60 GODINA KO©ARKA©KOG SAVEZA ZAGREBA BASKETBALL JE …

60 GODINA KO©ARKA©KOG SAVEZA ZAGREBA 1 BASKETBALL JE IME KO©ARKA DOBIO U ZAGREBU

TAKOjePO»ELO




PriËaj mi svoju proπlost,ja Êu ti pokazati buduÊnost

Konfucije (551-479)

TAKOjePO»ELO

Lekcija koπarke

„ ... Velika lekcija koπarke u ovoj zemlji, koja traje unatoË deka-denciji nekih drugih grana naπega sporta, postaje sve viπe fenomen koji drastiËno oduzima argumente javaπluku, fatalizmu, improviza-torstvu, kalkulanstvu, lijenosti, neambicioznosti i drpiparstvu koje tako Ëesto nalazimo u izgovorima. MjereÊi svaki uspjeh famoznim ’odricanjem’, pripremili smo odstupnicu neuspjehu, zasnovanu na nekoj mutavoj hedonistiËkoj filozofiji, prema kojoj se uæitak nalazi u podruËjima preæivaËke dokolice i nekog mediokritetstva u kojemu nitko ne potvruje visinom ostale. Bukvalno govoreÊi, koπarkaπi su veÊ rastom viπi od prosjeËnih ljudi i prvi su, u svjetskim razmjerima, sruπili kult napoleonskog rasta kao nuænog kompleksa za pravljenje uspjeha. Ti stasiti momci u koπarci njeguju osobine koje ranije nisu krasile naπ mentalitet, a to je postojanost forme, duge faze uspjeha, gotovo fantastiËnu preciznost i mirni æivci. Premda je izmeu njih i cilja nevjerojatno uzak obruË, premda se deset igraËa, u veÊini faza igre, zbija na prostoru oveÊe garsonijere, ne sijevaju oni deseteraËki sukobi, tako Ëesto na golemim livadama nogometnih igraliπta. Koπarka stoga afirmira i jedan novi tip druπtvenosti i druæenja, u ko-jemu pravila maksimalno istiËu kvalitet osobne igre i ponaπanje unutar malih grupa. Izloæeni u dvoranama, ali i na malim ekranima, kao na dlanu, koπarkaπi pokazuju svoje umijeÊe na naËin koji fasci-nira... ”

Veselko Tenæera1

1 Veselko Tenæera (1942 do 1985), hrvatski dramatik, kritiËar i publicist.


60 GODINA KO©ARKA©KOG SAVEZA ZAGREBA BASKETBALL JE IME KO©ARKA DOBIO U ZAGREBU7

TAKOjePO»ELO

King of the Games

„ ... To je najbolja od svih igara! Ne, to je najgora od svih igara. To je igra umjetnosti. Ne, to je igra πaπavosti. Ona Ëovjeka Ëini vjerni-kom. Ne, ona podhranjuje bezvjericu. Ona u sekundi vremena prela-zi iz proljeÊa nade u zimu oËaja: ona nadahnjuje duh svijetla, uzbu-uje sile tame. Pred njom je sve ∑ niπta nije pred njom. Ona nas uz-diæe do nebesa, ona nas spuπta u ponor. Ukratko: njen svijet je toliko sliËan danaπnjem da je s pravom kod kuÊe, u Americi, u drugoj po-lovici dvadesetog stoljeÊa... ”

„ ... Bit koπarke je lukavstvo. Svakako, ono je vaæan sastavni dio svake igre. Svaka je taktika utoliko uspjeπnija, ukoliko viπe zatekne suparnika nespremnog. Najsigurnije Êe te ga iznenaditi navedete li ga da oËekuje upravo suprotno od onoga πto Êe te vi uËiniti. No, u koπarci je lukavstvo neπto viπe od usputnog stjecanja takmiËarske prednosti. Ono je viπe od naËina postizanja pogotka. Ono je u punom smislu rijeËi sam pogodak... ”

Leonard Koppett2

2 Leonard Koppett (1924. do 2003.), bio je 60 godina sportski novinar i publicist u novinama iz New Yorka i San Francisca. U Ëlanstvu je KuÊe slavnih Basketball i baseballa. Autor je knjige „24 Seconds to Shoot” u povodu 25. obljetnice NBA udruæenja.


60 GODINA KO©ARKA©KOG SAVEZA ZAGREBA BASKETBALL JE IME KO©ARKA DOBIO U ZAGREBU9

TAKOjePO»ELO

TAKOjePO»ELO

TAKOjePO»ELOTAKOjePO»ELO

BASKETBALL

“OTAC KO©ARKE” JOHN NAISMITH

60 GODINA KO©ARKA©KOG SAVEZA ZAGREBA

U jedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sje-verne Irske prostire se na dva velika otoka

u Atlantskom oceanu. Englezi, Velπani i ©koti æive na veÊem, a Irci na manjem otoËkom pros-toru. Notorne zemljopisne istine nuæno je zaËi-niti Ëinjenicom o politiËkoj ukupnosti dræave u vladavini kraljice Elizabete II. te navesti kako dio manjeg otoka pripada kraljevini, doËim je Republika Irska u stalnoj traænji vraÊanja dijela Irskog otoka pod stalnom kontrolom Londona.

Englezi, Irci, ©koti i Velπani naroËitim su krπÊanima otud πto se dijele na katolike i protes-tante, izmeu kojih stalno trepere vjerske ne-suglasice. ZajedniËko im je silno iseljavanje, stalna potreba za veÊom koricom kruha, te jake emigracione staze do Kanade i Sjedinjenih Dræava.

John Naismith, “otac koπarke”, je dijete do-seljenih ©kota u Kanadu iz peËalbarskih razlo-ga. U vrijeme poËinjanja πportskog, ponajprije, nogometnog odmjeravanja snaga Engleza, Ira-ca, ©kota i Velπana imao je 22 godine i upisao je prvu godinu SveuËiliπta Mc Gill u Montrealu, u æelji da se osposobi za prezbiterijanskoga pro-povjednika.

Jednoga jutra je mladiÊ, rodom iz Almontea, pratio igranje novih poznanika. U meusob-nom potezanju jedan se igraË ozlijedio. Zastali suparnici spazili su Jamesa i zazvali ga u po-moÊ. James Naismith je do toga Ëasa imao jedi-no iskustvo u igranju „Patka na kamenu”, jedi-ne dopuπtene igre meu krπÊanskom djecom,

12 BASKETBALL JE IME KO©ARKA DOBIO U ZAGREBU

buduÊi da je puritanska religija bila protiv sva-ke igre i plesa, zagovarajuÊi iskljuËivo teæak i naporan rad.

Instinkt ©kota je u Naismithu slomio zazor od „vraæje igre”. Stupio je meu igraËe „foot-balla” (rugbyja) i viπe nikad nije propustio ni jednu utakmicu Mc Gilla. Ne samo da se ustalio u sveuËiliπnom sastavu, veÊ je postao i ponajbo-ljim igraËem rugbyja u Kanadi. Jamesov korak u teren, i odluka da se upusti u igranje, kasnije Êe mijenjati staze sportske povijesti. Elementi igre u kojoj se okuπao znaËajno su utjecali u kreiranju „basketballa”.

„Ball” i „goal” su temelji oko kojih je izumi-telj gradio novu igru. Loptu je uzeo od engles-kog „footballa”, vrsti cilja dosjetio se iz „Patke

na kamenu”. Dvoranski je prostor nalagao spri-jeËavanje grubosti, kakvih je rugby prepun. Ig-rati loptom smjelo se iskljuËivo rukom, doËim je naËin poËetaka i nastavaka loptanja, nakon po-godka, uzeo iz rugbyja. U 1937. i 1938. godini iz Naismithovih pravila ispalo je podbacivanja na-kon slobodnih bacanja, odnosno nakon poluËe-nog koπa. S manjim mijenama takav „baskeball” traje i danas.

James Naismith je igraËko iskustvo iskoristio za iznalaæenje igre traæenih osobina, ali ga je is-todobno takvo iskustvo odvelo u spoznaju o sportu i tjelesnom odgoju kao naËinima izdaπni-je pomoÊi braÊi i sestrama, djelotvornije od pro-povijedi i molitava. James Naismith je bio do-voljno mlad da bi razumio potrebu mladeæi za

DVORANA U SPRINGFIELDU U KOJOJ JE PRVI PUT IGRANA KO©ARKA


TAKOjePO»ELO

igrom, dræeÊi da je upravo igra najplodniji na-Ëin propovijedanja krπÊanstva.

Englezi su Amerikancima bili uzorima i u naËinu bavljenja sportskim igrama. Novac su ulagali u osposobljavanje uËitelja, instruktora i trenera. James Naismith je pristao na takav edu-kacijski proces, da bi se, izuzetnom darovitoπÊu, vinuo meu najumnije. KrπÊansku je djelatnost koristio i za πirenje svoje igre. „The Triangle”, Ëasopis iz Springfielda, „Naismithova pravila” πirio je Sjedinjenim Dræavama, a onda su i krπÊanski misionari, iz Springfielda, krenuli Amerikom i Globusom. Tako su poneki studen-ti i „Klase Naismith” bili pionirima „basketbal-la” u nekim zemljama. Organizacija mladih krπÊana, u prvih dvadesetak godina 20. stoljeÊa, izgleda, nije imala za ciljni prostor i Hrvatsku, pa se otud u nas i ne biljeæi trag Y.M.C.A. posre-dovanja u πirenju koπarke. U 1905. izumitelj „basketballa” svjedoËio je znaËajnom postignu-Êu. „Naismith Game” uπla je u programe πkola, koledæa, tvornica, vojske i crkava! Jasno je, i ra-zumljivo, da su u obvezu uvoenja „basketbal-la” u tjelovjeæbene programe meu prvima bili teoloπki koledæi i sveuËiliπta.

Lopta izmeu dva vodoravno postavljena ci-lja, na visini koju je u 1891. odredio izumitelj, skakanje, trËanje i bacanje, po odreenim pravi-lima, igranje u kontaktu, ali bez grubosti, dribli-ng i finta, te joπ neπto novina u odnosu na djelo „oca koπarke”, osobinama su najglobalnije igre na Globusu, igre koja je zadræala temelje izumi-telja svo vrijeme od prvoga loptanja u Sprin-gfieldu. Izum krπÊanskog propovijedanja odista jest jedinstvenim „basketballom”.


JAMESNAISMITH

„Otac koπarke” je æivio izmeu 6. studenog 1861. i 28. studenoga 1939., trajao je 78 godina i 22 dana. Jednak broj ljeta (po 39) u 19. i 20. sto-ljeÊu. Roen je u Kanadi, u dræavi Ontario, u gradiÊu Almonteu. Precizniji biografi idu u sit-niËarenje i navode kako je sin Margaret Jang i Johna Naismitha na svijet doπao na farmi, loci-ranoj kao Ramasey Township, u jednoj od grad-skih opÊina Almontea.

Roditelji Jamesa, Roberta i Annie u Kanadu su emigrirali iz ©kotske, u vrijeme silnog iseljavanja Iraca i ©kota, kako se to kaæe, „trbuhom za kruho-m”. „Smith” u prezimenu Nai Smith upuÊuje na radnika u kovaËkom zanatu, doËim bi „nai” ima-lo odreivati neku naroËitost u imenu „Smith”. Na svaki naËin, Ëini se, James Naismith ide meu naroËito darovite „kovaËe”, jer je svojom genijal-noπÊu podario milijardama mladih ljudi (i u bu-duÊnosti) naroËitu igru koja moæe opravdano iz-mijeniti ime u „Basketball Game of the World”.

Snaæno i nemirno, igara stalno æeljno dijete, izdanak je vrlo religiozne obitelji. Mamin otac je izvrπavao krπÊanske obrede. Roditelji su prvo-roenog sina, brata i sestru ostavili kada je Ja-mes navrπio osmu godinu. Ujak je nastavio skr-biti za sestrinu djecu. Sirotanski uvjeti æivljenja, u krπÊanskom okruæenju, snaæno su obiljeæili daljnje staze djeËaku koji je na farmi znao Ëesto uæivati u igri „Duck on the Rock”.

„Patka na kamenu”, priznat Êe otac koπar-ke, znaËajno mu je bila vaæna u danima iz-


“OTAC KO©ARKE” JOHN NAISMITH


TAKOjePO»ELO

miπljanja nove igre. Ciljanja na kamen postav-ljene patke je krilo najrazliËitiju djeËaËku kom-binatoriku. Naismith je u sjeÊanje doveo naËin gaanja patke koju je Ëuvao djeËak u nastoja-nju da suparnicima oduzme natjeËajne bodo-ve. Patka je i uzrokom nastajanju obruËa, u iz-miπljanju igre sa dvije, najprije, koπare za bres-kve kao ciljem u koji se lopta baca, s vodorav-no poloæenim ciljem.

Snaæno, miπiÊavo i spretno krπÊansko dijete pohaalo je gimnaziju u Almonteu, a zatim ga je ujak poslao u Montreal, na izuËavanje teo-loπkih programa Mc Gill uËiliπta. Igru „Patka na kamenu” odmjenjuje aktivnostima u rug-byju, ameriËkom footballu, lacrosseu (sliËna ig-ra hokeju na travi), gimnastici i atletici. Za stu-dijskih dana ubraja se meu najuspjeπnije igra-Ëe „nogometa” u Kanadi. U 1897. upisuje studij na Presbiterijanskom sveuËiliπtu u Montrealu, i odræava svakojake tjelesne aktivnosti. Dozna-je i pojedinosti o meunarodnoj πkoli pri „School for Christian Workers” (©kola za krπ-Êanske djelatnike) u Springfieldu, odlazi na dogovore, te stupa u program uËiliπta tjelesnog odgoja.

U sveÊenike krenuo, za studija se vrgao me-u sportaπe. Njegovo prikljuËenje ragbijaπkoj momËadi imalo je presudan znaËaj. LoptaËko iskustvo dovodi ga u spoznaju da sportom i tjelesnim odgojem moæe jednako dobro sluæiti svojoj braÊi i sestrama kao i molitvom i propo-vijedanjem. U Springfield dolazi da bi postao instruktorom tjelesnog odgoja, ali je nakon go-dine dana spoznavanja zanimljive materije od predstojnika dobio ponudu za prikljuËenje nastavnicima u πkoli. U 1891. dobiva znaËajan zadatak: izmisliti igru „za zimu i snijeg” i nje-nim Ëarima smiriti πkolske buntovnike koji su dva instruktora odbacili, jer su im voljeni „foot-ball” odmjenjivali iskljuËivo gimnastiËkim vjeæbama.

Predstojnik odsjeka YMCA πkole (Young Mens Christian Association / Udruæenja mladih krπÊana)

ohrabruje ambicioznog 30-godiπnjaka u vjeri da je sposoban razrijeπiti poteπkoÊe. Na sastanku s nastavnicima dr. Luther Hasley Gulick iznosi svoje naËelo koje se svodi na tvrdnju „da nema niËega novoga pod suncem; sve nove stvari nas-tale su samo preslagivanjem i preureenjem veÊ postojeÊih stvari”. Naismith se poduhvatio za-datka razvijanja igre u dvoranama koja ima biti uzbudljiva, fiziËki zahtjevna, u kojoj tjelesni kontakt ne bi bio naglaπen, buduÊi da sraz su-parnika tijelima, u ograniËenom prostoru, moæe biti vrlo opasan.

Kanaanin je od predstojnika dr. Gulicka do-bio za razmiπljanje 14 dana. Petnaestog je dana predstojniku prijavio igraËki izum, naslonjen na pet loptaËkih naËela i 13 pravila, koliko ih je bi-lo i u Engleza, za razdvajanja rugbyja od foot-balla.

Instruktor u Meunarodnoj YMCA πkoli za trenere, duhovnik odgojem i obrazovanjem i


DR. LUTHER GULICK

sveÊenik u sportu je vidio sredstvo za promica-nje dobra meu ljudima. NaËin na koji je odgo-vorio izazovu dr Gulicka, da se stvori nova dvoranska igra, upuÊuje na logiËan pristup rjeπavanju problema u suπtini kojega stoji preoblikovanje starih dobrih stvari u nove. Kreativnost i duh zaigranosti u Naismitha su razvijeni u djetinjstvu, teËevinom su izumitelja igre o kojoj ni slutio nije da Êe postati „Global Gamesom”.

Jedinstven inovator u povijesti sporta i za æi-vota je doËekao poËasti kakvima nema primjera u modernom sportu. U 1936. godini, recimo, tre-neri koπarkaπke igre prikupili su materijalna sredstva i „Fathera” uputili na Olimpijske igre u Berlin. SvjedoËio je prvoj koπarkaπkoj igri na Ig-rama pod znakom pet krugova, pobjednicima je razdijelio nagrade, a voljom Williama Jonesa, ge-neralnog sekretara FIBA, i on je dobio prvo odliË-je, prvih olimpijskih loptanja u „Basketballu”.

U 1939. godini Udruæenje koπarkaπkih trene-ra u Sjedinjenim Dræavama, utemeljilo je i sveu-Ëiliπno prvenstvo s turnirom zadnje Ëetvorice (NCAA Final Four). Meunarodna je organiza-cija, pod ingerencijama William Jonesa, za nag-radu svjetskom prvaku (1950) izradila „Naismi-th Trophy”, kojemu su se ameriËki treneri pok-lonili u „Naismith Memorial Hall of Fame Mu-seum”.

Naismith je svoje æivotno igranje otpoËeo „Patkom na kamenu”, nastavio vrlo zamjeÊe-nim aktivnostima u rugbyju, ameriËkom rug-byju, lacrosseu, gimnastici i atletici. UËiteljom je bio kanua, hrvanja, plivanja, kriketa i boksa, doËim je izumiteljsku genijalnost poluËio krei-ranjem „basketballa”. Zanimljivo je meutim, da malo biografa istiËe joπ jednu naroËitost „Ëa-robnjaka iz Almontea”; u kanzaπki je gradiÊ Lawrence zakoraËio 1898. godine i ostao u Kan-sasu do kraja æivota. Upravo je u Lawrenceu i utemeljio „coach” zanimanje u koπarkaπkom sportu. U 1907. ljetu je Ëovjek s Mc Gill obiljeæ-jem prozvao Forresta C. Allena, svoga uËenika, i zadao mu trenerske zadatke u vjeæbanju s na-raπtajcima University of Kansas, utemeljenog u 1865. godini, netom po svrπetku Graanskog rata. Naismith je do Allena „Jayhawkerse” vjeæbao devet sezona, za koje je vrijeme 53 utakmice dobio i 56 puta okusio poraz u „svo-joj igri”.

Dvostruki doktor „honoris causa”. U 1937. i 1938. iz poπtovanja spram „oca koπarke”, Mc Gill i Presbiterijanski teoloπki fakultet u Mon-trealu dodijelili su mu doktorsko zvanje, doËim je diplome u naukovanju filozofije, religije, tje-lesnog odgoja i medicine oplemenio zvanjima kakvih nema ni u jednog izumitelja.


TAKOjePO»ELO

James Naismith pravila3

NaËela

Lopta ima biti okrugla, velika i laka za upravljanje rukama,

Svaki igraË se moæe gibati na bilo kojem mjestu igraliπta i primati loptu u svakom trenutku,

Nositi loptu i trËati s njom nije dopuπteno, meu dvije skupine igraËa, u igri jedne s drugom, ne smije biti ne-posrednog tjelesnog dodira,

Cilj u koji Êe se bacati lopta bit Êe manje veliËine povi-soko od tla i postavljen u vodoravan poloæaj.

Dr. Luther Hasley Gulik4

Nalog za novu igru

Da se moæe igrati na svim πkolskim sportskim igraliπtima.

Igra ima biti privlaËnom radi lopte.

Igra mora imati stalni cilj.

Igra naizmjeniËno mora razvijati elemente napada i obrane.

3 James Naismith, otac „basketballa”, novu je igru naslonio na pet temeljnih naËela. 4 Luther Hasley Gullick bio je ravnatelj YMCY πkole u Springfieldu i naredbodavac Jamesu Naismithu.


JAMES NAISMITH IZVORNIH 13 PRAVILA

1. Lopta se moæe dodati jednom ili objema rukama bilo u kojem smjeru. 2. Lopta se moæe Ëak i udariti, prilikom dodavanja u svakom smjeru, jed-

nom ili objema rukama, ali nikada πakama. 3. IgraË ne moæe trËati s loptom. On ju mora dobaciti, u trenutku posjedo-

vanja, izuzev u sluËaju kad ju prima u brzini kojom se u odreenom tre-nutku kreÊe.

4. Lopta se moæe dræati u ruci ili u rukama. Ostali dijelovi tijela, ukljuËu-juÊi i ruke (izuzev πaka), ne smiju se rabiti prilikom primanja ili zadræa-vanja lopte.

5. IgraË ne smije suparnika gurati ramenom, nogom ili bilo kojim drugim dijelom tijela. Prva posljedica takve igre dovodi do kaænjavanja igraËa. U sluËaju postojanja oËevidne (oËigledne) namjere ozljede suparnika, igraË biva iskljuËen.

6. U sluËaju udaranja lopte πakom, primjenjuju se Ëlanci 3. i 4. a u odree-nom sluËaju i Ëlanak 5.

7. Ukoliko jedna ili druga momËad napravi tri uzastopne „liËne greπke”, smatrat Êe se da je suparnik postigao koπ viπe.

8. Koπ je postignut kada lopta, baËena prema koπu, proe kroz mreæu, a da je obrambeni igraËi nisu dirali (dodirnuli ni poremetili njenu puta-nju) u postizanju koπa. Ukoliko lopta ostane na obruËu, a protivnik po-makne koπ, smatrat Êe se da je koπ postignut.

9. Kad lopta izae izvan granica igraliπta, sudac koji se nalazi kao glavni na tome dijelu terena, mora ju prvi dodirnuti. U sluËaju neslaganja, lop-tu mora ubaciti u teren prvi sudac. Onaj koji ubacuje loptu u igraliπte, mora to uËiniti najdulje (najduæe) za pet sekundi. Ukoliko je lopta zad-ræana dulje (duæe od pet sekundi), pripada suparniËkim igraËima. Uko-liko postoje namjere suparniËkih momËadi da odugovlaËe akcije, glav-ni sudac je taj koji izriËe kaznu onima koji su odgovorni, i to izvoenjem slobodnih bacanja.

10. Glavni sudac ima zadatak donositi odluke o svim sudionicima utakmi-ce, te signalizirati drugom sucu kada je doπlo do tri uzastopna prekrπa-ja. On ima pravo i diskvalifikacije igraËa prema Ëlanku 5.

11. Drugi je sudac u suπtini presuivaË vezan za loptu, odluËuje kad se ona nalazi u igri, kada je izvan igre i komu pripada, mora voditi brigu o vre-menu i procjenjivati vaæenja koπa (goala, pogodka), naravno i uvijek imati na umu toËnost rezultata. Ima i drugih zadaÊa u koje se ukljuËuju druge odgovornosti koje moraju imati svi koπarkaπki suci.

12. Utakmica traje dva poluvremena od kojih svako traje 15 minuta. Izme-u dva dijela utakmice stoji odmor od pet minuta.

13. Utakmicu dobiva onaj suparnik koji poluËi viπe koπeva. Uz dogovor ka-petana suparnika, dvoboj moæe biti, u sluËaju neodluËenog omjera, pro-duæen do prvoga koπa koji donosi pobjedu.


TAKOjePO»ELO

NAISMITH SPOMEN DVORANA SLAVE NAISMITH MEMORIAL BASKETBALL

HALL OF FAME Izumitelju koπarkaπke igre u spomen, Ud-

ruæenje sveuËiliπnih trenera (NABC) u 1949. utemeljilo je Dom slave koji je otvoren u 1968. Nakon obnavljanja u 1985. dogovoreno je gra-enje novog zdanja; 28. rujna 2002. svrsi trajnih sjeÊanja na velikana koπarke priskrbljena je mo-derna graevina.

James Naismith je u „KuÊu slave” uveden u 1959. Prvi upisnik nije igraËkom i trenerskom karijerom zavrijedio uvoenje meu nezabo-ravne zagovornike „basketballa”, veÊ kao Ëov-jek koji je igru izmislio i njome silno unaprijedio loptaËki sport.

„Naismith Memorial Hall of Fame Museum” jest izloæbeni prostor koji dobivaju samo osobe naroËito zasluæne za dosege „basketballa”.

U igraËkom razredu postoji 115 upisnika, u razredu æena samo je jedanaest igraËica i uËite-ljica koπarke.

William Jones, tajnik FIBA izmeu 1932. i 1976. godine, prvim je Ëlanom izvan Sjedinjenih Dræava. Ferenc Hepp, istaknuti zagovornik koπarke u Maarskoj, Jonesov dugogodiπnji su-radnik u snaæenju „basketballa” izvan Sjedinje-nih Dræava, u „Dom slave” uveden je u 1980., a Borislav StankoviÊ u 1991. Europska je koπarka zastupljena Sergejom Bjelovom (1992.), Julija-nom Semjonovom (1993.), Kreπimirom ∆osiÊem (1996.) i Draæenom PetroviÊem (2002. godine). Meu 70 trenera mjesto su naπli Cesare Rubini (1994.), Aleksandar Gomeljski (1995.), Antonio


GORE: BASKETBALL HALL OF FAME

DOLJE: UNUTRA©NJOST S DIJELOM IZLOÆAKA U DVORANI SLAVNIH

Diaz Miguel (1997.) i Aleksandar NikoliÊ (u 1998.).

Kreπimir ∆osiÊ i Draæen PetroviÊ matiËne klubove imaju u Zadru i ©ibeniku. Kreπimir ∆o-siÊ, 1948. roen u Zagrebu, za klub iz srediπnjeg grada Hrvatske igrao je izmeu 1980. i 1984. go-dine. S Cibonom je poluËivao kup Jugoslavije i pobjedu i Kupu kupova Europe. Draæen Petro-viÊ je u majici „Cibone” proveo Ëetiri sezone i s „Vukovima” slavio krune u prvenstvu Jugosla-vije i Europe. Razloga je dovoljno za uvrπtenje u knjigu i otud πto je Zagreb naroËit i otud πto „Cibona” i Zagreb u visokom svjetskom domu imaju dva Ëlana!

WILLIAM JONES

NOMENESTOMENIz latinske ostavπtine Ëesto opetujemo: „No-

men est omen”. Lopta je znakom mnogih iga-ra. U Amerikanaca i dijelom „nomena” mnogih sportskih igara. U nas se piπe i kazuje o „base-ballu”, „footballu”, „volleyballu” i „softballu”. Jedna izmeu sportskih igara u Sjedinjenim Dræavama, najamerikanskija igra u Americi, svijetom se πirila pod „nomenom” koji je dobila u prvim danima nastajanja, ali nije u svakoj udomljenoj zemlji zadræala svoje izvorno ime.

Webb Elliott je u drugih deset godina 19. sto-ljeÊa upisao studij na Rugby Collegeu. U okviru


tjelesnog odgoja kuπao je igru „football”. U jed-noj je akciji uËinio pogreπku; zgrabivπi loptu potrËao je s loptom u rukama naprijed. Tako je, roen „rugby” (1823.), imenovan po koledæu na kojem se „naroËita pogreπka” i dogodila.

James Naismith je 68 godina nakon nastajanja „rugby” igre „prebacivao i preslagivao” stare elemente u nova loptaËka odreenja. Iz znanog mu „rugbyja”, u kojemu je i sam bio vrsnim nat-jecateljem, odbacio je trËanje s loptom u rukama i æestinu sudaranja koja je izbijala iz snage natje-catelja. Izmeu lopte (jajolike) za „rugby” i one


TAKOjePO»ELO

PRVI KO©ARKA©KI TIM

za „football” izabrao je onu koju se u „footballu” smjelo udarati (jedino vratar rukom) iskljuËivo nogom. Cilj u novoj igri nije imao spone ni s „rugbyjem”, niti s „footballom”.

Prvo prikazivanje „New Games” u 1891. izazvalo je prihvaÊanje loptanja u kojemu su zadnjom svrhom bili ubaËaji lopte u dvije koπa-re za voÊe.

Frank Mahon je meu osamnaestoricom po-laznika teËaja Meunarodne πkole u Springfiel-du bio najjaËi, ali i najotresitiji i najglasniji meu buntovnicima zbog svakodnevnog prakticira-nja gimnastiËkih vjeæbi, u zimskom razdoblju i Ëekanju na poËetak sezone „baseballa”. Kreato-

ru „Nove igre” bilo je izuzetno vaæno kako Êe reagirati upravo Frank Mahon. I, Mahon je prihvatio igru koja nije imala svoje ime, svoj „nomen”.

„Igra je zaista genijalna”, ozbiljno je primije-tio Mahon, te u πali dobacio svome razredniku:

„Zaπto ta ideja nije izaπla iz moje glave? Ta-ko Ëesto se ne ulazi u povijest.”

Naismith je Mahona sasluπao, i odpovrnuo zadovoljnom loptaËu:

„Ti takoer moæeπ to uËiniti, nai ime igri i nitko te neÊe zaboraviti.”

„Nazvat Êu je Neismithball”, kliknuo je Ma-hon u silnoj æurbi.


„Nikako, ni u kojem sluËaju”, reagirao je Naismith.

Frank Mahon se zamislio, a Naismith ga je motrio...

„Dobro... imamo loptu (ball)... imamo koπ (basket)... Neka bude basket ball...”

Frank Mahon spona je izmeu „basketballa” i njegova „Nomen est omena”. Igri je dao ime u 1891. Springfield je gradiÊ u kojemu se zbio dija-log o imenu izmeu izumitelja i prvoga kuπate-lja. „Springfield College”, meutim, za razliku od Rugby Collegea nije zaradio trajni spomen.

Diplomirani YMCA studenti πirili su igru Globusom, kasnije su im u propagandi pripo-mogli ljudi Crvenog kriæa, a naroËito pripadni-ci „army” i „navy” jedinica ameriËke vojske.

„Basketball” traje veÊ 114 godina, vinuo se me-u najpopularnije igre, zaradio je i nova imena, poput „World Games” i „Global Games”, ali se di-ljem svijeta ne uzdiæe pod znakom koji je „basket-ballu” dao Naismithov πtiÊenik, Frank Mahon.

Talijani su igru izmeu dva koπa prihvatili i preimenovali je u „pallacanestro”, ©panjolci je tretiraju kao „baloncesto”, Nijemci su je udom-ljavali, najprije kao „korbball”, ali su imali svo-ju igru istoga imena, neπto drugaËijeg sadræaja. U Finaca „basketball” stoji „korripallom”, u Li-tavaca ga zovu „krepπinas”, u Maara je „ko-sarlabda”.

Slavenski narodi, Poljaci, »esi, Slovaci, Hr-vati, Srbi i Slovenci, dræali su ime „basketball” tuicom (barbarizmom) koju treba odmijeniti narodskom rijeËju. Rusi imaju „kaljico” (koπ) i „mjaË” (lopta). Dva „nomena”, u spoju, meu-tim, nisu tvorili prihvatljivo ime, pa je u Rusa ostao „basketbol”. Poljaci, Slovaci, »esi i Hrvati posegnuli su za narodskim rijeËima s korijenom u praslavenskome i staroslavenskome, u kojim jezicima izvoriπte nalaze i koπ i lopta.

„Koπikovu” igraju »esi, „Koszikowku”, imaju Poljaci, u Hrvata, Srba i Slovenaca velike domaπaje „basketballa” ostvaruju igraËi „ko-πarke”.


BASKETBALLje

IMEkoπarka

DOBIOuZAGREBU

BASKETBALLjeIMEkoπarkaDOBIOuZAGREBU

HRVATSKISOKOL

Hrvatski akademski πportski klub (HA©K) je utemeljen u jesen 1903. Na SveuËiliπtu u

Zagrebu tada se svega nekoliko studenata bavi-lo raznim sportovima, naroËito maËevanjem, do-Ëim je SveuËiliπte pohaalo svega 400 sluπatelja. Malobrojna je skupina sveuËiliπtaraca ipak kre-nula u osnivanje „AkademiËkog Sport-Cluba”.

U gostionici „Mirna koliba” je tako 6. stude-noga 1903. godine utemeljeno druπtvo koje je iz-vorno ime nosilo do prve godiπnje skupπtine, na kojoj je „ASC” preimenovan u „Hrvatski Akademski ©portski Klub”.


Ban Khuen Hedervary u 1903. odlazi s vlas-ti, nakon dvadesetgodiπnjeg stolovanja. Gjuro Szabo, kroniËar Zagreba, o pojavama nakon „svrgavanja” dugovjeËnog Maara, u svojoj knjizi „Stari Zagreb”, ostavlja nam svoje vienje razloga nastajanja πportskih druπtava:

„Naravno, da se je u to vrijeme stvorilo mno-go sportskih druπtava: to su godine nastanka sporta. Hrvatski akademski πportski klub (HA©K) osnovan je 1903., a godine 1906. osniva se i I. hrvatski automobilski klub i BraÊa hrvat-skog zmaja. Na konfesionalnom temelju stvara se 1907. Hrvatsko katoliËko akademsko druπtvo „Domagoj”, pa Hrvatski katoliËki kasino. Nas-taje Hrvatski graanski sportski klub 1912., At-letski sportski klub Croatia 1913., Hrvatski sportski klub „Concordia” 1913.”

„Hrvatski Sokol” uzima kroniËar Gjuro Sza-bo „za staro i isËezlo druπtvo”, organizaciju ko-ja je priredila „dva impozantna sleta u Zagrebu, koja su imala doËarati juænoslavensko pa i opÊe slavensko bratstvo u godini 1906. i 1911. „Bili su to sveËani dani, puni vjere i pouzdanja, kad su napose »esi i Bugari osvanuli u znatnom broju, a „Hrvatski Sokol” nije nikada spao na dekora-tivnu druæbu jedne stranke! No kako svaka fa-tamorgana brzo iπËezava, isËezlo je i ovo lijepo privienje veÊ 1913. godine.”

„U vrijeme prvog razvitka HA©K-a bila su u Hrvatskoj i Slavoniji (Hrvatska tada nije cjelovi-ta) osim biciklistiËkih klubova svega dva ili tri sportska kluba. Tjelovjeæbom bavili su se jedino Sokoli, kojima je glavna zadaÊa bila da prikup-ljanjem omladine u sokolske redove jaËaju na-rodni otpor protiv tuinskog reæima. Kako je bi-lo oËito da Êe i kod nas sport sticati sve to viπe pristaπa, vodstvo je HA©K-a dræalo potrebnim da sport odmah od prvog poËetka pridruæi So-kolstvu, da bi tako velike snage, koje Êe se u sportu nesumnjivo razviti, bile u korist Sokol-stvu. HA©K je upravo stoga na tadaπnji Hrvat-ski Sokolski Savez upravio opseænu spomenicu, u kojoj je razloæio ovo svoje stanoviπte i stavio

prijedlog da se sportska druπtva prime u Savez, da se zajedniËki istupa u glavnim i naroËito na-rodnim stvarima, a da se ipak sportskim druπtvima ostavi slobodan razvoj, kako ga izis-kuju specijalne potrebe sporta. Savez nije imao pravoga shvaÊanja za stvar, nije predviao da Êe broj sportskih druπtava doskora premaπiti i sam broj sokolskih organizacija, pa je spomeni-cu HA©K-a odbio.”

Miroslav Tyrπ (1832. do 1834.), Ëeπki peda-gog, u 1862. utemeljio je sokolsku organizaciju. Englezi u πezdesetim godinama razvijaju sustav

MIROSLAV TYR©



igara za mladeæ, ©veani imaju svoj sistem tje-lesnog odgoja, doËim u Nijemaca postoji naËin tjelesnog odgoja kojemu je upravo Miroslav Tyrπ prkosio slaganjem formule koju Êe prihva-titi slavenske zemlje. Tyrπ je sistematizirao sveukupno gimnastiËko gradivo po naËelima logike, koji sustav su prihvatila sokolska druπtva za Austro-Ugarske, te Kraljevine SHS i Jugoslavije. Izmeu 1920. i 1941. bio je u nas i πkolskim programom.

Hrvati su u 2004. obiljeæili 130. obljetnicu tje-lovjeæbe. Miroslav Friedrich Singer, Frantiπek Hochman i Andrija Hajdinjak meu prvima su is-taknutim sokolaπima, kojima se pridruæuje i Fra-njo BuËar. Sokolski je prostor razdijeljen na sokol-ske æupe, meu kojima je ZagrebaËku æupu Ëini-lo najviπe Ëlanstva, a Ëak osam sokolskih druπtava djelovalo je u Zagrebu. U Ëetiri su druπtva upoz-nali igru koju su »esi nazivali „koπikova”, igru koju su naπi sokolaπi prozvali „koπarka”, prvih tridesetih godina proπloga stoljeÊa.


ISIDORKR©NJAVI

PovjesniËar. Slikar. Kulturni i javni djelatnik. Studirao povijest i povijest umjetnosti u Be-

Ëu, slikarstvo u Münchenu i Rimu te pravo u BeËu. Prvi je profesor povijesti umjetnosti i ar-heologije ZagrebaËkog sveuËiliπta (od 1887.) i prvi ravnatelj Strossmayerove galerije slika.

Izmeu 1891. i 1896. predstojnik Odjela za bogoπtovlje i nastavu. Uveo je svakodnevnu na-stavu tjelesnog odgoja u osnovne πkole. Zaslu-æan je za izgradnju mnogih kulturnih i prosvjet-nih ustanova u Hrvatskoj, gimnastiËkih dvora-na u Zagrebu, Karlovcu i Varaædinu. Imenova-njem za predstojnika Odjela za bogoπtovlje i na-stavu 1891. njegov utjecaj na razvoj Zagreba po-staje neposredniji i autoritativniji. Iako nije bio arhitekt, Iso Krπnjavi presudno je utjecao na ar-hitekturu u Hrvatskoj.

©kolski forum je njegova najznaËajnija i djelo-miËno provedena zamisao. Sa stanoviπta sporta „Forum” je znaËajan jer predvia „modernu gombaonicu” i vanjski dio namijenjen vjeæbanju πkolaraca, ali i rekreaciji graana. Na temelju vlastitog arhitektonskog programa i regulatornih uvjeta, izraenih 1893. godine, raspisao je poziv-ni natjeËaj za samo odabrane arhitekte. Hermann BollÎ, Kruno Waidmann (iz Zagreba), Josip Van-caπ (iz Sarajeva), te arhitektonske tvrtke Helme-r&Fellner iz BeËa i Ludwig&Hülssner iz Berlina pozvani su na oblikovanje prostora omeenog na sjever KukoviÊevom (danas KlaiÊeva), na jug VojniËkom cestom (danas Krπnjavoga), na istok Savskom cestom, a na zapad gradskim zemljiπ-tem zvanim Ciglana (danas KaËiÊeva).

ISIDOR KR©NJAVI

„Elipsa” je bila æilom kucavicom u sustavu naraπtanja sportaπa u srediπnjem hrvatskom gradu. „Gombaonica” je stajala kljuËnim kro-vom nad glavama sportu sklonih srednjoπkola-ca. Pod svodom danas zanemarene gombaonice i na terenima 1935. preureenog Srednjoπkol-skog igraliπta u Zagrebu je roen i „basketball”, od 1933. igra u nas zvana koπarka. U povijesti hrvatskog sporta vrlo znaËajnom se doima 1891.



ISIDOR KR©NJAVI

godina. Izidor Krπnjavi je u BeËu promaknut u doktora pravnih znanosti (1.5.1891.). Ljetne mje-sece iskoriπtava za izuËavanje πkolskih sustava u Danskoj, Norveπkoj i ©vedskoj. Sredinom stu-denoga ustoliËen je za predstojnika Odjela za bogoπtovlje i nastavu. U Ëetiri i pol godine djelo-vanja sagradio je, pregradio i dogradio 90 πkol-skih zavoda i 90-ak crkvi, u hrvatsko je πkolstvo uveo realne gimnazije novoga tipa.

„Krπnjavi je brinuo i za tjelesni uzgoj hrvat-skoga podmladka: uveo je u srednje πkole novo gombanje i maËevanje, a u puËke πkole πetnje u prirodu”, stoji zabiljeæeno u „Vijencu” od 1. oæujka 1927. godine. U svibnju 1896. predstojnik Krπnjavi piπe o tjelesnom odgoju: „Joπ prije pov-ratka Bana iz Italije namjestio sam uËitelje gom-banja (tjelesnog odgoja) i po moguÊnosti odre-dio im dobru nagradu. Sada je pak stvar zastala. Ravnatelji srednjih πkola ne pokazuju dovoljno razumijevanja i dobre volje za uvoenje poduke u gombanju. Akciju za postavljanje dvorana za gombanje u svim srednjim πkolama zemlje bio bih i ja sam sporo mogao provesti, jer bi za to tre-balo 170.000 (forint). U Varaædinu se prva takva dvorana gradi. Kredit sam joπ ja odobrio i grad je veÊ donio odluku za gradnju.”

Dakako, uËitelji tjelesnog vjeæbanja upravo su oni polaznici „TeËaja za uËitelje” koje je Fra-njo BuËar probrao, a novac za πkolovanje (dvije godine) namaknuo Isidor Krπnjavi, isti onaj Bu-Ëar kojega je u ©vedsku za sport i sport usmjerio upravo Isidor Krπnjavi.

„U travnju sam poslao dvojicu stipendista u Stockholm, na tamoπnji Centralni zavod za nasta-vu gimnastike i time utro put njezinoj sustavnoj organizaciji, koju sam, meutim, mogao provesti samo u Zagrebu. U svibnju sam sam pokrenuo ak-ciju poradi velikog pitanja gradnje πkola u Zagre-bu i proveo je takoer pod uvjetima opisanih teπkoÊa”, stoji ubiljeæeno u „Zapiscima”, dvotom-noj knjizi u izdanju zagrebaËke „Mladosti” (1985.).

Zgrade na Wilsonovu trgu (danas Roosevel-tov), uvoenje realnih gimnazija, gombaonice, slanje na πkolovanje dvojice znatiæeljnika u Stoc-kholm, materijalna podrπka teËaju na kojemu su se osposobili uËitelji gombanja, uvoenje tjeles-nog odgoja u πkole, nabavka dragocjene opreme, a sve je pobrojeno ostvario Ëovjek koga, zapravo, imamo uzimati za zbiljskog oca sporta u Hrvata. Jer, da nije bilo njegova djela, izvrπenog za neπto viπe od Ëetiri godine, priËa o tjelovjeæbi i sportu u Hrvatskoj jamaËno bi bila drugoga sadræaja.


FRANJOBU»AR

Æivio je izmeu 1866. i 1946. Sveukupnih 80 lje-ta. Æivot se u doktoru ugasio u godini prvoga

prvenstva dræave kojoj je BuËar „darivao” uteme-ljenje Olimpijskog odbora (1919.), a Ëlanom IOC-CIO organizacije bio izmeu 1920. i 1946. Franjo BuËar (1866. do 1946.) i James Naismith (1861. do 1939.) u neku su ruku i vrπnjacima, s ulogama u sportu. No, dok je izvjesno da je James Naismith zbiljskim „ocem” koπarke, odnosno „basketbal-la”, dotle se „oËinstvo” sporta u Hrvata Franji Bu-Ëaru, s vremena na vrijeme, priznaje i osporava.

Franjo BuËar je iz Stockholma u Zagreb (1893.) donio loptaËku igru koju su zvali „foot-ball”. U godinama utemeljenja HA©K-a, prvog sportskog druπtva u Hrvata (1903.), kaæu kroni-ke, tjelovjeæba, maËevanje i streljaπtvo bili su znanim sportskim aktivnostima. Iako neki auto-ri navode kako je BuËar spominjao „basketball”, izvjesno je kako BuËar i koπarka u Zagrebu nisu priËe za iste stranice sportskih kronika. Ukoliko je neπto i saznavao o „basketballu”, onda je to gradivo i nalazio u Ëeπkim knjiπkim izvorima, na kakva saznanja znatiæeljne upuÊuju i svjedo-Ëenja Milana Kobalija.

Franjo BuËar ima spomenik u Zagrebu. Stajao je pred Zimskim plivaliπtem „Mladost”, odnedav-na ga prolaznici motre na Trgu Kreπimira ∆osiÊa. Drugovrsniji kontakti s „ocem sporta” moguÊi su jedino na stranicama knjiga. U „Enciklopediji fi-ziËke kulture”, izdanoj u Leksikografskom zavo-du Hrvatske (1975.), moæe se isËitati i tekst koji


FRANJO BU»AR



FRANJO BU»AR

Franju BuËara gura u okrilje Khuena Hedervaryja, omraæenoga bana (1883. do 1903.), u kojem se tvr-di kako je upravo Hedervary u Stockholm (1891.) i poslao BuËara, ne bi li izuËio πvedski tjelovjeæbe-ni sustav, prenio ga u Hrvatsku, i tako prekinuo spone izmeu Ëeπkog i „Hrvatskog Sokola”.

„Sverige” zemlja, u vrijeme BuËareva borav-ljenja u Stockholmu, nije bila zemljom igara. „Football” se Europom πiri iz Engleske, prihva-Êaju ga i u NjemaËkoj, u zemlji tjelovjeæbenog sustava koji »esi odbacuju upravo svojim so-kolskim pokretom. Zagreb znade, na prijelomu dvaju stoljeÊa, i za „tennis” igru, a drugo je sve skrb o tijelu, i tjelesnim vjeπtinama.

Izidor Krπnjavi svojata izobrazbu Franje Bu-Ëara u Stockholmu. Izidor Krπnjavi, graditelj materijalne baze, i Ëovjek koji je Franji BuËara omoguÊio voenje „TeËaja za uËitelje gimnasti-ke za srednje πkole” (1894. do 1896.), takoer se odbacuje, u slaganju mozaika o poËecima πpor-ta u Hrvata, u prostoru Zagreba, kao i onom ko-ji nije bio pod tuinskom okupacijom.

Franji BuËaru poricati zasluge za πirenje tje-lovjeæbe i sporta, nije mudrim poslom, iako je posve izvjesnom istina da Franjo BuËar i dvije ig-re, u kojima Hrvati imaju olimpijska zlata i sreb-ra (rukomet i koπarka), nisu ni u kakvom bliæem, sportskom, srodstvu. U koπarci je „tatek”, kaæu Milan Kobali, u rukometu Vladimir JankoviÊ.

FRANJO BU»AR


KO©ARKA

Izvori u „KuÊi slavnih” ukazuju na 1920. kao godinu prispijevanja „basketballa” na prosto-

re Hrvatske, dakako, oblikom i veliËinom, zem-lje posve drugaËijom od danaπnje Republike Hr-vatske. Istina, Austro-Ugarsko carstvo, voljom velikih pobjednika I. svjetskog rata, posve je raz-bijeno. Hrvati i Slovenci od 1918. piπu nove stra-nice svoje povijesti. U 27 godina „basketballa”, koliko se „nova igra” πirila svijetom, do 1920. u hrvatske i slovenske πkole nije prispjela.

Ciril HoËevar, nastavnik tjelesnog odgoja na πkoli Maribor - Studenci, ispit osposobljavanja za predavaËa poloæio je u Zagrebu, u prosincu 1920. kod prof. Franje BuËara. Ciril HoËevar je æudio za diplomom „Tyrπeva zavoda” u Pragu, ali æarku æelju nije uspio realizirati. Pragu okre-nut, utjehu je nalazio u naruËivanju knjiga u sre-diπnjem Ëeπkom gradu. Prof. BuËaru je Ciril Ho-Ëevar tvrdio da su Slovenci, u Sokolu - Studen-ci 1921. igrali „koπarku”, oni u Murskoj Soboti izmeu 1920. i 1926. godine.

Hrvatski sportski povjesniËari ne nalaze „slo-venski trag” u ranim godinama „basketballa” u Zagrebu. Nijemci su πirili „Korb-ball”, kojoj igri Hrvati nisu bili skloni iz otpora germanizaciji. Ciril HoËevar je bio okrenut izvorima u »eπkoj, πto daje povoda ukazivati na „Ëeπki trag” do Zagreba. Italija, sredinom dvadesetih, istjeruje i nepodobne Hrvate u Trstu. Neki se skrasuju na terenima „Elipse” (srednjoπkolskog igraliπta) u Zagrebu. Kako je „basketball” na Apeninski po-



MARIJAN MARÆAN, PREDNJAK SOKOLSKOG DRU©TVA ZAGREB II VE∆ JE

KONCEM 1932. GODINE UVEO IGRU KO©ARKE U SOKOLSKU DVORANU

OLIMPIJKA ZULEJKA STEFANINI - TU∆AN, HA©K, ZAGREB

luotok stigao negdje oko 1907. godine, valja nam prihvatiti istinu o „talijanskom kraku”.

Marijan Maræan, prednjak u sokolskom druπtvu „Zagreb 2”, koncem dvadesetih godina 20. stoljeÊa, nalazi u Ëeπkoj sokolskoj literaturi pravila igre rukom, nazvane „koπikova” stoga πto su »esi izmislili „hazenu”, igru koju bismo imali prevoditi na hrvatski kao rukomet. Pred-njak Maræan inicira okupljanje svojih sokolaπa na bavljenje „koπikovom” ili „basketballom”. U »eπkoj je „basketball” znan od 1897. godine. Joæef »ermak, iseljenik iz Chicaga, 1920. g. pri-redio je knjiæicu s pravilima i tehnikom igre, te svoj prijevod s engleskog na Ëeπki jezik poslao svojim zemljacima u „zlatu Prahu”.

Hazenaπice Akademskog Sport Kluba - ASK-a i Graanskog u 1929. prikazale su, u dva nav-rata, igru „basketball”.

Lucijan KovaËiÊ, HA©K-ovac, nogometaπ, hazenaπ, atletiËar, zaljubljenik u sport, najprije je, i najznaËajnijeg datuma za koπarku, 20. sijeË-nja 1929. godine, pod svodom hale C na Zagre-baËkom zboru (danas zagrebaËki velesajam) ta-da smjeπtenom u MartiÊevoj ulici, okupio dje-vojke iz tadaπnjih, Akademskog Sport Kluba (ASK) i Graanskog, sportskih druπtava koja su, uz „Concordiju”, i damama pruæala moguÊ-nost bavljenja sportom, unatoË otporima gra-anske javnosti, na iskuπavanje dara za loptanje izmeu „koπara”. Kako se „basketball” dopao hazenaπicama, i ponekoj aktivistkinji iz tenisa i atletike, Lucijan KovaËiÊ je 27. sijeËnja 1929. iz-nova dozvao iste djevojke „na igru za rezultat”. Rekli bismo danas, prvu javnu utakmicu.

Maπa Baranyi, Ivanka TomljenoviÊ, Merca PaveliÊ, Alice ©etina, Zdenka RadoviÊ, Ruæa Ja-noviÊ i Matilda Flick bile su (30.VII 1922.) meu demonstratoricama „hazene”. Zdenka RadoviÊ je sportaπicom koja je i sedam godina nakon jav-nog kuπanja hazene, javno se oprobala i u igri „basketball”.

Zdenka RadoviÊ, Zulejka Stefanini, Vjera Ne-feroviÊ, Vava Baranyi, Marijana PetriËiÊ, Fran-


ciska ©ojat i »aleta (ime se ne nalazi) bile su 27. sijeËnja 1929. na strani „ASK-a”, doËim su Nada Kremzir, Vera Kremzir, Vilma SabljiÊ, Mira Bra-daπka, Mila PetriËiÊ i CeriÊ (imena nema) zastu-pale boje „Graanskog”.

Zulejka Stefanini je 27. sijeËnja 1929. æivjela 18. proljeÊe. JamaËno se nije moglo ni slutiti da Êe stasita djevojka biti sudionicom Olimpijskih igara u Berlinu (1936.), trËati, skakati i bacati, postavljati dugovjeËne rekorde, te se preobrazi-ti u najuspjeπniju æenu hrvatskog sporta.

ZahvaljujuÊi Hrvoju MacanoviÊu, prvom profesionalnom sportskom novinaru, svjedoËi-mo, u zagrebaËkim „Novostima”, o povijesnoj utakmici:

„Igraliπte, tvrdi i hladni beton, pa golovi i gledaliπte bili su priliËno nezgodni za priredbu veÊeg stila i reprezentativnog karaktera, ali za jednu prijateljsku i domaÊu igru dobro je doπlo. Jer, bez oznaËenog igraliπta taËnih dimenzija, bez propisanih golova (taËnije koπara) sa odboj-nom daskom nije se moglo ni igrati strogo po pravilima. Pa se juËer igralo basket-ball, ali ne u

PRVA EKIPA HAZENA©ICA ASK-A 26. LISTOPADA 1928. S LIJEVA NA

DESNO: IVANKA “KOKA” TOMLJENOVI∆, ZDENKA RADOVI∆, ZULEJKA

TU∆AN, VJERA NEFEROVI∆, MA©A BARANYAI, RUÆICA JANOVI∆ I

FRANCISKA ©OJAT



NASLOVNICA SLUÆBENIH ME–UNARODNIH PRAVILA ZA BASKET-BALL,

NAKLADA GIMNASTIKON IZ ZAGREBA, 1933.

pravilnom obliku, veÊ onako: preraeno prema prilikama”, zapisao je Hrvoje MacanoviÊ, u os-vrtu na dogaanje, u „Novostima” od 28. sijeË-nja 1929. godine.

„Sudio je, taËnije, nadgledao je igru L. Kova-ËiÊ”, svjedoËio je novinar o sucu dvoboja, novi-nar koji je igru vidio „sliËnijom muπkom rag-byju ili hazeni, u posljednje doba”.

Hrvoje MacanoviÊ svoje dojmove o igri u 1929. ispisuje kao zapaæanja o „basketballu”, kakvom se naziva igra tretirana u prvim prijevo-dima pravila (1922, 1923) i 1924. za boravljenja u Zagrebu izaslanika Crvenog kriæa. William Wie-land, takoer Amerikanac, o koπarci je zborio, prema svjedoËenju Milana Kobalija 29. travnja 1924. u Zagrebu. Amerikanac iz Pariza nije u Zag-


reb doπao u svojstvu YMCA emisara, veÊ je zastu-pao interes „Red Crossa” - Crvenog kriæa, organi-zacije znatno mlae od YMCA sustava. Iako i ka-tolici idu meu krπÊane, ostaje nejasnom izostaja-nje aktivnosti krπÊana, na hrvatskom prostoru, iz aktivnosti πirenja „basketballa”, iako je dopustivo svaku pasivnost katolika razumjeti kao apstinen-ciju zbog Ëvrste organizacije Hrvatskog sokola, pokreta u nas preuzetog iz »eπke, gdje katoliËkih organizacija nije ni bilo, ili su bile posve pasivne. U Zagrebu se i u 2005. moæe Ëuti o bacanju na koπ „horokom”, ali tridesetih ljeta 20. stoljeÊa nikome na pamet nije palo novu igru nazivati „kosarlab-dom”, kako Maari (od 1912) zovu „basketball”.

Utjecaj »eha, i njihova jezika, znaËajan je u traæenju hrvatskog imena „basketballu”. John Oliver Ames, Milan Kobali, Zdenko TonËiÊ i Boæidar Stefanini, u zimu 1932/1933. godine, æeljeli su „basketballu” iznaÊi hrvatsko ime, te u prijevodu pravila πto viπe tuica zamijeniti do-maÊim pojmovima. Koπarkaπki zanesenjaci, na ulasku u dvadeseta æivotna proljeÊa, naslonili su se na engleski, te prijevode na francuski, nje-maËki i Ëeπki.

„Basketball je odbaËen najlakπe poπto nismo æeljeli strani izraz i traæili smo neπto u duhu naπeg jezika”, zapisao je Milan Kobali, glavni organizator zahtjevna posla, u Ëlanku „Stvara-nje koπarke u Zagrebu”.

Milan Kobali je ideju o nazivlju, jamaËno, uozbiljio na temelju saznanja o nastanku rijeËi „nogomet”, koju je izmislio Slavko Rutzner Rad-miloviÊ, student slavistike, i pristalica igre lop-tom, koju je u Zagreb donio Franjo BuËar, iz Stoc-kholma, pod imenom „football”. Iako je „ball” sukus svakog igranja s tijelom u obliku kugle, Slavko Rutzner RadmiloviÊ u imenu zanemaruje „loptu” i slaæe „nogomet” od rijeËi noga i meta, slijedeÊi kovanicu „puπkomet” (puπka i meta).

Kobalijeva je „jeziËna skupina” svela svoj iz-bor imena na „koπovku”, „koπomet”, „koπka-nje” i „koπarku”. Svakoj od tri prve rijeËi nalaze bitne nedostatke i odluËuju se za „koπarku”.


„Do izraza smo doπli zapravo zato πto smo u samom poËetku englesku rijeË „basket” preveli, i u poËetku tako i upotrebljavali, naπom rijeËi „koπara”. Posljednje „a” je otpalo i na preostalo „koπar” pridodali smo Ëest zavrπetak u imeni-cama naπeg jezika „ka”, te je proizaπla „koπar-ka”, „ posvjedoËio je Milan Kobali o dilemama zamjene, u hrvatskom, za originalno „basket-ball”.

„Koπarka” nije primljena objeruËke. Nijemci su 1936. „basketball” prihvatili u olimpijski pro-gram. Knjiæica o novoj igri kazivala je o „Korb-bal - basketball” igri. U naπim prilikama dugo se dvojilo i pisalo o „basketbalu”, „koπikovki” i „koπarki”. U zagrebaËkom dnevnom listu „No-vosti” (broj 161. od 12. lipnja 1939. godine), u iz-vjeπtaju o nadjaËavanju suπaËke „Viktorije” i zagrebaËkog „Sokola 2” pisalo je o „revanche „ utakmici u „koπarci-basketballu”.

„Basketball”, „koπikova” i „koπarka” dugo su rabljene rijeËi. Herman Keber, u tridesetim godinama, autor je knjiæice koju je naslovio s „Vjeæbanje koπkanja”. U Ëasopisu „Soko”, koji je izlazio u Ljubljani, izvjesni M. MudriniÊ ogla-sio se na ovaj naËin o „koπkanju”:

„Mislim da je naziv koπarka za basketball daleko prikladniji. Koπarka je vrsta loptanja kod koje se lopta baca u koπaru, odnosno koπ, upra-vo onako kako se odbojka igra loptom kod koje se lopta odbija s vlastitog prostora u prostor protivnika. Naziv koπarka podudara se uosta-lom s Ëeπkim nazivom koπikova, tj. koπikova hramiËem, igra loptom pomoÊu koπara.”

Svake jeziËne rasprave imaju biti suviπnima otud πto se „basketball” snaæno ukorijenio u Poljskoj, »eπkoj, SlovaËkoj, Hrvatskoj, Srbiji, Bos-ni i Hercegovini i Sloveniji, ali pod imenom koje su mladi ZagrepËanci osmislili prije 73 godine.



LUCIJAN KOVA»I∆

ali nepoznata dana i mjeseca roenja. Ono πto su autori knjige uspjeli pronaÊi jest, da je ro-en 1899 u GospiÊu, a umro u Zagrebu 28. kolo-voza 1960.

Lucijan KovaËiÊ, najprije je, i najznaËajnijih datuma za koπarku, 20. i 27. sijeËnja 1929. godi-ne, pod svodom hale C na ZagrebaËkom zboru (danas ZagrebaËki velesajam) tada smjeπtenom u MartiÊevoj ulici, okupio djevojke iz ondaπnjih, Akademskog Sport Kluba (ASK) i Graanskog i organizirao prvu javnu trening, a zatim i sluæ-benu koπarkaπku utakmicu.

„Sudio je, taËnije, nadgledao je igru L. Kova-ËiÊ”, svjedoËio je novinar Hrvoje MacanoviÊ, o su-cu dvoboja, novinar koji je igru vidio „sliËnijom muπkom ragbyju ili hazeni, u posljednje doba”.

Lucijan KovaËiÊ je u 1923. godini voen kao student tehnike. „HA©K 1903 - 1923” knjiga o, u Zagrebu prvo utemeljenom πportskom druπtvu (1903), svjedoËi o KovaËiÊu kao izuzetno vaænoj πportskoj osobi. U 1923. godini, KovaËiÊ je voa nogometne i hazenaπke sekcije HA©K-a, savjet-nik i pomagaË mladima, izuzetni organizator i aktivni uËesnik na πportskom boriliπtu. U haze-ni je istaknuti voa, uËitelj i sudac, priznat na rukoloptaËkom prostoru, koji je uËenice Realne æenske gimnazije, zapazivπi ih u 1921. godini, pridobio za aktivnost pod trobojkom HA©K-a, te ih u 1925. promaknuo u prvakinje Jugoslavi-je. Uz sav organizatorski trud, Lucijan KovaËiÊ je trkaË i skakaË motkom. U dvadesetim godina-ma i jugoslavenski rekorder (301 cm).


SREDNJO©KOLSKOIGRALI©TE

Dr. James Naismith je „basketball” izmislio u zimu 1891. godine. Æitelji grada Zagreba u

to vrijeme poznaju koturanje (biciklizam), kliza-nje i sokolsko vjeæbanje, doËim su od ranije zna-ni i „vojni sportovi”, streljaπtvo i maËevanje. Hutterovo kupaliπte, smjeπteno u trnjanskom rukavcu rijeke Save, nikako nije bio sportskim objektom. Hrvatski Sokol utemeljuje se u no-voizgraenoj zgradi (u 1883. godini) i danas dobroizgledajuÊoj i stojeÊoj nasuprot juænoj strani Hrvatskog narodnog kazaliπta.

Ispod „sokolane” utoËiπta su nalazili i poklo-nici klizanja, tenisa i nogometa. Izmeu 1883. i

1903. godine javna je gradnja u gradu Zagrebu vrlo intenzivna, pa gradski oci nastoje osigurati i gradske prostore za aktivnost brojnog Ëlanstva mnogih sportskih druπtava, uËestalo nastajalih iz silne æelje da se tuinu i kroz sport suprotsta-ve u nakanama o, najprije, germanizaciji, a on-da i maarizaciji.

Trg MaæuraniÊa i MaruliÊev trg nisu dugo vremena ostajali stjeciπtima poklonika sportskih igara. Izidor Krπnjavi nove povrπine za zagre-baËku mladeæ nalazi iza bloka izgraenih πkol-skih zgrada, smjeπtenih izmeu Savske, KaËiÊe-ve, KlaiÊeve i danas ulice Izidora Krπnjavog.



Potkraj 19. stoljeÊa uËenici TrgovaËke akademije i dviju gimnazija nisu stalno mogli raËunati na vjeæbaËku aktivnost. Izmeu dva svjetska rata na njihovim su πportskim terenima graene voj-ne barake u koje su prihvaÊane izbjeglice koje su uzmicale pred talijanskim vlastima.

Sredinom tridesetih godina minulog stoljeÊa „Elipsa” se preureuje i πiri prema zapadnoj strani grada. Za sveËanog otvorenja (1. i 2. lipnja 1935.) brojni znatiæeljnici mogli su svjedoËiti utakmici rukometaπa, te na „Srednjoπkolcu” za-paziti igraliπta za tenis i koπarku, kao i trkaliπnu stazu. Ureenje sportskih terena upotpunjuje Sokolski dom (1933.) i danas stojeÊa zgrada pred ulazom AGG fakulteta.

„Gombaonica” na „Elipsi” stoji od 1. lipnja 1896. NiËu udruæenja poput Arx i X, dopuπte-nje za vjeæbanje na „Elipsi” dobivaju nogomet-ni klubovi HA©K i Academija. »lanovi Sokola Zagreb II, spominjani kao „”cvajeri”, sredinom tridesetih, razvijaju silnu koπarkaπku aktivno-st, a pridruæuju im se i srednjoπkolci prof. Vla-dimira JankoviÊa (Ëlanovi UTV aËkog druπtva). Na Srednjoπkolskom igraliπtu u 1939. odmjeravaju se zagrebaËki i suπaËki koπarkaπi,

πto Êe reÊi da je i koπarkaπki izvor na slavnome zagrebaËkom sportskom izvoriπtu i sastaja-liπtu.

Koπarkaπi i rukometaπi, u 1945. godini, sklo-ni obnovi koπarkaπke aktivnosti sastaju se na „Srednjoπkolcu”, ali koπeve sele na ©alatu, na prostor koji je izrastao u tenisku meku. UobliËe-ni u „Slaviju”, meutim, na ©alati ne ostaju du-go. U sjeÊanju traje organizirano prvenstvo Ju-goslavije (u 1947. godini), Kup Jugoslavije (1961.) za koπarkaπice, te gostovanja Harlema (1963.) i NBA All Stars Teama (1964.).

Koπarkaπki razlaz na ©alati dogodio se u dva navrata. Koπarkaπi i koπarkaπice spuπtali su se u Tuπkanac, uz Miramarsku cestu i na Savu. Koπarkaπi „AkademiËara” zadnji su svoj dom imali u „Gombaoni” i dvorani Zavoda za fiziË-ki odgoj u KaËiÊevoj ulici. Gradski oci, zadnjih godina, pripravljaju projekte za „podkopava-nje” Srednjoπkolskog igraliπta, iskopima za ga-raæni prostor (800 automobila). Sve πto je Zag-reb dobio u sportu, valja znati graditeljima, iz-raslo je na „Srednjoπkolcu”. Ima li itko s voljom da poniranje zagrebaËkog sporta veæe uz selid-bu (1987.) I. muπke realne gimnazije?

KO©ARKA©I SOKOLSKOG DRU©TVA ZAGREB II NA SREDNJO©KOLSKOM IGRALI©TU U ZAGREBU SREDINOM TRIDESETIH


KO©ARKA©I SOKOLSKOG DRU©TVA ZAGREB II NA SREDNJO©KOLSKOM

IGRALI©TU U ZAGREBU SREDINOM TRIDESETIH

OTUÆAN IZGLED “GOMBAONE” DANAS. AUTOMOBILI I GRAFITI. A SPORT? TRADICIJA?



SOKOL2-“CVAJERI”

Knjiga „H.A.©.K- 1903-1923” zorno svjedoËi o sportskim aktivnostima naraπtajaca u Zagre-

bu, u godinama do poËetka i nakon svrπetka I. svjetskog rata, πto Êe reÊi da pruæa istine o kak-vih 16 djelotvornih ljeta. Iz zanimljiva πtiva jas-no se razaznaje stanje sa sportskim igrama, pa tako proizlazi da je HA©K imao lako-atletsku i plivaËku sekciju, dok su, uz temeljni nogomet, razvijene aktivnosti u „lawn tennisu” i „hazeni”. O koπarkaπkoj aktivnosti meu studentima u knjizi nema nikakva traga, mada je o „basketbal-lu” u Zagrebu pisano i u 1920. godini, tri ljeta prije obznanjivanja HA©K-ove spomen knjige.


Sokolska organizacija, u vrijeme utemeljenja prvoga sportskog kluba u Hrvata, bliæila se 30. roendanu. U godini obiljeæavanja 20. obljetnice HA©K-a (1923.), voe Sokolske æupe Zagreb ni-su otvarali vrata sportskim igrama. Iako je so-kolstvo prispjelo u Hrvatsku iz »eπke, ipak je ti-piËno Ëeπka sportska igra svoje leglo savijala uz zagrebaËke akademce, jer su sokolske organiza-cije loptaËkim igrama bile vrlo nesklone, Ëemu u prilog svjedoËe i „haπkovci”, javnim æalovanjem zbog odbijanja Ëvrste suradnje sa Sokolom.

Iz dokumentacije springfildskog „Doma slav-nih” dokuËiv je podatak kako je „basketball” na hrvatski sportski prostor pokucao u 1920. William Wieland iz Pariza, iz srediπta Crvenog kriæa, u Zagreb prispijeva u 1924. YMCA nije bila okupira-na zemljom s Jadranskim morem, pa je program πirenja „djeËjih igara” osmislio za svjetskoga rata vrlo djelotvorni Crveni kriæ. Iza boravka Ameri-kanca iz Pariza, izgleda nije ostalo ni igraliπta niti tragova „basketballa”, veÊ jedino podataka o so-kolskom ruËku, u restauraciji „Kolo”, dakako u organizaciji ljudi iz sokolske organizacije.

„Sokolski vjesnik” æupe zagrebaËke (br. 6, jun 1925.), koji je ureivao Ante BrozoviÊ, dvije godine nakon izlaska knjige „HA©K 1903-1923”, piπe o „basketballu”, iako je nejasno ot-kud potreba za obznanjivanjem nove sokolske prakse. No, ako to nije posljedicom boravka ameriËkoga profesora, onda je, najvjerojatnije, Franjo BuËar potaknuo svoje „sokolaπe” na po-puπtanje stege spram loptanju u sokolanama.

„Prema zakljuËku tehniËkog odbora zagre-baËke æupe odreena je obligatorno Hazena za æenski naraπtaj, a Baket-Ball za muπki naraπtaj. Utakmice u igrama izvrπit Êe se najprije u druπtvima, a najbolji igraËi i igraËice biti Êe kao reprezentacija druπtva, koja Êe voditi utakmicu sa reprezentacijom drugoga druπtva. Za najviπe postignutih bodova u jednoj i drugoj utakmici dobit Êe nagradu, koja ostaje u posjedu druπtvu do slijedeÊe borbe”, stoji zabiljeæeno u „Sokol-skom Vjesniku” iz 1925.

DALI IME KO©ARCI: ZDENKO TON»I∆ (9), JOHN OLIVER AMES (6),

ZVONIMIR NEFEROVI∆ (5), BOÆIDAR STEFANINI (7) I MILAN KOBALI (3)

Hrvoje MacanoviÊ πiroko znani novinar no-vina, radija i televizije, zapravo je pionir poslo-va propagande tjelesnog odgoja i sportskih iga-ra. Vrπnjak HA©K-a (roen 1904.) veÊ u 1926. godini postao je profesionalnim æurnalistom, ali Êe svoje sklonosti spram djelovanjima u najraz-liËitijim sportovima izmijeπati s obnaπanjem i uloga u sokolskoj organizaciji. Hrvoje Macano-viÊ ostavio je traga i o ustroju ZagrebaËke sokol-ske æupe, u godinama prvoga spominjanja „basketball”.

U Zagrebu su djelovale osam æupa, ali su sa-mo Ëetiri druπtva upraænjavala „basketball”, meu kojim druπtvima „Sokolsko druπtvo Zag-reb 2” ima najviπe zasluga za razvoj koπarke u Zagrebu, ali i u Kraljevini Jugoslaviji, buduÊi su njegovi Ëlanovi palili vatre „basketballa” i u Beogradu, poglavito u tridesetim godinama, u vremenu vrlo æive koπarkaπke djelatnosti „Cva-jera”, utemeljenih 1. listopada 1921.

„Sokol 2” je sjediπte imao u realnoj gimnazi-ji na Wilsonovom trgu 11. »lanovi druπtva vjeæbali su u dvorani realne gimnazije, te os-novnim πkolama u Varπavskoj i Krajiπkoj ulici, a imali su i ljetno vjeæbaliπte. „Sokol 2” je imao odsjeke plivaËa, atletiËara, skijaπa, stolnotenisa-Ëa, odbojkaπa i koπarkaπa. No, iako je „basket-ball” zadan sokolskoj organizaciji, u sokolana-



ma nema loptanja. U 1929. godini u Zagrebu se dogaa javno predstavljanje „basketballa”, ko-jemu svjedoËi i Hrvoje MacanoviÊ, ali meu „djevojkama za povijest” loptanja nalazimo ig-raËice hazene, u Ëlanstvu „ASK-a” i „Graan-skog”, meu kojima i Zulejku Stefanini, tada 17-godiπnju atletiËarku u HA©K-u.

Marijan Maræan je u „Sokolu 2” izvrπavao za-datke prednjaka, ali je bio πirih pogleda na igre od drugih prednjaka. Maræan je vrlo pomno pratio literaturu koja je stizala iz »ehoslovaËke, iz zemlje izvornog sokolstva, i u njoj nalazio pra-vila i tehniËke naputke o igri koju »esi imenuju „koπikova”. U zimi 1932/33. prednjak Maræan okupio je deËke i upoznao ih s novom igrom.

„Sokol 2” je tridesetih godina posve usamljen u zagovaranju „basketballa”. Maræanova ideja o novoj igri, meutim, nije bila napuπtena. Opsta-nak igre navaljuju na svoja pleÊa uËenici zakljuË-nih razreda (roeni izmeu 1913. i 1915.) πkola

iza kojih se prostiralo igraliπte „Elipsa”. Milan Kobali, Zvonimir NeferoviÊ, Zdenko TonËiÊ, Boæidar Stefanini, Franjo BirtiÊ i John Oliver Ames udarniËki djeluju na produbljivanju sa-znanja o „koπikovoj”, pravilima i tehnici igre, da bi nakon otvaranja srednjoπkolskog igraliπta (1935.) pohitali i u javne nastupe.

To zapravo znaËi da je u hrvatskoj koπarci „Sokol 2” izvornim druπtvom, osebujnom sku-pinom sportaπa, kakvim se druπtvom u hrvat-skom nogometu uzima upravo HA©K. U povi-jesnom smislu, posve je nepotrebno razglabati o razini tadaπnjeg loptanja, s koπevima ili bez „koπara”, o vaæeÊim pravilima loptanja, o koli-Ëini koπarkaπkih igara ili nekim odlikama koje su svojim moderne koπarke, jer je prvenstvo „Cvajera” izvan ikakvih dvojbi. K svemu, „So-kol 2” je prvi iπao u inozemstvo (Italija i »ehos-lovaËka) i prvi je u Zagrebu (1939.) organizirao utakmicu, pred mnoπtvom znatiæeljnika izme-

UTAKMICA SOKOLSKOG DRU©TVA ZAGREB II I VIKTORIJE SA SU©AKA NA SREDNJO©KOLSKOM IGRALI©TU U ZAGREBU 1939.


u „Sokola 2” i suπaËke „Victorije”, kojoj je druæini sportaπa „Sokol 2” najprije bio u gosti-ma.

Nije na odmet ovdje kazati i nekoliko rijeËi o “protivnicima” ZagrepËana, πportaπima s lijeve obale RijeËine koja je dvadesetih i tridesetih go-dina minuloga stoljeÊa, bila je granicom izmeu Italije i Jugoslavije. U dva svijeta, naravno, raz-vijali su se i razliËiti sportovi, a loptalo iz razli-Ëitih razloga.

„Victorija” je bila preteæno druπtvom pliva-Ëa, ali darovitost je nalagala i raznovrsnost. Pli-vaËi su igrali vaterpolo, neki su se i nogometali, pod konac tridesetih ljeta, pred ulazak u ratova-nje, SuπaËani su prakticirali i „pallacanestro”, igru izmeu obruËa koju su uzimali za poseb-nost susjeda u Rijeci pod Italijom.

Zagreb se uzima za kolijevku koπarke. Suπa-Ëani, pak, u ljetopisima, istiËu da je „prva sluæ-bena utakmica u povijesti” Hrvatske odigrana na Suπaku. Knjiga o „Victoriji” svjedoËi faksimi-lom zapisnika o susretu odræanom 8. lipnja 1939. Loptanja pod vedrim nebom obavilo je se-dam SuπaËana i osam Ëlanova zagrebaËkoga dru-πtva „Sokol 2”. U prvome je poluvremenu nad-jaËavanje ispalo 15:15, u drugome su gosti ostva-rili 15:13, te sveukupno 30:28 pobjedu.

I, kad je kod povijesti, i „prve sluæbene” utak-mice u nas, k tomu i meugradskoga susreta, nuæno je ispisati imena pionira nadjaËavanja iz-meu dva obruËa:

Boæo GrkiniÊ, Vlado PoliÊ, Nikola Grego, Ivan ©afar, Jozo BaniÊ, Mladen Bezjak i Ersilio ©ikiÊ bili su na strani „Victorije”, a Zdenko TonËiÊ, Fra-njo PuËko, Vlado Teπin, Franjo BirtiÊ, Josip Koz-jak, Zvonko NeferoviÊ, Marijan Maræan i John Oliver Ames na strani gostiju iz Zagreba. Uloge kapetana izvrπili su Boæo GrkiniÊ i Marijan Mar-æan, Boæo GrkiniÊ koji je kapetanom koπarkaπa bio 1947. u Pragu, na europskom prvenstvu, a 1948. kapetanom vaterpolista 1948. na Igrama u stradalom Londonu, na prvim Igrama iza II. svjetskog rata.


SU©AK, LIPANJ 1939. GODINE; UTAKMICA VIKTORIJA - ZAGREB II

MARIJAN MARÆAN PREDAJE ZASTAVICU BOÆI GRKINI∆U



ZDENKO TON»I∆ (9), JOHN OLIVER AMES (6), ZVONIMIR NEFEROVI∆

(5), BOÆIDAR STEFANINI (7) I MILAN KOBALI (3), ZDENKO TON»I∆ (9),

JOHN OLIVER AMES (6), ZVONIMIR NEFEROVI∆ (5), BOÆIDAR STEFANI-

NI (7)


(5), BOÆIDAR STEFANINI (7) I MILAN KOBALI (3), ZDENKO TON»I∆ (9)

Izvorni „Sokol 2”, dakako, imao je zaËetnike kojima pripada prednost u spominjanju, meu ko-jima su glavne uloge zasluæili ini „Cvajeri” koji su aktivnost izmeu dva obruËa nastavili i nakon II. svjetskog rata, u godini utemeljenja organizacije (1945.) obljetnicu koje obiljeæava i publikacija o 60 godina ZagrebaËkog koπarkaπkog saveza.

Sokolsko prvenstvo Kraljevine Jugoslavije, odræano u Borovu (27. i 28. rujna 1940.), znaËi i prinudni raspust generacije koju je na „koπiko-vu” potaknuo sokolski prednjak Marijan Ma-ræan, kasnije igraË „Sokola 2” i sudac. Na sreÊu, znaËajan broj „Cvajera” preæivio je u ratnim stradanjima, i u 1945. krenuo u oæivljavanje ig-re s najveÊom loptom.

Milan Kobali, Zdenko TonËiÊ, Jovan –an To-miÊ, John Oliver Ames, Franjo BirtiÊ, Zlatko Ko-vaËeviÊ i Zvonimir NeferoviÊ, ali sada u 30-im æi-votnim ljetima, zaorali su 1945. na ©alati novu brazdu u hrvatskoj koπarci. Majice i papuËe brzo su prepustili mlaima, a sami se latili trenerskih, sudaËkih i funkcionarskih uloga, u stalnom spo-minjanju Boæidara MaËeπiÊa, Sinobada, Tonkovi-Êa, Tomislava Vrkljana, Josipa Kozjaka, Boæidara Stefaninija, Anelka Volzajna, Franje PuËka, Fra-nje Podboja, Josipa Bingule, Josipa Odhazela, Vlade Teπina i drugih pripadnika „Cvajera”.

„Cvajeri” su obnovili aktivnost i pozornice u Zagrebu, i ubrzo su se sa ©alate razmilili poput rakove djece. „Slavija” je bilo drugo njihovo iz-vorno djelo, onda Zagreb dobiva „Element”, „Slobodu”, „AkademiËar”, „Mladost”, pa „Meta-lac”, „Dinamo”, „Naprijed”... i mnoge druge klu-bove. U 60 godina zagrebaËkog Saveza koπar-kaπkih organizacija pod izvornim imenom od-ræala se jedino „Mladost”, doËim su „Element” i „Sloboda” najviπe puta upadali u matiËne knjige koπarkaπkih organizacija u Zagrebu, sve do sa-daπnjeg imena „Zrinjevac” i „Cibona”.


MARTINOVKA

Dragutin Grgec je æivotni i radni vijek posve-tio novinarstvu. U Zagrebu je roen 1922.

godine. Uz rodni je grad ostao Ëvrsto vezan, otud i njegovo svjedoËenje nekim malo pozna-tim zbivanjima vrijedi uzimati za istine vrsna i pouzdana kroniËara, poglavito u dogaanjima oko „basketballa”, koji Êe tridesetih godina biti, upravo u Zagrebu, preimenovan u „koπarku”.

„Bio je najstariji od trojice braÊe ArapoviÊa, a zvali smo ga Arap. I ne samo πto je bio najstari-ji, nego je bio i najsnaæniji i najspretniji, te su ga uvijek sluπali na Martinovki. Ime mu je bilo Ivan i kasnije je u zagrebaËkome πportu imao zapaæenu ulogu, osobito u koπarci.

Drugi brat ArapoviÊ bio je Stanko, a treÊi viæljast i visok Drago. Ovoga smo zvali Digo, a bio je najbolji dribler u gradu. Za inat je igrao nogomet u zagrebaËkome Metalcu, posljednje-mu klubu na ljestvici Ëetrdesetak klubova razvrstanih po razredima.

BraÊa ArapoviÊ su bili meu najpoznatijim, te smo se mi ostali Ëesto okupljali oko njih. Do-selili su se iz Istre, bjeæeÊi od Talijana. Stanovali su u Koranskoj 6. U Istri su stekli veliko znanje o koπarci i drugim modernim πportovima, koji su kod nas bili u povojima. Zato im je bilo dra-go πto mogu zaigrati upravo koπarku.”

Podrijetlom s ondaπnje zagrebaËke periferije (Jutarnji list i Sportske novosti, izmeu ostalih izdanja Europa press holdinga, danas stoluju u Koranskoj), Grgec svjedoËi o zbivanjima u vre-

menu o kojem se rijetko govori, a joπ manje zna-de, iako je upravo Martinovka bila stjeciπtem mnogim uglednim sportaπima, pa i nogome-taπima slavnog „Graanskog”, kojemu je upra-vo na Martinovki u 1924. izgraeno i loptaËko boriliπte.

U knjizi „Zanzibar u Zagrebu” iscrpni je kro-niËar ispriËao zgode o ArapoviÊima kao koπar-



kaπima, nogometaπima, ali i rukometaπima, mada su ArapoviÊi izbjegli iz kraja (tvrdili su da su doπli iz Trsta) u kojemu se za rukomet jedva znalo do potkraj 20. stoljeÊa. Istina je meutim, da su ArapoviÊi bili udarne snage upravo ruko-metaπke druæine „Martinovke” u vrijeme NDH (intenzivno natjecanje uz sudioniπtvo dviju nje-maËkih sekcija) upuÊuje upravo i na darovitost trojice ArapoviÊa, u obitelji u kojoj je bila i ses-tra, ali bez traga o sportskoj aktivnosti.

Ivan ArapoviÊ je izuzetno zanimljivom oso-bom sportske povijesti grada. Nije rijeË o sporto-vima, golovima i bodovima koliko o jedinstve-noj ulozi „menadæera”, kako se danas kaæe za osobe koje djeluju snagom, voljom i materijal-nim sredstvima. U prvim godinama Nezavisne Dræave Hrvatske, najstariji je ArapoviÊ prelazio u Ëetrdeseto æivotno desetljeÊe. Jedinstveno ob-daren, snalazio se na sebi svojstvene naËine. Ivan ArapoviÊ je bio pokrovitelj, ali i najbolji ru-kometaπ druæine koja je imala biti prvakom



Zagreba, da se na odluËnoj utakmici, s „Meteo-rom”, nije dogodio fiziËki napad na suca, zbog Ëega je „Martinovka” teπko kaænjena.

Ivan ArapoviÊ, prema priËi njegovih vjernih suradnika, svoj novi kraj nazivao je Zanzibar. U godini 1932. u Zagrebu nije bilo puno razliËitih sportova. Sokolaπi su tjerali gimnastiku i po-neπto lake atletike, doËim su na mala vrata iz sokolske organizacije, curila i saznanja o koπar-ci. Iako su Dragutin i Ivan i sami bili Ëlanovi so-kolske organizacije, nisu dugo mirovali. U 1937. godini, na terenima ZagrebaËkog klizaËkog druπtva (ZKD), ArapoviÊi su utemeljili i koπar-kaπku druæinu, tvrde, prvi koπarkaπki klub u hrvatskoj koπarci.

Ivan ©afar je dragocjenim izvorom o aktiv-nosti koπarkaπa na Martinovki. Roeni je Delni-Ëan (1915.) trgovaËku πkolu polazio na Suπaku. Svojoj strasti skijanju, na Suπaku je dodao i ak-tivnosti u koπarci, u igri koju su vaterpolisti „Viktorije” prekalemili od rijeËkih Talijana. U Zagreb stiæe 1937. upravo u godini utemeljenja KK Martinovke. Ivan ©afar je u 2005. godini svjedoËio o jedinstvenosti braÊe, meu koje je i stupio, tjeran potrebom za raznovrsnom sport-skom aktivnoπÊu, jer je u Zagrebu igrao i nogo-met, bavio se skijaπkim trËanjem i atletikom.

„Nije bilo stalnoga nastupanja”, svjedoËio je najdugovjeËniji koπarkaπki izvor. „Igralo se od prilike do prilike, tu i tamo poneka utakmica. Jedva se i sjeÊam sadræaja naπe koπarkaπke ak-tivnosti”.

Tri ArapoviÊa i joπ dvojica nuænih igraËa, kaæu da je tako bilo. I za æivota, Arap i Digo ni-su se sjeÊali vrlih pojedinosti. Koπarkaπku „Martinovku”, meutim, nitko ne poriËe, deËki su bili, igrali, za rata „mirovali”, i oglasili se u


ljeto 1945. U kolovozu 1945. æitelji Martinovke iznova svjedoËe koπarkaπkoj aktivnosti, iznova s braÊom ArapoviÊ u glavnim ulogama.

SaËuvani papiri o poËecima „Elementa” (pri-stalije bi bilo pisati o „Martinovki” pod novim imenom) upuÊuju zainteresirane na okolnosti, te imena i prezimena ljudi koji su se vratili na mjesto dogaanja velikih ljubavi. Ivan i Drago ArapoviÊ su na Ëelu skupine sportskih entuzi-jasta, a pridruæili su im se Ivan Dim, Nikica ©oπtariÊ i nekolicina drugih.

Savez sindikata kemijske industrije Hrvatske uzima „Element” pod svoje pokroviteljstvo. U prvoj, toj 1945. godini, „Element” nastupa na zagrebaËkim terenima. BraÊa ArapoviÊ, CrnËec, VidiËek, ©tagljar, Nikola ©oπtariÊ, HojiÊ, DæÊa-monja i –uro KneæeviÊ zastaju iza „Slavije”, „Mladosti”, „Slobode”, „AkademiËara” i „Dina-ma”.

„HA©K”, „Concordija” i „Graanski”, tri vr-la sportska druπtva, nisu i u 1945. ostali s istim imenima. ZagrepËanci i danas kude i proklinju one πto su izvrπili „harakiri” nad imenima, uto-liko jaËe πto su sportaπi ukinutih klubova zaig-rali i u novim sportskim sredinama., pa tako i u „Elementu”. Usud „Martinovke”, meutim, obogatio je upravo vjeËnu mijenu „nomena” kluba koji je zbog urbanistiËkih razloga u 1953. preselio na Treπnjevku, i na Treπnjevci ostao do obiljeæavanja 60. obljetnice koπeva u druæinama podno Sljemena.

Sindikat u 1946. reorganizirao je svoj ustroj. „Element” prihvaÊa Savez sindikata kemijske i prehrambene industrije, a klub se preimenuje u „Jedinstvo”, pod kojim imenom ulazi i u zavrπne borbe prvenstva ranije dræave, naravno s braÊom ArapoviÊ u glavnim ulogama. No, πto su se ime-na viπe i ËeπÊe mijenjala („Jugomontaæa”, „Mon-ter”, „Montaæno”, „Treπnjevka”, „Industromon-taæa”, „Montmontaæa”), klub je sve dalje bio od poËetnih uvrπtenja na kvalitativnoj ljestvici.

Zdenko TonËiÊ i Zvonimir NeferoviÊ, dva iz-vorna Ëlana „Sokola 2”, meu prvim aktivisti-







ZDENKO TON»I∆ (9), JOHN OLIVER AMES (6),

ZVONIMIR NEFEROVI∆ (5), BOÆIDAR STEFANINI

(7) I MILAN KOBALI (3), ZDENKO TON»I∆ (9),

ZDENKO TON»I∆ (9), JOHN OLIVER AMES (6),

ZVONIMIR NEFEROVI∆ (5), BOÆIDAR STEFANINI

(7)

IVAN DIM

ma na ©alati, ubrzo su se spustili sa ©alate na Martinovku, s njima Êe joπ nekoliko igraËa me-u „kemiËare”, da bi se oko iskusnih ArapoviÊa iznjedrila i nova generacija „montaæera”, meu koje ulaze: Vilim Kocijan, Ivan MaruπiÊ, Marjan PasariÊ, Zvonko ©peljak, braÊa Silvestar, Viktor i Dinko Strmo, Boris Mervar, Branko MiletiÊ, Aleksandar KramariÊ, Vladimir DiminiÊ, Milu-tin Minja, Branko RadoviÊ...

Ivan Dim je ArapoviÊima pristupio u vrlo Ëudnim okolnostima. Iz Drvara je u Zagreb doπao 1923. Nogometaπki je dar ispoljavao me-u nogometaπima „©parte”. Ivan ArapoviÊ ga je primorao na igranje koπarke, u 42. æivotnom proljeÊu...

„Nisam znao πto je to koπarka. Arapa sam upoznao u „Elementu”, znate bilo je dosta klu-bova pod sponzorstvom Kemijske industrije Hrvatske. Odbijao sam Arapove nagovore, ali je bio uporan. „Moraπ, bit Êeπ peti, kazivao mi je, i morao sam biti peti”, svjedoËio je Ivan Dim u vrijeme obiljeæavanja prvih obljetnica istinske „Martinovke”, davne 1970. godine.


IZVORNA„SLAVIJA”

„Sokol 2” i „Victorija” odigrali su 11. lipnja 1939. utakmicu u Zagrebu od naroËita znaËenja. U zbilji je ta utakmica i prvo odmjeravanje dva-ju hrvatskih klubova, iako bi se jasnije moglo re-Êi da je rijeË o koπarkaπima pri „Sokolu 2” i koπarkaπima koji su iznjedreni u suπaËkom pli-vaËkom klubu „Victorija”.

Milan Kobali nije bio u sastavu „Sokola 2”, ali je bio meu „sokolima” Zagreba koji su 28. rujna 1940. u Borovu dohvatili prvenstvo Kra-ljevine Jugoslavije. Razumljivo, u Ëetiri godine II. svjetskog rata, u Zagrebu nema koπarkaπke aktivnosti, mada su nogometaπi i rukometaπi odræavali svoja natjecanja. Milan Kobali iznova se oglaπava u 1945. godini. Iz ratnih dana, me-utim, postoji struËna knjiæica Odjela za tjelesni odgoj Upravnog zapovjedniπtva ustaπke mla-deæi koja svjedoËi o neprekinutoj koπarkaπkoj aktivnosti Milana Kobalija, Ëovjeka koji je svoju æivotnu djelatnost vezao uz igru kojoj je u 1932. dao ime „koπarka”.

„Vjesnik” je u broju od 6. lipnja 1945. objavio poziv Milana Kobalija, koji je 24. travnja 1945. u ©ibeniku, na utemeljenju Fiskulturnog saveza Hrvatske, preuzeo sekciju za koπarku i odbojku, na okupljanje u ime nastavka koπarkaπke aktiv-nosti, u Zagrebu. U 1945., 12. srpnja, utemeljuje se i Fiskulturni odbor Zagreba „ FOZ (njegov je sljednik ZagrebaËki πportski savez, te i u novome tijelu Milan Kobali preuzima ulogu referenta.

KK SLAVIJA, ZAGREB 1946.; STOJE: ZDENKO TON»I∆, IVICA ©AFAR, ,

VLADIMIR PECH; »U»E: ALEKSANDAR MILOJKOVI∆, IVICA CVETKOVI∆,

KRE©O VUKOVI∆ I MILAN KOBALI

9. kolovoza 1945. u sklopu FOZ-a osniva se i Odbor za odbojku i koπarku, kojeg je danas sljednik Koπarkaπki savez Zagreba i Ëijih 60 go-dina djelovanja ovom knjigom i obiljeæavamo.

John Oliver Ames, Franjo BirtiÊ, Jovan –an TomiÊ i Milan Kobali, Ëetvorica Ëlanova „Sokola



SUDIONICI ZAVR©NOG TURNIRA PRVENSTVA HRVATSKE U KO©ARCI U

ZADRU 1946. GODINE: SLAVIJA I MLADOST IZ ZAGREBA I ÆENSKE

EKIPE SLAVIJA IZ ZAGREBA, HAJDUK IZ SPLITA I ZADAR

ZAJEDNI»KI SNIMAK IGRA»A SLAVIJE I SEPTEMVRI

2”, aktivisti u akcijama izmeu 1933. i 1940., odazvali su se 15. srpnja na drugi poziv u novi-nama, a pridruæili su im se Zorko CvetkoviÊ, Branimir Volfer i Kreπimir VukoviÊ, trojica Ëla-nova rukometaπkih druæina u Zagrebu.

Branko KesiÊ je na dan 15. lipnja 1945. postao prvi predsjednik sekcije koπarkaπa S.D. „Slavi-je”. Na osnivaËkoj skupπtini ulogu tajnika prih-vatio je Miro MihoviloviÊ, znani golman vater-polista „Jadrana” iz Splita i sudionik Olimpij-skih igara u Berlinu (1936.), doËim trenerom æenske i muπke vrste postaje Milan Kobali.

Teniska ©alata postaje i koπarkaπkom ©ala-tom. Na ©alatu pristiæu i drugi sportaπi, recimo, Irislav Dolenec, Davorin MarËelja, Vladimir Krautzer, Ivan ©afar... Gradske reprezentacije Zagreba i Rijeke na ©alati odmjeravaju snage 22. svibnja 1945. godine, doËim se 11. srpnja ogle-davaju dva zagrebaËka kluba, „Slavija” i „Aka-demiËar”. U 1945. osniva se i koπarkaπka sekci-ja pri S.D. „Elementu”, pa Zagreb dobiva posve drugu priËu o koπarci od one s kraja 1940.

U 1946. godini Zagreb ima „Slaviju”, „Mla-dost”, „Slobodu”, „AkademiËar”, „Dinamo” i „Element”. „Slavija” igra 18. i 19. svibnja 1946. i prvu meunarodnu utakmicu. Bugarski „Sep-temvri”, s Veselinom Temkovim na Ëelu (Milan Kobali u Bugarskoj), gostuje na ©alati. Aleksan-dar MilojkoviÊ, Ivan Pech, Ivan ©afar, Zdenko TonËiÊ, Milan Kobali, Zorko CvetkoviÊ, Kreπi-mir VukoviÊ, Josip PeciniÊ i Mirko „Lala” VaniÊ tvorili su sastav „Slavije”, u 1946. i druæinu ko-ja Êe se iskuπati na prvenstvu Hrvatske, u Zad-ru, i prvenstvu Jugoslavije, u Beogradu.

„Slavija” i „Mladost” natjeËu se u Zadru (16.-18. kolovoza), na turniru republiËkog finala. “Zadar” i „Slavija” izborili su Beograd (3 - 8. rujna) i turnir za prvaka. „Crvena zvezda” i „Partizan” zastupaju Srbiju, „Gyseg” iz Novog Sada nazoËan je u ime Vojvodine, „Svoboda” je predstavnik Slovenije, a „Makedonija” stiæe iz Skopja. Zadar i „Slavija”, meutim, nisu jedini klubovi iz Hrvatske; nastupaju naime i RijeËani, ali izvan konkurencije. „Slavija” je zauzela peto mjesto, “Zadar” je na drugoj poziciji, a najus-pjeπniji „Kvarner” ostaje bez krune, jer je „zas-tupao Istru”, iako su nogometaπi istog „Kvarne-ra”, u jesen iste 1946. krenuli u prvenstvo Jugos-


ZAJEDNI»KI SNIMAK IGRA»A SLAVIJE I SEPTEMVRI lavije, izmeu kojih je 16 klubova savezni ligaπ bila i „Ponziana” iz Trsta.

Na zagrebaËkoj ©alati, u 1947. godini, dogo-dio se treÊi turnir za prvenstvo Jugoslavije. „Cr-vena zvezda”, „Partizan”, „Zadar” i „Proleter” iz Zrenjanina odmjeravaju se na terenima „Sla-vije”, doËim hrvatsku koπarku zastupa „Jedin-stvo” iz Zagreba. Zdenka TonËiÊa, Kreπimira VukoviÊa, Zorka CvetkoviÊa, Ivana Pecha, Vla-dimira Krautzera, Ivana ©afara, Milana Kobali-ja, Franju BirtiÊa, Kolmana Kiπa i Srana Janko-viÊa, u Beogradu uvrπtenih na petu poziciju, ne-ma viπe na ©alati.

Iz nikad dovoljno razjaπnjenih razloga, „Sla-vija” se raspala. Aleksandar i Branimir Cvetko-viÊ, te Zorko CvetkoviÊ spustili su se na Savu i obukli majice „Mladosti”, navodnim je „dekre-tom” u „Mladost” preseljen i Milan Kobali. Zvonko NeferoviÊ, Zdenko TonËiÊ i Vladimir Krautzer postali su Ëlanovima „Jedinstva”, do-Ëim se „Slavija” preimenuje u „Dinamo”.

Izvorna „Slavija” u 1947. nestaje, uloga ©ala-te se umanjuje, dok u prvi plan izlaze igraliπta u Tuπkancu, na Treπnjevki i Savi.



AKADEMI»ARi MLADOST

U1954. godini je „Mladost” najuzorniji koπar-kaπki kolektiv u Hrvatskoj. „AkademiËari”

se u zrcalu rezultata oslikavaju najuspjeπnijom druæinom „ostatka Jugoslavije”. „Crvena zvez-da” zakljuËuje ligaπku utrku u 1954. priπivanjem devete, uzastopne, zvjezdice prvaka, ali nikako i u nadmoÊi koju je kolektiv s Malog Kalemegda-na ispoljavao do 1954. Na pravdi Boga, kako se veli, „Mladost” je zaostala iza „Crvene zvezde” za jedan jedincati bod, buduÊi je u prvenstvu za 1954. godinu bilo i neodluËenih omjera.

Aleksandar BlaπkoviÊ, Josip Holler, Pavao Br-kljaËiÊ, Boris Despot, Zorko CvetkoviÊ, Ivan Bra-nica, Sran JankoviÊ, Ljubomir Batalo, Petar Mi-jaË, Aleksandar MilojkoviÊ, Branko TkalËiÊ i Mili-voj OrloviÊ bili su orkestrom kakav podno Sljeme-na nije svirao sve do snaæenja „Cibone” u pokuπa-jima uspinjanja na krov koπarke ranije dræave, πto se je dogodilo gotovo trideset godina nakon i da-nas mnogima pamtljiva domaπaja junaka sa Save.

1. Crvena zvezda, 2. Mladost, 3. Proleter (Zre-njanin), 4. A©K (Ljubljana), 5. Partizan (Beograd), 6. Lokomotiva (Zagreb), 7. Montaæno (Zagreb), 8. BSK (Beograd), 9. Ljubljana, 10. ÆeljezniËar (Kar-lovac), 11. Borac (»aËak) i 12. RadniËki (Beograd).

„Mladostaπi” su 1954. bili drugi u sveukup-nom uvrπtenju, ali nisu ostali bez prve pozicije u znaËajnoj „disciplini” koπarkaπkog nadjaËa-vanja; „Mladost” je imala najuspjeπniju obranu, ukoliko se o obrani moæe zakljuËivati na teme-lju broja primljenih koπeva.


Milivoj „MiÊo” OrloviÊ je zapovijedao bro-dom u vrijeme najveÊih domaπaja koπarkaπke klape, okupljene na izmaku 1946. godine, Ëinom spajanja „AkademiËara” i „Mladosti”, zapravo nasljednika slavnoga HA©K-a, studentskog druπtva iz 1903. godine kojem je „basketball” dugo bio nepoznatom igrom. Milivoj OrloviÊ je u 1954. godini opet potvrdio naroËiti dar za tak-tiËko-strateπko djelovanje, i ponovio 1950. godi-nu kada je slagao kockice oko juniorki „Napri-jeda”, prvaka Jugoslavije, prvih iz Zagreba.

Zorko CvetkoviÊ, inæenjer elektrotehnike, ig-rao je rukomet u „©parti” i „HA©K-u”. U 1945. godini prikljuËio se koπarkaπima na ©alati. Zarana se odmetnuo meu uËitelje koπarkaπicama, ali je ostao vjeran loptanju izmeu dva obruËa. U 1947. mladi je inæenjer bio jedini koπarkaπ iz Zagreba u reprezentaciji na Prvenstvu Europe u Pragu, prije gotovo 60 godina kao Ëlan „Mladosti”. U 1954. bio je meu igraËima „Mladosti” koji su zaposjeli mjesto iza „nedodirljive” „Crvene zvezde”. Iz nje-gova sjeÊanja izvuËeni su detalji o ranim godina-ma najkvalitetnijeg zagrebaËkog kluba.

Jovana –ana TomiÊa, Antu Mlikotina, Vladu SertiÊa, Jurja Amπela, Hari Kumara, Ivana Bra-nicu i Davorina MarËelju ima se dræati za izvor-ne „mladostaπe”, doËim Frane Klep, Mirko ©ur-kaloviÊ, Zlatko Sabljak, Bogoljub DokmanoviÊ, Vladimir Trnovski, Ljubo BogunoviÊ, Vjakoslav Juras i Branimir Majder idu meu „akademiËa-re”. Nakon spajanja igraËa iz dvije rano uteme-ljene koπarkaπke sredine, „Mladost” je dobila igraËki kadar s kojim je na Savi stasalo jako druπtvo Bela JuriÊ, Petar ©arËeviÊ, Juraj Kurek, Dene, Sran JankoviÊ, Slobodan JoviËiÊ i Ante SuliËiÊ na probir su trenerima, doËim se „Mla-dost” moæe pohvaliti i svojim naroËitim Ëlano-vima: Mledenom TijaniÊem, Ivicom Curtinijem, Zdravkom KovaËiÊem i Vladom PoliÊem, Rije-Ëanima s vaterpolistiËkim i koπarkaπkim iskus-tvom iz vremena „Victorije”.

Aleksandar BlaπkoviÊ je u „plavoj” reprezenta-ciji naslijedio Zorka CvetkoviÊa. „Jumbo”, kako


TAKOjePO»ELO

su nazivali stalnog reprezentativca, imao je naj-viπe nastupa u majici „Mladosti”. BlaπkoviÊ ide meu izabranike koji su u 1950. nastupili na prvo-me svjetskom prvenstvu u Argentini, ali i na dru-goj svjetskoj smotri (1954.). Igrao je i na europ-skim smotrama u 1953. i 1955. godini. Sveukupno ima 46 nastupa u selekciji koja je traæila svoje mjesto pod europskim koπarkaπkim suncem.

„AkademiËar” je nastao na Rooseveltovom tr-gu. Na Srednjoπkolskom igraliπtu okupljeni sportaπi, oko Milana Kobalija, u 1945. su krenuli na ©alatu, ponijevπi i koπarkaπke konstrukcije, pa je za aktivnost na “Elipsi” valjalo naËiniti no-ve. Nakon sjedinjenja, meutim, na Savi se gradi novo igraliπte (1947.) koje i danas sluæi studenti-ma obliænjega doma za dnevne aktivnosti. Isti je teren u 1960. pokriven asfaltom, doËim je u 1963. godini i rasvjeta postala dijelom standarda. Je-dinstvena betonska konstrukcija godinama odo-lijeva vremenu, i mnoge „mladostaπe” podsjeÊa na ljeta snaæne „Mladosti”, ali i vrijeme zajed-niπtva, kakva druæenja nitko ne æeli zaboraviti.

„Mladost” se oko koπarkaπke krune na savez-noj razini nadmetala 1948., 49, 50, 51, 52, 54, 55. i 1956. godine, devet uzastopnih sezona proljeÊe „ jesen. Nakon πest sezona po iseljenju iz najjaËe li-ge, „mladostaπi” su se u 1962. uspjeli vratiti, ali bilo je to joπ jedno koπarkaπko ljeto na putu u go-dine bez zapaæenijih domaπaja.

Marijan Catinelli je koπarkaπki stasao u Tuπ-kancu, ali je svoje trenerske kuπnje obavio u „Mla-dosti”. U prvim godinama πezdesetog desetljeÊa, za predsjednikovanja Zorka CvetkoviÊa, stasala je mlada „Mladost”. Tomislav UroiÊ, Nikola PleÊaπ, Duπan BulatoviÊ, Vlado VuËinoviÊ, Miroslav Fle-go, Silvio MaËek, Mladen Ivanko, Radoslav Ru-sek, Damir ©olman, SreÊko ©ute, Slaven Cota i Bo-ris GospodinoviÊ, raani s prvim ljetima „Mla-dosti” (1948.), stasali su do prvaka Hrvatske (1964.). Druæili su se nekoliko godina, igrali sva moguÊa natjecanja, pokuπavali se domoÊi najviπe-ga razreda, a kad nisu mogli, razmiliπe se na sve strane, ©olman u Split, PleÊaπ u Tuπkanac.

Aleksandar BlaπkoviÊ (46), Damir ©olman (226), Nikola PleÊaπ (215), Zorko CvetkoviÊ (1), Rajko GospodnetiÊ (26), Petar MijaË (1), Mihovil NakiÊ (99) i Zvonimir PetriËeviÊ (101) igraËi su s matiËnim listom u „Mladosti”. Sabiranje broje-va u zagradama, naime, iskazat Êe podatak o broju nastupa u reprezentaciji s kojim se „Mla-dost” moæe diËiti i u godinama nostalgije za li-jepim i dobrim starim vremenima.

K K “NAPRIJED”

„Slavija” se utemeljuje 15. lipnja 1945. Jaka druæina, sastavljena od koπarkaπa, rukometaπa i ponekog pripadnika inog sporta, na okupu se dræi oko dvije godine. Ideja Milana Kobalija da se koπarka uËvrsti na ©alati nije pustila duboko korijenje, jer su tenisaËi svoju „Meku” silno Ëu-vali od svakovrsnih doπljaka. U 1947. godini, meutim, na ©alati je izgraen veliki bazen, pa je druπtveni æivot u tom dijelu Zagreba bio vrlo bujan i atraktivan.

Marko JuriÊ, znani nogometaπ „Dinama”, predavao je tjelesni odgoj na II. realnoj gimnazi-ji u KriæaniÊevoj ulici, na znamenitoj πkoli koja je gradu podarila mnogo vrsnih sportaπa. Iz KriæaniÊeve ulice na ©alatu se uspinju pripadni-ci „pokreta za koπarku”, inaËe igraËi potkovani na svojoj gimnaziji. Vladimir MahovliÊ, Vojislav BrnetiÊ, Zdravko AndriÊ, Branko MiletiÊ i Mari-jan PasariÊ pohaali su isti razred, ali je Marijan PasariÊ zarana otiπao meu igraËe „Jedinstva”.

Silne su krize uzdrmavale izvorni koπarkaπki kolektiv. „Slavija” se u 1947. preimenuje u F.D. „Dinamo”, a u 1949. klub sa ©alate ulazi pod imenom F.D. „Naprijed”. Sportski usud je htio da se vrπnjaci Meunarodne koπarkaπke organi-zacije (FIBA je utemeljena u 1932.), pripadnici is-tog πkolskog razreda, pretvore u okosnicu mlade druæine koju oblikuje Milivoj „MiÊo” OrloviÊ.

„Naprijed” je petu godinu nakon dolaska koπarkaπa na ©alatu, ©alati i Zagrebu darovao prvu krunu prvaka dræave. U Karlovcu se na


zakljuËnom turniru omladinskog prvenstva Ju-goslavije okupljaju klubovi iz federalnih repub-lika. „Enotnost” i „ÆelezniËar” zastupali su Slo-veniju, „Partizan” iz Beograda i „Borac” iz »aË-ka u „©anac” su doπli u ime Srbije, „Proleter” iz Zrenjanina stigao je ispred Vojvodine, „Rabot-niËki” iz Skopja predstavljao je Makedoniju, a „Sarajevo” je reprezentiralo Bosnu i Hercegovi-nu, dok su domaÊin „ÆeljezniËar” i zagrebaËki „Naprijed” u zavrπni turnir proπli kroz natjeca-teljsko sito u Hrvatskoj.

Milivoj „MiÊo” OrloviÊ vodio je mlade Zag-repËane, meu kojima se nalazio i Branko Mile-tiÊ, snaæni i daroviti sportaπ, sa zapaæenim do-metima u teniskoj igri. U zadnjoj utakmici tur-nira, koji nije izveden u punom broju utakmica, jer su Sarajlije morali napustiti Karlovac, zbog utvrenih falsifikata u osobnim dokumentima, mladiÊi „ÆeljezniËara” nisu mogli sprijeËiti sil-ne nalete suparnika u majicama „Naprijeda”. Dva vodeÊa juniorska sastava u Hrvatskoj ra-ziπli su se uz 32:16 za goste sa ©alate.

Branko MiletiÊ, Radovan Kajnih, Drago Kraj-nc, Kreπo Marincel i Vladimir MahovliÊ roeni su u 1932. Zdravko AndriÊ, –uro KneæeviÊ, Æelj-ko Malinger i Tomislav Markuπ imali su godinu dana manje, doËim je Boris Mervar (1935.) bio najmlaim Ëlanom novih prvaka, prvih na razi-ni federacije, generacije o kojoj se sluπalo godi-nama, a poËesto se o njima prepriËava i nakon 60 godina od dogaanja u karlovaËkom ©ancu.

Drago Krajnc je iz Zagreba preselio u Ljublja-nu, i meu djevojkama „Olimpije” nastavio prakticirati sklonost struËnom radu, da bi se, kasnije, upisao meu profesionalne novinare i do 1987. godine, u kojoj je istrgnut izmeu æivih, bio izuzetno poznatim perom „Sportskih novos-ti” iz Ljubljane, i izvjestitelj s Olimpijskih igara.

Vladimir MahovliÊ obavljao je trenerske, in-struktorske i sudaËke zadatke, iπao je u red ponaj-boljih interpreta pravila igre, i meu najbolje me-unarodne suce koje je Jugoslavija imala. Izvan koπarke je uvaæavanje zaradio izuzetnim radij-

skim i televizijskim govorniπtvom, s pedagoπkom ulogom na radiju i nakon odlaska u mirovinu.

Radovan Kajnih i Branko MiletiÊ ostvarili su izuzetne igraËke karijere, u „Lokomotivi” i „Je-dinstvu”, a Miroslav FranjkoviÊ struËno je djelo-vao u „Elektrostroju” i „Treπnjevci”, s najzapaæe-nijim dometima u ulozi meunarodnog suca.

TRE©NJEVKA

Koπarku se uzima za „kraljicu igara”. U Sjedi-njenim Dræavama izmiπljeni „basketball”

(1891.) promaknut je u „kralja igara” u dva zad-nja desetljeÊa 20. stoljeÊa. Izvorno slaganje ime-na „Naismithovoj igri”, meutim, upuÊuje na koπaru (basket) i loptu (ball). »esi su meu prvi-ma izvorno englesko ime prilagodili svome jezi-ku, pa je „basketball” prozvan „koπikovom”, πto bi se imalo prihvatiti i Ëinom pretvaranja muπkoga u æensko ime. U nas je stanje „kraljice” vrlo sliËnim uratkom »eha i otud πto se skupina „matiËara” i povela za Ëeπkim izvorom: pojmu „koπarka” odbacila je „a” slovo i dometnula „ka”, inaËe odreenicu æenskog roda.

Jarun, »rnomerec, MedveπËak i Trnje zagre-baËkim su kvartovima s imenima u muπkom ro-du, doËim PeπËenica, Martinovka i Treπnjevka imaju æensko odreenje. MedveπËak se svoje-dobno diËio prvacima Jugoslavije u „handballu”, doËim je Treπnjevku u sportsku svakodnevicu uvela druæina nogometaπa, jedno vrijeme i sa-veznoligaπa, doËim je „kvart” na liste nezabora-va upisala „Treπnjevka”, skupina djevojaka koja je koπarku igrala naroËitim naËinom, i pod naro-Ëitim okolnostima.

Zdenka RadoviÊ, Zulejka Stefanini, ©ojat, Vjera NeferoviÊ, Maπa Baranyai i »aleta na stra-ni Akademskog Sport Kluba (ASK), te sestre Kremzir (Nada i Vera), Vilma SabljiÊ, Mira Bra-daπka, »eriÊ i PetriÊ u bojama „Graanskog”, uz „akademiËarku” Marijanu PetriËiÊ na obje strane, povijesnim su izvoditeljicama javne de-monstracije „basketballa” u Zagrebu (27. sijeË-


TAKOjePO»ELO

nja 1929.), pod krovom zgrade ZagrebaËkog zbora. Koπarkaπica u koπarci, meutim, u Zag-rebu neÊe biti do 1945. godine, u kojoj Êe nove zasade biti uzemljene na zagrebaËkoj ©alati.

Na kuπanje „ameriËke igre” u 1929. okupile su se djevojke iz atletike, hazene, tenisa i nekih drugih sportskih aktivnosti, u obnovu koπarke 1945. upustit Êe se takoer pripadnice inih spor-tova i tjelovjeæbenih disciplina, i u koπarci osta-ti do pretvaranja koπarke u specijalnost koja traæi i tijelo i duπu.

PriËa o TreπnjevËankama posebna je iz najraz-liËitijih razloga, izmeu kojih se najzagrepËan-skijom doima okolnost da su prvakinje Jugosla-vije, u 1967. godini, isklesane od ZagrepËanki i rukama roenog ZagrepËanca, uzgred budi na-pisano i Ëovjeka koji dvije treÊine æivotnog vije-ka æivi upravo koπarku, Marijana PasariÊa.

Sestre Meglaj (Kornelija i Ruæica), KaÊuπa Buljan, Jadranka BrkoviÊ, Zorica PavËiÊ, Ruæa VukmiroviÊ, Jagoda ©ariÊ, Nena Paen, Marica Buljan, Jasna PetrinoviÊ, Nada Kornfeld, Blaæen-ka BorziÊ, Mira Æunac i Branka OπtriÊ izborile su uloge u najrazliËitijim sportskim priËama, po-put prigodne iz koje se razaznaje da je grad u kojem je obavljena prva demonstracija „basket-balla”, i u kojemu je „basketball” preimenovan u koπarku, prve lovorike ubrao kakvih Ëetrdesetak godina nakon upoznavanja „AmeriËke igre”.

„Treπnjevka” stoji prvim darovateljem svoga grada. Saveznu je krunu priskrbila u okolnosti-ma silne nadmoÊi „Crvene zvezde” i „RadniË-kog”, beogradskih klubova, koji su utrku koπar-kaπica Ëinile neizvjesnom iskljuËivo u pogledu druæina koje Êe ispasti iz toliko uvaæavane „sa-vezne lige”, u prilog kojoj istini i svjedoËi „Al-manah Koπarkaπkog saveza Jugoslavije”, jedina knjiga naslonjena na vjerodostojne dokumente.

U zagrebaËkim je kronikama malo ukoriËe-nih papira, ali je na pretek priËa iz sjeÊanja. „Al-manah KSJ” kaæe kako su se u 1945. na ©alati okupljene koπarkaπice iskazale i na prvom pr-venstvu Jugoslavije u Subotici, doËim u zagre-

baËkim izvorima stoji nijekanje takva nastupa, πto dræi upitnim i 27:14 u korist Srbije, u navod-noj finalnoj igri. Izvan svakih dvojbi, meutim, stoji istina o nastupu „Dinama” 1948. u Beogra-du i zauzetoj Ëetvrtoj poziciji. U 1949. godini, ta-koer u Beogradu, nastupile su djevojke „Nap-rijeda” i „Jedinstva”, doËim u 1950. igraju zad-nje utakmice prvenstva „Naprijed” i „Lokomo-tiva”. U 1951. i 1952. godini djevojke iz Tuπkan-ca nadirale su u vrh, ali su jedino u 1962. dohva-tile zalee „Crvene zvezde”. „Lokomotiva” je savezni razred dræala do 1958. „ÆeljezniËarke” su u toj godini „ispustile paru”, i selile iz savez-nog razreda, a na pozornicu su stupile svjeæe is-klesane djevojke, u majicama „Jugomontaæe”.

Kornelija i Ruæica Meglaj, Biserka Strmπki, Darinka LjubiÊ, Jelena JakπiÊ, Kruna Mayer, Boæa SkenderoviÊ, Bartol, Verica Davidson, Mi-ra Nebojan i Cej promiËu se u 1957. u omladin-ske prvakinje Jugoslavije, kojim djelom opetuju podvig juniora „Naprijeda” iz 1950. U 1959. mlade „montaæerke” dohvaÊaju Ëetvrtu pozici-ju u Jugoslaviji, u 1960. veÊ su na treÊoj poziciji, iza „Crvene zvezde” i „RadniËkog”. Do 1967. ostaju sestre Meglaj kao graditeljice kluba koji Êe u 1963. godini zaigrati saveznu ligu pod ime-nom „Treπnjevka”, i u „ligi 8” uπuljati se izme-u „Crvene zvezde” i „RadniËkog”.

U 22 godine, „Crvena zvezda” i „RadniËki”, i onda „Treπnjevka” na prvome mjestu. Dolaza i odlaza u tim godinama nije bilo, tu i tamo po koja studentica, poput Ruæe VukmiroviÊ iz Ogulina, a sve ostalo izvorno „zagrebaËko”! S podsljemenskih izvora, nikako s nogama i ruka-ma na asfaltu VurovËice, veÊ tijelom i umom u πkolskim i studentskim klupama, sa πkolskim i fakultetskim diplomama.

Jedinstvena „Treπnjevka”, klub zagrebaËke Treπnjevke, sportska druæina naroËita odgoja i obrazovanja, klub najveÊe slabosti Ivana Arapo-viÊa. Druæina „Treπnjevka” jamaËno je bila i æe-ljom Ëovjeka koji je svoje „Jedinstvo” 1953. pre-selio s Martinovke na Treπnjevku. Prvi prvak Ju-


goslavije iz zagrebaËke koπarke.


Documents

60 GODINA KO©ARKA©KOG SAVEZA ZAGREBA BASKETBALL JE …