Upload
adin-arnautovic
View
375
Download
4
Embed Size (px)
Citation preview
J U MJEŠOVITA SREDNJA SAOBRAĆAJNA ŠKOLA TUZLA
MATURSKI RAD
Tema: Transport poštanskih pošiljaka
Mentor: Učenik:Elvir Čerkezović, Dipl. ing. saobraćaja i komunikacija Hodžić Eldin
Tuzla, Maj 2012. godine
UVOD
Poštanski saobraćaj ima za cilj da brzo, tačno, sigurno i neprekidno vrši prenos pisanih i
na drugi način oblikovanih saopštenja, stvari i robe, novčanih doznaka, govornih i negovornih
informacija za sve korisnike u unutrašnjem i međunarodnom saobraćaju.
Poštanski saobraćaj je sistem u kojem svi dijelovi funkcionišu povezano, što je omogućeno
tehničkim jedinstvom poštanske mreže i jedinstvenom tehnologijom u obavljanju poštanskih
usluga. Poštanski saobraćaj se javlja kao posrednik između velikog broja korisnika u prenosu
informacija, robe, poslovne korespodencije i drugih pošiljaka i time doprinosi unapređenju
privrednog i kulturnog razvoja zemlje.
Principi na kojima se zasniva organizacija modernog poštanskog saobraćaja, kao što su
dostupnost poštanskih usluga, sigurnost i brzina u prenosu poštanskih pošiljaka, unapređenje
kvaliteta, omogućavaju pošti da odgovori sve složenijim zahtjevima savremenog okruženja i
tržišta. Pošta predstavlja vitalni dio ekonomske infrastrukture naše zemlje i od velikog je
značaja da spremna dočeka promjene na sve zahtjevnijem tržištu i ponudi savremene usluge
(kao što su: PostNet, EMS, Pošiljka sa plaćenim odgovorom, ekspresni prenos pošiljaka PTT-
DHL). Značajna uloga u procesu pružanja poštanskih usluga pripada organizaciji rada u svim
fazama prenosa poštanskih pošiljaka (prijem, otprema, transport, uručenje) kao i ekonomično
korišćenje svih raspoloživih tehničkih sredstava u poštanskom saobraćaju. U ovom radu
analizira se transport - kao jedna od faza u prenosu pošiljaka, i to na nivou koji obuhvata linije
koje povezuju poštanske centre prerade, odnosno poštanske centre pripreme, sa jedinicama
poštanske mreže koje pripadaju području tog centra.
2
SADRŽAJ
UVOD.........................................................................................................................................2
SADRŽAJ...................................................................................................................................3
1. POJAM I ZNAČAJ POŠTANSKOG TRANSPORTA..........................................................4
1.1. Tehnološka organizacija poštanskog transporta.......................................................5
1.2. Organizacija prijevoza poštanskih pošiljaka............................................................6
2. OBIM TRANSPORTNIH KAPACITETA I POŠILJAKA....................................................7
3. STRUKTURA POŠTANSKOG TRANSPORTA.........................................................................9
4. RACIONALIZACIJA POŠTANSKOG TRANSPORTA....................................................10
5. ULOGA KOPNENOG, ZRAČNOG I VODENOG SAOBRAĆAJA U
TRANSPORTU POŠTANSKIH POŠILJAKA....................................................................12
6. KONTEJNERI I PALETE U POŠTANSKOM TRANSPORTU.........................................13
6.1. Kontejneri...............................................................................................................14
6.1.1. Kontejnerizacija......................................................................................15
6.1.2. Rentabilnost kntejnerizacije....................................................................16
6.2. Palete......................................................................................................................16
6.2.1. Paletizacija..............................................................................................17
7. MODERNIZACIJA TRANSPORTA U POŠTANSKOM SISTEMU.................................18
8. ISTORIJSKI RAZVOJ POŠTANSKOG TRANSPORTA U BIH.......................................19
9. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA........................................................................................21
LITERATURA..........................................................................................................................22
MIŠLJENJE O RADU..............................................................................................................23
3
1. POJAM I ZNAČAJ POŠTANSKOG TRANSPORTA
Osnovni zadatak poštanskog transporta je da obezbijedi jedinstven tehnološki proces
tokova poštanskih pošiljaka. Pri tome, poštanski transport integriše sva prijevozna sredstva i
transportne linije, vodeći računa da se kroz taj proces obezbijedi efikasnost, ekonomičnost i
racionalnost za cjelinu ili pojedine transportne funkcije prijevoza pošiljaka.
Poštanski transport (postal transport) se u realizaciji, prostornom djelo-vanju i eksploataciji
javlja u više obljka i pojava prema namjeni angažovanja učesnika, a posebno kao:
interni transport unutar poštanskih objekata,
zatvoreni transport koji se obavlja vlastitim prijevoznim sredstvima,
prijevoz pošiljaka unutar jedinica poštanske mreže (postal network units),
prijevoz pošiljaka u funkciji koncentracije,
prijevoz pošiljaka u funkciji difuzije,
prijevoz za potrebe trećih Jica bilo u valstitoj organizaciji prijevoza
ili iznajmljivanjem kapaciteta,
korištenje javnog transporta drugih prijevoznika,
prijevoz poštanskog osoblja.
Interni transport se javlja kao dio tehnološkog procesa prijevozne funkcije pošte. Obavlja
se unutar poštanskog centra i drugih organizacionih jedinica pošte. Njegovo djelovanje i
prostor su ograničeni. U pravilu nije povezan sa javnom.saobraćajnom infrastrukturorn.
Može biti pogonski; ako djeluje u poštanskorn centru kao proizvodnoj jedinici, jer je u tom
slučaju vezan za proizvodne procese prerade pošiljaka, bilo da se radi o mehanizovano -
automatizovanom procesu, gdje je njegov obim manji ili manuelnom gdje su potrebe
internog transporta veće.
Zatvoreni transport se javlja kao vanjski prijevoz poštanskih pošiljaka, a često i građana
kao dopunska djelatnost. Obavlja se prijevoznim sredstvima pošte kao sastavni dio
ukupnog tehnoioškog procesa i to za sve faze, od prijema pošiljaka do krajnjeg cilja, tj.
uručenja pošiljke. Organizacija transporta vlastitim prijevoznim sredstvima se, u osnovi,
razJikuje od korištenja javnog transporta drugih prijevoznika.
4
U praktičnom riješenju poštanskog transporta, najčešće se kombinuje zatvoreni i javni
transport ili korištenje usluga drugih. Na taj način se analizom uslova prijevoza dolazi do
rješenja racionalizacije i optimizacije prijevoznih funkcija.
Javni transport i infrastruktura u ulozi prijevoza pošiljaka, koristi se sve više u poštanskom
sistemu, On treba da omogući redovan, siguran i brz transport, a takođe i smanjenje
troškova. Pošta treba koordinirati i kombinovati saaobraćajne tokove zatvorenog i javnog
transporta naročito u pogledu redova prijevoza. Ovo podrazumjeva paralelno korištenje
više sredstava prijevoza u svim saobraćajnim granama i to: željezničkom, zračnom,
pomorskom, riječnom i cestovnom prijevozu na unutrašnji i međunarodni saobraćaj.
1.1 Tehnološka organizacija poštanskog transporta
Tehnološka organizacija poštanskog transporta do sada se ustalila na integraciji tri nivoa
transporta koji moraju decidno biti usklađeni i integrisani u jedinstven transportni sistem.
Prvi nivo obuhvata transportno područje poštanskog centra. Obavlja se na redovnim
poštanskim linijama sa zadatkom da vrši prijevoz u funkcijama:
Koncentracije pošiljaka koja se obavlja po ustaljenom redu pri-
jevoza prikupljanjem u mjestima prijema po: poštama, poštanskim
sandučidma ili drugim mjestima gdje se pošiljlke mogu primiti.
Difuzije prispjelih pošiljaka koje prispijevaju u poštanski centar u
cilju obavljanja redovne dostave ili isporuke.
Na prvom transportnom nivou poštanski sistem u glavnom koristi vlastita prijevozna
sredstva cestovnih vozila. U novije vrijeme mnoge poštanske uprave, naročito u velikim
centrima, preferiraju korištenje za ovu namjenu ekoloških vozila specijalno dizajniranih za
poštanski saobraćaj. Drugi nivo čine poštanske linije između poštanskih centara u
unutrašnjem saobraćaju kao i veze poštanskih centara i giavnog poštanskog centra ako je tako
postavljena organizacija. Redovi vožnje se određuju prema propisanim rokovima i zahtjevima
prijevoza. Potrebno je ovaj nivo prijevoza organizovati u cilju što kraćeg zadržavanja
posiljaka, tako da se najčešće prijevoz obavlja u noćnim satima.Treći nivo obuhvata transport
koji povezuje glavne poštanske centre i međunarodne postanske transportne veze. Prijevozna
sredstva ovog transportnog nivoa su:
cestovna vozila,
5
avionski prijevoz,
željeznički, bilo u valstitim vagonima pošte ili iznajmljenim,
brodski prijevoz.
1.2. Organizacija prijevoza poštanskih pošiljaka
Organizacija prijevoza poštanskih pošiljaka podrazumijeva elaboriranje prije donošenja
odluka, a kao osnovno je:
odabir prijevoznika,
odabir prijevoznih sredstava i kapaciteta,
izrada redova prijevoza,
rentabilnost linija i opreme.
Redovima prijevoza, Opštim redom prijevoza i Redom prijevoza (ORP, RP), različitim
pregledima otpreme i prispjeća i drugim aktima treba osigurati tehničko - tehnološke i
funkcionalne osobine poštanskog transporta. Zbog značaja ORP-a daćemo nekoliko
napomena o tom aktu.
Opštim redom prijevoza poštanskih pošiljaka (ORP) poštanski transport se reguliše za drugi i
treći transportni nivo. Ovim aktom se, takođe, predviđaju dodatna transportna sredstva za
linije gdje je količina pošiljaka neredovna i teško predvidiva. Osnov za donošenje ovoga akta
poštanska uprava trebala bi prethodno odrediti zakonom ili na drugi način.
Sadržaj ORP-a uglavnom sačinjava: organizacija prijevoza pošiljaka na linijama od
zajedničkog interesa sa stanovišta kontinuiteta saobraćajnih tokova i troškova, definisanje
transportnih kapaciteta, osoblja, i sl. Ovaj dokumenat treba da prate razrađena uputstva o
poštanskom transportu na domaćim, a i međunarodnim linijama, prateća dokumentacija za
međunarodni obračun i uputstva. Takođe, trebaju u sadržaju biti zastupljene i vrste transporta
i prijevoznika kao: željeznica, zračni transport, i dr.
Složenost poštanskog transporta odražava se i na ostale segmente saobraćaja. U prijenosu
pošiljaka učestvuje željeznički, cestovni, zračni, pomorski ili riječni transport. Ako se radi o
usluzi elektronske pošte, koristiće se telekomunikacijski saobraćaj do pošte, gdje se poruka
ispisuje i uručuje korisniku. Prijevoz poštanskih pošiljaka u ranijem periodu, tj. do polovine 20.
vijeka, u većini zemalja obavljao se željeznicom. Ona i dalje ostaje važan učesnik u prijevozu
6
pošte, ali cestovni i u novije vrijeme zračni saobraćaj preuzimaju vodeću ulogu u obimu prijevoza
pošiljaka. Za prijevoz paketa značajan je i udio pomorskog saobraćaja.
2. OBIM TRANSPORTNIH KAPACITETA I POŠILJAKA
U prijevozu pošiljaka učestvuju transportni kapaciteti različitih mogućnosti prijevoza.
Takođe i poštanske pošiljke su razlličitih težina i obima. Navedene činjenice upućuju na
nužnost definisanja veličine kapaciteta za prijevoz, kao i pošiljaka koje će se prevoziti. Opštim
redom prijevoza treba utvrditi kapacitete transportnih sredstava za svaku poštansku liniju i
kategoriju pošiljaka. Pored toga, transportna sredstva na svakoj liniji trebaju biti maksimalno
iskorištena, kako bi se dobilo na racionalnosti troškova prijevoza.
Za ovu svrhu moguće je utvrditi koeficijente pomoću kojih se linije i vozila utvrđuju kako
slijedi:
količina određenih vrsta jedinica tovara,
potreba prostornih površina za svaku jedinicu tovara,
težina za svaku jedinicu tovara,
težina određenih vrsta jedinica tovara po m2.
Dobijeni podaci se mogu izračunati standardnim računskim postupkom, a pomažu kod
utvrđivanja strukture i obima transportnih kapaciteta. Statističkim podacima se služimo
da dobijemo različite vrijednosti o težinama, vrstama i kategorijama poštanskih pošiljaka po
grupama, i to:
pismonosne,
paketske,
novine i časopisi, i dr.
Poštanske pošiljke se usklađuju sa kapacitetima transportnih sredstava i strukturom pošiljaka
koja će se prevoziti. Ove osobine vozila se nalaze u uputstvima za svako vozilo. Struktura i
tehničke karakteristike vozila, bilo da se radi o lokalnom transportu sa raznim vrstama kolica i
7
drugih sredstava i!i u mjesnom, međumjesnom ili međunarodnom transportu, obrađena je u
drugom predmetu, pa se u tehnološkom procesu poštanskog transporta nećemo za.državati na
tehničkim karakteristikama vozila.
Za odluku o organizaciji prijevoznih sredstava, organizaciji prijevoza pošiljaka ili definisanja
prijevoznih puteva nužno je prije toga detaljno sagledati pozitivne i negativne strane svih
mogućih alternativnih rješenja.
Korištenje vlastitog transporta ima nekoliko prednosti:
Vozni red je moguće relativno jednostavno priiagoditi tehnološkom
procesu prerade pošiljaka.
Razmjena pošiljaka u skladu i zahtijevima obavijanja procesa rada u
jedinicama poštanske mreže.
Omogućivanje kvalitetne zaštite pošiljaka,
Kombinovanje korištenja slobodnih ili djelomično slobodnih
kapaciteta da uz istovremeni prijevoz pošiljaka prevoze i za treća
lica.
Međutim kod toga izbora osnovni parametar pored kvaliteta i organi-zacijskih prednosti za
funkciju trebaju biti troškovi transporta, koji znatno opterećuju ukupan proces u obavljaju
usluga. Na nekim relacijama, posebno gdje učestalost dostave nije svakodnevna često je
rentabilnije organizovati javni prijevoz ako je moguće riješiti sve specifičnosti koje poštanske
pošiljke zahtijevaju.
Napominjemo da, posebno u novije vrijeme, poštanski operatori sarađuju sa automobilskom
industrijom u razvoju posebnih tipova cestovnih motornih vozila koja zadovoljavaju
specifične uslove prijevoza pošiljaka. Tako već u prasksi postoji primjena tzv. ekološkog
poštanskog vozila u velikim gradskim centrima. Troškovi transporta poštanskih pošiljaka
utvrđuju se uobičajenim ekonomsko-financijskiin metodama, tj. njihova visina i raspored na
pojedine učesnike.
8
3. STRUKTURA POŠTANSKOG TRANSPORTA
Ranije smo naveli da se poštanski transport realizuje kao interni, zatvoren i javni transport.
Realizacija se obavlja u tri nivoa. Kao dopunu tome da kažemo da je struktura poštanskog
transporta uslovljena:
funkcijom proizvodnih procesau tehnologiji usluga,
transportnim tokovima,
sistemom eksploatacije transportnih sredstava.
Uloga tehnološkog procesa opredjeljuje različite vrste transportnih zadataka. Transportni
tokovi se realizuju kroz lokalni transport, tj. na gradskom ili regionalnom području,
prigradskom, međugradskom i međunarodnom. Svi transportni tokovi su integrisani u
transportnu mrežu, a sistem eksploatacije predstavlja opredjeljenje za vlastiti ili ugovorni
transport. Što se tiče vrsta poštanskog transporta, možemo konstatovati da one proističu iz
zadataka eksploatacije u odnosu na prijevoz pošiljaka i osoblja. Poštanske uprave razrađuju vrste
transporta i utvrđuju oznake i šifre za te vrste koje se koriste pri obradi dokumenata i analiza.
Jedan primjer obilježavanja transporta je alfabetski, kao npr:
A - Transport pošiljaka iz poštanskih kovčežića,
B - Transport pošiljaka iz filijalnih pošta,
C - Transport pošiljaka od glavnog centra do poštanskih jedinica,
D - Dostava poštanskih paketa,
E - Uručenje hitnih pošiljaka,
F - Prijevoz kontrolnog osoblja, itd,
Za transport se mora redovno obrađivati uperativna evidencija o vozilima, kapacitetima,
ispravnosti vozila, kao i o osoblju zaduženom za ovu fazu rada, tj. transporta u cjelini. Na ovaj ili
sličan način razrađena operativna evidencija koristi se dalje za analizu i poboljšanje
racionalizacije i optimizacije transporta koji inače stvara velike troškove pošti.
9
4. RACIONALIZACIJA POŠTANSKOG TRANSPORTA
Racionalizacija (od latinske rijed ratio - razum, um) znači svjesno djelovanje na
unapređenje i pojednostavljenje prijevoza roba ili usluživanja, uz postizanje najmanjih
troškova uz bolji kvalitet obavljanja usluga. Uz to, u racionalizaciju možemo uključiti i
težnju ka većoj produktivnosti rada i postizanju boljih učinaka.
Racionalizacija znači promišljeno djelovanje na poboljšanju, pojednostavljenju i pojeftinjenju
procesa proizvodnje ili uslužnog procesa, kao i na povećanju proizvodnosti rada.
U poštanskom saobraćaju racionalizaciju možemo predstaviti kao metodu za optimalniju
primjenu tehnike mehanizacije i automatizacije, bolje metode rada, optimizaciju
postoječih resursa, tipizaciju, poboljšanje tehnološke oganizacije, povećanje brzine i
kvaliteta usluživanja, i dr.
Racionalizacija poštanskog transporta uključuje:
poboljšanje načina i postupaka rada u poštanskim jedinicama
optimizaciju rasporeda djelatnika i drugih resursa
primjenu tehnike mehanizacije i automatizacije u obradi pošiljaka
povećanje brzine prijenosa pošiljaka
poboljšanje kvalitete usluživanja korisnika
informatičku podršku upravljačkim odlukama …
Osnovni pristup i mogući sadržaji racionalizacije obuhvaćaju prijevozne potrebe, supstrat
prijevoza, rokove, kvalitetu usluga, izbor metoda transporta, strukturu P-mreže, koncentraciju
pošiljaka, kapacitete prijevoza, manipulativne postupke, evidencije i praćenje pošiljaka, te
korištenje kapaciteta kako bi ih potom uskladili i koordinirali da bi se postigla efikasnost,
efektivnost i ekonomičnost. Načela koja je postavio još Rene Descartes su:
načelo evidencije – statističke i druge evidencije, činjenice i dokazi
10
načelo analize – raščlamba na sastavne dijelove koji se posebno istražuju
načelo sinteze – povezivanje istraživanog u svrhovito cjelovito rješenje
načelo kontrole – zaključci trebaju slijediti tek nakon provjere ili pokusa
načelo predviđanja i planiranja – treba unaprijed predvidjeti okolnosti pod kojima će
se budući rad i procesi odvijati, time se uvodi sustavnost i osmišljeno postupanje
načelo podjele rada – omogućuje efikasnije i učinkovitije djelovanje. Postoje
horizontalna i vertikalna podjela rada
načelo pripreme rada – zahtijeva da se za svaki posao unaprijed osiguraju potrebni
uvjeti za njegovo izvršenje. Time se poboljšava operativno djelovanje, kvalitete i
kvantiteta učinaka
načelo ukidanja nekorisnih (povratnih) hodova – znači sustavno minimiziranje svih
nepotrebnih razmaka u prostoru i vremenu
načelo pojednostavljenja rada – odnosi se na otkrivanje i uklanjanje neučinkovite
uporabe opreme, materijala, prostora, vremena i čovjekova napora
načelo povezivanja – znači da se jednaki ili srodni poslovi što više pribliţe u prostoru i
vremenu, te bi se tako osiguralo rentabilno uvođenje mehanizacije i automatizacije u
njihovoj obradi
načelo unifikacije – odnosi se na normizaciju i tipizaciju postupaka, procesa, opreme,
pribora, uvjeta rada i drugo
11
5. ULOGA KOPNENOG, ZRAČNOG I VODENOG SAOBRAĆAJA U TRANSPORTU POŠTANSKIH POŠILJAKA
Transport poštanskih pošiljaka realizuje se svim transportnim sredstvimana na kopnu, vodi i
vazduhu. U starom vijeku poštanski saobraćaj je bio uslovljen prvenstveno administrativim i
vojnim potrebama. U srednjem vijeku s razvojem gradova razvija se i poštanski saobraćaj
koji postaje važan faktor razvoja i prosperiteta. Obim poštanskog prometa zavisi od
nacionalnog dohotka, strukture i razvijenosti privrede, cijena usluga, broja stanovnika i
gustine i opremljenosti poštanski mreža.
PRIJEVOZ ŽELJEZNICOM
Do 70-tih je bio dominantan oblik prijevoza na srednje i velike udaljenosti, odnosno
magistralnim linijama. Prijevoz se obavljao putem tzv. putujućih pošta koje su realizirane u
posebnim poštanskim vagonima opremljenim za skladištenje pošiljaka i manipulativne
postupke obrade (otvaranje i zatvaranje zaključaka, svrstavanje i dijeljenje pošiljaka….)
PRIJEVOZ CESTOVNIM MOTORNIM VOZILIMA
Danas predstavlja dominantan oblik prijevoza na kraćim i srednjim udaljenostima. Pritom se
koriste kombi vozila, furgoni, posebni poštanski kamioni, autobusi, motocikli i slično. Vozila
su najčešće u vlasništvu poštanskog operatora. Prednosti vlastitog prijevoza su prilagodba
voznog reda zahtjevima korisnika i mogućnostima, razmjena pošiljaka neposredno u
poštanskom objektu, povećana sigurnost i zaštita pošiljaka, prijevoz putnika i osoblja, moguća
tipizacija vozila i slično.
PRIJEVOZ AVIONIMA
Osnovna prednost je u brzini prijevoza, a osnovni nedostatak u veličini troškova. Postoje
redovite putničke i vlastite poštanske linije. Osobito značenje za ostvarenje visoke kvalitete
prijenosa ima uvođenje noćne zrakoplovne poštansko-transportne mreže. Na većim
udaljenostima, odnosno na relacijama 400 km, zrakoplovima se postiže znatno kraće
vrijeme prijevoza pošiljaka. Prijevoz može biti redovitim putničkim i vlastitim poštanskim
linijama. Osobito značenje za ostvarenje visoke kvalitete prijenosa ima uvođenje noćne
zrakoplovne poštansko-transportne mreže.
PRIJEVOZ BRODOVIMA
Linijama obalne plovidbe za povezivanje PJ na otocima, linijama duge plovidbe za prijevoz
paketskih pošiljaka u prekooceanskom prometu. Ovakav je oblik prijevoza danas vrlo rijedak.
12
6. KONTEJNERI I PALETE U POŠTANSKOM TRANSPORTU
Pored poštanskih vreća, kontejneri i palete predstavljaju neophodne vrste posuda koje se koriste u
prijenosu poštanskih pošiljaka. Veliki obim pismonosnih pošiljaka malih težina i dimenzija, te
razni oblici paketa i različiti zahtjevi manipulacije sa pošiljkama opredjeljuje izbor i tipizaciju
posuda. Kontejnerski sistem transporta zahtijeva posebne objekte koji su u funkcioji takvog
sistema transporta, kao:
kontejnere,
saobraćajna prijevozna sredstva za prijevoz kontejnera,
pretovarne objekte, tj . terminale sa odgovarajućom mehanizacijom,
ostale uređaje i opremu.
Pod pojmom kontejnera se podrazumijeva transportna oprema koja mora zadovolijiti
uslove:
trajne osobine i čvrstoću,
da je izgrađena na jednostavan način za potrebe transporta,
da ima sve elemente za transportne operacije,
da ima tipizirane dimenzije i odgovarajuću unutarnju zapremninu.
Danas, u većini zemalja, poštanske uprave koriste različite vrste poštanskih kontejnera i
paleta. Kontejneri, prema namjeni u pošti su tipske posude, u koje se smještaju veće
količine poštanskih pismonosnih pošiljaka i to u vrećama, poštanski paketi u vrećama
ili pojedinačno, svežnjevi časopisa i druge vrste pošiljaka. U proizvodnim programima
vodećih svjetskih proizvođača razvijeni su kontejneri za potrebe poštanskog saobraćaja.
Najpoznatiji tipovi kontejnera su: RakoEuro- kontejner, Eurotec, sklapajući kontejneri i
Nesco kontejneri. Sve ove vrste po kvalitetu, osobinama i namjeni su prikladne za poštanski
sistem. Zbog svojih osobina kontejneri mijenjaju sistem rada, jer objekat za prekrcaj nije
više jedna vreća, ili jedan paket, ili novinski svežanj, nego kontejner koji može, u
zavisnosti od kapaciteta, da primi 20 do 30 vreća, i l i 50 do 60 paketa, ili 100 ili više
svežnjeva pošiljaka. Za potrebe unutarnjeg poštanskog transporta, mnoge poštanske
13
uprave konstruisale su vlasitite tipove kontejnera. Takođe, tipizirani poštanski kontejneri
se koriste za prijevoz poštanskih pošiljaka na magistralnim linijama, itinerima unutar
velikih gradova za otpremu pošiljaka velikih korisnika, i sl. U međunarodnom
poštanskom saobraćaju koriste se kortejneri prilagođeni za poštanske pošiljke koje
odgovaraju standardima poštanskih pošiljki (ISO,'IATA).
Tehničko-tehnološke osobine poštanskog kontejnera danas su, uglavnom, slijedeće:
obim kontejnera 1 do 3 m kubna,
dimenzije su prilagođene dimenzijama standardne palete (80 /120)
sa visinom do 170 cm,
za čitavo vrijeme transpotta do odredišta kontejner je zatvoren,
u pravilu je na točkovima radi lakše manipulacije,
konstrukcija je kvalitetno urađena,
utovar, istovar i prijevoz se obavljaju bez kontakta sa sadržajem,
za čitavo vrijeme transporta do odredišta kontejner je zatvoren,
tipiziran je kao poštanski i uskiađen sa odgovarajućim standardima.
U poštanskom transportu sa kontejnerima, potrebno je da jedinice pošta koje takav sistem
imaju u svome programu se opreme sa posebnim sredstvima za prekrcajnu manipulaciju.
Takođe, vozila moraju biti prilagođena upotrebi kontejnera.
6.1. Kontejneri
Kontejner je posuda pravokutnog oblika. Ona je nepromočiva, štiti robu od kvarenja i
gubitaka. Primjenjuje se za prijevoz i smještaj određenog broja teretnih jedinica, i može se
odvojiti od prijevoznog sredstva i manipulirati njime kao homogenom jedinicom bez
prekrcaja robe smještene u njemu. Primjenjuju se kao tipizirane posude koje mogu prihvatiti
veći broj poštanskih vreća, poštanskih paketa, te druge pošiljke. U primjeni su mali kontejneri
volumena 1-3 m3 koji mogu sadržavati 20 ÷ 30 poštanskih vreća, 50 ÷ 60 paketa, 100 i više
svežnjeva tiska, dok su veliki kontejneri volumena do 60 m3, a mogu primiti do 30000 kg
pošiljaka.
Osnovne tehničko tehnološke karakteristike malog poštanskog kontejnera su:
14
volumen 1-3 m3
dimenzije su prilagođene standardnim paletama (80×120 cm) s visinom do 170 cm
opremljen je kotačima i kukom za vuču
izrađen je od lakših materijala, ali tako da je konstrukcija dovoljno čvrsta
prilagođen je dizanju i spuštanju u vozilo
sadržaj je zaštićen i moguće ga je zaključati
6.1.1. Kontejnerizacija
Kontejnerizacija je kompleksan proces primjene kontejnera sa svrhom racionalizacije
prijevoza robe i prekrcajnih manipulacija. Pristup projektiranju kontejerizacije mora se
temeljiti na utvrđenoj dinamici i racionaliziranim tokovima pošiljaka na promatranom
području. Načela kojih se valja pridržavati pri planiranju i uvođenju kontejnerizacije su:
na prvoj transportnoj razini i udaljenostima manjim od 200 km (na području
gradske i prigradske mreţe) treba usmjeriti prema transportu poštanskih paketa i
AO pošiljaka
u međumjesnom transportu treba obuhvatiti poštanske pakete i neprioritetne
pismovne pošiljke
na duljim relacijama obuhvaća transport paketa i AO pošiljaka koristeći
specijalizirana vozila ili posebne vagone
pošiljke prve kategorije prioriteta na kraćim udaljenostima transportirati na
klasičan način, tj. u poštanskim vrećama
u PC formirati paketske kontejnere primjenom kontejnera odgovarajućih
kapaciteta
strukturu kontejnerske poštanske transportne mreţe modelirati u skladu sa
zahtjevima prometne potraţnje, razrađenih veza, tipskih vozila, tipizirane ambalaţe
i opreme, mehanizacija i automatizacije u poštanskim središtima
15
6.1.2. Rentabilnost kontejnerizacije
Pozitivni učinci, odnosno prednosti kontejnerizacije moraju nadilaziti ukupne troškove i
negativnosti. Pozitivni učinci proizlaze iz:
brže manipulacije u svim fazama prijenosa
dobrog osiguranja pošiljaka
uštede u radnoj snazi
sniženja troškova
manjih potreba i ušteda poštanskih vreća
umanjenja prašine koja prati rad s poštanskim vrećama
Nepovoljni učinci:
povećanje neiskoristive mase vozila za težinu kontejnera
zahtjev za pratećom prekrcajnom mehanizacijom i uređajima
potrebna prilagodba vozila ili nabavka tipskih vozila prilagođenih kontejnerima
potrebna adaptacija prostornih površina PC
visoki troškovi početnih investicija
povećane mogućnosti ozljeda na radu
6.2. Palete
Uporedo sa uvođenjern kontejnera u poštanski sistem uvode se i palete. Premda su palete našle
odgovarfajuću upotrebu u primjenu mehanizacije u poštanskom sistemu kod različitih utovara,
pretovara i prekrcajnih manipulacija, paleta predstavalja tipiziranu podlogu na koju se stavljaju
jedinice tereta, kako bi se dobila odgovarajuća tovarna jedinica u prekrcajnoj manipulaciji i
transportu. Paleta je nosivo postolje, odnosno podložak na koji se slažu manje jedinice tereta
u cilju okrupnjivanja krcajne jedinice u prekrcajnoj manipulaciji i transportu. Palete također
možemo definisati kao transportni uređaj, odnosno napravu izrađenu od različitih materijala,
a osnovna joj je zadaća omogućiti oblikovanje optimalne jedinice manipuliranja. U nekim
izvorima paleta se definiše kao krcajna podloga sastavljena od dva poda razdvojena
međupodnicama ili jednog poda oslonjenog na nožice, tako da se njome lako manipulira
viljuškarom ili paletnim kolicima. Konstrukcija palete je takva da ima otvore, tj. ulaze koji
omogućuju zahvatanje viljuskarima i!i drugim uređajima manipulacije. Prema kriterijima,
16
razlikujemo ravne palete, boks palete, i dr. Palete mogu prihvatiti veći broj poštanskih vreća i
paketa, tako da je njihova upotreba veoma korisna.
Palete se mogu podijeliti s obzirom na:
oblik palete
dimenzije
namjenu
vrstu materijala i drugo
Prednost palete u odnosu na kontejnerje u tome što je znatno laganija i pogodnija za
manipulaciju. Uvođenje palete pomaže bržem i lakšem razvrstavanju i slaganju pošiljaka, te
za unaprjeđenje internog transporta
6.2.1. Paletizacija
Pod paletizacijom podrazumijevamo metodu pakiranja tereta upotrebom paleta. Paletizacija je
kompleksan proces primjene paleta radi racionalizacije prijevoza robe i prekrcajnih
manipulacija. Bitna pretpostavka za kontinuiranost paletnog toka je približna ujednačenost
polaznog i povratnog toka paleta
17
7. MODERNIZACIJA TRANSPORTA U POŠTANSKOM
SISTEMU
U sklopu modernizacije poštanskog saobraćaja, upoznaćemo se sa nekim novinama u
transportu kao značajnoj tehnološkoj fazi poštanskog sistema. Dosadašnja iskustva su pokazala
da su u koncentraciji i difuziji pošiljaka, na području poštanskog centra, za transport
najpogodnija poštanska vozila sa adekvatnom opremom koja omogućuje racionalno korištenje
transportnih kapaciteta. Sredstva utovara i istovara treba snabdjeti savremenim rješenjima u
transportnoj mreži, u cilju ubrzanja i poboljšanja kvaliteta transporta.
Analiziranjem transporta, na bazi pokazatelja racionalnosti koja su obrađena u ovome
poglavlju moguće je djelovati na cijenu i racionalizaciju transporta.
U poštanskom centru se obavljaju složene operacije i velikog obima sa brojnim problemima
koji zahtijevaju da se i u ovome segmentu pošte priđe osavremenjavanju. Modernizacija
poštanskog transporta u poštanskim centrima treba da omogući funkcionalan protok svih vrsta
pošiljaka unutar centra i izmedju pojedinih tehnoloških faza (prispjeće, skladištenje, prerada i
otprema). Najveći dio tog transporta se odnosi na premještanje korespondencije, tj. vreća ili
paketa, a sve da se transportuje korištenjem pokretnih traka, visećih i lančanih transportera i
drugih uređaja za tu namjenu. U razvojnom procesu, razni tipovi upravljačkih sistema koji se
koriste u transportu, postepeno su ustupili mjesto mikroprocesorskim sistemima i primjenom
elektronskog upravljanja i nadzora. Taj upravljački sistem ima više važnih funkcija koje se
sastoje u preuzimanju vođenja kompletnog transportnog sistema i podjelu pošiljaka, skla-
dištenje, otpremu, nadzor, signalizaciju i statistiku. Iskustva poštanskih uprava u uvodjenje
automatizacije u transportni sistem kao i novih vozila standardizovanih za poštanski sistem su
pozitivna, a odražavaju se kao:
ušteda vremena radi ubrzanja obavljanja operacija u PC,
bolje korištenje radnog prostora,
bolji uslovi rada radnika,
kvalitet unutrašnjeg transporta se odražava na veću sigurnost protoka pošiljaka,
troškovi u unutrašnjem transportu se znatno smanjuju,
udovoljava se zahtjevima automatizacije u preradi pošiljaka i tako
se uvećava opšti učinak.
18
8. ISTORIJSKI RAZVOJ POŠTANSKOG TRANSPORTA U BIH
Razvoj organiziranog prenosa poruka i pošiljki na prostoru BiH pratimo od vremena starih
Rimljana kada se odvijao, tzv. "Rimskim putom", preko Bosne do Panonije u unutrašnjost, a
nešto kasnije oživljava i transport tzv."Neretvanskim putom", od Dubrovnika do Luke
Drijeva kod Gabele. U drugoj polovini XIX vijeka, za vrijeme otomanske vladavine u BiH,
transport roba, pošte i novca odvijao se neprekidno u svim pravcima uzduž i poprijeko
putevima kojima su se kretali karavani otomanskih velikaša u svom pohodu na Zapad.
Poštanskom vezom preko Bosne, vezu sa Turskom održavale su susjedne države Austrija i
Francuska. U tom cilju u Sarajevu je uspostavljena tzv. Francuska pošta, a prenos te pošte je
povjeren trgovačkoj firmi Fraissinet. Neki dokumenti tvrde da je ta Sarajevska pošta imala i
svoj žig na kojem je pisalo Bosna Sarai. Pismo sa ovakvim žigom otpemljeno je 1813. godime
iz Sarajeva za Lion. Sve do kraja vladavine Osmanlija, privatnu poštu, prepiske i trgovačku
poštu raznosili su trgovci - kiridžije.
Drugom polovinom XIX vijeka, u Sarajevu je osnovana privatna pošta austrijskog konzula,
tzv. Konzulova pošta. Stanovništvo se se više počelo koristiti uslugama ove pošte, što nije
odgovaralo Porti, pa je često dolazilo do sukoba između organa vlasti i Konzulove pošte.
Ipak, u Sarajevu i Mostaru konzulova pošta nastavila je funkcionirati sve do propasti
osmanske vlasti do okupacije 1848. godine. Povoljne prilike za organizaciju pošte i njene
mreže nastupile su dolaskom Topal Osman-paše za bosanskog vezira (1861-1896. godine),
nakon donošenja Seferske naredbe. Prva pošta (telegrafska stanica) ustanovljena je u Mostaru
1858. godine, a u Sarajevu 1864. godine u privatnoj kući (zgrada kod Konaka).
Posljednji dani osmanske vlasti obilježeni su telegramom austrougarskog ministra vanjskih
poslova Andrašija, kojim javlja ulazak austrougarske vojske u BiH.
Aneksija Bosne i Hercegovine je donijela pošti i telegrafu radikalno novu organizaciju i novi
razmještaj njene mreže u skladu s državnim, vojnim, ekonomskim, političkim i geo-strateškim
ciljevima Austro-Ugarske. Neposredno nakon zauzimanja Sarajeva, već 1878/79. godine,
formirane su ratne, odnosno vojne pošte, sa svojim centralama i ekspoziturama, odnosno
etapnim poštanskim stanicama. Na taj način uspostavljena je redovna poštanska veza sa svim
dijelovima Monarhije. Početkom septembra 1878. godine, objavljena je vijest o otvaranju
telegrafskih stanica u Derventi, Doboju, Maglaju, Banjoj Luci, Sarajevu i Travniku. Nešto
kasnije i u Zenici i Busovači, da bi, već u oktobru, s neograničenom dnevnom i noćnom
19
službom, telegrafske stanice bile formirane u Brčkom, Jajcu, Livnu, Prijedoru, Tuzli,
Zvorniku, Bihaću, Goraždu, Mostaru, Trebinju itd.
Do 1914. godine, vojnih poštanskih stanica bilo je 118. Od 1879-1918. proširena je mreža
pošta sa stotinu novih poštanskih stanica. Za vrijeme austrougarske uprave, ukupno je
otvoreno 150 poštanskih stanica. Česte promjene državne administracije imale su negativan
efekat za razvoj i funkciju poštanskog prometa u ovom periodu.
Uvođenjem Banovine u Jugoslaviju, BiH je podjeljena u tri zone. Administrativna podjela
države praćena je odgovarajućom teritorijalnom podjelom poštanskih ureda sa Glavnim
administrativnim uredima. Na taj način, uredi u BiH bili su podređeni pošti, telegrafu i
telefonu u gradovima Sarajevu, Splitu, Cetinju i Zagrebu.
Nakon Drugog svjetskog rata direkcija PTT-a u BiH funkcionirala je u okviru Zajednice
jugoslovenskog PTT-a (JPTT).
Razvojnom politikom, praćenjem svjetskih trendova, uz direktno članstvo u Svjetskom
poštanskom savezu (BiH primljena 1892. godine i ponovo 1993. godine), PTT BiH je,
stvarajući optimalne radne uslove, te stimulirajući sve vidove poslovnih usavršavanja,
osigurao čvrste preduslove da se odgovori izazovima današnjice i spremno dočeka budućnost.
20
9. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
U ovom maturskom radu je obrađena tema transporta poštanskih pošiljaka, gdje se logičkim
slijedom krenulo od definisanja pojma poštanskog transporta, kao i njegovog značaja u
društvu. Posebna pažnja je posvećena tehnološkoj organizaciji poštanskog transporta, gdje
smo obradili tri transportna nivoa, te smo detaljnijom obradom trećeg nivoa u drugom dijelu
maturskog rada došli do zaključka da je cestovni transport poštanskih pošiljaka
najdominantniji i najrentabilniji način transporta istih.
Sama brzina i kvaliteta transporta poštanskih pošiljaka bi trebala biti od krucijalnog značaja
za pružaoca usluga, a končan cilj „zadovoljan korisnik usluga i povećan prihod“.
Najvažnije je da sami zaposlenici prihvate ubjeđenje da je kvalitet usluge ono što zahtijeva i
očekuje korisnik. Treba shvatiti da je kvalitet zapravo, red, rad i obaveza da se svaka
aktivnost vezana za transport poštanskih pošiljaka izvršava ispravno, prvi put i svaki put.
Upravo zbog ovakvog finalnog zadatka u prometu pošiljaka, transport istih na neki način
predstavlja „ ogledalo pošte“, jer se na osnovu kvalitete i brzine transporta donosi dosta
zaključaka u vazi značaja pošte kao organizacije te stvaranje pozitivnog imidža pošte.
Transport ima zadatak da zadovolji sve korosnike bez obzira na njihovu udaljenost ili
nepristupačnost.
21
LITERATURA
Arnautović E. (1998) Tehnologija poštanskog saobraćaja, JP PTT, Sarajevo;
Kujačić M. (2004) Poštanski saobraćaj, Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad;
Bošnjak, I. (1998) Poštanski promet I, FPZ, Zagreb;
Bazianec, N. (1999) Poštanski priručnik, Šimrak grafika, Zagreb;
Internet resursi.
22
MIŠLJENJE O RADU:
23