5.Depoziti i Depozitne Usluge Komercijalnih Banaka

387

P O G L A V LJ E

12.UPRAVLJANJE DEPOZITNIM

USLUGAMA I NEDEPOZITNIM

INVESTICIJSKIM

PROIZVODIMA

Stjecanje znanja i ciljevi menadæmenta pri donoπenju odluka

Svrha je ovoga poglavlja spoznati razliËite vrste depozita koje banke nude te iz perspektivemenadæera banke otkriti koje su vrste depozita meu najprofitabilnijima za banke kako biih one mogle ponuditi svojim komitentima.

Uvod

Depoziti su temelj na kojem banke napreduju i rastu. Oni su jedinstvena stavka ubilanci banke koja je razlikuje od ostalih tipova poslovnih tvrtki. Sposobnost uprave izaposlenika banke da privuku tekuÊe i πtedne raËune poslovnih subjekata i pojedinaca,predstavlja vaænu mjeru prihvaÊanja banke od strane javnosti. Depoziti osiguravaju veÊinu“sirovina” za kredite banke, stoga predstavljaju osnovni izvor profita i rasta banke. Depozitistvaraju zakonske rezerve, a iz viπka zakonskih rezervi koje banka posjeduje, stvaraju senovi krediti. Vaæan pokazatelj uËinkovitosti uprave u bilo kojoj banci jest to jesu li ili nisudeponirana sredstva prikupljena uz najmanje moguÊe troπkove i je li dostupna dovoljnakoliËina depozita za financiranje onih kredita koje banka æeli odobriti.1

Ova posljednja stavka istiËe dva kljuËna pitanja koja svaka banka mora uzeti u obzirpri upravljanju svojim depozitima: (1) Gdje banka moæe nabaviti sredstva po najniæemmoguÊem troπku? i (2) Na koji naËin uprava moæe jamËiti da banka uvijek ima dovoljnodepozita potrebnih za ostvarenje æeljene koliËine kredita i ostalih financijskih usluga?Nije lako odgovoriti niti na jedno od ovih pitanja, osobito u danaπnjem intenzivnokonkurentnom i sve viπe dereguliranom financijskom træiπtu. I troπkovi i koliËina depozitakoje banke mogu prodati komitentima pod jakim su utjecajem planova odreivanja cijenai konkurentnih poteza brojnih bankovnih i nebankovnih institucija koje nude sliËne usluge,kao πto su zajedniËki raËuni investicijskih fondova na træiπtu novca, gotovinski raËunikoje nude brokerske kompanije i osiguravajuÊa druπtva te kamatno noseÊi tekuÊi raËuni

1 Dijelovi ovog poglavlja temelje se na novijim Ëlancima autora u Ëasopisu The Canadian Banker (4, 5) i koriste se uzdozvolu nakladnika.

388 Dio IV Upravljanje izvorima sredstava banke

koje nude kreditne udruge i πtedno-kreditne zadruge. Inovacija, u obliku novih depozitnihplanova, metoda pruæanja usluga te sistema odreivanja cijena, u bankarstvu danas uzimamaha. Bankari koji ne uspijevaju ostati na istoj razini s promjenama u odreivanju cijenadepozita i marketinπkim programima njihovih konkurenata, izgubiti Êe oboje, i klijente idobit.

Vrste depozita koje nude banke

Broj i spektar depozitnih usluga koje nude banke zaista je impresivan, a Ëesto i zbunjujekomitente banke. Kao u Baskin-Robbinsovoj prodavaonici sladoleda, depozitni planovistvoreni kako bi privukli sredstva komitenata danas se pojavljuju u viπe od trideset oblika,gdje svaki pojedini oblik blisko odgovara potrebama poduzeÊa i kuÊanstava za πtednjomnovca i plaÊanjem roba i usluga.

Transakcijski (tekuÊi) depoziti

Jedna od najstarijih depozitnih usluga koju nude banke koncentrira se na izvrπavanjeplaÊanja u ime komitenata banke. Ova transakcijska, ili na zahtjev, depozitna uslugazahtijeva od banke trenutaËno poπtivanje svih zahtjeva za podizanjem sredstava s raËuna,bilo od strane klijenta osobno ili neke druge stranke koju je klijent ovlastio da bude primateljpodignutih sredstava. Transakcijski depoziti ukljuËuju regularne beskamatne depozitepo vienju, koji ne nose eksplicitne kamatne naplate, ali koji klijentu pruæaju uslugeplaÊanja, Ëuvanja sredstava i praÊenje svih izvrπenih transakcija plaÊanja putem Ëekova,te kamatnonoseÊe depozite po vienju koji osiguravaju sve prethodno navedene usluge iuz to nose kamate deponemtima.

Beskamatni depoziti po vienju. Nakon prihvaÊanja Glass-Steagallova zakona iz 1933.godine u SAD-u je bilo zabranjeno plaÊanje kamata na regularne tekuÊe raËune. U tovrijeme Kongres je strahovao kako bi isplate kamata na depozite po vienju ugrozilesigurnost banke - tvrdnja za koju su istraæivaËi kasnije ustanovili kako ima malo potpore.Meutim, depoziti po vienju su meu najpromjenjivijim i najmanje predvidivim izvorimasredstava banke, s najkraÊim moguÊim rokom dospijeÊa, iz razloga πto se mogu podiÊibez prethodne najave. VeÊina beskamatnih depozita po vienju je u rukama poslovnihtvrtki; meutim, danas su mnogi komitenti prebacili svoja sredstva na druge vrste depozitakoji nose kamatu. Godine 1998. u Kongresu SAD-a podneseni su prijedlozi da se ameriËkimbankama dopusti isplata kamata na sve depozite po vienju, ukljuËujuÊi i tekuÊe raËunekomitenata.

KamatnonoseÊi depoziti po vienju. S poËetkom u ameriËkoj saveznoj dræavi NewEngland tijekom 1970-ih godina, hibridni tekuÊi πtedni depoziti pojavili su se u oblikuËekova izdanih na teret πtednog (NOW) raËuna. NOW su kamatnonoseÊi πtedni depozitikoji banci daju pravo da zahtijeva prethodnu obavijest prije nego li komitent podignesredstava. BuduÊi da se ovaj zahtjev o najavi rijetko sprovodi u djelo, NOW raËuni semogu koristiti baπ kao i tekuÊi raËuni za plaÊanje kupovina roba i usluga. S poËetkom1981. godine NOW raËuni su dozvoljeni πirom cijele zemlje (kroz sve konfederativnedræave SAD-a) kao rezultat izglasavanja zakona pod nazivom Zakon o deregulaciji

389Poglavlje 12 Upravljanje depozitom, uslugama i nedepozitnim investicijskim proizvodima

depozitnih institucija iz 1980. godine. Meutim, ove raËune mogu imati samo pojedinci ineprofitne institucije. Kad su NOW raËuni postali legalni πirom SAD-a, Kongres jesankcionirao i uporabu automatskih transfera (ATS), koji omoguÊavaju komitentu daunaprijed opunomoÊi banku za prebacivanje sredstva sa πtednog na tekuÊi raËun kako bipokrila prekoraËenja. Neto uËinak bila je isplata kamata na transakcijski saldo jednakakamatama zaraenim na πtednim raËunima.

Druga dva vaæna kamatnonoseÊa transakcijska raËuna stvorena su 1982. godine u SAD-u prihvaÊanjem Garn-St.Germainova zakona o depozitnim institucijama. Bankovne inebankovne πtedne institucije mogle su nuditi depozite konkurentne udjelima koje nudefondovi træiπta novca, koji nose veÊe neregulirane kamatne stope i osigurani su grupamavisoko kvalitetnih vrijednosnica. Rezultat je bila pojava depozitnih raËuna træiπta novca

(MMDAs) i Super NOW raËuna (SNOWs), koji nude fleksibilne kamatne stope træiπtanovca, ali dostupnih samo preko Ëekova ili unaprijed opunomoÊenih naloga za plaÊanjeroba i usluga.

MMDA su depoziti kratkog dospijeÊa od samo nekoliko dana, tjedana ili mjeseci, abanka moæe plaÊati bilo koju kamatnu stopu koja je dovoljno konkurentna da privuËe izadræi depozite komitenata. Dozvoljeno je do πest unaprijed opunomoÊenih naloga zaplaÊanje mjeseËno, ali se sredstva, ako se koristi Ëek, mogu podiÊi samo tri puta. NemaograniËenja na osobna podizanja sredstava (iako banke zadræavaju pravo odreivanjamaksimalnog iznosa i frekvencije podizanja). Za razliku od NOW raËuna, MMDA raËunemogu posjedovati poslovni subjekti kao i pojedinci.

Super NOW raËuni bili su odobreni otprilike u isto vrijeme kad i MMDA raËuni, ali ihmogu koristiti samo pojedinci i neprofitne institucije. Broj Ëekova koje deponent moæeispisati nije ograniËen zakonom. Meutim, banke daju manju dobit na SNOW nego naMMDA raËune, iz razloga πto komitenti mogu s prvo navedenog ËeπÊe podizati sredstva.Uzgredno, danas federalna regulatorna tijela klasificiraju MMDA raËune ne kaotransakcijske (tekuÊe) depozite, nego kao πtedne depozite. Mi smo ih ukljuËili u ovaj dioo transakcijskim raËunima jer oni sadræe privilegije ispisivanja Ëekova.

Netransakcijski (πtedni) depoziti©tedni depoziti kreirani su kako bi privukli sredstva od komitenata koji æele odvojitinovac na stranu u oËekivanju nekih buduÊih izdataka ili nenadanih financijskih dogaaja.Ovi depoziti opÊenito nose znatno viπe kamatne stope od transakcijskih depozita. Iako sunjihovi kamatni troπkovi veÊi, πtedni depoziti opÊenito su jeftiniji glede poslovanja iupravljanja njima.

Kao πto su banke desetljeÊima nudile samo jednu vrstu osnovnog transakcijskogdepozita - regularni tekuÊi raËun - tako je bilo i sa πtednim planovima. Bankovne knjiæice

πtednih depozita u malim su se denominacijama prodavale pojedincima (Ëesto se bankovnaknjiæica mogla otvoriti i za samo 5 dolara), a privilegije podizanja bile su neograniËene.Iako bi po zakonu bankar mogao inzistirati na dobivanju prethodne najave o planiranompodizanju sredstava sa πtednih knjiæica, samo nekoliko banaka inzistira na tome, s obziromna to da ti depoziti nose niske kamatne stope i imaju tendenciju da budu stabilni, s malomosjetljivoπÊu na promjene kamatnih stopa. Pojedinci, neprofitne organizacije te vlade moguposjedovati πtedne depozite, kao πto to mogu i poslovne tvrtke, ali one ne mogu plasirativiπe od 150.000 dolara u ovakvu vrstu depozita.


Neke banke nude πtedne depozite s izvjeπÊima, evidentirane samo ulaskom u raËunalo.Komitent moæe dobiti mjeseËno izlistanje koje prikazuje depozite, isplate, zaraenu kamatute stanje na raËunu. Meutim, mnoge banke joπ uvijek nude tradicionalne πtedne depozitesa πtednim knjiæicama, gdje se komitentu daje navedena knjiæica koja prikazuje saldo naraËunu, zaraenu kamatu, depozite i isplate, kao i pravila koja se odnose kako na bankutako i na komitenta. ObiËno deponent mora predoËiti knjiæicu sluæbeniku na πalteru kakobi uloæio ili podigao sredstva s raËuna.

VeÊ dugi niz godina imuÊnijim pojedincima i poslovnim subjektima nude se oroËeni

depoziti koji sadræe fiksne datume dospijeÊa (obiËno obuhvaÊajuÊi 30, 60, 90 ili 180dana) s fiksnim kamatnim stopama. U novije doba, oroËeni depoziti izdaju se s kamatnimstopama koje se povremeno prilagoavaju (kao primjerice svakih 90 dana, poznato podnazivom razdoblje hoda ili prijenosa). OroËeni depoziti moraju sadræavati minimalan rokdospijeÊa od sedam dana i ne mogu se podiÊi prije toga. Postoje u raznim oblicima, odprenosivih CD-a (o kojima Êe se raspravljati kasnije) do boæiÊnih depozita ili depozita zagodiπnjih odmor. CD-i se izdaju u prenosivom obliku - 100.000 dolara i viπe, a uglavnomih kupuju korporacije i bogati pojedinci - i u neprenosivom obliku (primjerice, njima se nemoæe trgovati prije njihovog dospijeÊa), koje uglavnom kupuju pojedinci.

Godine 1981. izglasavanjem zakona o ekonomsko poreznom oporavku, Kongres jeotvorio vrata joπ jednom depozitnom instrumentu - mirovinskim πtednim raËunima.Osobama koje stvaraju plaÊu garantiralo se pravo da svake godine uplaÊuju ograniËeneneoporezive svote novca na individualni mirovinski raËun (IRA), koji nude banke, πtedneinstitucije, brokerske kuÊe, osiguravajuÊa druπtva, investicijski fondovi ili poslodavci kojiimaju kvalificirani mirovinski plan ili plan podjele dobiti. Postojao je veliki presedanstvaranju IRA; 1962. godine Kongres je odobrio financijskim institucijama prodajumirovinskih depozita iz Keoghovog plana koji se odnosio samo na samozaposlene osobe.Na nesreÊu banaka i njihovih komitenata zainteresiranih za IRA raËune, zakon o poreznojreformi iz 1986. godine je ograniËio odbitak poreza od sredstava dodanih na IRA raËune,koji je naglo smanjio njihov rast, iako su Keoghovi depoziti zadræali sve poreznepogodnosti.

Zatim, u kolovozu 1997. godine ameriËki Kongres, u pokuπaju da potakne πtednju zamirovinu, kupovinu novih stanova te buduÊe obrazovanje djece, modificirao je pravila zaIRA raËune, dopuπtajuÊi pojedincima i parovima s viπim prihodima (do 50.000 USDgodiπnjeg prihoda za pojedince) godiπnje doprinose njihovim mirovinskim raËunima kojismanjuju poreznu osnovicu, te je pojedincima i obiteljima dozvolio formiranje novih πtednihraËuna za obrazovanje koji bi se mogli razvijati osloboeni od poreza sve dok nije potrebnopodmiriti πkolarinu, smjeπtaj i hranu te ostale uvjetovane izdatke za obrazovanje. KonaËno,zakon o oslobaanju od poreza iz 1997. godine takoer je kreirao tzv. Roth IRA, kojipojedincima i parovima dopuπta akumuliranje zarada od investicija bez plaÊanja poreza, atakoer im i omoguÊava neplaÊanje poreza na zarade od investicija kada se podiæu, uzuvjet da porezni obveznik prati nova obraËunska pravila za kvalificirana podizanja sredstavai godiπnje doprinose.

Danas bankarska djelatnost u SAD-u ima oko petine svih IRA i Keogh raËuna, πto ihje dovelo na drugo mjesto, odmah iza investicijskih fondova. Njihovu veliku prednost za


bankare predstavlja visok stupanj stabilnosti, koji posjeduju IRA i Keogh depoziti - bankese mogu osloniti na Ëinjenicu da Êe dræati takva sredstva nekoliko godina. Osim toga,mnogi IRA i Keogh raËuni nose fiksne kamatne stope - prednost ako træiπne kamatnestope rastu - omoguÊavajuÊi bankama stvaranje veÊeg povrata sredstava od kredita iinvesticija koji Êe i viπe nego pokriti kamatne troπkove vezane na IRA i Keogh raËune.

Kamatne stope koje se nude na razliËite vrste depozita

KarakteristiËno je da svaka od razliËitih vrsta depozita o kojima smo razgovarali sadræirazliËite kamatne stope. OpÊenito, πto je dospijeÊe depozita dulje, to je veÊa dobit koja semora ponuditi deponentu zbog vrijednosti novca tijekom vremena i stalnog pozitivnognagiba krivulje dobiti. Primjerice, NOW raËuni i πtedni depoziti su podloæni trenutaËnompodizanju sredstava od strane komitenata, pa prema tome, njihova ponudbena stopakomitentima banke je meu najniæima od svih depozita. Za razliku od toga, prenosivi CDi depoziti s dospijeÊem od jedne godine i viπe Ëesto nose najviπe depozitne kamatne stopekoje banke mogu ponuditi.VeliËina ponude i pretpostavljena izloæenost riziku banaka koje nude depozite takoerigraju vaænu ulogu u oblikovanju kamatnih stopa. Primjerice, banke u New Yorku iLondonu, zbog svoje veliËine i snage, u moguÊnosti su ponuditi depozite po najniæimprosjeËnim kamatnim stopama, dok depoziti koje nude druge banke opÊenito nose neπtoviπe kamatne stope. Ostali kljuËni Ëimbenici su marketinπka filozofija i ciljevi banke kojanudi depozite. Banke koje se æele agresivno natjecati za depozite uglavnom Êe plaÊati viπekamatne stope na primljene depozite, kako bi ih pridobile umjesto svojih konkurenata. Zarazliku od toga kada banka æeli obeshrabriti ili smanjiti naglasak na odreenu vrstu depozita,spustit Êe ponudbene kamatne stope u odnosu na konkurenciju.

Sastav depozita banke

Odreene vrste depozita koje posjeduju banke u bilo koje vrijeme u najveÊoj mjeri oviseo potraænji za depozitnim uslugama od strane komitenata. Drugi je kljuËni Ëimbenik politikabanke koja se odnosi na prikupljanje sredstava, ukljuËujuÊi zaraËunavanje naknada zausluge i ponuene kamatne stope na razliËite depozitne planove, agresivnost kojom suoglaπavani razliËiti depozitni planovi, te vremenu i sredstvima posveÊenim privlaËenju izadræavanju deponenata.Posljednjih godina, najbolje prodavani depoziti koje su banke nudile javnosti bili su oroËenii πtedni depoziti. Kao πto to prikazuje Tablica 12.-1., oroËeni i πtedni depoziti predstavljajuoko Ëetiri petine ukupnih domaÊih depozita u posjedu komercijalnih banaka osiguranih uSAD-u na kraju 1996. godine. Ne iznenauje zato da su depoziti koji donose kamatu inetransakcijski depoziti - oboje obuhvaÊaju oroËene i πtedne depozite - osvojili najveÊiudio na depozitnim raËunima ameriËkih banaka. S druge strane, znatno su se smanjiliregularni


TABLICA 12.-1. Promjenjivi miks bankovnih depozita u SAD-u(Postoci se odnose na sve banke osigurane u SAD-u na kraju godine)

Vrsta ili kategorija depozita 1983. 1985. 1987. 1989. 1991. 1993. 1996.

Beskamatni depoziti 37.9% 22.3% 20.5% 19.9% 17.9% 20.8% 19.8%Depoziti koji nose kamatu 62.1 77.7 79.5 81.0 82.1 79.2 80.2Ukupni depoziti 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0%

Transakcijski depoziti 31.9% 32.5% 32.3% 29.9% 29.7% 33.4% 29.3%Netransakcijski depoziti 68.1 67.5 67.7 70.1 70.3 66.6 70.7Ukupni depoziti domaÊih banaka 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0%

Depoziti po vienju 25.4% 25.1% 22.9% 20.6% 19.1% 20.2% 22.1%©tedni depoziti* 30.2 32.8 36.2 33.5 38.3 41.2 39.8OroËeni depoziti 44.4 42.1 40.9 45.9 42.6 38.6 38.1Ukupni depoziti domaÊih banaka 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0% 100.0%

*Iznosi prikazani za πtedne depozite ukljuËuju depozitne raËune træiπta novca (MMDA)Izvor: Federalna agencija za osiguranje depozita (FDIC), Statistics on Banking, odabrane godine.

depoziti po vienju, koji opÊenito ne nose kamatu i koji Ëine veÊinu transakcijskih ibeskamatnih depozita i predstavljaju samo oko jedne petine ukupnih bankovnih depozitaunutar SAD-a.

Bankari bi, da im je prepuπteno da sami donesu odluku o najboljem miksu depozita,uglavnom preferirali visoki udio depozita po vienju, a mali oroËenih i πtednih depozitakoji nose malu dobit. Ovi su raËuni meu najjeftinijim od svih izvora sredstava banke iËesto ukljuËuju znaËajan postotak osnovnih depozita - stabilnu bazu deponiranih sredstavakoja nije jako osjetljiva na kretanja træiπnih kamatnih stopa (tj. ima malu elastiËnost premakamatnim stopama) i ima tendenciju ostanka u banci. Iako se mnogi osnovni depoziti(kao πto su to mali πtedni raËuni) mogu trenutaËno podiÊi, imaju uËinkovito dospijeÊekoje se Ëesto proteæe i do nekoliko godina. Na taj naËin, raspoloæivost velike koliËineosnovnih depozita poveÊava vijek trajanja pasive banke i Ëini instituciju manje ranjivomna promjene kamatnih stopa. NazoËnost znatne koliËine osnovnih depozita u manjimbankama pomaæe u objaπnjavanju zaπto su velike banke i bankovne holding kompanijeposljednjih godina otkupile tako puno manjih bankarskih tvrtki - kako bi dobile pristupstabilnijoj i jeftinijoj depozitnoj osnovi. Meutim, kombinacija inflacije, deregulacija,Ëvrste konkurencije, te bolje obrazovanih bankovnih komitenata rezultirala je drastiËnompromjenom miksa depozita koji banke mogu prodati.

Operativni troπkovi banaka vezanih za ponudu depozitnih usluga posljednjih su segodina jako poveÊali. Primjerice, isplate kamata na depozite kod svih osiguranihkomercijalnih banaka SAD-a iznosile su 1970. godine 10.5 milijardi dolara ili 38% ukupnihoperativnih troπkova, ali su do 1990. godine skoËile na viπe od 100 milijardi dolara ili Ëakviπe od polovice ukupnih operativnih troπkova banke. U isto vrijeme, novi depoziti kojidonose veÊu dobit pokazali su se kamatnoosjetljivijima od ranijih, jeftinijih depozita,primoravajuÊi na taj naËin menadæment banke na plaÊanje konkurentnih stopa na svojeponude depozita. Banke koje nisu dræale korak s træiπnim kamatnim stopama, morale suse pripremiti na dodatnu potraænju za likvidnoπÊu - znatno povlaËenje depozita s raËuna i


Grupe depozitnih vlasnika 1983. 1985. 1987. 1989. 1991. 1993. 1996.

Pojedinci, partnerstva i korporacije 73.5% 75.2% 77.0% 80.3% 82.2% 89.2% 88.5%

Vlada SAD-a 0.2 0.2 0.3 0.2 0.3 0.3 0.3

Dræave i politiËki odjeli u SAD-u 4.5 4.8 4.5 4.3 3.7 3.5 3.7

Depoziti stranih poduzeÊa 16.7 15.2 14.6 12.2 11.3 4.1 4.5

Svi ostali depoziti

(ukljuËujuÊi korespondentne depozite) 5.1 4.6 3.6 3.0 2.5 2.9 3.0

Ukupni depoziti 100% 100% 100% 100% 100% 100% 100%

Napomena: Zbog moguÊe greπke u zaokruæivanju, stupci moæda ne daju toËan ukupni iznos.

Izvor: Federalna agencija za osiguranje depozita (FDIC), Statistics on Banking, odabrane godine.

TABLICA 12.-2. Promjene sastava vlasniπtva bankovnih

depozita u SAD-u

promjenjive razine depozita. SuoËeni s velikim pritiscima kamatnih troπkova, mnogi subankari uporno pokuπavali smanjiti svoje nekamatne troπkove (primjerice, automatizacijomsvog poslovanja te smanjenjem broja zaposlenih na platnom popisu) i poveÊati operativnuuËinkovitost.

Kao πto to pokazuje Tablica 12.-2., dominantni vlasnik bankovnih depozita unutarSAD-a jest privatni sektor - pojedinci, partnerstva, te korporacije (IPC), πto Ëini viπe odËetiri petine svih depozita u ameriËkim bankama. SljedeÊa najviπe zastupljena vrsta domaÊihdepozita su depoziti dræavnih i lokalnih uprava (ispod 4% od ukupnog broja) kojipredstavljaju sredstva akumulirana od strane æupanija, gradova i ostalih jedinica lokalneuprave. Ovi su depoziti Ëesto vrlo promjenjivi, naglo se poveÊavaju kad se odvija ubiranjeporeza ili prilikom prodaje obveznica, a naglo se smanjuju u vrijeme kada lokalne upraveisplaÊuju plaÊe zaposlenicima ili u vrijeme izgradnje neke nove javne graevine. Mnogibankari prihvaÊaju dræavne i lokalne depozite kao pomoÊ svojim zajednicama, iako ovidepoziti vrlo Ëesto nisu visoko profitabilni.

Komercijalne banke takoer dræe male koliËine dræavnih depozita vlade SAD-a. Ustvari,ministarstvo financija dræi veÊinu svojih sredstava u domaÊim bankama na RaËunimadræavnih poreza i kredita (TT&L). U vrijeme prikupljanja poreza ili prodaje vladinihvrijednosnica investitorima, federalna vlada obiËno usmjerava ta sredstva najprije u TT&Ldepozite, kako bi minimalizirala utjecaj vladinih aktivnosti na bankovni sustav. Dræavnariznica zatim povremeno povlaËi ova sredstva s raËuna (usmjeravajuÊi novac na svojeraËune kod banaka Sustava federalnih rezervi) kada treba pokriti troπkove. Danasministarstvo financija plaÊa naknade depozitnim institucijama kako bi pomogle usmanjivanju troπkova manipuliranja dræavnim depozitima, a zauzvrat dobiva prihode odkamata na brojna salda koje posjeduje kod depozitne institucije.

Joπ jedna kategorija depozita znaËajne veliËine koju posjeduju ameriËke banke sudepoziti u posjedu stranih vlada, tvrtki i pojedinaca, od kojih je veÊina zaprimljena uinozemnim (off shore) uredima. Depoziti u stranom vlasniπtvu rapidno su porasli tijekom1960-ih i 1970-ih godina penjuÊi se 1980. godine gotovo do petine ukupnih depozita


ameriËkih banaka, odraæavajuÊi nagli razvoj ameriËkog biznisa u svjetskoj trgovini iulaganjima. Meutim, depoziti u stranom vlasniπtvu nakon toga su se smanjili kao udio usredstvima banaka SAD-a, poπto se pokazalo da su domaÊe kamatne stope za banke znatnojeftinije. Osim toga, meunarodna kriza i jaËe gospodarstvo u matiËnoj zemlji potakli suameriËke banke na smanjivanje svojih prekomorskih planova o πirenju.

Posljednja velika kategorija depozita su depoziti drugih banaka, koji ukljuËujukorespondentne depozite, predstavljajuÊi sredstva koja banke dræe jedna kod druge u svrhuplaÊanja korespondentnih usluga. Primjerice, velike banke u metropolama pruæaju uslugeobrade i kompjutoriziranog Ëuvanja podataka, usluge investicijskog i poreznogsavjetovanja, participacije u kreditima te prebijanja i naplaÊivanja Ëekova za manje gradskei udaljenije depozitne institucije. Banka koja posjeduje depozite zaprimljene od drugihbanaka evidentirati Êe ih kao obveze u svojoj bilanci stanja pod stavkom depoziti od drugihbanaka. Banka koja posjeduje takve depozite evidentirati Êe ih kao aktivu pod stavkomdepoziti kod drugih banaka.

Funkcionalna troπkovna analiza razliËitih depozitnih raËunaKad ostali Ëimbenici ostanu konstantni, bankari bi radije pribavili sredstva prodajom

onih vrsta depozita koji banku stoje najmanje, odnosno kad prihodi generirani koriπtenjemdeponiranih sredstava koja smo prethodno razmatrali stvaraju najveÊi neto prihod (nakonsvih troπkova). Ako banka moæe sav svoj kapital nabaviti prodajom najjeftinijih depozitai zatim plasirati sredstva u aktivu koja nosi najveÊe prihode, ona Êe maksimalizirati svojopseg i, moguÊe, maksimalizirati neto prihod koji odlazi njenim dioniËarima. Meutim,koji su depoziti najjeftiniji za banku? A koji depoziti stvaraju najveÊe neto prihode?

Banke sustava federalnih rezervi pruæaju vaæna uporiπta vezana za troπkove i prihodeod depozita banke preko svog sustava troπkovnog raËunovodstva, poznatog pod nazivomFunkcionalna troπkovna analiza (FCA). FCA program proizvodi informacije o zaradamai troπkovima vezanim uz mnoge bankovne usluge, temeljene na podacima koje odabranebanke dragovoljno dostavljaju svake godine Sustavu federalnih rezervi. Kao πto je toprikazano u Tablicama 12.-3., 12.-4. i 12.-5., podaci otkrivaju da su depoziti po vienju -ukljuËujuÊi regularne tekuÊe raËune i specijalne tekuÊe raËune (koji obiËno ne nose kamatudeponentu), te tekuÊe raËune koji nose kamatu - obiËno meu najjeftinijim depozitimakoje banka prodaje javnosti. Iako su troπkovi procesiranja Ëekova i odræavanja raËunavelike stavke u troπkovima banaka, izostanak plaÊanja kamata na regularne i specijalnetekuÊe raËune, te mala kamatna stopa koja se uglavnom plaÊa na tekuÊe raËune koji nosekamatu, pomaæu pri zadræavanju relativno niskih troπkova tih depozita u odnosu na troπkoveoroËenih i πtednih depozita i na ostale izvore sredstava banke.

Osim toga, troπkovi obrade Ëekova znatno Êe se sniziti kasnih 1990-ih i ulaskom unovo stoljeÊe, buduÊi da usluge zornog prikazivanja Ëekova banaka Sustava federalnihrezervi i ostalih “opskrbljivaËa” uslugama postaju lakπe dostupne. »ekovi u papirnatomobliku postupno Êe biti nadomjeπteni elektronskim slikama s CD-a, omoguÊavajuÊi na tajnaËin skladiπtenje veÊih koliËina dokumenata i njihovo bræe pronalaæenje, smanjujuÊitroπkove banke i poboljπavajuÊi pruæanje usluga komitentima.

©tedni depoziti - toËnije raËuni træiπta novca, oroËeni depoziti, pa i πtedni raËuni -uglavnom se nalaze na mjestu iza depozita po vienju kao najjeftinijih depozita za banku.


Regularni i specijalni tekuÊi raËuni 0.00% 0.00% 0.00%

Kamatno noseÊi tekuÊi raËuni 2.77 2.23 2.06

Regularni (uz πtednu knjiæicu) πtedni depoziti 2.70 2.94 2.70

Depozitni raËuni træiπta novca 3.89 3.47 3.64

Mirovinski depoziti 5.65 5.59 5.60

Certifikati o depozitu (CD-i) ispod 100,000 dolara 5.63 5.51 5.55

Certifikati o depozitu (CD-i) od 100,000 dolara i viπe 5.39 5.57 5.38

Ostali oroËeni depoziti 5.42 5.35 5.16

Izvor: Banke Federalnih rezervi, Functional Cost and Profit Analysis Program, National Average Report 1996, Washington,D. C., 1997.

TABLICA 12.-3. Efektivne kamatne stope koje banke isplaÊuju na

razliËite vrste depozita

Efektivne godiπnje kamatne stope koje isplaÊuju

Vrsta depozita

male banke(depoziti do50 milijuna

dolara)

srednje banke(depoziti od 50do 200 milijuna

dolara)

velike banke(depoziti preko200 milijuna

dolara)

©tedni depoziti su priliËno jeftini za banke zbog niskih kamatnih stopa koje nose - jedneod najniæih koje nudi veÊina banaka - i, u mnogo sluËajeva, zbog ne izdavanja mjeseËnihizvjeπtaja deponentima. Meutim, mnogi πtedni raËuni imaju velike aktivnosti deponiranjai podizanja sredstava; neki πtediπe ih pokuπavaju koristiti kao tekuÊe raËune. Mnoge subanke pokuπale obeshrabriti navedene aktivnosti svojih πtednih depozita ograniËavajuÊipodizanje sredstava i zaraËunavajuÊi odreene naknade.

Tablica 12.-4. ukazuje da, iako depoziti po vienju imaju otprilike jednake brutotroπkove (ukljuËujuÊi kamatne i operativne troπkove) po jednom dolaru depozita kao πtoih imaju i oroËeni depoziti, veÊe naknade za usluge koje korisnici tekuÊih raËuna morajuplatiti pomaæu u smanjivanju neto troπkova depozita po vienju (nakon πto su prihodi odusluga stavljeni u saldo) nasuprot neto troπkova πtednih raËuna. Ukoliko promatramo svakuvrstu depozita odvojeno kroz zaradu koju stvara preko kredita ili investicija, depoziti povienju su otprilike 40% profitabilniji od πtednih depozita u bilo kojoj prosjeËnoj banci. Uprosjeku, naknade po tekuÊim raËunima ublaæavaju otprilike jednu treÊinu troπkova tekuÊihraËuna u banci. Za razliku od njih, naknade po πtednim depozitima Ëine neznatne doprinoseu izjednaËavanju troπkova navedenih depozita. Osim toga, kamatni troπkovi po dolaruoroËenih depozita su u prosjeku tri puta veÊi od kamatnih troπkova depozita po vienju.

Bez sumnje, depoziti po vienju stvaraju mnogo veÊe operativne troπkove za bankuzbog visokih troπkova zaposlenika i opreme povezane s obradom Ëekova i evidentiranjemdepozita, dok su “troπkovi aktivnosti” πtednih depozita mnogo manji. KritiËna razlika usmislu profitabilnosti banke, kao πto smo veÊ primijetili, su naknade koje veÊina tekuÊihraËuna stvara banci. Ova Ëinjenica pomaæe objasniti zaπto banke, suoËene posljednjihgodina sa sve veÊim operativnim troπkovima, agresivnije odreuju cijene svojim depozitima


Depoziti po vienjuKamatni troπkovi 1.69% 1.15% 1.01%Operativni troπkovi 3.53 3.95 4.67

Bruto troπkovi 5.22 5.10 5.68Minus: naknade zaraËunate komitentu -1.74 -1.80 -1.99Neto troπkovi depozita po vienju 3.48% 3.30% 3.69%Plus: dan bonus na depozite po vienju zbog

prihoda koje stvaraju prilikom investiranjau prihodonosnu aktivu banke 6.08% 6.05% 5.67%

Jednako: neto dobit zaraena za bankuprodajom depozita po vienju izraæena kaopostotak svih prikupljenih sredstava 2.60% 2.75% 1.98%

OroËeni (πtedni) depoziti:Kamatni troπkovi 5.00% 4.74% 4.70%Operativni troπkovi 0.56 0.68 0.66

Bruto troπkovi 5.56 5.42 5.36Minus: naknade zaraËunate komitentu -0.04 -0.05 -0.04Neto troπkovi oroËenih depozita 5.52% 5.37% 5.32%Plus: dan bonus oroËenim depozitima zbog

prihoda koji stvaraju prilikom investiranjau prihodonosnu aktivu banke 6.81 6.93 6.83

Jednako: neto dobit zaraena za banku prodajom oroËenih depozita izraæena kao

postotak svih prikupljenih sredstava 1.29% 1.56% 1.51%

Napomena: Zbog moguÊe greπke u zaokruæivanju stupci moæda ne daju toËan ukupan iznos.Izvor: Banke Federalnih rezervi, Functional Cost and Profit Analysis Program, National Average Report 1996, Washington,D. C., 1997.

TABLICA 12.-4. Troπkovi i profitabilnost depozita po vienju (a vista)

i oroËenih (πtednih) depozita u ameriËkim bankama

Troπkovi, naknade i profiti mjereni kao postotak

ukupnih sredstava prikupljenih depozitima

Vrsta depozita

male banke(depoziti do 50

milijunadolara)


dolara)


dolara)

po vienju, zahtijevajuÊi od deponenata plaÊanje veÊeg udjela u troπkovima proiziπlim izposlovnih aktivnosti, a posebno iz izdavanja Ëekova.

Ako depoziti po vienju (a vista) teæe biti profitabilniji za banke opÊenito, koja je totoËno vrsta depozita po vienju koja donosi najveÊu dobit? Tablica 12.-5. sugerira dakamatno noseÊi tekuÊi raËuni stvaraju otprilike dva puta veÊi obujam neto povrata (nakonπto su dodane zarade od kreditnih i investicijskih portfelja banke) nego πto ga stvarajuregularni (kamatno noseÊi) tekuÊi raËuni. ©to se tiËe banaka svih veliËina, specijalni tekuÊiraËuni, gdje se komitentu zaraËunava naknada za svako izdavanje Ëeka, ali koji opÊenito


zahtijevaju nizak ili Ëak ni minimalan saldo, imaju tendenciju biti najmanje profitabilnimaod svih depozita po vienju prvenstveno iz razloga πto prosjeËan specijalan tekuÊi raËunstvara vrlo malu koliËinu investicijskih sredstava za banku.

Prema podacima predstavljenim u Tablici 12.-5., komercijalni tekuÊi raËuni vidljivosu profitabilniji od osobnih tekuÊih raËuna za banke svih veliËina koje su objavile svoje

Regularni tekuÊi raËuniUkupni prihodi zaraeni po raËunu i po mjesecu 8.09 8.45 8.73Minus troπkovi poslovnih aktivnosti vezani na:

naplatu Ëekova i elektronski transfer sredstava s raËuna u istoj banci 5.22 5.53 6.28depozite 1.87 2.21 2.67tranzitne Ëekove 2.27 2.53 3.28odræavanje raËuna 6.28 6.82 7.57 Ukupni troπkovi poslovnih aktivnosti 15.64 17.08 19.80

Neto zarada -7.55 -8.63 -11.07Neto zarada nakon vrednovanja portfelja 6.55 9.84 8.71

Specijalni tekuÊi raËuniUkupni prihodi zaraeni po raËunu i po mjesecu 8.43 6.98 6.03Minus troπkovi poslovnih aktivnosti vezani na:

naplatu Ëekova i elektronski transfer sredstava s raËuna u istoj banci 3.58 4.43 6.48depozite 1.49 1.36 2.12tranzitne Ëekove 0.18 0.27 0.48odræavanje raËuna 5.29 5.20 7.76 Ukupni troπkovi poslovnih aktivnosti 10.54 11.27 16.84

Neto zarada -2.11 -4.28 -10.81Neto zarada nakon vrednovanja portfelja 0.93 4.64 -6.31

TekuÊi raËuni koji nose kamatuUkupni prihodi zaraeni po raËunu i po mjesecu 4.34 3.41 3.92Minus troπkovi poslovnih aktivnosti: vezani na

naplatu Ëekova i elektronski transfer sredstava s raËuna u istoj banci 4.15 4.58 4.46depozite 2.28 1.78 2.17tranzitne Ëekove 1.66 1.23 1.82odræavanje raËuna 6.17 6.86 7.81 Ukupni troπkovi poslovnih aktivnosti 14.26 14.46 16.26Kamatni troπkovi 29.00 17.16 13.07

Neto zarada -38.92 -28.21 -25.40Neto zarada nakon vrednovanja portfelja 25.52 19.79 11.78

TABLICA 12.-5. Zarade banaka po raËunu i po mjesecu na razliËite

Prosjek prihoda, troπkova i neto zarade

generirane na temelju raËuna za

Vrsta tekuÊeg raËuna


milijunadolara)


dolara)


dolara)

(zavrπetak na sljedeÊoj stranici)

USD USD USD

USDUSDUSD

USDUSDUSD

USDUSDUSD

USDUSDUSD

USDUSDUSD

USDUSDUSD

USDUSDUSD

USDUSDUSD


TABLICA 12.-5. (zavrπetak)

Prosjek prihoda, troπkova i neto zarade

generirane na temelju raËuna za

Vrsta tekuÊeg raËuna


milijunadolara)


dolara)


dolara)

Komercijalni tekuÊi raËunUkupni prihod po raËunu i po mjesecu - 15.43 12.47Minus troπkovi poslovnih aktivnosti vezani na:

naplatu Ëekova i elektronski transfer sredstava s raËuna u istoj banci - 15.47 11.49depozite - 6.07 9.20tranzitne Ëekove - 7.54 14.49odræavanje raËuna - 7.82 9.90 Ukupni troπkovi poslovnih aktivnosti - 38.39 45.08

Neto zarada - -23.47 -32.61Neto zarada nakon vrednovanja portfelja - 48.31 63.67

Osobni tekuÊi raËuniUkupni prihod po raËunu i po mjesecu - 8.11 5.92Minus troπkovi poslovnih aktivnosti vezani na:

naplatu Ëekova i elektronski transfer sredstava s raËuna u istoj banci - 3.96 6.10depozite - 1.58 2.44tranzitne Ëekove - 1.43 0.05odræavanje raËuna - 7.61 9.10 Ukupni troπkovi poslovnih aktivnosti - 14.58 17.70Kamatni troπkovi - 5.35 6.74

Neto zarada - -11.82 -18.52Neto zarada nakon vrednovanja portfelja - 6.31 0.07

Napomena: Podaci za najmanje banke nisu dostupni.Izvor: Banke federalnih rezervi, Functional Cost and Profit Analysis Program, National Average Report 1996, Washington, D. C., 1997.

USDUSD

USDUSD

USDUSD

USDUSD

USDUSD

USDUSD

USDUSD

USDUSD

depozitne prihode i rashode FCA programu Federalnih rezervi. Jedan je razlog nedostatkuznatnijih kamatnih troπkova na komercijalne depozite, dok osobni tekuÊi raËuni sadræeprosjeËan troπak od kamata koji Ëesto premaπuje koliËinu prihoda od naknada kojuproizvode ovi depoziti. Dakle, iako je troπak po dolaru prikupljenih sredstava gotovojednak i za komercijalne i za osobne tekuÊe raËune, dodatni kamatni troπkovi dodijeljenimnogim osobnim depozitima po vienju Ëesto usmjeravaju povrat sredstava za bankuispod neto povrata od komercijalnih depozita po vienju. DapaËe, Ëak i nakonprilagoavanja zarada kreditnog i investicijskog portfelja banke, 1996. godine neto povratod osobnih tekuÊih raËuna bio je neznatno negativan u najmanjim i najveÊim ameriËkimbankama. Osim toga, prosjeËna veliËina osobnih tekuÊih raËuna je obiËno manja od jednetreÊine prosjeËne veliËine komercijalnih raËuna, tako da banka dobiva znatno viπeinvesticijskih sredstava od komercijalnih depozita po vienju. Meutim, konkurentnost


inozemnih tvrtki za pruæanje financijskih usluga vezana za komercijalne tekuÊe raËunetoliko se intenzivirala da mnoge banke uviaju kako su njihove profitne maræe od ovihraËuna na suvremenom træiπtu “tanke kao æilet”.

OroËeni depoziti, mirovinski raËuni, CD-i te raËuni træiπta novca uglavnom prikazujumalu aktivnost na raËunima u smislu deponiranja i podizanja sredstava u usporedbi saπtednim raËunima. Meutim, viπi kamatni troπkovi na veÊinu oroËenih raËuna, te raËuna stræiπta novca gotovo da briπu njihovu malu troπkovnu prednost nad πtednim depozitima.Manje banke Ëesto imaju viπe troπkove na πtedne depozite i depozite træiπta novca odvelikih banaka, ali ih ublaæavaju izdavanjem oroËenih depozita i mirovinskih raËuna poniæim prosjeËnim troπkovima od prosjeËnih troπkova oroËenih i mirovinskih depozitaizdanih od strane velikih banaka. Ipak, veÊe banke generiraju viπe prihoda od a vista iπtednih depozita zbog veÊe prosjeËne koliËine ovih depozita kod najveÊih banaka.

Iako bi bankari preferirali prodaju iskljuËivo najjeftinijih depozita javnosti, ipak je, unajveÊoj mjeri, sklonost javnosti ono πto odreuje koje vrste depozita Êe biti stvorene.Banke koje ne æele udovoljiti sklonostima komitenata jednostavno Êe izgubiti utrku sbankama koje to æele. Posljednjih je godina javnost zahtijevala obje vrste visoko profitnih(s veÊim troπkovima) πtednih i depozita po vienju koji nose kamatne stope usporedive spovratima sredstava s træiπta novca. Istovremeno, deregulacija financijskog træiπta jeomoguÊila da viπe vrsta tvrtki za pruæanje financijskih usluga odgovori na zahtjevekomitenata prema odreenim vrstama depozita. Ova kombinacija jaËe konkurencije i viπihtroπkova pomaæe objasniti zaπto su profiti banaka posljednjih godina postali svepromjenjiviji i nesigurniji.

Pitanja za provjeru znanja

Koje su to glavne vrste depozitnih planova koje banke danas nude?

©to su to osnovni depoziti i zaπto su oni tako vaæni za danaπnje bankarstvo?

Kako se posljednjih godina promijenio sastav bankovnih depozita?

Kakve su posljedice za menadæment banke i uspjeπnosti poslovanjauzrokovale nedavne promjena kompozicije depozita?

Koji su depoziti najjeftiniji za banku? Koji su najskuplji?

First State Bank of Pine razmiπlja o promjeni marketinπke strategije kako bismanjio troπkove financiranja i maksimalizirao profitabilnosti banke. Novastrategija zahtijeva agresivno oglaπavanje novih komercijalnih tekuÊih raËunate kamatno noseÊih tekuÊih raËuna kuÊanstava, a sve manje naglaπava vaænostregularnih i specijalnih tekuÊih raËuna. Koje su moguÊe prednosti i moguÊeslabosti te nove marketinπke strategije?

12.-1.

12.-2.

12.-3.

12.-4.

12.-5.

12.-6.


Odjel povjereniËkih usluga:

vaæan izvor depozita banke

Vaæan izvor depozita banke o kojemu javnost Ëesto puta zna vrlo malo jest odjelpovjereniËkih usluga banke. Nemaju sve banke ovlaπtenje za pruæanje povjereniËkih usluga,koje moraju zatraæiti kod nadzorne agencije banke ili kod glavnog regulatornog tijela, aliveÊina srednjih i velikih banaka u svom poslovanju pruæa usluge kroz povjereniËki odjel.Osoblju ovog odjela nije dozvoljeno da s osobljem u ostalim dijelovima banke razmjenjujeinformacije o komitentima kojima pruæaju usluge.

PovjereniËki odjeli Ëesto stvaraju vrlo velike depozite za banku s obzirom na to da u imesvojih komitenata upravljaju njihovom imovinom (ukljuËujuÊi depozite kao i ostala sredstva),πto obiËno obuhvaÊa poslovne tvrtke, jedinice vlade, pojedince i obitelji, dobrotvorne ustanovei fondacije. Sluæbeniku povjereniËkog odjela banke upute moæe dati komitent ili sam sluæbenikmoæe donijeti odluku da izvjesnu koliËinu novca plasira na raËune depozita po vienju iliraËune oroËenih depozita za buduÊu upotrebu (kao πto je za plaÊanje raËuna ili za pronalaæenjepovoljnije stope povrata) u korist komitenta kojemu povjereniËki odjel pruæa usluge. Depozitkoji je u banku plasirao povjereniËki odjel te banke mora biti u potpunosti osiguran. Njihpokriva depozitno osiguranje, kao i sve ostale depozite do zakonske granice osiguranja, asvaki iznos iznad te granice osiguranja mora biti zaπtiÊen od strane investicijskih vrijednosnicakoje posjeduje banka sve dok je depozit prisutan u banci.

PovjereniËki posao vrlo je starog datuma, proteæe se sve do srednjeg vijeka kada suzemljoposjednici i drugi bogati pojedinci Ëesto izabrali da svoj posjed predaju upravitelju(povjereniku) koji bi πtitio i nadzirao koriπtenje tog posjeda u korist njegovih vlasnika. BankeSAD-a s dræavnom dozvolom za rad veÊ dugi niz godina pruæaju povjereniËke usluge, dok jenacionalnim bankama prihvaÊanjem zakona Sustava federalnih rezervi 1913. godine dodijeljenopravo da zatraæe pravo pruæanja povjereniËkih usluga. U veÊem dijelu povijesti bankarstva,povjereniËki odjeli smatrali su se potrebnima radi komitenata banke, ali i podruËjemneprofitabilne aktivnosti zbog velikog prostora i potrebnog visoko obuËenog kadra - obiËnokombinacija menadæera portfelja, pravnika (posebice struËnjaka za povjereniËki i poreznizakon), te profesionalnih raËunovoa - koji je neophodan za pruæanje usluga komitentima.Meutim, s pojavom vladinih deregulacija bankovnog sustava i poveÊane tendencije banakaza odreivanjem naknada za njihove usluge, povjereniËki odjeli banke postali su sve viπepopularni kao izvor prihoda od naknada. Primjerice, povjereniËki odjel obiËno odreuje naknadeza upravljanje aktivom (povjerenik) na temelju vrijednosti komitentove aktive kojom Êeupravljati, te za ispunjavanje izvjeπÊa o porezu. Ove su naknade meu bankarima danaspopularne jer su Ëesto manje osjetljive na fluktuacije na træiπtima kamatnih nego πto su toostali prihodi banke (kao πto su kamate na kredite).

PovjereniËki odjeli djeluju na izuzetno velikom nizu funkcija. Rutinski pruæaju usluge kaoizvrπitelji oporuka, identificirajuÊi, vodeÊi i πtiteÊi imovinu (posjed) preminule osobe,osiguravajuÊi plaÊanje svakog neplaÊenog raËuna, te da nasljednici preminulog dobiju prihodili imovinu na koju imaju pravo. PovjereniËki odjeli djeluju kao agenti za kompanije imajupotrebu poslovanja s vrijednosnicama (kao πto je izdavanje novih dionica, plaÊanje dividendidioniËarima te izdavanje ili povlaËenje obveznica za tvrtke-klijenta) i Ëesto upravljajumirovinskim planovima poslovnih subjekata i pojedinaca. Oni takoer sluæe


kao Ëuvari sredstava koja se dræe u korist maloljetnika ili djeluju u ime odraslih osoba kojese smatraju zakonski nekompetentnima da upravljaju svojim vlastitim sredstvima.

U ispunjavanju ovih mnogih funkcija, povjereniËki odjeli sastavljaju osnovne povjereniËkesporazume - ugovore koji sluæbeniku banke jamËe zakonske ovlasti u ime komitenta prilikominvestiranja sredstava, plaÊanja raËuna i podjele prihoda osobama ili institucijama spunovaljanim potraæivanjima od povjereniËkih sredstava. Veliki broj razliËitih vrstapovjereniËkih usluga je dozvoljen prema zakonima raznih dræava (premda vrste i postupciposlovanja Ëesto variraju od jedne do druge dræave tako da svatko tko æeli pristupitipovjereniËkom ugovoru mora uzeti u obzir povjereniËki kodeks pojedine dræave). SloæenijipovjereniËki ugovori takoer Ëesto zahtijevaju i usluge odvjetnika izvan banke.

Meu najpopularnijim vrstama povjereniËkih usluga su æivotne povjereniËke usluge iligaranti opoziva donatora (koji dozvoljavaju sluæbenicima banke da bez odredbe suda djelujuu korist æivuÊeg komitenta, u najveÊem broju sluËajeva pomaæuÊi da se izbjegnu skupi postupcidokazivanja pravovaljanosti oporuke u sluËaju smrti vlasnika imovine ili u sluËaju da on postanezakonski nekompetentan, te po æelji komitenta moæe biti poniπten ili nadopunjen). Takoerpostoje i povjereniËke usluge temeljene na oporukama (koje nastaju prema pravovaljanojoporuci, te se Ëesto koriste kako bi se pomoglo uπtediti na porezu na nekretnine). Ukoliko senjima pravilno upravlja takve povjereniËke usluge ponekad se mogu koristiti za zaπtitukomitentove imovine od potraæivanja vjerovnika ili korisnika koji ispostavljaju neopravdanezahtjeve koji bi mogli preuranjeno istroπitit sredstva komitenta. Ostali opÊi tipovi povjereniËkihugovora obuhvaÊaju neopozive povjereniËke usluge (koje bogatima omoguÊavaju da buduosloboeni poreza na nekretnine i poklone ili se mogu koristiti za alokaciju sredstava nastalihna temelju odredbi suda ili privatnih ugovora); dobrotvorne povjereniËke usluge (kojepotpomaæu ciljeve od opÊe koristi, kao πto su medicinska istraæivanja, umjetnost, briga zasiromaπne, stipendije studenata i sirotiπta); te formalni povjereniËki sporazumi (koji obiËnosakupljaju, dræe i upravljaju sredstvima koja se koriste za potporu vrijednosnica koje su izdalekorporacije koje sakupljaju sredstva na financijskim træiπtima, te koriste za povlaËenjevrijednosnica kada njihovi uvjeti isteknu u korist kompanije koja ih je izdala).

Jasno, povjereniËki odjeli izvode znaËajan skup Ëesto nevienih i nepoznatih uloga ifunkcija, Ëak i mnogim sluæbenicima banke. Meutim, njihove aktivnosti uglavnom poËivajuna uspostavljanju fiducijarnog odnosa s komitentom, πtiteÊi imovinu tog komitenta, upravljajuÊisredstvima i donoseÊi odluke o alokaciji sredstava, planirajuÊi komitentovu imovinu iosiguravajuÊi da je imovina pravovremeno izloæena onima koji prema zakonu imaju pravo nasvoju korist, te pomaæuÊi poslovnim subjektima u sakupljanju i upravljanju sredstvima iosiguravanju povlastica za razdoblje mirovine svojim zaposlenicima. PovjereniËki odjeli morajuse ravnati prema uvjetima povjereniËkog ili agencijskog ugovora te bilo koje objavljene sudskeodredbe. Od njih se oËekuje da budu izuzetno sposobni i marljivi u svojim povjereniËkim iagencijskim aktivnostima, a zakonski odgovorni za gubitke uslijed nepaænje ili neuspjelapokuπaja da djeluju kao oprezan donositelj odluka, razumno ËineÊi ono πto je najbolje za svojekomitente. PovjereniËki odjeli poËeli su izvoditi vitalne i Ëesto visoko profitabilne uloge zamoderne banke, ukljuËujuÊi privlaËnost znatnog obujma depozita. Osim toga, mnoge bankesu koristile svoje povjereniËke odjele za stvaranje investicijskih fondova koji brzo rastu uobujmu i opskrbljuju svoje komitente s mnogostrukim prednostima isto tako kao πtoomoguÊavaju banci da puno bræe ostvari investicijski fond efikasne veliËine.

Izvor: Autor zahvaljuje na vrlo korisnim komentarima i sugestijama Mark S. Browninga, menadæera portfelja Chase

Bank of Texas u McAllenu, u pripremi ovog prethodnog saæetka bankovnih povjereniËkih aktivnosti.


Temeljno (æivotno) bankarstvo

Naπ pregled bankovnih depozitnih usluga u ovom poglavlju ne bi bio potpun bez kratkogpogleda na kontraverzno potroπaËko pitanje Ëije Êe se znaËenje u buduÊnosti najvjerojatnijepoveÊati - pitanje temeljnog (æivotnog) bankarstva. Treba li svaki odrasli graanin imatipristup osnovnim financijskim uslugama, kao πto su to tekuÊi raËuni ili osobni krediti?Postoji li neka osnovna minimalna razina financijskih usluga na koje svatko ima pravo?Moæe li pojedinac danas zaista funkcionirati - osigurati odgovarajuÊi æivotni prostor, hranu,obrazovanje, te zdravstvenu zaπtitu - bez pristupa odreenim kljuËnim financijskimuslugama?

Neki struËnjaci ovo pitanje smatraju kao æivotno bankarstvo buduÊi da je nastalo naproturjeËnostima koje okruæuju struju, plin, te telefonske usluge. Mnogi ljudi vjeruju kakosu ove usluge tako bitne za zdravlje i udobnost da bi se trebale pruæati uz smanjene troπkoveonima koji si ih inaËe ne bi mogli priuπtiti. Pitanje temeljnog ili æivotnog bankarstva ranihje 1980-ih privuklo paænju cijele nacije kada je nekoliko potroπaËkih grupa, kao πto su toPotroπaËka udruga i AmeriËka asocijacija umirovljenika, najprije prouËilo problem, a zatimprovelo aktivnu kampanju za rjeπenje ovog problema. Demonstriralo se protiv nekih banakate su saveznim i dræavnim bankovnim agencijama predane formalne tuæbe.

O dimenzijama ovog problema ukazivalo se u nekoliko nedavnih istraæivanja potroπaËakoje je proveo Odbor Sustava federalnih rezervi [10]. Primjerice, Fed-ove studije naznaËujuda oko 20% svih ameriËkih kuÊanstava nema tekuÊi raËun, a 12% nema ni tekuÊi ni πtedniraËun. Proizlazi da veÊina tih obitelji pripada skupini s najniæim prihodima, s ograniËenimformalnim obrazovanjem, a Ëesto je na njihovu Ëelu samohrani roditelj.

Nedostatak depozitnih raËuna obiËno dovodi do joπ jednog problema. Bez tekuÊih iliπtednih raËuna malo ljudi moæe dobiti kredit, jer su banke sklonije odobriti kredite onimkomitentima koji kod njih dræe svoje depozite. Ipak, pristup kreditima je neophodan veÊiniobitelji kako bi osigurale odgovarajuÊi stambeni prostor, zdravstvenu zaπtitu te ostalevaæne usluge. Nekoliko je banaka na taj druπtveni problem odgovorilo osnovnim depozitimakoji dozvoljavaju unovËavanje nekih Ëekova (kao πto su to Ëekovi socijalnog osiguranja)te omoguÊavaju ograniËeni broj osobnih podizanja ili Ëekova (kao πto je 10 besplatnihËekova mjeseËno) ili nude zaradu od kamata Ëak i na najmanja salda. Dosad, samo nekizakoni prisiljavaju banke na ponudu osnovnih bankovnih usluga, osim u odreenimdræavama - primjerice, Illinois, Massachusetts, Minnesota, Pennsylvania te Rhode Island- iako se u mnogim dræavama nedavno raspravljalo o takvim zakonima. U Illinoisu jeobvezna ponuda jeftinih depozita po vienju ljudima koji imaju najmanje 65 godina, dokMassachusetts zabranjuje naknade za pruæene usluge vezane za tekuÊe i πtedne raËune uposjedu starijih (65 godina ili viπe) ili mlaih (18 godina ili manje) graana.

©to bi, ako je uopÊe potrebno, trebala uËiniti federalna vlada? »ak i ako novi zakoninisu predvieni, imaju li banke i druge financijske institucije odgovornost pruæanja uslugasvim klijenata unutar njihove lokalne zajednice? Na ova pitanja nije lako odgovoriti. Bankesu korporacije u privatnom vlasniπtvu odgovorne svojim dioniËarima za zaradukonkurentnih povrata na investirani kapital. Pruæanje financijskih usluga po cijenama tolikoniskim da ne pokrivaju niti troπkove proizvodnje dolazi u sukob s tim vaænim ciljem.

Meutim, pitanje æivotnog bankarstva moæda i nije toliko jednostavno, s obzirom nato da se banke u javnosti ne tretiraju kao ostale privatne tvrtke. Ulaz u bankarsku djelatnostje reguliran, a federalne i dræavne regulatorne agencije su zakonski primorane razmatrati“pogodnosti i potrebe javnosti” prilikom dozvoljavanja uspostave novih banaka. Osim


Zakon o brzini dostupnosti sredstava

OdgovarajuÊi na tisuÊe tuæbi deponenata iz svih dijelova SAD-a kako mnoge banke previπeodugovlaËe s polaganjem sredstava na raËune svojih komitenata nakon πto su Ëekovideponirani, Kongres je 1987. godine izglasovao zakon o brzini dostupnosti sredstava.Kongres je propisao vremenski plan koji postavlja maksimalnu odgodu koju bi banke moglekoristiti prilikom polaganja depozitnih sredstava na raËune, a traæio je od banakaobavjeπtavanje svojih komitenata o svojoj politici ustupanja sredstava komitentima nakoriπtenje. ToËnije:

Sve depozitne institucije moraju svojim komitentima dopustiti koriπtenje sredstavadeponiranih na tekuÊe, dioniËke ili NOW raËune unutar fiksnog broja dana. Broj danamora biti jasno ispisan i izloæen u predvorju banke.

Najdulja dozvoljena vremenska odgoda prema federalnom zakonu i propisu prije noπto komitenti mogu koristiti deponirana sredstva je kako slijedi:

sljedeÊeg radnog dana nakon uplate depozita - vrijedi za depozite gotovine; prvih100 dolara deponiranih Ëekova; dræavne, ovlaπtene ili blagajniËke Ëekove; Ëekovekojima se podiæu sredstva s nekog drugog raËuna u istoj instituciji; elektronskedepozite ili druge depozite napravljene direktno na raËun komitenta (ukoliko sredstvanisu deponirana nakon zavrπetka radnog vremena, u tom sluËaju se smatra da jedepozit uplaÊen sljedeÊeg dana);

drugog radnog dana nakon uplate depozita - vrijedi za Ëekove kojima se podiæusredstva lokalnih institucija;

petog radnog dana nakon uplate depozita - vrijedi za Ëekove kojima se podiæusredstva nelokalnih institucija;

depoziti uplaÊeni u ATM ureajima koji ne pripadaju depozitnoj instituciji komitentamoraju biti dostupni prema istom vremenskom planu kao i ostali depoziti.

1.

2.

a.

b.

c.

d.

toga, Zakon o reinvestiranju u zajednicu iz 1977. godine od regulatornih agencija traæi dase uzme u razmatranje pitanje da li je neka bankovna organizacija koja æeli uspostavitinove poslovnice ili koja se æeli spojiti s drugom bankom zaista uËinila “afirmativan napor”da usluæi sve segmente zajednice u kojoj djeluje.

Taj najnoviji zakonski zahtjev za potpuno pruæanje usluga lokalnoj zajednici moæeukljuËiti odgovornost ponude usluga temeljnog bankarstva. Osim toga, banke dobivajuvaænu pomoÊ od vlade koja im dodjeljuje konkurentnu prednost nad ostalim financijskiminstitucijama. Jedna od najvaænijih vrsta ovakve pomoÊi je osiguranje depozita, gdje vladajamËi za veÊinu depozita koje banka prodaje. Ako banka ima koristi od depozita osiguranim,na kraju krajeva, javnim porezima, imaju li banke obvezu prema javnosti da ponude nekeusluge koje su dostupne svima? Ako da, na koji bi naËin banke trebale odluËiti koji bikomitenti imali pristup jeftinim uslugama? Trebaju li inzistirati na utvrivanju visinedohotka svojih komitenata? Troπkove proizvodnje usluga netko mora pokriti - tko bi trebaopokriti troπkove usluga æivotnog bankarstva? Odgovori na ova pitanja nisu sasvim jasni,ali je jedna stvar sigurna: ta se pitanja neÊe moÊi izbjeÊi. Ona Êe vjerojatno postati joπvaænija u buduÊnosti.


Nedepozitni investicijski proizvodi u bankarstvu

Kako se razotkrilo 1990-ih godina, mnogi od najveÊih bankovnih deponenata iz grupeposlovnih subjekata i kuÊanstava zapoËeli su s prebacivanjem svojih sredstava s depozitapoloæenih kod banaka i πtednih institucija u tzv. nedepozitne investicijske proizvode -dionice, investicijske fondove, anuitete i istovrsne financijske instrumente, koji su izgledaobeÊavali bolje povrate od povrata dostupnih na mnoge konvencionalne bankovne depozite.Osim toga, 1990-e su najavile veÊu zabrinutost javnosti glede priprema za razdobljemirovine, te zabrinutost oko toga kolika bi mogla biti nedovoljna πtednja koja bi obuhvatiladanaπnji, u prosjeku znatno duæi, vijek æivota. Zatim su, takoer, krivulje dobiti postalesve viπe kose, sugerirajuÊi da bi dugoroËna financijska sredstva (kao πto su dionice iobveznice) mogla konaËno donijeti viπe povrate nego veÊina bankovnih depozita, kojitraju samo nekoliko tjedana ili mjeseci.

Primjerice, izmeu 1991. i 1997. godine (drugi kvartal) depoziti po vienju koji su biliu posjedu ameriËkih kuÊanstava, farmi i nekorporacijskih poslovnih subjekata porasli suna samo 298 milijardi dolara ili tek neπto manje od 10%, kako to prikazuje Tablica 12.-6.Suprotno tome, direktne dionice u posjedu poduzeÊa iz prije navedene grupe, porasle suskoro na 2.8 bilijuna dolara tijekom istog vremenskog razdoblja (ili oko 109%), paketidionica investicijskih fondova skoËili su na viπe od 1.2 bilijuna dolara (ili oko 212%), arezerve izdvojene za mirovinu popele se na gotovo 1.9 bilijuna dolara (oko 73%). Spremnostkomitenata tradicionalnih banaka, na konvertiranje velikog broja svojih konzervativnihulaganja (depoziti od kojih veÊinu redovno pokriva federalno osiguranje) u neosiguranedionice, investicijske fondove, anuitete i ostale investicijske proizvode, potaknula je bankena borbu za povratom izgubljenih depozita ili barem obavljanje kupovine i prodajenedepozitnih investicijskih proizvoda (svojim komitentima), stvarajuÊi banci prihod odnaknade.

Financijski instrument u posjedu 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997.*

Napomene: *U toku drugog kvartala 1997. godine.** ObuhvaÊa samo neposredne dionice u posjedu i one fiksnih investicijskih fondova. Ostale redovite dionice ukljuËene su u investicijske fondove,rezerve æivotnog osiguranja i mirovina te povjereniËke poslove banke.

Izvor: Odbor guvernera Sustava federalnih rezervi, Flow of Funds Accounts of the United States, Washington, D.C., drugi kvartal, 1997.

TABLICA 12.-6. Razvoj depozitnih i nedepozitnih investicijskih proizvoda(Prodaja domaÊinstvima i poslovnim subjektima u gospodarstvu SAD-a)

Milijarde dolara zaraene u: Postotnapromjena1991 -1997.*

A vista i oroËeni πtedni depoziti u

bankama i ostalim

depozitnim institucijama

Dionice poduzeÊa**

Dionice investicijskih fondova

Osobne rezerve æivotnog osiguranja

Osobne rezerve mirovinskog fonda

Investicije u povjereniËke poslove banke

3002.2

USD

2,577.9

586.6

393.8

2,548.1

639.3

3,029.4

USD

2,923.2

727.9

421.5

2,726.1

660.6

2,981.4

USD

3,216.6

990.9

457.2

3,055.3

691.3

2,959.3

USD

3,059.9

1,047.4

491.5

3,186.5

699.4

3,081.9

USD

4,086.1

1,247.8

536.3

3,755.8

767.4

3,212.2

USD

4,651.3

1,582.9

580.1

4,079.9

872.0

3,299.8

USD

5,377.7

1,827.4

607.4

4,410.0

969.7

9.9%

108.6%

211.5%

79.6%

73.1%

51.7%


Najpopularniji od nedepozitnih investicijskih proizvoda koje su banke nedavnoprodavale bili su udjeli u investicijskim fondovima. Nastali prvi put u 19. stoljeÊu uVelikoj Britaniji, 1920-ih godina investicijski su fondovi doπli u SAD. Svaka pojedinadionica investicijskih fondova ulagaËu dozvoljava da primi proporcionalni udio dividende,isplate kamata ili drugih oblika prihoda kojeg su stvorile dionice, obveznice ili drugevrijednosnice u posjedu fonda. Ako se investicijski fond likvidira, svaki ulagaË dobija dioukupnog NAV-a (neto vrijednosti aktive) fonda, nakon πto su isplaÊene obveze, temeljenona broju dionica koje posjeduje svaki pojedini ulagaË. Svaki fond ima obznanjenu svrhuinvestiranja ili cilj (kao πto je rast kapitala ili maksimaliziranje tekuÊeg prihoda), te se (uSAD-u) mora registrirati pri Komisiji za vrijednosne papire (SEC) i ulagaËe snabdjeti sprospektom u kojem opisuje svoju namjeru, tekuÊe poslovanje i strukturu.

Investicijski fondovi su 1990-ih godina bili podjednako atraktivni i pojedincima iinstitucionalnim ulagaËima jer se njihova dugoroËna dobit pokazala relativno visoka, avelika koliËina sredstava dobro diverzificirana, rasprostiruÊi (investitorovu) izloæenostriziku kroz mnoge vrste dionica, obveznica i ostale financijske instrumente. Investicijskifondovi pruæaju prednosti kroz struËnjake koji svakodnevno prate tijek svake vrijednosniceu posjedu fonda i konstantno tragaju za profitabilnim trgovinskim prilikama. Za mnogemale ulagaËe, koji nemaju ni ekspertizu niti vremena za konstantno praÊenje træiπta, pristupuslugama struËnog upravljanja novcem moæe biti znaËajna prednost (iako neki upravniorgani uvjeravaju kako su investicijski fondovi i ostali posrednici vrijednosnicama, kaobrokeri i dileri, Ëesto upleteni u previπe dnevnih manipulacija portfeljima vrijednosnica,podiæuÊi njihove troπkove i smanjujuÊi neto povrat investitora).

VeÊina banaka je ukljuËena u poslove s investicijskim fondovima na dva razliËitanaËina. Prvi, veÊe banke mogu nuditi fondove gdje banka koja prodaje udio u fondu pruæainvesticijske savjete posredstvom jedne od svojih podruænica. U ovom sluËaju, osobljebankovne tvrtke Êe izvijestiti fond o povoljnim prilikama za trgovanje, te Êe kupovati iprodavati dionice na zahtjev svojih komitenata, djelujuÊi posredstvom tvrtke za poslovanjevrijednonicama udruæene s bankom. Meutim, kompanija koja nije udruæena s bankommora organizirati fond i osigurati (distribuirati) svoje dionice ulagaËima. Sadaπnji propisiSAD-a zabranjuju banci da djeluje kao osiguravatelj za investicijske fondove. Meutim,bankama je dozvoljena ponuda usluga investiranja (obiËno najveÊi izvor prihoda odnaknada), te sluæe kao posredniËki agent i Ëuvari dionica investicijskog fonda, vodeÊievidenciju o tome tko posjeduje dionice i tko ima pravo na dobivanje izvjeπÊa o sredstvimai zaradama. Bankama je takoer dozvoljeno provoenje transakcija koje su naloæilisavjetodavci investicijskog fonda. Prema slobodnom izboru, banke mogu nuditi fondovegdje banka koja prodaje udio u fondu ne pruæa investicijske savjete, u kojima banke djelujukao brokeri za udruæene investicijske fondove ili grupu investicijskih fondova, ali ne i kaoinvesticijski savjetodavac. Ovi su fondovi organizirani, podijeljeni i njima se upravlja odstrane udruæene nebankovne kompanije koja moæe iznajmiti predvorje unutar podruænicabanke ili prodati svoje dionice posredstvom brokera, koji je na neki naËin povezan sbankom. Uglavnom banke dobivaju naknadu ili proviziju od udjela koje su prodale utakvim fondovima.

Neki struËnjaci uvjeravaju kako fondovi gdje banka koja prodaje udio u fondu pruæainvesticijske savjete imaju prednost u osiguravanju relativno kontinuiranog toka prihodaza banku, dok prihod od naknada nastao prodajom fondova, gdje banka koja prodaje udiou fondu ne pruæa investicijske savjete, moæe fluktuirati i Ëesto je priliËno malen. Nekebanke jedva da oglaπavaju pristupaËnost fondovima gdje banka koja prodaje udio u fondu


ne pruæa investicijske savjete bez stvaranja substantne zarade od naknada od prodaje udjelau tim fondovima. Ipak, oglaπavanje fondova gdje banka koja prodaje udio u fondu nepruæa investicijske savjete, moæe posluæiti kako bi privukla klijente u banku i navela ih nakupovinu ostalih usluga banke.

Nema sumnje da bankovne ponude komitentima, koje se odnose na pristupinvesticijskim fondovima i ostalim investicijskim vrijednosnicama, obeÊavaju neke stvarneprednosti za one banke koje su u stanju ponuditi te proizvode. Kao πto smo prije uoËili,postoji moguÊnost zarade znatnog prihoda od usluga posredovanja, a neki od tih prihodaod naknada mogu biti manje osjetljivi na kretanja kamatnih stopa u odnosu na depozite ikredite banke. (VeÊina banaka zaraËunava naknade od prodaje ili “tereÊenja” ili prije ilikada su sredstva veÊ povuËena ili kada neko vrijeme ostaju u banci.) Pored toga, mnogebanke izgleda postiæu dodatan ugled na temelju svojih vlastitih fondova. Neki direktoribanaka obrazlaæu kako ponuda ovih usluga postavlja banku na dobru poziciju u buduÊnosti,posebice πto se tiËe onih komitenata koji planiraju mirovinu i akumuliraju velike koliËineπtednje.

Poneπto drukËiji investicijski proizvodi banke, anuiteti, javljaju se ili u fiksnom ili uvarijabilnom obliku. Fiksni anuiteti obeÊavaju komitentu koji prilaæe okrugli iznos πtednjefiksnu stopu povrata tijekom trajanja ugovora o anuitetu. Anuitet s fiksnom stopom stvarakontinuirani nivo toka prihoda komitentu ili njegovim korisnicima nakon isteka odreenogbroja godina. ObiËno komitent ne plaÊa nikakav porez na anuitet sve dok ne poËne zaistaprimati obeÊani tok prihoda. Varijabilni anuiteti, s druge strane, investitorima omoguÊavajuulaganje okruglog iznosa novca (moguÊe 10.000 USD ili viπe) u skup dionica, investicijskihfondova ili drugih investicija prema sporazumu o odgoenom porezu, ali ne postoje obeÊanegarancije ili nivo stope povrata. Kako vrijeme prolazi, komitent redovno moæe dodati viπesredstava ugovorima o varijabilnom anuitetu, a onda na neki odreeni buduÊi datum primititok isplata prihoda Ëiji se iznos temelji na akumuliranoj træiπnoj vrijednosti iz ugovora.Ako su se smanjile vrijednosti cijene sredstava poloæenih u anuitetni fond, komitent(anuitant) moæe dobiti manje prihoda nego πto je oËekivao. S druge strane, anuitant moæeprimiti veÊi tok prihoda ukoliko se poveÊa vrijednost akumuliranih sredstava. VeÊinaovih ugovora obeÊava i isplatu police osiguranja za sluËaj nastupa smrtnog sluËaja, takoda ukoliko komitent umre, njegovi nasljednici dobivaju novac na temelju vrijednostisredstava u ugovoru. Neki ugovori o varijabilnim anuitetima obeÊavaju minimalnu stopupovrata (Ëesto na temelju iznosa poËetnih ulaganja) bez obzira na to ako se tijekom vremenasmanji træiπna vrijednost sredstava iz ugovora. Korist za banke koje se bave takvomprodajom je da: varijabilni anuiteti Ëesto sadræe znatne godiπnje naknade. Anuitet je opreËanæivotnom osiguranju; umjesto da πtite od ranog umiranja, anuiteti πtite od dugog æivota iod toga da se nadæivi neËija uπteevina. U novije vrijeme osiguravajuÊa druπtva zajedno sbankama rade na stvaranju vlasniËkih varijabilnih anuiteta koji sadræe karakteristike banke.

Do 1997. godine gotovo 1.500 bankovnih organizacija u SAD-u - oko jedne petinebankarske djelatnosti - je prodavalo udjele u tuim ili vlastitim fondovima i/ili anuitetnimplanovima. VeÊinu prodaje (viπe od 90%) ostvarile su multimilijarderske banke - najveÊeinstitucije u djelatnosti. Naæalost, nisu sve od ovih novina u proizvodnim linijama bankebile naroËito uspjeπne. Primjerice, investicijski fond banke i prodaja anuiteta Ëine manjeod 5% ukupnog prihoda (nekamatni) banke od naknada. Banke su bile uspjeπnije u prodajidionica na nisko riziËnim investicijskim fondovoma træiπta novca, nego u prodaji dionicau dugoroËnim investicijskim fondovima dionica i obveznica, djelomiËno zbog jake sliËnostiizmeu dionica fonda s træiπta novca i depozita banke s træiπta novca. Prodaje udjela u


fondovima kapitala i obveznica ameriËkih banaka dosegle su 1994. godine visinu od oko8% od svih prodaja investicijskih fondova, te pale malo poslije toga.

DjelomiËno ove razoËaravajuÊe prodaje velikog broja investicijskih proizvoda moædasu posljedica pojave rekordnih profita banke tijekom veÊeg dijela 1990-ih. Pored vlastitihzarada po rekordnim nivoima, mnoge banke osjeÊaju manji pritisak πto se tiËe forsiranjaprodaje svojih investicijskih proizvoda. Naknade banke od prodaje takoer teæe visokimpoloæajima. U isto vrijeme regulatorna tijela postavila su prodaju udjela banke uinvesticijskim fondovima, kao i ostale investicijske proizvode pod intenzivnu kontrolu,dok su nedavno smanjene odredbe koje se primjenjuju na depozite (posebice naknade odosiguranja depozita i zahtijevane rezerve), stvarajuÊi atraktivnijima i jeftinijima prodajutradicionalnih depozita umjesto novijih i egzotiËnijih πtednih instrumenata. Na poËetku1998. godine Odjel za poreze vlade SAD-a donio je odredbu protiv banaka koje nudeanuitete sliËne depozitima koje pokriva federalno osiguranje. Tu su, takoer, i visoki poËetnitroπkovi investicijskih fondova (posebno zakonske naknade), a minimalan obujam fondaneophodan za stvarnu konkurentnost bi trebao biti 100 milijuna dolara ili znatno viπe uukupnoj aktivi, πto je viπe od veliËine aktive velikog broja banaka.

Neke su banke pronaπle druge puteve za izvlaËenje koristi iz trenutaËnog velikogzanimanja javnosti za vrijednosne papire, pruæanjem usluga evidentiranja i obrade podatakavezanih za prodaju i kupovinu vrijednosnica. Meu najpoznatijima od tih institucija suBank of New York i State Street Bank of Boston, koje obavljaju takve poslove kao πto sutransfer vlasniπtva nad kupljenim i prodanim vrijednosnicama, upravljanje inozemnimdionicama koje su kupili ameriËki investitori, te noπenje odgovornosti za prodaju novihdionica investicijskim fondovima i otkup veÊ izdanih dionica.

Postoji nekoliko potencijalnih problema i rizika u vezi prodaja nedepozitnihinvesticijskih proizvoda banke. U prvom redu, njihova vrijednost je træiπno odreena injihov se rad moæe pokazati vrlo razoËaravajuÊim, ljuteÊi komitente koji banku mogusmatrati viπim standardom poslovanja nego πto bi to bio broker ili diler vrijednosnicama.Osim toga, neke su banke upletene u tuæbe razoËaranih komitenata koji izjavljuju kako suzavarani glede rizika u svezi nedepozitnih investicijskih proizvoda. Banke mogu “uletjeti”i u probleme usklaenosti ukoliko propuste pravilno registrirati svoje aktivnostinedepozitnih proizvoda, kod Komisije za vrijednosne papire ili postupiti prema svimzakonima koje su propisale regulatorne agencije dræavne komisije i ostala zakonska tijelakoja kontroliraju to træiπte.

Sadaπnje regulacije SAD-a zahtijevaju da se komitentima mora usmeno priopÊiti (teda komitenti moraju potpisati dokument u kojemu se navodi da su obavijeπteni) sljedeÊe:

kako nedepozitne investicijske proizvode nije osigurala Federalna agencija zaosiguranje depozita;

kako nedepozitni investicijski proizvodi nisu depozitna ili neka druga obveza bankei banka ih prema tome ne jamËi;

kako, ovisno o rizicima investiranja, nedepozitni investicijski proizvodi obuhvaÊajumoguÊi gubitak prvobitne vrijednosti ulaganja komitenta.

Ove i ostale regulatorne odredbe moraju se upadljivo izloæiti unutar ureda banke gdje seprodaju nedepozitni investicijski proizvodi. Osim toga, investicijski proizvodi moraju seprodavati u dijelu ureda koji je odijeljen od prostora gdje se depoziti primaju od javnosti.

1.

2.

3.


Bankari moraju vladinim revizorima jasno pokazati kako pomno prate izvoenje prodajeinvesticijskih proizvoda, doslovno ih aæurirajuÊi kako bi izbjegli ozbiljne probleme kojimogu πtetno utjecati na povjerenje javnosti u banke. Bankari takoer moraju posjedovatibianco osiguranje obveznica radi prodaje nedepozita fiziËkim osobama i davati komitentimaiskljuËivo preporuke koje se odnose na “prikladne” prodaje i potrebe svakog pojedinogkomitenta. KonaËno, bankari ne mogu koristiti imena investicijskih fondova koja su sliËnaimenu banke ili imenu bankovne kompanije, πto bi moglo dovesti do zabune dijela javnostiglede sigurnosti ulaganja u nedepozitne proizvode u usporedbi s sigurnoπÊu depozita.

Pitanja za provjeru znanja

©to je to æivotno bankarstvo? Koje pritiske ono nameÊe bankovnimmenadæerima?©to Zakon o brzini dostupnosti sredstava zahtijeva od ameriËkih banaka?Kako ponuda povjereniËkih usluga pomaæe banci u privlaËenju depozita?Koje specijalne predostroænosti mora poduzeti banka prilikom primanja iupravljanja depozitima komitenta koje je dobila posredstvom povjereniËkogodjela?©to su to nedepozitni investicijski proizvodi? Koje prednosti oni pruæajubanci koja odabere nuditi te proizvode? Kakve rizike ti proizvodi postavljajupred banke?Kako regulacije utjeËu na prodaju nedepozitnih investicijskih proizvoda ubankarstvu? Vjerujete li da su stvarno neophodni regulatorni propisi kojitrenutaËno upravljaju bankovnim ponudama tih proizvoda?

12.-7.

12.-8.

12.-9.

12.-10.

12.-11.

Saæetak

Depoziti su “inputi” od æivotne vaænosti ubankarstvu - osnovni izvor financijskog kapitala zafinanciranje kredita banke i kupnju vrijednosnica.Pomaæu pri stvaranju profita za podupiranjedugoroËnog rasta. U upravljanju svojim depozitima,bankovni menadæeri moraju se ozbiljno prihvatitirjeπavanja dvaju kljuËnih pitanja usredotoËenih natroπkove i obujam. Koje Êe vrste depozita pomoÊiminimalizirati troπkove prikupljanja sredstava banke?Kako banka moæe prikupiti obujam depozita koji jeadekvatan njenim potrebama?

Osnovne vrste depozita koje banke nudeobuhvaÊaju: (1) transakcijske ili uplatne raËune koje

komitenti mogu koristiti za podizanje sredstava kakobi platili kupnju robe ili usluga te (2) netransakcijske(πtedne) depozite koji se ponajprije dræe kao πtednjazbog pripreme za buduÊe hitne potrebe i zbogoËekivane dobiti koju obeÊavaju deponentu.Transakcijski depoziti ukljuËuju regularne tekuÊeraËune, koji obiËno ne nose kamatu, te transakcijskedepozite koji nose kamatu (kao πto su NOW raËuni)koji nose barem malu dobit od kamata i, u nekimsluËajevima, ograniËavaju broj Ëekova koji se moguispisati na teret nekog raËuna. Transakcijski depozitisu Ëesto meu najprofitabilnijim depozitnimuslugama koje banka moæe prodati zbog njihovih

Documents

5.Depoziti i Depozitne Usluge Komercijalnih Banaka