbola možemo doprijeti do tajne prostora i vremena. Priča ima mnogo relacija i dimenzija. Umjetnička priča je fikcionalna i po tome različita od istinite, ali ona ipak može, sna-gom umjetničke kreacije, biti istinitija od istinitih. U ovom neobič-nom sporu Milivoj Solar staje na stranu dijaloga s književnim dje-lima unutar književnih djela: „…ako se književnost shvaća „unutar“ književnosti kao istina, može se objasniti zašto je sukob istine i fik-cije tako učestala i privlačna tema vrhunske književnosti: don Qu-ijoteu su loše knjige pomutile pamet jer je njihovu laž shvatio kao istinu; Emmu Bovary je zaludila romantička književnost (…) knji-ževnost sama unutar sebe „prihvaća“ izazov književnih djela ali da-je „odgovor“ u smislu akcije, ili u smislu nekog dijaloga s književnim djelima unutar književnih djela.“8

Lana Bastašić kao da je negdje dokučila ono o čemu je pisao Žan Kler u knjizi Herostat ili muzej pod znakom pitanja, a što može po-služiti kao vodič između jednog iznenadnog Halo, ti — poziva, is-trgnutog iz običnog govora glavne junakinje romana9 i onog Alisinog kako je čudno biti bilo šta10. Dakle, običan govor, koji se, kako navodi Solar, uvijek otvara „isključivo prema izvanjezičnoj stvarnosti“, kao uspomena u nestajanju, prozvana da još jednom napravi krug.

Bastašićeva tvrdi da je ono što stranci nikad neće moći da razu-miju, kada je riječ o Balkanu, upravo to da pisanje o Balkanu nije pi-tanje teme, već jezika. „Čitav jedan jezik sahranjen duboko u meni, jezik koji je strpljivo čekao tu malu riječ da protegne svoje okoštale ekstremitete i ustane kao da nikada nije ni spavao. Lejla.“11

Na Balkanu, između dva razdoblja, kakvo je ovo naše, kada čo-vjek još nije prispio tamo gdje je krenuo, a više nije ni gdje je do juče bio, već je negdje između — izvan sebe, ni tamo ni ovamo, promije-nila se društvena funkcija umjetnosti, pa i književnosti, kojima, su-deći po ovakvim nagovještajima tek predstoje ceste.

8 Solar, Milivoj, Eseji, Diafora, Fakultet umjetnosti, UDG, Podgorica, 2012, 77.9 Bastašić, L. ibid /Lejlin poziv mi je napravio muzej od života/ 8.10 Carrol, Lewis, Alisa u zemlji čuda, Nolit, Beograd, 1967.11 Ibid, 9.