PRIE UZ MALA ZRNCA MUDROSTI

KAKO SAUVATI LJUBAV

Majka i njen djeak etaju plaom... U jednom trenutku djeak upita: "Mama, kako se uva ljubav??" Mama ga pogleda i odgovori: "Uzmi malo pijeska i stisni aku..." Djeak stisne aku i to je vie stiskao, to je vie pijeska curilo iz nje... "Ali mama, pijesak mi bjei .!!!" - "Znam, a sada otvori potpuno aku..." Djeak poslua, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s dlana... Na to majka, sa smjekom na licu, ree: "Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drzi dlan kao da je u obliku lice, dovoljno zatvoren da ga sauva i dovoljno otvoren da bude slobodan..." Djeak uini kako mu je reeno i pijesak mu ostane na dlanu - zatien od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste...

Eto..., kako se uva ljubav...

ORAO

Orao ja zvao svoje mlade da dou do ruba gnijezda. Nisu se htjeli odazvati njegovom upornom zovu. - Zato se prije predivnog osjeaja letenja pojavi strah od pada?-razmiljao je orao. Nikada nije saznao odgovor na to pitanje. Po tradiciji, orlovi prave gnijezdo na vrhu visokih stijena. Ispod gnijezda je samo zrak na koji se mladi orlovi trebaju osloniti svojim krilima. Orao je bio nemiran, jer nije uspio pobijediti svoj strah jer je znao kako je dolo pravo vrijeme da mladi orlovi polete. Trebao je izvriti svoju roditeljsku zadau i nije mu preostalo nita drugo nego da svoju djecu izgura iz gnijezda i tako ih prinudi da lete. Uroenom mudrou skupio je svu svoju hrabrost, jer je znao da njegov ivot nema nikakva smisla sva dok njegova djeca ne naue letjeti. Ako ne naue letjeti, nee ni shvatiti kako je velianstveno to su se rodili kao orlovi. Stari je orao kao plemenit roditelj bio duan pomoi mladim orlovima da uine prvi korak. Tako je jednog po jednog orla gurao s ruba gnijezda, a orlovi su saznali da imaju krila!

David McNally

BOG JE STVORIO DJECU (A USPUT I UNUKE)

Uvijek kad su vam djeca van kontrole, moe vas utjeiti pomisao da se ak ni Boja svemonost ne odnosi na Njegovu vlastitu djecu.

Nakon to je stvorio nebo i zemlju, Bog je stvorio Adama i Evu. I prva stvar koju je rekao bila je NEMOJTE ! Nemojte to ? - upitao je Adam. Nemojte jesti zabranjeno voe - rekao je Bog. Zabranjeno voe ? Imamo zabranjeno voe ? Hej Eva..., imamo zabranjeno voe ! Nema anse ! Ima anse ! NEMOJTE jesti voe ! - rekao je Bog. Zato ? Zato jer sam ja va otac i jer ja tako kaem ! - odgovori Bog, pitajui se zato nije zavrio Kreaciju nakon to je stvorio slonove.

Nakon nekoliko minuta Bog je ugledao svoju djecu kako grickaju jabuku i iznervirao se ! Nisam li vam rekao da ne jedete voe ? - upita Bog. Uh, da ! - odgovori Adam. Zato ste onda jeli ? - upita Otac. Ne znam - ree Eva. Ona je prva poela! - rekao je Adam. Nisam ! Jesi ! NISAM !

Bogu ih je bilo dosta pa ih je kaznio tako da moraju imati vlastitu djecu. Tako je postavljen model i on se nikada nije promijenio.

Ako uporno i s ljubavlju nastojite pruiti djeci mudrost koju ne prihvaaju, nemojte biti strogi prema sebi. Ako je Bog imao problema prilikom podizanja djece, zato mislite da e za vas to biti djeja igra ?

UMIJECE MALIH KORAKA

Ne molim Te, Gospodine, za uda i vienja, nego za snagu u svakodnevnom ivotu. Naui me umijeu malih koraka.

Uini me sigurnim u razdiobi vremena. Obdari me osjetljivou da odredim to je veoma vano, a to manje vano.

Molim Te za razum da odredim suzdranost i mjeru, da kroz ivot ne klizim, vec da razumno odreujem dnevni raspored, da zapazim svjetlost i vrhunce, da s vremena na vrijeme naem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.

Dozvoli mi da spoznam da snovi o prolosti i budunosti ne vode daleko. Pomozi mi da dobro djelujem neposredno, da sadanji trenutak prepoznam kao najvaniji.

Sauvaj me naivnog stava da u ivotu mora sve dobro proticati. Obdari me trijeznom spoznajom da su tekoe, neuspjesi i udarci stalni pratitelji ivota - uz koje rastemo i zrijemo.

Podsjeti me da srce esto zamuuje razum. U pravom mi trenutku poalji prijatelje koji e mi strpljivo rei istinu. Uvijek u Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne moemo rei sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti zna koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tom najljepem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru. Daj mi dovoljno mate da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketi dobrote uz popratno pismo ili bez njega.

Stvori od mene ovjeka koji e brazdati duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su "ispod". Oslobodi me straha da proputam ivot. Ne daj mi ono to elim, ve ono to mi treba. Naui me umijeu malih koraka.

Antoine de Saint-Exupery

Test Tri sita

U staroj Grkoj je Sokrat bio poznat po tome da je vrlo visoko cijenio znanje. Jednog dana je veliki filozof sreo poznanika, koji mu je rekao: - Zna li to sam upravo uo o tvom prijatelju? - Samo trenutak - zaustavio ga je Sokrat.- Prije no to mi bilo to kae, elio bih da napravi kratak test. Ime mu je test Tri sita - Test Tri sita? - Tako je - nastavi Sokrat. - Prije nego to mi govori o mom prijatelju, moda bi bilo dobro da razmisli o tome to mi eli rei i propusti svoje rijei kroz posebna sita. Zato se i zove Test tri sita. - Prvo sito je sito istine. Jesi li posve siguran, da je to to mi eli ispriati, istina? - Ne - odgovori ovjek. - U stvari, upravo sam uo i - U redu - ree Sokrat. - Dakle, ne zna sigurno je li to istina ili nije. Probajmo s drugim sitom. Sitom dobrote. eli li mi ispriati neto dobro o mom prijatelju? - Ne, upravo suprotno - Znai tako - nastavi Sokrat, - eli mi ispriati neto loe o njemu, ali ne zna je li to istina. No, jo uvijek moe napraviti test, na raspolaganju ti je jo jedno sito. Sito upotrebljivosti. Da li e mi koristiti to to bi mi elio ispriati o mom prijatelju? - U stvari, ne - Dakle - zakljuio je Sokrat, - Ukoliko mi eli ispriati neto, za to ne zna da li je istinito, nije dobro a niti korisno, zato bi mi uope morao ita ispriati ?

KUTIJA POLJUBACA

Poetak prie ide daleko u prolost kada je otac kaznio svoju petogodinju kerkicu jer je izgubila neku vrlo dragocjenu stvar. Novca je u tom vremenu bilo vrlo malo. Bilo je boino vrijeme.

Slijedeeg je jutra djevojica donijela mali poklon i rekla: Tata, to je za tebe.

Tati je bilo vrlo neugodno, ali kada je otvorio kutiju i vidio, da unutra nema niega, jako se naljutio. Kerkicu je prekorio: Zar ne zna ako neto pokloni, oekuje se da se u kutiji neto i nae?

Djevojica ga je alosno pogledala i suznim oima rekla: Tata, ali nije prazna. Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe. Tata je bio ganut. Kleknuo je pred kerkicu, jako je zagrlio i zamolio za oprost.

Do kraja ivota uvao je tu kutiju pored kreveta i uvijek, kada se osjeao izgubljeno i oajno, otvorio ju je i iz nje uzeo jedan nevidjivi poljubac i sjetio se ljubavi koju je kerka spremila unutra.

Svatko od nas ima kutiju punu poljubaca i ljubavi, koju nam poklanjaju prijatelji, djeca, Bog Ne postoje vanije stvari koje bi mogli dobiti.

USTRAJNI DRVOSJEA

Bio jednom jedan drvosjea koji je doao raditi u tvornicu drva. Plaa je bila dobra, a uvjeti rada jo bolji, tako da je drvosjea odluio dati sve od sebe.

Prvoga je dana doao pred nadglednika, koji mu je dao sjekiru i odredio jedno podruje u umi. ovjek je pun poleta otiao u umu sjei. U jednom danu posjekao je osamnaest stabala. - estitam - rekao mu je nadglednik. Nastavi tako.

Ohrabren nadglednikovim rijeima, drvosjea je odluio sutradan poboljati svoj rad. Tako da je te noi legao vrlo rano. Idueg je jutra ustao prije svih i otiao u umu. Unato svom naporu nije uspio posjei vie od petnaest stabala. Sigurno sam umoran, pomislio je. Odluio je lei sa zalaskom Sunca. U zoru je ustao, odluan sruiti svoj rekord od osamnaest stabala. Ipak, toga dana nije doao ni dopola. Idueg ih je dana bilo sedam, onda pet, a posljednjeg je dana itavo popodne pokuavao posjei svoje drugo stablo.

Uznemiren zbog toga to bi mogao rei nadglednik, drvosjea je sam otiao rei nadgledniku to se dogaa i kleo se da se trudio do granica iscrpljenosti. Nadglednik ga je upitao: Kad si posljednji put naotrio svoju sjekiru? - Naotrio? Nisam imao vremena naotriti je, bio sam prezauzet sjeom stabala.

Odmarati se, mijenjati aktivnosti, raditi druge stvari esto znai da otrimo svoje orue. Uporno raditi neto na silu, naprotiv, uzaludan je pokuaj pojedinca da voljom nadoknadi nesposobnost u odreenom trenutku.

Iz knjige Ispriat u ti priu, Jorge Bucay

OSMIJEH Osmijeh (ne) stoji nita, a djeluje udesno. Obogauje onoga kome je upuen, a ne osiromauje onoga tko ga daje. Bljesne poput munje, ali sjeanje na nj moe trajati zauvijek. Nitko nije toliko bogat ni toliko siromaan da bi ga mogao sebi uskratiti i svatko

njime samo dobiva. Osmijeh donosi sreu u kuu, pozdrav prijatelju, pomo pri sklapanju posla. On je odmor umornom, putokaz izgubljenome, suneva zraka alosnome i

najbolji prirodni lijek protiv ljutnje. Ali, ne moe ga se kupiti, izmoliti, posuditi ili ukrasti, jer vrijedi zapravo jedino kad ga se poklanja. A nitko i ne treba osmijeh toliko kao oni kojima se i ne moe pokloniti vie nita drugo.

Dale Carneige

PRIA O LJUBAVI I LUDOSTI

Jednom davno, svi ljudski osjeaji i sve ljudske kvalitete nali su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.

Kada je Dosada zijevnula trei put, Ludost je, uvijek tako luda, predloila: "Hajdemo se igrati skrivaa! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je meu osjeajima." Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavi preutjeti, zapitala: "Skrivaa? Kakva je to igra?" -"To je jedna igra", zapoela je objanjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oi i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada zavrim sa brojanjem, polazim u potragu i koga ne pronaem, taj je pobjednik." Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduevljenje. Srea je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada nita nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zato bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronau. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo muilo sto on nije bio taj, koji se sjetio predloiti igru. Oprez nije htio riskirati.

"Jedan, dva, tri." poela je brojati Ludost. Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se muei popeo na vrh najvieg drveta. Velikodunost se nikako nije mogla odluiti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto inilo savrenim za jednog od njenih prijatelja. Ljepota je uskoila u kristalno isto jezero, a Srameljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je nala svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebinost je pronala skrovite, ali samo za sebe! Laz se sakrila na dno oceana (lae, na kraju duge), a Pouda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije vano. Kada je Ludost izbrojavala 999.999, Ljubav jo nije pronala skrovite jer je bilo sve zauzeto. Ugledavi ruinjak, uskoila je, prekrivi se prekrasnim pupoljcima. "Milijun", zavikala je Ludost i zapoela svoju potragu.

Prvu je pronala Lijenost, iza najblieg kamena. Ubrzo je zaula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Pouda su iskoile iz kratera od straha. Sluajno se tu nasla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebinost nije trebalo niti traiti. Sama je izletjela iz svog savrenog skrovita koje se pokazalo pelinjom konicom. Od tolikog traenja Ludost je oednila, i tako u kristalnom jezeru pronala Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo jo lake jer se ona nije mogla odluiti za skrovite pa je ostala sjediti na oblinjem kamenu. Tako je Ludost, malo po malo, pronala gotovo sve. Talent u zlatnom klasju ita, Tjeskobu u izgorenoj travi, Laz na kraju duge (lae, bila je na dnu oceana), a Zaborav je zaboravio da su se uope iega igrali. Samo Ljubav nije mogla nigdje pronai. Pretraila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je ve bila bijesna, ugledala je ruinjak. Ula je meu rue, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti poela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se zauo bolan krik. Ruino je trnje izgrebalo Ljubavi oi.

Ludost nije znala sto uiniti. Pronala je pobjednika, osjeaj nad osjeajima, ali Ljubav je postala slijepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposljetku odluila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj. Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjeajima, ali ostala slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.

ENA NA JEDAN DAN ovjeku se smuilo da odlazi na posao svaki dan dok njegova ena stalno ostaje kod kue. On je elio da ona vidi kroz to sve on prolazi, te se pomolio: "Dragi Gospodine, ja idem na posao svaki dan i radim tamo 8 sati dok moja ena samo ostaje kod kue. elim da ona zna kroz to sve prolazim, i zato Te molim da dozvoli da se njeno tijelo zamijeni sa mojim na jedan dan. Amen."

Bog je, u svojoj beskrajnoj mudrosti, odobrio ovjeku tu elju. Slijedeeg jutra, naravno, ovjek se probudio kao ena. Ustao se, spremio doruak svojoj supruzi, probudio djecu, pripremio im odjeu za kolu, postavio doruak, spakirao uinu, odvezao ih u kolu, vratio se kui i pokupio stvari koje su za kemijsko ienje, odnio ih na kemijsko, svratio u banku da podigne novac, obavio kupovinu, zatim otiao do kue da ostavi namirnice, poplaa raune i sredi ekovnu knjiicu. Zamijenio je pijesak u kutiji za maku i okupao psa.

Tada je ve bilo 13h te je pourio da namjesti krevete u spavaim sobama, opere rublje, usisa, prebrie prainu i prebrie pod u kuhinji; odjurio je po djecu u kolu i upustio se u prepirku sa njima na putu do kue. Spremio im je mlijeko i kolaie i pomogao im oko domaih zadataka. Zatim je pripremio dasku za peglanje, pa je gledao TV dok je peglao rublje.

U 16.30 je poeo guliti krumpire i prati povre za salatu, valjao svinjske nicle u prezli i ljutio graak za veeru. Poslije veere, oistio je kuhinju, ukljuio mainu za sue, sloio ispeglano rublje, okupao djecu i stavio ih na spavanje.

U 9 naveer je bio iscrpljen, a kako kuni poslovi jo uvijek nisu bili zavreni, otiao je u krevet jer se od njega oekivalo da vodi ljubav, to je nekako uspio obaviti bez albi. Sljedeeg jutra, im se probudio kleknuo je kraj kreveta i rekao: "Gospode, ne znam to sam mislio. Jako sam pogrijeio kada sam zavidio eni to svaki dan ostaje kod kue dok sam ja na poslu. Molim Te, kad Te molim, dozvoli da se vratim u svoje tijelo."

Bog mu, u svojoj velikoj mudrosti, odgovori: "Sine moj, vidim da si nauio svoju lekciju, i bit u sretan da sve vratim onako kako je bilo. Samo, morat e priekati 9 mjeseci. Prole noi si zatrudnio."

DJEVOJKA I KEKS Devojka je ekala avion u ekaonici jednog velikog aerodroma. Poto je trebala dugo ekati, odluila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme bre prolo. Uz knjigu kupila je i paketi keksa. Sjela je u VIP ekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica sa keksima, a do nje jedan gospodin koji je itao novine.

Kad je ona poela uzimati keks i gospodin je uzeo jedan. Ona se okirala, ali nita nije rekla i nastavila je itati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo vie hrabrosti, do sada bih ga ve udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, ovjek pored nje, ne obazirajui se ni na to, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu, i djevojka pomisli: ba me zanima to e sada napraviti!!! ovjek uzme posljednji i podijeli ga na dvoje! Ovo je zaista previe, pomisli djevojka, okirana uzme svoje stvari, knjigu, torbu i bez rijei ode prema izlazu iz ekaonice.

Kada se osjeala malo bolje, nakon to ju je prola ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne dogaaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketi keksa jo uvijek netaknut. Posrami se kao kradljivac i tek tada shvati da je paketi keksa, isti kao njen, bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez okiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povrijeeni ponos i osjeaji.

Ljudski bijes i ponos nemaju granica I esto zaboravljamo da svaka pria ima i drugu stranu medalje. Koliko puta u naem ivotu emo ili smo pojeli tui keks, a da to nikad neemo ili nismo ni saznali? Prije nego to se doe do brzopletog zakljuka i prije nego to se pone misliti loe, GLEDAJ sa panjom detalje, vrlo esto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled !!!!

U ivotu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti: Kamen kada je baen; Rije nakon to je izreena; Mogunost nakon to je izgubljena; Vrijeme kada je prolo; Ljubav za koju se ne bori.