73479360 Eugen Kumičić o Romanu

EUGEN KUMII O ROMANU

- temelj romanu mora biti shvaanje istine, poimanje realnosti: pisac mora imati soli u glavi, zdrav razum i zdrave oi

- govori kako ima kolovanih slikara koji ne znaju slikati, a isto to moe se primijeniti i na pisce

- nije teko izmisliti neistinite ljude, ali je zato teko prikazati ljude od mesa i kosti, ljude koji se smiju i plau, lijepe i rune ljude, iste i blatne... to je pisac naravniji to je bolji

- Guerazzi, Sue, Dumas, Gulatieri i mnogi drugi pisali su imaginativne prie

- hvali Balzaca jer je opisao svoje vrijeme naravno i istinito

- hvali i Turgenjeva, Daudeta, Zolu, Gogolja, Flauberta... dok ita njihove romane, ini ti se kao da te ljude zna godinama, uspije spoznati sve njihove osjeaje, ciljeve i zablude

- neprijatelji naturalizma su udnovati ljudi; Zolu kritiziraju, govore da su mu knjige nepristojne i da nisu za mlade ljude Kumiiu je to smijeno, smatra da su i naturalistike knjige znanost jednako kao i medicinske knjige

- Zola bezobzirno otkriva svaku drutvenu ranu, ali ne moe probuditi u razumnom ovjeku grjene misli nego ga prisiliti da se zgraa i razmilja

- usporeuje ga sa Shakespeareom i njegovim djelom Konac dobar, sve u redu, samo to se Shakespearea nitko ne usudi kritizirati jer je velikan

- to je uzrok tomu kritiziranju? Obiaji, odgoj, drutvo u kojemu ovjek ivi

- iako se o Zoli govori svata, nema dvojbe da je on nedostian majstor

- da neki talijanski i francuski pjesnik ispjeva pjesmu o ljepoti svojega jezika i da u toj pjesmi govori narodu da ne smije zanemariti svoj jezik, svi bi ostali u udu jer bi ta pjesma uvrijedila narod; kod nas je drugaije navodi Preradovia i njegove pjesme o jeziku za primjer; kae da je teko onome narodu kojemu treba drati prodike da ljubi

Emira BilcevicHighlight










svoj jezik; kae da se veina velikih pisca pojavila iz velikih nesrea, a kod nas je skoro sva poezija posljedica raznih narodnih katastrofa

- po Zoli, svijet je pokvaren, to nam potvruju znanci i prijatelji; Kumii je to primijetio u raspravama koje su se vodile o samome Zoli- iako su ti ljudi govorili za Zolu kako je nepristojan, u tim raspravama o njemu koristili su puno gore izraze nego to su oni koje je Zola koristio u svojim romanima

- pita tko je moralniji: Dumas sin ili Zola? Dumas u Gospoi s kamelijama prikazuje bludnicu Margueritu koja ape na uho mladiima da ju ljube jer je to nevin aneo. Nasuprot njemu, Zola bezobzirno otkriva svu trule u kojoj caruje Nana te vie lakoumnim muevima da se vrate svojoj eni i djeci, a da ne troe imetak na tako ogavnog stvora. Gospoa s kamelijama izvodi se posvuda jer ljudi ele sablazni, ali u finim rukavicama.

Navodi primjer jednog supruga bio je nevjeran svojoj eni, imao je ljubavnicu, ali nakon to je proitao Nanu, opametio se.

- takve knjige uspijeva pisati samo Zola svi oni koji ga pokuaju slijediti pretjeraju

- govori kako i u Hrvatskoj ima pisaca koji nemaju zdravih oiju jedan domai pisac pie o tome kako mala eta stupa bujnom livadom i pri tome se trudi prikazati kako je trava na toj livadi gusta i svjea, a zatim kae kako se pred tom etom dizala i vitlala praina ta se slika osniva na imaginaciji (otkud praina na bujnoj livadi); jedan pisac opisuje slikovito kako se die sunce iz mora u Kvarnerskom zaljevu to ne moe biti jer je Kvarner zaokruen gorama; govori kako su tim piscima oi bolesne, u njihova djela jest uloeno mnogo truda, ali su ona nenaravna, izmiljena...

- roman u kojem nema shvaanja realnog svijeta, malo vrijedi

- za enou kae da je imao zdrave oi, sloili su se da je najbolji njegov roman Mladi gospodin jer je napisan istinito, vjeto i duhovito

- kad pisac opisuje ljude koji nisu postojali, moe mirno spavati jer nije uvrijedio nikoga od svojih suvremenika, zato svi to rade

- ima velikih pisaca koji ne otkrivaju niije rane, koji opisuju dobre ljude; navodi za primjer pripovijetku Pavao i Virginija; pita se zato ne smiju postojati i oni koji e opisati pokvarene i zle ljude ba kao to su u toj pripovijetci opisani dobri







- za naturalizam kae da je povratak k izvoru, k naravi; pisac ne treba opisivati ono to nikada nije vidio, treba traiti izvore; ako eli napisati roman o trgovakom svijetu mora izai i razgovorati s trgovcem koji e mu ispriati sve o svom ivotu; tek nakon prouavanja moe pisati roman

- stvaran ivot nalazi se oko svakog pisca, ali oni ne vide ono to im je pred oima, nego se zalijeu u lani svijet imaginacije

evo i dio iz one skripte koji moe biti koristan:

. Njegov esej O romanu (1883) moe se po znaenju usporediti sa enoinim lankom Naa knjievnost (1865). U njemu Kumii staje u obranu tendenciozne knjievnosti, razmatra moderni roman kao plod znanstvenog promatranja; pisac se ne smije zanositi matom nego paljivo promatrati ivot u svim njegovim oblicima, a graa za umjetninu moe biti sve i lijepo i runo ().Takvi nazori izazvali su otpor hrvatskih knjievnika koji su se drali nastavljaima tradicije, okupljenih oko Vijenca i Matice hrvatske.






Documents

73479360 Eugen Kumičić o Romanu