> > > p u t o p i s

114 MOTO PULS br. 64/11.-12./2005.

Turska

96 godina zrelosti i 6200 km puta

Kada smo proπle godine obznanili svojim klincima,starcima i prijateljima da obnavljamo motoristiËke dane izmladosti putovanjem na Olimpijadu, reakcije su bile vrlorazliËite. Klinci su to nazvali krizom srednjih godina,prijatelji su nam s podsmjehom dijelili savjete za stareartrozne kosti, naæuljanu prostatu i bolne miπiÊe, starci sunudili svoj auto, jer naπ nema klimu (smatrajuÊi to jedinimsuvislim razlogom za putovanje motorom), ali nitko osimnas i naπe djece nije baπ previπe vjerovao u realizaciju togputovanja,. No, mi smo u dva tjedna obiπli Bugarsku,GrËku, Makedoniju, Albaniju, Crnu Goru, Bosnu iHercegovinu, vratili se kuÊi sretni i zadovoljni i dokazalisebi i drugima da se s ukupno tada 94 godine i dvostrukotoliko kilograma moæe motorom putovati svijetom

N a ovogodiπnju rutu utjecao je prvenstve-no veÊ slavni putopis o Rumunjskoj ob-javljen u Moto pulsu. On nas je toliko

zaintrigirao da smo jednostavno morali otiÊi, vidje-ti i osjetiti sve ono o Ëemu je autor putopisa pisao.Iz Rumunjske smo se planirali spustiti crnomor-skom obalom Bugarske do Istanbula, zatim prijeÊi uAziju, doæivjeti malo azijski dio Turske, pa zatimpreko nekih grËkih krajeva (koji su nam ostali u po-sebno lijepom sjeÊanju od proπle godine) uÊi u Ma-kedoniju, a onda se preko Kosova i Crne Gore vra-titi u Hrvatsku

Krenuli smo autoputom do Æupanje, pa zatimpreko Vinkovaca, Vukovara i Iloka do BaËke Palan-ke, gdje smo uπli u Vojvodinu. Prije ulaska u susjed-nu dræavu tankamo joπ jednom gorivo slijedeÊi po-ruku "Kupujmo hrvatsko kad god to moæemo".DeËko na pumpi 'πaca' motor i raspituje se o njego-voj cijeni. Daje nam do znanja da je on vozio Hon-du, ali odmah dodaje da smo za te novce mogli ku-piti "dobro njemaËko auto i putovati k'o ljudi."Nismo mu imali volje niπta objaπnjavati, Ëinilo sebeznadno.

Iako Vojvodinu znam iz nekih davnih dana, po-novno me oduπevljava zelenilo njenih gradova,obraena polja i urednost njihovih sela. Prolazimokroz Novi Sad i Zrenjanin, a zatim do Srpske Crnje,gdje je graniËni prijelaz prema Rumunjskoj. Negdjeiza Zrenjanina sinulo nam je da od jutra nismo niπ-ta jeli, pa odluËimo naÊi neko mjesto gdje Êemoutaæiti glad. Prolazimo kroz vojvoanska sela. Udvoriπtima okupljeni susjedi oko roπtilja, djeca se

namaËu u plastiËnim koritima, ljudi sjede i odmara-ju u hladovini oraha, a mi traæimo neki bircuz ili ba-rem duÊan gdje se moæe naÊi neπto za jelo. "Nedeljaje dan za odmor," objaπnjavaju nam mjeπtani. "Nig-de niπta ne radi osim moæda restoran ispred grani-ce." Razmiπljam kako bi kardinal BozaniÊ bio zado-voljan da tako izgledaju nedjelje u Hrvata.

U restoranu prije granice uspijevamo dobiti neπ-to za jelo i ujedno od vlasnika dobiti nekoliko do-bronamjernih savjeta za putovanje Rumunjskom."Pazite na rupe do kolena na cestama, a voze ko lu-daci i uvek misle da imaju prednost. Pazite gde Êeteda jedete i pijete, a πto se smeπtaja tiËe, u Temiπvaruimate hotel Central koji je dobar, a ne koπta mno-go." Zahvaljujemo na savjetima, ubrzo prolazimograniËne formalnosti i ulazimo u Rumunjsku. Po-miËemo satove jedan sat naprijed, jer je Rumunjskau drugoj vremenskoj zoni i vozimo prema Temiπva-ru. Stiæemo u grad u predveËerje i on nas odmah os-vaja svojom urednoπÊu, parkovima i fontanama. SvepriËe o "rupama do kolena, lu-dacima za volanom i bojazni odzaraze u lokalima" izgledajusmijeπno. Prvi dojam o Ru-munjskoj je iznad oËekivanja.»ini se da ljudi imaju potrebugovoriti loπe o drugima kako bilakπe podnijeli svoju sivu stvar-nost. Pitam se koliko Êu moædavlastitih predrasuda moratipriznati sama sebi na ovom pu-tovanju?

SlijedeÊe jutro odlazimo preko Lugoja i Caranse-besa do –erdapske klisure. Uæivamo u pogledu natjesnac, ali isto tako i u urednosti, zelenilu i cvijeÊurumunjskih mjesta. Od rumunjske graniËne polici-je saznajemo da se HE –erdap ne nalazi na –erda-pu, nego ispred grada Turnu Severina, gdje su i bra-na i graniËni prijelaz prema Srbiji. Turnu Severin jeluka na Dunavu, grad s ureenim parkovima, baπkao i Tîrgu Jiu, gdje veËeramo rumunjske specijali-tete (za oko 100 kuna) i noÊimo. Cesta po kojoj smotoga dana vozili je veÊim dijelom u rekonstrukciji,pa je putovanje neπto sporije.

TreÊeg dana vozimo lokalnim cestama (u vrlo do-brom stanju) do grada Rîmnicu Vîlcea. To je gradnovogradnji, ali ponovno prepun zelenila, s toplimtrgovima na kojim ljudi odmaraju na klupama par-kova ili u simpatiËnim kafiÊima. Na izlazu iz gradazaustavljamo domaÊeg deËka na Apriliji Strada (ko-ju su u Zagrebu tek nedavno dobili i pokazivali jukao glavni novitet) i on nam objaπnjava kako doÊi

do Curteae de Arges, mjesta odkojeg kreÊe slavna cesta krozKarpate - Transfagarasan.

Vozimo vijugavom cestomkroz πumovite planine. Uæivamou pogledu na planinsko jezero uzkoje se nalaze kamp i hotel, pe-njemo se prema 2023 metaranadmorske visine uæivajuÊi upogledu na okolne planine,prekrasne πume i ponore i po tkozna koji put spominjemo autora

PI©E I SLIKA:

VERICA GEMI∆

96 godina zrelosti i 6200 km puta

> > >

115MOTO PULSbr. 64/11.-12./2005.

na Pegasuputopisa po Rumunjskoj kojem moramo zahvalitiπto nas je potaknuo da otiemo vidjeti tu ljepotu.Na 2023 metra doËekuje nas malo jezerce oko kojegjoπ uvijek ima snijega, a niski oblaci ga Ëine joπ po-sebnijim. Penjemo se do prijevoja, prolazimo kroztunel na drugu stranu i kroz oblake se spuπtamo udolinu. Koliko smo puta stali i siπli s motora kako bifotoaparatom ovjekovjeËili karpatske ljepote neznam, ali znam da Êemo sigurno tamo otiÊi ponov-no. NaveËer stiæemo u grad Sibiu, gdje u hotelimanema mjesta jer se odræava lokalno motokros natje-canje, pa noÊimo u motelu na ulazu u grad.

Ujutro odlazimo u razgledavanje starog dijelagrada. PodsjeÊa na zagrebaËki Gornji grad, samo πtoje desetak puta veÊi, a i u daleko boljem stanju.Mnoge su kuÊe veÊ restaurirane, ali veÊina ih seupravo obnavlja, baπ kao i gradski trgovi i ulice. Vo-zimo prema Sighisoarai, rodnom mjestu grofa Vla-da Tepesha - Drakule. Put nas vodi do rampe gdje sezaustavljamo i plaÊamo ulazak u grad. Dok se penje-mo prema gradskim vratima, pitamo se vrijedi li to5 eura, no, Ëim smo proπli kroz ta vrata shvatili smoda i te kako vrijedi. Grad je izuzetno dobro oËuvan,a sve je restaurirano s puno paænje, tako da prolas-kom kroz gradska vrata Ëovjek zaista ima osjeÊaj daje uπao u srednji vijek i da Êe iza ugla izroniti vitezna konju. Na trgovima i ulicama Ëuju se svi jezicisvijeta i polako postajemo svjesni Ëinjenice da Ru-munjska drugima nije nepoznata kao nama. NakonSighisoarae odlazimo do dvorca Bran, utvrde naprolazu kroz Karpate znaËajne za obranu od najezdeTuraka, najpoznatije po legendama i mitovima is-

predenim oko grofa Drakule. Ponovno smo zadiv-ljeni, ne samo dvorcem, nego i etno parkom okonjega, u kojem su smjeπtene seoske kuÊe iz razliËitihrazdoblja i krajeva Rumunjske. Pitamo se kako to danitko nije doπao na takvu ideju kod nas, a zaista bise mogao napraviti etno park s turopoljskim, zagor-skim, liËkim, posavskim, slavonskim i inim kuÊamai obiËajima iz proπlosti.

Vozimo prema Brasovu, joπ jednom lijepom Ru-munjskom gradu, a zatim do Sinaiae, gradiÊa u Kar-patima, prepunog hotela i pansiona. To je zimovali-πte oko 120 kilometara udaljeno od Bukureπta, ukojem se i ljeti odmara mnoπtvo turista. U blizini jedvorac Peleπ za kojeg smo iz putopisa saznali da gasvakako treba posjetiti i zbog njega smo i odluËilidoÊi u Sinaiau. S obzirom da je kasno i dvorac je zat-voren za posjet, uspijevamo ga vidjeti samo izvana,no to je bilo dovoljno da s nestrpljenjem Ëekamo ju-tro. NoÊimo u malom pansionu, gdje saznajemo dase na okolnim planinama nalaze ureena skijaliπta ismjeπtajni kapaciteti.

Osvanulo je sunËano jutro petog dana naπih pu-teπestvija i nakon doruËka kreÊemo puni znatiæelje urazgledavanje dvorca Peleπ. Posjet dvorcu izuzetno jedobro organiziran. Nakon ulaska dobivate platnenepapuËe koje navlaËite preko svojih cipela i uz prat-nju vodiËa obilazite dvorac i na jednom od svjetskihjezika sluπate priËu o njemu. Saznajemo da je to biodvorac kraljevske obitelji, izgraen krajem 19. sto-ljeÊa. 400 najveÊih majstora toga vremena iz cijelogsvijeta gradilo ga je 45 godina. Dvorac se sastoji od160 soba, od kojih je posjetiteljima dostupan samo

manji dio, s obzirom na to da statika zgrade vjero-jatno ne bi baπ bila najsretnija s 2-3 tisuÊe posjetite-lja koji svakoga dana obiu dvorac. Bogato ureenai oËuvana unutraπnjost otkriva predmete iz Veneci-je, Indije, Turske, Egipta i Kine, veliku i vrijednu bi-blioteku, sobu s oruæjem, dvoranu za balove i joπmnogo toga. Od vodiËa saznajemo da su nakon ab-dikacije 1947. godine Ëlanovi visokih politiËkihstruktura dolazeÊe komunistiËke vlasti æeljeli svojeprivatne zbirke obogatiti vrijednim predmetima izdvorca, ali je »auπesku naredio njegovo zatvaranje izaπtitu. Dvorac je ostao zatvoren 60 godina i tek jenedavno otvoren za javnost. To je razlog zbog kojegje cjelokupno bogatstvo dvorca saËuvano i danasdostupno oËima posjetitelja.

Nakon razgledavanja Peleπa vozimo se dobromdvosmjernom cestom, a zatim autocestom premaBukureπtu. Taj grad u nama izaziva Ëudne osjeÊaje.S jedne strane se moramo diviti monumentalnostinjegovih avenija, trgova i palaËa, a s druge stranezraËi hladnoÊom. »ovjek se u njemu osjeÊa malen ibeznaËajan i zato se ne zadræavamo dugo, nego uzneπto muke pronalazimo izlaz iz grada i kreÊemoprema Constanti. Vozimo se novom autocestomkroz nepreglednu ravnicu Vlaπke nizine. Oko naspolja suncokreta, kukuruza i poænjevene pπenice,autocesta ravna k'o πpaga, nigdje benzinske ni par-kiraliπta s nekim restoranom, uæasno dosadno! Nasvu sreÊu, autocesta nije potpuno sagraena, negoprestaje nakon neπto viπe od 100 kilometara, pa da-lje vozimo manje dosadnom, dvosmjernom cestomu sasvim dobrom stanju. S obzirom na to da je veÊmrak, odluËujemo prespavati u prvom mjestu. Ras-pitujemo se za nekakav hotel ili pansion, ali mjeπta-ni kaæu da ga nema, ili nas πalju u nekim Ëudnimsmjerovima, pa odluËujemo sami pronaÊi hotel. Vo-zimo se ulicama mjesta koje ne izgleda nimalo turis-tiËki i u potrazi za hotelom vozimo prema najosvjet-ljenijem dijelu mjesta, ali umjesto na hotel nabasa-mo na nuklearnu elektranu. Odustajemo od potra-ge i praπimo prema Constanti. Nakon neπto viπe odjednog sata pred nama su svjetla Constante, velikecrnomorske luke. Obilazimo hotele, ali ne uspijeva-

na Pegasu

> > > p u t o p i sT u r s k a

117MOTO PULSbr. 64/11.-12./2005.

mo naÊi smjeπtaj. Vozimo dalje crnomorskom oba-lom do obliænjih turistiËkih mjesta rumunjske rivi-jere. Prolazimo kroz mjesta prepuna hotela i apart-mana, ali sobe ni za lijek. »ini se da je Rumunjskaovog ljeta bila zemlja s najpopunjenijim smjeπtaj-nim kapacitetima uz more. U dva sata ujutro jedvapronalazimo mjesto u kampu turistiËkog naselja Ju-piter u blizini Mangaliae. Postavljamo πator kojegimamo za svaki sluËaj, lijeæemo na napuhane 'lufti-Êe', pokrivamo se motoristiËkim jaknama i pokuπa-vamo zaspati. Bjesnim u sebi jer moja muπka polo-vica spava k'o top, a ja ne mogu zaspati, πto zbogudobnosti kreveta, πto zbog hladnoÊe, a πto od Ëa-robne "narodne" glazbe koja treπti sa svih strana.Ujutro se budim sva strgana i umorna, s nadom dau buduÊe neÊemo spavati na taj naËin. Razgledava-mo obalu i sada nam je joπ manje jasno zbog Ëega jetu tolika guæva. NajveÊi dio rumunjske obale je del-ta Dunava, pa je to muljevita obala na kojoj se mi-ris mulja mijeπa s mirisom nafte iz luke i rafinerije imirisom sredstava za zaπtitu koæe koja po sebi mac-kaju oni koji se kupaju i sunËaju na tom osebujnommjestu.

Vozimo prema bugarskoj granici. Na granici Ëe-tiri auta, ali sve stoji. Sluæbenik vaæno πeÊe i razgo-vara voki-tokijem s kolegom udaljenim pedesetakmetara, a mi stojimo na æarkom suncu u punoj rat-noj spremi. Kraj nas prolazi deËko koji na limenomposluæavniku nosi raznorazne jestvine, pa shvatimoda smo upali taman u vrijeme gableca. Kad su se ca-rinski æeluci napunili, konaËno nas puπtaju pedesetmetara dalje, gdje predajemo putovnice i nakon kra-Êeg Ëekanja ulazimo u Bugarsku. Vozimo prema bu-garskoj obali. Ubrzo pred nama Zlatni Pjasci, poz-

nato bugarsko turistiËko mjesto s kilometarskimpjeπËanim plaæama i mnogobrojnim hotelima. Oba-la uz koju se vozimo prema Varni je sliËna:dugaËkepjeπËane plaæe i ogromni hotelski kompleksi izgra-eni u posljednjih nekoliko godina. Sve izgleda kaoda ste na Floridi. Ako vam je uæitak kupati se naogromnim pjeπËanim plaæama s barem πest redovaleæaljki i suncobrana, bugarska obala je pravo mjes-to za vas.

Preko Varne i Burgasa stiæemo na izvrsnu cestukoju je izgradila EU. Silazimo u primorski gradiÊSozopol, gdje nalazimo sobu u malom hotelu. Odvlasnice saznajemo da je taj dio obale za bivπeg reæi-ma bio turistiËki mrtav zbog blizine Turske i da suobalom umjesto turista krstarili ratni brodovi. Do-laskom novog poretka ljudi se poËinju baviti turiz-mom, πto se vidi po obnavljanju i dogradnji kuÊa,koje se sve viπe pretvaraju u restorane i hotele. Us-poreujemo izgled mjesta s onima u Rumunjskoj imoramo primijetiti da je tu neπto manje brige i kon-trole u gradnji novih zdanja. Vlasnica je razgovorlji-va gospoa koja nam kaæe da smo joj prvi gosti izHrvatske. Zanima ju πto sam po zanimanju, pa kadje Ëula da djecu uËim biologiju samo πto me nije iz-grlila i izljubila. " Ja sam uËitelka na kemija! Ali suËitelska plaÊa se u Bugarskoj ne moæe putovati. Jazato imam muæa hoteljera," objaπnjava ona uz os-mjeh. "Ja zato imam muæa inæenjera," dodajem ja.

Sutradan kreÊemo prema Turskoj. Vozimo oba-lom koju joπ nije osvojio strani kapital i pretvorio juu Floridu, a zatim skreÊemo u unutraπnjost i po re-lativno loπoj cesti vozimo prema turskoj granici.DoÊi motorom od Zagreba do turske granice moæ-da i nije lako, ali prijeÊi tu granicu i uÊi u Tursku za-

Karpati - Transfagaraπan, juæna strana

Karpati - Transfagaraπan, juæna strana

Karpati - Transfagaraπan, juæna strana

Dunav kod –erdapa

Dunav kod –erdapa Temiπvar noÊu

> > > p u t o p i s T u r s k a

118 MOTO PULS br. 64/11.-12./2005.

sigurno je teæe. GraniËna procedura sastoji se od vi-πe faza, s tim da nakon svake od njih misliπ da je pos-ljednja, ali te onda razvesele i kaæu da ima joπ. Prvosmo predali putovnice, izrecitirali joπ neke podatkekojih nema u njima, dobili vode da utaæimo æe, na-vukli potkape, kacige i rukavice, zakopËali jakne,pospajali æice komunikatora izmeu kaciga uvjerenida smo gotovi, kad nakon 500 metara doËeka nasdruga faza carinske procedure. Objaπnjavaju namda moramo otiÊi u obliænju zgradu gdje Êe nam lu-piti peËat u putovnice. Pred zgradom ogroman red,ali na sreÊu, red Ëine oni koji pokuπavaju izaÊi izTurske. Naπ red je puno kraÊi, pa ubrzo dobivamopeËate. Po drugi puta navlaËimo potkape, kacige ..., dolazimo do sluæbenika u "pseÊoj kuÊici", ali onnas ne puπta dalje, nego nam govoreÊi turski koji nerazumijemo i maπuÊi rukama i nogama pokuπavaobjasniti da nam nedostaju joπ neki papiri koje Êe-mo dobiti u onoj istoj zgradi iz koje smo upravoizaπli. Uz nas su joπ dva njemaËka motorista i jednaslovenska obitelj u motorhome-u i svi se Ëudom Ëu-dimo "jednostavnosti" procedure, ali ne preostajenam niπta drugo nego otiÊi po novu rundu papira.Dok Ëekamo u redu, razgovaram sa Slovencima isaznajem da njima za ulazak u Tursku treba viza. Za-Ëueni su πto nama ne treba, ali si to objaπnjavaju ti-me πto mi nismo u EU, pa pitaju Nijemce imaju lioni vizu. Nijemci odmahuju glavama, a Slovenci

zgranuti sve ne vjeruju da je to moguÊe. Papiri sukonaËno gotovi, sjedamo na motor, ali pouËeni is-kustvom ne navlaËimo niπta, dolazimo do "pseÊekuÊice", a iznutra se Ëuje: "Computer problems, tenminutes, please." Sjedamo u obliænji hlad na za topredviene panjeve poslagane oko omanjeg stola,no nakon deset minuta computer problems su rije-πeni i mi napokon ulazimo u Tursku!

Vozimo se brdovitim krajem prema gradu Kirkla-reli cestom koja se rekonstruira. Pred gradom poËi-nje kiπa, koja prelazi u pravi ljetni pljusak. Sklanja-mo se u hotelËiÊ na ulazu u grad, gdje pijemo turs-ku kavu koja nas koπta 20 kn po glavi, mijenjamoeure u turske lire i postajemo milijunaπi jer im nov-Ëanice imaju puno nula. Nakon tri sata Ëekanja kiπanapokon prestaje i mi obilazimo gradiÊ, jedemo bu-rek u burek salonu i nastavljamo autocestom premaIstanbulu. Ubrzo ponovno poËinje kiπa. Dok ispodnadvoænjaka navlaËimo kiπna odijela, dolaze dvanjemaËka motorista na MZ-u 250 i Jawi 350 i Ëudese kako imamo malo prtljage za dvoje ljudi, jer seoni jedva vide od svih zamotuljaka priËvrπÊenih zamotor. Ponosno se smjeπkam s obzirom na uvrije-æeno miπljenje da je æenama za put potrebna baremprikolica za prtljagu.

Vozimo po pljusku, na autocesti nigdje benzin-ske, pa moramo siÊi u obliænje mjesto i natankatibenzin. VraÊamo se na autocestu i nastavljamo da-

lje. Sumrak je, kiπa pljuπti, a pred nama zastoj. Obi-lazimo kolonu po zaustavnoj traci i dolazimo douzroka zastoja. Prevrnula se kamionska prikolicapuna stakla. Vozimo dalje i naletimo na tridesetakcentimetara vode koja je potpuno preplavila auto-cestu. Mokri smo od glave do pete, iz obuÊe nam secijedi prljava voda. Sjetim se Nijemaca na Jawi iMZ-u i pitam se kako Êe oni proÊi sa svojom elek-trikom?

Pred nama konaËno svjetla Istanbula. Prolazimoizmeu visokih staklenih nebodera osmerotraËnomautocestom i imamo osjeÊaj da smo u New Yorku.Gledamo putokaze na kojima piπe neπto nama nera-zumljivo i Ëekamo neki na kojem Êe pisati Istanbulcentrum, ili neπto sliËno. Svi voze brzo, kiπa joπ uvi-jek pada i dok iπËekujemo neki razumljivi putokaz,pred sobom ugledamo most i s rijekom jureÊih vo-zila neplanirano napuπtamo Europu i stiæemo u Azi-ju.

Tu neplaniranu pustolovinu plaÊamo 3 eura, alitoliko u svakom sluËaju vrijedi moguÊnost da slje-deÊih godinu dana vadim mast svojoj muπkoj polo-vici koja se diÊi sposobnoπÊu orijentacije i snalaæe-njem u vremenu i prostoru, a koja eto, ne da je fu-lala ulicu, ne da je fulala kvart, nego je, ljudi moji,fulala kontinent! U 3 eura uraËunat je i povratakpreko Bospora u milu nam Europu i sada po nekojsvojoj intuiciji pokuπavamo naÊi centar, odnosno

Sighisoara - rodni gradVlada Tepesha - Drakule

Karpati - Transfagaraπan, sjeverna strana

Dvorac Bran

> > >

119MOTO PULSbr. 64/11.-12./2005.

stari dio grada, u Ëemu na kraju i uspijevamo.Smjeπtamo se u hotelu Konak, gdje nam iz neobjaπ-njivih razloga po cijeni dvokrevetne sobe daju prek-rasan apartman. Iako je veÊ jedan sat poslije ponoÊi,ulice su pune ljudi, a mnogi lokali i duÊani rade pu-nom parom. Preko puta hotela je duÊan-caffe otvo-ren 24 sata u kojem pijemo vruÊu Ëokoladu. Za sus-jednim stolom okupila se grupa sredovjeËnih Tura-ka oko pladnja s povrÊem i neËim πto zamataju u lis-tove salate i velike mlince. Promatram ih oËito do-voljno napadno, jer jedan od njih radi dva smotulj-ka i poziva me da probam. Malo se dvoumim, a on-da ipak uzimam smotuljke uz osmijeh i zahvaljiva-nje. Oprezno probamo neπto sliËno tatarskom bifte-ku zamotanom u list salate. U svakom sluËaju, jakofino i jako ljuto, pa na-kon toga gasimo æe.

Nedjelja je, πto znaËida smo osmi dan na pu-tu. Nakon obilnog do-ruËka u hotelu odlazi-mo u obilazak grada.BuduÊi da smo dovolj-no lutali prethodne no-Êi, taksijem odlazimodo stare gradske jezgrena Bosporu. ©eÊemogradskim ulicama i gle-

damo izloge sa srebrnim nakitom, ruËno tkanim te-pisima i ruËno oslikanim porculanom. Moja muπkapolovica je spokojna iako uz sebe imam karticu, jerzna da niπta neÊu kupiti zbog nedostatka prtljaænogprostora. Dok se divim tepihu koji bi baπ dobropristajao u dnevnom boravku, on se samo zadovolj-no smjeπka i mrmlja neπto o tome kako æene u ku-povinu treba voditi na motoru. Vlasnik prodavaoni-ce porculana uvodi nas unutra, iako smo mu objas-nili da ne moæemo niπta kupiti. Objaπnjava nam ka-ko nastaju ti prekrasni, rukom raeni porculanskipredmeti. Saznajemo da je profesor kao i ja, ali je iz-rada porculanskih predmeta tradicija u njegovojobitelji, a i bolje se æivi nego od prosvjetarske plaÊe.Prosvjetarska je stvarnost oËito svuda vrlo sliËna. Pe-

njemo se uskom ulicom prema Aja Sofiji. Prilazinam ËistaË cipela i pita treba li nam pomoÊi u sna-laæenju. Zanima nas idemo li u dobrom smjeru, onnam potvrdno odgovara i to je bilo dovoljno da nasdoËeka iza prvog ugla i uvjeri moju muπku polovicuda mu je hitno potrebno ËiπÊenje i glancanje japan-ki. Njegov je susjed pak gotovo na silu dovukao mo-ju nogu do sanduka s kefama uz objaπnjenje da jesve besplatno jer on samo æeli uæivati u ljepoti mo-jih nogu. Uzaludno mu objaπnjavam da mu podhitno trebaju naoËale, on se ne da smesti, mackaspuævicom po mojim japankama, glanca kefom πtojapanke, πto noæne prste i divi se mojim ne baπ vit-kim, venama proπaranim nogama. Moja muπka po-lovica uredno plaÊa glancanje japanki 3 eura, dok se

DvoracPeleπ

Bukureπt

Etno-park Bran Sinaia

Sibiu - stari grad

> > > p u t o p i sT u r s k a

121MOTO PULSbr. 64/11.-12./2005.

ja ovaj puta nisam dala smesti. »ovjek je rekao da jebesplatno, pa nek' mu bude.

Dolazimo do Aja Sofije s namjerom da kupimoulaznicu i uemo unutra, ali red je ogroman, a iulaznica je skupa (10 eura). Spuπtamo se premanatkrivenom bazaru, koji je, na æalost, zatvoren ne-djeljom, ruËamo u jednom od mnogobrojnih resto-ranËiÊa u starom dijelu grada i zakljuËujemo da jeIstanbul skuplji od svih dosadaπnjih mjesta. UoËa-vamo joπ jednu specifiËnost ovog grada. Institucijakoπa ili kante za smeÊe jednostavno ne postoji. Svese baca na ulicu, travnjak, ploËnik, a ËistaËi su tu dakruæe gradom i Ëiste. UnatoË tome, grad je vrlo Ëist.Istanbul je grad prepun turista. Mnogo stranih, alijoπ viπe domaÊih. Zanimljivo je promatrati æene raz-liËitih svjetonazora iz raznih dijelova Turske. Odonih u minicama i dekoltiranim majicama, do onihkoje kosu pokrivaju maramama i koljena neπto duæ-im suknjama, ili onih koje su cijele sakrivene iza cr-nih, πirokih i dugih plahti i vidi im se samo bijelo li-ce besprijekornog tena. No sve su one tu sa svojim

obiteljima, obilaze muzeje i dæamije i oËito svojojdjeci od malih nogu usauju ljubav prema vlastitojzemlji, povijesti, religiji. GledajuÊi ih tako razliËitepostaje mi jasna tvrdnja da je Istanbul grad na gra-nici Europe i Azije, na granici istoka i zapada. Tak-sijem se vraÊamo u hotel i odmaramo se piπuÊi raz-glednice, a zatim naveËer sjedamo na motor kako bidoæivjeli Istanbul noÊu. Sjedimo u parku pred AjaSuliom koja se nalazi preko puta Aja Sofie i uæivamou osvijetljenim minaretima i fontanama. Oko nas jemnogo turista iz Turske. Pitaju nas odakle smo, aliim ime Croatia, a ni Hrvatska ne znaËi puno. Poku-πavamo objasniti gdje se nalazi zemlja iz koje dolazi-mo. Jedan od njih je razumio: "A Hrvatistan!". I ta-ko smo, eto, nauËili kako Turci zovu Hrvatsku.

SljedeÊeg jutra kreÊemo dalje. Ovoga puta svjes-no i s voljom prelazimo Bospor preko drugog mos-ta i napuπtamo Europu. Pred nama 22 naplatne ku-Êice i natpis "Dobro doπli u Aziju". Vozimo se πiro-kom autocestom kroz azijski dio Istanbula, vozimoi vozimo, a njemu nikad kraja. Nakon gradskih Ëe-

tvrti slijede kilometri kroz industrijsku zonu, a za-tim obala Mramornog mora, gdje se gradi punomparom. Uz obalu se gradi cesta, na obali se gradi pla-æa od tucanog kamena, a iznad ceste se grade apart-manska naselja povelikih razmjera. Obala nije baπpo naπem ukusu, ali joπ Êe je viπe upropastiti apart-manizacijom. Zastajimo radi okrijepe u restoranuuz cestu i dok ispijamo kavu i vodu, zaustavlja sekombi s 4 reda sjedala, a u svakom redu Ëetiri putatri æene jedna drugoj u krilu. PoËinje iskrcavanje iubrzo uviamo da u kombiju nisu samo putnice,veÊ one od nekud sa sobom izvlaËe i dosta prtljage.Istovarivale su se tako dugo dok nisu oslobodile onukoja je oËito morala na WC. Ubrzo se ponovno ukr-cavaju i odlaze. "Eto, æeno, samo mi joπ nekad recida ti je vruÊe u autu!" smjeπka se moja muπka polo-vica. Nakon odgledane predstave s kombijem i mikreÊemo dalje. Kod mjesta Yalova se odmiËemo odobale. Naokolo breæuljci kao u naπem Zagorju, aliprekriveni maslinicima. Naprosto πume maslina, aizmeu breæuljaka naselja s tvornicama za preradu

Rumunjska i Bugarska obala Crnog mora

Istanbul

> > > p u t o p i s T u r s k a

122 MOTO PULS br. 64/11.-12./2005.

maslina. Zeytin simo, zeytin tamo, sve miriπi pomaslinovom ulju. VozeÊi se kroz maslinike stiæemodo grada Burse. Na ulasku u grad prometni kaos.Svi se guraju, svi trube, a nitko se baπ pretjerano nemiËe. Uspijevamo se izvuÊi iz prometne ludnice, pakreÊemo prema Izmiru, s obzirom da imamo na-mjeru doÊi do Pamukala, jedne od turistiËkih atrak-cija Turske.

Ubrzo Aprilia poËinje πtucati. Nema snage, vuËe-mo se po uzbrdicama, nizbrdice nam neπto boljeleæe, prestiæu nas i natovareni πleperi, a moja muπkapolovica spominje rodbinu onih koji su nam zadnjitankali gorivo. Ubrzo zastajemo na benzinskojpumpi i on veÊ ËaËka po maπini. Gledaju nas kaosvjetsko Ëudo, prilaze motoru i, πto bi drugo, pitajuza cijenu koju smo za to problematiËno vozilo dali.Dobivaju odgovor u koji baπ ne vjeruju, jer ubrzodolaze do mene, koja sjedim neπto dalje, s istim pi-tanjem. Kada dobiju isti odgovor slijedi novo pita-nje: "Odakle ste?" "Iz Hrvatistana", odgovaram. "Aodakle putujete na ovome?". "Iz Hrvatistana", opetÊu ja. "Hrvatistan je jako skupa zemlja", zakljuËujuoni. "Pa nije baπ jeftina, ali i Turska je skupa zem-lja", branim ja svoje. "Ali u Turskoj za te pare kupiπauto, a vi imate samo motor", mudruju oni. "I uHrvatistanu za te novce kupiπ auto, a nas naπa dvaËekaju doma", zakljuËujem. Da sam im barem utom trenutku mogla snimiti izraz lica.

Dok sam se ja zabavljala u razgovoru s domaÊimdeËkima, struËnjak za mehaniku veÊ je sastavio πtoje bio rastavio i zakljuËio da najvjerojatnije nije niπ-ta straπno ni nerjeπivo. Vjerojatno je problem u svje-Êici, do koje se ne moæe bez skidanja rezervoara, akoji je bio joπ skoro pun. Spomenuo je joπ nekolikoputa rodbinu onih koji su mu tankali gorivo i defi-nitivno objavio da se ne ide u Pamukale, nego kra-Êim putem prema GrËkoj. BuduÊi da je to bio zak-ljuËak, a ne prijedlog, nije bilo ni glasovanja, nego jestvar usvojena po hitnom postupku. Znam samo daga nisam imala srca priupitati zbog Ëega ne da Tur-cima da mu poprave motor.

Nakon πto se malo odmorila i ohladila, Apriliaradi normalno, ali ubrzo ponovno poËinje πtucati.©tucala je i stenjala joπ neko vrijeme, a onda je, vid-

jevπi vjerojatno da ju vozimo prema rodnoj Europi,a i nakon porcije novog goriva, odluËila prestati sasvojim probavnim smetnjama i nastavila put kao dase niπta nije dogodilo. Opet smo najbræi na cesti ipred veËer preko Balikesira i Edremita stiæemo uAkçay. Akçay je mjesto na Egejskom moru, prepu-no hotela, restorana, lampica i lunaparka. Smjeπta-mo se u jednom od hotela s tri zvjezdice, nakon πtosmo ustanovili da svi, od prvog do zadnjeg imaju is-te cijene. Uπavπi u sobu pitamo se kako izgledajuhoteli s manje od tri zvjezdice, kad soba niti po Ëis-toÊi, niti po izgledu namjeπtaja nije zasluæila ni jed-nu jedinu zvjezdicu, a kupaonicu bolje da ne opisu-jem. U mjestu ljetuju iskljuËivo turski turisti. Nitkone govori engleski, ali zato veÊina zna njemaËki.Ubrzo uoËavamo da veÊina sa svojom djecom govo-ri njemaËki, pa zakljuËujemo da su turisti uglavnomturski 'gastiÊi' iz NjemaËke. To ujedno objaπnjavaveÊu koliËinu njemaËkih registracija, iako nigdjenismo uspjeli vidjeti niπta plavo niti svijetle puti.

Ujutro joπ malo njuπkamo po mjesnim duÊanimaprepunim maslina, maslinovog ulja, sapuna od mas-linovog ulja i joπ mnogo toga u znaku masline. Pripovratku u hotel æena s recepcije nervozno rukamai nogama objaπnjava da moramo platiti noÊenje. Ia-ko su kod nje naπe putovnice, a u sobi sve stvari, oËi-to se pribojavala da bismo mogli sjesti na motor inestati, πto dovoljno govori o poimanju moto-turis-ta u tom dijelu svijeta. Prije nastavka putovanja pre-ma tjesnacu Dardaneli i Europi, na obliænjoj pum-pi mijenjamo svjeÊicu (ipak je to bilo u pitanju), aonda nastavljamo dalje kroz maslinike i pored tvor-nica maslinovog ulja. S obzirom da nas put vodi uzTroju, odluËujemo ju posjetiti. BuduÊi da za ulazakod nas traæe 100 kn po osobi, a po prospektima zak-ljuËujemo da Êe nam za to kao glavnu atrakciju po-kazati drvenog konja kojeg su sami nedavno sklepalii ruπevine za koje je upitno da li su Troja, odustaje-mo i nastavljamo dalje do Dardanela. Æelimo raz-gledati staru tvravu, ali ona je opasana bodljika-vom æicom i oËito u sluæbi vojske, pa nam se æeljanije ispunila. Spuπtamo se prema luci s namjeromda se ukrcamo u trajekt i prijeemo na europsko tlo.Prema trajektnoj luci slijevaju se Ëetiri kolone. Au-

tomobili, autobusi i kamioni po naËelu 'tko jaËi, tajtlaËi' nastoje proÊi kroz uski prolaz u prostor luke.Pri tome se, naravno, nadglasavaju trubama. Provla-Ëimo se izmeu njih, na πto se niti ne obaziru, jermotoriste tu ionako nitko ne shvaÊa ozbiljno; kupu-jemo kartu i kad smo veÊ bili sigurni da smo uspje-li, luËki radnik nam pred nosom zatvara metalnaklizna vrata. Uspijevamo ga namoliti da nas pusti,kad veÊ ionako nismo neko ozbiljno vozilo i mi ipak

Istanbul

Etno-kafiÊ na Olimpu

Meteori

123MOTO PULSbr. 64/11.-12./2005.

* * *

ulazimo u prostor luke. Ubrzo se ukrcavamo na tra-jekt kojem vozni red ne znaËi baπ puno, jer je kre-nuo sa zakaπnjenjem od dobrih dvadesetak minuta,te plovimo preko tjesnaca s jakom morskom stru-jom prema Europi. Po okolnim brdima koliËina zas-tava, grbova i ostalih dræavnih simbola je sve veÊakako se pribliæavamo susjednoj GrËkoj. Taj dio turs-ke obale je joπ manje atraktivan, a more je u pliÊakuboje ilovaËe. Ubrzo stiæemo do turske granice, gdjeponovno prolazimo sve faze carinske procedure, sa-mo ovoga puta bez silaæenja s motora. Prolazimo za-tim pokraj naoruæanog turskog, a zatim grËkogvojnika, pa onda kratka graniËna priËa na grËkojgranici i - ulazimo u GrËku. Vozimo autocestomprema Kavali i smjeπtamo se u bungalove obliænjegturistiËkog naselja u kojem smo bili i lani (ToscaBeach). Nakon jutarnjeg kupanja na predivnoj pjeπ-Ëanoj plaæi, u Ëistom i bistrom moru, vozimo uzobalu i puste kilometarske pjeπËane plaæe na kojimaje dozvoljeno i divlje kampiranje. Silazimo do morai tu susreÊemo slovenske kampere koji kaæu da stiæuiz Turske i nisu baπ oduπevljeni vienim. Na tommjestu kampiraju od juËer i za sada ih nitko ne di-ra. Vozimo dalje prema Ateni autocestom, koja je zamotoriste besplatna. Poslijepodne stiæemo u mjesto

Litohoro u podnoæju Olimpa, u kojem smo tako-er bili proπlog ljeta. Sutradan krstarimo Olimpom ibrdskim putovima u zaleu, na putu prema Meteo-rima. Uæivamo u pogledu na planinske paπnjake ipolja duhana, te se zavojitom cestom spuπtamo pre-ma dolini. Odjednom - pred nama nezaboravan po-gled na Meteore. Zaustavljamo se i slikamo ljepotukoju putopisac poput mene nije u stanju opisati.Smjeπtamo se u mali hotel koji smo uoËili proπle go-dine, a zatim se motorom penjemo cestom od Me-teora do Meteora, od manastira do manastira i uæi-vamo nezaboravnim pogledima i ugoaju. Ujutroodlazimo u razgledavanje najveÊeg od svih meteors-kih manastira, jer to nismo uspjeli proπle godine.Manastir je vrlo dobro odræavan, ureen je kao mu-zej u kojem saznajemo neπto viπe o vaænosti meteo-rskih sveÊenika u oËuvanju grËke kulturne baπtineza vrijeme turskih osvajanja. Cijena ulaznice od 2eura po osobi, kao i cijene broπura i suvenira, znat-no su pristupaËnije od cijena u Turskoj. Nakon Me-teora vozimo autocestom prema Solunu, a zatimprema makedonskoj granici. Prolazimo vrlo brzograniËnu proceduru i s grËke i s makedonske stranei vozimo dalje preko Gevgelije prema Skopju, poautocesti koja nema izgraene silaske s naplatnim

kuÊicama, pa se zaustavljamo svakih par desetaka ki-lometara zbog naplate cestarine. Ona je, gle Ëuda,znatno manja od cestarina u Hrvatskoj ( 0.5 - 1.5eura ), a motore uglavnom propuste bez naplate. Ukasno poslijepodne stiæemo u Skopje, i to u dio gra-da u kojem prevladava albansko stanovniπtvo. PoËi-njemo se raspitivati za smjeπtaj, pa ulazim u dvoriπ-te omanjeg hotela. Pokuπavam komunicirati na hr-vatskom, ali ubrzo shvaÊam da to ne prolazi. Na kra-ju se sporazumijevamo na engleskom i saznajem danema slobodnih soba, a da ih kojim sluËajem i ima,noÊenje bi nas koπtalo 119 eura za jednu noÊ. Neπ-to kasnije shvaÊam da skopski Albanci sasvim dobrogovore hrvatski ako vide ili im se da do znanja dasmo iz Zagreba. ZakljuËujemo poneπto o odnosumakedonskih Albanaca s drugim narodima i narod-nostima te zemlje, pa nastavljamo traæiti smjeπtaj.Ostajemo pomalo iznenaeni izgledom Skopja.»ini nam se da se u proteklih dvadeset godina nijebaπ mnogo promijenilo. Skopski hotelijeri su nas ta-koer iznenadili, jer su im cijene hotela uvjerljivonajviπe od svih zemalja u kojima smo boravili. Na-kon smjeπtaja u jednom od jeftinijih, ali joπ uvijekpreskupom za ono πto daje, odlazimo u centar gra-da æeleÊi okuπati neπto od makedonskih kulinarskih

Egejsko more - Turska obala kod Troje GrËka obala kod Kavale

Meteori

Meteori

p u t o p i sT u r s k a

125MOTO PULSbr. 64/11.-12./2005.

delicija. Nakon πto su nam u oveÊem restoranu naskopskom korzu nudili sve, od ameriËkog pileta dotalijanske tjestenine, samo ne niπta od domaÊe kuhi-nje, saznajemo da se u blizini nalazi nacionalni res-toran. KreÊemo tamo, uz zaËuene komentare ko-nobara da se u njihovom restoranu i ameriËko pile italijanska pasta rade od makedonskih namirnica, pane razumije zaπto traæimo drugo mjesto. Na krajuveËeramo makedonski tiganj i skopski odrezak, πtonas je uz juhe, salate i pivo, koπtalo puno manje ne-go u Zagrebu. Aprilia je izgleda i u Skopju nanjuπi-la omalovaæavajuÊe poglede i stav prema motorima,pa se ponovno odluËila uvrijediti. Ovoga puta uop-Êe nije htjela zapaliti. U akumulatoru struje niπta,paljenje na guranje ne predvia se, pa ja u pola no-Êi traæim po skopskim ulicama nekoga tko ima kab-love i tko Êe nam pomoÊi oæivjeti uvrijeenu ljepo-ticu. Vrlo brzo pronalazim taksista s kablovima, padoguramo motor do taksija i gospodiËna je ubrzomorala kapitulirati. Pomalo poËinjem vjerovati uteoriju moje muπke polovice koja tvrdi da motori iauti nisu samo hrpa πarafa, osovina, zupËanika i lan-Ëanika, nego da imaju duπu i da se znaju uvrijeditiako s njima ne postupaπ njeæno. Ujutro uviamo daje akumulator potpuno bez vode, pa nakon πto smoga napojili, sve ponovno pali i radi. DoruËkujemoburek i jogurt u obliænjoj bureginici, dok nam Ci-go koji prodaje satove na uglu Ëuva motor da ga tkone ukrade ili olakπa. Zahvaljujemo mu i kreÊemoprema Kosovu. Dolazimo na granicu, gdje nas prvopitaju za "Kosovo insurance". Vadimo zelenu kartuCroatia osiguranja, ali kaæu da to kod njih ne vrije-di. Pokazujemo im da piπe da osiguranje izmeu os-talog vrijedi i u Srbiji i Crnoj Gori. Odgovaraju daoni tu ne spadaju i - mi plaÊamo 20 eura kako bis-mo 15 dana bili osigurani na Kosovu. To πto Êemokod njih boraviti samo nekoliko sati nema veze, jertaj sluËaj nisu predvidjeli. Vozimo Kosovom prepu-nim SFOR-ovih vozila i bodljikave æice kojomSFOR-ovci uglavnom Ëuvaju sebe. Kosovo je zaistalijepo. Vozimo prema Prizrenu po vijugavoj planin-skoj cesti. Dolazimo do nacionalnog parka ©arpla-nina. Ispred nas prekrasna planinska livada po kojojje razbacano mnoπtvo πatora. Stigli smo u ljetnikamp, mjesto odmora stanovnika Kosova. Ono πtomi podrazumijevamo pod imenom kamp, nema baπpuno veze s onim πto stoji pred nama. Kao prvo, ko-sovski kamp je prepun smeÊa koje ljudi bacaju izsvojih πatora ravno na livadu, nema vodu, pa se ponju ide do obliænjeg izvora, a WC Ëine Ëetiri kolcaoko kojih je obavijena deka. Æao mi je samo πto ni-sam zavirila i pogledala kako dotiËna institucija iz-gleda s unutraπnje strane deke. Nakon kave u resto-ranu koji dominira kampom, spuπtamo se premaslikovitom Prizrenu, u kojem se sladim baklavama,a onda nastavljamo put prema crnogorskoj granici.PoËinje kiπa, najprije slaba, a onda sve jaËa. NavlaËi-mo kiπna odijela i ubrzo stiæemo do granice. Po je-ziku kojim govore shvatimo da je to izlazna granicaKosova. Dobivamo peËat u putovnice, pitaju nas

imamo li Kosovsko osiguranje (da sluËajno ne bis-mo umakli, a da nismo platili) i puπtaju dalje. Ula-zimo u zonu SFORA. Prolazimo kraj bodljikavomæicom opasanih SFOR-ovih logora, uoËavamo uzcestu upozorenja o miniranom podruËju, vozimo sejoπ neko vrijeme, a onda - ponovno granica. Preda-jemo putovnice i dajemo joπ neke podatke o nama imotoru. "»ija je ovo granica?" pitam carinika. "Toje granica dræave Crne Gore", odgovara on ponos-no."A Ëija je bila ona malo prije?", pitam. "Kosov-ska", odgovara kratko. "Pa zar Kosovo ima granicukao prava dræava?", tupim ja dalje. "Samo adminis-trativnu", odvraÊa on veÊ pomalo nervozan. "Kakvaje da je, ali gledaju putovnice, lupaju πtambilje, na-plaÊuju osiguranje - granica je granica", zakljuËujempobjedonosno. "Hajde, hajde, idemo dalje", ner-vozno Êe carinik i mi kreÊemo dalje Crnom Gorom.Ubrzo nailazimo na nesvakidaπnji prizor: Uz cestustoji stari Mercedes, vozaË otvorio prtljaænik, a izprtljaænika iskaËu dva Albanca i nestaju u πumi.Moram priznati da se baπ nisam ugodno osjeÊaladok je 'Mero' vozio za nama, kiπa lijevala kao izkabla, a oko nas bila samo gusta crnogoriËna πuma.Usporili smo malo, prestigao nas je, a meni je pos-talo malo ugodnije. Usprkos kiπi koja pljuπti, a ces-tom teËe bujica blatnjave vode i kamenja, moramose diviti ljepotama Crne Gore. Vozimo kanjonomTare, crnogorskim nacionalnim parkom i zakljuËu-jemo da se u Crnu Goru moramo ponovno vratiti.Preko Podgorice i Cetinja se spuπtamo prema Bud-vi koja sva osvijetljena u noÊi lijepo izgleda. Vozimoprema zaljevu Boka Kotorska, trajektom skraÊuje-mo put do Herceg Novog i veÊ smo sasvim blizuHrvatske. Moramo priznati da Crna Gora osim pri-rodnih ljepota ima vrlo dobre ceste, a i da su natpi-si "Neka bude Ëisto!" oËito ostavili traga u njenimæiteljima. VeÊ smo na novoureenoj granici i nakonËetrnaest dana lutanja svijetom ponovno smo do-ma. Iako do Zagreba imamo joπ dosta kilometara,lijep je osjeÊaj vratiti se u svoju zemlju. Mada silnovolimo putovati, svaki puta kada pri povratku prije-emo hrvatsku granicu osjeÊamo neku toplinu. No-Êimo u svratiπtu nadomak Cavtata gdje sreÊemosimpatiËnog kamiondæiju iz Siska, koji nam dugo unoÊ priËa o svojem osamdesetdvogodiπnjem ocu ko-ji joπ uvijek vozi svoj dvokotaËni BMW, a nekad jevozio speedway, o svom sinu koji takoer ima okta-ne u krvi i o svojoj Hayabusi, kojom putuje svije-tom kad nae vremena. Pomalo se Ëudi πto jedna æe-na (i to gospoa u godinama) uæiva putovati moto-rom i ja se veÊ pomalo osjeÊam endemiËno. U stva-ri se poËinjem pitati ima li joπ pokoja dama u lijepojnaπoj koja sjedne na motor s minimumom stvari ikrstari svijetom petnaestak dana, kad se svi tome to-liko Ëude. Javite se, moje dame, da se ne osjeÊamkao neka rijetka vrsta. Posljednjeg dana moto-krsta-renja vozimo naπom prekrasnom obalom i po tkozna koji put konstatiramo da nema mora do Jadra-na. Svaka Ëast i Jonskom i Egejskom i Crnom i Mra-mornom, svaka Ëast bugarskim kilometrima pijes-

ka, ali naπe vale i plaæe su neπto toplije, prisnije, lje-pπe. Prolazimo Makarskim primorjem i ja ne moguodoljeti, pa se zaustavljamo u Promajni da se buÊ-nem u more. Muπka polovica sjedi u hladu i pijuc-ka sok, jer je "skidanje u kupaÊe gaÊe, a onda opetpresvlaËenje i oblaËenje neπto jako komplicirano, a imore je sigurno hladnije od 26°C, πto je minimalnatemperatura da se Ëovjek u vodi ne smrzne". Vozi-mo prema Splitu, a onda novom autocestom do Za-greba. Koliko smo god bili zadovoljni usporeujuÊinaπu obalu s do tada vienim, pogled s autocesteSplit-Zagreb ne sluæi nam baπ na Ëast. Svuda okolomakija i pustoπ. Nakon obraenih polja Bugarske,Rumunjske, Turske, GrËke i Makedonije, pa Ëak iKosova, nakon ogromnih maslinika, vinograda iplaninskih paπnjaka, pustoπ i makija lijepe naπe, pi-tamo se kako nas doæivljavaju stranci. Moæda bi otome netko u ovoj zemlji ipak trebao povesti raËu-na. NaveËer stiæemo u Zagreb. Iza nas je 15 dana i6200 prijeenih kilometara, prekrasna sjeÊanja i za-dovoljstvo πto smo uspjeli ostvariti neπto o Ëemusmo sanjali. Veselim se πto Êu uskoro vidjeti klince,veselim se πto smo ponovo doma. I dok su pred na-ma svjetla Zagreba, moja muπka polovica gladiApriliu po rezervoaru. »ini mi se da sam Ëula: "Bilasi dobra i ovoga puta. Dogodine te moæda vozimo uAfriku". n

Kosovski motivi - Prizren

Kosovski motivi - ©arplaninaNa domaÊem tlu - pogled sa Sra

***

Pogled na Dubrovnik sa Sra