8. veljače2020.

Pune 23 godine poslije smrtiNabukodonozora (562. pr.Kr.), njegov unuk Baltazar priredio je veliku gozbu (539. pr.Kr.) o ko-joj se govori u Danielu 5.

U okviru tog vremena, Babilo-nom je vladao kralj Nabonid, oženjen Nabukodonozorovom kćerkom Niktoris. Ona je bila majka kraljica koju Daniel spominje u svom 5. poglavlju.

Nabonid je postavio svojeg sina Baltazara da mu bude koregent i guverner Babilona a on se pre-selio u Tebu gdje se bavio prou-čavnjem prirode.

Baltazar je baštinio dedinu oho-lost i samoljublje. Zamišljao je da je nepobjediv i to je želio pro-slaviti ovom velikom gozbom, koju je prekinula Kirova vojska.

Baltazar, već pijan od vina, naredio je da posluga done-se sveto posuđe koje je njegov djed oteo iz Hrama u Jeruzalemu.

On je oholo oskvrnjavio sveto posuđe za bogoslužje pravom Bogu u Hramu u Jeruzalemu, upotrebom za pi-će na razvratnoj gozbi u čast lažnih babilonskih bogova.

Babilonci su koristili seksagesimalni sustav, nabrajaju-ći šest vrsta materijala od kojih su bili načinjeni svi nji-hovi bogovi. U vrijeme kraja, “Babilon” će

koristeći pravu religiju [zlatna čaša] nuditi opoganjeno piće lažnog i izopačenog sustava bogoslužja (nešto što izaziva osjećaj gađenja: Otk. 17,4-6), čime suvremeni “Babilon”mami svijet u zlo.

“Iznenada se pojaviše prsti čovječje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikom svijećnjaku, po okrečenom zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše.” (Daniel 5,5)

Velika gozba bila je prekinuta natprirodnim fenomenom: Jedna čovječja ruka je pisala nešto po zidu.

Sve prisutne je zahvatila panika. Baltazar je pozvao sve zvijezdare, Kaldeje i vračare da razjasne taj čudni tekst. Međutim, on je tražio mudrost na pogrešnom mjestu.

Ponudio je bogate poklone i nagrade tko mu odgonetne tajnu pisma: 1. Skerletnu odjeću. Plemićke titule.

2. Težak zlatni lanac oko vrata. Vlast.3. Mjesto trećeg vladara u kraljestvu

(poslije oca Nabonida i Baltazara).

Kao i u prethodnom slučaju(Daniel 2, 4), mudri ljudi ovog svijeta nisu bili u stanju protu-mačiti Božju poruku.

“… pozovi stoga Daniela i on će ti kazati značenje.” (Daniel 5,12)

Kraljica majka je podsjetila Baltazara da je na dvoru izuzetna osoba u njegovom kraljevstvu:

↘ On ima Svetog Duha [“duh bogova/Božji”].↘ On ima superiorno znanje i razumijevanje.↘ On je poglavar svih mudraca u kraljevstvu.↘ On može protumačiti snove, može razrješiti

sve što je zamršeno, i može protumačiti i neobjašnjive tajne.

Daniel je najmanje tri godine služio kao guverner u Baltazarovoj vladi (Daniel 8,1.27). Međutim, kralj nijehtio pored sebe imati nekoga tko mu uznemirava savjest.

Ali kraljica majka je bila svijesna Danielovog utjecaja na njenog oca. Mislila je ako u kraljevstvu postoji netko tko bi mogao pomoći Baltazaru, onda je to Daniel!

Daniel je odbio kraljevu nagradu. Njegova pomoć u razjašnjenju značenja poruke sa zida ne može biti uslovljena visinom nagrade. Za nju ionako više nema razloga.

Baltazar je znao za Nabukodonozorovo iskustvo, kako se, poštoga je Bog ponizio, pokajao i stao na Božju stranu. Međutim, Baltazarov izbor je bio da ne slijedi iskustvo svojeg djeda.

1. On je ponizio Boga svojim oskvrnućem svetog posuđa.

2. On je proslavio svoje ljudskom rukom napravljene bogove.

3. Baltazar je znao da njegov život zavisi od Boga, ali nije Mu se htio pokloniti i odati čast i slavu.

To je bio pravi razlog zašto mu je Bog poslao specijalnu poruku na zidu.

“Izbrojano, izmjereno, razdijeljeno.” Poruka je bila napisana na aramejskom jeziku, i mogla se lako čitati, ali njeno tumačenje nije bilo tako jednostavno.

MENE [prebrojano]. Bog je prebrojio tvojekraljevstvo i dokončao ga.TEKEL [vagnut]. Bio si vagnut i našlo se da siprelagan.UPARSIN [razdijeljeno]. Tvoje carstvo jerazdijeljeno, i dano Medijcima i Perzijancima.

Daniel nije ni malo uljepšaonapisanu poruku. Baltazar jeostao kod svojeg obećanja.

Nažalost, iako je razumio tu-maćenje nije promijenio svojeponašanje.

Kazna je bila ispunjena još istenoći. Zlatne glave više nema!

I dok su ljudi Babilona uživali u gozbi, Perzijanci su kopali kanal da u njega skrenu vodu rijeke Eufrat.

Koristeći riječno korito lako su prošli ispod gradskih zidina i ušli u grad koji nisu čuvali stražari (i oni su radi gozbe na-pustili svoja stražarska mjesta).

Grad je bio osvojen u samo nekoliko sati, a kralj Baltazar ubijen.

Kir je zarobio Nabonida, a svog tastaDarija Medijca postavio je za guver-nera nad čitavim Babilonom.

Izvještaj o Baltazaru nas uči da spasenje nije toliko povezano s tim što znamo, već kako odgovarmo na to što znamo. Bog nam milostivo daje mnoge prilike da prihvatimo Njegovo spasenje.

“Malo je Baltazar razmišljao kako jedannevidljivi promatrač promatra njegovuidolsku gozbu. Ali ne postoji ništa rečenoili učinjeno što nije zabilježeno u nebe-skim knjigama. Mistični tekstovi pisanirukom bez krvi svjedoče da je Bog svjedoksvega što činimo, i da je On obeščašćengozbom i proslavom. Od Boga nemožemoništa sakriti. Ne možemo pobjeći od našeodgovornosti pred Njim. Gdje god senalazili i što god činili odgovorni smoNjemu čiji smo stvaranjem i otkuplje-njem.”

Ellen G. White, Umerenost, str. 49. original