AUGUST

ŠENOA

Zlatarovo zlato, 1871.

Priredila: Tanja Španjić, prof.Srednja škola Pakrac

Prvi povijesni roman novije hrvatske književnosti

Roman ZLATAROVO ZLATO je prema temi povijesni roman.

On obrađuje povijesnu temu i prikazuje povijesne ličnosti.

Služi se povijesnom građom i izvorima (povijesnim dokumentima – zabilježenim iskustvima).

GRAĐA IZVORI

rekonstrukcija građanskog načina života na osnovi pisanih izvora, povijesne građe

predgovor, tumač knjizi

likovi govore, misle i osjećaju kao ljudi epohe u kojoj žive

Arhivska građa grada Zagreba

Antun Vramec: Kronika, 1578.

A. B. Krčelić: Historia cathedralis ecclesiae Zagrabiensis, 1770.

I. Kukuljević: Događaji Medvedgrada, 1854.

Tema romana

Tema:sukob Zagrepčana s feudalcem i podbanom Stjepkom Gregorijancem oko vlasništva nad

Medvedgradom te okolnim selima i posjedima

Dvije fabule:1. povijesna – sukob Gregorijanec – Zagrepčani

(povijesni sloj djela realizam)2. ljubavna – ljubav plemića Pavla Gregorijanca i

građanke Dore Krupićeve (romantični elementi romantizam)

Kompozicija

26 poglavlja

dvije isprepletene fabule:

1. poglavlje - opći uvod, naznake zapleta

2. poglavlje - početak povijesne fabule

3. poglavlje - početak ljubavne fabule i nadalje

se smjenjuju

Prema načinu na koji je uobličen (kompoziciji)

paralelni roman

Vrijeme:

1574. do 1592. godine

Mjesto radnje:

Zagreb

Samobor

Medvedgrad

1. ROMANTIČNI LIKOVI 2. POVIJESNI LIKOVI

Dora, Pavle - idealiziraniGrga Čokolin - intrigant Klara Grubarova –

fatalna žena paprenjarka Magda –

dobra kuma Jerko, Miloš Radak –

pomagači, na strani dobra, nesebični , tragične sudbine, zaštitnici

Stjepko Gregorijanec, Maksimilijan II., Đuro Drašković, Antun Vramec, Petar Erdödy, Ambroz Gregorijanec, Baltazar G.,Gašo Alapić, Nikola Zrinski, Barbara Celjska, Ivan Zapolja, Žigmund Luksemburgovac, Rudolf II. Habsburgovac, Franjo Tahi, Ivo Ungnad, …

Likovi

Šablonizirana karakterizacija

počinje statičkim, narativnim opisom vanjskoga izgleda

iznosi njegove psihološke i etičke osobine, koje su stalne kroz čitav roman – potvrđuju se, ali ne mijenjaju

saznajemo kojoj društvenoj klasi pripada lik…

postoje kolektivni likovi ( plemstvo – građani Zagreba), likovi intriganata ( Grga, Klara), nositelji piščevih ideja… dobri i loši

crno-bijela tehnika

Pripovjedač

sveznajući pripovjedač u 3. licu

ima uvid u cjelokupnost zbivanja, sudbine i osobine likova;

nastoji biti objektivan; izjednačavanje autorskog i pripovjedačkog

glasa: refleksije – ljubav prema domovini; didaktičnost (narodne izreke)

Izražajni postupci / tehnike

a) naracija: vremenska odrednica, prostorna, 3.lice, 1.lice, forma pisma

b) detaljni, opširni /realistički, subjektivni opisi:

portret Grge Čokolina – subjektivan, izriče emocionalni stav;

priroda – savski pejzaž na početku II. poglavlja,

opis Griča u IV. poglavlju , građevine (Markov trg) , interijeri- soba u Krupićevoj kući, VII. poglavlje ; opisi počinju pripovjedačevom konstatacijom koju će kasnije opisivanjem potvrditi, često su obogaćeni usporedbama

c) dijalozi: ljubavna fabula – patetični, sentimentalni; posebno su uspješni dijalozi purgerica, klepetuša kojima je svrha oslikati atmosferu

- česta uporaba upitnih i uskličnih rečenica

- česte bezglagolske rečenice- nedovršene rečenice- česti vokativid) pripovjedni monolog g) retardacija: 1. Jerkova ispovijest – IX. poglavlje

funkcija razotkrivanja tajne

Radakova ispovijest - XIV. poglavlje

2. OPISi

Predgovor - Štiocu

izravno obraćanje čitatelju

razotkriva izvore i građu za svoje djelo

želi ga uvjeriti da se ono što pripovijeda većim dijelom uistinu dogodilo

želi pridobiti čitatelje za čitanje hrvatskih djela

pokazati kako u našoj

povijesti ima

zanimljivih događaja,

upozoriti kako iz

povijesti trebamo učiti

o sadašnjosti i

budućnosti:

Historia est

magistra vitae.

 

Šenoa o romanu

« U historičkom romanu moraš analogijom medju prošlosti i sadašnjosti narod dovesti do spoznaje samoga sebe.»

Vijenac, 1874.

Nebriga za vlastitu povijest «… za ćud i historički razvitak naroda nukaju naše noveliste da grade svoje pripovijetke i spletke po tudjoj šabloni, da mjesto oštra crtanja opisuju sto puta sunce, mjesec, zvijezde i sve kreposti nebeske frazama hrvatskomu uhu groznim, riječju, sva pripovijest nema ništa tipičkoga, te se je mogla zbiti prije i u Tataniji i Tunguziji, nego u Hrvatskoj.»

Jezična obilježja standardna štokavica Šenoina vremena:

Šenoa njeguje standardnu štokavicu u vrijeme kada je još bilo neslaganja oko tog pitanja, kada nije imao od koga 'učiti', nego je morao sam stvarati rješenja

latinski jezik: izraz nastojanja da se što više približi povijesnom sadržaju

romana jezične navike srednjovjekovnog hrvatskog društva

uzvišeno-patetičan izraz: dijalozi Dore i Pavla, domoljubno intonirani dijelovi teksta

arhaični glagolski oblici: imperfekti, aoristi – da bi izbjegao leksičku monotoniju , često je nizao sinonimske, bliskoznačne oblike, npr.: rekao je, reče → pozdraviše, zapita, odvrati, doda, reći će, prihvati, udariše u jedan glas, završi, progovori…

arhaične riječi: zastarjeli, arhaični nastavci, npr. na prsih, sa granah, po tih riječih, ručicami, djevojki…

Šenoini povijesni romani

Zlatarovo zlato, 1871.

Čuvaj se senjske ruke, 1875.

Seljačka buna, 1877.

Diogenes, 1878.Kletva, 1880./1881.

Odnos prema povijesti

objektivističkipovijesna autentičnosttočno ambijentiranjetragovi vremena koje čuvaju arhivi i

knjižnice naglašavanje onih modusa koji oponašaju

sličnost s povijesnom zbiljom

Izvori

K. Nemec: Povijest hrvatskog romana od početaka do kraja 19. st.

D. Dujmović-Markusi, S. Rosetti Bazdan: Književni vremeplov 3