ADSLADSL (eng. Asymmetric Digital Subscriber Line = asimetrična digitalna pretplatnička linija) je naziv za

digitalnu pretplatničku liniju (DSL) kod koje je brzina prijenosa podataka u smjeru prema korisniku veća od

brzine u suprotnom smjeru. Uobičajene inačice ADSL-a također omogućuju istovremeno korištenje

osnovne telefonske usluge na istoj bakrenoj parici jer koriste raspon frekvencija iznad frekvencija potrebnih za

rad telefona.

Danas se ADSL uglavnom koristi za širokopojasni pristup Internetu, iako je izvorno bio razvijen za pružanje

usluge prijenosa digitaliziranog videosignala, pa je posljedica toga i relativno velika nesimetričnost, te mrežni

protokol zasnovan na ATM-u. Prve verzije ADSL-a mogle su raditi samo na običnoj telefonskoj liniji (POTS), pa

su u Njemačkoj napravljene izmjene kako bi se ADSL mogao koristiti i uz ISDN, što je u međunarodnoj verziji

standardizirano kao Annex B.

Većina zanimljivih radnji za korisnike na mreži su asimetrične (video na zahtjev, multimedijalni pristup, kupovina

preko Interneta itd.) jer mnogo više informacija korisnik "preuzima" s mreže nego što ih njoj "šalje".

Princip rada

Uporaba frekvencija kod ADSL-a, Annex A. Crveni pojas služi za telefoniju, zeleno i plavo za ADSL (upload, odnosno download)

Usluga ADSL-a na strani korisnika se ostvaruje jednostavnom instalacijom dva dodatna uređaja veličine

običnog modema:

jedan uređaj je frekvencijska skretnica (splitter) i namijenjen je razdvajanju frekvencijskih pojasa

namijenjenih prijenosu govora i podataka koji do njega stižu istom telefonskom linijom, što je prikazano na

slici. Frekvencije od 0 do 4kHz služe za razgovor putem analognog telefona, bijeli pojas se koristi za

posebne usluge (npr. tarifne impulse na 12 ili 16 kHz), zeleni pojas od 25 do 138 kHz služi za otpremanje

(eng. upload) podataka, a plavi pojas od 138 do 1107 kHz za preuzimanje (eng. download) podataka.

Zato korisnici p2p programa više vole FTTH uslugu od ADSL-a.

drugi uređaj je ADSL modem (ili usmjerivač - eng. router), koji povezuje korisnikovo računalo (ili mrežu

računala) na Internet.

Napomena: frekvencijski rasponi na slici vrijede za ADSL (i ADSL2) Annex A. Više o drugim tipovima

ADSL-a slijedi u nastavku članka.

Ovisnost o udaljenosti od centrale [uredi]

Signal u žičanoj parici slabi s udaljenošću od centrale (DSLAM-a), tako da postoji mogućnost da korisnik

koji se nalazi daleko od centrale neće postići željenu brzinu ili uopće neće moći ostvariti uslugu.

Maksimalna udaljenost od centrale za ADSL je 5,5 km, a do 1,5 km od centrale moguće je postići brzinu do

8 Mbit/s. Novije inačice omogućuju još veće brzine: ADSL2 u jednakom rasponu frekvencija postiže do

12 Mbit/s na 2,5 km, a ADSL2+ udvostručavanjem gornje granične frekvencije (2,2 MHz) postiže do

24 Mbit/s na 1,5 km. Korištenjem opcije Annex M proširuje se raspon frekvencija za upstream pa se time

omogućuje i podizanje najveće brzine uploada s 1 Mbit/s na 3,5 Mbit/s.

ADSL u Hrvatskoj 

ADSL tehnologija u uporabi trenutno u Hrvatskoj (kolovoz 2009.) je po standardu ADSL2+, čije brzine

iznose:

T-Com

do 4 Mbit/s / 256 kbit/s

do 10 Mbit/s / 512 kbit/s

do 20 Mbit/s / 768 kbit/s

Amis Telekom

do 1 Mbit/s / 256 kbit/s

do 2 Mbit/s / 256 kbit/s

do 3 Mbit/s / 256 kbit/s

do 8 Mbit/s / 768 kbit/s

do 16 Mbit/s / 768 kbit/s

do 24 Mbit/s / 768 kbit/s

Optima telekom

do 2 Mbit/s / 256 kbit/s

do 4 Mbit/s / 384 kbit/s

do 8 Mbit/s / 512 kbit/s

do 10 Mbit/s / 640 kbit/s

do 12 Mbit/s / 640 kbit/s

do 20 Mbit/s / 640 kbit/s

H1

do 1 Mbit/s / 190 kbit/s

do 4 Mbit/s / 256 kbit/s

do 24 Mbit/s / 768 kbit/s

Ranije brzine [uredi]

Do listopada 2007. u uporabi je bio ADSL standard, klasične brzine (tj. bandwidth) su bile:

1024 kbit/s / 256 kbit/s

3072 kbit/s / 352 kbit/s

5120 kbit/s / 512 kbit/s

Napomena: datumi upotrijebljeni u članku su približni, i odnose se na početak uvođenja usluge. Detalje

potražite na stranici za razgovor.

U početku uvođenja usluge brzine su bile manje (384 kbit/s - 1536 kbit/s) i kao okosnica mreže korišten je

ATM. Korisnici s običnim telefonima dobivali suAnnex A inačicu modema. Nova infrastruktura koristi

gigabitni Ethernet. Također je omogućeno korištenje pristupa Internetu preko drugih davatelja usluge (ISP).

ISDNŠto je to ISDN? ISDN je kratica naziva Integrated Services Digital Network, što znači "digitalna mreža integriranih usluga". To je skup usluga, pristupne opreme i standarda pristupanja nepokretnoj, tj. fiksnoj digitalnoj telekomunikacijskoj mreži. ISDN možemo shvatiti kao digitalnu nadogradnju postojeće telefonske linije. Prednosti ISDN priključka su: • dvije neovisne linije veće kvalitete • spajanje na Internet većim brzinama te kraće vrijeme uspostave veze • mnogobrojne i raznolike dodatne usluge ISDN linija se sastoji od kanala. Postoje dvije vrste kanala: • B (bearer - nosioc) kanal, brzine 64 kbps, služi za prijenos podataka • D (data - podatkovni) kanal brzine 16 ili 64 kbps, služi za signalizaciju (uspostavljanje i prekid veze, prijenos kontrolnih podataka i sl.) -B kanali se mogu koristiti odvojeno kao neovisne telefonske linije. Dva osnovna tipa ISDN-a :

• Osnovni pristup (Basic Rate Access - BRA) - sastoji se od 2 B i 1 D kanala, ukupne brzine 128 (2×64) + 16 kbps • Primarni pristup (Primary Rate Access - PRA) - sastoji se od 30 B i 1 D kanala, ukupne brzine 1.920 (30×64) + 64 kbps BRA usluga je namijenjena manjim korisnicima, kućanstvima ili manjim tvrtkama kao zamjena za običnu telefonsku liniju. Budući da se sastoji od dva B kanala, moguće je istovremeno korištenje Interneta preko jednog B kanala brzinom 64 kbps i telefoniranje ili slanje i primanje telefaksa preko drugog B kanala ili korištenje Interneta preko oba B kanala brzinom od 128 kbps (2×64). PRA usluga je namijenjena velikim korisnicima kojima treba više (do 30) telefonskih linija ili brži pristup Internetu (do 1.920 kbps). Uvođenje ISDN-a : Kao što je slučaj i s običnim telefonskim linijama, ISDN uslugu uvodi Hrvatski Telekom. Instalacijom BRA ISDN linije dobiva se uređaj zvan Network Terminal (NT), koji je neka vrsta digitalne razvodne centrale. Na njega se spajaju ISDN uređaji (ISDN telefoni, ISDN telefaks, ISDN adapteri). Posebna ISDN usluga omogućava da se na NT mogu spojiti i obični analogni telekomunikacijski uređaji (telefon, modem, telefaks). 2ISDN i Internet: Za pristup Internetu preko ISDN-a potreban vam je: • ISDN priključak Kao i običnu telefonsku liniju, ISDN liniju uvodi Hrvatski Telekom. • ISDN Terminal Adapter (TA, "modem") Uređaj koji, kao i modem, služi za prijenos podataka. Razlika je u tome što modem digitalne signale iz računala pretvara u analogne, podesne za prijenos putem telefonske linije, a TA tu pretvorbu ne mora obavljati jer je ISDN digitalna linija. TA se, kao i modem, priključuje (eksterni uređaj serijskog ili USB sučelja) ili ugrađuje u računalo (interna PCI kartica). Ponekad se TA naziva i "ISDN modem". • Korisnički račun kod davatelja Internet usluga ISDN pristup Internetu se ostvaruje putem jednog, brzinom od 64 kbps, ili dva B kanala (multilink) brzinom od 128 kbps. Ovisno o izvedbi i softwareu Terminal Adaptera moguće je podesiti način spajanja i korištenja drugog B kanala. Kod spajanja na Internet modemom putem obične telefonske linije postignuta brzina spajanja ovisi o mnogo čimbenika. Tako se i trenutačno najbržim 56k modemima rijetko postiže brzina od 56.000 bps. Najčešće ona iznosi između 44.000 i 52.000 bps. Također ako se u toku rada pojave smetnje ili šumovi na liniji, modemi spuštaju brzinu, tako da je stvarna brzina prijenosa znatno ispod deklariranih 56 kbps. Za razliku od toga, ISDN se uvijek spaja na deklariranih 64 ili 128 kbps. Uz to, trajanje uspostavljanja ISDN veze je višestruko manje, 2-3 sekunde

Modemska tehnologija za priključivanje na internet, još je u uporabi, ali sve više do izražaja dolaze tehnologije kojima je osnova prijenos digitalnog signala. To je postalo moguće tek s razvojem PTT centrala, koje danas mogu izravno obrađivati digitalni signal. Dva najinteresantnija načina prijenosa podataka za male firme ili povezivanje od kuće su ISDN (Integrated Services Digital Network) i ADSL (Asymmetric Digital Subscriber Line). Koristi se još kabelska televizija - kabelski modem, ali nije toliko rašireno kod nas. Zajedničko za ove načine komunikacije je da su konekcija ostvaruje po zahtjevu korisnika odnosno nije stalna, kao kod modemske komunikacije. Dakle, uz klasični PTT promet sve se više nudi mogućnost spajanja na Internet s uslugama koje davatelj može omogućiti (Inernet Service Provider - ISP), što nije nužno vezano uz firmu koja nudi PTT uslugu; uobičajeni javni telefonski promet (PSTN - Public Switched Telephone Network).

ISDN

ISDN je suvremena nadogradnja na postojeću, analognu fiksnu telefonsku mrežu. Omogućava govornu komunikaciju (telefonski razgovor) i negovornu komunikaciju (prijenos podataka - telefaks, Internet). Govorna komunikacija zasniva se na uporabi 'digitalnih' telefona koji će analogni govorni signal pretvoriti u digitalni ili će se za konverziju koristit poseban uređaj koji će znati povezati oba dva načina prijenosa podataka (analogni i digitalni), izvršiti potrebnu pretvorbu u digitalni signal i digitalno komunicirati sa sklopovima u PTT centrali. Taj uređaj za osnovnu konfiguraciju nosi kraticu NT1 (Network Terminator Type 1). U suštini pretvara dvožičnu komunikaciju sa strane PTT centrala u četverožičnu sa strane korisnika. Može biti u sastavu još nekog uređaja (router-a na primjer) ili samostalan uređaj.

Način komunikacije odvija se preko skupina podatkovnih kanala propusnosti 64 kb/s (B-kanal) i jednog signalnog-upravljačkog kanala (D-kanal) propusnosti 16 kb/s. Prijenos skupine kanala ostvaren je vremenskim multipleksom PBX (Private Branch eXchange), odnosno u vremenskim razmacima propuštaju se signali svakog od kanala redoslijedno i ciklički, malo prvi pa drugi pa treći itd, pa nanovo. Prema broju kanala za podatke razlikuju se dvije koncepcije ISDN-a:

BRI (Basic Rate Interface) - standardna usluga koja se koristi u sklopu kućanstva i manjih ureda.

PRI (Primary Rate Interface) - usluga veće propusne moći za veće ustanove i firme.

Na prethodnoj slici, prikazani su načini spajanja ISDN-a za davatelja usluga (ISP - Internet Service Provider), koristeći simbole firme Cisco za uređaje. Lako se izračuna propisna moć svake od prikazanih koncepcija. Kućnom korisniku dovoljna je BRI koncepcija po kojoj se na NT1 priključuje telefon preko NT2 (Network Termination type 2) i računalo preko TA (Terminal Adapter) za NT2. Kako je spomenuto ožičenje između NT1, NT2, TA i ISDN modema u računalu je četverožično iako se prema računalo koristi 8 žilni vod s RJ45 konektorom. (pin-ovi 1,2,7,8 se ne koriste). Svi ovi uređaji obično su za kućnu uporabu objedinjeni u jednom kućištu. CSU / DSU (Channel Service Unit / Data Service Unit) je oprema koju davatelj usluge daje korisniku za povezivanje s internetom i ova koncepcija koristi se kod firmi s većim zahtjevima po prometu ili broju telefonskih uređaja za djelatnike. Osobitost BRI koncepcije je što omogućava korištenje govora i računala istovremeno, svakog po svom kanalu ili samo računala na oba kanala istovremeno, te što se ovo 'preklapanje' obavlja automatski. Ako računalo koristi oba B-kanala automatski će se prijenos prebaciti na jedan B-kanal da bi se drugi oslobodio čim se detektira vanjski govorni poziv. Osim toga to je veza po pozivu prema potrebi korisnika kao kod modema i običnog telefonskog razgovora.

Dobre osobine ISDN tehnologije su:

kratko trajanje uspostavljanja veze (par sekundi) potpuno digitalni sustav propusnosti 64 kbs po kanalu moguć prijenos fax-a, glasa, videa i računalnih podataka moguće potpuno odvajanje kanala za različite funkcije

Loših osobina gotovo da nema, osim jedne: za moderne multimedijalne sadržaje ne može zadovoljiti propusnost veće od 128 kb/s (2 B kanala) te se danas nameće ADSL tehnologija kao rješenje ove ograničene propusnosti BRI koncepcije.

ADSL

Spada u grupu DSL tehnologija koje korisniku omogućavaju neprekidan pristup internetu ili po potrošnji po uspostavi veze, pri brzinama prijenosa podataka od 128 kb/s-1 Mb/s u odlaznom i 512 kb/s-7 Mb/s u dolaznom prometu. Zbog različitih brzina odlaznog i dolaznog prometa ima prefiks - asimetričan (A). Za komunikaciju koristi se postojeća analogna telefonska parica ali se govorno područje (300 Hz- 4000 Hz) koristi kao jedan analogni kanal, a frekvencije od 25 kHz-2200 kHz za dodatne digitalne kanale - skupine 'podkanala'. Podkanali u rasponu od 25 kHz-140 kHz koriste za otpremu podataka a podkanali u rasponu od 140 kHz-2200 kHz (prvotno od 140 kHz-1100 kHz) za prijam podataka. Najnovija revizija ovog standarda predviđa raspon kanala od 0-280 kHz za otpremu i 280 kHz-2200 kHz za prijam od

čega jedan od 'podkanala' služi za 'govornu telefoniju' (donja granica nije 4000 Hz već 0 kHz), dakle sve vrste prometa su objedinjene. Ova raspodjela kanala nije egzaktno prema slici, jer se uglavnom koriste dva osnovna nekompatibilna standarda (CAP i DMT). Prijamni i predajni dio sadrže 'podkanale', što omogućava različite propusne moći ovisno o tome koliko se 'podkanala' koristi. O prometu i kodiranju brinu se posebni 'čipovi' u ADSL modemu i teoretska najveća moguća propusna moć je oko 24 Mb/s. Veći frekventni raspon zahtijeva kvalitetniju telefonsku infrastrukturu te je prije ugradnje opreme potrebno izvršiti mjerenje glede mogućeg rada. ADSL radi na maksimalnoj udaljenosti od približno 5 km do PTT centrale. Govorni kanal od ADSL kanala odvaja se posebnim filtrom (splitter). Govorni kanal se usmjerava prema telefonskom uređaju, a ostali prema računalu preko modema/routera koji vodi brigu o raspodijeli dolaznog i odlaznog ADSL prometa. Osim navedenog u ADSL frekventnom području, za dolazni i odlazni promet može se korisniku staviti na raspolaganje više 'podkanala' te se na taj način ostvaruju različite propusne moći koje se analogno tome različito naplaćuju od strane davatelja usluge. Koncepcija spajanja na internet prikazana je na narednoj slici.

nstalaciju splitter-a i routera/modema provodi davatelj usluga. Vrlo često su oba navedena uređaja u istom kućištu, a dodatni switch-preklopnik (ili hub) omogućava spajanje više računala. Obično modem / router ima ugrađen preklopnik koji omogućava priključivanje nekoliko računala te uporaba posebnog preklopnika nije nužna. Jedna od korisnih opcija ovih modema / routera je mogućnost elektroničkog zaključavanja. Pritiskom na tipku za zaključavanje, uređaj se isključuje iz mreže i nije moguće uspostavljanje bilo kakve komunikacije prema davatelju usluga (ISP-u) i obratno. Naravno i na strani ISP-a mora postojati razdjelnik koji će razdvojiti govorni od digitalnog prometa. Kad se navede govorni promet misli se na analogni signal te mogućnost uporabe 'starih telefona na kolo'. Moguće rješenje je da se klasični telefonski signal pretvori u digitalni signal i 'prebaci' u jedan od ADSL podkanala te distribuira preko posebnih centrala kao Internet promet (Voice over IP - VoIP), što isključuje potrebu za razdjelnikom. Naravno, ISP mora imati uređaje koji navedeno omogućavaju.

Razvoj ADSL-a obilježavanju različite revizije ovog standarda. Jedna od njegovih nadogradnji je VDSL (Very high bit-rate Digital Subscribe Liner), kojemu je osnovna značajka u postojećim verzijama i proširivanju standarda (aneksima standarda) da se frekventni spektar s gornjom granicom od 1100 KHz (1.1 MHz) povećava na 12 MHz na način da se proširuje prvo prijamno područje na 3.75 MHz i dodaju još jedno predajno područje i dva prijamna područja (aneks B) te kao daljnje povećanje gornje granice na 30 Mhz uz dodavanje još jednog predajnog i prijamnog područja (aneks C). Na taj način u svoje obje verzije VDSL omogućava poboljšanu

brzini predaje. No, ima jedna sitna 'začkoljica'. Što je frekventno područje koje se koristi veće, u toliko je udaljenost do komunikacijskog sustava ponuditelja usluge manja (Shannonov teorem). Tako da iznosi oko 1 km. Zbog toga se u blizini interesne grupe korisnika postavlja ulični ormarić s pristupnom elektronikom, koji je nadalje povezan s PTT centralom nekom drugom tehnologijom. Dakle, gusto naseljena područja su u prednosti. Kako je ADSL asimetrična tehnologija prijenosa podataka, kod koje je brzina preuzimanja podataka višestruko veća od brzine predaje podataka, nije pogodna za komunikacije gdje je značajan jedan i drugi vid prijenosa podataka, kao na primjer videokonferencije.

SAŽETAK:

Za korisnika je interesantan i način naplate ovih tehnologija. ISDN se plača prema provedenom vremenu, a ADSL prema ostvarenom prometu ili uz konstantnu cijenu bez obzira na promet neprekidno. No bez obzira na to IP adresa se korisniku dinamički mijenja recimo svako 12 sati, osim ako se ne zakupi stalna IP adresa. Slično ADSL-u radi kabelski Internet ali se radi o frekvencijama koje su veće, a moguće je postići propusnost do 30 Mb/s. U oba slučaja najčešće se korisniku nudi propusnost u rasponu od 256 kb/s-10'000 kb/s. Velika propusnost unutar kuće (ISP-ova mreža) ne znači da će se ostvariti i velika propusnost prema 'vani', pogotovo ako su korisniku bitni neki prekomorski sadržaji. Dakle, prije sklapanja ugovora s ISP-om korisno se je raspitati koje se osobitosti mogu ostvariti uz pojedine njihove ponude. Korisnik treba procijeniti treba li mu kratka brza veza i može li je dobiti i trošak prema ostvarenom prometu, ili stalna neograničena povezanost ali sporija uz fiksni trošak (flat rate).

Postojeća infrastruktura kabelskog TV operatera koristi se za modulaciju internet signala na isti način kao i običan televizijski signal. Koncepcija spajanja slična je ADSL-u. Kabelski modem obično je i router i uz switch dozvoljava spajanja više računala na internet istovremeno. Kod modernih ADSL i kabelskih modema obično postoji mogućnost spajanja jednog računala preko USB kabela. To su redovito vrlo 'pametni' uređaji koji za svoj rad ne zahtijevaju dodatne driver-e, osim za USB priključak. Najbolji izbor je ADSL ili kabelski modem/router kao zasebni uređaj koji može opslužiti više računala preko integriranog ili zasebnog preklopnika, te koji s računalima komunicira preko ethernet mrežne kartice na privatnim IP adresama, te s botunom za elektroničko zaključavanje komunikacije. Na taj način može se ostvariti mala kućna lokalna mreža - SOHO