Upload
others
View
4
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
1
HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE
Vanjska evaluacija mjera aktivne politike tržišta rada
Aktivnost 1.4.
Analiza i interpretacija prikupljenih podataka
2. Analiza anketnih podataka
Zagreb, veljača 2016.
Europska unija
Ulaganje u budućnost
2
Prikupljanje, obrada i analiza podataka za evaluaciju: Ipsos d.o.o.
Evaluacijski tim:
Voditelj projektnog tima: dr. sc. Predrag Bejaković, Institut za javne financije
Glavni istraživač za PSM dionicu evaluacije: dr. sc. Michal Kontnarowski, Institute of Political Studies of the Polish Academy of Sciences
Glavni istraživač za anketnu dionicu evaluacije: dr. sc. Dragan Bagić, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Glavni istraživač za kvalitativnu dionicu evaluacije: dr. sc. Ivan Burić, Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu
Istraživač suradnik na projektu, koordinator provođenja istraživanja: Branka Hodak, Ipsos d.o.o.
Istraživač suradnik na projektu: Marko Vicković, Ipsos d.o.o.
Istraživač suradnik na projektu: Mirna Cvitan, Ipsos d.o.o.
Suradnici Ipsosa na projektu: Gordan Beraković, Pero Desović, Josip Ivišić, Iva Mikić, Lana Penezić, Marino Šeparović
Suradnici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na projektu: dr. sc. Teo Matković, Igor Dvoršćak, Ivana Mikek Kupres, Jelena Ostojić, Antea Radić, Igor Vojnić
3
Sadržaj
EVALUACIJSKI TIM: ................................................................................................................................................. 2
SADRŽAJ .................................................................................................................................................................. 3
DIO 1 – UVOD I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA ................................................................................................... 5
1. UVOD .................................................................................................................................................................. 5
2. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA ......................................................................................................................... 5
2.1 UZORAK I PRIKUPLJANJE PODATAKA............................................................................................................... 6
2.2 UZORCI KORISNIKA (NEZAPOSLENIH OSOBA) ................................................................................................. 7
2.2.1. STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE ZA RAD BEZ ZASNIVANJA RADNOG ODNOSA .................................................................. 7 2.2.2. POTPORE ZA ZAPOŠLJAVANJE ........................................................................................................................... 8 2.2.3. JAVNI RADOVI ............................................................................................................................................... 9 2.2.4. SAMOZAPOŠLJAVANJE .................................................................................................................................. 10 2.2.5. OBRAZOVANJE NEZAPOSLENIH ........................................................................................................................ 11
2.3 UZORCI POSLODAVACA .................................................................................................................................. 12
2.3.1. STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE ZA RAD BEZ ZASNIVANJA RADNOG ODNOSA ................................................................ 12 2.3.2. POTPORE ZA ZAPOŠLJAVANJE ......................................................................................................................... 12 2.3.3. JAVNI RADOVI ............................................................................................................................................. 13
2.4 MJERNI INSTRUMENTI.................................................................................................................................... 14
DIO 2 – REZULTATI ISTRAŽIVANJA ....................................................................................................................... 16
3. INFORMIRANJE O MJERAMA I PROCEDURE IMPLEMENTACIJE MJERA .......................................................... 16
3.1. INFORMIRANOST O MJERAMA ........................................................................................................................... 16 3.2. PERCEPCIJA PROCEDURA IMPLEMENTACIJE MJERA ................................................................................................. 31 3.3. KONTROLA IMPLEMENTACIJE ............................................................................................................................. 35
3.3.1. Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa ........................................................ 35 3.3.2. Potpore za zapošljavanje ................................................................................................................... 35 3.3.3. Javni radovi ........................................................................................................................................ 36 3.3.4. Samozapošljavanje ............................................................................................................................ 36 3.3.5. Obrazovanje nezaposlenih ................................................................................................................. 37 3.3.6. SOR - poslodavci ................................................................................................................................ 37 3.3.7. Javni radovi - poslodavci .................................................................................................................... 37 3.3.8. Potpore za zapošljavanje - poslodavci ............................................................................................... 38
4. OPĆI INTERES POSLODAVACA ZA KORIŠTENJEM MJERA ................................................................................ 40
4.1. STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE ZA RAD BEZ ZASNIVANJA RADNOG ODNOSA ................................................................... 40 4.1.1. Recentno korištenje mjera nakon 2013. godine ................................................................................ 40 4.1.2. Dodatne usluge Zavoda i korištenje mjera u budućnosti ................................................................... 40
4.2. POTPORE ZA ZAPOŠLJAVANJE ............................................................................................................................ 41 4.2.1. Recentno korištenje mjera nakon 2013. godine ................................................................................ 41 4.2.2. Dodatne usluge Zavoda i korištenje mjera u budućnosti ................................................................... 41
4.3. JAVNI RADOVI ................................................................................................................................................ 42 4.3.1. Recentno korištenje mjera nakon 2013. godine ................................................................................ 42 4.2.2. Dodatne usluge Zavoda i korištenje mjera u budućnosti ................................................................... 42
5. OČEKIVANJA NEZAPOSLENIH OSOBA KORISNIKA MJERE ............................................................................... 43
6. EVALUACIJA SOR-A ........................................................................................................................................... 46
6.1 PROFIL NEZAPOSLENIH OSOBA KORISNIKA MJERE .................................................................................................... 46
4
6.2. PROFIL POSLODAVACA KORISNIKA MJERE ............................................................................................................. 50 6.3. RADNO ISKUSTVO I TRAŽENJE POSLA PRIJE ULASKA U MJERU .................................................................................... 51 6.4. ULAZAK U MJERU I MOTIVACIJA KORISNIKA........................................................................................................... 55 6.5. CILJANOST MJERE ........................................................................................................................................... 57 6.6. PRIJEVREMENI IZLAZAK IZ MJERE ........................................................................................................................ 61 6.7. VRSTE RADNIH ZADATAKA I ISKUSTVO S MENTOROM .............................................................................................. 64 6.8. UVJETI RADA TIJEKOM MJERE ............................................................................................................................ 68 6.9. ISHODI MJERE I UKUPNO ISKUSTVO IZ PERSPEKTIVE KORISNIKA .................................................................................. 70 6.10. NEGATIVNA ISKUSTVA KORISNIKA STRUČNOG OSPOSOBLJAVANJA ........................................................................... 74 6.11. ZADOVOLJSTVO POSLODAVACA SA KORISNICIMA ................................................................................................. 76 6.12. ISHODI MJERE I UKUPNO ISKUSTVO IZ PERSPEKTIVE POSLODAVACA .......................................................................... 78 6.13. ZAKLJUČAK ZA MJERU .................................................................................................................................... 82
7. EVALUACIJA POTPORA ZA ZAPOŠLJAVANJE .................................................................................................... 85
7.1 PROFIL NEZAPOSLENIH OSOBA KORISNIKA MJERE .................................................................................................... 85 7.2. PROFIL POSLODAVACA KORISNIKA MJERE ............................................................................................................. 89 7.3. RADNO ISKUSTVO I TRAŽENJE POSLA PRIJE ULASKA U MJERU .................................................................................... 90 7.4. ULAZAK U MJERU I MOTIVACIJA KORISNIKA........................................................................................................... 92 7.6. UVJETI RADA TIJEKOM MJERE ............................................................................................................................ 96 7.8. ISHODI MJERE I UKUPNO ISKUSTVO IZ PERSPEKTIVE KORISNIKA ................................................................................ 101 7.9. ZADOVOLJSTVO POSLODAVACA SA KORISNICIMA ................................................................................................. 102 7.10. ISHODI MJERE I UKUPNO ISKUSTVO IZ PERSPEKTIVE POSLODAVACA ........................................................................ 103 7.11. ZAKLJUČAK UZ MJERU .................................................................................................................................. 105
8. EVALUACIJA JAVNIH RADOVA ........................................................................................................................ 108
8.1 PROFIL NEZAPOSLENIH OSOBA KORISNIKA MJERE .................................................................................................. 108 8.2. PROFIL POSLODAVACA KORISNIKA MJERE ........................................................................................................... 111 6.3. RADNO ISKUSTVO I TRAŽENJE POSLA PRIJE ULASKA U MJERU .................................................................................. 113 8.4. ULAZAK U MJERU I MOTIVACIJA SUFINANCIRANIH OSOBA ...................................................................................... 116 8.8. ISHODI MJERE I UKUPNO ISKUSTVO IZ PERSPEKTIVE KORISNIKA ................................................................................ 122 8.9. ZADOVOLJSTVO POSLODAVACA S KORISNICIMA ................................................................................................... 126 8.10. ISHODI MJERE I UKUPNO ISKUSTVO IZ PERSPEKTIVE POSLODAVACA ........................................................................ 127 8.11 SUDJELOVANJE ROMA U JAVNIM RADOVIMA ..................................................................................................... 132 8.12. ZAKLJUČAK ZA MJERU .................................................................................................................................. 133
9. EVALUACIJA SAMOZAPOŠLJAVANJA ............................................................................................................. 137
9.1 PROFIL NEZAPOSLENIH OSOBA KORISNIKA MJERE .................................................................................................. 137 9.2. RADNO ISKUSTVO I TRAŽENJE POSLA PRIJE ULASKA U MJERU .................................................................................. 140 9.4 ULAZAK U MJERU I MOTIVACIJA ........................................................................................................................ 142 9.5 FINANCIJSKA SREDSTVA ................................................................................................................................... 146 9.6 PRIPREMA ZA MJERU ..................................................................................................................................... 148
9.6.1. Izrada poslovnog plana .................................................................................................................... 148 9.6.2. Jamstva i zadužnice ......................................................................................................................... 149 9.6.3. Aktivnosti savjetovanja za samozapošljavanje ................................................................................ 149
9.7 PRIJEVREMENI IZLAZAK IZ MJERE ...................................................................................................................... 150 9.9 PROCJENE POJEDINIH KORISTI OSTVARENIH KORIŠTENJEM MJERE ............................................................................ 151 9.10 ZADOVOLJSTVO POSLOM I RADNIM UVJETIMA ................................................................................................... 154 9.11 ISHODI MJERE ............................................................................................................................................. 155 9.12. ZAKLJUČAK ................................................................................................................................................ 160
10. EVALUACIJA OBRAZOVANJA ........................................................................................................................ 162
10.1 PROFIL NEZAPOSLENIH OSOBA KORISNIKA MJERE ................................................................................................ 162 10.2. RADNO ISKUSTVO I TRAŽENJE POSLA PRIJE ULASKA U MJERU ................................................................................ 164 10.3. ULAZAK U MJERU I MOTIVACIJA KORISNIKA (NEZAPOSLENIH OSOBA) ...................................................................... 166 10.4. PRIJEVREMENI IZLAZAK IZ MJERE .................................................................................................................... 173 10.5. ISKUSTVO S POHAĐANJEM OBRAZOVNIH PROGRAMA I PRAKSOM .......................................................................... 173 10.6. ISHODI MJERE I UKUPNO ISKUSTVO IZ PERSPEKTIVE KORISNIKA .............................................................................. 175 10.7. ZAKLJUČAK ZA MJERU .................................................................................................................................. 181
5
1. Uvod
U ovom dokumentu predstavljeni su rezultati kvantitativne dionice evaluacije mjera aktivne politike tržišta rada
za razdoblje od 2010. do 2013. godine. Izvještaj je strukturiran na način da je u narednom poglavlju
prezentirana metodologija, a potom su prezentirani prvo zajednički rezultati za sve mjere, i to oni koji se
odnose na teme koje su bile opće i/ili zajedničke u svim uzorcima, a potom su prezentirani rezultati istraživanja
za svaku mjeru zasebno, uključujući podatke prikupljene na nezaposlenim osobama korisnicima mjera i
poslodavcima korisnicima mjera.
2. Metodologija istraživanja
Kvantitativna dionica istraživanja provedena je na uzorcima poslodavaca i nezaposlenih – sufinanciranih i
financiranih osoba, korisnicima sljedećih mjera:
Sufinacirane i financirane nezaposlene osobe, korisnici mjera
Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa
Potpore za zapošljavanje
Javni radovi
Samozapošljavanje
Obrazovanje nezaposlenih
Poslodavci
Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa Javni radovi
Potpore za zapošljavanje
Javni radovi
Korisnici su u uzorak odabrani metodom stratificiranog slučajnog uzorka iz baze korisnika ovih mjere u
referentnom razdoblju. Uzorci su stratificirani prema više obilježja, Kako bi se osigurala minimalna veličina
poduzorka za usporedbu podgrupa s drugim grupama, nije korišten pristup proporcionalne stratifikacije. Kako
bi zaključivanje o cijelom uzorku u konačnici bilo valjano, pri obradi podataka provedena je poststratifikacija
(utežavanje podataka) kojim je struktura uzorka usklađena sa strukturom populacija prema bitnim obilježjima.
Iz okvira za izbor uzorka metodom slučajnog izbora sukladno stratifikaciji proveden je izbor uzorka koji je bio
dva do četiri puta veći od ciljanog uzorka, ovisno o uzorku. Uz pomoć aplikacije za regrutaciju, odabrane
ispitanike kontaktirali su djelatnici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ/Zavod) s ciljem informiranja o
ciljevima istraživanja i dobivanja pristanka za sudjelovanje u istraživanju. Ispitanike koji su pristali na
sudjelovanje u istraživanju potom je kontaktirao Ipsos.
DIO 1 – Uvod i metodologija istraživanja
6
2.1 Uzorak i prikupljanje podataka
Istraživanje je provedeno na ukupnom uzorku od 3427 ispitanika, i to putem internetske (on-line) i putem
kompjuterski podržane terenske ankete (CAPI, face-to-face). Putem on-line ankete su u potpunosti provedena
istraživanja na uzorku korisnika mjere – sudionika stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog
odnosa (SOR), te uzorci poslodavaca. Uzorci korisnika potpora za samozapošljavanje i zapošljavanje su
djelomično provedeni putem internetske, a djelomično putem terenske ankete. Istraživanje na uzorcima
sufinanciranih i financiranih osoba, sudionika mjera javni radovi i obrazovanje nezaposlenih u potpunosti su
provedeni putem terenske ankete. U tablici 1 su prikazani podaci o broju realiziranih anketa prema pojedinom
uzorku i metodi provođenja istraživanja.
Način prikupljanja podataka putem internetske (on-line) provodio se na način da je, nakon inicijalne regrutacije
koju je obavio Zavod, ispitanike koji su pristali na sudjelovanje u istraživanju putem elektroničke pošte
kontaktirao Ipsos s pozivom za ispunjavanje upitnika u elektronskom obliku (on-line istraživanje). Dakle,
ispitanici su popunjavali upitnik samostalno u obliku web upitnika. Nakon inicijalnog kontakta, ispitanici koji
nisu ispunili upitnik su u više navrata podsjećani i poticani na sudjelovanje u istraživanju, dok nije ostvarena
ciljana veličina uzorka. Podsjećanje ispitanika za popunjavanje on-line ankete vršilo se elektronskim putem,
slanjem ukupno 3 podsjetnika. Skupine koje ni nakon toga nisu popunile upitnik, a realizacija upitnika unutar
ovih skupina je bila niska, još su jedan put podsjećane da su dale pristanaka na sudjelovanje u istraživanju, i to
telefonski od strane Zavoda ukoliko nisu niti označili poveznicu na on-line upitnik, odnosno telefonski od strane
Ipsosa, ukoliko su označili poveznicu, ali nisu ispunili upitnik do kraja.
Tablica 1 – Realizirani uzorak
Korisnici Realizirano on-line Realizirano terenskom anketom Ukupno realizirano
SOR 550 0 550
Samozapošljavanje 194 80 274
Potpore za zapošljavanje 220 408 628
Javni radovi 0 566 566
Obrazovanje nezaposlenih 0 388 388
Ukupno korisnici 964 1442 2406
Poslodavci
SOR 522 4 526
Javni radovi 278 2 280
Potpore za zapošljavanje 213 2 215
Ukupno poslodavci 1013 8 1021
UKUPNO 1977 1450 3427
7
2.2 Uzorci korisnika (nezaposlenih osoba)
2.2.1. Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa
Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa - namijenjeno mladim nezaposlenim osobama
do godine dana evidentiranog staža u zvanju za koje su se obrazovale, kako bi stekli radno iskustvo potrebno za
ulazak na tržište rada i/ili polaganje državnih i stručnih ispita. U 2012. godini donošenjem Zakona o poticanju
zapošljavanja (NN 57/12 i 120/12) mjera stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa kojom
se mladim osobama bez iskustva u zvanju za koje su se obrazovale omogućava stjecanje radnog iskustva
proširuje se na sve dobne skupine i uključuje nezaposlene osobe prijavljene u evidenciju nezaposlenih
najmanje 30 dana i koje nemaju više od 12 mjeseci staža u zvanju za koje su završile obrazovanje bez obzira je li
zakonom ili zakonskim propisom propisana obveza radnog iskustva ili polaganje stručnog ispita za
zapošljavanje. Zakonom se također omogućava za pojedina zvanja dulje financiranje stručnog osposobljavanja,
ali u maksimalnom trajanju do 36 mjeseci, čime se stječu uvjeti za samostalan rad obrtnika i ovlaštenih
komorskih zvanja. Termin ugovaranja mjere, svibanj 2012. godine vidimo kao prijelomnu točku važnu za
stratifikaciju1. Izmjenama Zakona u studenom 2012. godine propisan je uvjet dužine prijave na 30 dana kao i to
da osobe ne smiju imati više od godinu dana staža u zvanju za koje su se obrazovale te je Zavod preuzeo i
financiranje doprinosa za zdravstveno osiguranje za osobe koje imaju staža. Zakonom o poticanju zapošljavanja
uklonjena je i dobna granica za primjenu mjere.
U promatranom razdoblju u mjeri je sudjelovalo 23705 korisnika. Zbog razmjerne heterogenosti korisnika ove
mjere za nju je predložen i realiziran uzorak od 550 ispitanika.
Kao ciljane skupine, predložene su grupe navedene u narednoj tablici.
Tablica 2 – Ciljane skupine
%
Kategorije za
SOR
Od prije, članak 41 Zor, do svibnja 2012. 24%
Po ZOR-u, od svibnja 2012 46%
Po ZOPZ-u, od svibnja 2012. 30%
Ukupno 100%
1 U 2011. godini ciljana skupina za primjenu ove mjere bila je ograničena na osobe koje su sukladno članku 41. Zakona o radu dužne polagati stručni/državni ili majstorski ispit do 25 (ukoliko su završile srednjoškolsko obrazovanje) i do 29 godina života (ukoliko su završile visokoškolsko obrazovanje) te koje nemaju više od 6 mjeseci radnog iskustva. U svibnju 2012. godine usvajanjem Zakona o poticanju zapošljavanja proširena je ciljana skupina na osobe koje nisu u obvezi polagati stručni ispit, prijavljene su u evidenciju nezaposlenih najmanje 90 dana i nemaju više od godinu dana staža.
8
Drugo predloženo obilježje stratifikacije bilo je praćenje kvota prema tipu organizacije poduzeća
Tablica 3 – Korisnici prema tipu organizacije poduzeća
%
Državna i lokalna uprava 33%
Javne službe 41%
Neprofitni sektor 1%
Trgovačka društva 18%
Obrti, zadruge, OPG, slobodna zanimanja, j.d.o.o. 7%
Ukupno 100%
2.2.2. Potpore za zapošljavanje
Potpore za zapošljavanje nezaposlenih osoba pripadnika skupina u nepovoljnom položaju (mladih osoba bez
radnog iskustva, dugotrajno nezaposlenih osoba, osoba starijih od 50 godina, itd.)
Bitne izmjene uvjeta po skupinama:
Mlade osobe bez radnog iskustva: 2010. godine ova mjera bila je usmjerena dvjema skupinama, koje su se
razlikovale na osnovu dobi i obrazovanja:za mlade do 25 god. bez srednjoškolskog obrazovanja - za mlade do
29 sa srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovanjem. 2011. godine za drugu skupinu je ukinut kriterij
zaposlenosti unatrag 6 mjeseci. 2012. godine druga ciljna skupina je podijeljena na dvije skupine, prema
razlikovnom kriteriju dobi i obrazovanja – postrožen je dobni kriterij za one sa srednjoškolskim obrazovanjem,
gornja dobna granica za njih je pomaknuta s 29 na 25 godina. U 2013. je uvedeno i nekoliko novih mjera koje su
također namijenjene mladim osobama bez (znatnog) ranog iskustva.
Dugotrajno nezaposlene osobe: 2013. godine došlo je do proširenja ciljne skupine mladih dugotrajno
nezaposlenih, a kod kojih se dugotrajnom nezaposlenošću definira nezaposlenost (tj. trajanje prijave u
evidenciji nezaposlenih) u trajanju od 6 mjeseci. Do 2013. ova skupina se odnosila na osobe do 25 godina
starosti, a od te godine na osobe starije od 29 godina. U obje ciljane skupine je kao uvjet dodan potpisan
Profesionalni plan zapošljavanja.2013. godine za ovu skupinu je osmišljena i mjera zapošljavanja dugotrajno
nezaposlenih na privremeno upražnjenim radnim mjestima.
Osobe iznad 50 godina: 2011. je postrožen uvjet trajanja nezaposlenosti za osobe iznad 50 godina, te je
određeno da moraju biti najmanje 6 mj. u evidenciji nezaposlenih. 2013. je taj uvjet uklonjen. Ciljana skupina
zaposlenih iznad 50 godina koji su u otkaznom roku, proširena je 2011. na one kojima prijeti gubitak radnog
mjesta zbog poslovno uvjetovanog otkaza ili viška radnika, te je ukinut uvjet prethodne zaposlenosti na
neodređeno.
Osobe s invaliditetom: Ova ciljna skupina je 2011. izdvojena kao posebna ciljna skupina. 2013. kao posebna
ciljna skupina su izdvojeni mladi do 29 godina starosti.
U promatranom razdoblju mjeru je ugovorilo 13510 korisnika. Zbog znatne heterogenosti korisnika za ovu
mjeru predložen je uzorak od 700 ispitanika, a realiziran je uzorak od 628 ispitanika.
Osnovnom stratifikacijom unutar ove skupine mjera vidimo stratifikaciju prema 5 ciljanih skupina: dugotrajno
nezaposlene osobe, mladi bez iskustva, osobe starije od 50 godina, osobe s invaliditetom, posebne skupine
nezaposlenih.
9
Tablica 4 – Ciljane skupine
%
Dugotrajno nezaposlene osobe 45%
Mladi bez iskustva 37%
Osobe starije od 50 godina 11%
Osobe s invaliditetom 2%
Posebne skupine nezaposlenih 5%
Ukupno 100%
Kod ove mjere je značajan udio onih koji nisu završili ugovorne obveze te je ovo obilježje također prilikom
stratifikacije uzorka uzeto u obzir kao obilježje višeg prioriteta.
Tablica 5 – Status ugovora
%
Ugovorne obveze izvršene, ugovor arhiviran 92%
Ostale ugovorne situacije (prekidi) 8%
Ukupno 100%
2.2.3. Javni radovi
Javni radovi - ovi programi se razvijaju u suradnji s jedinicama lokale samouprave kako bi se dugotrajno
nezaposlene i osobe s teškoćama uključilo u društvene korisne usluge. Društveno koristan rad koji se odvija u
ograničenom vremenskom periodu nudi sufinanciranje i financiranje zapošljavanja nezaposlenih osoba iz
ciljanih skupina. Mora biti neprofitan i nekonkurentan gospodarstvu tog područja a temeljen na društveno
korisnom radu iniciranom od strane lokalne zajednice, udruga civilnog društva i drugih subjekata.
Mjeru ne mogu koristiti novoregistrirane udruge (12 mjeseci ili manje) za više od 5 osoba; udruge koje nisu
imale ili nemaju zaposlenih, a u prethodnim programima mjera aktivne politike nisu koristile mjeru javni rad
(osim za izuzetno korisne programe – nedefinirano). Osobe koje su radile u javnom radu u vremenu duljem od
18 mjeseci unazad 5 godina ne mogu biti uključene u javni rad.
U promatranom razdoblju u mjeri je sudjelovalo 31.989 osoba.
Zbog razmjerne heterogenosti korisnika javnih radova za ovu mjeru predložen je uzorak 550 ispitanika
uključujući poduzorak od 50 Roma koji su sudjelovali u javnim radovima, a realizirano je 566 anketa. S obzirom
da Zavod vodi odvojenu statistiku za Rome u narednim tablicama prikazani su podaci korisnika javnih radova
koji nisu Romi.
Osnovnom stratifikacijom unutar ove skupine mjera odredili smo stratifikaciju prema ciljanim skupinama.
Tablica 6 – Ciljane skupine
%
Branitelji, djeca i supružnici branitelja 2%
Dugotrajno nezaposlene osobe 81%
Osobe s invaliditetom 2%
Ostale ranjive skupine 15%
Ukupno 100%
Kod javnih radova je 30% onih koji su u mjeri sudjelovali više od jedan put, stoga je ovo obilježje označeno
obilježjem višeg prioriteta prilikom stratifikacije uzorka.
10
Tablica 7 – Broj sudjelovanja u javnim radovima
%
Broj puta ugovaranja mjere 1 put 70%
2 i više puta 30%
Ukupno 100%
Zavod za zapošljavanje vodi i evidenciju o vrsti javnog rada koji se provodi, no zbog nedostatnih informacija (za
2010. i 2013. godinu kad Zavod o tome nije vodio evidenciju) ovo obilježje nije bilo uključeno u parametre
uzorkovanja jer nismo u mogućnosti nedvojbeno stratificirati uzorak prema vrsti javnog rada. Međutim, iz
podatka za 2011. te 2012. godinu je evidentno da se u velikoj većini (70% do 80%) slučajeva radi o komunalnim
radovima, u do 20% slučajeva o socijalnim radovima, te u manjem dijelu slučajeva o drugim vrstama javnih
radova (edukativni, kulturna baština, zaštita okoliša/ekologija). S obzirom na jasne trendove o tome koja od
skupina poslodavaca dominira u kojoj vrsti javnog rada, stratifikacija uzorka je izvršena prema tipu organizacije,
a u anketnom upitniku se ispitanike dodatno pitalo za opis javnog rada u kojem su sudjelovali.
Tablica 8 – Tip organizacije
%
Državna i lokalna uprava 54%
Javne službe 10%
Neprofitni sektor 20%
Trgovačka društva 14%
Zadruge 2%
Ukupno 100%
Trajanje nezaposlenosti je također određeno kao obilježje višeg prioriteta koje je uzeto u obzir prilikom
segmentacije uzorka.
2.2.4. Samozapošljavanje
Potpore za samozapošljavanje nezaposlenih osoba namijenjene su osobama koje iskažu interes za
samozapošljavanje, a ujedno im se osigurava stručna pomoć Zavoda te mogu na jednom mjestu dobiti sve
relevantne informacije o aktivnostima vezanim za realizaciju poduzetničke ideje. HZZ dodjeljuje potpore za
samozapošljavanje u iznosu od 50% godišnjeg troška rada osobe koja otvara vlastito poslovanje.
Krajem 2013. godine uveden su značajnije promjene u uvjetima uključivanja u navedenu mjeru pri čemu je
najvažnija ukidanje uvjeta duljine prijave u evidenciju nezaposlenih, kao i ograničenja djelatnosti i poslova na
kojima bi se osobe samozaposlile i registrirale gospodarsku djelatnost. Godine 2013. specificirano je ukidanje
razlikovanja kandidata i na osnovu zanimanja i kvalifikacija, te je kao uvjet uveden izrađen Poslovni plan. Zavod
uvodi savjetnike za samozapošljavanje kao stručnu pomoć i podršku osobama koje kreću u poduzetništvo kako
bi razradile i realizirale svoju poduzetničku ideju, te osigurava potporu drugih dionika koji se bave
poduzetništvom.
U promatranom razdoblju mjeru je ugovorilo 6457 korisnika. S obzirom da skupinu korisnika potpora za
samozapošljavanje vidimo kao priličnu homogenu skupinu s obzirom na demografske karakteristike korisnika,
ovu ciljanu skupinu predloženo je obuhvatiti uzorkom od 300 ispitanika, a realiziran je uzorak od 274 ispitanika.
S obzirom da je kod ove mjere udio onih kojih nisu završili ugovorne obveze veći od prosjeka, ovo obilježje smo
držali višeg prioriteta prilikom segmentacije.
11
Tablica 9 – Status ugovora
%
Ugovorne obveze izvršene, ugovor arhiviran 88%
Ostale ugovorne situacije (prekidi) 12%
Ukupno 100%
Godinu ugovaranja mjere vidjeli smo kao obilježje višeg prioriteta, te je predloženo nadreprezentirati korisnike
iz 2010., 2011. te 2012. kako bismo provjerili iskustva korisnika s većim vremenskim odmakom. S obzirom na
promjene u uvjetima 2012. godine te veliki skok u broju korisnika u 2013. godini korisnici su na osnovu ovog
kriterija podijeljeni u 2 analitička razdoblja: a) 2010. - 2012. b) 2013.
Dob i obrazovanje su obilježja koja smo u slučaju ove mjere držali obilježjima višeg prioriteta prema kojima je
također izvšena stratifikacija.
2.2.5. Obrazovanje nezaposlenih
Sufinanciranje obrazovanja za nezaposlene osobe namijenjeno osobama iz službene evidencije HZZ-a kako bi im
se povećala zapošljivost i konkurentnost na tržištu rada. Nezaposlena osoba može biti uključena u obrazovanje
ukoliko je obrazovni program sukladan utvrđenim potrebama tržišta rada i njezinim psihofizičkim
mogućnostima. Do 2013. godine mjera je praktično bila namijenjena svim nezaposlenima koji su prijavljeni u
evidenciji nezaposlenih, uz isticanje posebnih, „ranjivih“ skupina, koje su 2012. i proširene. Od 2013. osnovna
ciljana skupina su sve nezaposlene osobe prijavljene u evidenciju. 2013. uvedene su i nove ciljne skupine s
obzirom na kriterije dobi i obrazovanja.
U promatranom razdoblju mjeru je ugovorilo 20253 korisnika. Skupinu korisnika mjere sufinanciranja
obrazovanja namjeravamo obuhvatiti uzorkom od 400 ispitanika.
Osnovnu klasifikaciju vidjeli smo prema tipu intervencije.
Tablica 10 – Tip intervencije
%
Stručno usavršavanje 12%
Stručno osposobljavanje 75%
Prekvalifikacija 9%
Dokvalifikacija, IT tečaj, učenje stranog jezika 4%
U slučaju dobi predloženo je nadreprezentiranje starijih korisnika, a u slučaju obrazovanja nadreprezentiranje
korisnika bez srednje škole te visokoobrazovanih korisnika.
12
2.3 Uzorci poslodavaca
2.3.1. Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa
Kada su u pitanju poslodavci korisnici mjere stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa,
stratifikacija tog poduzorka realizirana je prema tipu organizacije, s obzirom na veliku heterogenost populacije
prema tom obilježju, ali i s tim povezanim različitim stilovima upravljanja radnom snagom. Uz to, izvršena je i
stratifikacija prema broju korisnika mjera, jer to posredno aproksimira veličinu organizacije, ali i kontekst u
kojem se mjera provodi.
Tablica 11 – Tip organizacije
%
Državna i lokalna uprava 13%
Javne službe 26%
Neprofitni sektor 2%
Trgovačka društva 37%
Obrti, slobodna zanimanja 22%
Ukupno 100%
Tablica 12 – Tip organizacije
%
Jedan 41%
Dva 19%
3 do 10 28%
11 do 50 9%
51 ili više 4%
Ukupno 100%
2.3.2. Potpore za zapošljavanje
Kada su u pitanju potpore za zapošljavanje, uzorak je primarno stratificiran prema djelatnosti poslodavca i
veličini poslodavca. Naime, ova mjera je prije svega namijenjena privatnim trgovačkim društvima, što znači da
je ova kategorija relativno homogena prema organizacijskom tipu, ali heterogena prema ostalim obilježjima kao
što su tržište na kojem stvara dodanu vrijednost, segment radne snage koji joj je potreban i slično, što su
obilježja koja se mogu aproksimirati preko djelatnosti i veličine poduzeća. S obzirom da je stratifikacija
planirana i prema veličini poduzeća s obzirom na broj zaposlenih, time se posredno aproksimira i razlika između
onih poslodavaca koji su kroz mjeru uzeli veći broj nezaposlenih osoba.
Tablica 13 – Tip organizacije
%
Javne službe 1%
Trgovačka društva 59%
Obrti, slobodna zanimanja 39%
Ukupno 100%
13
Tablica 14 – Tip organizacije
%
Jedan 69%
Dva 18%
3 do 10 12%
Više od 10 1%
Ukupno 100%
Tablica 15 – Tip organizacije
%
Do 10 - Mikro poslodavac 81%
Do 50 - Mali poslodavac 15%
Do 250 - Srednji poslodavac 3%
Veliki i makro poslodavac 1%
Ukupno 100%
2.3.3. Javni radovi
Kada je u pitanju poduzorak poslodavaca korisnika javnih radova, stratifikacija je prvenstveno provedena
prema tipu organizacije, i to u tri kategorije: državna i lokalna uprava (prije svega se radi o jedinicama lokalne
samouprave i njihovim komunalnim poduzećima), javne službe (javne ustanove kao što su škole isl.), neprofitni
sektor (udruge) te trgovačka društva (d.o.o. u državnom vlasništvu). Stratifikacijom prema ovom kriteriju
ujedno je posredno provedena i stratifikacija s obzirom na vrstu javnih radova, jer u svako od ovih tipova
dominira drugi tip javnih radova: u jedinicama lokalne samouprave tu su uglavnom komunalni radovi, dok su u
javnim ustanovama i nevladinim organizacijama to primarno socijalni i drugi tipovi javnih radova.
Tablica 8 – Tip organizacije
%
Državna i lokalna uprava 27%
Javne službe 25%
Neprofitni sektor 38%
Trgovačka društva 10%
Zadruge 1%
Ukupno 100%
14
2.4 Mjerni instrumenti
Osnovna svrha kvantitativne dionice definirana je kao kolekcija relevantnih iskustava s mjerama, kategorizacija i
interpretacija iskustava dionika u mjerama. Shodno navedenoj generalnoj svrsi istraživanja definirani su i
generalni ciljevi kvalitativne dionice istraživanja koji su predstavljeni u poglavlju „Predmet i ciljevi istraživanja“
(dokument „Izrada plana i metodologije istraživanja“, projektna aktivnost 1.2., poglavlje 2.2.)
U skladu sa definiranim ciljevima istraživanja kao i definiranom uzorku razrađeni su anketni upitnici.
Ukupno je konstruirano 6 upitnika za sljedeće uzorke:
Korisnici
1. Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa
2. Potpore za zapošljavanje
3. Javni radovi
4. Samozapošljavanje
5. Obrazovanje nezaposlenih
Poslodavci
6. Zajednički upitnik za poslodavce, korisnike mjera stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja
radnog odnosa, potpore za zapošljavanje te javni radovi
S obzirom na prirodu predmeta istraživanja upitnici su strukturirani na način da sadrže određeni broj
zajedničkih blokova pitanja (bez obzira na vrstu mjere i ciljnu grupu) kao i određeni broj za pojedinu mjeru i
ciljnu grupu specifičnih pitanja. Svaki blok pitanja u upitnicima konstruiran je temeljem definiranih specifičnih
ciljeva istraživanja. Lista definiranih specifičnih ciljeva istraživanja, a shodno tome i osnovna tematska struktura
blokova pitanja je sljedeća:
Upitnici za korisnike mjera
Relevantne činjenice vezane uz uzlazak u nezaposlenost
Relevantne činjenice o iskustvu nezaposlenosti i traženju posla prije ulaska u mjeru
Razina familijarnosti s mjerama aktivne politike zapošljavanja
Način informiranja o mjerama i procjena kvalitete dostupnih informacija o mjerama
Procjena dostupnosti mjera za pojedine kategorije korisnika
Način ulaska u mjeru i zadovoljstvo pojedinim aspektima procedure ulaska u mjeru
Osnovne odrednice iskustva s prekidom (izlaskom) iz mjere
Osnovne odrednice iskustva s poslom i poslodavcem
Mišljenje korisnika o tome je li poslodavac kroz mjere ostvario određene koristi
Specifična pitanja za samozapošljavanje i obrazovanje nezaposlenih
Istražiti je li tijekom sudjelovanja u mjeri došlo do situacije u kojoj je korisnik uložio pritužbu na
poslodavca te je li bilo kontrole procesa sudjelovanja u mjeri
Generalni stavovi korisnika o osobnim koristima koje je ostvario sudjelovanjem u mjeri
Generalni stavove prema poslu kao socijalnoj aktivnosti
Osnovna socio-demografska i socioekonomska obilježja korisnika mjera
Upitnik za poslodavce:
Opći podaci o poslovnom subjektu
Razina familijarnosti s mjerama aktivne politike zapošljavanja
Pozicija aktera unutar poduzeća koji su uključeni u proces zapošljavanja radne snage posredstvom
mjera APZ te način informiranja o mjerama
15
Način ulaska u mjeru i zadovoljstvo pojedinim aspektima procedure ulaska u mjeru
Istražiti je li tijekom sudjelovanja u mjeri bilo kontrole procesa sudjelovanja u mjeri od strane HZZ te
opisati iskustva s provedenom kontrolom
Osnovne činjenice o zapošljavanju kandidata unutar korištenih mjera
Stavovi o primjerenosti (usmjerenosti) mjera za poslodavce
Postignuti pozitivni učinci mjera
16
3. Informiranje o mjerama i procedure implementacije mjera
3.1. Informiranost o mjerama
Kroz evaluirani period od 2010. do 2013. godine dolazilo je do promjena broja mjera aktivne politike
zapošljavanja, njihovih paketa, kao i promjena uvjeta korištenja, naziva mjera, ciljanih skupina i sl. Također,
korisnici mjera različito su involvirani u proces korištenja mjera, posebice kada govorimo o korisnicima i
poslodavcima. Među korisnicima, prilično ili puno toga o mjerama znaju najviše korisnici mjera
samozapošljavanje (29%) i SOR (27%), dok nešto manje poznavanje pokazuju osobe koje su sudjelovale u
obrazovanju nezaposlenih (22%) i potporama za zapošljavanje (23%), a najmanje sudionici javnih radova (15%).
Među poslodavcima najbolje poznavanje mjera koje provodi HZZ pokazuju poslodavci koji su koristili javne
radove (60%), dok poslodavci koji su koristili SOR i potpore za zapošljavanje izražavaju poznavanje mjera u
nešto manjem postotku (48%). Poslodavci pokazuju veću mjeru informiranosti o mjerama HZZ-a korisnika, što
je i logično s obzirom da su poslodavci više uključeni u cjelokupni proces prijave i provedbe određene mjere.
Tablica Informiranost o mjerama 1 – Poznavanje mjera HZZ-a
Općenito, znam prilično ili
puno toga o mjerama HZZ-a
Ko
risn
ici (
nez
apo
slen
e
oso
be)
SOR 27%
Javni radovi 15%
Potpore za zapošljavanje 23%
Samozapošljavanje 29%
Obrazovanje nezaposlenih 22%
Po
slo
dav
ci SOR 48%
Javni radovi 60%
Potpore za zapošljavanje 48%
Nadalje, ustanovljene su različite razine poznavanja mjera koje su ispitanici osobno koristili. Velika većina
korisnika su bili korisnici SOR-a, njih 90% smatra da zna dosta ili jako puno o mjeri koju su koristili. Istu razinu
poznavanja iskazuju i poslodavci koji su koristili SOR. Također visoko poznavanje mjera pokazuju korisnici koji
su sudjelovali u mjeri samozapošljavanje (75%) te nešto manje osobe koje su sudjelovale u javnim radovima
(58%). O obrazovanju zaposlenih dosta ili puno zna polovica ispitanika, dok o potporama za zapošljavanje nešto
manje od trećine. Poslodavci koji su koristili SOR (90%) i javne radove (80%) pokazuju visoko poznavanje tih
mjera, dok nešto manje od polovine poslodavaca koji su koristili potpore za zapošljavanje smatra da dosta ili
jako puno zna o toj mjeri. Visoko poznavanje SOR-a i samozapošljavanja ukazuje na uključenosti ispitanika u te
mjere, ali i medijsku eksponiranost. Nisko poznavanje potpora za zapošljavanje s druge strane ukazuje na
rutiniziranost mjere kao „olakšice“, kao i veći utjecaj računovodstva u informiranju poslodavaca i pripremi
dokumentacije.
DIO 2 – Rezultati istraživanja
17
Tablica Informiranost o mjerama 2 – Poznavanje mjera koju su koristili
Znam dosta ili jako puno o
mjeri koju sam koristio/la
Ko
risn
ici (
nez
apo
slen
e
oso
be)
SOR 90%
Javni radovi 58%
Potpore za zapošljavanje 31%
Samozapošljavanje 75%
Obrazovanje nezaposlenih 47%
Po
slo
dav
ci SOR 90%
Javni radovi 80%
Potpore za zapošljavanje 44%
Za provjeru poznavanja svih mjera izrađena je kompozitna varijabla putem koje je dobiveno prosječno
poznavanje svih sedam skupina mjera na ljestvici poznavanja od 1 do 6, gdje 1 označava nepoznavanje mjere, a
6 potpuno poznavanje mjere. Rezultati upućuju da korisnici javnih radova, potpora za zapošljavanje i
samozapošljavanje poznaju u prosjeku manje mjera nego korisnici SOR-a. Također, unutar poslodavaca ističu se
poslodavci koji su koristili javne radove, koji u prosjeku poznaju više mjera od drugih.
Tablica Informiranost o mjerama 3 – Poznavanje svih mjera HZZ-a
Prosjek (1-6)
Ko
risn
ici (
nez
apo
slen
e
oso
be)
SOR 3,2
Javni radovi 2,7
Potpore za zapošljavanje 2,9
Samozapošljavanje 2,9
Obrazovanje nezaposlenih 3,0
Po
slo
dav
ci SOR 3,3
Javni radovi 3,8
Potpore za zapošljavanje 3,2
18
Korisnici (nezaposlene osobe)
Kroz razgovor sa savjetnikom moguće je dobiti informacije o pojedinim mjerama, posebice ukoliko osoba
pripada ciljanoj skupini neke mjere. Također, samoinicijativnost nezaposlenih osoba/korisnika dovodi do
informiranja o mjerama. U niže navedenoj tablici prikazana je učestalost informiranja korisnika od strane
poslodavaca, kao i samoinicijativno informiranje o mjerama. Iz prikaza je vidljivo da su korisnici mjere
obrazovanja nezaposlenih najviše od drugih korisnika informirani o mjerama, njih više od dvije trećine. Nadalje,
nešto manje od polovice korisnika mjera javni radovi, potpore za zapošljavanje i samozapošljavanje su
informirani o tim mjerama od strane savjetnika HZZ-a. Tek nešto više od četvrtine korisnika SOR-a smatra da su
im savjetnici nešto govorili o mjerama. Savjetnik nije ništa spominjao o mjerama četvrtini korisnika
samozapošljavanja i obrazovanja nezaposlenih, trećini korisnika potpora za zapošljavanje te skoro polovici
korisnika mjera SOR i javni radovi. S druge strane, najveću samoinicijativnost kod samostalnog raspitivanja o
uvjetima korištenja mjera pokazuju korisnici mjere samozapošljavanje (73%) te obrazovanje nezaposlenih
(66%). Oko polovica korisnika druge tri mjere raspitivala se samostalno kod svog savjetnika mjerama APZ.
Tablica Informiranost o mjerama 4 – Učestalost informiranja o mjerama od strane savjetnika
SOR Javni radovi Potpore za
zapošljavanje Samozapošljavanje
Obrazovanje
nezaposlenih
Jednom 13% 18% 22% 20% 34%
Više puta 10% 27% 23% 25% 32%
Jednom ili više puta
(zbrojeno) 23% 45% 45% 47% 67%
Savjetnik nije ništa
spominjao o mjerama 46% 44% 33% 26% 26%
Ne mogu se sjetiti / Ne znam 31% 10% 22% 27% 8%
Sam sam pitao/la savjetnika
o mjerama 47% 46% 49% 73% 66%
Postoje različiti izvori putem kojih su se osobe informirale o mjerama koje su koristile. Najučestaliji izvori
informiranja su savjetnici HZZ-a, internetska stranica HZZ-a, obitelj, prijatelji i poznanici te mediji. U tablici 4
prikazani su načini informiranja s obzirom na korištenje mjere. Internet stranica HZZ-a je najznačajniji izvor
informiranja o mjeri za korisnike SOR-a, savjetnik HZZ-a za korisnike javnih radova i obrazovanje nezaposlenih,
dok su podjednako važni za korisnike potpora za zapošljavanje i samozapošljavanje. Poslodavci kao izvor
informiranja značajni su kod mjere SOR (33%), potpore za zapošljavanje (25%) te javni rad (14%). Korištenje
društvenih mreža najizraženije je kod korisnika SOR-a što je u koincidenciji sa ciljanom dobnom skupinom koja
češće koristi društvene mreže i razmjenjuje iskustva putem njih. Letci, brošure i prezentacije HZZ-a najslabije su
zastupljeni kao opcije informiranja, u prosjeku se svaki deseti korisnik mjere informira na taj način.
Korisnici SOR-a najviše su se informirali putem internetske stranice HZZ-a, obitelji i poznanika, medija,
savjetnika HZZ-a te poslodavaca kod kojih su planirali raditi. SOR odlikuje usporedno korištenje i ljudskog
kontakta kao i elektroničkih medija kao izvora informiranja.
Kod javnih radova najzastupljeniji je izvor informiranja bio savjetnik (59%), a potom obitelj, poznanici i prijatelji,
dok drugi izvori informiranja nisu toliko izraženi i koristi ih manje od sedmine ispitanih, što upućuje na
korištenje socijalnih mreža i ljudskog kontakta kao primarnog izvora informiranja. Korištenje interneta ili
društvenih mreža slabo je zastupljeno.
19
Kod potpora za zapošljavanje podjednako je zastupljeno korištenje Internet stanice HZZ-a, kao kontakata sa
savjetnikom ili vlastitim socijalnim mrežama koje koristi oko polovice korisnika. Značajniji udio u informiranju
također čine mediji i sadašnji/budući poslodavac, za njih četvrtinu.
Za korisnike potpora za samozapošljavanje, njih dvije trećine, HZZ glavni je izvor informacija, podjednako
putem web stranice i razgovora sa savjetnikom. Također, za više od trećine važni izvori informacija su socijalne
mreže te za četvrtinu mediji.
Za korisnike obrazovanja nezaposlenih daleko je najvažniji izvor bio njihov savjetnik (73%), a za trećinu su
također bili važni web stranica HZZ-a i socijalne mreže, poput obitelji, prijatelja i poznanika. Također osminu
ispitanika važni su izvori informacija letci i brošure, prezentacije koje organizira HZZ te mediji.
Korisnici SOR-a često su koristili više izvora informiranja, kao i korisnici potpora za samozapošljavanje, dok su se
korisnici javnih radova najmanje informirali u odnosu na korisnike drugih mjera. Zanimljiv je podatak da se vrlo
mali broj korisnika SOR-a i samozapošljavanja nije uopće informirao o mjeri u kojoj su sudjelovali, dok je taj broj
kod sudionika drugih mjera veći: oko četvrtine korisnika javnih radova nije se raspitivao o mjeri, petina
korisnika potpora za zapošljavanje te šestina korisnika mjere obrazovanje nezaposlenih.
Tablica Informiranost o mjerama 5 – Informiranje o mjeri u kojoj su sudjelovali – korisnici (nezaposlene osobe)
SOR Javni radovi Potpore za
zapošljavanje Samozapošljavanje
Obrazovanje
nezaposlenih
Da, putem internetske (web)
stranice HZZ-a 59% 15% 44% 57% 38%
U razgovoru s obitelji,
prijateljima i poznanicima 53% 44% 42% 36% 38%
Putem medija (televizije,
novina, radija, drugih
internetski
51% 11% 23% 26% 13%
Pitao\la sam svog
savjetnika\druge djelatnike
u HZZ-u
42% 59% 49% 62% 73%
Kod poslodavca kod kojeg
sam radio \ planirao raditi 33% 14% 25% 3% 4%
Putem društvenih mreža
(Facebook i sl.) 18% 1% 8% 5% 7%
Putem letaka i brošura 11% 4% 12% 8% 16%
Na prezentacijama koje
organizira HZZ 4% 4% 7% 9% 11%
Nisam se uopće
informirao\la o mjeri 35% 57% 42% 41% 43%
Kada promatramo informiranje o drugim mjerama HZZ-a, korisnici su se u manjoj mjeri informirali o njima. Više
od polovine korisnika javnih radova, odnosno, oko 40% korisnika drugih mjera nije se uopće informiralo o
drugim mjerama HZZ-a. Ipak, podatak da se oko polovice korisnika informiralo i o drugim mjerama Zavoda za
zapošljavanje, upućuje na zaključak da se ispitanici informiraju o široj paleti mjera, te potom se koncentriraju
na pojedinačne mjere ili intervencije. Najučestaliji izvori informiranja o mjerama bili su web stranica HZZ-a,
socijalne mreže (obitelj, prijatelji, poznanici) te mediji. Korisnici SOR-a i samozapošljavanja najčešće su se od
svih korisnika mjera informirali putem web stranice HZZ-a. Uloga savjetnika koja je izražena kod informiranja o
mjeri u kojoj su sudjelovali rapidno pada kada promatramo informiranje o drugim mjerama HZZ-a. Primjerice
kod samozapošljavanja savjetnik je imao značajnu ulogu kod 60% ispitanika, a kod informiranja o drugim
20
mjerama 1%. Korisnici javnih radova i potpora za zapošljavanje i obrazovanja nezaposlenih najčešće su se
informirali o drugim mjerama kroz socijalne mreže te internetsku stranicu, te nešto manje putem medija.
Tablica Informiranost o mjerama 6 – Informiranje o drugim mjerama – korisnici (nezaposlene osobe)
SOR Javni radovi Potpore za
zapošljavanje Samozapošljavanje
Obrazovanje
nezaposlenih
Da, putem internetske (web)
stranice HZZ-a 69% 30% 51% 70% 53%
U razgovoru s obitelji,
prijateljima i poznanicima 38% 46% 48% 30% 52%
Putem medija (televizije,
novina, radija, drugih
internetski
37% 18% 29% 26% 28%
Putem letaka i brošura 11% 7% 16% 12% 21%
Putem društvenih mreža
(Facebook i sl.) 10% 2% 7% 4% 8%
Kod poslodavca kod kojeg
sam radio \ planirao raditi 9% 14% 15% 4% 4%
Na prezentacijama koje
organizira HZZ 5% 19% 8% 8% 17%
Kod savjetnika na HZZ-u 2% 2% 0% 2% 0%
Nisam se uopće
informirao\la o drugim
mjerama
35% 57% 42% 41% 43%
Oko trećina korisnika smatra da se nudi puno mjera, ali da je teško procijeniti koje su točno mjere koje su njima
prikladne (Tablica 6). To je mišljenje nešto izraženije kod korisnika samozapošljavanja i javnih radova, a manje
kod osoba koje su sudjelovale u obrazovanju nezaposlenih. Dobivene informacije o pravima i obvezama u
prosjeku najniže ocjenjuju osobe koje su korisnici SOR-a, a najviše korisnici javnih radova i obrazovanja
nezaposlenih. Korisnici SOR-a kritičniji su od ostalih korisnika mjera i u slučaju dobivenih informacija od
savjetnika, gdje u većoj mjeri (58%) smatraju da su se morali dodatno raspitivati kod poznanika, na internetu i
drugim izvorima informacija. Ostali korisnici u značajno manjoj mjeri ističu takva iskustva, posebice polaznici
obrazovanja nezaposlenih (31%). Primjenjivost mjera ocjenjuju prosječnom ocjenom, odnosno ukoliko
promotrimo distribucije, oko trećine ispitanika smatra da većina mjera nije primjenjiva na njih, s naglaskom na
korisnike javnih radova gdje skoro polovina smatra da većina mjera nije primjenjiva na njih.
Četvrtina ispitanika smatra da su im neke mjere bile interesantne, ali da su im uvjeti sudjelovanja bili prestrogi.
Korisnici mjere samozapošljavanja ističu se jer 36% njih smatra da su im uvjeti sudjelovanja bili prestrogi.
Općenito, dob, vrijeme provedeno u evidenciji nezaposlenih osoba, stručna sprema u najvećoj su mjeri bili
uvjeti koji su korisnicima bili prestrogi.
21
Tablica Informiranost o mjerama 7 – Stavovi o mjerama HZZ-a - korisnici (nezaposlene osobe)
SOR Javni radovi Potpore za
zapošljavanje Samozapošljavanje
Obrazovanje
nezaposlenih
TOP 2
(4+5) Prosjek
TOP 2
(4+5) Prosjek
TOP 2
(4+5) Prosjek
TOP 2
(4+5) Prosjek
TOP 2
(4+5) Prosjek
Nudi se puno mjera, ali
teško je procijeniti koja je
prikladna za mene.
32% 2,9 38% 3,0 32% 3,0 39% 3,0 35% 3,0
Informacije o pravima i
obavezama su jasne i
nedvosmislene.
38% 3,1 55% 3,6 46% 3,4 50% 3,3 61% 3,7
Neke važne informacije
nisam dobio\la od
savjetnika\ice, nego sam se
sam raspitivao\la kod
poznanika, na internetu i sl.
56% 3,5 37% 2,8 39% 3,1 40% 2,9 31% 2,7
Većina mjera uopće nije
primjenjiva na mene. 40% 3,2 46% 3,2 30% 3,0 37% 3,0 33% 2,9
Neke mjere su mi (bile)
interesantne, ali uvjeti za
sudjelovanje su (bili)
prestrogi za mene.
22% 2,8 26% 2,6 24% 2,8 36% 3,0 25% 2,5
Poslodavci
Najučestaliji način informiranja poslodavaca o mjerama koje su koristili je prethodno iskustvo, internetska web
stranica HZZ-a, informacije dobivene od savjetnika te putem medija ili obitelji. Većina je poslodavaca koristila
mjere i prije te je zbog toga bila informirana o njima - korisnicima javnih radova (55%) i SOR-a (42%) to je
ujedno i najčešći način informiranja o mjeri, dok je za potpore za zapošljavanje treći po redu izvor informiranja
(21%). Za korisnike potpora za zapošljavanje, glavni je izvor informiranja o mogućnosti korištenja mjere bio
putem internetske stranice HZZ-a (39%). Ukoliko izuzmemo iskustvo korištenja mjere kao glavni izvor
informacija o mjeri, internetska stranica HZZ-a visok je izvor informiranja i kod korisnika javnih radova (42%) te
SOR-a (39%). Sljedeći značajni izvor informiranja odnosi se na ulogu savjetnika HZZ-a čija je uloga najviše
značajna kod poslodavaca koji su koristili javne radove (42%), dok je kod korisnika druge dvije mjere manje
izraženija, kod četvrtine ispitanika. Mediji kao izvor najznačajniji su kod poslodavaca koji su koristili SOR (27%),
te potom kod korisnika potpora za zapošljavanje (23%) te javnih radova (14%). Obitelj, prijatelji i poznanici
učestaliji su izvor informiranja kod poslodavaca koji su koristili potpore za zapošljavanje (22%) nego onih koji su
koristili SOR (14%) ili javne radove (8%). Kod poslodavaca koji su koristili javne radove također su značajnije
zastupljeni izvori informiranja kroz suradnju s drugim institucijama i organizacijama (21%) te na prezentacijama
koje organizira HZZ (24%). Računovođe su češće informirali i predlagali korištenje mjere potpore za
zapošljavanje (24%) nego kod drugih mjera.
22
Tablica Informiranost o mjerama 8 – Izvori prvog informiranja o mjeri koju su koristili - poslodavci
Javni radovi Potpore za
zapošljavanje SOR
Broj ispitanika
Koristili smo ovu mjeru i ranije 55% 21% 42%
Putem internetske (web) stranice HZZ-a 42% 39% 27%
Savjetnik u HZZ-u mi / nam je govorio o mjeri 42% 26% 21%
Putem medija 14% 23% 27%
U razgovoru s obitelji, prijateljima i poznanicima 8% 22% 14%
Putem suradnje s drugim organizacijama ili institucijama 21% 4% 10%
Preko osoba koje su se javile na oglas za posao kod nas (pre 7% 10% 12%
Naš računovođa nam je predložio korištenje ove mjere 3% 24% 7%
Na prezentacijama koje organizira Zavod 15% 2% 6%
Putem letaka i brošura 6% 2% 3%
Putem društvenih mreža (Facebook i sl.) 3% 1% 1%
Informacije o procedurama koje je potrebno obaviti da bi se zaposlila osoba putem neke od mjera većinom su
tražili od savjetnika HZZ-a telefonskim putem ili osobno, te putem internetske web stranice. Poslodavci su se u
nešto većoj mjeri informirali kontaktirajući savjetnike telefonski nego kroz osobni kontakt. Kontaktiranje
savjetnika telefonskim putem češće je izraženo kod poslodavaca koji su koristili SOR (69%) i javne radove (66%)
no kod onih koji su koristili potpore za zapošljavanje (56%). Nešto više od polovice poslodavaca podjednako se
informirala kod savjetnika u HZZ-u osobno, te nešto više od 40% putem web stranice. Korisnici SOR-a i javnih
radova češće su kontaktirali savjetnike putem e-maila, no što su to činili poslodavci koji su koristili potpore.
Ipak, poslodavci koji su koristili potpore za zapošljavanje češće su se informirali kod svojeg računovođe (19%)
nego ostali poslodavci, što dodatno potvrđuje važnost računovodstvenih servisa kao važnih aktera kod
prijenosa informacija za tu mjeru.
23
Tablica Informiranost o mjerama 9 – Izvori informiranja o proceduri ulaska u mjeru – poslodavci
Javni radovi Potpore za
zapošljavanje SOR
Broj ispitanika 281 215 525
Kod savjetnika u HZZ-u telefonskim putem 66% 56% 69%
Osobno kod savjetnika u HZZ-u 59% 57% 52%
Putem internetske (web) stranice HZZ-a 48% 40% 41%
Putem e-maila savjetniku HZZ-a 33% 17% 31%
Kod našeg računovođe \ u našem financijskom odjelu 6% 19% 8%
Putem medija 8% 3% 8%
Na prezentacijama koje organizira HZZ 11% 2% 4%
Putem osoba koje su se javile na oglas za posao kod nas \ ko 5% 3% 7%
U razgovoru s obitelji, prijateljima i poznanicima 1% 4% 5%
Putem letaka i brošura 7% 2% 3%
Putem suradnje s drugim organizacijama ili institucijama, mo 4% 3%
Putem društvenih mreža (Facebook i sl.) 2% 2% 1%
Nisam se uopće sam \ a informirao \ la o tome 1% 1% 1%
Kod knjigovođe, računovođe 1% 0%
Poslodavci većinom smatraju da je dokumentaciju potrebnu za ulazak u mjeru lako prikupiti, s time da postoji
statistički značajna razlika između poslodavaca koji su koristili pojedine mjere2, gdje korisnici javnih radova u
prosjeku smatraju da je dokumentaciju lakše prikupiti. Nadalje, oko 70% poslodavaca smatra da su informacije
o pravima o obavezama jasne i nedvosmislene, ukoliko promotrimo razlike između poslodavaca s obzirom na
korištene mjere, uočit ćemo da se korisnici javnih radova u prosjeku3 više slažu sa danom tvrdnjom. Postoji
statistički značajna razlika u percepciji upućenosti savjetnika u područnim uredima s obzirom na iskustvo
poslodavaca s mjerom4, korisnici javnih radova i SOR-a u prosjeku procjenjuju upućenost savjetnika višom od
korisnika potpora za zapošljavanje. Sve tri grupe poslodavaca, njih oko polovica, smatraju da su mjere prikladne
njihovom području djelovanja. Oko trećine poslodavaca smatra da su uvjeti sudjelovanja bili prestrogi za njih, a
oko petine da su informacije koje su dobili od savjetnika bile nepotpune, odnosno da su važne informacije
dobili kroz raspitivanje putem kontakata ili interneta. Nadalje, petina poslodavaca smatra da im je teško
procijeniti adekvatnost mjere njihovoj organizaciji, što je očitije kod potpora za zapošljavanje čiji korisnici u
prosjeku više ocjenjuju da je teže procijeniti adekvatnost mjere5. Tek nešto manje od petine poslodavaca
smatra da postoji prevelik broj mjera. Poslodavci koji su koristili javne radove u većoj mjeri smatraju da je
jednostavnije prikupljati dokumentaciju, da su informacije jasne i nedvosmislene kao i da su savjetnici upućeniji
u njihove specifične potrebe, no ostali korisnici mjera.
2 Ishod ANOVA, F=8,085, p<.01; Post hoc Tamhane T2 3 Ishod ANOVA, F=8,711, p<.01; Post hoc Tamhane T2 4 Ishod ANOVA, F=18,624, p<.01; Post hoc Tamhane T2 5 Ishod ANOVA, F=4,536, p<.05; Post hoc Scheffe
24
Tablica Informiranost o mjerama 10 – Stavovi o mjerama HZZ-a - poslodavci
SOR Potpore za
zapošljavanje Javni radovi
Top 2
(4+5) x
Top 2
(4+5) x
Top 2
(4+5) x
Traženu dokumentaciju je lako prikupiti 70% 3,7 61% 3,5 75% 3,9
Informacije o pravima i obavezama su jasne i
nedvosmislene 67% 3,7 68% 3,7 77% 4,0
Savjetnici u našem područnom uredu/ispostavi HZZ-a
su dobro upućeni u naše specifične potrebe u pogledu
radne snage
65% 3,7 50% 3,4 77% 4,0
Mjere su uglavnom prikladne našem području
djelatnosti (sektoru) 59% 3,6 48% 3,7 61% 3,7
Neke mjere su nam (bile) interesantne, ali uvjeti za
sudjelovanje su (bili) prestrogi za nas. 24% 2,8 30% 2,9 34% 3,0
Neke važne informacije nisam dobio/la od
savjetnika/ice, nego sam se sam raspitivao/la kod
poznanika, na internetu i sl.
21% 2,3 24% 2,6 19% 2,2
Među ponuđenim mjerama teško je procijeniti koja je
prikladna za našu organizaciju (poduzeće/instituciju) 20% 2,5 27% 2,7 20% 2,4
Postoji prevelik broj mjera 17% 2,5 16% 2,5 19% 2,5
Više od 4/5 poslodavaca sami prikupljaju dokumentaciju i sudjeluju u procedurama koje je potrebno obaviti
kako bi se moglo realizirati korištenje mjera za poticanje zapošljavanja. Osim samostalnog uključivanja u proces,
poslodavcima često pomažu i drugi akteri poput drugih zaposlenika, interno ili vanjsko računovodstvo.
Poslodavci koji su koristili SOR ravnomjerno koriste pomoć drugih aktera: drugih zaposlenika u organizaciji
(16%), interno računovodstvo (15%), vanjski računovodstveni servis (13%), tajnicu (12%) te osobe koje su
zaposlene putem SOR-a (7%). Ta raspršenost odgovornosti na različite aktera ukazuje na različite tipove
poslodavaca koji koriste mjeru SOR. Poslodavcima koji koriste potpore za zapošljavanje najviše pomažu vanjski
računovodstveni servisi (24%) te u manjoj mjeri drugi zaposlenici ili interno računovodstvo. Kod poslodavaca
koji koriste javne radove osim samih poslodavaca, u procesu sudjeluju i drugi zaposlenici (28%), tajnica (21%),
interno računovodstvo (14%) te u manjoj mjeri vanjski računovodstveni servisi i osobe zaposlene kroz mjeru.
25
Tablica Informiranost o mjerama 11 – Uključenost u procese i procedure potrebne za korištenje mjere
Stručno
osposobljavanje Javni radovi Potpore
Broj ispitanika 525 281 215
Ja osobno 82% 83% 88%
Drugi zaposlenici u odjelu\organizaciji, službenici,
referenti 16% 28% 7%
Računovođa zaposlen u ovoj organizaciji, voditelj ili
zaposlenici 15% 14% 6%
Naš vanjski računovodstveni servis 13% 6% 24%
Tajnica 12% 21% 3%
Osoba(e) zaposlena(e) uz tu mjeru 7% 4% 3%
Ravnatelj/predsjednik/načelnik ustanove 2% 4% 0%
Odjel za ljudske resurse 1% 0% 0%
Vanjski suradnici/konzultanti 0 2% 0%
Stručni suradnik 0% 1%
Knjigovodstvo 0% 0% 1%
Kao što smo napomenuli, oko trećina poslodavaca smatra da su uvjeti sudjelovanja bili prestrogi za njih.
Uvidom u percipirane prepreke proizašle iz prestrogih uvjeta, uočavamo da postoje razlike između poslodavaca
s obzirom na korištenje mjera. Poslodavci koji su koristili SOR navodili su uvjete zadržavanja zaposlenih kao i
maksimalnog broja zaposlenih, probleme s dokumentacijom, nepostojanje duga, uvjete stručne spreme te
vrijeme provedeno na evidenciji nezaposlenih. Kod poslodavaca koji su koristili potpore za zapošljavanje najveći
broj, njih trećina smatra da je najveći problem bio zadržavanje zaposlenih te potom dokumentacija uz prijavu,
minimalni iznos plaće te vrijeme odobravanja zahtjeva. Poslodavci korisnici javnih radova smatraju da su im
najveće prepreke bili vrijeme provedeno u evidenciji zaposlenih, iznos subvencije, dob korisnika te
dokumentacija.
Detaljniji uvidi u iskustvo korištenja mjera prikazani su u niže navedenoj tablici te su u suglasnosti sa
namjenama mjera. Ukoliko promotrimo postotke slaganja sa navedenim problemima, odnosno zbrojene ocjene
uglavnom se odnosi na nas i u potpunosti se odnosi na nas, uočavamo da je većina problema zastupljena u
manje od petine poslodavaca. Uvjet o održavanju broja zaposlenih učestalije je percipiran kao prepreka za
češće korištenje mjera kod skoro četvrtine poslodavaca, a posebno je naglašen kod poslodavaca koji su koristili
potpore za zapošljavanje, gdje je 36% ispitanika ustanovilo da se taj problem odnosi na njih, što je prosječno
više zastupljeno nego kod druge dvije skupine poslodavaca6. Problem s dobivanjem potpore za namjeravani
broj osoba izraženiji je kod poslodavaca koji su koristili javne radove7, što je u skladu s većim brojem osoba
koje ulaze u mjeru u odnosu na SOR ili potpore za zapošljavanje. Također, poslodavci korisnici javnih radova u
većoj su mjeri imali problema zbog nemogućnosti zapošljavanja pojedinih skupina nezaposlenih (27%) u odnosu
na druge grupe poslodavaca, SOR (11%) te potpore za zapošljavanje (15%). Najviše problema u vezi
nemogućnosti zapošljavanja pojedinih skupina nezaposlenih odnosi se na neadekvatnu stručnu spremu ili
kvalifikaciju. U prosjeku svaki sedmi poslodavac imao je problema s neprikladnosti uvjeta i načina korištenja
mjere u odnosu na njihovo poduzeće, odnosno instituciju.
6 Ishod ANOVA, F=9,203, p<.01; Post hoc Scheffe 7 Ishod ANOVA, F=15,233, p<.01; Post hoc Tamhane T2
26
Tablica Informiranost o mjerama 12 – Negativna iskustva korištenja mjere
SOR Potpore za
zapošljavanje Javni radovi
Top 2
(4+5) Prosjek
Top 2
(4+5) Prosjek
Top 2
(4+5) Prosjek
Uvjet o održavanju broja zaposlenih sprječavao nas je
da koristimo neke mjere ili da češće koristimo mjere 23% 2,3 36% 2,8 23% 2,4
Nismo mogli dobiti potporu\(su)financiranje za onoliko
osoba koliko smo namjeravali 16% 2,0 14% 2,1 27% 2,5
Uvjeti i načini korištenja mjera uopće nisu prikladni za
našu organizaciju (poduzeće\instituciju) 15% 2,2 12% 2,2 16% 2,3
Nismo bili u mogućnosti zaposliti neke posebne
skupine nezaposlenih koje smo željeli zaposliti 11% 1,9 15% 2,2 27% 2,6
Zadovoljstvo potporom, odnosno njenim iznosom i dinamikom isplate vrlo je važan aspekt evaluacije mjere, i
pokazatelj usklađenosti mjere s potrebama i radom poslodavaca. Više od polovine poslodavaca zadovoljno je
iznosom potpore koji pokriva HZZ. Ukoliko promotrimo razlike unutar grupa poslodavaca, uočit ćemo
postojanje razlika u ocjenjivanju mjera8. Poslodavci koji su koristili potpore za zapošljavanje u prosjeku daju niže
ocjene (3,5) od poslodavaca koji su koristili SOR (4,0) te javne radove (3,9)9. Zadovoljstvo iznosom potpore
razumljivo je, posebice ukoliko uzmemo u obzir da je većina potpora za zapošljavanje izrađena po principu
„pola-pola“. Dinamikom isplate sredstava potpore zadovoljno je u prosjeku više od tri četvrtine poslodavaca, a
ukoliko promotrimo razlike između grupa poslodavaca, također uočavamo razliku u prosječnim ocjenama gdje
poslodavci koji su koristili SOR i javne radove u prosjeku bolje ocjenjuju dinamiku isplate sredstava od
poslodavaca koji su koristili potpore za zapošljavanje. Iako potpore za zapošljavanje imaju nešto nižu prosječnu
ocjenu zadovoljstva potporom od druge dvije mjere, zadovoljstvo je ipak iznadprosječno i iznosi 3,5 odnosno
4,0.
Tablica Informiranost o mjerama 13 – Zadovoljstvo financijskom potporom - poslodavci
SOR Potpore za
zapošljavanje Javni radovi
Top 2
(4+5) Prosjek
Top 2
(4+5) Prosjek
Top 2
(4+5) Prosjek
Iznos potpore, tj. udio troška radnika koji
pokriva HZZ 72% 4,0 51% 3,5 69% 3,9
Dinamika isplate sredstava potpore 87% 4,4 76% 4,0 84% 4,4
Promjena uvjeta korištenja mjera dio je kontinuiranog procesa praćenja provedbe mjera kao i „stanja na
terenu“ te može biti češća ili rjeđa pojava. Poslodavci većinom smatraju da se uvjeti za korištenje mjera nisu
često mijenjali, s time da poslodavci koji su koristili javne radove (33%) u nešto većoj mjeri smatraju da su se
uvjeti češće mijenjali u odnosu na druge grupe poslodavaca, SOR (22%) i potpore za zapošljavanje (24%)10.
Općenito, poslodavcima je nešto prihvatljiviji model u kojemu se uvjeti ne mijenjaju često, 6 od 10 poslodavaca
smatra takav model prihvatljivim, dok 4 od 10 smatra da bi se uvjeti korištenja trebali mijenjati po potrebi.
8 Skala od 1 (jako loše) do 5 (izvrsno) 9 Ishod ANOVA, F=17,795, p<.01; Post hoc Tamhane T2 10 Značajan hi-kvadrat test uz 5% rizika
27
Ocjena dobivenih informacija od strane HZZ-a – korisnici (nezaposlene osobe) i poslodavci
Dio ispitanika koji ih je koristio web stranicu HZZ-a te informacije dobivene od strane djelatnika HZZ-a kao
izvore informiranja ih je dodatno ocijenio. Izvori informacija prikazani su u tablicama 12 i 13 te su rangirani
prema prosječnim ocjenama od najvišeg do najnižeg zbog jednostavnije interpretacije. Tri karakteristike su u
upitniku bile prikazane u svojoj negativnoj formi te su kod obrade podataka rekodirane zbog bolje
usporedivosti podataka.
Podaci i informacije dostupni na Internet stranici HZZ-a u prosjeku su ocijenjeni jasnima, potpunima,
dorečenima i korisnima, a najmanje iscrpnima, preciznim, interesantnima. U tablici 13 vidljivo je da poslodavci
u prosjeku dobivene informacije ocjenjuju višima od korisnika. Među korisnicima, korisnici SOR-a i
samozapošljavanja kritičniji su prema dobivenim informacijama od drugih korisnika, posebice kod sljedećih
aspekata: iscrpnost, preglednost, razumljivost, dorečenost, interesantnost. Korisnici javnih radova i
obrazovanja odraslih u prosjeku daju višu ocjenu informacija od navedenih skupina.
Informacije dobivene od savjetnika HZZ-a također su percipirane kao jasne, dorečene, korisne i nekomplicirane,
a najmanje su percipirane kao nedvosmislene, iscrpne, precizne i pregledne. U tablici 14 prikazane su srednje
vrijednosti poslodavaca i korisnika s obzirom na ocijenjene aspekte dobivenih informacija od strane savjetnika
HZZ-a. Također, poslodavci u prosjeku daju više ocjene pojedinim aspektima informacija od korisnika, posebice
korisnika SOR-a i samozapošljavanja.
U tablici 15 prikazane su razlike prosječnih ocjena zadovoljstva korisnika i poslodavaca sa mjerama koje su
koristili. Uvidom u tablicu vidljivo je da generalno poslodavci u odnosu na korisnike višim ocjenama ocjenjuju
informacije dobivene od strane savjetnika HZZ-a u odnosu na one dostupne na internetskoj stranici HZZ-a.
Zanimljivo je da su sve razlike u prosjecima u korist savjetnika, odnosno negativne ili su ravne nuli, što upućuje
na zaključak da su poslodavci zadovoljniji informacijama dobivenih od savjetnika no informacijama dostupnima
na internetu. Najviše razlike u prosjecima za sve poslodavce vidljive su na sljedećim karakteristikama: precizne,
razumljive, pregledne i dorečene.
Korisnici ne iskazuju razlike više od 0,2 kao što je vidljivo kod poslodavaca. Kod korisnika izdvaja se atribut
„interesantne za mene“, gdje korisnici javnih radova i samozapošljavanja višim ocjenjuju savjetnika, no
Internet. Također, važno je napomenuti postojanje pozitivne razlike, odnosno mišljenja da su pojedini atributi
viši kod internetske stranice HZZ-a no kod poslodavaca. Ti atributi izraženi su kod korisnika SOR-a i odnose se
na korisnost, iscrpnost i preglednost što je razumljivo s obzirom na funkcionalnost interneta kao medija
prijenosa informacija.
Zaključno, vidljivo je da su preciznost i preglednost informacija ocijenjeni najlošije od svih atributa i kod
Internet stranice i savjetnika, što upućuje na potrebu za dodatnom doradom i sistematizacijom sadržaja koji su
pruženi na Internet stanici, ali i sistematičnosti i dosljednosti dobivenoj od strane djelatnika HZZ-a. Nadalje,
nedvosmislenost je atribut s najnižom prosječnom ocjenom od svih atributa kod ocjene dobivenih informacija
od strane savjetnika HZZ-a. Podatak upućuje na problematiku razumijevanja dobivenih informacija i vjerojatno
utjecaj načina prezentiranja, iskustva djelatnika, promjena uvjeta i internog kolanja informacija unutar HZZ-a,
primjerice putem provedbenih uputa . Kod ocjene internetske stranice najniže je ocijenjen atribut iscrpnost, što
upućuje na nedostatak informacija koje su potrebne korisniku ili poslodavcu kako bi adekvatno prošao kroz
proceduru. Ukoliko promotrimo ta dva atributa, možemo rekonstruirati put traženja informacija putem
interneta, a potom od strane savjetnika te problematiku nedovoljne iscrpnosti dobivenih podataka na internetu
te dvosmislenosti u komunikaciji s savjetnicima HZZ-a.
28
Tablica Informiranost o mjerama 14 – Prosječna ocjena informacija dostupnih na Internet stranicama HZZ-a
Korisnici (nezaposlene osobe) Poslodavci
SOR Javni radovi Potpore za
zapošljavanje Samozapošljavanje
Obrazovanje
nezaposlenih SOR Javni radovi
Potpore za
zapošljavanje
Ukupna
ocjena
retka
Jasne (pitano nejasne) 3,8 4,2 4,0 3,9 4,1 4,1 4,2 3,9 4,0
Potpune (pitano
nepotpune) 3,8 4,0 3,9 3,8 4,0 4,1 4,1 3,9 4,0
Dorečene (pitano
nedorečene) 3,8 4,0 3,9 3,8 4,0 4,0 4,1 4,0 4,0
Korisne 3,7 3,8 3,9 3,8 4,0 4,1 4,3 4,0 4,0
Nekomplicirane (pitano
komplicirane) 3,8 4,1 3,9 3,8 4,0 4,0 4,0 3,8 3,9
Razumljive 3,5 4,0 3,8 3,6 3,9 3,8 4,0 3,7 3,8
Pregledne 3,5 4,0 3,6 3,5 3,9 3,7 3,9 3,9 3,8
Interesantne za mene 3,3 3,5 3,6 3,5 3,8 3,9 4,1 3,5 3,7
Precizne 3,3 3,7 3,5 3,4 3,6 3,7 3,8 3,6 3,6
Iscrpne 2,9 3,3 3,3 3,1 3,2 3,5 3,6 3,3 3,3
Ukupna ocjena stupca 3,5 3,9 3,7 3,6 3,9 3,9 4,0 3,8
29
Tablica Informiranost o mjerama 15 – Prosječna ocjena informacija dobivenih od savjetnika HZZ-a
Korisnici (nezaposlene osobe) Poslodavci
SOR Javni radovi Potpore za
zapošljavanje Samozapošljavanje
Obrazovanje
nezaposlenih SOR Javni radovi
Potpore za
zapošljavanje
Ukupna
ocjena
retka
Jasne (pitano nejasne) 4,0 4,2 4,1 4,0 4,3 4,3 4,4 4,2 4,2
Dorečene (pitano
nedorečene) 3,9 4,1 4,1 3,9 4,2 4,3 4,4 4,2 4,1
Korisne 3,5 4,0 3,9 3,9 4,1 4,3 4,5 4,2 4,1
Nekomplicirane (pitano
komplicirane) 4,0 4,0 4,0 3,8 4,2 4,1 4,2 4,1 4,1
Razumljive 3,5 4,0 3,8 3,7 4,0 4,2 4,3 4,0 3,9
Interesantne za mene 3,4 3,8 3,7 3,8 3,9 4,1 4,2 3,9 3,9
Pregledne 3,3 3,8 3,7 3,7 3,9 4,1 4,2 3,9 3,8
Precizne 3,3 3,9 3,7 3,5 3,8 4,0 4,2 3,9 3,8
Iscrpne 2,7 3,3 3,2 3,2 3,3 3,8 3,8 3,5 3,4
Nedvosmislene 2,7 3,1 2,9 2,9 2,9 3,0 3,1 2,8 2,9
Ukupna ocjena stupca 3,4 3,8 3,7 3,6 3,9 4,0 4,1 3,9
30
Tablica Informiranost o mjerama 16 – Razlika prosječnih ocjena dobivenih sa Internet stranice i od savjetnika HZZ-a
Korisnici (nezaposlene osobe) Poslodavci
SOR Javni radovi Potpore za
zapošljavanje Samozapošljavanje
Obrazovanje
nezaposlenih SOR Javni radovi
Potpore za
zapošljavanje
Interesantne za mene -0,1 -0,3 -0,1 -0,3 -0,1 -0,2 -0,1 -0,4
Korisne 0,2 -0,2 0 -0,1 -0,1 -0,2 -0,2 -0,2
Precizne 0 -0,2 -0,2 -0,1 -0,2 -0,3 -0,4 -0,3
Jasne (pitano nejasne) -0,2 0 -0,1 -0,1 -0,2 -0,2 -0,2 -0,3
Iscrpne 0,2 0 0,1 -0,1 -0,1 -0,3 -0,2 -0,2
Razumljive 0 0 0 -0,1 -0,1 -0,4 -0,3 -0,3
Pregledne 0,2 0,2 -0,1 -0,2 0 -0,4 -0,3 0
Dorečene (pitano
nedorečene) -0,1 -0,1 -0,2 -0,1 -0,2 -0,3 -0,3 -0,2
Nekomplicirane (pitano
komplicirane) -0,2 0,1 -0,1 0 -0,2 -0,1 -0,2 -0,3
31
3.2. Percepcija procedura implementacije mjera
Prohodnost ulaska u mjeru prvenstveno se mjeri kroz zadovoljstvo te ukoliko ne postoje izražene proceduralne
i procesne barijere koje priječe ili odbijaju uključivanje u mjeru. Zadovoljstvo procedurom najizraženije je kod
poslodavaca te korisnika javnih radova, dok su osobe koje su sudjelovale u mjeri SOR i samozapošljavanje u
najmanjoj mjeri zadovoljne procedurom, što je i potkrijepljeno i sa nezadovoljstvom brzine rješavanja zahtjeva,
koju je izrazilo oko trećina korisnika SOR-a, odnosno petina korisnika samozapošljavanja.
U tablici 1 prikazano je prosječno zadovoljstvo procedurom od strane korisnika i poslodavaca koji su koristili
pojedine mjere. Općenito, osobe koje su korisnici SOR-a i samozapošljavanja u prosjeku su manje zadovoljne od
korisnika drugih mjera prema svim mjerenim indikatorima, dok su korisnici mjera javni rad i obrazovanje
nezaposlenih zadovoljniji. Poslodavci koji su sudjelovali u mjeri javnih radova pokazuju nešto veće prosječno
zadovoljstvo na mjerenim indikatorima od drugih poslodavaca.
Prosječno zadovoljstvo duljinom rješavanja zahtjeva za sudjelovanjem u mjeri najviše je kod korisnika javnih
radova i obrazovanja nezaposlenih, a najniže kod korisnika SOR-a. Ocjene zaposlenika HZZ-a u prosjeku su više
kod poslodavaca no kod korisnika, te dodatno, prate prije navedenu distribuciju prosječnih ocjena kod
korisnika. Ljubaznost osoblja je karakteristika koja je prosječno ocijenjena nešto višom nego informiranost i
stručnost. Potpunim i preciznim informacijama o proceduri i dokumentaciji koju je potrebno dostaviti
zadovoljniji su korisnici javnih radova i obrazovanja nezaposlenih no što su to korisnici potpora za zapošljavanje
te posebice SOR-a. Korisnici mjere SOR i samozapošljavanje dodatno su upitani o zadovoljstvu sa vremenom
koje je prošlo do dobivanja prve novčane naknade te isplatom novčane naknade na vrijeme. Korisnici mjere
samozapošljavanje u određenoj su mjeri zadovoljniji isplatama no što su korisnici SOR-a. Također, iznosom
naknade/plaće koju su dobivali za vrijeme sudjelovanja u mjeri najmanje su zadovoljni korisnici
samozapošljavanja, a najviše korisnici mjere obrazovanje nezaposlenih.
32
Tablica Percepcija procedura 1 – Zadovoljstvo procedurom ulaska u mjeru
Korisnici Poslodavci
SOR Javni radovi Potpore za
zapošljavanje Samozapošljavanje
Obrazovanje
nezaposlenih SOR Javni radovi
Potpore za
zapošljavanje
Uglavnom i u potpunosti
zadovoljan/na 60% 87% 70% 68% 83% 81% 86% 83%
Srednja vrijednost (1-5) 3,7 4,5 4,0 3,8 4,2 4,2 4,4 4,3
Tablica Percepcija procedura 2 – Zadovoljstvo pojedinim aspektima procedure
Korisnici poslodavci
Srednja vrijednost (1-5) SOR Javni radovi Potpore za
zapošljavanje
Samozapošljava
nje
Obrazovanje
nezaposlenih SOR Javni radovi
Potpore za
zapošljavanje
Duljinom rješavanja zahtjeva za
sudjelovanje u mjeri 3,0 4,3 3,7 3,5 4,2
Stručnošću zaposlenika HZZ-a 3,4 4,3 3,9 3,8 4,2 4,3 4,5 4,2
Informiranošću zaposlenika HZZ-a 3,3 4,3 3,8 3,8 4,2 4,3 4,5 4,2
Ljubaznošću zaposlenika HZZ-a 3,6 4,4 4,0 4,1 4,3 4,4 4,6 4,3
Iznosom plaće / novčane naknade 3,7 3,5 4,1
Rokom koji je prošao dok niste dobili
prvu isplatu novčanog iznosa od 1600 kn 3,5 4,2
Isplatama novčane naknade na vrijeme 3,9 4,2
Potpunim i preciznim informacijama o
proceduri i potrebnoj dokumentaciji
koju treba dostaviti
3,4 4,3 3,7 4,3
33
Nadalje, poslodavci su dodatno upitani o radu HZZ-a i procedurama koje su prošli kako bi ostvarili pravo na
potporu. U prosjeku poslodavci su najzadovoljniji kandidatima koje im je HZZ predložio za ulazak u mjeru te
samim trudom i angažmanom zaposlenika HZZ-a prilikom davanja informacija o mjerama i rješavanja zahtjeva.
Nadalje, poslodavci koji su koristili javne radove u prosjeku izražavaju značajnije zadovoljstvo procedurom nego
što izražavaju drugi poslodavci, osim kod zadovoljstva kandidatima koje im je HZZ uputio na mjeru. Važno je
napomenuti da je samo zadovoljstvo većinom dimenzija procedure koja su mjerena iznadprosječno te se
prosjeci kreću u rasponu između 4,0 i 4,5, što izražava visoko zadovoljstvo s obzirom da je zadovoljstvo mjereno
na ljestvici od 1 (Uopće nisam bio/la zadovoljan/na) do 5 (U potpunosti sam bio/la zadovoljan/na). Najniže
zadovoljstvo procedure odnosi se na samu dokumentaciju, odnosno jednostavnost pripreme i nabave potrebne
dokumentacije, kao i njene količine.
Tablica Percepcija procedura 3 – Zadovoljstvo pojedinim aspektima procedure - poslodavci
Srednja vrijednost (1-5) SOR Javni radovi Potpore za
zapošljavanje
Kandidatima koje je HZZ predložio \ uputio na mjeru 4,4 4,2 4,3
Trudom i angažmanom koji je zaposlenik HZZ-a uložio prilikom
davanja informacija o mjeri 4,2 4,5 4,2
Trudom i angažmanom koji je zaposlenik HZZ-a uložio prilikom
rješavanja Vašeg zahtjeva 4,2 4,5 4,2
Informacijama o proceduri i potrebnoj dokumentaciji koje vam je
prenio referent HZZ-a 4,2 4,5 4,1
Načinom na koji se zaprima dokumentacija koju ste dostavili. 4,1 4,4 4,1
Jednostavnošću procedure objave natječaja za radna mjesta 4,2 4,3 4,0
Informacijama o proceduri i potrebnoj dokumentaciji koje su
dostupne na internetskim stranicama HZZ-a 4,1 4,4 4,0
Dostupnošću zaposlenika HZZ-a 4,0 4,4 3,9
Jednostavnošću pripreme \ nabave potrebne dokumentacije 3,8 4,0 3,6
Količinom dokumentacije koju ste trebali pripremiti 3,6 3,9 3,4
Sljedeći indikator zadovoljstva procesa ulaska u mjeru je vrijeme čekanja na odobrenje zahtjeva. Iz niže
navedene tablice vidljivo je da javni radovi, obrazovanje nezaposlenih i potpore za zapošljavanje imaju brže
ulaske u mjeru kod korisnika nego SOR i samozapošljavanje, ukoliko kao relevantne točke promatramo ulazak u
mjeru do dva tjedna te ulazak u mjeru do mjesec dana. Primjerice, kod korisnika oko 60% korisnika SOR-a i
samozapošljavanja odobren je zahtjev u roku od mjesec dana, dok je za isti vremenski period odobreno oko
75% korisnika potpora za zapošljavanje i obrazovanje odraslih, odnosno 85% za javne radove. Kod poslodavaca
je percepcija ulaska u mjeru dugotrajnija, odnosno oko polovice poslodavaca zahtjev je riješen u vremenu do
mjesec dana. Sama percepcija ulaska u mjeru i odobravanja zahtjeva percipira se nešto dužom kod poslodavaca
no kod korisnika iz iste mjere zbog veće uključenosti u samu pripremu i potragu za adekvatnom osobom, što
samom korisniku nije vidljivo već mu je poznat samo dio procesa.
34
Tablica Percepcija procedura 4 – Vrijeme potrebno za odobrenje zahtjeva od strane HZZ-a
Korisnici Poslodavci
SOR Javni radovi Potpore za
zapošljavanje Samozapošljavanje
Obrazovanje
nezaposlenih SOR Javni radovi
Potpore za
zapošljavanje
Manje od tjedan dana 8% 26% 23% 1%
10% 3% 0% 2%
Između 1 i 2 tjedna 18% 29% 23% 17%
22% 11% 17% 21%
Između 2 i 3 tjedna 15% 17% 15% 14% 26% 14% 15% 18%
Između 3 i 4 tjedna 17% 13% 15% 28% 18% 17% 19% 16%
Između mjesec i mjesec i pol
dana 19% 9% 14% 21%
16% 26% 19% 21%
Između mjesec i pol i 2
mjeseca 10% 4% 4% 12%
2% 15% 10% 9%
Između 2 i 3 mjeseca 8% 2% 3% 6% 3% 9% 14% 10%
Više od 3 mjeseca 6% 2% 2% 0% 4% 4% 6% 4%
35
3.3. Kontrola implementacije
3.3.1. Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa
Više od polovine ispitanika (57,1%) smatra da je potrebna kontrola provedbe mjere na način da djelatnik HZZ-a
dolazi u kontrolu poslodavcu kod kojeg rade osobe koje koriste mjere Zavoda. S informacijom o tome je li
djelatnik HZZ-a bio u kontroli kod poslodavca nije bilo upoznato 54,1% ispitanika, a nešto više od četvrtine
(25,9%) navodi da djelatnik HZZ-a nije bio u kontroli. Samo manji broj ispitanika (14,0%) navodi da je djelatnik
HZZ-a bio u kontroli ali većina njih (80,3%) kaže da su djelatniku otvoreno i iskreno govorili o situaciji i uvjetima
na tom poslu. Kao glavni razlog zašto nisu razgovarali s djelatnikom HZZ-a ispitanici (njih četvoro) navode da je
uz djelatnika HZZ-a u prostoriji u isto vrijeme bio prisutan i njihov nadređeni.
Manjina ispitanika (12,4%) navodi da su se u nekoj drugoj prilici tijekom korištenja ove mjere žalili ili uputili
neko pitanje ili komentar Zavodu za zapošljavanje, svom savjetniku ili nekoj drugoj osobi u Zavodu. Povod
njihovim žalbama najčešće su ostvarivanje prava na korištenje godišnjeg odmora (18,4%) i opis posla i radno
vrijeme (14,6%) dok su dodatna pitanja odnosno informacije tražili o polaganju stručnog ispita (13,9%) te o
uvjetima raskidanja ugovora (12,0%).
Takve upite i pritužbe u podjednakoj mjeri upućivali su Zavodu za zapošljavanje telefonski (45,4%) i osobno
(44,8%) dok je pisani upit ili pritužbu (bilo e-mail-om ili poštom) uputilo nešto manje od trećine njih (31,7%).
Većina ispitanika (83,2%) na takve upite ili pritužbe dobilo je odgovor svaki puta, a 9,2% ih nikada nije dobilo
odgovor. Među onima koji su odgovor dobili podjednak je broj onih koji tim odgovorom uglavnom ili uopće nisu
bili zadovoljni (37,3%) kao i onih koji su uglavnom ili u potpunosti bili zadovoljni (38,1%) dok je osrednje
zadovoljnih bila četvrtina njih (24,6%).
Samo 3,6% ispitanika upite i pritužbe uputilo je i nekim drugim institucijama, a najčešće (62,5%) se radilo o
nadležnim ministarstvima. Od tih drugih institucija većina ispitanika (86,0%) dobila je odgovor s kojim je
podjednak broj tj. nešto manje od trećine njih uopće nije bilo zadovoljno (31,8%) odnosno u potpunosti
zadovoljno (32,8%).
3.3.2. Potpore za zapošljavanje
Više od polovine ispitanika (62%) smatra da je potrebna kontrola provedbe mjere na način da djelatnik HZZ-a
dolazi u kontrolu poslodavcu kod kojeg rade osobe koje koriste mjere Zavoda.
S informacijom o tome je li djelatnik HZZ-a bio u kontroli kod poslodavca nije bilo upoznato 70 % ispitanika, a
petina ispitanika navodi da djelatnik HZZ-a nije bio u kontroli. Samo manji broj ispitanika (3%) navodi da je
djelatnik HZZ-a bio u kontroli, a velika većina njih (90%) navodi da su djelatniku otvoreno i iskreno govorili o
situaciji i uvjetima na tom poslu.
Vrlo mali dio ispitanika (5%) navodi da su se u nekoj drugoj prilici tijekom korištenja ove mjere žalili ili uputili
neko pitanje ili komentar Zavodu za zapošljavanje svom savjetniku ili nekoj drugoj osobi u Zavodu.
Takve upite i pritužbe upućivali su Zavodu za zapošljavanje osobno (15 od 25). Telefonski se zavodu javilo 10
ispitanika, a 8 se je poslalo pismeno upit ili pritužbu.
Većina ispitanika (15 od 25) na takve upite ili pritužbe dobilo je odgovor svaki puta, a 5 ih nikada nije dobilo
odgovor. Među onima koji su odgovor dobili onih koji tim odgovorom uopće nisu bili zadovoljni ili uglavnom
nisu zadovoljni je njih 5, dok je onih koji su uglavnom ili u potpunosti bili zadovoljni 8, a onih koji su osrednje
zadovoljnih je 7.
36
Samo 9 ispitanika (2%) upite i pritužbe uputilo je i nekim drugim institucijama, a njih 6 je dobilo odgovore od
institucija.
3.3.3. Javni radovi
Više od polovine ispitanika (60%) smatra da je potrebna kontrola provedbe mjere na način da djelatnik HZZ-a
dolazi u kontrolu poslodavcu kod kojeg rade osobe koje koriste mjere Zavoda.
S informacijom o tome je li djelatnik HZZ-a bio u kontroli kod poslodavca nije bilo upoznato oko tri četvrtine
(74%) ispitanika, a njih 13% navodi da djelatnik HZZ-a nije bio u kontroli. Samo manji broj ispitanika (6%) navodi
da je djelatnik HZZ-a bio u kontroli, a velika većina njih (86%) kaže da su djelatniku otvoreno i iskreno govorili o
situaciji i uvjetima na tom poslu.
Vrlo mali dio ispitanika (2%) navodi da su se u nekoj drugoj prilici tijekom korištenja ove mjere žalili ili uputili
neko pitanje ili komentar Zavodu za zapošljavanje, svom savjetniku ili nekoj drugoj osobi u Zavodu. Takve upite
i pritužbe upućivali ponajprije su Zavodu za zapošljavanje osobno (10 od 11 ispitanika).Većina ispitanika (8 od
11) na takve upite ili pritužbe dobilo je odgovor svaki puta, a dvoje ih nikada nije dobilo odgovor. Među onima
koji su odgovor dobili onih koji tim odgovorom uopće nisu bili zadovoljni je dvoje dok je onih koji su uglavnom
ili u potpunosti bili zadovoljni 4, a onih koji su osrednje zadovoljnih njih troje.
Samo 5 ispitanika (1%) upite i pritužbe uputilo je i nekim drugim institucijama, a njih 4 je dobilo odgovore od
institucija.
3.3.4. Samozapošljavanje
Dio procesa provedbe mjere odnosi se na kontrolu izvršavanja ugovornih obveza koju vrše djelatnici HZZ-a.
Tijekom korištenja mjere djelatnik HZZ-a došao je u posjet kod 15% ispitanika. Prema mišljenju ispitanika tek
njih 25% smatra da je potrebno da djelatnik HZZ-a dolazi u kontrolu provedbe ugovornih obveza, dok zapravo
3/4 ispitanika smatra da to nije potrebno činiti.
Uz vid kontrole od strane djelatnika, također, postoji mogućnost komunikacije korisnika prema HZZ-a ili drugim
institucijama, u vidu postavljanja pitanja ili ulaganja žalbe. Ukupno se 17% ispitanika tijekom korištenja mjere
žalilo ili uputilo neko pitanje HZZ-u, odnosno vlastitom savjetniku ili nekom drugom djelatniku. Najveći broj
ispitanika, njih 22%, raspitivalo se o obavezama i dokazima ispunjenih obaveza prema HZZ-u, njih 17% tražilo je
pojašnjenja i informacije o mjerama te njih 13% oko isplate financijskih poticaja. Nešto manji broj ispitanika
kontaktiralo je HZZ u vezi porodiljnih dopusta ili bolovanja (7%), prigovora na rad savjetnika ili djelatnika (7%) ili
se informiralo o raskidima ugovora (13%). Većina ispitanika kontaktirala je HZZ telefonski (64%), odnosno došla
je osobno u Zavod (48%), dok je 28% njih kontaktiralo pismeno, putem pošte ili e-maila. Većina ispitanika, njih
63% dobilo je svaki put odgovor, 26% je većinom dobilo odgovor, dok tek njih 10% nikada nije dobilo odgovore
na svoje upite. Zadovoljstvo dobivenim odgovorima je osrednje: nešto više od 39% ispitanika izražava
zadovoljstvo odgovorima, dok njih 30% izražava nezadovoljstvo dobivenim odgovorima.
Dio ispitanika, njih 4% uputio je komentar, žalbu ili pitanje drugim institucijama: obrtničkoj komori,
ministarstvu financija, ministarstvu rada i poduzetništva te poreznoj upravi. Većina njih 6 od 10, dobila je
odgovor, kojim je polovica bila nezadovoljna, a druga polovica osrednje (11%) ili u potpunosti zadovoljna (29%).
37
3.3.5. Obrazovanje nezaposlenih
Samo manji broj korisnika (2%) imalo je potrebu požaliti se ili uputiti pitanje HZZ-u tijekom korištenja mjere.
Neki od razloga žalbe su bili nedovoljno kvalitetno pruženo znanje, pravo na ugovor, kratkoća programa prakse
i nepostojanje prakse. 4 od 8 korisnika je pritužbu dala osobno, a 3 se pismeno obratila. 4 je dobilo odgovor
svaki put, a 3 nije dobilo odgovor. Samo jedna osoba uputila je pitanje ili žalbu nekoj drugoj instituciji.
3.3.6. SOR - poslodavci
Oko četvrtine poslodavaca (28%) smatra da je potrebno da djelatnik HZZ-a dolazi u kontrolu poslodavcu kod
kojeg rade osobe koje koriste mjere Zavoda. Nešto manje od trećine poslodavaca posjetio je djelatnik HZZ-a
tijekom korištenja mjere radi kontrole, njih 57% navodi kako nisu bili posjećenim, a 13% nema tu informaciju.
Razina zadovoljstva posjetom izrazito je visoka, 80% poslodavaca koji su bili posjećeni bili su u potpunosti
zadovoljni posjetom, a još je 17% je bilo uglavnom zadovoljno posjetom. Manji broj poslodavaca koji su upitani
za razlog nezadovoljstva navode odnos djelatnika HZZ-a, dokumentaciju, nenajavljenu posjetu.
Manji broj poslodavaca koji su koristili mjeru imalo je potrebu postali pitanje ili žalbu HZZ-u. Njih 6% je to
napravilo jednom, a 8% više puta. HZZ je najčešće kontaktiran od strane poslodavaca zbog problema sa
zaposlenikom (17%), informiranju o provođenju mjere (16%), o prekidu mjere (12%), upitu oko financijskom
aspekta provođenja mjere (8%), izvještavanja (7%), oko slobodnih dana i bolovanja zaposlenika (6%),
dokumentacije (6%) te nešto rjeđe drugih u potrazi za drugim informacijama kao što su informacije o
promjenama uvjeta korištenja mjera, informacije o početku odobravanja mjere.
Kontakt sa djelatnicima HZZ-a je najčešće bio telefonski (76%) i pismeno putem e-maila ili pisma (54%) te nešto
rjeđe osobno (28%). U velikoj većini slučajeva (87%) poslodavci su dobili odgovor od strane Zavoda. Oko
četvrtine poslodavaca nije bilo zadovoljno dobivenim odgovorom, 20% je bilo osrednje zadovoljno, a višu razinu
zadovoljstva izrazilo je 55% ispitanih. Prosječna ocjena odgovorom je 3,5. Nekoj drugoj instituciji radi žalbe ili
komentara obratilo se 8 poslodavaca, dok ostali nisu imali takve potrebe.
3.3.7. Javni radovi - poslodavci
Više od trećine (35%) poslodavaca za mjeru javni radovi smatra da je potrebna kontrola provedbe mjere na
način da djelatnik HZZ-a dolazi u kontrolu poslodavcu kod kojeg rade osobe koje koriste mjere Zavoda. Nešto
manje od polovine (48%) poslodavaca za mjeru javni radovi navodi da ih je tijekom korištenja mjere posjetio
djelatnik HZZ-a u svrhu kontrole izvršavanja mjere. Većina poslodavaca (87%) koje je posjetio djelatnik HZZ-a
bilo je u potpunosti zadovoljno tim posjetom. Kao ono čime nisu bili zadovoljni u vezi s tim posjetom jedan
poslodavac navodi (ne)ljubaznost i ponašanje djelatnika HZZ-a tj. neprofesionalnost, a drugi premalu učestalost
dolazaka.
Manjina poslodavaca (9%) navodi da su se tijekom korištenja ove mjere žalili ili uputili neko pitanje ili komentar
Zavodu za zapošljavanje, svom savjetniku ili nekoj drugoj osobi u Zavodu. Povod njihovim upitima najčešće su
bili financijski upiti (22%), općenito informiranje o provođenju mjere (19%) te dokumentaciji (15%).
Takve upite i pritužbe upućivali su Zavodu za zapošljavanje najčešće telefonski (70%) te u podjednakoj mjeri
osobno (39%) i pisanim putem (bilo e-mail-om ili poštom) (38%). Većina poslodavaca (87%) na takve upite ili
pritužbe dobila je odgovor svaki puta, a 4% ih nikada nije dobilo odgovor. Više od polovine (57%) poslodavaca
koji su dobili odgovor navodi da su dobivenim odgovorom bili uglavnom (20%) ili u potpunosti zadovoljni (37%).
Tri poslodavca (1%) za mjeru javni radovi navode da su se tijekom korištenja ove mjere žalili ili uputili neko
pitanje ili komentar nekoj drugoj instituciji. Kao institucije kojima su se obraćali ovi ispitanici navode Ured
predsjednika RH, Pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom, pučkog pravobranitelja te grad koji je bio inicijator
mjere.
38
3.3.8. Potpore za zapošljavanje - poslodavci
Petina (20%) poslodavaca za mjeru potpora za zapošljavanje smatra da je potrebna kontrola provedbe mjere na
način da djelatnik HZZ-a dolazi u kontrolu poslodavcu kod kojeg rade osobe koje koriste mjere Zavoda. Manji
broj (9%) poslodavaca za mjeru potpora za zapošljavanje navodi da ih je tijekom korištenja mjere posjetio
djelatnik HZZ-a u svrhu kontrole izvršavanja mjere, dok 15% njih ne zna, nema informaciju o posjetu odnosno
ne može se sjetiti posjeta djelatnika HZZ-a. Većina poslodavaca (70%) koje je posjetio djelatnik HZZ-a bilo je u
potpunosti zadovoljno tim posjetom. Kao ono čime nisu bili zadovoljni u vezi s tim posjetom jedan poslodavac
navodi dolazak djelatnika HZZ-a u kuću poslodavca u jutarnjim satima, a drugi (ne)ljubaznost i ponašanje
djelatnika HZZ-a tj. neprofesionalnost.
Manjina poslodavaca (4%) navodi da su se tijekom korištenja ove mjere žalili ili uputili neko pitanje ili komentar
Zavodu za zapošljavanje, svom savjetniku ili nekoj drugoj osobi u Zavodu. Povod njihovim žalbama najčešće su
bili problemi sa zaposlenikom (40%), a HZZ su kontaktirali i u svrhu izvještavanja (19%).
Takve upite i pritužbe upućivali su Zavodu za zapošljavanje najviše telefonski (84%) te u nešto manjoj mjeri
osobno (41%) ili pisanim putem (bilo e-mail-om ili poštom) (33%). Većina poslodavaca (94%) na takve upite ili
pritužbe dobilo je odgovor svaki puta, a 3% ih nikada nije dobilo odgovor. Najveći broj njih (64%) koji su dobili
odgovor tim odgovorom bili su osrednje zadovoljni, dok tek nešto više od petine (23%) tj. dva poslodavca
navode da su bili u potpunosti zadovoljni odgovorom.
Tek jedan poslodavac za mjeru potpora za zapošljavanje navodi da se tijekom korištenja ove mjere žalilo ili
uputio neko pitanje ili komentar nekoj drugoj instituciji. Kao instituciju kojoj se obratio ovaj ispitanik navodi
Ministarstvo financija, a dobivenim odgovorom bio je osrednje zadovoljan.
39
Tablica Kontrola 1 – Zbirni prikaz podataka o potrebi za kontrolom kod korisnika i poslodavaca
40
4. Opći interes poslodavaca za korištenjem mjera
Opći interes poslodavca za korištenjem mjera očituje se u njihovom recentnom korištenju mjera aktivne
politike zapošljavanja, te u njihovom interesu za usluge Zavoda.
4.1. Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa
4.1.1. Recentno korištenje mjera nakon 2013. godine
Više od polovine anketiranih poslodavaca (53%) koji su mjeru koristili u periodu 2010.-2013. koristilo je stručno
osposobljavanje kao mjeru tijekom 2015. godine. Mjere su bile u nešto većoj mjeri posljednji put korištene
tijekom 2013. godine (23%) dok je 2014. broj korisnika mjere u posljednje 3 godine najniži (14%). Ovako velik
udio poslodavaca koji i nakon referentnog razdoblja evaluacije koriste mjeru govore o njihovom zadovoljstvu
mjerom i prikladnosti mjere za poslodavce. O čemu svjedoče i sljedeći podaci. Naime, poslodavci koji su koristili
mjeru javnih radova tijekom posljednje dvije godine i u ranijem periodu imala su u većini slučajeva ista iskustva
korištenja mjere (68%). Onih koji su imali lošije iskustva nego ranije nego u 2014. Ili 2015. godini je bilo 4%, a
njih 28% je sada imalo bolje iskustvo nego ranije. 4 od 14 poslodavca koji nisu bili zadovoljni kao razlog lošijeg
iskustva navode nezadovoljstvo zaposlenim osobama. šestina od 108 poslodavaca koji imaju bolje iskustvo
uslugom u odnosu na period prije 2014. kao razloge boljeg iskustva navode brže rješavanje zahtjeva te stručniji
i kompetentniji kadar. Sedmina od tih poslodavaca izdvaja bržu pripremu radi iskustva, a osmina bolju
organizaciju HZZ-a.
60% poslodavaca koji su koristili mjeru stručnog osposobljavanja nije koristilo niti jednu drugu mjeru.
Najkorištenija druga mjera bile su potpore za zapošljavanje koje je koristilo 17% poslodavaca. Među
poslodavcima koji su koristili više od jedne mjere najzadovoljniji su mjerom stručnog osposobljavanja (72%), a
zatim slijede potpore za zapošljavanje (15%).
4.1.2. Dodatne usluge Zavoda i korištenje mjera u budućnosti
Interes za informiranje o mjerama koje nudi Zavod je visok, 27% poslodavaca koji su koristili stručno
osposobljavanje navodi kako su jako zainteresirani, a uglavnom ih je zainteresiranih 51%. Nezainteresiranih je
tek 5%. Od mogućih kanala informiranja poslodavcima koji su koristili SOR kao mjeru najinteresantnije je
informiranje putem internetske stranice Zavoda, a zatim slijede newsletter te tiskane brošure i vodiči Zavoda.
Najmanji interes je za centralizirani inof telefon, prezentacije u prostorima Zavoda te on-line edukacije.
Interes za korištenje mjera u sljedećih 12 mjeseci prvenstveno je usmjeren ponovno na mjeru stručnog
osposobljavanja za koju se sigurno ponovno namjerava javiti 39% poslodavaca koji su sudjelovali u istraživanju.
Za ostale mjere postoji slabi interes ove skupine poslodavaca.
41
4.2. Potpore za zapošljavanje
4.2.1. Recentno korištenje mjera nakon 2013. godine
Relativna većina poslodavaca (38%) koristila je potpore za zapošljavanje tijekom 2013. godine. Gotovo dvije
trećine poslodavaca mjere je koristila samo između 2010. i 2013. godine, a 18% mjeru je koristilo i 2014. te 20%
i 2015. godine.
Poduzeća koja su koristila potpore za zapošljavanje tijekom posljednje dvije godine (2014. i 2015) i u ranijem
periodu (2010. i 2013.) imala su u većini slučajeva ista iskustva sa korištenjem mjere (64%). Onih koji su imali
lošije iskustva nego ranije je bilo 5%, a njih 31% je sada imalo bolje iskustvo nego ranije. 3 od 4 poslodavca koji
nisu bili zadovoljni mjerom u kasnijem korištenju, kao razlog lošijeg iskustva navode nezadovoljstvo
sufinanciranjem. 9 od 25 poslodavaca koji imaju bolje iskustvo uslugom kao razloge boljeg iskustva navode brže
rješavanje zahtjeva, a 8 od 25 poslodavaca izdvaja jednostavniju proceduru ulaska u mjeru.
Više od 2/3 poslodavaca koji su koristili potpore za zapošljavanje nije koristila niti jednu drugu mjeru. Od
ukupnog broja poslodavaca 15% je koristilo stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa.
Među poslodavcima koji su koristili više od jedne mjere najzadovoljniji su mjerom stručnog osposobljavanja
(73%), a sa samim potporama najzadovoljnija je bila petina poduzeća (21%) koja su imala iskustvo i s drugim
mjerama.
4.2.2. Dodatne usluge Zavoda i korištenje mjera u budućnosti
Interes za informiranje o mjerama koje nudi Zavod je visok, 33% poduzeća koja su koristila ovu mjeru navodi
kako su jako zainteresirani, a uglavnom ih je zainteresiranih 46%. Nezainteresiranih je 3%. Od mogućih kanala
informiranja poslodavcima koji su koristili potpore za zapošljavanje kao mjeru najinteresantnije je informiranje
putem internetske stranice Zavoda, a zatim slijede newsletter te tiskane brošure i vodiči Zavoda. Najmanji
interes je za prezentacije u prostorima Zavoda, online edukacije te centralizirani info telefon.
Interes za korištenjem mjera u sljedećih 12 mjeseci među poslodavcima koji su koristili potpore za
zapošljavanje je slab, nešto veći interes je jedino ponovno za potpore za zapošljavanje za koje 10% poslodavaca
navodi kako će sigurno podnijeti zahtjev, a 24% navodi kako će vjerojatno podnijeti zahtjev. Ova informacija
posredno govori i o namjeri zapošljavanja.
42
4.3. Javni radovi
4.3.1. Recentno korištenje mjera nakon 2013. godine
Gotovo polovina poslodavaca (48%) koristila je javne radove kao mjeru i tijekom 2015. godine. Mjere su bile u
nešto većoj mjeri posljednji put korištene tijekom 2012. (12%). i 2013. godine (26%) dok je 2014. broj korisnika
mjere u posljednje 4 godine bio najniži (8%).
Poslodavci koji su koristili mjeru javnih radova tijekom 2014. i 2015. te u ranijem periodu imali su u većini
slučajeva ista iskustva korištenja mjere (69%). Onih koji su imali lošije iskustva u 2014. i 2015. nego za vrijeme
evaluiranog perioda bilo je 9%, a njih oko četvrtine je imalo bolje iskustvo nakon evaluiranog perioda (2014. i
kasnije) nego ranije. 4 od 13 poslodavaca koji nisu bili zadovoljni kao razlog lošijeg iskustva navode
nezadovoljstvo sufinanciranjem. 12 od 36 poslodavaca koji imaju bolje iskustvo uslugom kao razloge boljeg
iskustva navode stručniji i kompetentniji kadar, a 8 od 36 poslodavaca izdvaja bržu pripremu radi iskustva.
Gotovo polovina poslodavca koja je koristila mjeru javnih radova koristila je još i mjeru stručnog
osposobljavanja, a 42% nije koristila niti jednu drugu mjeru. Među poduzećima koji su koristila više od jedne
mjere najzadovoljnija su mjerom stručnog osposobljavanja (64%), a zatim slijedi javni radovi (27%).
4.2.2. Dodatne usluge Zavoda i korištenje mjera u budućnosti
Interes za informiranje o mjerama koje nudi Zavod je i kod ove skupine poslodavaca izrazito visok, 43%
poslodavaca koji su koristili javne radove navode kako su jako zainteresirani, a uglavnom ih je zainteresiranih
45%. Nezainteresiranih je 3%.
Od mogućih kanala informiranja poslodavcima koji su koristili javne radove kao mjeru najinteresantnije je
informiranje putem internetske stranice Zavoda, a zatim slijede newsletter te tiskane brošure i vodiči Zavoda.
Najmanji interes je za te centralizirani info telefon, online edukacije i prezentacije u prostorima Zavoda.
Interes za korištenje mjera u sljedećih 12 mjeseci prvenstveno je ponovno usmjeren na mjeru javnih radova za
koju se sigurno namjerava javiti 40% poslodavaca te na mjeru stručnog osposobljavanja za koju se sigurno
namjerava javiti 30% poslodavaca iz ove skupine. Od ostalih mjera još je relativno zanimljiva mjera potpora za
zapošljavanje za koju siguran interes iskazuje 8% poduzeća.
43
Očekivanja od mjere i ispunjenje tih očekivanja pokazatelj su kreiranog mišljenja o mjeri dobivenog kroz
dostupne informacije i posredna iskustva drugih korisnika mjere, kao i motivacijsku strukturu samog budućeg
korisnika mjere. Najviša očekivanja od mjera imaju korisnici SOR-a, njih polovica, dok je kod drugih korisnika
mjera taj broj oko jedne trećine, s izuzetkom javnog rada gdje tek jedna petina korisnika ulazi u mjeru s višim
očekivanjima. S druge strane ispunjenje očekivanja ukazuje na diskrepanciju očekivanja i iskustava s mjerama.
Većina ispitanika smatra da je njihovo iskustvo sudjelovanja u mjeri u skladu s njihovim očekivanjima. Ipak,
korisnici mjere SOR u manjoj mjeri smatraju da je iskustvo bilo u skladu s njihovim očekivanjima, što iskazuje
oko trećine ispitanika. Ista razina iskustva vidljiva je i kod korisnika mjere samozapošljavanje. S druge strane,
tek ispod sedmine ispitanika drugih mjera ima slična, negativna iskustva. Kod samozapošljavanja tek je kod
petine ispitanika iskustvo bolje od očekivanog, što je značajno manje od drugih korisnika mjere koji su
zadovoljniji, posebice sudionici obrazovanja nezaposlenih.
Kod korisnika SOR-a nema razlike među grupama ispitanika u odnosu na očekivanja prije i nakon ulaska u
mjeru. Kod potpora za nezaposlene ciljane skupine mladih bez iskustva, veći je broj onih s visokim očekivanjima
prije ulaska u mjeru. Korisnici potpora za samozapošljavanje koji su mjeru koristili u 2013 godini imali su niža
očekivanja od mjere no korisnici što su je koristili u periodu prije 2013. godine. Korisnicima obrazovanja
nezaposlenih koji su pohađali stručno osposobljavanje u većoj je mjeri iskustvo nakon mjere puno bolje od
njihovih očekivanja nego kod korisnika drugih tipova obrazovanja.
5. Očekivanja nezaposlenih osoba korisnika mjere
44
Tablica Očekivanja korisnika 1 – Očekivanja korisnika prije ulaska u mjeru
45
Tablica Očekivanja korisnika 2 – Ispunjenje očekivanja korisnika nakon sudjelovanja u mjeri
46
6. Evaluacija SOR-a
6.1 Profil nezaposlenih osoba korisnika mjere Da bi razumijevanje rezultata anketnih istraživanja na uzorku nezaposlenih osoba, korisnika ove mjere bilo
potpuno, držimo korisnim prezentirati neke osnovne pokazatelje o socio-demografskim obilježjima populacije
korisnika u referentnom periodu11. To je pogotovo važno u onim segmentima izvještaja, ali i cjelokupne
evaluacije, u kojima postoji mogućnost i potreba usporedbe rezultata među nezaposlenim osobama
korisnicima različitih mjera aktivne politike tržišta rada.
Za razumijevanje ove mjere valja imati na umu da je tijekom referentnog perioda ove evaluacije došlo do
značajne promjene u kriterijima za ulazak u ovu mjeru, što je dijelom dovelo do promjene u strukturi korisnika
prije i nakon navedene promjene. Glavna promjena se odnosi na činjenicu da su značajno prošireni uvjeti za
ulazak u ovu mjeru. Dok su do svibnja 2012. godine u mjeru mogli ući one nezaposlene osobe do određene
starosne dobi bez radnog iskustva u zanimanja koja zahtijevaju polaganje majstorskog, stručnog ili državnog
ispita (sukladno članku 41. Zakona o radu), od svibnja 2012. godine kriteriji za ulazak u mjeru su značajno
prošeni tako da je omogućen ulazak svim nezaposlenim osobama koje nemaju godinu dana radnog iskustva u
struci za koju su se obrazovali, bez obzira postoji li obveza polaganja stručnog ispita ili ne postoji. S obzirom na
navedenu promjenu, potencijalni broj korisnika se značajno povećao od svibnja 2012. godine, što je, uz
povećanje sredstava alociranih za provedbu ove mjere, dovelo do naglog porasta broja korisnika nakon
navedenog datuma. U referentnom periodu ove evaluacije, stoga, većinu korisnika čine korisnici koji su u mjeru
ušli 2013. godine, čak 61%, dok je udio korisnika koji su u mjeru ušli u 2010. godini vrlo mali, tek oko 1,5%. Udio
korisnika koji su u mjeru ušli u 2011. je 15%, a onih koji su u mjeru ušli u 2012. je oko 20%. Dakle, većina
korisnika koji su obuhvaćeni ovom evaluacijom je u mjeru ušlo tijekom 2013. godine te iz mjere izašlo tijekom
2014. godine, što znači da je ovo istraživanje provedeno za većinu njih oko godinu dana nakon izlaska iz mjere.
Nakon navedene promjene kriterija za ulazak u mjeru, još uvijek većinu korisnika čine oni koji u mjeru ulaze po
kriteriju iz ZOR-a, dakle korisnici u čijim zanimanja postoji preduvjet polaganja stručnog ili državnog ispita.
Ukupno, u referentnom periodu oko 38% čine korisnici koji nisu u mjeru ušli prema tom kriteriju, dakle oni koji
se usavršavaju u zanimanjima za koja ne postoji obveza polaganja stručnog ili državnog ispita. Valja imati na
umu da je u periodu nakon 2013. godine ova skupina korisnika postala dominantna.
Kao što je poznato, većinu korisnika ove mjere u referentnom periodu (2010. do 2013. godina) čine osobe
ženskog spola, nešto više od 72%, dok su muškarci zastupljeni s oko 28%. Razlog takvom spolnom disbalansu
među korisnicima ove mjere dobrim dijelom je uvjetovan kako razinom obrazovanja korisnika koji ulaze u ovu
mjeru, tako i vrstom obrazovanja, odnosno obrazovnim područjem. Naime, oko 70% SOR-a otpada na
djelatnosti koje su visoko feminizirane, kao što su zdravstvo, obrazovanje i javna uprava. Udio muškaraca se
blago povećava od svibnja 2012. godine kada se ciljna skupina za ovu mjeru značajno proširuje na sve osobe
bez radnog iskustva u struci bez obzira da li njihova struka zahtijeva ili ne zahtijeva polaganje stručnog,
državnog ili kojeg drugog ispita kojim se osoba kvalificira za obavljanje poslova u određenom zanimanju.
Naime, među osobama koje su u SOR ušle prema novom kriteriju uvedenom od svibnja 2012. godine, udio
11 Profil prikazan u ovom poglavlju temelji se na analizi podataka iz uzorka, čija je struktura usklađena sa strukturom populacije o čemu vidi dio o metodologiji istraživanja, te podacima dobivenim analizom baze svih korisnika ove mjere koja je istraživačkom timu stavljena na raspolaganje u okviru ovog projekta, a čiji podaci su prikazani u izvještaju za Aktivnost 1.2_Izrada plana i metodologije istraživanja ovog projekta.
47
muškaraca je veći nego među osobama koje su u ovu mjeru ušle prema kriteriju iz članka 41. Zakona o radu
(36% naprema 26%). S promjenom kriterija koja se primjenjuje od svibnja 2012. godine značajno je proširen i
opseg djelatnosti u kojima se provodi stručno usavršavanje, čime ova mjera postaje dostupnija muškarcima.
Kada je u pitanju dobna struktura korisnika ove mjere, dominiraju mladi u dobi između 25 i 29 godine, koji čine
gotovo polovinu svih korisnika, te osobe u dobi između 20 i 24 godine koje čine oko 1/3 korisnika ove mjere.
Prema tome, osobe između 20 i 29 godina čine oko 80% svih korisnika ove mjere. Stariji od 29 godina čine oko
devet posto korisnika ove mjere. Promjena pravila vezano uz ovu mjeru koja se primjenjuje od svibnja 2012.
godine omogućila je ulazak u ovu mjeru i starijima od 29 godina, tako da postoji značajna razlika u dobi između
onih koji su u mjeru ušli prije i nakon svibnja 2012. godine. Kada se promatraju korisnici koji su u mjeru ušli
nakon svibnja 2012. godine, postoji određena razlika među korisnicima u pogledu dobi s obzirom na osnovu
prema kojoj su ušli u ovu mjeru. Korisnici koji su ušli prema kriterijima iz ZOR-a su nešto mlađi u prosjeku od
korisnika koji su u mjeru ušli prema kriteriju ZOPZ-a.
Za razumijevanje nekih od rezultata anketnog istraživanja važno je imati na umu i činjenicu kako veliku većinu
korisnika ove mjere čine osobe koje imaju tercijarnu razinu obrazovanja. Ta činjenica zasigurno utječe na
njihove ambicije i očekivanja od zaposlenja kako u smislu sadržaja posla tako i u smislu radnih uvjeta, visine
prihoda, odnosa poslodavca prema njima itd. Samo oko 15% korisnika ove mjere ima srednjoškolsku razinu
obrazovanja, dok preostali imaju ili razinu prvostupnika, odnosno diplomu više škole ili stručnog studija (26%) ili
razinu diplomskog, odnosno dodiplomskog studija i više (58%). Kada su u pitanju područja obrazovanja, među
korisnicima dominiraju korisnici s različitim smjerovima obrazovanja u društvenim znanostima, koji čine oko
57% populacije korisnika ove mjere. Kada su u pitanju pojedine skupine smjerova obrazovanja unutar područja
društvenih znanosti, izdvaja se obrazovanje odgajatelja i učitelja (16%), poslovna ekonomija (11%), pravo (6%)
te ostala područja društvenih znanosti s udjelom od oko ¼ u ukupnom uzorku korisnika. Korisnici koji imaju
diplome iz područja tehničkih i prirodnih znanosti čine oko 18% ove populacije, a korisnici s diplomom iz
područja bio-medicinskih znanosti oko 13%. Korisnici s diplomom različiti programa iz područja usluga čine oko
4%, a oni s diplomom iz umjetničkog ili humanističkog područja oko 8%.
Sukladno dobi, većina korisnika ove mjere su samci, dok oko 43% čine osobe koje su u braku ili izvanbračnoj
zajednici. Oko 17% korisnika ove mjere ima djecu mlađu od 18 godina, što je najčešće jedno dijete. Korisnici
ove mjere u trenutku anketiranja žive u natprosječno velikim kućanstvima u odnosu na nacionalni prosjek, s
obzirom da je prosječna veličina kućanstva iskazana od strane korisnika 3,2, dok je prosječna veličina privatnih
kućanstva prema popisu stanovništva iz 2011. godine iznosila 2,8 osoba. Korisnici koji su samci u prosjeku žive u
većim kućanstvima od korisnika koji su u braku ili izvanbračnoj zajednicu (3,4 naprema 2,8), iz čega se može
zaključiti kako većina korisnika još uvijek živi u zajedničkom kućanstvu s roditeljima ili drugim srodnicima, što je
potvrdilo i istraživanje Dore Levačić provedneo na korisnicima SOR-a (Levačić, 2015.). Ta činjenica je značajna za
razumijevanje njihove materijalne situacije u trenutku provođenja istraživanja, ali i tijekom sudjelovanja u ovoj
mjeri, pa onda i perspektive iz koje ocjenjuju materijalno-financijske aspekte mjere i njihovu važnost za ukupnu
ocjenu mjere.
48
Oko 20% korisnika ove mjere ocjenjuje da njihovo kućanstvo vrlo teško ili teško spaja kraj s krajem, dodatnih
39% navodi da njihovo kućanstvo ima manje teškoće, dok oko 40% navodi da njihovo kućanstvo nema teškoća
u spajanju kraja s krajem u materijalnom smislu. Prosječna vrijednost na indeksu materijalne deprivacije za sve
korisnike ove mjere iznosi 1,9 od pet12. Oko ¼ korisnika nema niti jedna od pet indikatora materijalne
deprivacije, a dodatnih oko 16% ima samo jedan. Oko 1/3 korisnika živi u kućanstvima koja su izrazitije
materijalno deprivirana, što znači da su u njihovom slučaju zabilježena tri ili više kriterija materijalne deprivacije
od korištenih 5. Većina korisnika (80%) živi u smještaju koji je adekvatan za potrebe obitelji/kućanstva, dok oko
2,5% korisnika procjenjuje da živi u smještaju koji nije adekvatan. Sukladno činjenici da među korisnicima ove
mjere značajan broj čine mlade osobe koje još uvijek žive u zajedničkom kućanstvu s roditeljima ili rodbinom, je
i podatak da oko ¾ korisnika nema troškove za stanovanje, bilo da žive u vlastitom stanu/kući bilo da žive u
stanu/kući koja je u vlasništvu srodnika za koju ne plaćaju najamninu. Oko ¼ korisnika ima značajne troškove za
stanovanje, bilo da plaćaju kredit za stan u njihovom vlasništvu (12,5%) bilo da su podstanari i plaćaju
najamninu za stan (12,4%). Očekivano, oni koji nemaju troškove za stanovanje češće svoju materijalnu situaciju
procjenjuju dobrom, odnosno češće navode kako njihovo kućanstvo lako spaja kraj s krajem.
Tablica SOR 1 – Profil korisnika
N %
Godina
2010 7 1,5%
2011 82 15%
2012 119 22%
2013 342 61%
Kategorije za SOR
Od prije, članak 41 ZOR, do svibnja 2012. 115 21%
Po ZOR-u, od svibnja 2012. 223 41%
Po ZOPZ-u, od svibnja 2012. 212 39%
Spol Muškarci 104 19%
Žene 446 81%
Dob
15 - 19 47 9%
20 - 24 179 33%
25 - 29 284 52%
30 i više 40 7%
Obrazovanje Srednja škola 62 11%
Više i visoko obrazovanje 488 89%
Vaš sadašnji bračni status:
Samac 301 55%
U braku \ izvanbračnoj zajednici 242 44%
Razveden\a 7 1%
Vlastita djeca do 18 god Nema djece 465 85%
Ima djece 85 15%
Broj članova kućanstva
Jedan 32 6%
Dva 159 29%
Tri 131 24%
Četiri 123 22%
Pet i više 105 19%
12 Korišteni su slijedeći indikatori materijalne deprivacije: mogućnost primjerenog grijanja stambenog prostora u zimskim mjesecima, mogućnost da si kućanstvo priušti 7 dana odmora izvan mjesta stalnog boravka, mogućnost da si kućanstvo priušti mesni ili riblji obrok svaki drugi dan, mogućnost da kućanstvo podmiri izvanredni trošak od 2000 kuna bez zaduživanja, kašnjenje u plaćanju režija tijekom proteklih 12 mjeseci iz financijskih razloga.
49
Gdje stanujete Vi i Vaša obitelj?
U kući \ stanu za koje otplaćujemo kredit 68 12%
U vlastitoj kući \ stanu 340 62%
Podstanari smo u tuđem stanu ili kući 73 13%
Živimo u tuđem stanu \ kući (roditelja, rodbine, nekog drugog)
61 11%
Socijalni stan \ stan ustupljen na korištenje od strane grad 5 1%
Nešto drugo 3 1%
Kako biste ocijenili adekvatnost Vašeg smještaja (kvaliteta, veličina…) i uvjete stanovanja?
Smještaj uopće nije adekvatan za Vašu obitelj 5 1%
Smještaj je uglavnom neadekvatan za Vašu obitelj 10 2%
Ni dobar ni loš, osrednji smještaj 84 15%
Smještaj je uglavnom adekvatan za Vašu obitelj 188 34%
Smještaj je potpuno adekvatan za Vašu obitelj 257 47%
Ne znam \ bez odgovora 6 1%
Prihodi kućanstva
Do 4000 kn 67 12%
Od 4001 do 7000 kn 141 26%
Od 7001 do 10000 kn 118 21%
Više od 10000 kn 145 26%
Bez odgovora 79 14%
Intenzitet materijalne deprivacije - broj stavki koje si ne mogu priuštiti
0 141 26%
1 94 17%
2 142 26%
3 92 17%
4 53 10%
5 28 5%
Za početak, odaberite tvrdnju koja se najviše odnosi na financijsku situaciju Vašeg tadašnjeg kućanstva, neposredno prije nego što ste počeli sudjelovati u mjeri Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa.
Jedva smo spajali kraj s krajem iz mjeseca u mjesec 114 21%
Ponekad smo imali financijske teškoće 175 32%
Imali smo dovoljno novca za podmiriti svoje troškove. 184 33%
Imali smo dovoljno novca za podmirenje troškova i uspijevali smo uštedjeti
77 14%
Molimo Vas da sada odaberete tvrdnju koja se najviše odnosi na trenutnu financijsku situaciju Vašeg kućanstva:
Jedva spajamo kraj s krajem iz mjeseca u mjesec 62 11%
Ponekad imamo financijske teškoće 176 32%
Imamo dovoljno novca za podmiriti svoje troškove 220 40%
Imamo dovoljno novca za podmirenje troškova i uspijevamo nešto uštedjeti
92 17%
Regija
Zagreb i okolica 209 38%
Sjeverna Hrvatska 83 15%
Slavonija 96 17%
Lika i Banovina 34 6%
Hrvatsko primorje i Istra 55 10%
Dalmacija 73 13%
50
6.2. Profil poslodavaca korisnika mjere
Nešto manje od 1/3 korisnika SOR-a u referentnom periodu stručno se usavršavalo u tijelima državne uprave ili
tijelima regionalne/lokalne samouprave, a dodatnih oko 40% se osposobljavalo u javnim ustanovama,
uglavnom iz područja zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi. Uz određeni broj trgovačkih društava u javnom
vlasništvu, gotovo 80% svih korisnika SOR-a u referentom periodu otpada na javni sektor. U trgovačkim
društvima se osposobljavalo oko 18% korisnika, a u obrtima, slobodnim djelatnostima i sl. oko 7% korisnika.
Oko 3,5% korisnika se stručno osposobljavalo u neprofitnom sektoru. Postoji značajna razlika između dvije
skupina korisnika SOR-a s obzirom na kriterij ulaska u mjeru (prema ZOR-u ili ZOPZ-u) u pogledu vrste
organizacije u kojima se stručno osposobljavaju, te tipa vlasništva. Velika većina korisnika koja su u mjeru ušla
prema odredbama ZOR-a nakon svibnja 2012. godine osposobljavala se u javnom sektoru (tijela državne ili
lokalne/regionalne samouprave ili javne ustanove). S druge strane, većina korisnika koji su u mjeru ušli prema
odredbama ZOPZ-a (nakon svibnja 2012. godine) stručno se osposobljavala u privatnom sektoru (51%),
odnosno u trgovačkim društvima (43%) ili obrtima i slobodnim djelatnostima (19%). Proširenje SOR-a na sve
koji nemaju radno iskustvo u struci, a nemaju ni obvezu polaganja državnog i stručnog ispita, otvorilo je vrata
ove mjere i za neprofitni sektor, koji ima udio od oko devet posto korisnika koji su u mjeru ušli nakon svibnja
2013. godine prema odredbama ZOPZ-a. Navedena struktura poslodavaca kod koji su se korisnici stručno
osposobljavali jasno pokazuje kako dio razlika u rezultatima evaluacije između dviju skupina korisnika SOR-a s
obzirom na kriterij ulaska u mjeru može biti posljedica razlika u okruženju u kojem su se stručno osposobljavali
(vrsta organizacije, djelatnost itd.).
Međutim, struktura populacije poslodavaca koji su koristili ovu mjeru barem jednom za barem jednog
korisnika, razlikuje se znatno prema ovim obilježjima od strukture nezaposlenih osoba korisnika, što je
posljedica činjenice da su neki tipovi organizacija mjeru koristili višestruko te sa znatno većim brojem korisnika,
dok su drugi tipovi organizacija, u prosjeku, mjeru koristili manji broj puta i ukupno primili na stručno
osposobljavanje znatno manji broj osoba. Nešto više od 1/3 svih poslodavaca koji su u referentnom periodu
ove evaluacije uzeli barem jednu osobu na stručno osposobljavanje su bila trgovačka društva, a njihov udio je
pogotovo narastao u periodu nakon svibnja 2012. godine, odnosno tijelom 2013. godine. Nešto više od 1/5
poslodavca koji su koristili ovu mjeru za barem jednu nezaposlenu osobu bili su poslovni subjekti-fizičke osobe
(obrti, slobodne djelatnosti, OPG itd.). Dakle, većinu populacije poslodavaca koji imaju iskustva s ovom mjeru
čine poslodavci „iz gospodarstva“, s velikim udjelom privatnog sektora. Udio tijela državne uprave ili
lokalne/regionalne samouprave u populaciji poduzeća korisnika ove mjere je znatno manji nego udio korisnika
koji su se osposobljavali u tom tipu organizaciji (12% naspram 32%). Slično je i s javnim ustanovama, koje imaju
udio u populaciji poslodavaca od 28%, a među korisnicima oko 40%. Naravno, navedena razlika u udjelu
pojedinih tipova organizacija u populaciji poslodavaca i populaciji korisnika posljedica je činjenice da je
prosječan broj nezaposlenih osoba koji su se osposobljavali u prosjeku po pojedinom tipu organizacije značajno
različit. U prosjeku se u jednom tijelu državne ili regionalne/lokalne uprave stručno osposobljavalo u
referentom periodu po 19, a u jednoj javnoj ustanovi 13 osoba. S druge strane, u prosjeku u jednom
trgovačkom društvu se osposobljavale dvije, a kod fizičkih osoba nešto manje od dvije nezaposlene osobe (1,6).
U neprofitnim organizacijama se u prosjeku po jednoj organizaciji osposobljavalo nešto više od jedne osobe
(1,2). Navedeni podaci jasno sugeriraju kako se poslodavci znatno razlikuju s obzirom na količinu iskustva s
ovom mjerom, kako u pogledu broja zahtjeva tako i u pogledu broja korisnika, što može imati značajne
reperkusije na perspektivu iz koje su odgovarali na pitanja iz ovog upitnika.
51
Struktura i populacije poslodavaca i korisnika s obzirom na tip organizacije u kojoj su se stručno usavršavali ima
reperkusije i na glavnu djelatnost. Većina korisnika se osposobljavala u organizacijama čija je glavna djelatnost
u području javne uprave i obveznog socijalnog osiguranja (28%), obrazovanja (28%) te djelatnosti zdravstvene
zaštite i socijalne skrbi (15%). Od ostalih područja djelatnosti u značajniji udio imaju još samo poslodavci čija je
glavna djelatnost u području stručnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti (8%). Preostali korisnici su se
osposobljavali uglavnom u ostalim uslužnim djelatnostima (14%), a tek manji broj (8%) u ostalim ne-uslužnim
djelatnostima. U populaciji poduzeća, s druge strane, dominiraju poslodavci čija je glavna djelatnost spada u
ostale uslužne djelatnosti (30%), potom slijede poslodavci čija je glavna djelatnost u području obrazovanja
(19%), stručnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti (17%), ostalih ne-uslužnih djelatnosti (16%). Organizacije čija
je glavna djelatnost u području javne uprave čine tek oko devet posto populacije poslodavaca, iako imaju
znatno veći značaj za populaciju korisnika, slično kao i organizacije čija je djelatnost u području zdravstvene
zaštite i socijalne skrbi.
U populaciji poduzeća, najveći udio (53%) imaju mikro poslodavci koji zapošljavaju do 9 zaposlenika. Mali
poslodavci, s između 10 i 50 zaposlenih, imaju udio oko 27% u populaciji poslodavaca, dok srednji poslodavci
(do 250 zaposlenih) imaju udio od 16%, a veliki od 4%. Naravno, s obzirom na veličinu, poslodavci se znatno
razlikuju prema boju korisnika koji su se u prosjeku stručno osposobljavali. Tako se u prosjeku u jednom
velikom poslodavcu u referentnom periodu (tijekom četiri godine) stručno osposobljavalo 70 korisnika (18
godišnje), u srednje velikim poslodavcima u prosjeku 15 korisnika po poslodavcu (4 godišnje), u malima 4
korisnika po poslodavcu (1 godišnje), a u mikro poslodavcima nešto manje od dva korisnika. S obzirom na vrstu
organizacije, tijela državne i regionalne/lokalne samouprave su u najčešće mikro ili mali poslodavci, javne
ustanove su najčešće mali ili srednji poslodavci dok su trgovačka društva te fizičke osobe najčešće mikro
poslodavci. No, udio velikih poslodavaca je najveći među tijelima državne uprave ili regionalne/lokalne
samouprave te među javnim ustanovama.
Većina poslodavaca koji su koristili ovu mjeru posluje stabilno u proteklih pet godina. Kada se izuzmu tijela
državne/lokalne uprave te javne ustanove, većina anketiranih poslodavaca (43%) navodi da se njihova poslova
situacija u proteklih pet godina poboljšala, nešto više od 1/3 navodi da je poslovanje ostalo slično u proteklih
pet godina, dok 22% navodi da se njihovo poslovanje pogoršalo, s tim da samo šest posto navodi da se
poslovanje znatno pogoršalo. Većina (44%) svih poslodavaca, uključujući i javni sektor, je u proteklih pet godina
zadržalo isti broj zaposlenih, dok je 38% povećalo broj zaposlenih, a 18% smanjilo. Organizacije iz javnog
sektora su nešto češće navodile da su zadržale isti broj zaposlenih, dok su organizacije iz privatnog i neprofitnog
sektora nešto češće navodili da im je broj zaposlenih rastao.
6.3. Radno iskustvo i traženje posla prije ulaska u mjeru S obzirom da je osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa mjera koja je namijenjena prije svega
mladim osobama koje nemaju odgovarajuće radno iskustvo u struci, očekivano je da se oni prema obilježjima
svoje radne karijere razlikuju od korisnika većine ostalih mjera aktivne politike tržišta rada (s eventualno
izuzetkom korisnika mjere potpora za zapošljavanje mladih). Obilježja prethodne radne karijere, što prije svega
uključuje iskustvo nezaposlenosti i traženja posla, ali i određena radna iskustva, svakako jest element koji može
utjecati na način na koji korisnici formiraju svoja očekivanja od mjera aktivne politike tržišta rada. Stoga ta
obilježja treba imati na umu pri interpretaciji podataka koji se odnose na očekivanja od mjera i ocjenu iskustava
tijekom mjere.
52
Oko šestine korisnika (17%) ove mjere u referentnom periodu može se svrstati u skupinu dugotrajno
nezaposlenih prema kriteriju trajanja posljednje epizode nezaposlenosti 12 mjeseci ili duže13. No, kako se radi
uglavnom o mlađoj populaciji bez radnog iskustva, od kojih se dio nalaze u fazi životnog situiranja, kriteriji od
12 mjeseci trajanja nezaposlenosti za identifikaciju dugotrajne nezaposlenosti se može činiti previše strogim.
Ako se u obzir uzmu svi koji su nezaposleni duže od 6 mjeseci, tada se nešto manje od polovine korisnika ove
mjere može svrstati u kategoriju dugoročno nezaposlenih.
Velika većina ispitanika/ca (86%) navodi da su i prije nego što su odabrani za ovo stručno osposobljavanje
aktivno tražili posao. Među njima, aktivnim tražiteljima posla, gotovo trećina (28% od ukupnog uzorka) se u
mjesecu koji je prethodio uključivanju u stručno osposobljavanje javilo na više od deset oglasa ili natječaja
odnosno poslalo više od deset životopisa, a još 45% (39% od ukupnog uzorka) njih to je učinilo tri do deset
puta. Dakle, od ukupnog uzorka oko 2/3 korisnika je u mjesecu prije ulaska u SOR poslalo u prosjeku barem
jednu prijavu za posao tjedno, dok je oko 40% poslalo gotovo dvije prijave ili više po tjednu. U tom razdoblju, tj.
otprilike mjesec dana prije nego su odabrani za stručno osposobljavanje, 36% korisnika ove mjere je bilo i na
barem jednom razgovoru za posao.
Tablica SOR 2 - Indikatori intenziteta traženja posla 30 dana prije ulaska u mjeru
Cijeli uzorak
Broj ispitanika 550
Aktivno tražili posao mjesec dana prije početka SOR-a 86%
Javili se na više od 3 natječaja u mjesecu prije početka SOR-a 67%
Javili se na više od 10 natječaja u mjesecu prije početka SOR-a 28%
Bili na barem jednom razgovoru za posao u mjesecu prije početka SOR-a 36%
Koristili pet i više različitih kanala za traženje posla 42%
U prosjeku korisnici su koristili oko četiri (3,9) od 12 ponuđenih kanala za traženje posla u mjesecu koji je
prethodio početku stručnog osposobljavanja. Korisnici koji su bili duže nezaposleni su u prosjeku koristili više
različitih izvora informacija o ponudi poslova. Oko 14% korisnika je samo jedan ili dva kanala za traženje posla,
dok je veliki broj kanala (šest i više) koristilo oko 16% korisnika. Od izvora informacija o ponudi posla, korisnici iz
ove skupine su najčešće koristili internetske burze rada, i to 76% njih navodi ponudu poslova na internetskim
stranicama HZZ-a, a 71% navodi ostale internetske burze poslova kao što su portali posao.hr, moj-posao.net i
ostali. Neke druge izvore na Internetu koristilo je 45% korisnika iz ovog uzorka. Od izvora informacija o ponudi
poslova koji nisu vezani za Internet, ističe se raspitivanje među srodnicima, prijateljima i poznanicima (54%),
samoinicijativno javljanje na različite adrese poslodavaca (42%) te javljanje na oglase na koje je korisnika uputio
savjetnik iz HZZ-a (39%). Korisnici koji su koristili mali broj izvora informacija o ponudi poslova (1 ili 2) u pravilu
se oslanjaju na ponudu poslova na internetskim burzama rada (HZZ + ostali), oni koji koriste osrednji broj izvora
(3 ili 4) obavezno koriste kombinaciju više izvora na Internetu u kombinaciji s neformalnim izvorima informacija
(rodbina i prijatelji) ili samoinicijativnim slanjem ponuda poslodavcima.
13 Ovdje su izneseni podaci iz evidencije HZZ-a, a ne odgovori ispitanika u anketnom upitniku.
53
Tablica SOR 3 - Načini traženja posla (moguće više odgovora)
Cijeli
uzorak
Broj ispitanika 550
Nije aktivno tražio posao 14%
Pregledavao\la sam oglase na Internet stranicama HZZ-a 76%
Pretraživao\la sam oglase za posao na Internet stranicama (npr. posao.hr, moj-posao.net, Njuškalo.hr, Narodne novine) 71%
Raspitivao\la sam se kod obitelji, prijatelja i poznanika 54%
Na druge načine putem Interneta (drugi portali, stranice poduzeća, društvene mreže i sl.) 45%
Samoinicijativno sam se javljao na različite adrese, kontakte poslodavaca 42%
Javljao\la sam se na oglase na koje me je upućivao\la moj savjetnik\ca u HZZ-u 39%
Putem oglasa u novinama \ tisku 21%
Preko sajmova poslova 16%
Pregledavao\la sam oglase istaknute na oglasnoj ploči \ u zgradi HZZ-a 16%
Posredstvom studentskog centra \ student servisa (njihova oglasna ploča i\ili internet stranice) 6%
Preko agencija za privremeno zapošljavanje (npr. Electus, Adecco i sl.) ili preko agencija za posredovanje u zapošljav 6%
Na neki drugi način 1%
Temeljem informacija o intenzitetu traženja posla i korištenim kanalima za prikupljanje informacija o ponudi
poslova u periodu prije ulaska u SOR, korisnike ove mjere smo klasificirali u pet skupina prema intenzitetu i
pristupu u traženju posla, što će nam koristiti kao obilježje u daljnjim analizama. Iz tablice je vidljivo da 17%
korisnika SOR-a u mjesecu prije ulaska u mjeru nije uopće aktivno tražilo posao (bilo da su sami to izjavili bilo da
su izjavili da su tražili posao ali se nisu javili niti na jedan natječaj), dodatnih oko 16% je imalo nizak intenzitet
traženja posla, što znači da su se javili na mali broj natječaja, svega jedan do dva. Oko ¼ je pokazala osrednji
intenzitet u traženju posla, što znači da su poslali tri do pet prijava u mjesec dana, dok je preostalih oko 43%
intenzivno tražilo posao, ali smo ih razdvojili s obzirom na to koliko različitih kanala informacija o ponudi posla
su koristili. Oni koji su koristili do pet kanala smo klasificirali u skupinu visokog intenziteta traženja posla (17%
uzorka) a one koji su koristili pet i više izvora informacija o ponudi posla smo klasificirali kao vrlo intenzivne
tražitelje posla (26% uzorka). Veći intenzitet traženja posla pokazuju osobe koje su duže nezaposlene (6 mjeseci
i više u odnosu na one s kraćim trajanjem nezaposlenosti), osobe s fakultetskom razinom naobrazbe u odnosu
na one s prvom razinom tercijarnog obrazovanja i one sa srednjoškolskim obrazovanjem.
Tablica SOR 4 – Segmentacija korisnika prema intenzitetu traženja posla
Cijeli
uzorak
Broj ispitanika 550
Nisu aktivno tražili posao 17%
Nizak intenzitet traženja posla 16%
Osrednji intenzitet traženja posla 24%
Visok intenzitet traženja posla 17%
Vrlo visok intenzitet traženja posla 26%
Osim iskustva nezaposlenosti, za razumijevanje odnosa prema iskustvima tijekom stručnog osposobljavanja
važno element jest i postojanje prethodnog radnog iskustva korisnika ove mjere. Za oko polovinu (48%)
54
korisnika ove mjere iz uzorka SOR je bio prvo plaćeno radno iskustvo. To se posebice odnosi na mlađe od 20
godina (99%), muškarce (55%), korisnike koji imaju završeno srednjoškolsku razinu obrazovanja (81%) ali i prvu
razinu tercijarnog obrazovanja (52%), one koji su ušli u mjeru do svibnja 2012. godine (66%), te one koji su bili
nezaposleni duže od 12 mjeseci (51%).
Tablica SOR 5 – SOR kao prvo plaćeno radno iskustvo prema obilježjima korisnika
n
SOR prvo plaćeno radno
iskustvo
Cijeli uzorak 550 48%
Spol Muškarci 151 55%
Žene 399 46%
Dob korisnika
15 - 19 53 99%
20 - 24 184 56%
25 - 29 265 40%
30 - 49 48 10%
Stupanj obrazovanja
Srednja škola 81 81%
Prvi stupanj fakulteta, stručni studij i viša škola
145 52%
Fakultet, akademija, magisterij, doktorat 324 39%
Mjesec uključena u SOR Do svibnja 2012 129 66%
Nakon svibnja 2012 421 43%
Trajanje epizode nezaposlenosti prije ulaska u
mjeru
Do 6 mj 282 47%
6 do 12 mj 173 49%
Više od 12 mj 95 51%
Od onih koji su imali određeno radno iskustvo prije ulaska u mjeru, 1/3 je imala određeni dohodak u mjesecu
prije ulaska u mjeru. Oni koji su imali određeni dohodak neposredno prije ulaska u mjeru, uglavnom su radili u
nestabilnim oblicima rada, najčešće preko vlastitog studentskog ugovora (32%), na crno (27%), preko ugovora o
djelu (21%) ili autorskog ugovora (10%). U formalnom radnom odnosu bilo je neposredno pred ulazak u mjeru
oko 1/5 korisnika, uglavnom preko ugovoru o radu na određeno.
Prikupljeni podaci sugeriraju da su korisnici SOR-a, osim što su intenzivno tražili posao, u značajnom broju
unapređivali svoje vještine i kompetencije i kroz različite edukacije koje su pohađali samoinicijativno ili na
inicijativu poslodavca. Nešto manje od polovine (47%) korisnika ove mjere navodi da su u proteklih pet godina
pohađali različite edukacije, radionice i seminare kako bi stekli dodatna znanja i vještine. Od njih, nešto više od
polovine je pohađalo edukacije vezane uz njihovu struku (55%), a značajan dio (30%) je pohađao i tečajeve
stranih jezika. U manjem postotku (oko 1/5) su pohađali informatičke tečajeve te edukacije vezane uz
korištenje EU fondova.
55
6.4. Ulazak u mjeru i motivacija korisnika
Na subjektivnu percepciju učinaka sudjelovanja u mjeri te ukupno iskustvo korisnika značajnu ulogu ima razina
očekivanja pri ulasku u mjeru te vrsta motivacije s kojom korisnik ulazi, s obzirom da ona određuje razinu i vrstu
očekivanja. Podaci, kao što smo prikazali i ranije, pokazuju da su korisnici SOR-a u mjeru ulazili s relativno
visokim očekivanjima. Naime, oko 46% ispitanika je navelo kako su pri ulasku u mjeru imali jako visoka ili
uglavnom visoka očekivanja, dok je dodatnih 25% imalo osrednja očekivanja. Mala očekivanja je imalo samo
oko 11% korisnika, a dodatnih 18% nije imalo konkretnih očekivanja.
Kada je u pitanju vrsta očekivanja, rezultati ukazuju na to da se očekivanja korisnika SOR-a mogu grupirati u tri
skupine: stjecanje potrebnog iskustva/staža u struci; dobivanje bilo kakvog zaposlenja; ulazak u svijet rada
(stjecanje radnih navika i poznanstava, zaposlenje kod istog poslodavca itd)14. Prva skupina motiva zapravo
predstavlja ujedno i glavne ciljeve ove mjere, s obzirom da je ona prvenstveno namijenjena stjecanju radnog
iskustva i staža u struci, bilo da je ono potrebno za polaganje stručnog ispita bilo da je potrebno radi
nadoknađivanja nedostataka obrazovnog procesa u smislu veze s potrebama tržišta rada. Rezultati prikazani u
tablici niže ukazuju da su motivi iz te skupine među dominantnim motivima korisnika SOR-a. Naime, oko 90%
anketiranih navodi da su imali među motivima stjecanje iskustva u struci, preko 80% navodi da im je motiv bio
stjecanje minimalnog radnog iskustva koje se traži pri zapošljavanju, dok oko 2/3 navodi kao motiv stjecanje
preduvjeta za polaganje odgovarajućeg stručnog ispita. Navedeno ukazuje kako je većina korisnika mjere imala
među motivima upravo one koji su izravno odnose i na same ciljeve ove mjere.
Međutim, rezultati jasno ukazuju kako su korisnici pri ulasku u mjeru imali i druge motive. U prosjeku su
korisnici navodili da se na njih u potpunosti ili uglavnom odnosi čak sedam od deset ponuđenih motiva. Čak i
ako se uzme u obzir samo odgovor „u potpunosti se odnosi na mene“, zaključak ostaje isti jer su ispitanici u
prosjeku navodili da se na njih odnose četiri od deset ponuđenih motiva.
Kada je u pitanju ulazak u mjeru radi samog zaposlenja i financijske koristi, upečatljivo je da čak 80% ispitanika
navodi kako je ulazak u SOR bio jedini način da dobiju neki posao. Oko 2/3 navodi da im je motiv ulaska u mjeru
bila želja da nađu bilo kakav posao („da ne sjede kod kuće“), dok financijsku korist kao motiv navodi oko 60%
ispitanih. Prisutnost navedenih motiva u visokom postotku, ukazuje na činjenicu da su korisnici koji su ušli u ovu
mjeru spremni prihvatiti posao s vrlo niskom naknadom, što ukazuje na nepovoljno stanje na odgovarajućem
tržištu (tržištima) rada. Međutim, na određeni način bi moglo ukazivati i na negativan makro učinak ove mjere,
koja postupno „apsorbira“ druge modalitete ulaska mladih osoba na tržište rada.
Treća skupina motiva, koji se odnose na stjecanje nekih generičkih kompetencija, iskustava ili resursa koji mogu
koristiti za daljnji razvoj karijere, ističe se želja ispitanika za stjecanjem općih radnih navika i „kulture rada“, što
je među svoje motive istaknulo preko 70% anketiranih. Oko 2/3 ističe stjecanje korisnih poznanstava, odnosno
stvaranje povezujućeg socijalnog kapitala, koji je inače poznat kao važan čimbenik pronalaska posla. U ovu
skupinu motiva spada i namjera dugoročnog zapošljavanja kod istog poslodavca, što je kao motiv navelo oko
53% anketiranih korisnika SOR-a, od čega 30% navodi da im je to bio jako važan motiv, dok oko ¼ navodi to kao
prisutan, ali ne dominantan motiv. Navedeno ukazuje na to da je značajan dio korisnika SOR-a, osim onoga što
je deklarativna svrha te mjere (stjecanje praktičnih iskustava u struci) imalo i značajna očekivanja u smislu
dugoročnog zaposlenja, odnosno rješavanja problema njihove nezaposlenosti. Ta činjenica može značajno
utjecati na evaluaciju i zadovoljstvo ovom mjerom, pogotovo ako se takvo očekivanje nije ispunilo.
14 Navedeno grupiranje rezultat je provedene faktorske analize.
56
Tablica SOR 6 – Važnost pojedinih vrsta motiva za ulazak u mjeru
Uopće se ne odnosi na mene
Uglavnom se ne
odnosi na mene
Niti se odnosi, niti ne
Uglavnom se odnosi na mene
U potpunosti se odnosi na
mene Prosjek
Stand. devijacija
Da dobijem mogućnost raditi posao koji nije neprijavljen (koji nije ”na crno”)
28% 10% 17% 20% 25% 3,0 1,6
Da položim (državni) stručni ispit 15% 5% 11% 16% 53% 3,9 1,5
To je bio jedini način da počnem raditi, drugačije nisam ni mogao\la dobiti posao
6% 3% 10% 21% 60% 4,3 1,1
Da naučim nešto i steknem iskustvo u svom zanimanju \ struci
1% 2% 6% 22% 69% 4,6 0,8
Da imam godinu dana radnog iskustva što je uvjet koji se traži u većini natječaja
4% 4% 8% 26% 57% 4,3 1,1
Da nisam bez posla (”da ne sjedim kod kuće”) 12% 8% 14% 24% 42% 3,8 1,4
Da steknem korisna poznanstva 7% 8% 18% 33% 33% 3,8 1,2
Zbog financijske koristi 13% 10% 18% 25% 34% 3,6 1,4
Općenito, da steknem neko radno iskustvo, naučim se ”kulturi rada”
9% 5% 13% 33% 41% 3,9 1,2
Da se nakon mjere zaposlim kod tog poslodavca
11% 8% 26% 23% 32% 3,6 1,3
S obzirom da je SOR, pogotovo nakon svibnja 2012. godine, postao u javnosti vrlo percipirana mjera aktivne
politike tržišta rada, za očekivati je da su je poslodavci počeli sami koristiti bez posebnog informiranja i
iniciranja od strane nezaposlenih osoba ili HZZ-a. Jednako tako, za očekivati je da su same nezaposlene osobe,
budući da su bile informirane o mogućnosti korištenja ove mjere, „nudile“ poslodavcima sebe uz mogućnost
korištenja mjere. Oko 39% korisnika navodi da su oni informirali poslodavca o mogućnosti korištenja ove mjere,
te su ga na taj način potaknuli na tu odluku. Nešto češće preaktivnu ulogu u ulasku u ovu mjeru su imale one
osobe koje su kraće nezaposlene (do 6 mjeseci) nego oni koji su duže nezaposleni. Uloga sufinanciranih osoba u
iniciranju korištenja ove mjere je nešto veća među korisnicima koji su se stručno usavršavali u javnim
ustanovama te obrtima i slobodnim djelatnostima, dok je nešto manja od prosjeka kod korisnika koji su se
stručno usavršavali u tijelima državne i lokalne uprave te neprofitnom sektoru. Oko 1/5 korisnika navodi kako
su oni u potpunosti inicirali korištenje ove mjere na način da su dali informaciju poslodavcu da ih mogu zaposliti
kroz ovu mjeru iako poslodavaca uopće nije namjeravao uzimati nove zaposlenike. Ponovo, ova situacija se
češće javlja kod korisnika koji su bili kratko nezaposleni te korisnika koji su se stručno osposobljavali u javnim
ustanovama (čak 28% njih daje odgovor da na ovom pitanju). S obzirom da ne postoji korelacija između uloge
korisnika u iniciranju ulaska u ovo mjeru te njihove opće angažiranosti u traženju posla prije ulaska u mjeru,
može se zaključiti kako je socijalni kapital (poznavanje odgovornih osoba kod potencijalnih poslodavaca) ključni
čimbenik, a ne motivacija korisnika za pronalaskom bilo kakvog zaposlenja, koji određuje hoće li sami korisnici
inicirati ulazak u mjeru ili ne.
57
Tablica SOR 7 – Uloga korisnika i HZZ-a pri ulasku u mjeru
Moj\a savjetnik\ica u
HZZ-u obavijestio\la me da se nudi taj posao uz tu
mjeru i da imam uvjete za
korištenje mjere
Ja sam poslodavcu rekao\la da imam uvjete za mjeru, i
predložio\la mu da iskoristi
mjeru za mene
Poslodavac je odlučio za taj posao uzeti
upravo mene, i prije
nego je raspisan natječaj
putem HZZ-a
Poslodavac nije planirao
zapošljavanje, ali ja sam mu ponudio\la
stručno osposobljavanje jer
tako ne snosi troškove moga
rada
Cijeli uzorak 26% 39% 31% 19%
Kriterij ulaska u mjeru
Po ZOR-u 29% 40% 30% 20%
Po ZOPZ-u 21% 36% 34% 17%
Trajanje epizode nezaposlenosti prije ulaska u
mjeru
Do 6 mj 21% 46% 37% 25%
6 do 12 mj 32% 29% 24% 13%
Više od 12 mj 32% 36% 28% 13%
Tip organizacije u kojoj je
obavljen SOR
Državna i lokalna uprava 34% 25% 19% 11%
Javne službe 25% 49% 37% 28%
Neprofitni sektor 12% 30% 36% 18%
Trgovačka društva 17% 37% 30% 17%
Obrti, zadruge, OPG, slobodna zanimanja itd.
32% 47% 55% 17%
Podaci pokazuju da je uloga savjetnika za zapošljavanje pri iniciranju ulaska u ovu mjeru relativno mali
(pogotovo u usporedbi s javnim radovima ili obrazovanjem nezaposlenih). Samo 26% korisnika navodi da im je
njihov savjetnik za zapošljavanje dao informaciju/ponudio stručno osposobljavanje, dok je taj postotak kod
drugih mjera viši, a kod javnih radova i tri puta veći. Uloga savjetnika je nešto veća kod onih korisnika koji su u
mjeru ušli prema odredbama ZOR-a nego kod onih koji su u mjeru ušli prema odredbama ZOPZ-a (29%
naprema 21%). Očekivano, uloga savjetnika je veća i kod osoba koje su duže od 6 mjeseci bile prijavljene kao
nezaposlene (32% naprema 21% kod onih koji su nezaposleni kraće od 6 mjeseci).
6.5. Ciljanost mjere
Važan aspekt evaluacije mjera jest i provjera ciljanosti mjere. Kada je u pitanju ciljanost mjere, u ovom
poglavlju su detaljnije obrađeni fenomeni „mrtvog tereta“ i „ubiranja vrhnja“.
Oko šest posto korisnika obuhvaćenih ovim istraživanjem je prije ulaska u mjeru radilo kod istog poslodavca
kod kojeg se kasnije stručno osposobljavalo. Najčešće, oni koji su već radili kod istog poslodavca su imali ugovor
o radu ili studentskom ugovor. Taj nalaz ukazuje na postojanje fenomena „mrtvog tereta“, jer bi dio ovih
korisnika vjerojatno nastavio raditi kod istog poslodavca i bez ove mjere, što znači da je mjera proizvela trošak
bez stvarnog efekta koji bi se dogodio i bez nje. To se pogotovo odnosi koji su radili kod istog poslodavca na
ugovor o radu, jer bi vjerojatno stekli „pripravničko“ iskustvo i bez ove mjere. Oko 60% onih koji su prethodno
radili kod istog poslodavca otpada na organizacije koje su u „državnom vlasništvu“, a to se prije svega (45%)
odnosi na ustanove u javnim službama (obrazovne, zdravstvene ustanove i ustanove socijalne skrbi). Oko 40%
onih koji su prethodno radili kod istog poslodavca (dakle oko 2,5% od ukupnog broja korisnika) otpada na one
koji su se stručno osposobljavali u privatnom sektoru. Međutim, općenito treba naglasiti kako koncept „mrtvog
tereta“ nije primjeren za dobar dio korisnika ove mjere u analiziranom razdoblju. Naime, kako smo na početku
58
naveli, većina korisnika ove mjere u referentnom periodu odnosi se na one koji su u mjeru ušli prema
odredbama ZOR-a, dakle one skupine koje imaju propisanu obvezu polaganja stručnog ili državnog ispita da bi
mogle ravnopravno konkurirati za radna mjesta u svom zanimanju/struci. S obzirom da većinu svih (oko 80%), a
pogotovo tih korisnika, su prirodno orijentirani na javni sektor (državna ili regionalna/lokalna samouprava,
javne službe itd.), trošak njihovog „pripravništva“ bi svakako snosio javni sektor (središnja ili lokalna država)15,
što znači da bi javna sredstva bila uložena za tu namjenu bilo kroz budžet odgovarajućih tijela (ministarstva ili
jedinice regionalne/lokalne samouprave) ili kroz proračun HZZ-a (ako se to odvija kroz ovu mjeru). Fenomen
„mrtvog tereta“ se kod ove mjere može eventualno javiti u privatnom sektoru, ako bi poslodavaca zaposlio
određenu osobu u statusu pripravnika i bez obzira na ovu mjeru. Dakle, podaci o prethodnom radnom iskustvu
kod poslodavca nam govore da se eventualnim „mrtvim teretom“ mogu smatrati oko 2,5% korisnika koji su se
stručno osposobljavali kod privatnih poslodavaca a prethodno su radili (bilo na ugovor o radu bilo na neki drugi
način) kod tog istog poslodavca.
Neki drugi pokazatelji prikupljeni kroz ovo istraživanje sugeriraju da bi efekt mrtvog tereta mogao biti i znatno
veći. Naime, nešto više od ¼ korisnika procjenjuje da bi njihovi poslodavci u mjeri vjerojatno ili sigurno uzeli
neku osobu za obavljanje poslova koje je obavljao korisnik i bez korištenja mjere, s tim da je oko 1/10 korisnika
sigurno da bi se to dogodilo. Sličan je postotak, 11%, naveo da se na njih odnosi tvrdnja „Ionako bi me zaposlili
na tom poslu, to što sam imao uvjete za mjeru je bio samo dodatni plus“. Korisnici koji su se stručno
osposobljavali u privatnom sektoru, znatno češće (44%) navode da bi sigurno ili vjerojatno poslodavac uzeo
nekoga za obavljanje tih poslova i bez korištenja mjere, a čak 1/5 njih je sigurno da bi prilika za „pripravništvo“
bila otvorena iz bez mjere. S obzirom da se oko 1/5 korisnika stručno osposobljavala u privatnom sektoru,
temeljem ovog indikatora dolazimo do procjene da stručno osposobljavanje oko 9% svih korisnika može
klasificirati kao „mrtvi teret“, odnosno oko četiri posto ako kao kriteriji uzmemo samo one koji su sigurni da bi
poslodavac nekoga zaposlio za obavljanje tih poslova i bez korištenja mjere.
Tablica SOR 8 – Procjena korisnika o vjerojatnosti zapošljavanja bez korištenja mjere prema tipu vlasništva poslodavca
Sigurno ne bi nikoga
zaposlio za te poslove
Vjerojatno ne bi nikoga zaposlio
za te poslove
Vjerojatno bi i bez mjere
zaposlio nekoga za te poslove
Sigurno bi i bez mjere zaposlio
nekoga za te poslove
To je bio poslodavac koji
ima zabranu zapošljavanja
Ukupno 36% 32% 17% 9% 6%
Javno 39% 32% 16% 7% 7%
Privatno 24% 31% 24% 20% 1%
Ostalo 100%
Nešto složenija analiza podataka, temeljem više pitanja koja su korištena u upitniku za identifikaciju slučajeva
mrtvog tereta, sugerira da se oko sedam posto od ukupnog broja korisnika može klasificirati kao „mrtvi teret“
temeljem više kriterija. Radi se o onim korisnicima koji su u anketi procijenili da je njihov poslodavaca imao
osrednju ili veliku potrebu za zapošljavanjem nove osobe za obavljanje poslova koje je korisnik obavljao, koji uz
to procjenjuju da poslodavac vjerojatno ili sigurno ne bi nikoga uzeo bez mjere za obavljanje tih poslova te koji
uz to procjenjuju da su financijske uštede ostvarene kroz mjeru za poslodavca bile uglavnom ili jako nužne.
Prema tipu vlasništva, veći broj ispitanika koji su se stručno osposobljavali kod privatnih poslodavaca
15 Pripravništvo na volonterskoj bazi se u pojedinim djelatnostima javnih službi u proteklih 10-ak godina bilo ustalilo kao praksa, no ta praksa ne bi smjela biti percipirana kao poželjna norma.
59
zadovoljava kriterije za kvalifikaciju „mrtvim teretom“ u odnosu na one koji su se osposobljavali u javnom
vlasništvu (13% u odnosu na 6%)16, a razlike su sukladne i prema tipu organizacije17. Ako prihvatimo gornju tezu
kako o mrtvom teretu u kontekstu ove mjere ima smisla govoriti samo za one korisnike koji su se osposobljavali
u privatnom sektoru, tada možemo zaključiti kako prema ovom kriteriju ponovo procjena broja korisnika koji se
mogu okarakterizirati na ovaj način pada na oko 2,5%.
Tablica SOR 9 – Postotak korisnika koji zadovoljavaju kriterije „mrtvog tereta“ prema tipu organizacije poslodavca i tipu vlasništva poslodavca
Ne zadovoljava sve kriterije za "mrtvi teret"
Zadovoljava sve kriterije za "mrtvi teret"
Ukupno 93% 7%
Tip organizacije u
kojoj je obavljen SOR
Državna i lokalna uprava 96% 4%
Javne službe 94% 6%
Neprofitni sektor 86% 14%
Trgovačka društva 89% 11%
Obrti, zadruge, OPG, slobodna zanimanja itd. 83% 17%
Tip vlasništva
Javno 94% 6%
Privatno 87% 13%
Ostalo 100%
Drugi tip potencijalnog negativnog učinka mjera aktivne politike tržišta rada, čije postojanje valja ispitati,
odnosi se na fenomen „ubiranja vrhnja“. S obzirom da je za ulazak u svaku mjeru potrebno odrediti određene
objektivne kriterije koje moraju zadovoljiti nezaposlene osobe, kao što su trajanje nezaposlenosti, razina
obrazovanja, dob itd., određivanjem kriterija se među potencijalne korisnike mjere svrstava relativno široka
skupina nezaposlenih osoba, koja je nužno heterogena prema nizu obilježja koja je nemoguće uzeti u obzir pri
dizajnu mjere (npr. razina motivacije za pronalaskom posla, jačina socijalnog kapitala, meke kompetencije itd.)
ili bi to bilo jako komplicirano. Zbog toga se u implementaciji mjere može javiti efekt „ubiranja vrhnja“, što znači
da u mjeru ulazi „krema“ nezaposlenih osoba koji spadaju u ciljnu skupinu određene mjere. Strogo metodološki
gledano, ova analiza ne omogućava pouzdano davanje odgovora na pitanje u kojem dijelu se navedeni efekt
dogodio u implementaciji ove mjere u promatranom periodu, s obzirom da su istraživanjem obuhvaćeni samo
one nezaposlene osobe koje su ušle u mjeri, dok druge nezaposlene osobe koje su također zadovoljavale
kriterije u referentnom periodu, nisu obuhvaćene istraživanjem, tako da je zaključivanje o postojanju ovog
fenomena moguće samo posredno. Treba napomenuti da za ovu mjeru rasprava o „ubiranju vrhnja“ značajno
gubiti na važnosti s proširenjem obuhvata nezaposlenih osoba ovom mjerom krajem referentnog perioda ove
evaluacije (u 2013. godini), a pogotovo nakon referentnog perioda ove evaluacija, u 2014. i 2015. godini, kada
dolazi do proširenja obuhvata na većinu nezaposlenih osoba koje uopće zadovoljavaju uvjete za ulazak u mjeru,
čime primjena ovog koncepta na ovu mjeru gubi smisao.
Među indikatorima koji se mogu interpretirati u kontekstu ubiranja vrhnja, a odnose se na proceduru ulaska u
mjeru, mogu se interpretirati oni indikatori koji govore o samopouzdanju korisnika da bi radno mjesto dobili i
bez mjere, odnosno da bi dobili priliku stjecanja radnog iskustva i da nije bilo mjere. Iako se navedeni indikatori
mogu interpretirati i u kontekstu „mrtvog tereta“, smatramo da ih je bolje interpretirati kao indikator
16 Značajan hi-kvadrat test uz rizik od 5%. 17 Značajan hi-kvadrat test uz rizik od 1%.
60
samopouzdanja korisnika (koje može biti posljedica svijesti o vlastitom socijalnom kapitalu, mekim ili
generičkim kompetencijama ili naprosto motivacije za nalazak posla), a time onda i indikator „ubiranja vrhnja“.
Nešto manje od ¼ korisnika smatra da bi moglo pronaći zadovoljavajući posao i bez sudjelovanja u ovoj mjeri. Ti
ispitanici, ako pretpostavimo da je njihova procjena šansi za zapošljavanje objektivna, predstavljaju očito
najzapošljiviji dio korisnika ove mjere, pa su u toliko indikator „ubiranja vrhnja“. Sličan, i čak nešto veći postotak
korisnika (28%) navodi da se na njih NE odnosi tvrdnja da „...ne bi dobio drugu priliku za stjecanje iskustva u
mojoj struci\zanimanju“. Na ovom tragu se može interpretirati i tvrdnja 14% ispitanih korisnika da su zbog
sudjelovanja u mjeri propustili dobre priliku za pronalazak posla.
Tablica SOR 10 – Stavovi korisnika o ulasku u zaposlenje bez korištenja mjere
Uopće se ne
odnosi na
mene
Uglavnom se
ne odnosi
na mene
Niti se odnosi, niti ne
Uglavnom se odnosi
na mene
U potpunosti se odnosi
na mene
TOP2 (4+5)
Prosjek Stand.
devijacija
I da nisam radio\la taj posao, tj. sudjelovao\la u toj mjeri mogao\la bih si pronaći zadovoljavajući posao
17% 26% 34% 18% 5% 23% 2,7 1,1
Mislim da sam propustiovla dobre prilike za drugi posao dok sam bio\la na tom poslu, tj. u toj mjeri
35% 24% 27% 7% 7% 14% 2,3 1,2
Da nisam radio\la preko mjere stručnog osposobljavanja ne bi dobio drugu priliku za stjecanje iskustva u mojoj struci\zanimanju
15% 13% 26% 31% 16% 2818 3,2 1,3
Kao indikator „ubiranja vrhnja“ može se interpretirati i podatak koji pokazuje da 31% korisnika navodi kako je
poslodavac odlučio zaposliti upravo njih kroz ovu mjeru i prije raspasivanja natječaja putem HZZ-a. Naime, očito
se rado o nezaposlenim osobama koje su, zahvaljujući socijalnom kapitalu, bile dobro umrežene s potencijalnim
poslodavcima, te u tom smislu sigurno ne spadaju u prosjek nezaposlenih osoba iz ove kategorije. Takav
odgovor posebno često (55%) daju korisnici koji su se stručno osposobljavali u obrtima i slobodnim
djelatnostima, a iznadprosječno često korisnici koji su se stručno osposobljavali u javnim ustanovama i
neprofitnim organizacijama (37%, odnosno 36%). Ispodprosječno često fenomen natječaja „pro forma“ se javlja
kod korisnika koji su se stručno osposobljavali u tijelima državne uprave ili lokalne/regionalne samouprave.
Kada se sva navedena iskustva sumiraju, ispada da oko 40% korisnika nema niti jedna od četiri ovdje izdvojena
indikatora (poslodavac ih je odabrao prije raspisivanja natječaja, smatraju da bi i bez mjere mogli pronaći
zadovoljavajuće zaposlenje, smatraju da su propustili dobre prilike za zaposlenje zbog sudjelovanja u mjeri te
ne smatraju da ne bi dobili drugu šansu za stjecanje radnog iskustva i kada ne bi sudjelovali u mjeri) koja bi
indicirala da se njihov ulazak u mjeru može okarakterizirati kao „ubiranje vrhnja“, odnosno da preko 60%
korisnika ima barem jedan od četiri indikatora koja sugeriraju da oni predstavljaju „vrhnje“ ciljne skupine za ovu
mjeru jer sami procjenjuju da bi imali i druge šanse za stjecanje radnog iskustva. Od njih, ipak velika većina
(40% cijelog uzorka, odnosno 2/3 od onih koji imaju vrijednost veću od nula) ima samo jedan od četiri
indikatora. Ostaje oko 1/5 korisnika koji imaju dva ili više indikatora koji ih kvalificiraju za status „kreme“ unutar
ciljne skupine za SOR.
18 Zbroj ocjena 1 i 2
61
S obzirom na tip poslodavaca, fenomen „ubiranja vrhnja“ se češće javlja kod onih korisnika koji su se stručno
usavršavali u privatnom sektoru (trgovačka društva te obrti i slobodna zanimanja) te onih koji su se stručno
usavršavali u neprofitnom sektoru, dok je taj fenomen znatno manje zastupljen kod onih koji su se stručno
usavršavali u javnom sektoru19. No, ovdje valja istaknuti da je ovakav rezultat očekivan, s obzirom da se
vjerojatnost statusa „kreme“ unutar ciljne skupine korisnika SOR-a primarno temelji na aspektima socijalnog
kapitala, koji zasigurno, zbog procedura, ima značajno veću ulogu pri bilo kakvom zapošljavanju u privatnom i
neprofitnom sektoru u odnosu na javni. Također, fenomen je nešto češće prisutan kod korisnika koji su u SOR
ušli prema ZOPZ-u u odnosu na korisnike koji su ušli prema ZOR-u20. Efekt je prisutniji kod najviše obrazovanih u
odnosu na one sa srednjim stupnjem obrazovanja. Osobe u dobi između 20 i 29 godina imaju nešto veću
vjerojatnost da spadaju u skupinu „kreme“ prema ovim kriterijima u odnosu na mlađe i starije21, dok prema
trajanju epizode nezaposlenosti prije ulaska u mjeru nema statistički značajne razlike.
Tablica SOR 11 – Vrijednost na indeksu „ubiranja vrhnja“ prema obilježjima korisnika i poslodavaca
0 1 2 3 4 Prosjek
Ukupno 37% 40% 15% 6% 2% 0,9
Tip organizacije poslodavca
Državna i lokalna uprava 42% 41% 10% 5% 2% 0,8
Javne službe 41% 41% 13% 4% 1% 0,8
Neprofitni sektor 23% 41% 23% 14% 1,3
Trgovačka društva 32% 36% 18% 10% 3% 1,2
Obrti, zadruge, OPG, slobodna zanimanja itd.
12% 41% 33% 10% 5% 1,5
Kriterij ulaska u mjeru Po ZOR-u 39% 43% 13% 5% 1% 0,9
Po ZOPZ-u 33% 35% 20% 9% 3% 1,1
Stupanj obrazovanja
Srednja škola 49% 36% 12% 2% 1% 0,7
Prvi stupanj fakulteta, stručni studij i viša škola
36% 40% 15% 8% 1% 1,0
Fakultet, akademija, magisterij, doktorat
35% 41% 15% 6% 2% 1,0
Dobna skupina korisnika
15 - 19 53% 32% 15% 0,6
20 - 24 35% 40% 15% 8% 3% 1,1
25 - 29 35% 41% 16% 7% 1% 1,0
30 - 49 44% 45% 8% 2% 0,7
Trajanje nezaposlenosti prije ulaska u mjeru
Do 6 mjeseci 34% 42% 14% 8% 2% 1,0
6 do 12 mjeseci 43% 37% 13% 5% 2% 0,9
Više od 12 mjeseci 36% 42% 19% 3% 1% 0,9
6.6. Prijevremeni izlazak iz mjere
U referentom razdoblju ove evaluacije, nešto više od 12% korisnika je prekinulo ugovor o stručnom
osposobljavanju prije njegovog dovršetka. Postavlja se pitanje o mogućim razlozima prekida, jer taj događaj
može biti posljedica i pozitivnih ishoda iz perspektive korisnika, npr. ako je korisnik pronašao kvalitetnije radno
mjesto na ugovor o radu na neodređeno, a može biti i indikator loše implementacije mjere, ako korisnik ili
poslodavac prekida ugovor zbog nezadovoljstva nekim aspektom implementacije mjere.
19 Značajan F-test uz rizik od 5%. 20 Značajan t-test uz rizik od 1%. 21 Značajan F-test uz rizik od 1%.
62
Podaci o obilježjima korisnika koji su prekinuli mjeru odnosu na one koji nisu ne daju jednoznačan odgovor na
pitanje o pozadini prekida mjera, ali upućuje na određene indicije. Prije svega, učestalost izlaska iz mjere prije
njezinog okončanja nešto je češće među korisnicima koji su u mjeru ušli prema ZOPZ-u nego kod onih koji su u
mjeru ušli po ZOR-u22, kod korisnika koji imaju fakultetsku razinu naobrazbe ili više23 te kod osoba koje su
prethodno bile nezaposlene manje od 12 mjeseci24.. Korisnici koji su izašli iz mjere u prosjeku imaju viši rezultat
na skali intenziteta traženja posla prije ulaska u mjeru u odnosu na korisnike koji iz mjere nisu izašli prije
vremena (2,9 u odnosu na 2,1)25. Također, korisnici koji su izašli iz mjere u prosjeku imaju nešto niži indeks
materijalne deprivacije od korisnika koji su ostali u mjeri do njezinog dovršetka (1,4 u odnosu na 1,9)26.
Navedeni rezultati sugeriraju kako su iz mjere češće izlazili oni korisnici koji su u nešto povoljnijoj poziciji na
tržištu rada, te ukupno nešto boljeg materijalnog statusa. To sugerira zaključak kako se iz mjere češće izlazi
zbog pojave boljih opcija za zaposlenje nego iz drugih razloga.
S druge strane, čini se da je važan motiv za izlazak iz mjere i nezadovoljstvo implementacijom. U tom smjeru
indicira podatak da korisnici koji su iz mjere izašli prije roka u prosjeku imaju statistički značajno nižu vrijednost
na skali percipirane korisnosti od stručnog usavršavanja (vidi objašnjenje ove skale u poglavlju 6.8.) od onih koji
nisu prije vremena napustili mjeru (3,5 u odnosu na 3,9), što sugerira da je kod barem jednog dijela korisnika
razlog napuštanja bilo nezadovoljstvo korisnošću stručnog osposobljavanja27. Korisnici koji su napustili mjeru
prije vremena imaju i veći prosjek na indeksu negativnog iskustava (također vidi više o ovoj skali u poglavlju
6.9.), no razlika nije statistički značajna28. Izlazak iz mjere zbog nezadovoljstva implementacijom nije u
suprotnosti s prethodnim zaključkom da iz mjere, čini se, izlaze češće oni koji imaju bolje šanse na tržištu rada.
Naime, samo oni koji imaju određene alternative sudjelovanju u ovoj mjeri, u vidu mogućnosti pronalaska
posla, mogu si priuštiti veću odlučnost u napuštanju mjere.
Nema statistički značajne razlike u učestalosti prijevremenog izlaska iz mjere s obzirom na tip organizacije u
kojoj je provođeno stručno osposobljavanje, iako je zabilježen nešto veći postotak kod korisnika koji su se
osposobljavali u trgovačkim društvima u odnosu na one koji su se osposobljavali kod fizičkih osoba ili u tijelima
državne uprave ili regionalne/lokalne samouprave. Također, prethodno radno iskustvo nije povezano s
vjerojatnošću prijevremenog izlaska iz ove mjere.
22 Značajan hi-kvadrat test uz 1% rizika. 23 Značajan hi-kvadrat test uz 1% rizika. 24 Značajan hi-kvadrat test uz 5% rizika. 25 Značajan t-test uz rizik od 1%. 26 Značajan t-test uz rizik od 1%. 27 Značajan t-test uz rizik od 1%. 28 Vjerojatnost t-testa je p=0.105.
63
Tablica SOR 12 – Prijevremeni izlazak iz mjere prema obilježjima korisnika
Ostao\la sam do
kraja mjere Prekinuo\la sam
ugovor ranije
Stupanj obrazovanja
Srednja škola 95% 5%
Prvi stupanj fakulteta, stručni studij i viša škola
95% 5%
Fakultet, akademija, magisterij, doktorat
87% 13%
Trajanje nezaposlenosti prije ulaska u mjeru
Do 6 mjeseci 91% 9%
6 do 12 mjeseci 87% 13%
Više od 12 mjeseci 96% 4%
Kriterij ulaska u mjeru Po ZOR-u 92% 8%
Po ZOPZ-u 86% 14%
Tip organizacije poslodavca
Državna i lokalna uprava 92% 8%
Javne službe 90% 10%
Neprofitni sektor 88% 12%
Trgovačka društva 85% 15%
Obrti, slobodna zanimanja itd. 98% 2%
Prethodno radno iskustvo Ne 91% 9%
Da 90% 10%
Vlastiti dohodak mjesec dana prije ulaska u mjeru
Da 91% 9%
Ne 90% 10%
Radni status u trenutku anketiranja
Zaposlen na ugovor o radu 89% 11%
Rad bez ugovora o radu 100%
Ne radi 94% 6%
Gornje zaključke potvrđuju i odgovori korisnika na otvoreno pitanje o razlozima izlaska iz mjere. Naime, 2/3
ispitanika kao glavni razlog izlaska iz mjere navodi upravo pronalazak drugog posla, što uključuje i zasnivanje
radnog odnosa kod istog poslodavca. Manje od 1/10 onih koji su iz mjere izašli prije isteka toka kao razlog
navodi kršenje ugovora od strane poslodavca ili loš odnos poslodavca prema korisniku (mobbing isl.).
Oko ¼ korisnika je iz mjere prijevremeno izašla tijekom prvog kvartala stručnog osposobljavanja, a druga
četvrtina tijekom drugog kvartala, što znači da je oko polovina ovih korisnika iz mjere izašlo u prvoj polovini
perioda implementacije.
Oko ¼ anketiranih poslodavaca je imala iskustvo da je netko od korisnika koji su se kod njih osposobljavali u
referentnom periodu prekinuli stručno osposobljavanje prije isteka mjere. Takvo iskustvo su češće imali oni
poslodavci kod kojih se stručno osposobljavao veći broj korisnika. Većina poslodavaca kod kojih se stručno
osposobljavalo više od 20 korisnika u referentom periodu je imalo iskustvo prekida mjere prije isteka roka.
Nešto češće od ostalih poslodavaca, iskustvo prekida su imala tijela državne uprave ili regionalne/lokalne
samouprave. No, valja imati na umu da su to ujedno poslodavci kod kojih se stručno usavršavao najveći broj
korisnika, tako da je navedeni rezultat vjerojatno posljedica broja korisnika, a ne konkretnih iskustava tih
korisnika tijekom stručnog osposobljavanja. U pravilu, kod poslodavaca koji su imali iskustvo prijevremenog
prekida mjere, uglavnom je ta pojava bila izuzetak, a ne pravilo u smislu da je samo manji broj korisnika
prekidao mjeru prije isteka roka. Samo manji broj poslodavaca (8%) navodi kako su oni inicirali prekid mjere,
dok je kod preostalih glavni razlog izlaska iz mjere bila odluka samog korisnika, bilo da se radilo o pronalasku
drugog posla ili nekim drugim razlozima.
64
6.7. Vrste radnih zadataka i iskustvo s mentorom
Jedna od najvažnijih dimenzija evaluacije SOR-a predstavlja subjektivno iskustvo korisnika mjere u smislu
sadržaja posla, karakteristika radnih zadataka koje su obavljali te ocjene mentorstva.
Velika većina ispitanika (87%) navodi kako su kod poslodavca obavljali posao koji je bio vezna uz njihovu struku,
odnosno vrsti obrazovanja. Kod ispitanika/ca sa srednjom stručnom spremom to je bilo i izraženije (96%) dok je
gledano prema području obrazovanja nešto manje bilo izraženo za društveno-humanističke znanosti, umjetnost
(80%) te prirodne znanosti (79%). S druge strane, oko 13% korisnika navodi da su zapravo primarno radili na
poslovima koji nisu vezani uz njihovo zanimanje ili zvanje, što sugerira da ti zaposlenici u suštini nisu prošli niti u
najmanjem dijelu kroz „stručno osposobljavanje“, što je deklarativna svrha ove mjere. Nešto manje od prosjeka
poslove u struci su obavljali oni korisnici ove mjere koji su stručno osposobljavanje obavljali u tijelima državne
ili lokalne samouprave (oko 80%), te nevladinim organizacijama (80%), dok su nadprosječno poslove u struci
obavljali oni koji su SOR odrađivali u ostalim vrstama organizacija (javne ustanove, trgovačka društva te obrti i
slobodne djelatnosti).
Tablica SOR 13 – Je li posao koji ste kod tog poslodavca obavljali u okviru te mjere, bio u Vašoj struci, tj. zvanju za koje ste se obrazovali? – prema obilježjima korisnika
Broj
ispitanika Da
Ukupni uzorak 550 87%
Kriterij ulaska u mjeru Po ZOR-u 377 88%
Po ZOPZ-u 173 86%
Stupanj obrazovanja
Srednja škola 81 92%
Prvi stupanj fakulteta, stručni studij i viša škola 145 90%
Fakultet, akademija, magisterij, doktorat 324 85%
Područje obrazovanja
Obrazovanje 102 97%
Društveno-hunanističke znanosti, umjetnost 249 80%
Prirodne znanosti 31 83%
Inženjerstvo, prerađivačka ind.,arhitektura 58 89%
Poljoprivreda, veterina 13 95%
Zdravstvo i socijalne usluge 67 97%
Usluge 24 100%
Tip organizacije poslodavca
Državna i lokalna uprava 177 80%
Javne službe 220 90%
Neprofitni sektor 19 79%
Trgovačka društva 96 93%
Obrti, slobodna zanimanja itd. 38 97%
U smjeru zaključka da je za većinu ispitanika sudjelovanje u ovoj mjeri doista bilo „stručno osposobljavanje“
sugeriraju i ostali rezultati. Više od tri četvrtine (77%) ispitnika/ca smatra da je njihovo prethodno stečeno
obrazovanje bilo korisno ili vrlo korisno za obavljanje posla u okviru mjere. Gotovo svi (98%) ispitanici/ce sa
srednjom stručnom spremom smatraju da je upravo razina srednje škole potrebna za posao koji su obavljali,
dok 1/5 ispitanika sa višom ili visokom školom smatra da je za posao koji su oni obavljali dovoljna razina srednje
škole, odnosno da su radili posao koji je ispod razine njihovog obrazovanja.
65
Nadalje, oko 41% ispitanika navodi da su na poslu uglavnom ili većinom obavljali stručne poslove, dok dodatnih
oko 41% navodi da su podjednako obavljali stručne i pomoćne poslove. Dakle, nešto manje od 1/5 korisnika
navodi da su dominanto radili na pomoćnim poslovima. Pri tome valja posebno istaknuti da je oko osam posto
korisnika navelo da su isključivo obavljali pomoćne poslove. Kada su u pitanju primjerni pomoćnih poslova koje
su korisnici morali obavljati, ističu se različiti administrativni i tajnički poslovi te različiti uslužni poslovi (npr.
kuhanje kave, čišćenje, odlazak u nabavku). Ponovo se pokazuje kako su nezaposlene osobe koje su SOR
odrađivale u tijelima državne i lokalne samouprave nešto češće navodile kako su dominantno obavljale
pomoćne poslove (26% u odnosu na 18% u ukupnom uzorku)29. Korisnici koji su SOR odrađivali u javnim
ustanovama te trgovačkim društvima su više od prosjeka navodili kako su uglavnom obavljali stručne poslove
(49%, odnosno 44%), dok je taj postotak u preostala tri tipa organizacija bio osjetno ispod prosječne vrijednosti
od 40%. Na određeni način, razlike među tipovima organizacija se reflektiraju i na grane djelatnosti. Najmanje
korisnika koji su se osposobljavali kod poslodavaca čija djelatnost spada u ne-uslužne djelatnosti (7%), te oni
koji su se osposobljavali u obrazovnim ustanovama (15%) te ustanovama čija je djelatnost spada u područje
stručnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti (13%) je dominanto obavljalo pomoćne poslove. Uglavnom
pomoćne poslove obavljalo je najviše korisnika koji su se osposobljavali u tijelima javne uprave (27%) te ostalim
uslužnim djelatnostima (20%)30. Obilježja poslodavaca se pokazuju ključnim za pitanje vrste poslova koje će
korisnici obavljati, što je i razumljivo. Naime, razlike s obzirom na obilježja korisnika nisu statistički značajne,
uključujući i kriterij ulaska u SOR.
Tablica SOR 14 – Vrsta poslova koje su obavljali prema obilježjima korisnika i poslodavaca
Uglavnom ili isključivo stručne poslove
Podjednako stručne i pomoćne poslove
Uglavnom ili isključivo pomoćne poslove
Ukupni uzorak 41% 41% 18%
Kriterij ulaska u mjeru
Po ZOR-u 41% 40% 19%
Po ZOPZ-u 41% 42% 17%
Stupanj obrazovanja
Srednja škola 42% 43% 15%
Prvi stupanj fakulteta, stručni studij i viša škola 50% 36% 15%
Fakultet, akademija, magisterij, doktorat 37% 42% 20%
Prethodno radno iskustvo
Ne 39% 41% 20%
Da 43% 40% 16%
Tip organizacije poslodavca
Državna i lokalna uprava 33% 41% 26%
Javne službe 49% 37% 14%
Neprofitni sektor 32% 47% 21%
Trgovačka društva 44% 42% 14%
Obrti, zadruge, OPG, slobodna zanimanja itd. 32% 52% 16%
Djelatnost poslodavca
Djelatnosti zdravstvene zaštitite i socijalne skrbi 43% 42% 15%
Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje 33% 40% 27%
Obrazovanje 51% 34% 15%
Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti 48% 39% 13%
Ostale uslužne djelatnosti 26% 54% 20%
Ostale ne-uslužne djelatnosti 51% 41% 7%
29 Hi-kvadrat test je značajan uz rizik od 5%. 30 Hi kvadrat test značajan uz 1% rizika.
66
Navedeni podaci ponovo sugeriraju kako je glavna intencija ove mjere u većem ili manjem dijelu ostvarena kod
otprilike osam od deset sudionika mjere. Za ocjenu je li navedeni rezultat zadovoljavajući ili nije, nažalost
nedostaje odgovarajući referentni okvir. Naime, zasigurno i „redoviti pripravnici“ koji u prvo zaposlenje u struci
ne ulaze kroz slične mjere u određenom dijelu radnog vremena obavljaju pomoćne poslove, odnosno poslove
koji nisu izravno vezani za njihovu struku i radno mjesto za koje se pripremaju. Nažalost ne postoje nama
poznati podaci u Hrvatskom kontekstu koji bi bili usporedivi s rezultatima ovog istraživanja, te koji bi stoga
mogli posložiti kao odgovarajući referenti okvir za usporedbu ovih rezultata i njihovu ocjenu. Također, i svi
zaposlenici koji imaju višegodišnje iskustvo u određenom postotku obavljaju, uz stručne, i pomoćne poslove.
Stoga pri interpretaciji ovih podataka valja se prije svega fokusirati na postotak onih koji procjenjuju kako su
uglavnom ili isključivo obavljali pomoćne poslove.
Poslodavci imaju ponešto drukčije viđenje vrste poslova koje su korisnici mjere obavljali kod njih. Tako njih
dvije trećine (64%) navodi da su korisnici radili stručne poslove, manje od trećine (29%) podjednako stručne i
pomoćne te samo 7% njih da su korisnici radili pomoćne poslove. Međutim, ovi podaci s jedne strane trebaju
uzeti s rezervom, jer je u interesu poslodavaca da na ovo pitanje odgovore u skladu s očekivanjima – dakle, da
se uglavnom radi o stručnim poslovima. S druge strane, s obzirom da su neki poslodavci imali veći broj korisnika
preko mjere, teško je interpretirati njihove odgovore s obzirom da ne znamo da li se odnose na sve korisnike
koji su se kod njih stručno osposobljavali u referentnom periodu, većinu ili neki manji dio. Stoga, kada je ova
tematika u pitanju, smatramo da se treba pri donošenju konačnog zaključka primarno osloniti na stavove i
procjene samih korisnika.
Kako bi ova mjera ostvarila svoje specifične ciljeve (stručno osposobljavanje), njezinu važno komponentu čini
sustav mentorstva za nezaposlene osobe bez odgovarajućeg radnog iskustva u struci. Osiguravanje
odgovarajućeg mentora za korisnike SOR-a predstavlja i formalni i supstancijalni preduvjet da bi poslodavaca
mogao koristiti ovu mjeru.
Iako je prije početka rada na poslu u okviru mjere poslodavac trebao osigurati mentora, 15% ispitanika/ca
navodi da ga je imalo samo formalno („na papiru“) no u stvarnosti nitko nije bio zadužen za mentoriranje,
odnosno uvođenje u posao korisnika. Preostalih oko 85% korisnika je imalo mentore koji su se brinuli o
njihovom uvođenu u posao. S obzirom na obilježja poslodavca ili obilježja korisnika nema statistički značajnih
razlika u pogledu osiguravanja mentora za korisnika, što sugerira da je ovaj problem posljedica nekih specifičnih
okolnosti kod pojedinog poslodavca te nije „sistematska“ stvar kod određene podskupine poslodavaca ili
korisnika. Ipak, čini se da je sustav mentorstva u nešto „kritičnijoj“ situaciji u javnoj upravi te neprofitnim
organizacijama.
Tablica SOR 15 – Osiguravanje mentora i prosječna ocjena zadovoljstva mentorom na skali od 1 do 5 s obzirom na obilježja korisnika i poslodavaca
Imali mentora
Prosječna ocjena zadovoljstva mentorom
Ukupni uzorak 85% 4,26
Kriterij ulaska u mjeru
Po ZOR-u 85% 4,35
Po ZOPZ-u 85% 4,09
Stupanj obrazovanja
Srednja škola 83% 4,18
Prvi stupanj fakulteta, stručni studij i viša škola 85% 4,44
Fakultet, akademija, magisterij, doktorat 85% 4,20
67
Prethodno radno iskustvo
Ne 86% 4,31
Da 83% 4,23
Tip organizacije poslodavca
Državna i lokalna uprava 80% 4,22
Javne službe 88% 4,44
Neprofitni sektor 79% 3,92
Trgovačka društva 85% 4,13
Obrti, zadruge, OPG, slobodna zanimanja itd. 87% 3,99
Djelatnost poslodavca
Djelatnosti zdravstvene zaštitite i socijalne skrbi 84% 4,27
Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje 79% 4,21
Obrazovanje 90% 4,50
Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti 89% 3,93
Ostale uslužne djelatnosti 85% 4,11
Ostale ne-uslužne djelatnosti 80% 4,19
Određeni broj korisnika (8% od ukupnog uzorka) stvarni mentor nije bila ona osoba koja je formalno bila
navedena u zahtjevu za odobravanjem SOR-a kao mentor nego netko drugi u organizaciji. Dakle, u nešto više
70% slučajeva korisnici su doista imali za mentora osobu koja je kao takva bila formalno prijavljena u zahtjevu.
Nešto više od 1/5 korisnika je u stvarnosti imalo više mentora, odnosno više osoba u organizaciji ih je uvodilo u
posao. Za intencije ove mjere nije presudno važno tko je vršio ulogu mentora (je li to bila osoba koja je
formalno navedena u mentorskom planu ili netko drugi), odnosno je li tu ulogu radila jedna ili više osoba, koliko
je važno da je netko vršio takvu ulogu.
Oko tri četvrtine (73,4%) ispitanika/ca navodi da je bilo uglavnom ili u potpunosti zadovoljno mentorom, dok je
nezadovoljnih oko desetine (11%). Ostali su iskazali osrednju razinu zadovoljstva. Korisnici koji su se stručno
osposobljavali u javnim ustanovama u prosjeku su zadovoljniji mentorom u donosu na one koji su se stručno
osposobljavali u neprofitnim organizacijama te poslodavcima fizičkim osobama31. A kada su u pitanju javne
službe, čini se kako se posebno izdvajaju obrazovne institucije prema kvaliteti mentorstva. Korisnici koji su u
mjeru ušli po ZOR-u su u prosjeku zadovoljniji mentorstvom, što je vjerojatno posljedica i činjenice da se radi o
korisnicima koji su u mjeru ušli s konkretnim ciljem – pripreme za polaganje određenog stručnog ili državnog
ispita, dok su kod korisnika koji su u mjeru ušli po ZOPS-u cilj osposobljavanja manje „kodificiran“, tako da je
veći prostor za „nesporazum“ između mentora i korisnika32. S obzirom na stupanj obrazovanja korisnika te
posjedovanje prethodnog radnog iskustva ne postoje statistički značajne razlike u razini zadovoljstva
mentorom.
Oni koji su bili nezadovoljni pojedinim aspektima mentoriranja, kao izvore nezadovoljstva najčešće su navodili
nedostatak vremena od strane mentora za pružanje podrške, potom, loše ophođenje mentora ili drugih
zaposlenika prema korisniku, te nedovoljna razina znanja i stručnosti mentora za pružanje odgovarajuće
podrške i prijenosa znanja.
31 Značajan F-test uz rizik od 5%. 32 T-test je značajan uz 5% rizika.
68
6.8. Uvjeti rada tijekom mjere
Korisnici ove mjere su uglavnom zadovoljni većinom mjerenih aspekata posla na kojem su provodili
usavršavanje. Aspekti posla koji su mjereni u osnovi se dijele na dvije dimenzije33. Prvu dimenziju, možemo je
nazvati intrinzičnim čimbenicima, čini sam sadržaj posla, mogućnost stjecanja iskustva u struci i stjecanja
konkretnih znanja, mogućnost stjecanja novih znanja i vještina, mogućnost dodatnih edukacija u kombinaciji s
radnim vremenom. Dvije trećine ili više korisnika je potpuno ili uglavnom zadovoljno navedenim aspektima
posla, osim mogućnosti dodatnih edukacija, kojima je zadovoljno oko polovine korisnika. Drugu dimenziji čine
financijski aspekti mjere te međuljudski odnosi u organizaciji, pa ju možemo nazvati ekstrinzičnim čimbenicima.
Kada su u pitanju financijski aspekti mjere, očekivano korisnici su iskazali dominantno nezadovoljstvo. Tako 57%
korisnika navodi da je nezadovoljno iznosom novca kojeg su dobivali za taj posao, dok je njime bilo zadovoljno
tek oko 15% korisnika. Nešto više od 40% korisnika je nezadovoljno opterećenjem na poslu u odnosu na novac
kojeg su dobili, dok je tim aspektom bilo zadovoljna oko 1/3 korisnika. Navedeni rezultati su očekivani s
obzirom na iznos naknade koju su dobivali korisnici u periodu na koji se odnosi ova evaluacija. Kada su u pitanju
međuljudski odnosi, atmosfera te odnos poslodavaca prema korisnicima, razina zadovoljstva je osjetno veća u
odnosu na financijske aspekte. Atmosferom u radnoj organizaciji bilo je zadovoljno oko 2/3 korisnika, dok je
odnosom poslodavca prema njima bilo zadovoljno više od 70% korisnika. Nezadovoljstvo odnosom poslodavca
prema korisnicima iskazalo je nešto više od 1/10 korisnika obuhvaćenih ovim istraživanjem.
Korisnici koji su stručno osposobljavanje provodili u tijelima državne uprave ili lokalne samouprave te javnim
službama su zadovoljniji radnim vremenom od ostalih korisnika. Korisnici koji su se stručno osposobljavali u
nevladinim organizacijama te trgovačkim društvima su iskazivali niži stupanj zadovoljstva od ostalih
korektnošću odnosa poslodavca prema njima. Korisnici koji su se stručno osposobljavali u nevladinim
organizacijama su iskazivali niži stupanj zadovoljstva i mogućnošću stjecanja iskustva, znanja i vještina u struci u
donosu na ostale (vidi o tome više u narednom poglavlju).
33 Ishod faktorske analize
69
Tablica SOR 16 – Zadovoljstvo različitim aspektima posla tijekom Stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa
Uo
pće
nis
am
bio
\la
zad
ovo
ljan
Ugl
avn
om
nis
am b
io\l
a
zad
ovo
ljan
Osr
edn
je
zad
ovo
ljan
Ugl
avn
om
sam
bio
\la
zad
ovo
ljan
Bio
\la
sam
u
po
tpu
no
sti
zad
ovo
ljan
TOP2 (4+5)
Prosjek
Standardna
devijacija
Radnim vremenom 5% 5% 11% 32% 46% 78% 4,1 1,104
Korektnim odnosom poslodavca prema Vama
6% 6% 16% 29% 43% 72% 3,97 1,168
Mogućnošću da steknete iskustvo iili naučite konkretna znanja i vještine u Vašoj struci ili zanimanju
6% 8% 19% 33% 34% 67% 3,82 1,159
Samim poslom koji ste obavljali 6% 7% 20% 37% 30% 67% 3,78 1,128
Atmosferom i međuljudskim odnosima
7% 6% 22% 34% 31% 65% 3,76 1,16
Mogućnostima za stjecanje novih znanja, vještina, radnog iskustva
7% 6% 22% 31% 33% 64% 3,79 1,166
Mogućnostima usavršavanja i dodatne edukacije
15% 13% 27% 26% 20% 46% 3,21 1,32
Time jesu li Vam pravovremeno dali informaciju o tome hoće li Vas zadržati i nakon isteka mjere
19% 14% 20% 20% 26% 46% 3,2 1,465
Opterećenjem (količinom posla, odgovornošću i sl.) u odnosu na novac koji ste dobivali za svoj rad
21% 21% 24% 23% 11% 34% 2,84 1,302
Iznosom novca koji ste dobivali za taj posao
35% 22% 27% 12% 3% 15% 2,26 1,158
Dio radnih uvjeta za korisnike jest i pitanje o eventualnim dodatnim materijalnim i financijskim pravima koja su
ostvarivala tijekom stručnog osposobljavanja, mimo same naknade i troškova prijevoza (za one koji su ih
dobivali od HZZ-a prema pravilima same mjere). Nešto manje od polovine (45%) korisnika navodi da su tijekom
osposobljavanja imali određena dodatna materijalno-financijska prava. Naravno, u ovom pogledu postoji
znatna razlika između korisnika koji su se stručno osposobljavali u javnom sektoru (tijela javne vlasti ili javne
ustanove) i onih koji su se osposobljavali u privatnom ili neprofitnom sektoru. Naime, korisnici koji su se
stručno osposobljavali u privatnom ili neprofitnom sektoru su dominantno imali dodatne pogodnosti od svojih
poslodavaca (70%), u odnosu na one koji su se osposobljavali u javnom sektoru (43% u slučaju tijela državne
uprave i lokalne/regionalne samouprave, odnosno 30% u slučaju javnih ustanova).
Oni korisnici koji su od poslodavca dobivali određen dodatne pogodnosti, u pravilu su dobivali više od jedne
pogodnosti ispitane u upitniku, u prosjeku 1,6 od 14 ponuđenih. Najčešća skupina pogodnosti su oni koji se
odnose na poslovna putovanja, kao što su dnevnice za poslovna putovanja te naknada eventualnih troškova
ako ih je korisnik sam snosio. Oko 1/5 odgovora se odnosi na ovu skupinu pogodnosti. U sličnom postotku se
javljaju i različite materijalne pogodnosti koje nisu financijske naravi, kao što je mogućnost korištenja mobitela,
računala ili čak automobila u privatne svrhe. U nešto manjem postotku se javljaju financijske koristi u vidu
jedokratnih prihodnih isplata, kao što su božićnice, uskrsnice ili regresi za godišnji odmor. Osim toga, neki
korisnici su dobivali i poklone od poslodavca ili klijenata/korisnika.
70
Najproblematičniji tip dodatnih pogodnosti su dodatne novčane isplate korisnicima koje je ostvarivalo oko šest
posto korisnika, bilo da se radilo o „isplatama na ruke“ (3%) ili isplatama preko autorskih ili drugih ugovora
(3%). Navedena pogodnost , iako može biti iz porezne perspektive zakonita (npr. isplata preko autorskog
ugovora), jest u tome što otvaraju vrata zloupotrebi mjere na način da se mjera koristi kao paravan za de-facto
zapošljavanje bez plaćanja doprinosa i poreza, kojeg je teško razotkriti jer nezaposlene osobe imaju pokriće za
obavljanje poslova za poslodavca u slučaju kontrole od strane inspektorata rada. Da se ova pojava uglavnom i
odnosi na prikriveno de-facto zapošljavanje pokazuje podatak da je ¾ onih koji su dobivali dodatne novčane
isplate takve isplate dobivalo redovito, svaki mjesec. Dodatne novčane isplate, na ruke ili preko ugovora, su
ponovo znatno češće imali korisnici koji su se stručno osposobljavali kod poslodavaca u privatnom (13%) ili
neprofitnom sektoru (14%). No, ova pojava je zabilježena i kod poslodavaca u javnom sektoru, i to kod dva
posto korisnika koji su se osposobljavali u javnim ustanovama i pet posto korisnika koji su se osposobljavali u
tijelima javne vlasti.
Tablica SOR 17 – Dodatne materijalno-financijske koristi korisnika tijekom mjere
Broj ispitanika 550
Ništa od navedenog 54%
Božićnicu 11%
Regres za godišnji odmor 3%
Poklone, bonove, naknade - za dijete\djecu 2%
Naknadu za troškove prijevoza od strane poslodavca 11%
Dnevnice za Vaša poslovna putovanja 11%
Naknadu za putne troškove za Vaša poslovna putovanja 8%
Računalo (laptop) na korištenje 10%
Mobitel poduzeća na korištenje 5%
Automobil poduzeća na korištenje 3%
Pokriveni troškovi edukacija 1%
Dodatni novac koji Vam je isplaćivan na ruke 3%
Dodatni novac koji Vam je isplaćen putem autorskog ugovora i\ili ugovora o djelu 3%
Pokloni 1%
Pokloni od klijenata, korisnika i sl. 6%
6.9. Ishodi mjere i ukupno iskustvo iz perspektive korisnika
Iako je u okviru ove evaluacije provedena i kvazi–eksperimentalna evaluacija učinaka ove, kao i ostalih mjera,
na vjerojatnost zaposlenja nakon izlaska iz mjere, radi jasnijeg konteksta za interpretaciju ovih rezultata, navest
ćemo rezultate prikupljene i ovom anketom u tom pogledu. Oko 40% korisnika SOR-a je nakon završetka mjere
ostalo u radnom odnosu kod istog poslodavca, dok većina od oko 60% se nakon prestanka mjere ponovo vratilo
u evidenciju HZZ-a. U tom pogledu postoji supstancijalna razlika s obzirom na tip organizacije u kojoj se provodi
stručno usavršavanje. Naime, korisnici koji su se stručno usavršavali u tijelima državne uprave ili lokalne
samouprave ili javnim službama su u znatno manjem postotku dobivali zaposlenje nakon isteka mjere kod istog
poslodavca u odnosu na one koji su se stručno usavršavali u ostalim tipovima organizacija. Dok oko 2/3
korisnika koji su se stručno usavršavali u javnim ustanovama ili tijelima vlasti nisu dobivali zaposlenje nakon
isteka mjere, s druge strane većina onih koji su se stručno usavršavali u trgovačkim društvima (53%),
neprofitnim organizacijama (53%) ili obrtima i srodnim oblicima organizacija (65%) su dobivali zaposlenje nakon
71
isteka mjere34. No, u njihovom slučaju postoje odredbe koje zahtijevaju zapošljavanje dijela korisnika ako
namjeravaju nastaviti koristiti istu mjeru za dodatne korisnike. U većini slučajeva to zaposlenje je bilo
kratkotrajno, do 3 mjeseca. Međutim, ¼ korisnika je i u trenutku provođenja ove evaluacije bilo zaposleno kod
istog poslodavca, što znači u prosjeku znatno više od godinu dana od izlaska iz mjere. Oni koji ostanu zaposleni
kod poslodavca neposredno nakon isteka mjere, imaju velike šanse da ostanu dugoročno zaposleni. Naime, oko
2/3 onih koji su ostali zaposleni nakon isteka mjere je kod istog poslodavca radilo i u trenutku provođenja ove
ankete (kraj 2015. godine). Prema tom kriteriju, nešto lošije prolaze oni koji su se stručno usavršavali u javnim
ustanovama jer je njih znatno manje još uvijek zaposleno kod istog poslodavca, dok nešto bolje od prosjeka
prolaze u tom pogledu oni koji se stručno usavršavaju u trgovačkim društvima.
Tablica SOR 18 – Ostanak u radnom odnosu kod poslodavca nakon isteka mjere prema tipu poslodavca
n
Nastavio raditi kod istog poslodavca ali
više ne radi
Nastavio raditi kod istog
poslodavca i još uvijek radi
Nije nastavio raditi kod istog
poslodavca
Ukupno 550 14% 25% 61%
Državna i lokalna uprava 181 10% 21% 70%
Javne službe 184 17% 17% 66%
Neprofitni sektor 66 15% 39% 45%
Trgovačka društva 81 12% 41% 47%
Obrti, zadruge, OPG, slobodna zanimanja itd.
38 23% 42% 35%
Indikativno je i da 30% korisnika ove mjere uključenih u ovo istraživanje u trenutku provođenja istraživanja, što
je period od jedne do četiri godine nakon izlaska iz mjere ovisno o tome kada su korisnici ušli u mjeru, nije
imalo plaćen posao, dok je dakle oko 70% imalo plaćen posao. Međutim, oko 2/3 korisnika ove mjere je imalo
iskustvo nezaposlenosti nakon izlaska iz mjere, a kada se gledaju oni koji nisu ostali raditi kod istog poslodavca
nakon isteka mjere, iskustvo nezaposlenosti je imalo 86% korisnika. U većini slučajeva (69%) ukupno trajanje
nezaposlenosti nakon izlaska iz mjere je bilo kraće od 12 mjeseci, ali je značajan broj (31%) onih koji su imali
iskustvo dugotrajne nezaposlenosti (preko 12 mjeseci). U trenutku provođenja ankete, nezaposleni su značajno
češće oni koji su i prije ulaska u mjeru bili nezaposleni duže od 12 mjeseci (45%) u odnosu na one koji su prije
ulaska u mjeru bili kraće zaposleni. Ovakav rezultat sugerira efekt „ubiranja vrhnja“, jer ukazuje na zaključak da
bi mjera mogla imati veći srednjoročno pozitivni učinak na onu skupinu nezaposlenih koji su i tako zapošljiviji.
Na sličan zaključak ukazuje i činjenica da su u trenutku provođenja istraživanja u većem postotku zaposleni oni
sa završenom srednjom školom (37%) u odnosu na one s fakultetskom razinom naobrazbe (28%).
Tablica SOR 19 – Radni status u trenutku provođenja istraživanja prema trajanju nezaposlenosti prije ulaska u mjeru
Broj ispitanika
Zaposlen na ugovor o radu
Rad bez ugovora o
radu Ne radi
Ukupno 550 68% 2% 30%
Do 6 mjeseci 261 74% 1% 24%
6 do 12 mjeseci 196 66% 2% 32%
Više od 12 mjeseci 93 53% 2% 45%
34 Značajan hi-kvadrat test uz 5% rizika
72
Preko ¾ (79%) anketiranih korisnika SOR-a u referentnom razdoblju ove evaluacije navodi da bi ponovo
prihvatilo posao u okviru mjere Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa da se mogu
vratiti u vrijeme donošenja odluke, dok 21% navodi da ponovo ne bi donijeli istu odluku. Odgovori na navedeno
pitanje na određeni način sažimaju ukupno iskustvo iz perspektive nezaposlenih osoba uključenih u tu mjeru u
promatranom periodu. Oni koji bi ponovo donijeli istu odluku očito procjenjuju da im je sudjelovanje u ovoj
mjeri donijeli dovoljno pozitivnih iskustava i koristi u odnosu na alternative koje su ima stajale na raspolaganju
u tom trenutku. Jedino korisnici koji su se stručno osposobljavali u nevladinim organizacijama u značajno većem
postotku od prosjeka navode da ne bi ponovo donijeli istu odluku (41% njih). Zanimljivo je i kako svoje iskustvo
ukupno negativnim češće ocjenjuju korisnici koji su u SOR ušli prema ZOPZ-u od svibnja 2012. godine, u donosu
na one koji su u mjeru ušli ranije, prema ranijim pravilima (29% ih ne bi ponovo donijeli istu odluku u odnosu na
oko 18% među korisnicima koji su u mjeru ušli prema ranije važećim pravilima)35.
Tablica SOR 20 - Da se sada možete vratiti u to vrijeme, biste li opet prihvatili taj posao uz stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa? – prema obilježjima
Broj ispitanika
Da
Cijeli uzorak 550 79%
Tip organizacije poslodavca
Državna i lokalna uprava 177 79%
Javne službe 220 82%
Neprofitni sektor 19 59%
Trgovačka društva 96 74%
Obrti, zadruge, OPG, slobodna zanimanja itd. 38 75%
Kriterij ulaska u mjeru
Po ZOR-u 377 82%
Po ZOPZ-u 173 71%
Za korisnike koji su u mjeru ušli radi stjecanja preduvjeta za polaganje stručnog ili državnog ispita, važan
element ishoda mjere jest upravo pitanje jesu li nakon mjere uspjeli položiti taj ispit. Od korisnika koji su u
mjeru ušli prema odredbama ZOR-a, što su upravo oni koji imaju propisani obavezu polaganja stručnog ispita,
86% je do trenutka provođenja istraživanja uspjelo položiti taj ispit, pri čemu ne postoji razlika s obzirom na
godinu ulaska u mjeru. Oko osam posto korisnika koji nisu položili ispit kao razloge eksplicitno navodi ono što
se može smatrati njihovom vlastitom odgovornošću (nisu uspjeli položiti ispit iako su izašli, nisu stigli izaći na
polaganje itd.), dok se kod preostalih sedam posto sa sigurnošću ne može identificirati razlog, pa postoji
mogućnost da je on povezan s dizajnom ili implementacijom mjere. Zanimljivo je i da je 15% korisnika koji su u
mjeru ušli prema ZOPS-u položilo stručni ili državni ispit. Dakle, možemo zaključiti da kod velike većine korisnika
kod kojih je primarni cilj mjere stjecanje preduvjeta za polaganje određenog stručnog ispita, mjera ostvarila taj
svoj cilj.
Nešto detaljniji uvid u percepciju korisnosti i ishoda sudjelovanja u mjeri daju stavovi korisnika koji su ispitani u
ovom upitniku. Od većeg broja ispitanih procjena, šest izravno govore o ključnim aspektima evaluacije
korisnosti sudjelovanja u mjeri za nezaposlene osobe, koje one daju s vremenskim odmakom nakon izlaska iz
35 Značajan hi-kvadrat test uz 5% rizika
73
mjere36. Iz tablice navedene niže, vidljivo je kako nešto više od ¾ korisnika navodi da je sudjelovanje u mjeri bilo
važno za stjecanje potrebnog ili novog profesionalnog iskustva, oko 55% korisnika se ne slaže s tvrdnjom da je
SOR za njih bio promašen jest su se osposobljavali za jedno mjesto na kojem neće biti zaposlen. S najizravnijom
tvrdnjom iz ovog seta, da je stručno osposobljavanje na tom poslu bilo gubljenje vremena, slaže se nešto više
od 1/10 anketiranih korisnika, dok se ¾ eksplicitno ne slaže. Iz navedenih deskriptivnih pokazatelja, potvrđuju
se omjer iz opće procjene da li je odluka o ulasku u mjeru za većinu korisnika bila dobra, te da je njihovo
ukupno iskustvo bilo pozitivno.
Da bi sumirali različite aspekte percipirane korisnosti, od navedenih šest tvrdnji kreirana je jedinstvena skala,
koja objedinjuje ocjene ispitanika na svih šest tvrdnji37. Prosječna vrijednost na toj kompozitnoj skali iznosi 3,9
(standardna devijacija 0,9), što potvrđuje zaključak da je većina anketiranih korisnika ocijenila ovu mjeru
korisnom za njihov profesionalni i stručni razvoj. Da je tome tako, pokazuju i frekvencije odgovora na
kompozitnoj skali, na kojoj prosječnu ocjenu slaganja na tvrdnjama ispod vrijednosti 3 (koja označava da se niti
slažu niti ne slažu) ima svega 16% ispitanika. To su dakle oni koji su na gotovo svim od ovdje korištenih čestica
odabrali negativne odgovore, dakle da se na njih ne odnose pozitivni učinci sudjelovanja u ovoj mjeri. S druge
strane, vrijednost od 4 i više na kompozitnoj skali, što znači da se u prosjeku na njih u većoj ili manjoj mjeri
odnose svi pozitivni efekti mjere, ima 56% anketiranih ispitanika.
Tablica SOR 21 – Stavovi korisnika o ishodu i koristima od sudjelovanja u mjeri
Uo
pće
se
ne
od
no
si n
a
men
e
Ugl
avn
om
se
ne
od
no
si n
a
men
e
Nit
i se
od
no
si,
nit
i ne
Ugl
avn
om
se
od
no
si n
a
men
e
U p
otp
un
ost
i
se o
dn
osi
na
men
e
TOP2 (4+5)
Prosjek Standardna
devijacija
Taj posao mi je bio jako važan za stjecanje potrebnog ili novog profesionalnog iskustva
5% 5% 12% 36% 41% 77% 4,0 1,1
To što sam dobio\la taj posao puno mi znači 5% 6% 19% 34% 36% 70% 3,9 1,1
Za mene je stručno osposobljavanje na tom poslu bilo gubljenje vremena
56% 18% 14% 7% 4% 11% 1,9 1,2
Taj poslodavac nije brinuo o mojem osobnom napredovanju u mojoj struci \ zanimanju
36% 19% 23% 11% 11% 22% 2,4 1,4
Stručno osposobljavanje je promašeno jer sam osposobljavan za radno mjesto za koje se znalo da me neće zaposliti
41% 13% 22% 10% 14% 24% 2,4 1,4
Na ovom poslu većinu vremena nisam imao što za raditi, nisu imali dovoljno poslova za mene
57% 18% 12% 9% 4% 13% 1,8 1,2
Statistički značajna razlika u procjeni korisnosti stručnog osposobljavanja kroz ovu mjeru za stručni i
profesionalni razvoj uočava se samo s obzirom na dva od pet analiziranih obilježja, i to s obzirom na tip
organizacije u kojoj je provođenje stručno osposobljavanje38 te s obzirom na glavnu djelatnost poslodavca39.
Rezultati prema oba obilježja sugeriraju isti zaključak, da korisnici koji su se stručno osposobljavali u tijelima
državne uprave ili lokalne samouprave (djelatnost Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje) u
prosjeku značajno niže ocjenjuju korisnost stručnog osposobljavanja za njihov stručni i profesionalni razvoj. Čini
36 Od 17 tvrdnji koje su procjenjivali ispitanici, faktorskom analizom je utvrđeno da ovih šest tvrdnji ima visoke međusobne korelacije te da mjeri isti predmet mjerenja – osvrt na korisnost sudjelovanja u mjeri za profesionalni i stručni razvoj. 37 Nakon rekodiranja smjera četiriju tvrdnji koje su negativno formulirane, Cronbach's Alpha koeficijent za ovu skalu iznosi visokih 0,831. 38 Ishod ANOVA, F=2,067, p<.01; Post hoc Tamhane T2 39 Ishod ANOVA, F=1,613, p<.05; Post hoc Tamhane T2
74
se kako prema ostalim kriterijima nema supstancijalnih razlika među različitim podskupinama korisnika ove
mjere.
Tablica SOR 22 – Prosječna vrijednost na kompozitnoj skali percipirane korisnosti od sudjelovanja u SOR-u prema obilježjima korisnika
Broj
ispitanika Prosjek
Kriteriji ulaska u mjeru Po ZOR-u 377 3,9
Po ZOPZ-u 173 4,0
Trajanje nezaposlenosti
Do 6 mj 282 3,9
6 do 12 mj 173 3,9
Više od 12 mj 95 3,8
Stupanj obrazovanja
Srednja škola 81 4,2
Prvi stupanj fakulteta, stručni studij i viša škola 145 3,9
Fakultet, akademija, magisterij, doktorat 324 3,8
Tip organizacije poslodavca
Državna i lokalna uprava 177 3,6
Javne službe 220 4,0
Neprofitni sektor 19 3,8
Trgovačka društva 96 4,0
Obrti, zadruge, OPG, slobodna zanimanja, j.d.o.o. 38 4,1
Djelatnost poslodavca
Djelatnosti zdravstvene zaštitite i socijalne skrbi 80 4,0
Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje 153 3,6
Obrazovanje 153 4,0
Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti 42 4,2
Ostale uslužne djelatnosti 78 3,9
Ostale ne-uslužne djelatnosti 44 3,9
Procjenjujući tko je imao koristi od mjere SOR, više od polovine korisnika (56%) navodi podjednako oni kao i
poslodavac, četvrtina (25,4%) smatra da je poslodavac imao više koristi, a najmanje je onih koji smatraju da su
oni sami imali najviše koristi (18,4%). Korisnici po ZOPZ-u u većoj mjeri smatraju da je poslodavac imao koristi
dok je onih koji smatraju da su oni sami imali koristi nešto više među korisnicima po ZOR-u od 2012. Gledano
prema vrsti organizacije, korisnici iz javnih službi u ponešto većoj mjeri smatraju da su oni imali koristi dok
korisnici iz obrta, zadruga, OPG, slobodnih zanimanja, j.d.o.o. nešto više smatraju da je koristi imao njihov
poslodavac.
6.10. Negativna iskustva korisnika stručnog osposobljavanja
Pri evaluaciji pojedinih javnih politika važno je identificirati koliko korisnika se susreće s određenim negativnim
iskustvima koja su izravno u suprotnosti s ciljevima te javne politike. Na taj način se definira najširi krug
korisnika kod kojih konkretna javna politika u većem ili manjem dijelu nije polučila željene učinke. Takvim
postupkom moguće je identificirati i one pojedince kod koji se negativna iskustva akumuliraju, što je indikator
da je određena javna politika u svojoj implementaciji potpuno zakazala. Smatramo da je primjena takvog
pristupa pogotovo korisna kod ove mjere, s obzirom na do sada prikazane rezultate. Naime, rezultati ukazuju
na to da je većina korisnika zadovoljna iskustvom i ishodom ove mjere, što sugerira da ova mjera nema
supstancijalnih nedostataka u svom dizajnu te općem sistemu implementacije, pa je važno identificirati kod
kojih korisnika i u kojim okolnostima se takav dominantno pozitivan ishod mjere ne ostvaruje, kako bi se mogle
u budućnosti prepoznati takve situacije te umanjiti vjerojatnost neželjenog ishoda. U tu svrhu, konstruirali smo
indeks negativnih iskustava s ovom mjeru, a koja se odnose na negativna iskustva s ključnim komponentama
ove mjere: da je korisnik imao mentora samo formalno, da korisnik nije bio zadovoljan s mentorom, da je
korisnik radio većinom pomoćne poslove, da korisnik uglavnom nije radio poslove u struci, da korisnik
procjenjuje da je za njega stručno osposobljavanje bilo gubljenje vremena, da taj posao nije bio važan za
75
stjecanje potrebnog ili novog profesionalnog iskustva te da korisnik procjenjuje da je od mjere koristi imao
samo poslodavac40.
Nešto više od polovine korisnika (51%) anketiranih u ovom istraživanju ima vrijednost nula na tako
konstruiranom indeksu, što znači da nije imao niti jedno od sedam negativnih iskustava. Kod preostala polovina
ispitanika imala je barem jedno negativno iskustvo, s tim da je većina imala vrijednost jedan na ovom indeksui
(23%), dok je dva negativna iskustva imalo 14% korisnika. Preostalih nešto više od 1/10 imalo je tri ili više
iskustava, a nešto više od dva posto korisnika je imalo gotovo sva negativna iskustva (vrijednosti 6 i 7). Rezultati
jasno pokazuju kako negativna iskustva nisu jednako raspoređena s obzirom na obilježja korisnika i poslodavaca
kod kojih se provodi stručno osposobljavanje. Rezultati pokazuju da se s negativnim iskustvima češće susreću
korisnici koji su u SOR ušli prema odredbama ZOPZ-a koje su stupile na snagu od svibnja 2012. godine41, osobe
koje su prije ulaska u mjeru bile prijavljene na Zavodu duže od 6, a pogotovo duže od 12 mjeseci42, korisnici koji
su se stručno osposobljavali u tijelima državne ili lokalne samouprave, te neprofitnom sektoru43. S druge strane,
s najmanje negativnih iskustava susreli su se oni koji su se stručno osposobljavali u javnim službama, što je
povezano s djelatnostima zdravstvene zaštite i socijalne skrbi te djelatnošću obrazovanja. Treba istaknuti je
značajan broj (12%) korisnika ove mjere koji su se stručno usavršavali u tijelima državne uprave ili lokalne
samouprave doživio više negativnih iskustava kumulativno. Slična je situacija i s onima koji su se stručno
usavršavali u neprofitnim organizacijama, od kojih je čak 15% doživjelo 4 ili više negativnih iskustava od sedam
uzetih u obzir u ovoj skali. Navedeni rezultati jasno sugeriraju kako bi upravo ova dva tipa poslodavaca trebala
biti u fokusu kontrola od strane HZZ-a, te detaljnijih provjera prilikom odobravanja zahtjeva u budućnosti.
40 Indeks negativnih iskustava konstruirana je tako da se za svakog ispitanika pobrojano koliko je imao negativnih iskustava od sedam navedenih. 41 Značajan hi-kvadrat test uz 5% rizika 42 Značajan hi-kvadrat test uz 5% rizika 43 Značajan hi-kvadrat test uz 5% rizika
76
Tablica SOR 23 – Vrijednost na indeksu negativnih iskustava s obzirom na obilježja korisnika i poslodavaca
0 1 2 3 4 i više
Prosječna vrijednost
Cijeli uzorak 51% 23% 14% 5% 7% 1,0
Kriteriji ulaska u mjeru
Po ZOR-u 55% 20% 13% 5% 8% 1,0
Po ZOPZ-u 42% 31% 16% 6% 6% 1,1
Trajanje nezaposlenosti
Do 6 mj 53% 28% 11% 5% 4% 0,8
6 do 12 mj 49% 19% 19% 5% 9% 1,1
Više od 12 mj 46% 19% 14% 9% 12% 1,3
Stupanj obrazovanja
Srednja škola 60% 15% 15% 6% 5% 0,8
Prvi stupanj fakulteta, stručni studij i viša škola 53% 24% 12% 6% 5% 0,9
Fakultet, akademija, magisterij, doktorat 47% 25% 14% 5% 9% 1,1
Tip organizacije poslodavca
Državna i lokalna uprava 44% 21% 16% 7% 12% 1,3
Javne službe 59% 21% 13% 3% 5% 0,8
Neprofitni sektor 42% 27% 11% 5% 15% 1,4
Trgovačka društva 46% 31% 14% 5% 4% 0,9
Obrti, zadruge, OPG, slobodna zanimanja itd. 47% 24% 12% 13% 5% 1,1
Djelatnost poslodavca
Djelatnosti zdravstvene zaštitite i socijalne skrbi 58% 20% 18% 4% 1% 0,7
Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje 44% 21% 14% 8% 13% 1,4
Obrazovanje 59% 22% 10% 3% 5% 0,8
Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti 44% 36% 12% 2% 6% 0,9
Ostale uslužne djelatnosti 41% 29% 18% 5% 6% 1,1
Ostale ne-uslužne djelatnosti 54% 19% 11% 11% 6% 1,0
6.11. Zadovoljstvo poslodavaca sa korisnicima
Jedna od važnih aspekata evaluacije ove mjere jest pitanje u kojoj mjeri su poslodavci zadovoljni doprinosom
korisnika organizaciji u kojoj se stručno osposobljavaju. Jer ako značajan broj poslodavaca koji su koristili ovu
mjeru nije zadovoljno kvalitetom rada korisnika tijekom stručnog osposobljavanja, vjerojatno će biti manje
skloni ponovo koristiti istu mjeru.
Rezultati pokazuju kako su poslodavci u prosjeku vrlo zadovoljni korisnicima koji su se kod njih stručno
osposobljavali. Poslodavci su u prosjeku ocijenili korisnike ocjenom 4,4 na skali od 1 (potpuno nezadovoljan) do
5 (potpuno zadovoljan). Naime, nešto manje od polovine (48%) poslodavaca je bilo potpuno zadovoljno
korisnicima koji su se u njihovim organizacijama stručno osposobljavalo, a dodatnih nešto više od 1/3 (37%)
navodi da su bili uglavnom zadovoljni. Dakle, ukupno oko 85% poslodavaca nije imalo većih prigovora na rad
korisnika koje su se osposobljavale kod njih. Veće nezadovoljstvo, javlja se kod 13% poslodavaca, a samo 4%
poslodavaca je uglavnom ili potpuno bilo nezadovoljno osobama koje su se u njihovoj organizaciji stručno
osposobljavale, dok je preostalih 9% navelo da su bili osrednje zadovoljni. U pogledu zadovoljstva korisnicima,
postoji određena razlika u zadovoljstvu s obzirom na tip organizacije44. Naime, obrtnici, slobodne djelatnosti i
44 F-omjer značajan uz 1% rizika.
77
drugi slični oblici poslodavaca iskazuju u prosjeku znatno niži stupanj zadovoljstva korisnicima koji su se kod njih
usavršavali od ostalih tipova organizacija, a pogotovo u odnosu na javne službe (prosječna vrijednost 4,0 u
odnosu na 4,5 kod javnih službi). S obzirom na veličinu poslodavca, te s obzirom na broj korisnika koji su se u
referentnom periodu kod njih usavršavali, nema statistički značajnih razlika45. Očekivano, poslodavci kod kojih
je došlo do prekida ugovora o stručnom osposobljavanju prije isteka su manje zadovoljni korisnicima (prosječna
vrijednost 4,2) od onih poslodavaca koji nemaju iskustvo prekida ugovora prije isteka predviđenog roka
stručnog osposobljavanja (prosječna vrijednost 4,5)46.
Tablica SOR 24 – Prosječna ocjena zadovoljstva nezaposlenim osobama na stručnom osposobljavanju prema obilježjima poslodavca
Broj
ispitanika Prosjek
Cijeli uzorak 525 4,4
Tip organizacije poslodavca
Državna i lokalna uprava 68 4,5
Javne službe 136 4,5
Neprofitni sektor 10 4,4
Trgovačka društva 194 4,5
Obrti, zadruge, OPG, slobodna zanimanja itd.
116 4,0
Veličina poslodavca
Niti jedan 32 4,1
1 do 9 zaposlenih 247 4,3
10 do 50 zaposlenih 141 4,6
51 do 250 zaposlenih 84 4,6
Više od 250 zaposlenih 21 4,4
Iskustvo prekida ugovora
Nitko nije prestao raditi prije isteka mjere 368 4,5
Neke osobe / sve osobe su prestale raditi kod nas prije isteka mjere
125 4,2
Bez odgovora 32 4,5
Poslodavci koji nisu bili potpuno zadovoljni, uglavnom korisnicima zamjeraju nedovoljnu motiviranost za rad
(39%), što se može povezati i s nedovoljnom predanošću (21%) te nedovoljnom marljivošću (18%). Osim
motivacijskih aspekata, druga važna dimenzija nezadovoljstva su karakterne osobine i ponašanje korisnika
(32%). Oko ¼ ovih poslodavaca korisnicima zamjera nedovoljno želje za učenjem, što posebno ističu oni
poslodavci koji su iskazali dominanto nezadovoljstvo korisnicima. Nedostatna stručnost, odnosno nedostatna
kvalificiranost za obavljanje poslova također predstavlja značajan izvor nezadovoljstva korisnicima od strane
poslodavaca, pri čemu nedostatnu stručnost navodi petina poslodavaca koji su odgovarali na ovo pitanje, a
dodatnih 12% navodi nedostatnu razinu kvalificiranosti. Kod poslodavaca koji su iskazali nezadovoljstvo
korisnicima na stručnom osposobljavanju je uočljivo da su navodili više izvora nezadovoljstva, ali dominiraju
nedovoljna motivacija i nedovoljna želja za učenjem.
45 Vjerojatnost F-omjera u oba slučaja znatno iznad granične razine od 5% rizika. 46 F-omjer značajan uz 1% rizika.
78
Tablica SOR 25 – Izvori nezadovoljstva poslodavaca korisnicima
Svi koji nisu potpuno zadovoljni
Potpuno ili uglavnom
nezadovoljni
Osrednje zadovoljni
Uglavnom zadovoljni
Broj ispitanika 258 21 46 192
Motiviranost 39% 62% 41% 36%
Karakternim osobinama, općim ponašanjem 32% 53% 38% 29%
Želja za učenjem 24% 67% 36% 16%
Predanost 21% 41% 23% 19%
Produktivnost 20% 41% 25% 17%
Stručnost 20% 40% 32% 15%
Marljivost 18% 42% 20% 14%
Pouzdanost 15% 46% 33% 8%
Nedovoljna kvalificiranost za posao 12% 32% 22% 7%
6.12. Ishodi mjere i ukupno iskustvo iz perspektive poslodavaca
Zadovoljstvo radnim i drugim karakteristikama nezaposlenih osoba koje su se kod njih stručno osposobljavale
samo je jedan od dimenzija iz koje valja evaluirati zadovoljstvo poslodavaca ovim mjerom. Iz perspektive
poslodavaca, mjera može biti različito percipirana ovisno o vrsti poslodavca te o trenutnim poslovnim
okolnostima u kojima se nalazi. Stoga je važno sagledati sve aspekte njihovih iskustava, kao i motivaciju zbog
koje su počeli koristiti ovu mjeru.
Kao glavni motiv za korištenje SOR-a među poslodavcima je pružanje prilike osobama za polaganje stručnog
ispita. Taj motiv navelo je 68% poslodavaca. Sljedeći motiv po učestalosti motiv je osposobljavanje radne snage
koja im je potrebna u organizaciji koji je navelo 58% poslodavaca. Oko polovine poslodavaca (53%) koristilo je
mjere kako bi pronašli adekvatnu radnu snagu. Oko trećine poslodavaca navodi da su mjeru koristili kako bi
dobili neophodni kadar, a nisu bili u mogućnosti radi zabrane zapošljavanja. Postoji razliku u motivu korišten ja
mjera s obzirom na vrstu organizacije. Obrti i trgovačka društva mjere su češće nego tijela državne uprave ili
javne ustanove kao motiv imali: pronalaženje adekvatne radne snage te radi uštede. S druge strane, tijela
državne uprave ili javne ustanove, kao motiv češće navode potrebu za novim kadrom, a imaju istaknutu
zabranu zapošljavanja te pružanje prilike osobama za polaganjem stručnog ispita. Javne službe rjeđe nego
trgovačka društva kao motiv ističu kako su mjeru koristili da iskoriste poticaje kad se već nude te kako bi
osposobili radnu snagu koja im je potrebna u organizaciji. Motiv osposobljavanja radne snage rjeđe koriste
javne službe i u odnosu na obrte.
O općem stavu poslodavaca o korisnosti ove mjere najbolji govori činjenica kako značajan broj poslodavaca je
koristilo mjeru i nakon referentnog perioda ove evaluacije, odnosno značajan dio namjerava nastaviti koristiti
ovu mjeru i u budućnosti (vidi u poglavlju 4). Dodatni argument za zaključak da su poslodavci dominanto
zadovoljni ovom mjeru sugerira i podataka da se oko ¾ anketiranih poslodavaca nije složilo s tvrdnjom kako „od
ove mjere poslodavci nemaju nikakve koristi“. Samo šest posto poslodavaca se složilo s ovom tvrdnjom. Nema
značajnih razlika s obzirom na glavna obilježja poslodavaca (tip organizacije, sektor vlasništva i veličina prema
broju zaposlenih) u pogledu ocjene korisnosti ove mjere za poslodavce. Svi tipovi poslodavac se dominanto
slažu s tvrdnjom (53% kod javnih ustanova do 74% kod neprofitnih organizacija, u prosjeku 62%) da je SOR
mjera koja je „posebno korisna za organizacije/poduzeća poput naše“. Na ovom tragu je i podatak tek oko 28%
poslodavaca smatra da bi ovu mjeru u nekim aspektima trebalo modificirati da bi bila učinkovitija. Pri čemu je
79
najveći postotak poslodavaca koji su smatrali da mjeru treba unaprijediti naveo da bi trebalo povećati iznos
naknade za korisnike (22%), a značajan broj poslodavaca je navelo i kako je potrebno stimuliranje da se
korisnici zaposle nakon izlaska iz mjere (što je i uvedeno nakon isteka referentnog perioda evaluacije). Osim
toga, dio poslodavaca sugerira da bi trebalo produžiti rok trajanja stručnog osposobljavanja, a dio bi želio da se
ukinu ograničenja o broju osoba koje se mogu uzeti za stručno osposobljavanje. U značajnijem postotku su se
javili i odgovori vezani uz pojednostavljenje procedura te ubrzavanje rješavanja zahtjeva.
Navedeni pokazatelji ukazuju na zaključak kako su poslodavcu ovom mjerom dominantno zadovoljni, te da ona
za njih ima dobre učinke. Međutim, u ovom poglavlju nam je namjera detaljnije analizirati upravo vrstu
pozitivnih učinaka koje ova mjera ima na poslodavce, te razumjeti eventualne razlike s obzirom na vrstu
poslodavaca.
Mjereni pozitivni učinci mjere iz perspektive poslodavaca mogu se podijeliti u tri osnovne dimenzije. Prvu čine
izravne financijske koristi i uštede za poslodavca, drugu čine ostale poslovne koristi za samog poslodavca, a
treću opće-društvene koristi od implementacije mjere. Općenito, treba naglasiti kako samo oko 30 posto
poslodavaca koji su koristiti ovu mjeru u referentnom periodu navodi kako im je ona bila nužna za ostvarivanje
financijskih ušteda u poslovanju. To je na tragu rezultata koji pokazuje kako 30% poslodavaca koji su koristili
mjeru u referentnom periodu smatra da je ostvarilo znatno financijsku uštedu. Iz toga jasno proizlazi da za
većinu poslodavaca koji su koristili mjeru u referentnom periodu ova mjera nije presudno utjecala na
poslovanje, odnosno ostvarivanje financijskih ušteda. S obzirom da većina poslodavaca smatra kako nije
ostvarila značajne financijske uštede kroz ovu mjeru, razumljiv je i rezultat koji pokazuje kako tek oko 1/3
poslodavaca navodi da su zahvaljujući uzimanju suradnika kroz ovu mjeru uspjela uštedjeti sredstva koja su
mogli uložiti u daljnji razvoj poslovanja i unapređenje ljudskog kapitala. Shodno tome, razumljivo je i da mali
postotak poslodavaca (15%) procjenjuje da im je ova mjera pomogla u prevladavanju gospodarske krize, a
postotak je tek neznatno veći (18%) kod privatnih poslodavca koji su koristili ovu mjeru u referentnom periodu.
S obzirom da mjera nije prvenstveno usmjerena na to da se poslodavcima snize troškovi za radnu snagu te da
oni na taj način ostvare financijske uštede, navedeni rezultati nisu iznenađujući te se ne mogu interpretirati kao
neuspjeh ove mjere. Dapače, činjenica da mjera za dio poslodavaca, uz ostale koristi, ostvaruje i financijske
uštede predstavlja pozitivan neintendirani učinak mjere.
U pogledu ostvarivanja financijskih ušteda i njihovog značaja za organizaciju, postoje razlike s obzirom na
obilježja poslodavca. Javne ustanove se značajno razlikuju od trgovačkih društava, poslodavaca fizičkih osoba te
neprofitnih organizacija po tome što navode rjeđe navode da su ostvarili značajne financijske uštede te da su
im te uštede bile značajan element poslovanja47. Mjera je ostvarila pozitivne financijske učinke češće kod mikro
poslodavaca u odnosu na ostale.
47 F-omjer značajan uz 1% rizika.
80
Tablica SOR 26 – Stavovi poslodavaca o učincima mjere na njihovo poslovanje
Uo
pće
se
ne
od
no
si
na
nas
Ugl
avn
om
se
ne
od
no
si n
a n
as
Nit
i se
od
no
si, n
iti n
e
Ugl
avn
om
se
od
no
si
na
nas
U p
otp
un
ost
i se
od
no
si n
a n
as
TOP2 (4+5)
Prosjek Standard
na devijacija
Bez navedene mjere, naša organizacija u vrijeme kada smo koristili mjeru ne bi bila u stanju zaposliti / osigurati potrebnu radnu snagu
28% 12% 21% 24% 16% 40% 2,9 1,4
Korištenjem navedene mjere ostvarili smo znatne financijske dobitke / uštede
28% 14% 27% 20% 10% 30% 2,7 1,3
Mjera nam je koristila jer smo ušli u krizu poslovanja Omogućila nam je da nastavimo s proizvodnjom / poslovanjem
49% 15% 22% 11% 4% 15% 2,0 1,2
Mjera nam je koristila jer smo zaposlili radnu snagu koja nam je u jednom trenutku postala potrebna kako bi odgovorili na povećane zahtjeve s tržišta
20% 10% 21% 33% 15% 48% 3,1 1,4
Neki od zaposlenika koje smo zaposlili posredstvom mjera danas su vrlo važni za naše poslovanje
31% 9% 23% 25% 13% 38% 2,8 1,4
Najveća korist od mjere je ta što smo njome zaposlili neke ranjive skupine nezaposlenih kojima smo htjeli pružiti šansu za rad
28% 14% 23% 22% 12% 33% 2,8 1,4
Korištenjem ove mjere dobili smo mogućnost da ušteđeni novac uložimo u razvoj poslovanja, nova zapošljavanja, edukaciju itd.
30% 13% 26% 22% 10% 32% 2,7 1,4
Korištenjem ove mjere učinili smo korisnu stvar za dobrobit zajednice
7% 6% 25% 38% 24% 62% 3,7 1,1
Korištenjem mjere dobili smo mogućnost provjeriti koliko je taj zaposlenik prikladan za radno mjesto nakon isteka mjere
16% 7% 19% 36% 22% 58% 3,4 1,3
Ova mjera za poslodavce, čini se, ima značajniji efekt u ne-financijskim aspektima poslovanja. To se prije svega
odnosi na povećanje radne snage, te mogućnost boljeg odabira zaposlenika, te posljedično povećanja ukupne
kvalitete ljudskog kapitala organizacije. Tako gotovo polovina (48%) korisnika navodi kako su koristili ovu mjeru
kako bi zaposlili dodatnu radnu snagu koja je bila potrebna zbog povećanja opsega posla. Oko 40% poslodavaca
navodi da bez ove mjere u određenom periodu ne bi mogli osigurati potrebnu radnu snagu. Pozitivan učinak
ove mjere za poslodavce u kroz povećanje ukupne raspoložive radne snage potrebne u određenom trenutku,
posebno je značajan za neprofitne organizacije i poslodavce fizičke osobe, ali i tijela državne uprave i
regionalne/lokalne samouprave48. Javne ustanove se značajno razlikuju od ostalih tipova poslodavaca upravo
po tome što rjeđe od drugih navode da im je mjera osigurala povećanje radne snage koja je bila potrebna u
određenom periodu. No, najznačajniji pozitivan efekt na povećanje radne snage, naravno, ova mjera je imala
kod mikro poslodavaca, bez obzira na tip organizacije. Preko polovine (57%) mikro poslodavaca navodi da su
preko mjere zaposlili radnu snagu koja im je bila potrebna zbog povećanja obima posla, dok je taj postotak kod
48 Hi-kvadrat test značajan na obije varijable uz rizik od 1%.
81
malih poslodavaca (10 do 50 zaposlenih) nešto niži, ali još uvijek značajan (47%), a kod srednjih i velikih
poslodavaca znatno niži, 28%49.
U drugu dimenziju koristi za poslodavce od ove mjere, spada svakako i smanjivanje rizika poslodavca od
pogrešne regrutacije zaposlenika. Naime, ova mjera omogućava poslodavcima da faktički bez ikakvog troška
provede obuku potencijalnog budućeg zaposlenika, ali i provjeru njegovih radnih navika, osobina ličnosti te
stručnosti i efikasnosti u obavljanju poslova. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je upravo navedeno
percipirano kao korist od ove mjere od strane najvećeg broja poslodavaca. Naime, to je jedina konkretna
poslovna korist za koju je preko polovine (58%) anketiranih poslodavaca navelo da se odnosi na njih. Važnost
tog tipa koristi za poslodavce značajno češće su isticali poslodavci iz privatnog (trgovačka društva i fizičke
osobe) i neprofitnog sektora, u odnosu na tijela državne/lokalne uprave ili javne ustanove50. Tako velika većina
neprofitnih organizacija (74%), trgovačkih društava (63%) i fizičkih osoba (69%) navodi da im je ova mjera
pomogla u ispravnoj selekciji zaposlenika, dok je to slučaj s 44% ispitanih tijela javne vlasti i 47% javnih
ustanova. Na tragu ovih rezultata je i podataka kako se 2/3 poslodavaca anketiranih u ovom istraživanju slaže s
tvrdnjom da sudjelovanje u ovoj mjeru povećava vjerojatnost trajnog zapošljavanja korisnika.
Navedene rezultate potvrđuje i činjenica da je oko 60% poslodavaca nakon isteka mjere zaposlilo barem neke
od korisnika barem na određeno vrijeme. Nešto češće su barem neke korisnike zapošljavala tijela javne vlasti i
trgovačka društva, pogotovo u odnosu na neprofitne organizacije, no razlika nije statistički značajna51. Od onih
poslodavaca koji su zadržali barem jednu osobu nakon isteka perioda stručnog osposobljavanja u radnom
odnosu, oko 40% je zadržalo sve osobe u radnom odnosu, no ipak većina tih poslodavaca je zadržala manje od
pola korisnika. Glavni razlog nezapošljavanja korisnika SOR-a nije vezan uz njihovu kvalitetu kao radnika, nego
uz financijske ili zakonske mogućnosti za otvaranje radnih mjesta ili pak uz potrebe za dodatnom radnom
snagom. Samo 1/10 poslodavaca koji nisu zaposlili sve osobe koje su se kod njih stručno osposobljavale je kao
razlog naveo nezadovoljstvo karakteristikama tih osoba kao radnika.
Treću dimenziju ishoda mjere iz perspektive poslodavaca čini doprinos opće-društvenim ciljevima. Preko 60%
poslodavaca smatra da je korištenjem ove mjere učinila „korisnu stvar za dobrobit zajednice“. Pri čemu valja
istaknuti kako ovu dimenziju mjere nešto češće ističu poslodavci iz javnog sektora nego poslodavci iz privatnog
sektora (69% prema 57%)52. Razumljivo, znatno manji broj poslodavaca stavlja u prvi plan opće-društvene
koristi kao najvažniji pozitivan ishod sudjelovanja u mjeri, što je vidljivo iz činjenice da se s tvrdnjom „Najveća
korist od mjere je ta što smo njome zaposlili neke ranjive skupine nezaposlenih kojima smo htjeli pružiti šansu
za rad“ slaže oko 1/3 poslodavaca, a samo oko 1/10 smatra da se ta tvrdnja na njih u potpunosti odnosi. No,
broj poslodavaca koji među svoje glavne motive navodi zapravo opće-društvenu korist nije mali ako znamo da
nije niti znatno veći broj onih koji kao glavne koristi od sudjelovanja u ovoj mjeri navodi financijske uštede. Čini
se da dio poslodavaca sudjelovanje u ovoj mjeri doživljava kao oblik svog društveno-odgovornog poslojavanja.
Dakle, možemo sumirati da su iskustva poslodavaca s ovom mjerom uglavnom vrlo pozitivna, no njihova glavna
korist od ove mjere nije dominanto vezana uz financijske uštede, osim za mikro poslodavce, nego primarno u
osiguravanju veće raspoložive radne snage, što naravno podrazumijeva posredne financijske koristi, te
smanjivanje rizika u procesu regrutacije zaposlenika koji su srednjoročno ili dugoročno potrebni poslodavcu.
Značajan dio motivacije poslodavaca vezan je i uz opće-društvene ciljeve i koristi od ove mjere.
49 Hi kvadrat test značajan uz rizik od 1%. 50 Hi kvadrat test značajan uz rizik od 5%. 51 Vjerojatnost vrijednosti hi-kvadrata je p=0,199. 52 Hi kvadrat test značajan uz rizik od 1%.
82
6.13. Zaključak za mjeru
Na temelju prezentiranih podataka, može se općenito zaključiti kako u većini slučajeva mjera Stručnog
osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa ispunjava svoj osnovni cilj – pružanje mogućnosti mladim
osobama i osobama bez odgovarajućeg iskustva u struci da steknu osnovno praktično iskustvo u struci,
unaprijede svoja znanja i vještine te steknu radni staž kako bi se povećala njihova konkurentnost na tržištu rada
i konačno zapošljivost. Naime, rezultati su pokazali kako značajna većina anketiranih korisnika procjenjuje da su
doista kroz ovu mjeru dobili priliku da steknu praktična znanja i vještine potrebne za obavljanje poslova u
njihovoj struci. Većina njih je tijekom mjere imala odgovarajuću podršku mentora koji su imali zadatak
praktičnog provođenja stručnog osposobljavanja te je većina i zadovoljna načinom na koji su njihovi mentori
obavljali svoju dužnost. S obzirom da je za većinu upravo stručno osposobljavanje, zajedno sa stjecanjem radnih
navika i iskustvena općenito, bio i jedna od ključnih motiva za ulazak u ovu mjeru, ne čudi i podatak kako većina
ocjenjuje ukupno iskustvo sudjelovanja u mjeri korisnim i smislenim. Oko tri četvrtine anketiranih osoba
navode da je odluka o ulasku u mjeru bila dobra te da bi ponovo u istoj situaciji donijelo istu odluku o ulasku u
mjeru. Za značajan broj korisnika sudjelovanje u ovoj mjeri je značilo i dobivanje (prvog) zaposlenja nakon
prestanka mjere kod istog poslodavca ili nekog drugog poslodavca, iako zapošljavanje nezaposlenih osoba nije
primarna svrha ove mjere. Oko 70% korisnika ove mjere je u trenutku provođenja istraživanja bilo zaposleno,
dok je 30% bilo nezaposleno. Oni korisnici koji su u mjeru ušli s ciljem stjecanja preduvjeta za polaganje
stručnog ispita, u velikom broju slučajeva su nakon izlaska iz mjere i ostvarili taj cilj (9 od 10 korisnika).
Međutim, podaci su pokazali i da u određenom postotku ova mjera nije ostvarila očekivanja manjeg dijela
korisnika, odnosno manji dio korisnika ima osjećaj da nisu dobili od ove mjere ono što su očekivali – a to je prije
svega mogućnost stvarnog stručnog osposobljavanja. Ukupno gledajući, oko 1/6 korisnika je nezadovoljna
korisnošću sudjelovanja u mjeri za njihov profesionalni i stručni razvoj. Takvo negativno iskustvo češće imaju
korisnici koji su se stručno osposobljavali u tijelima državne uprave ili tijelima lokalne/regionalne samouprave
te korisnici koji su se stručno osposobljavali u neprofitnim organizacijama. Oko polovina korisnika se tijekom
stručnog osposobljavanja srela s negativnim iskustvom na barem jednim od sedam indikatora uspješnosti mjere
u smislu stručnog osposobljavanja korisnika53. No, oko polovina njih se susrela samo s negativnim iskustvom
samo na jednom od sedam indikatora, dok je oko ¼ ukupnog uzorak se susrela s negativnim iskustvom na dva
od sedam indikatora. Nešto intenzivnije negativno iskustvo je imalo oko desetine korisnika, što znači da su se
susreli s negativnim iskustvom na tri ili više indikatora. Ponovo se pokazuje da su se s negativnim iskustvima na
ovim indikatorima češće susretali korisnici koji su se stručno osposobljavali u tijelima državne uprave ili tijelima
lokalne/regionalne samouprave te neprofitnim organizacijama. Dakle, ukupno možemo zaključiti kako je za
barem ¾ korisnika ova mjera u potpunosti ostvarila svoj svrhu – stručno osposobljavanje, dok taj cilj nije
ostvaren kod oko 1/6 korisnika. U smislu ostvarivanja glavne svrhe ove mjere, HZZ bi trebao veću pažnju
posvetiti kontroli implementacije mjere u tijelima državne uprave i lokalne/regionalne samouprave te u
neprofitnim organizacijama, s obzirom da su to tipovi poslodavaca kod kojih se osnovna svrha mjere ne
ostvaruje značajno češće od prosjeka. U tom smislu, valja razmisliti i o postrožavanju postupka odobravanja
zahtjeva za organizacije koje spadaju u dvije navedene kategorije.
53 Sedam kriterija koji su uzeti u obzir su: da je korisnik imao mentora samo formalno, da korisnik nije bio zadovoljan s mentorom, da je korisnik radio većinom pomoćne poslove, da korisnik uglavnom nije radio poslove u struci, da korisnik procjenjuje da je za njega stručno osposobljavanje bilo gubljenje vremena, da taj posao nije bio važan za stjecanje potrebnog ili novog profesionalnog iskustva te da korisnik procjenjuje da je od mjere koristi imao samo poslodavac.
83
Podaci koji su prikupljeni u ovom istraživanju pokazuju da se u određenom broju slučajeva događaju i
zloupotrebe ove mjere za prikrivanje de-facto zaposlenja ali bez formalnog zasnivanja radnog odnosa. Naime,
istraživanje pokazuje da je oko šest posto korisnika tijekom stručnog osposobljavanja od poslodavca dobivala
dodatne novčane iznose, bilo preko druge vrste ugovora (autorski i sl.) bilo „na ruke“, od čega ¾ (dakle, oko
4,5% ukupne populacije) je takve dodatne novčane iznose dobivala redovito tijekom cijelog perioda
implementacije mjere. S obzirom da se zloupotrebe javnih politika u pravilu podcjenjuju u anketnim
istraživanjima, može se pretpostaviti da je ova pojava nešto raširenija od utvrđenog postotka. No, s obzirom na
to da u gotovo svakoj javnoj politici postoje određena kršenja pravila i zloupotrebe, smatramo da navedeni
pokazatelj nije kritičan, te da se ne može smatrati indikatorom posebne problematičnosti dizajna i
implementacije ove mjere.
Kada je u pitanju ciljanost ove mjere, pokušali smo procijeniti učestalost fenomena „mrtvog tereta“ i „ubiranja
vrhnja. Kada je u pitanju fenomen „mrtvog tereta“, rezultati naše analize ukazuju na zaključak kako se raspon
tog fenomena kreće između ¼ korisnika, koji smatraju da bi dobili posao kod poslodavca i bez mjere, i oko tri
posto, ako uzmemo samo one koji su stručno osposobljavali u privatnom sektoru te zadovoljavaju sve kriterije
da bi se mogli okarakterizirati kao „mrtvi teret“. S obzirom da se većina korisnika ove mjere stručno
osposobljavala u javnom sektoru, a većina od njih u pravilu niti nema alternativu za stručno osposobljavanje
izvan javnog sektora (npr. svi iz djelatnosti obrazovanja, zdravstvene zaštite i socijalne srbi itd.), smatramo da je
za ovu mjeru primjerenije o fenomenu „mrtvog tereta“ raspravljati primarno u kontekstu onih koji su se
stručno osposobljavali u privatnom sektoru. Ako se držimo ovog kriterija, tada se procjena mrtvog tereta kreće
između 2,5%, uz strože kriterije zadovoljavanja više preduvjeta, i 9%., ako se vodimo najblažim kriterijem da su
sami korisnici izjavili da bi vjerojatno dobili posao/stručno osposobljavanje i bez sudjelovanja u mjeri. Odnosno,
„mrtvi teret“ za one koji se osposobljavaju u privatnom sektoru bi se kretao između 13% i 44%.
Drugi važan fenomen za evaluaciju procesa odabira korisnika koji ulaze u mjeru jest fenomen „ubiranja
vrhnja“, koji podrazumijeva da u mjeru prije ulaze one nezaposlene osobe iz ciljne skupine mjere koje su i tako
zapošljivije. Temeljem dostupnih indikatora, možemo zaključiti kako se „elitom“ u smislu zapošljivosti, može
smatrati oko ¼ korisnika obuhvaćenih ovim istraživanjem, s obzirom da su zadovoljili dva ili više kriterija koji su
definirani kao mogući indikatori „ubiranja vrhnja“. Taj podataka sugerira da u određenom postotku navedeni
fenomen postoji, no njegov značaj za evaluaciju ove mjere se znatno smanjio s povećanjem obuhvata ovom
mjerom krajem referentnog perioda ove evaluacije (u 2013. godini), s obzirom da je obuhvat snažno narastao
te je ovom mjerom obuhvaćen visoki postotak nezaposlenih osoba iz ciljne skupine (i nakon što je ona
proširena u svibnju 2013. godine). Kako je obuhvat ove mjere nastavio rasti i nakon 2013. godine, držimo da
fenomen „ubiranja vrhnja“ ne spada u primarni problem ove mjere.
No, upravo visoki obuhvat ovom mjerom sugerira postojanje jednog drugog negativnog učinka ove mjere, a to
je fenomen istiskivanja drugih oblika ulaska na tržište rada nakon dovršenog obrazovanja, odnosno drugih
oblika pripravništva. Naime, oko 80% korisnika koji su anketirani u ovom istraživanju navodi da je ulazak u ovu
mjeru bio jedini način da nađu bilo kakav posao, odnosno steknu radno iskustvo. Taj nalaz se poklapa s
nalazima kvalitativnog istraživanja, koje je ukazalo na to da samo korisnici imaju dojam da se faktički više ne
može ući na tržište rada na bilo koji drugi način osim kroz ovu mjeru. Metodologija ove analize ne dopušta
donošenje do kraja čvrstih zaključaka u ovom smislu, ali svakako sugerira kako bi upravo to mogao biti
svojevrsni negativni učinak ove mjere na makro razini.
Kada su u pitanju korisnici, prostor za unapređenje ove mjere svakako postoji. Temeljem rezultata ovog
istraživanja on se može prepoznati u više aspekata: s jedne strane, svakako postoji prostor za unapređenje
84
razine informiranosti korisnika kako o procedurama tako i o samim ciljevima ove mjere. Tu prije svega treba
naglasiti kako je značajan broj korisnika ima očekivanja vezana uz ovu mjeru koja joj ne bi trebala biti
imanentna – a to je dobivanje zaposlenja nakon prestanka mjere kod istog poslodavca. Postojanje takvih
očekivanja sugerira da korisnici nisu ispravno informirani o ciljevima i svrsi ove mjere, pa su njihova očekivanja
bila nerealno visoka. Naravno, dio odgovornosti za tako visoka očekivanja snosi i medijski i politički prostor, koji
je baš vezano uz ovu mjeru igrao općenito značajnu ulogu kako u informiranju potencijalnih korisnika tako
vjerojatno i u podizanju njihovih očekivanja.
Kada su u pitanju poslodavci i njihova iskustva, valja naglasiti kako su i oni u velikoj većini vrlo zadovoljni ovom
mjerom, kako u njezinom dizajnu tako i u implementaciji. Samo šest poslodavaca smatra kako poslodavci
nemaju nikakve koristi od ove mjere, a poslodavci iz svih kategorija dominantno smatraju kako je ova mjera
posebno korisna za poslodavce poput njih. Glavne koristi poslodavaca koje proizlaze iz ove mjere su prije svega
vezane uz povećanje radne snage u određenom periodu te mogućnost produženog probnog roka, kako bi se
smanjio rizik pogrešnog odabira budućih zaposlenika. Sukladno tome, poslodavci su dominantno zadovoljni
kvalitetom korisnika i njihovim radnim doprinosom, što ima rezultira time da je tek manji broj poslodavaca bio
prisiljen prekinuti ugovora prije isteka roka zbog nezadovoljstva kvalitetom i radom korisnika. Oko 1/3
poslodavaca smatra da je kroz ovu mjeru ostvarila značajne financijske uštede, međutim tu vrstu koristi češće
imaju mikro poslodavci, što je važno za postizanje održivosti malih i novih poduzeća. Značajne financijske koristi
kao benefit ove mjere češće navode poslodavci iz privatnog i neprofitnog sektora. Ova mjera nije percipirana
od strane poslodavaca kao ona koja im je pomogla prebroditi ekonomsku krizu, no to je razumljivo s obzirom
da to i nije njezin cilj i svrha. Poslodavci sudjelovanje u ovoj mjeru doživljavaju i kao dio svog društveno
odgovornog poslovanja. Prijedlozi poslodavaca za unapređenje ove mjere primarno se odnose na njezin dizajn,
u smislu povećanja naknade za korisnike mjere, povećanje trajanja osposobljavanja ili ukidanje ograničenja u
broju osoba koje mogu ući u osposobljavanje. Tek u manjem dijelu primjedbe se odnose na implementaciju,
prije svega u smislu skraćivanja rokova za odobravanje zahtjeva.
85
7. Evaluacija Potpora za zapošljavanje
7.1 Profil nezaposlenih osoba korisnika mjere
Ponovno, da bi razumijevanje rezultata anketnih istraživanja na uzorku nezaposlenih osoba korisnika ove mjere
bilo potpuno, držimo korisnim prezentirati neke osnovne pokazatelje o socio-demografskim obilježjima
populacije korisnika u referentnom periodu.
Potpore za zapošljavanje su mjera namijenjena različitim ciljnim skupinama korisnika pa tako prema kriterijima
za ulazak u mjeru u uzorku razlikujemo pet skupina korisnika: dugotrajno nezaposlene osobe (45%), mlade
osobe bez radnog iskustva (37%), osobe starije od 50 godina (11%), osobe s invaliditetom (2%) te posebne
skupine nezaposlenih (5%). Treba napomenuti da su u same kriterije između ostalog uključena i neka
demografska obilježja (kao što su npr. dob i obrazovanje) te da su se tijekom referentnog perioda (2010. do
2013. godina) događale manje izmjene kriterija za ulazak u mjeru kod svake od navedenih ciljanih skupina
korisnika. (Detaljnije o izmjenama kriterija pogledati u dio o metodologiji istraživanja.).
S obzirom na inicijalnu heterogenost ciljnih skupina korisnika te izmjene kriterija za ulazak u mjeru pregled
osnovnih pokazatelja o socio-demografskim obilježjima bit će prikazan za svaku od pet skupina korisnika
zasebno.
U skupini dugotrajno nezaposlenih osoba nešto je više žena (54%) nego muškaraca (46%). Polovinu (51%) ovih
korisnika čine osobe u dobi od 31 do 50 godina, mlađih od 30 godina je 2/5 (44%) dok je starijih od 50 godina
tek 5%. Tri četvrtine dugotrajno nezaposlenih ima srednjoškolsko obrazovanje, bez srednjoškolskog
obrazovanja je njih 10%, a više ili visoko obrazovanje ima njih 15%. S obzirom na područje obrazovanja trećina
(36%) korisnika dolazi iz područja društveno-humanističkih znanosti i umjetnosti, a petina (22%) iz područja
inženjerstva, prerađivačka industrije, arhitekture. Dugotrajno nezaposlene osobe većinom (60%) nemaju djecu
mlađu od 18 godina, a žive u višečlanim kućanstvima sa četiri ili više članova (57%). Pri tome po petina živi u
kućanstvima s dva odnosno tri člana, trećina u kućanstvima s četiri člana te četvrtina u kućanstvima s pet i više
članova. Oko 17% dugotrajno nezaposlenih korisnika ocjenjuje da njihovo kućanstvo vrlo teško ili teško spaja
kraj s krajem, dodatnih 46% navodi da njihovo kućanstvo ima manje teškoće, dok 37% navodi da njihovo
kućanstvo nema financijskih teškoća. Oko ¼ korisnika među dugotrajno nezaposlenim osobama nema niti jedan
od pet indikatora materijalne deprivacije, a dodatnih oko 16% ima samo jedan. Gotovo 2/5 korisnika živi u
kućanstvima koja su izrazitije materijalno deprivirana, što znači da su u njihovom slučaju zabilježena tri ili više
kriterija materijalne deprivacije od korištenih 5.
Među mladim osobama bez radnog iskustva više je muškaraca (60%) nego žena (40%). Samo 2% korisnika
među mladim osobama bez radnog iskustva nema završeno srednjoškolsko obrazovanje, više od polovine (53%)
ima srednju školu, a 45% njih je sa višim i visokim obrazovanjem. Mlade osobe bez radnog iskustva dolaze
većinom iz područja društveno-humanističkih znanosti i umjetnosti (46%) te inženjerstva, prerađivačka
industrije, arhitekture (30%). Velika većina (85%) mladih osoba bez radnog iskustva nema djecu mlađu od 18
godina. Približno četvrtina ih živi u kućanstvima s dva (28%) odnosno tri člana (24%), a po petina u kućanstvima
s četiri (21%) odnosno pet i više članova kućanstva (19%). Većina (59%) mladih osoba bez radnog iskustva
86
navodi da njihovo kućanstvo nema financijskih teškoća, trećina (34%) ih navodi da njihovo kućanstvo ima manje
teškoće, a 7% ih ocjenjuje da njihovo kućanstvo vrlo teško ili teško spaja kraj s krajem. Oko 2/5 mladih osoba
bez radnog iskustva nema niti jedan od pet indikatora materijalne deprivacije, a samo jedan indikator ima
petina (19%) njih. Dodatna petina (22%) ima dva indikatora dok ih također petina (21%) živi u kućanstvima koja
su izrazitije materijalno deprivirana, što znači da su u njihovom slučaju zabilježena tri ili više kriterija
materijalne deprivacije od korištenih 5.
Kod osoba starijih od 50 godina više je muških korisnika (59%) nego ženskih (41%). Dvije trećine (67%) osoba
starijih od 50 godina ima srednju školu, a podjednak broj ih je bez srednje škole (17%) kao i sa višim i visokim
obrazovanjem (16%). Približno dvije petine (39%) osoba starijih od 50 godina dolazi iz područja društveno-
humanističkih znanosti i umjetnosti, a nešto više od četvrtine njih (28%) iz inženjerstva, prerađivačka industrije,
arhitekture. Osobe starije od 50 godina većinom (92%) nemaju djecu mlađu od 18 godina. Trećina njih (32%)
živi u dvočlanim kućanstvima, četvrtina (25%) u tročlanim kućanstvima, a po petina u kućanstvima s četiri (19%)
odnosno pet i više članova (21%). U samačkim kućanstvima živi 4% osoba starijih od 50 godina. Oko petine
(19%) osoba starijih od 50 godina ocjenjuje da njihovo kućanstvo vrlo teško ili teško spaja kraj s krajem, gotovo
polovina (49%) navodi da njihovo kućanstvo ima manje teškoće, dok ih trećina (32%) navodi da njihovo
kućanstvo nema financijskih teškoća. Nešto manje od trećine (30%) osoba starijih od 50 godina nema niti jedan
od pet indikatora materijalne deprivacije, a samo jedan indikator ima 15% njih. Gotovo dvije petine njih (38%)
živi u kućanstvima koja su izrazitije materijalno deprivirana, tj. zabilježena su tri ili više kriterija materijalne
deprivacije od korištenih 5.
Među osobama s invaliditetom više je muškaraca (62%) nego žena (38%). Oko 2/5 (41%) osoba s invaliditetom
mlađe je od 30 godina, nešto manje od polovine (48%) je u dobi od 31 do 50 godina, a starijih od 50 godina je
11%. Velika većina (81%) osoba s invaliditetom ima završenu srednju školu, samo 2% ih je bez završene srednje
škole, a onih s višim i visokim obrazovanjem ima 17%. Više od polovine (53%) osoba s invaliditetom prema
području obrazovanja dolazi iz društveno-humanističkih znanosti dok ih je 14% iz inženjerstva, prerađivačka
industrije, arhitekture. Približno ¾ osoba s invaliditetom (73%) nema djecu mlađu od 18 godina. Po četvrtina
njih živi u kućanstvima s dva člana (25%), tri člana (23%) odnosno četiri člana (28%) dok ih u jednočlanim
kućanstvima živi 10%, a u kućanstvima s pet i više članova 15%. Četvrtina (25%) osoba s invaliditetom ocjenjuje
da njihovo kućanstvo vrlo teško ili teško spaja kraj s krajem, više od dvije petine (43%) navodi da njihovo
kućanstvo ima manje teškoće, dok ih trećina (33%) navodi da njihovo kućanstvo nema financijskih teškoća.
Nešto manje od četvrtine (23%) osoba s invaliditetom nema niti jedan od pet indikatora materijalne
deprivacije, a samo jedan indikator ima 18% njih. Četvrtina njih ima dva indikatora. Više od trećine (36%) ih živi
u kućanstvima koja su izrazitije materijalno deprivirana (zabilježena su tri ili više kriterija materijalne deprivacije
od korištenih 5).
U posebnim skupinama nezaposlenih većinu čine muškarci (71%) dok je žena 29%. Oko petine (19%) korisnika iz
posebnih skupina nezaposlenih ima manje od 30 godina, više od 2/3 (68%) njih je između 31 i 50 godina dok je
starijih od 50 godina 13%. Bez srednjoškolskog obrazovanja u posebnim skupinama nezaposlenih je 17%,
srednju školu ima njih 71%, a više i visoko obrazovanje 12% korisnika. Nešto manje od 2/5 korisnika (38%) iz
posebnih skupina nezaposlenih prema obrazovnom području dolazi iz inženjerstva, prerađivačka industrije,
arhitekture, iz područja usluga ih je gotovo trećina (31%), a iz područja društveno-humanističkih znanosti i
umjetnosti nešto manje od četvrtine (23%). Polovina (52%) korisnika iz posebnih skupina nezaposlenih ima
djecu mlađu od 18 godina. Većina (38%) ih živi u kućanstvima s pet i više članova, a najmanje njih (5%) u
jednočlanim kućanstvima. Po petina korisnika iz posebnih skupina nezaposlenih živi u kućanstvima s dva (19%)
87
odnosno tri člana (21%) dok 17% njih živi u kućanstvima s četiri člana. Oko 14% korisnika iz posebnih skupina
nezaposlenih ocjenjuje da njihovo kućanstvo vrlo teško ili teško spaja kraj s krajem, trećina (31%) navodi da
njihovo kućanstvo ima manje teškoće, dok ih više od polovine (54%) navodi da njihovo kućanstvo nema
financijskih teškoća. Više od 2/5 korisnika iz posebnih skupina nezaposlenih nema niti jedan od pet indikatora
materijalne deprivacije, a samo jedan indikator ima 19% njih. Oko trećine (31%) ih živi u kućanstvima koja su
izrazitije materijalno deprivirana, što znači da su u njihovom slučaju zabilježena tri ili više kriterija materijalne
deprivacije od korištenih 5.
Tablica Potpore 1 – Profil korisnika
Ukupno
Ciljane skupine
Posebne skupine
nezaposlenih
Osobe starije od
50 godina
Osobe s invaliditetom
Mladi bez iskustva
Dugotrajno nezaposlene osobe
Godina
2010 16% 9% 13% 10% 18% 17%
2011 17% 8% 15% 26% 21% 15%
2012 22% 22% 28% 25% 24% 19%
2013 44% 62% 43% 40% 36% 49%
Trajanje nezaposlenosti
Do 6 mj. 31% 20% 23% 31% 70% 2%
6 do 12 mj. 24% 34% 26% 17% 16% 29%
Više od 12 mj. 46% 46% 51% 53% 14% 69%
Spol Muškarci 54% 76% 54% 73% 60% 46%
Žene 46% 24% 46% 27% 40% 54%
Dob
Do 30 godina 58% 16% 40% 100% 44%
30 do 39 godina 15% 24% 36% 28%
40 do 49 godina 13% 45% 11% 22%
50 i više 14% 15% 100% 12% 5%
Obrazovanje - nivo 1
(0) Bez škole i nezavršena osnovna škola
1% 3% 1%
(1) Završena osnovna škola
6% 16% 14% 9%
(2) Srednja škola 66% 72% 67% 76% 54% 75%
(3) Prvi stupanj fakulteta, stručni studij i viša škola
8% 6% 7% 11% 11% 6%
(4) Fakultet, akademija, magisterij, doktorat
19% 5% 9% 13% 35% 9%
Vaš sadašnji bračni status:
Samac 39% 24% 2% 57% 60% 32%
U braku \ izvanbračnoj zajednici
56% 75% 85% 36% 39% 63%
Razveden\a 4% 1% 8% 4% 1% 5%
Udovac\ica 1% 5% 2% 0%
Vlastita djeca do 18 god
Nema djece te dobi 73% 46% 92% 73% 86% 61%
Ima djece te dobi 27% 54% 8% 27% 14% 39%
Broj članova kućanstva
Jedan 5% 7% 3% 10% 7% 3%
Dva 20% 13% 31% 22% 21% 18%
Tri 23% 19% 24% 23% 23% 24%
Četiri 26% 23% 24% 27% 23% 28%
Pet i više 26% 38% 18% 17% 26% 27%
88
Ukupno Posebne skupine
nezaposlenih
Osobe starije od 50
godina
Osobe s invaliditetom
Mladi bez
iskustva
Dugotrajno nezaposlene
osobe
Gdje stanujete Vi i Vaša obitelj?
U kući \ stanu za koje otplaćujemo kredit
9% 10% 11% 2% 10% 8%
U vlastitoj kući \ stanu 72% 67% 75% 70% 71% 73%
Podstanari smo u tuđem stanu ili kući
9% 11% 8% 7% 11% 9%
Živimo u tuđem stanu \ kući (roditelja, rodbine, nekog drugog)
8% 10% 6% 18% 6% 10%
Socijalni stan \ stan ustupljen na korištenje od strane grada
1% 2% 2% 2% 1%
Kako biste ocijenili adekvatnost Vašeg smještaja (kvaliteta, veličina…) i uvjete stanovanja?
Smještaj uopće nije adekvatan za Vašu obitelj
2% 4% 1% 2% 2%
Smještaj je uglavnom neadekvatan za Vašu obitelj
3% 2% 3% 3% 2% 3%
Ni dobar ni loš, osrednji smještaj
11% 7% 8% 12% 10% 13%
Smještaj je uglavnom adekvatan za Vašu obitelj
37% 52% 40% 36% 31% 40%
Smještaj je potpuno adekvatan za Vašu obitelj
46% 35% 48% 50% 52% 42%
Prihodi kućanstva
Do 4000 kn 16% 10% 17% 25% 12% 19%
Od 4001 do 7000 kn 23% 23% 28% 32% 15% 29%
Od 7001 do 10000 kn 21% 25% 25% 18% 23% 17%
Više od 10000 kn 15% 11% 5% 10% 23% 11%
Bez odgovora 25% 30% 25% 15% 28% 24%
Intenzitet materijalne deprivacije - broj stavki koje si ne mogu priuštiti
0 29% 38% 30% 25% 31% 27%
1 16% 19% 15% 16% 17% 15%
2 23% 14% 21% 27% 27% 20%
3 20% 23% 21% 17% 16% 22%
4 8% 2% 10% 12% 7% 10%
5 4% 4% 4% 2% 1% 5%
Za početak, odaberite tvrdnju koja se najviše odnosi na financijsku situaciju Vašeg tadašnjeg kućanstva, neposredno prije nego što ste počeli sudjelovati u mjeri Potpore za zapošljavanje.
Jedva smo spajali kraj s krajem iz mjeseca u mjesec
25% 29% 40% 21% 13% 31%
Ponekad smo imali financijske teškoće
34% 42% 34% 53% 30% 37%
Imali smo dovoljno novca za podmiriti svoje troškove.
35% 25% 25% 24% 43% 31%
Imali smo dovoljno novca za podmirenje troškova i uspijevali uštedjeti
6% 4% 1% 3% 14% 1%
Molimo Vas da sada odaberete tvrdnju koja se najviše odnosi na trenutnu financijsku situaciju Vašeg kućanstva:
Jedva spajamo kraj s krajem iz mjeseca u mjesec
15% 12% 18% 21% 8% 20%
Ponekad imamo financijske teškoće
43% 36% 49% 42% 40% 45%
Imamo dovoljno novca za podmiriti svoje troškove
34% 48% 33% 29% 38% 31%
Imamo dovoljno novca za podmirenje troškova i uspijevamo nešto uštedjeti
7% 4% 8% 14% 4%
Regija
Zagreb i okolica 26% 15% 27% 34% 35% 19%
Sjeverna Hrvatska 19% 22% 19% 23% 17% 20%
Slavonija 18% 8% 18% 9% 14% 22%
Lika i Banovina 7% 6% 10% 6% 9%
Hrvatsko primorje i Istra 11% 27% 16% 14% 9% 10%
Dalmacija 19% 28% 14% 10% 18% 20%
89
7.2. Profil poslodavaca korisnika mjere
Poslodavci korisnici potpora za zapošljavanje između 2010. i 2013. godine gotovo isključivo su poduzeća u
privatnom vlasništvu. Od svih korisnika potpora na ovaj tip poduzeća otpada njih 98%. U 60% slučajeva potpore
su koristila trgovačka društva, u 39% obrti, zadruge, i slobodna zanimanja, a u svega 1% slučajeva javne službe.
Najveći broj korisnika potpora, nešto manje od četvrtine njih (23%) dolazi iz sektora trgovine na veliko i malo,
njih 21% bavi se stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima, 17% industrijskim djelatnostima, a 7%
građevinarstvom.
Najveći broj korisnika (80%) ove mjere aktivne politike zapošljavanja ulazi u kategoriju mikro poslodavaca, tj.
zapošljava do 10 zaposlenika. Među korisnicima mjere 15% je malih poslodavaca (do 10 zaposlenih), dok je
srednjih poslodavaca (do 250 zaposlenih) 4%, a velikih poslodavaca oko 1%. Dakle, po ovom kriteriju, struktura
korisnika mjere u grubo prati strukturu poduzeća u Republici Hrvatskoj.
Ova mjera se koristi u manje obimu, 70% poslodavaca koristi ju za jednu osobu, a njih 18% za dvije. Tri četvrtine
mikroposlodavaca zapošljava 1 osobu preko mjere, a mali poslodavci u više od polovice slučajeva zapošljavaju
više od jedne osobe putem mjere.
Tablica Potpore 2 – Broj osoba uzetih u mjeru prema veličini poslodavca
Veličina poslodavca Ukupno
do 10 - Mikro poslodavac do 50 - Mali poslodavac do 250 - Srednji
poslodavac Veliki i makro poslodavac N %
N % N % N % N %
Jedan 130 75% 14 43% 3 38% 1 50% 147 69%
Dva 25 14% 13 39% 1 16% 39 18%
Tri do deset 18 11% 6 18% 2 31% 27 12%
11 do 20 1 11% 1 0%
21 do 50 1 3% 1 0%
51 do 100 1 54% 1 0%
Ukupno 173 100% 32 100% 8 100% 2 100% 215 100%
U pogledu regionalne distribucije, među korisnicima potpora za zapošljavanje najviše je poduzeća iz Zagreba i
okolice te Slavonije. Od svih korisnika iz Zagreba ih je 27%, a iz Slavonije 21%. Nakon toga slijede korisnici mjere
iz Dalmacije (19%). Manji broj korisnika potpora za zapošljavanje dolazi iz Sjeverne Hrvatske (14%), Hrvatskog
primorja i Istre (12%) te iz Like i Banovine (7%).
Najveći broj poduzeća, gotovo polovica od svih korisnika ove mjere (48%) u referentnom periodu koristili su
potpore za zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba. Potpore za mlade bez iskustva koristilo je 32% svih
korisnika ove mjere. Potpore za ostale ciljne grupe korištene su u mnogo manjem broju slučajeva. Tako je
potpore za zapošljavanje osoba starijih od 50 godina koristilo 12% korisnika ove mjere, potpore za
zapošljavanje posebnih skupina nezaposlenih 7%, a potpore za zapošljavanje osoba s invaliditetom 1%
poduzeća.
Najviše poslodavaca (71%) korisnika potpora za zapošljavanje posredstvom potpora u referentnom periodu
zaposlio je jednu osobu. Dvije osobe zaposlilo je nešto manje od jedne petine (19,3%) korisnika ove mjere. Tri
osobe zaposlilo je 5% korisnika, četiri osobe 1,5% korisnika, a 5 i više osoba nešto manje od 3% korisnika
potpora za zapošljavanje.
90
Točno polovica svih korisnika ove mjere je u proteklih pet godina povećao broj zaposlenih, 37% je zadržao broj
zaposlenih jednak kao i prije pet godina, a 13% smanjilo. Tijekom proteklih godina 41% korisnika potpora za
zapošljavanje imalo je problema s pronalaskom adekvatne radne snage, 38% nije imalo problema s
pronalaskom adekvatne radne snage, dok 21% korisnika ove mjere nije zapošljavalo.
7.3. Radno iskustvo i traženje posla prije ulaska u mjeru
Velika većina korisnika (83%) navodi da su i prije nego što su odabrani za ovu vrstu mjere sami aktivno tražili
posao, pri čemu su kategorije posebne skupine nezaposlenih (75%) te mladi bez iskustva (76%) nešto manje
aktivnije od ostalih kategorija (prosjek 89%). Među korisnicima potpora za zapošljavanje nešto manje od petine
(16% na ukupnom uzorku) se, u mjesecu koji je prethodio uključivanju u istu, javilo na više od deset oglasa ili
natječaja odnosno poslalo više od deset životopisa, a dodatnih 38% (34% na ukupnom uzorku) je to učinilo tri
do deset puta. U navedenom razdoblju od mjesec dana prije ulaska u mjeru, 37% (34%) korisnika mjere je otišlo
na barem jedan razgovor za posao.
Tablica Potpore 3 - Indikatori intenziteta traženja posla 30 dana prije ulaska u mjeru
Cijeli uzorak
Aktivno tražili posao mjesec dana prije početka mjere 83%
Javili se na 3 ili više natječaja u mjesecu prije početka mjere 34%
Javili se na više od 10 natječaja u mjesecu prije početka mjere 16%
Bili na barem jednom razgovoru za posao u mjesecu prije početka mjere 34%
Koristili pet i više različitih kanala za traženje posla 28%
U prosjeku korisnici su koristili oko tri (3,2) od 11 ponuđenih kanala za traženje posla u mjesecu koji je
prethodio početku sudjelovanja u mjeri. 30% korisnika (25% na ukupnom uzorku) koristilo je samo jedan ili dva
kanala za traženje posla, dok je veliki broj kanala (šest i više) koristilo oko 20% korisnika (17% na ukupnom
uzorku). Od izvora informacija o ponudi posla, korisnici ove mjere su najčešće koristili društvene izvore
informacija – obitelj, prijatelje i poznanike (62%), Internet stranice HZZ-a (60%) i ostale internetske burze
poslova (posao.hr, moj-posao.net i sl. - 54%) te su se javljali na oglase za posao koje su im preporučali njihovi
savjetnici (51%). Korisnici koji su koristili mali broj izvora informacija o ponudi poslova (1 ili 2) u pravilu se
oslanjaju na raspitivanje putem obitelji, prijatelja i poznanika te pregledavanje Internetskih stranica, kako HZZ-
a, tako i ostalih specijaliziranih poslovnih stranica. Oni koji koriste osrednji broj izvora (3 ili 4) imaju sličnu
strategiju u potrazi za poslom pa se tako najčešće raspituju u vlastitim društvenim krugovima, zatim putem
Internetskih stranica HZZ-a, ali i javljajući se na oglase koje im preporučaju njihovi savjetnici.
91
Tablica Potpore 4 - Načini traženja posla (moguće više odgovora)
Cijeli
uzorak
Broj ispitanika 628
Nije aktivno tražio posao 17%
Raspitivao\la sam se kod obitelji, prijatelja i poznanika 52%
Pregledavao\la sam oglase na Internet stranicama HZZ-a 50%
Pretraživao\la sam oglase za posao na Internet stranicama (npr. posao.hr, moj-posao.net, Njuškalo.hr, Narodne novine)
45%
Javljao\la sam se na oglase na koje me je upućivao\la moj savjetnik\ca u HZZ-u 43%
Pregledavao\la sam oglase istaknute na oglasnoj ploči \ u zgradi HZZ-a 33%
Samoinicijativno sam se javljao na različite adrese, kontakte poslodavaca 30%
Na druge načine putem Interneta (drugi portali, stranice poduzeća, društvene mreže i sl.) 27%
Putem oglasa u novinama \ tisku 22%
Preko sajmova poslova 8%
Posredstvom studentskog centra \ student servisa (njihova oglasna ploča i\ili internet stranice) 3%
Preko agencija za privremeno zapošljavanje (npr. Electus, Adecco i sl.) ili preko agencija za posredovanje u zapošljavanju
3%
Na neki drugi način 1%
Temeljem informacija o intenzitetu traženja posla i korištenim kanalima za prikupljanje informacija o ponudi
poslova u periodu prije ulaska u mjeru potpore za zapošljavanje nezaposlenih, korisnike klasificirali u pet
skupina prema intenzitetu i pristupu u traženju posla.
Iz tablice je vidljivo da 27% korisnika potpora za zapošljavanje SOR-a u mjesecu prije ulaska u mjeru nije uopće
aktivno tražilo posao (bilo da su sami to izjavili bilo da su izjavili da su tražili posao ali se nisu javili niti na jedan
natječaj), oko 23% je imalo nizak intenzitet traženja posla, odnosno, javili su se na mali broj natječaja, svega
jedan do dva. Oko ¼ korisnika je pokazalo osrednji intenzitet u traženju posla, što znači da su poslali tri do pet
prijava u mjesec dana prije ulaska u mjeru, dok je preostalih oko 26% intenzivno tražilo posao. Korisnici koji su
intenzivno tražili posao dodatno su podijeljeni s obzirom na to koliko različitih kanala informacija o ponudi
posla su koristili. Oni koji su koristili do pet kanala klasificirani su u skupinu visokog intenziteta traženja posla
(13% uzorka) a oni koji su koristili pet i više izvora informacija o ponudi posla klasificirani su kao vrlo visoki
intenzitet traženja posla (13% uzorka). Vrlo visoki intenzitet traženja posla češće pokazuju osobe koje su se u
mjeru potpore za zapošljavanje uključile kroz kategorije osoba s invaliditetom (17%), dugotrajno nezaposlenih
osoba (16%) te mladih bez iskustva (12%).
Tablica Potpore 5 – Segmentacija korisnika prema intenzitetu traženja posla
Cijeli
uzorak
Broj ispitanika 628
Nisu aktivno tražili posao 27%
Nizak intenzitet traženja posla 23%
Osrednji intenzitet traženja posla 24%
Visok intenzitet traženja posla 13%
Vrlo visok intenzitet traženja posla 13%
92
Tablica Potpore 6 – Segmentacija korisnika prema intenzitetu traženja posla – prema ciljanim skupinama
Ukupan uzorak
Ciljane skupine
Posebne skupine
nezaposlenih
Osobe starije od 50 godina
Osobe s invaliditeto
m
Mladi bez iskustva
Dugotrajno nezaposlene
osobe
Broj ispitanika 628 50 62 42 224 250
Nisu aktivno tražili posao 27% 44% 27% 20% 32% 21%
Nizak intenzitet traženja posla 23% 25% 24% 21% 19% 26%
Osrednji intenzitet traženja posla
24% 17% 22% 22% 24% 26%
Visok intenzitet traženja posla 13% 10% 23% 20% 12% 12%
Vrlo visok intenzitet traženja posla
13% 5% 4% 17% 12% 16%
Većini ispitanika (66%) sudjelovanje u ovoj mjeri nije bilo prvo poslovno iskustvo, pri čemu očekivane iznimke
nalazimo među mlađima od 30 godina, te ispitanicima višeg i visokog obrazovanja gdje 51% prvih i 44% drugih
navodi da im je sudjelovanje u mjeri bilo prvo radno iskustvo. Od ispitanika koji su ranije bili zaposleni, svega
18% njih je bilo zaposleno kod poslodavca kod kojeg su odradili i mjeru, a najčešće preko ugovora na određeno
(34%) vlastitog studentskog ugovora (24%) ili ugovora na neodređeno (22%).
Prikupljeni podaci sugeriraju da korisnici potpora za zapošljavanje većinom nisu dodatno ulagali u vlastito
obrazovanja pa je tako manje od trećine (27%) istih u zadnjih 5 godina išlo na edukacije, tečajeve ili seminare
koji nisu vezani u HZZ ili njihovo redovito obrazovanje, pri čemu je najčešće riječ o korisnicima kategorije „mladi
bez iskustva“. Ispitanici koji jesu išli na određene edukacije, najčešće su odlazili na edukacije vezane uz njihovu
struku (39%), stručno osposobljavanje ili prekvalifikacije (27%) te tečajeve jezika (26%) i informatičke tečajeve
(23%).
7.4. Ulazak u mjeru i motivacija korisnika Ukupno je 27% korisnika ove mjere navelo da su u mjeru ušli na način da ih je savjetnik Zavoda obavijestio o
tome da se nudi taj posao i da imaju uvjete za mjeru. Kod 6% uzorka to je bio isključivi način ulaska u mjeru. U
oko 8% slučajeva, samoinicijativno javljanje na natječaj je bio presudno, od toga, u 4% slučajeva se radio o
javljanju na oglas poslodavca kojeg jesu poznavali od ranije, te također u 4% slučajeva se radilo o javljanju na
oglas poslodavca kojeg nisu poznavali od ranije. Točno trećina, 33% njih navodi da je poslodavac za taj posao
odlučio uzeti upravo njih, i prije nego je raspisan natječaj putem HZZ-a. U 17% slučajeva budući korisnik mjere
je sam poslodavci rekao da ima uvjere za korištenje mjere, te je predložio poslodavcu korištenje mjere, dok je u
31% situacija bila obrnuta, i poslodavac je bio taj koji je sufinanciranoj osobi predložio da počne raditi taj posao
uz tu mjeru.
Na osnovu ovih pokazatelja računat je mrtvi teret, koji se dakle prije svega očituje u udjelu korisnika koji navode
da ih je poslodavac namjeravao zaposliti na tom radnom mjestu i prije nego je za njega službeno objavljen
natječaj putem HZZ-a, udjelu onih koji su poslodavca poznavali i ranije te kod kojih savjetnik Zavoda nije imao
nikakvu ulogu u informiranju nezaposlene osobe o tom konkretnom radnom mjestu. Prema ovim kriterijima,
mrtvi teret iznosi 17%. On je najviši kod osoba starijih od 50 godina (21%), te mladih bez iskustva (22%) dok kod
podskupine dugotrajno nezaposlenih na razini od 12%. Tome treba pridodati i 3,5% onih koji su mjeru iskoristili
tako da su se kod poslodavca zaposlili na način da su ga zamolili da ih poslodavac zaposli jer imaju pravo na
mjeru, iako, kako navode, poslodavac uopće nije planirao zapošljavanje. Češće se radi o osobama starijima od
93
50 godina, a nalazi iz kvalitativnog istraživanja dopunjuju ovaj nalaz primjerima osoba koje su na ovaj način
koristile mjeru radi premošćivanja potrebnog staža do mirovine (ovakvi motivi doduše navode na to da se takve
situacije ne gledaju nužno mrtvim teretom, iako nisu primarni cilj mjere). Dodatnu validaciju indicije mrtvog
tereta predstavljaju i interni podaci Zavoda o tome da 50% osoba za koje nisu prihvaćene potpore za
zapošljavanje nakon toga ipak bude zaposleno kod poslodavca koji je tražio potporu.
Ukupno gledajući, među motivima za uključivanje u mjeru dominiraju oni koji se odnose na aktivaciju (da ne
sjedim kod kuće) i financijska korist. Drugu skupinu motiva čine oni koji se odnose na stjecanje potrebnih
vještina za uključivanje u svijet rada.
Tablica Potpore 7 – Motivacija za uključivanje u mjeru
Uopće se ne
odnosi na
mene
Uglavnom se ne
odnosi na mene
Niti se odnosi, niti ne
Uglavnom se odnosi na mene
U
potpunosti se odnosi na mene
TOP2 (4 + 5)
Zbog financijske koristi 6% 3% 10% 29% 53% 82%
Da nisam bez posla („da ne sjedim kod kuće“) 13% 6% 11% 25% 45% 70%
Da se nakon mjere zaposlim kod tog poslodavca 9% 7% 17% 33% 34% 67%
Da naučim nešto i steknem iskustvo u svom zanimanju / struci 12% 9% 16% 28% 36% 64%
Da dobijem mogućnost raditi posao koji nije neprijavljen (koji nije „na crno“)
22% 7% 13% 24% 35% 59%
To je bio jedini način da počnem raditi, drugačije nisam ni mogao/la dobiti posao
14% 11% 17% 26% 32% 58%
Da steknem korisna poznanstva 13% 11% 21% 33% 22% 55%
Općenito, da steknem neko radno iskustvo, naučim se „kulturi rada“ 19% 10% 17% 29% 25% 54%
Da imam godinu dana radnog iskustva što je uvjet koji se traži u većini natječaja
29% 13% 17% 18% 23% 41%
Da ispunim preostale uvjete za mirovinu (da imam dovoljno mirovinskog staža)
42% 8% 13% 17% 19% 36%
Mlade osobe bez radnog iskustva
Tablica Potpore 8 – Motivacija za uključivanje u mjeru – mlade osobe bez radnog iskustva
Uopće se ne odnosi na mene
Uglavnom se ne
odnosi na mene
Niti se odnosi, niti
ne
Uglavnom se odnosi na mene
U potpunosti se odnosi na mene
TOP2
Da naučim nešto i steknem iskustvo u svom zanimanju / struci
9% 5% 14% 30% 42% 72%
Zbog financijske koristi 10% 5% 19% 37% 29% 66%
Općenito, da steknem neko radno iskustvo, naučim se „kulturi rada“
14% 4% 18% 39% 25% 64%
Da steknem korisna poznanstva 10% 10% 23% 35% 22% 57%
Da se nakon mjere zaposlim kod tog poslodavca
12% 7% 24% 31% 25% 56%
Da nisam bez posla („da ne sjedim kod kuće“)
21% 8% 18% 27% 26% 53%
Da imam godinu dana radnog iskustva što je uvjet koji se traži u većini natječaja
28% 9% 19% 22% 23% 45%
Da dobijem mogućnost raditi posao koji nije neprijavljen (koji nije „na crno“)
35% 7% 20% 20% 18% 38%
94
To je bio jedini način da počnem raditi, drugačije nisam ni mogao / la dobiti posao
24% 15% 25% 18% 18% 36%
Mlade osobe ovu mjeru vide priliku koja im može dati iskustvo u njihovom zanimanju, odnosno struci, a što je
istaknulo gotovo ¾ njih. Također 2/3 njih mjeru vide kao priliku da steknu općenito radno iskustvo i nauče se
„kulturi rada“. Među značajnijim motiva je i financijska korist što je istaknulo 66% njih. Više od polovice (56%)
ih je očekivalo da će se nakon mjere zaposliti kod tog poslodavca. Zanimljivo, gotovo 40% korisnika ove mjere
misli da im mjera nije bila nužna za zapošljavanje, odnosno da bi se zaposlili i bez nje.
U ciljanoj skupini „Mladi bez iskustva“ je 63% onih koji su naveli da im je to bilo prvo plaćeno radno iskustvo, i
da prije toga nisu radili plaćene poslove, dok je među njima i 37% onih kojima to nije bilo prvo plaćeno radno
iskustvo. Iz informacije o tome jesu li mjesec dana prije ulaska u mjeru ostvarivali neki dohodak ili honorar od
plaćenog posla, vidimo da ih je 30% tada imali neki dohodak, dakle, stjecali su radno iskustvo, i to 17% njih
radilo preko studentskog ugovora, 5% preko ugovora o djelu, a 4% na crno.
Ovi podaci sugeriraju da je prema indikatoru prethodne zaposlenosti, dakle ne nedostatka radnog iskustva,
„ubiranje vrhnja“ kod ove mjere na razini između 17% (u mjesecu prije ulaska u mjeru rade preko studentskog
ugovora) i 30% (ukupan broj mladih koji imaju dohodak prije ulaska u mjeru) - odnosno toliko je mladih osoba
bez radnog iskustva koje su koristile ovu mjeru, a kojima ona možda nije bila nužna da bi se zaposlili, odnosno
kod tog dijela korisnika mjera nije ostvarila svoj cilj da se zaposli manje zapošljiva osoba.
Među indikatorima koji se mogu interpretirati u kontekstu ubiranja vrhnja kod mladih osoba bez iskustva, a
odnose se na proceduru ulaska u mjeru, i kod ove mjere, mogu se interpretirati oni indikatori koji govore o
samopouzdanju korisnika da bi radno mjesto dobili i bez mjere, odnosno da bi dobili priliku stjecanja radnog
iskustva i da nije bilo mjere. Prema tom kriteriju, nešto manje od trećine korisnika smatra da bi moglo pronaći
zadovoljavajući posao i bez sudjelovanja u ovoj mjeri, a 12% njih misli da su propustili dobre prilike za drugi
posao dok su bili u mjeri
Tablica Potpore 11 – Stavovi korisnika o ulasku u zaposlenje bez korištenja mjere – mlade osobe bez iskustva
Uopće se ne odnosi na mene
Uglavnom se ne
odnosi na mene
Niti se odnosi, niti
ne
Uglavnom se odnosi na mene
U potpunosti se odnosi na mene
TOP2 (4+5)
I da nisam radio/la taj posao, tj. sudjelovao/la u toj mjeri mogao/la bih si pronaći zadovoljavajući posao
13% 12% 44% 22% 9% 31%
Mislim da sam propustio/dobre prilike za drugi posao dok sam bio/la na tom poslu, tj. u toj mjeri
42% 14% 32% 7% 5% 12%
Na osnovu oba navedena stava izračunat je intenzitet ubiranja vrhnja mjeren na ovaj način, a rezultati upućuju
na to da je, strogo gledajući, među mladima bez iskustva 6% onih čije samopouzdanje upućuje na to da bi se
zaposlili i bez ove mjere, među dugotrajno nezaposlenih osobama 7% njih, a među osobama starijima od 50
godina 3% onih koji su sigurni da bi se zaposlili i bez mjere.
95
Tablica Potpore 12 – Intenzitet samopouzdanja o ulasku u zaposlenje bez korištenja mjere
Svi Osobe starije od 50 godina Mladi bez iskustva Dugotrajno
nezaposlene osobe
Broj indikatora N % N % N % N %
0 422 67% 53 77% 144 63% 192 68%
1 168 27% 14 20% 71 31% 72 25%
2 38 6% 2 3% 14 6% 20 7%
Ukupno 628 100% 69 100% 229 100% 284 100%
Dugotrajno nezaposleni
Dugotrajno nezaposlene osobe su najaktivnije osobe u traženju posla – 28% ih ima visok intenzitet traženja
posla. U prosjeku su koristili najviše kanala traženja posla. Njima je zbilja stalo do toga da dobiju posao. Najviše
iz financijskih razloga što im je na prvom mjestu, do također i radi aktivacije što je istaknulo 80% njih. Velika
većina njih je očekivala i da se zaposli kod poslodavca.
Tablica Potpore 13 – Motivacija za uključivanje u mjeru – dugotrajno nezaposlene osobe
Uopće se ne
odnosi na
mene
Uglavnom se ne odnosi
na mene
Niti se odnosi, niti ne
Uglavnom se
odnosi na
mene
U potpunosti se odnosi
na mene
TOP 2 (4+5)
Prosjek Standardna devijacija
Zbog financijske koristi 4% 2% 2% 27% 65% 92% 4,5 0,93
Da nisam bez posla („da ne sjedim kod kuće“)
9% 4% 7% 26% 54% 80% 4,1 1,246
Da se nakon mjere zaposlim kod tog poslodavca
9% 7% 11% 35% 38% 73% 3,9 1,248
Da dobijem mogućnost raditi posao koji nije neprijavljen (koji nije „na crno“)
14% 7% 9% 25% 46% 71% 3,8 1,429
To je bio jedini način da počnem raditi, drugačije nisam ni mogao ? la dobiti posao
10% 8% 12% 31% 39% 70% 3,8 1,307
Da naučim nešto i steknem iskustvo u svom zanimanju ? struci
13% 9% 15% 26% 37% 63% 3,6 1,395
Da steknem korisna poznanstva
15% 10% 18% 34% 23% 57% 3,4 1,344
Općenito, da steknem neko radno iskustvo, naučim se „kulturi rada“
21% 10% 15% 24% 29% 53% 3,3 1,514
Da imam godinu dana radnog iskustva što je uvjet koji se traži u većini natječaja
28% 14% 15% 17% 26% 43% 3 1,578
Da ispunim preostale uvjete za mirovinu (da imam dovoljno mirovinskog staža)
44% 8% 12% 17% 19% 36% 2,6 1,612
96
Osobe starije od 50 godina
Tablica Potpore 14 – Motivacija za uključivanje u mjeru – osobe starije od 5o godina
Uopće se ne odnosi na mene
Uglavnom se ne
odnosi na mene
Niti se odnosi, niti
ne
Uglavnom se odnosi na mene
U potpunosti se odnosi na mene
TOP2
Zbog financijske koristi 6% 3% 10% 29% 53% 82%
Da nisam bez posla („da ne sjedim kod kuće“)
13% 6% 11% 25% 45% 70%
Da se nakon mjere zaposlim kod tog poslodavca
9% 7% 17% 33% 34% 67%
Da naučim nešto i steknem iskustvo u svom zanimanju ? struci
12% 9% 16% 28% 36% 64%
Da dobijem mogućnost raditi posao koji nije neprijavljen (koji nije „na crno“)
22% 7% 13% 24% 35% 59%
To je bio jedini način da počnem raditi, drugačije nisam ni mogao ? la dobiti posao
14% 11% 17% 26% 32% 58%
Da steknem korisna poznanstva 13% 11% 21% 33% 22% 55%
Općenito, da steknem neko radno iskustvo, naučim se „kulturi rada“
19% 10% 17% 29% 25% 54%
Da imam godinu dana radnog iskustva što je uvjet koji se traži u većini natječaja
29% 13% 17% 18% 23% 41%
Da ispunim preostale uvjete za mirovinu (da imam dovoljno mirovinskog staža)
42% 8% 13% 17% 19% 36%
Starijim osobama je također najvažnija bila financijska korist, aktivacija, a 67% njih je očekivalo i da će se nakon
mjere zaposliti kod poslodavca.
7.6. Uvjeti rada tijekom mjere
Korisnici potpora za zapošljavanje su zadovoljni svi aspektima posla. Visokih 78% navelo je da su uglavnom ili u
potpunosti bili zadovoljni samim poslom koji su obavljali, a po 73% njih su naveli da su bili zadovoljni
atmosferom i međuljudskim odnosima, radnim vremenom i korektnim odnosom poslodavaca prema njima.
Visokih 67%-68% su naveli da su bili zadovoljni i mogućnostima da steknu iskustvo i / ili nauče konkretna
znanja i vještine u njihovoj struci ili zanimanju, odnosno općenito mogućnostima za stjecanje novih znanja,
vještina, radnog iskustva. Više od polovice, 57% ih je bilo zadovoljno i opterećenjem (količinom posla,
odgovornošću i sl.) u odnosu na novac koji su dobivali za svoj rad, a isto toliko i iznosom novca koji su dobivali
za taj posao. Najmanje su zadovoljni mogućnostima usavršavanja i dodatne edukacije, što je istaknulo 22%
korisnika, no čak ih je 47% zadovoljno i s ovim.
97
Tablica Potpore 15 – Zadovoljstvo poslom
Uopće nisam bio/la
zadovoljan/na
Uglavnom nisam bio/la
zadovoljan/na
Osrednje
zadovoljan/na
Uglavnom sam bio/la zadovoljan
/na
Bio/la sam u
potpunosti
zadovoljan/na
TOP2 (4+5)
Prosjek
Standardna
devijacija
Samim poslom koji ste obavljali 3% 4% 16% 43% 35% 78% 4 0,942
Atmosferom i međuljudskim odnosima
6% 4% 17% 31% 42% 73% 4 1,136
Radnim vremenom 6% 5% 16% 34% 39% 73% 3,9 1,152
Korektnim odnosom poslodavca prema Vama
7% 3% 16% 27% 46% 73% 4 1,191
Mogućnošću da steknete iskustvo i / ili naučite konkretna znanja i vještine u Vašoj struci ili zanimanju
6% 7% 19% 34% 34% 68% 3,8 1,143
Mogućnostima za stjecanje novih znanja, vještina, radnog iskustva
5% 5% 23% 33% 34% 67% 3,9 1,108
Time jesu li Vam pravovremeno dali informaciju o tome hoće li Vas zadržati i nakon isteka mjere
8% 8% 17% 26% 41% 67% 3,8 1,278
Opterećenjem (količinom posla, odgovornošću i sl.) u odnosu na novac koji ste dobivali za svoj rad
9% 11% 24% 33% 24% 57% 3,5 1,216
Iznosom novca koji ste dobivali za taj posao
9% 8% 25% 33% 24% 57% 3,6 1,198
Mogućnostima usavršavanja i dodatne edukacije
12% 10% 31% 24% 23% 47% 3,4 1,279
Na mjerenim aspektima zadovoljstva poslom provedena je faktorska analiza u svrhu provjere izdvajaju li se
različite dimenzije zadovoljstva poslom, no utvrđeno je samo jedan faktor, odnosno nepostojanje različitih
dimenzija. Stoga je od svih testiranih tvrdnji kreirana kompozitna varijabla, s prosječnom vrijednošću od 3,8
koja govori o visokom zadovoljstvu poslom koji su obavljali korisnici ove mjere. Jedina utvrđena razlika u
prosječnom ocjeni na ovako kreiranoj skali zadovoljstva poslom je ona koja se odnosi na manje zadovoljstvo
poslom osoba sa završenom osnovnom školom (3,5) i osoba koje su u evidenciji Zavoda bile duže od 3 godine
(3,6).
Nema posebnih razlika u zadovoljstvu poslom između različitih podskupina ove mjere, s izuzetkom kritičnosti
mladih osoba spram posla koji su obavljali te atmosfere i međuljudskih odnosa, te istaknutim zadovoljstvom
starijih osoba radnim vremenom.
98
Tablica Potpore 16 – Zadovoljstvo korisnika uvjetima rada
Ciljane skupine
Posebne skupine
nezaposlenih
Osobe starije od 50 godina
Osobe s invaliditetom
Mladi bez iskustva
Dugotrajano nezaposlene
osobe
Samim poslom koji ste obavljali
4,2 4,3 4,1 3,9 4,1
Atmosferom i međuljudskim odnosima
4,2 4,2 4,1 3,8 4,0
Mogućnostima za stjecanje novih znanja, vještina, radnog iskustva
4,0 3,5 3,8 4,0 3,8
Mogućnostima usavršavanja i dodatne edukacije
3,5 3,1 3,4 3,5 3,3
Radnim vremenom 4,1 4,3 3,8 3,9 3,9
Korektnim odnosom poslodavca prema Vama
4,3 4,2 4,0 3,9 4,0
Time jesu li Vam pravovremeno dali informaciju o tome hoće li Vas zadržati i nakon isteka mjere
3,9 4,0 3,5 3,9 3,8
Opterećenjem (količinom posla, odgovornošću i sl.) u odnosu na novac koji ste dobivali za svoj rad
3,6 3,7 3,4 3,4 3,5
Iznosom novca koji ste dobivali za taj posao
3,7 3,7 3,4 3,4 3,6
Mogućnošću da steknete iskustvo i / ili naučite konkretna znanja i vještine u Vašoj struci ili zanimanju
3,7 3,7 3,6 4,0 3,8
Zadovoljstvu korisnika ove mjere sigurno pridonosi i činjenica da su u velikom broju slučajeva radili poslove
svoje struke. Tako je 88% njih navelo da su radili stručne poslove, od čega 47% uglavnom ili veliku većinu
vremena stručne. Dodanih 67% korisnika mjere navodi da nikada nisu obavljali poslove koji nisu bili previđeni
opisom radnog mjesta, a 94% njih da se poslodavac prema njima nije ponašao drugačije nego prema
zaposlenicima koji nisu bili zaposleni preko ove mjere.
Među odgovorima 5% korisnika mjere koji su naveli da su se prema njima ponašali drugačije, navedeni su
sljedeći negativni primjeri odnosa poslodavca prema sufinanciranim osobama:
Osjećaj manje vrijednosti
Iskorištavanje, obavljanje tuđeg posla
Neprofesionalna komunikacija ili loš odnos u poduzeću
Omalovažavanje, manje vrijedni zaposlenici
Zaposlenici drugog reda/Privremeni zaposlenici
Zaposlenik kao financijska olakšica
99
Plaća
Jedno od pitanja koje je također postavljeno sufinanciranim osobama u okviru potpora za zapošljavanje je
pitanje o tom je li im poslodavac tijekom trajanja mjere uplaćivao plaću u iznosu koji je ugovor sa Zavodom.
Velika većina njih (70%) potvrđuje da im je poslodavac isplaćivao ugovoreni iznos plaće. Dok 18% njih nije ni
znalo kolika je bila ugovorena plaća između poslodavca i Zavoda, 7% njih je navelo da im je poslodavac
isplaćivao i više od ugovorenog iznosa, a 5% njih je navelo probleme s isplatom. Jedan od spomenutih problema
je nedavanje plaće uopće:
Nije me uopće isplaćivao i zato sam otišla nakon 3 mjeseca i 20 dana
Nije mi isplaćivao plaću, ostao mi je dužan
Nisam kune dobio
Ništa mi nije isplatio, a dobio je poticajna sredstva na mene - za moje zapošljavanje u njegovoj firmi
Ono što je bitno istaknuti kod problema s isplatom kod ove mjere je postojanje mehanizma „isplaćivanja manje
plaće“ na način da poslodavac od zaposlenika traži da mu vrati dio novca isplaćenog na račun. Ovakav način
kršenja ugovornih obveza i od strane poslodavca, a i od strane sufinanciranih osoba koje takve slučajeve ne
prijavljuju uvijek, nije direktno ispitan, a ukupno ga je 10 ispitanika samoinicijativno opisalo pri odgovoru na
pitanje je li im poslodavac uplaćivao ugovoreni iznos:
Potpisala sam listu na iznos koji je bio veći nego što sam dobivala na tekući račun
Isplaćivala mi je 1. mjesec manji dio plaće, dok nisam prijavila na Zavod
Isplaćivao mi je manje od ugovorenog iznosa
Minimalac
Nije bilo ugovorenog iznosa u ugovoru, ali sam bio zadovoljan
Poslodavcu sam morala vraćati na ruke određen iznos ugovorene plaće
Trebao sam vraćati razliku.
Uplaćivana mi je plaća dogovorena s HZZ-om, ali sam poslodavcu vraćala 1000,00 kn mjesečno
Uplaćivao je,ali ja sam morala dio novca mu vratiti na ruke
Ako je HZZ uplati više, ja sam morao dati višak poslodavcu, a poslodavac je davao meni ako je HZZ
uplatio manje
Radi se o 1,6% ispitanika, i ukoliko ih projiciramo na populaciju korisnika ove mjere u referentnom razdoblju
evaluacije, što je bilo 13.510 sufinanciranih osoba, možemo procijeniti da bio ovaj mehanizam isplaćivanja
manje plaće mogao biti u oko 200 slučajeva.
Dio radnih uvjeta za (su)financirane osobe jest i pitanje o eventualnim dodatnim materijalnim i financijskim
pravima koja su ostvarivala tijekom sudjelovanja u mjeri, mimo same plaće, Dvije trećine sufinanciranih osoba
navodi da su kod tog poslodavca, osim plaće, imali određena dodatna materijalno-financijska prava. Oni
korisnici koji su od poslodavca dobivali određen dodatne benefite, u pravilu su dobivali više od jednog benefita
ispitanog u upitniku, u prosjeku 2,6 od 13 ponuđenih. Najčešći benefiti koji su dobivali su Božićnica (39%),
naknada za troškove prijevoza od strane poslodavca (36%), mobitel poduzeća na korištenje (20%) te regres za
godišnji odmor (15%). Oko 13% njih je dobivalo i prijenosno računalo na korištenje, a 11% njih automobil
poduzeća na korištenje.
100
Mladi su češće od drugih dobivali dodatne benefite, naročito kad su u pitanju božićnica, mobitel i troškovi
prijevoza.
3% korisnika ove mjere navelo je da im je poslodavac uz plaću isplaćivao i dodatni novac, u gotovini „na ruke“.
U ⅔ slučajeva radilo se o povremenim isplatama, a u ⅓ o redovitim isplatama svaki mjesec (što je 1% od
ukupnog uzorka).
Navedeni podaci idu u prilog ranije navedenim podacima o zadovoljstvu korisnika ove mjere radnim uvjetima
na poslu.
Tablica Potpore 17 – Jeste li na tom poslu, osim plaće, od poslodavca dobivali nešto od sljedećeg:
Ukupan uzorak
Ciljane skupine
Posebne skupine
nezaposlenih
Osobe starije od 50 godina
Osobe s invaliditetom
Mladi bez iskustva
Dugotrajno nezaposlene
osobe
Broj ispitanika
Božićnicu 39% 53% 37% 40% 50% 28%
Naknadu za troškove prijevoza od strane poslodavca
36% 59% 31% 32% 43% 29%
Mobitel poduzeća na korištenje 20% 24% 23% 16% 27% 13%
Regres za godišnji odmor 16% 33% 15% 16% 20% 10%
Računalo (laptop) na korištenje 13% 15% 15% 9% 18% 8%
Naknadu za putne troškove za Vaša poslovna putovanja
12% 24% 7% 7% 20% 6%
Automobil poduzeća na korištenje 11% 15% 12% 7% 15% 7%
Dnevnice za Vaša poslovna putovanja
9% 12% 8% 14% 6%
Poklone, bonove, naknade - za dijete\djecu
5% 11% 1% 9% 6% 4%
Pokloni od klijenata, korisnika i sl. 4% 8% 7% 6% 2%
Dodatni novac koji Vam je isplaćivan na ruke
3% 8% 1% 3% 5% 1%
Dodatni novac koji Vam je isplaćen putem autorskog ugovora i
2% 3% 2% 2%
Ne želim odgovoriti 2% 4%
Ništa od navedenog 34% 25% 38% 39% 17% 47%
101
7.8. Ishodi mjere i ukupno iskustvo iz perspektive korisnika
Prema rezultatima anketnog istraživanja, 70% korisnika ove mjere je i nakon završetka mjere barem neko
vrijeme ostalo raditi kod istog poslodavca, i to 66% njih na istom poslu, a 4% su kod tog poslodavca nakon
mjere ostali raditi na drugom poslu. Od svih njih koji su nakon mjere radili kod poslodavca, 65% njih i danas radi
kod tog poslodavca. Među preostalih 35% koji danas više ne rade kod tog poslodavca, 9% ih je kod poslodavca
ostalo raditi do 6 mjeseci, 9% između 6 i 12 mjeseci, a 17% između jednu i četiri godine. Među onima koji su
nakon isteka mjere ostali raditi kod tog poslodavca, a danas više ne rade, u 63% slučajeva su imali istu plaću i
kao tijekom trajanja mjere. Otprilike 1/5 ih je imala plaću nižu nego prije, a 16% višu nego prije.
Ukupno gledajući, 74% korisnika mjere danas ima posao za koji dobivaju plaću ili honorar, od čega 45% kod
istog poslodavca kod kojeg su bili i u mjeri, dok ih 29% ima drugi posao. Otprilike ¼ korisnika mjere danas nema
posao – radi se češće o osobama starijima od 50 godina, osobama koje nemaju više i visoko obrazovanje, koje
su u evidenciji Zavoda bile duže od 3 godine, a što se tiče regija, to su češće osobe iz regije Slavonija.
Tablica Potpore 18 – Imate li danas posao
Broj ispitanika 628
Danas još uvijek radi kod tog poslodavca 45%
Ima drugi posao 29%
Uopće nema posao 26%
Ukupno 100%
102
7.9. Zadovoljstvo poslodavaca sa korisnicima
Zadovoljstvo poslodavaca korisnika potpora za zapošljavanje sa zaposlenim kadrovima posredstvom potpora
dobar je indikator uspješnosti ove mjere aktivne politike zapošljavanja.
Rezultati pokazuju kako su poslodavci u prosjeku vrlo zadovoljni zaposlenicima koje su zaposlili posredstvom
mjere. Na skali od 1 (potpuno nezadovoljan) do 5 (potpuno zadovoljan) poslodavci su u prosjeku ocijenili osobe
zaposlene posredstvom mjere ocjenom 4,4. Naime, nešto više od polovine (58%) poslodavaca je bilo potpuno
zadovoljno kadrovima koje je njihova organizacija zaposlila posredstvom mjere, a dodatna jedna četvrtina
poslodavaca (25%) navodi da su bili uglavnom zadovoljni. Dakle, ukupno 83% korisnika mjere izražava visoko
zadovoljstvo radom osoba koje su zaposlili posredstvom mjere. Nešto veće nezadovoljstvo pojavljuje se kod
10% poslodavaca, dok je 6% poslodavaca bilo uglavnom ili potpuno nezadovoljno osobama koje su zaposlile
temeljem potpora za zapošljavanje.
Poslodavci koji nisu bili potpuno zadovoljni, uglavnom angažiranim osobama zamjeraju nedovoljnu
motiviranost za rad, što se može povezati i s nedovoljnom predanošću te nedovoljnom marljivošću. Osim
motivacijskih aspekata, druga važna dimenzija nezadovoljstva su karakterne osobine i ponašanje korisnika. No
također isto toliko poslodavaca na angažirane kadrove ima prigovore u pogledu njihove stručnosti, dok nešto
više njih, cca. jedna trećina nije bilo zadovoljno „željom za učenjem“.
Tablica Potpore 19 – Izvori nezadovoljstva poslodavaca sufinanciranim osobama
N %
Broj ispitanika 212 100%
Svime sam zadovoljan 124 58%
Motiviranost 45 21%
Produktivnost 32 15%
Želja za učenjem 30 14%
Marljivost 26 12%
Predanost 26 12%
Stručnost 24 11%
Karakternim osobinama, općim ponašanjem
24 11%
Pouzdanost 22 10%
Ne znam / ne mogu procijeniti 17 8%
Nedovoljna kvalificiranost za posao 6 3%
103
7.10. Ishodi mjere i ukupno iskustvo iz perspektive poslodavaca
Glavni motivi za korištenje potpora za zapošljavanje bili su ušteda novca i mogućnost korištenja mjere s
obzirom da mjera postoji i poslodavci je mogu koristiti. Oba motiva navelo oko dvije trećine ispitanika. Oko
polovine poslodavaca koristila je mjeru kako bi osposobila radnu snagu koja joj je potreba u organizaciji, a skoro
40% zbog pronalaska adekvatne radne snage. Tek nešto manje od 10% poslodavaca koristilo je mjeru da bi
izašlo u susret osobi za koju je mjera korištena, odnosno nisu planirali zapošljavanje. Tek je 7% ispitanika
koristilo mjeru jer im je neophodan novi kada, a imaju zabranu zapošljavanja.
Skoro polovina poslodavaca navodi da im je korištenje mjere bilo nužno za postizanje pozitivnih financijskih
učinaka u poslovanju, s time da je to mišljenje izraženije kod poslodavaca sa manje od 10 zaposlenih na ugovor
o radu.
Tri četvrtine poslodavaca smatra da korištenje ove mjere povećava vjerojatnost trajnog zapošljavanja osobama
koje su sudjelovale u njoj. Također, pokazatelj da su poslodavci dominanto zadovoljni ovom mjeru sugerira i
podatak da se oko tri četvrtine anketiranih poslodavaca nije složilo s tvrdnjom kako „od ove mjere poslodavci
nemaju nikakve koristi“, odnosno tek se 3% poslodavaca složilo s ovom tvrdnjom. Nema značajnih razlika s
obzirom na glavna obilježja poslodavaca (tip organizacije, sektor vlasništva i veličina prema broju zaposlenih) u
pogledu ocjene korisnosti ove mjere za poslodavce. Oko 60% poslodavaca slaže se da je mjera posebno korisna
za poduzeća poput njihovih te za njihovu regiju. Polovica poslodavaca smatra da je mjera imala utjecaj na
ublažavanje problema nezaposlenosti u Hrvatskoj. Također važno je napomenuti da skoro 40% ispitanika
smatra da nije potrebno propisivati najniži iznos plaće za osobe zaposlene kroz mjeru, dok se tek osmina slaže
da je potrebno propisati najniži iznos plaće. Trećina ispitanika smatra da bi mjeru bilo potrebno znatno
modificirati kako bi bila učinkovitija. Predložene modifikacije najviše se odnose na povisivanje naknade i udjela
sufinanciranja od strane HZZ-a, pojednostavljivanje uvjeta i kriterija za ulazak u mjeru i povećavanje vremena
trajanja ugovora o radu (duže od godinu dana).
Mjereni pozitivni učinci mjere iz perspektive poslodavaca podijeljeni su u tri osnovne dimenzije: financijske
koristi i uštede za poslodavca, ostale poslovne koristi za samog poslodavca te opće-društvene koristi od
implementacije mjere. Polovica poslodavaca smatra da je ostvarila znatne financijske uštede korištenjem ove
mjere, dok tek petina smatra da nije, što je u skladu sa stavom da su kroz mjeru ostvarili pozitivne financijske
učinke u poslovanju. Poslodavci s manje od 10 zaposlenih i obrtnici u većoj se mjeri slažu da su ostvarili
značajne financijske dobitke ovom mjerom54. Nadalje, preko dvije trećine poslodavaca smatra da je kroz
korištenje mjere imala mogućnost ulaganja ušteđenog novca u druge aspekte poslovanja i razvoj, nova
zapošljavanja ili edukaciju, što upućuje na važan utjecaj mjere na razvoj poslodavca i daljnji njihov daljnji
napredak. Samo petina poslodavaca smatra da im je mjera koristila u vrijeme kriznog razdoblja te im je
omogućeno nastavljanje s proizvodnjom i poslovanjem. Također, poslodavci s manje od 10 zaposlenih češće
smatraju da su uz pomoć mjere uspjeli prevladati krizu poslovanja55. Iz priloženih rezultata vidljivo je da
mikroposlodavci i obrtnici zapravo imaju značajniji osjećaj financijskog učinka mjere na njihovo poduzeće,
posebice ukoliko uzmemo u obzir omjer „uštede“ putem mjere u odnosu na broj zaposlenih.
54 Hi kvadrat test značajan uz rizik od 5%. 55 Hi kvadrat test značajan uz rizik od 5%.
104
Tablica Potpore 20 – Stavovi poslodavaca o učincima mjere na njihovo poslovanje
Uo
pće
se
ne
od
no
si
na
nas
Ugl
avn
om
se
ne
od
no
si n
a n
as
Nit
i se
od
no
si, n
iti
ne
Ugl
avn
om
se
od
no
si n
a n
as
U p
otp
un
ost
i se
od
no
si n
a n
as
TOP2 (4+5)
Prosjek Stand.
devijacija
Mjera nam je koristila jer smo zaposlili radnu snagu koja nam je u jednom trenutku postala potrebna kako bi odgovorili na povećane zahtjeve s tržišta
5% 11% 20% 46% 18% 64% 3,6 1,1
Korištenjem ove mjere dobili smo mogućnost da ušteđeni novac uložimo u razvoj poslovanja, nova zapošljavanja, edukaciju itd.
7% 7% 22% 48% 16% 64% 3,6 1,1
Korištenjem ove mjere učinili smo korisnu stvar za dobrobit zajednice
7% 9% 32% 39% 14% 53% 3,4 1,1
Korištenjem navedene mjere ostvarili smo znatne financijske dobitke / uštede
8% 13% 29% 44% 7% 51% 3,3 1
Korištenjem mjere dobili smo mogućnost provjeriti koliko je taj zaposlenik prikladan za radno mjesto nakon isteka mjere
11% 12% 31% 35% 12% 47% 3,2 1,1
Neki od zaposlenika koje smo zaposlili posredstvom mjera danas su vrlo važni za naše poslovanje
24% 10% 26% 30% 11% 41% 2,9 1,3
Bez navedene mjere, naša organizacija u vrijeme kada smo koristili mjeru ne bi bila u stanju zaposliti / osigurati potrebnu radnu snagu
16% 21% 27% 25% 11% 36% 2,9 1,2
Najveća korist od mjere je ta što smo njome zaposlili neke ranjive skupine nezaposlenih kojima smo htjeli pružiti šansu za rad
20% 20% 29% 23% 8% 31% 2,8 1,2
Mjera nam je koristila jer smo ušli u krizu poslovanja Omogućila nam je da nastavimo s proizvodnjom / poslovanjem
31% 20% 29% 18% 2% 20% 2,4 1,2
Druga dimenzija utjecaja mjere odnosi se na ne-financijske aspekte mjere, prije svega na povećanje radne
snage, mogućnost boljeg odabira zaposlenika, te posljedično povećanja ukupne kvalitete ljudskog kapitala
organizacije. Dvije trećine tako navode da su koristili ovu mjeru kako bi zaposlili radnu snagu koja im je bila
potrebna kako bi odgovorili na povećane zahtjeve tržišta rada. Također, nešto više od jedne trećine
poslodavaca smatra da bez korištenja mjere ne bi bili u mogućnosti zaposliti i osigurati potrebnu radnu snagu,
što je izraženije kod obrta i mikroposlodavaca, nego kod trgovačkih društava i većih poslodavaca. Skoro
polovica ispitanika smatra da im je mjera bila važan alat za provjeru sposobnosti i prikladnosti zaposlenika, kroz
svojevrsni „probni rok“ od godinu dana trajanja mjere. Vrlo važan pozitivan ishod odnosi se na percepciju 40%
ispitanika koji smatraju da su neki od zaposlenika vrlo važni za njihovo današnje poslovanje. Podatak da tek
jedna trećina poslodavaca nije zadržala osobe koje su bile zaposlene kod njih u mjeri ide u prilog korištenja
mjere u svrhu dugotrajnijeg zapošljavanje, pogotovo jer od tog broja tek jedna četvrtina zaposlenih osoba nije
zadržana zbog odluke poslodavaca, a više od dvije trećine tih osoba otišle su same od poslodavaca. Kod
trgovačkih društava izraženiji je samostalan odlazak zaposlene osobe (76%), dok je kod obrta izraženije
otpuštanje zbog nedostatka financijskih mogućnosti za zadržavanje (34%) i smanjenog obima posla (21%).
Važno je napomenuti da je kod poslodavaca koji su odlučili zadržati svoje zaposlenih većinom, zapravo njih više
od tri četvrtine zadržalo isti broj radnika koji su i ušli u mjeru.
105
Treću dimenziju čine ishodi vezani uz doprinos opće-društvenim ciljevima. Polovina poslodavaca smatra da je
korištenjem ove mjere učinila „korisnu stvar za dobrobit zajednice“ te ne postoji razlika s obzirom na
karakteristike poslodavaca. Trećina poslodavaca smatra da je najveća korist od mjere što su putem nje zaposlili
neke ranjive skupine nezaposlenih osoba i time ih pružili šansu za rad. S time se značajno više slažu poslodavci
srednji i veliki poslodavci nego mikroposlodavci. Ukoliko uzmemo u obzir postotak poslodavaca koji na ovaj
način vide društvenu korist možemo zaključiti da je udio poslodavaca sličan kao i na drugim dimenzijama.
Vidljivo je da poslodavci kroz ovu mjeru vide dio svog ukupnog društveno odgovornog poslovanja.
Iskustva pokazuju da su poslodavci zadovoljni ovom mjerom i njenim učincima. Glavna korist ove mjere
prvenstveno je vidljiva u financijskim uštedama, posebice za mikroposlodavce i obrtnike te kroz ulaganja u novi
kadar. Korištenje mjere ukazuje na posredne financijske koristi koje se potom ulažu u druge sfere poslovanja, a
sama omogućuje otvaranje manje rizičnog probnog roka, ali i najvažnije osiguravanje radne snage koja je
potrebna za trenutno poslovanje te posljedično uključivanje u redovnu radnu snagu nakon isteka mjere.
Također, značajna komponenta mjere, društveno-korisna, vidljiva je kod polovice poslodavaca koji su
prepoznali namjenu mjere i realizirali je kroz zapošljavanje određenih ranjivih skupina nezaposlenih, koje su
potom i u velikoj mjeri zadržali u radnom odnosu.
7.11. Zaključak uz mjeru Potpore za zapošljavanje kao mjera APZ-a dodjeljuju se poslodavcima ukoliko će zapošljavanje uz potporu
dovesti do neto povećanja broja zaposlenih u odnosu na prosječan broj zaposlenih u posljednjih 12 mjeseci,
poslodavcima koji nemaju povećano zapošljavanje unazad 12 mjeseci, već opravdano upražnjena radna mjesta
koja nadoknađuju zapošljavanjem uz potporu te poslodavcima koji nemaju zaposlenih ili koji djeluju kraće od
12 mjeseci za jednog radnika uz uvjet da su unazad 6 mjeseci imali zaposlenu jednu osobu. Glavni fokus
istraživanja bio je na potporama za zapošljavanje mladih, dugotrajno nezaposlenih osoba, osoba starijih od 50
godina te osoba s invaliditetom. Osim navedenih ciljanih skupina postoji niz drugih ciljanih skupina koje su
prema kriterijima niže zapošljivosti ili ranjivosti implementirane unutar mjere potpore za zapošljavanje:
branitelji, osobe romske nacionalnosti, zamjenski radnici, osobe na dijeljenom radnom mjestu, rad u turizmu,
rad nakon stručnog osposobljavanja i sl.
Generalno govoreći, potpore za zapošljavanje mjera su koja ima dvojake učinke. S jedne strane, to je mjera
koja polučuje prilično dobre rezultate. Iz perspektive poslodavaca, ona je prilično privlačna mjera. Tri četvrtine
anketiranih poslodavaca nije se složilo s tvrdnjom kako „od ove mjere poslodavci nemaju nikakve koristi“,
odnosno tek se 3% poslodavaca složilo s ovom tvrdnjom. Polovica poslodavaca smatra da je mjera imala utjecaj
na ublažavanje problema nezaposlenosti u Hrvatskoj. Poslodavcima su glavni motivi za korištenje potpora za
zapošljavanje bili ušteda novca (jer „im svaka kuna puno znači“ što je navelo oko 66% njih), no drugi među 2
najčešća motiva je i istovremeno prilično prozaičan razlog uzimanja sredstava i korištenje mjere „kad se već
nude“ što je također navelo oko 66% poslodavaca. Dvije trećine tako navodi da su koristili ovu mjeru kako bi
zaposlili radnu snagu koja im je bila potrebna kako bi odgovorili na povećane zahtjeve tržišta rada. Također,
nešto više od jedne trećine poslodavaca smatra da bez korištenja mjere ne bi bili u mogućnosti zaposliti i
osigurati potrebnu radnu snagu, što je izraženije kod obrta i mikroposlodavaca, nego kod trgovačkih društava i
većih poslodavaca. Skoro polovina poslodavaca navodi da im je korištenje mjere bilo nužno za postizanje
pozitivnih financijskih učinaka u poslovanju, s time da je to mišljenje izraženije kod poslodavaca s manje od 10
zaposlenih. Nadalje, preko ⅔ poslodavaca smatra da je korištenjem mjere imalo mogućnost ulaganja ušteđenog
novca u druge aspekte poslovanja i razvoj, nova zapošljavanja ili edukaciju, što upućuje na važan utjecaj mjere
na razvoj poslodavca i njihov daljnji napredak. Također, poslodavci s manje od 10 zaposlenih češće smatraju da
106
su uz pomoć mjere uspjeli prevladati krizu poslovanja. Rezultati dakle ukazuju na pozitivne financijske učinke
ove mjere na poslodavce, a naročito na mikroposlodavce i obrtnike jer mjera pruža mogućnost da se s manjim
troškovima za poslodavce zaposli potrebna ili neophodna radna snaga.
Drugi bitan učinak ove mjere iz perspektive poslodavaca korištenje je mjere kao mehanizma potencijalne
selekcije kandidata za dugoročno zapošljavanje ili mjere kao svojevrsnog probnog roka, odnosno povećanja
ukupne kvalitete ljudskog kapitala organizacije. Skoro polovica ispitanika smatra da im je mjera bila važan alat
za provjeru sposobnosti i prikladnosti zaposlenika, kroz svojevrsni „probni rok“ od godinu dana trajanja mjere.
Vrlo važan pozitivan ishod odnosi se i na percepciju 40% poslodavaca koji smatraju da su neki od zaposlenika
zaposlenih zahvaljujući toj mjeri vrlo važni za njihovo današnje poslovanje. Podatak da tek jedna trećina
poslodavaca nije zadržala osobe koje su bile zaposlene kod njih u mjeri, donekle ide u prilog korištenja mjere u
svrhu dugotrajnijeg zapošljavanja, pogotovo jer od tog broja tek jedna četvrtina zaposlenih osoba nije zadržana
zbog odluke poslodavaca, a više od dvije trećine tih osoba otišle su same od poslodavaca. Kod trgovačkih
društava izraženiji je samostalan odlazak zaposlene osobe (76%), dok je kod obrta izraženije otpuštanje zbog
nedostatka financijskih mogućnosti za zadržavanje (34%) i smanjenog obima posla (21%). Važno je napomenuti
da je kod poslodavaca koji su odlučili zadržati osobe, njih više od tri četvrtine zadržalo isti broj radnika koji su i
ušli u mjeru.
Treća bitna dimenzija pozitivnih ishoda istaknutih u anketi poslodavaca, ali koji su prije svega značajni ishodi za
korisnike, odnosi se na doprinos općedruštvenim ciljevima. Polovica poslodavaca smatra da je korištenjem ove
mjere učinila „korisnu stvar za dobrobit zajednice“ i na ovoj tvrdnji ne postoji razlika s obzirom na karakteristike
poslodavaca. Trećina poslodavaca smatra da je najveća korist od mjere što su putem nje zaposlili neke ranjive
skupine nezaposlenih osoba i time im pružili šansu za rad. S time se značajno više slažu srednji i veliki
poslodavci nego mikroposlodavci. Vidljivo je da poslodavci u korištenju ove mjere vide dio svog ukupnog
društveno odgovornog poslovanja.
Što se tiče nezaposlenih osoba koje su ušle u mjeru, iz njihove perspektive mjera također generira niz pozitivnih
učinaka. Ako krenemo od samih uvjeta rada tijekom mjere, rezultati istraživanja pokazuju visoko zadovoljstvo
njima, odnosno visokih 78% korisnika je navelo da su uglavnom ili u potpunosti bili zadovoljni samim poslom
koji su obavljali, a 73% njih je navelo da su bili zadovoljni atmosferom i međuljudskim odnosima, radnim
vremenom i korektnim odnosom poslodavaca prema njima. Zadovoljstvu korisnika ove mjere sigurno pridonosi
i činjenica da su u velikom broju slučajeva radili poslove svoje struke. Tako je 88% njih navelo da su radili
stručne poslove, od čega 47% uglavnom ili veliku većinu vremena stručne. Dodatnih 67% korisnika mjere
navodi da nikada nisu obavljali poslove koji nisu bili previđeni opisom radnog mjesta, a 94% njih da se
poslodavac prema njima nije ponašao drugačije nego prema zaposlenicima koji nisu bili zaposleni preko ove
mjere. Više od polovice (57%) ih je bilo zadovoljno plaćom, a 47% njih i mogućnostima usavršavanja i dodatne
edukacije.
Ukupno gledajući sve skupine ove mjere, prema rezultatima anketnog istraživanja, 70% korisnika ove mjere je i
nakon završetka mjere barem neko vrijeme ostalo raditi kod istog poslodavca. Oko 74% korisnika mjere i danas
ima posao za koji dobivaju plaću ili honorar, od čega 45% kod istog poslodavca kod kojeg su bili i u mjeri, dok ih
29% ima drugi posao. Otprilike ¼ korisnika ove mjere u referentnom periodu ove evaluacije danas nema posao,
107
što je manje nego u slučaju drugih mjera većeg obuhvata.56 Među onima koji su nakon isteka mjere ostali raditi
kod tog poslodavca, a danas više ne rade, u 63% slučajeva su imali istu plaću i kao tijekom trajanja mjere, a 16%
višu nego prije.
Rezultati o udjelu zaposlenih nakon mjere ulijevaju veliki optimizam glede ostvarivanja ciljeva ove mjere, stoga
je na ovom mjestu potrebno naglasiti „drugu stranu medalje“. Naime, osim što polučuje dobre rezultate, ovo je
mjera koja generira veliki mrtvi teret, odnosno jedan nezanemarivi dio uspješnosti ove mjere može se objasniti
upravo fenomenom mrtvog tereta. On se prije svega očituje u velikom udjelu korisnika koji navode da ih je
poslodavac namjeravao zaposliti na tom radnom mjestu i prije nego je za njega službeno objavljen natječaj
putem HZZ-a, a koji su poslodavca poznavali i ranije te kod kojih savjetnik Zavoda nije imao nikakvu ulogu u
informiranju nezaposlene osobe o tom konkretnom radnom mjestu. Prema ovim kriterijima, mrtvi teret iznosi
17%. On je najviši kod osoba starijih od 50 godina (21%), te mladih bez iskustva (22%) dok kod podskupine
dugotrajno nezaposlenih na razini od 12%. Tome treba pridodati i 3,5% onih koji su mjeru iskoristili tako da su
se kod poslodavca zaposlili na način da su ga zamolili da ih poslodavac zaposli jer imaju pravo na mjeru, iako,
kako navode, poslodavac uopće nije planirao zapošljavanje. Češće se radi o osobama starijima od 50 godina, a
nalazi iz kvalitativnog istraživanja dopunjuju ovaj nalaz primjerima osoba koje su na ovaj način koristile mjeru
radi premošćivanja potrebnog staža do mirovine (ovakvi motivi doduše navode na to da se takve situacije ne
gledaju nužno mrtvim teretom, iako nisu primarni cilj mjere). Dodatnu validaciju indicije mrtvog tereta
predstavljaju i interni podaci Zavoda o tome da 50% osoba za koje nisu prihvaćene potpore za zapošljavanje
nakon toga ipak bude zaposleno kod poslodavca koji je tražio potporu.
Drugi važan problem ove mjere je što dizajn mjere ostavlja mogućnosti za neke specifične zlouporabe, koje
doduše nisu široko raširene, ali utječu na loš imidž mjere među korisnicima. Jedna od takvih specifičnih
zlouporaba je tzv. „prisilna podjela novčanih sredstava“. Zlouporaba se odnosi na prisiljavanje posloprimaca da
podjele novac uplaćen od strane Zavoda s poslodavcem. Drugim riječima, poslodavac uvjetuje zapošljavanje
podjelom plaće. Iako ne možemo govoriti o kvantitativnoj rasprostranjenosti (1% korisnika je na pitanje o
iznosu plaće opisalo ovu situaciju), smatramo da ovaj vid zlouporabe predstavlja ozbiljnu devijaciju u korištenju
mjere o kojoj bi trebalo voditi računa. Ovdje je bitno napomenuti i informaciju da 18% korisnika mjere na
pitanje o tome je li im poslodavac isplaćivao ugovoreni iznos navodi da ne znaju koliki je iznos poslodavac
ugovorio s HZZ-om. Naznake su da se ovakve situacije događaju ukoliko je od Zavoda propisana minimalna
plaća previsoka ili preniska za određeni poslovni sektor te dovodi do problematičnih odnosa unutar poduzeća
ukoliko radnici na potpori imaju višu plaću od drugih radnika, samo iz razloga što su uzeti na potporu pa im je
garantiran određeni minimalni iznos, koji je zapravo izdašniji od plaće koju imaju drugi radnici. U tom
kontekstu, važno je napomenuti da skoro 40% poslodavaca smatra da nije potrebno propisivati najniži iznos
plaće za osobe zaposlene kroz mjeru. Nastavno na ovu temu, valja spomenuti i negativnosti kao što su
nekorektan odnos poslodavca, kako su ga tumačili posloprimci, a koji se odnosi na samovoljno smanjenje plaće
nakon isteka mjere. Drugim riječima, nekoliko sudionika u kvalitativnom istraživanju izjavilo je da su od strane
poslodavaca bili ucijenjeni da pristanu na manju plaću od one koju su imali u mjeri ukoliko žele ostati zaposleni
i nakon mjere, što je u kvantitativnom istraživanju potvrdila i ⅕ onih koji su ostali raditi kod poslodavca neko
vrijeme nakon mjere, a koji su u tom razdoblju imali nižu plaću nego tijekom trajanja mjere.
56 Za usporedbu, 30% korisnika SOR-a u trenutku provođenja istraživanja nije imalo plaćen posao. U slučaju javnih radova radi se o oko 80% korisnika ove mjere u referentnom razdoblju evaluacije koji danas nemaju posao.
108
8. Evaluacija Javnih radova
8.1 Profil nezaposlenih osoba korisnika mjere
Programi javnih radova razvijaju se u suradnji s jedinicama lokalne samouprave kako bi se dugotrajno
nezaposlene i osobe s teškoćama uključilo u društvene korisne usluge. Društveno koristan rad koji se odvija u
ograničenom vremenskom periodu nudi sufinanciranje i financiranje zapošljavanja nezaposlenih osoba iz
ciljanih skupina. Navedeni rad mora biti neprofitnog karaktera, ne smije konkurirati gospodarstvu tog područja,
a mora biti temeljen na društveno korisnom radu iniciranom od strane lokalne zajednice, udruga civilnog
društva i drugih subjekata.
U referentnom periodu evaluacije (2010. do 2013. godine), u mjeri javnih radova sudjelovalo je 31.989
korisnika, pri čemu je većina istih u mjeru ušlo 2013. godine (38%) te 2012. godine (33%), dok je udio korisnika
u ranijim godinama znatno niži te za 2011. godinu iznosi 16%, a za 2010. godinu svega 13%. Kako je ovaj oblik
mjere moguće koristiti više puta, ne iznenađuje da je gotovo trećina korisnika, njih 30%, koristilo mjeru u više
od jednog navrata, pri čemu su takvi korisnici češće nižeg obrazovanja, a dolaze iz kućanstva s nižim prihodima
te na višoj razini materijalne depriviranosti57.
Dvije trećine korisnika ove mjere sudjelovalo je u javnim radova komunalnog karaktera, a drugi u socijalnim
javnim radovima.
S obzirom na ciljane skupine ove mjere, ne iznenađuje kako su korisnici unutar kategorije djece i supružnika
poginulih branitelja (2%), kategorije osoba s invaliditetom (2%) te ostalih ranjivih skupina (13%) relativno rjeđe
zastupljene od osoba koje su dugotrajno nezaposlene (83%). Analizirajući spomenutu najveću kategoriju ciljnih
skupina, vidljivo je da ovu mjeru najčešće koriste osobe koje su izrazito dugo bez zaposlenja, pri čemu 92% istih
nije imalo posao duže od 12 mjeseci, dok je svega 6% bilo nezaposleno od 6 do 12 mjeseci, a 2% je bilo bez
posla kraće od 6 mjeseci.
Kod strukture korisnika ove je udio muškaraca 46%, a žena 54%.
Što se tiče dobi, gotovo polovina korisnika (49%) spada u dobnu kategoriju od 31 do 50 godina, dok su mlađi
(do 30 godina) i stariji (preko 50 godina) ispitanici manje, i slično, zastupljeni po korištenju s 23% i 28%.
Najčešća razina obrazovanja korisnika, koja broji gotovo dvije trećine korisnika (60%) je srednja, dok nešto više
od trećine korisnika (35%) nema završenu srednju školu, a svega 5% korisnika ima višu ili visoku razinu
obrazovanja.
Gotovo polovina (47%) korisnika navodi kako je, prije korištenja mjere, njihovo kućanstvo jedva spajalo kraj s
krajem u materijalnom smislu, a dodatnih 40% navodi da su ponekad imali financijske poteškoće, dok je svega
13% korisnika imalo dovoljno novca za podmirivanje troškova. Trenutačna financijska slika kućanstava nije
značajno različita od one prije korištenja mjera pa, iako 6% manje ispitanika navodi da jedva spaja kraj s krajem,
5% više njih navodi kako ponekad ima financijske poteškoće. Konačno, sveukupno 86% korisnika mjere
trenutačno barem ponekad ima poteškoća s podmirivanjem financijskih troškova, a njih 92% navodi da im
troškovi stanovanja predstavljaju umjereno ili veliko opterećenje budžetu kućanstva.
Prosječna vrijednost na korištenoj skali materijalne deprivacije za sve korisnike ove mjere iznosi 3,2 od 5. Nešto
manje od dvije trećine korisnika mjere javnih radova živi u kućanstvima koja su izrazito materijalno deprivirana,
57 Značajan hi-kvadrat test uz rizik od 1%.
109
odnosno kućanstvima u kojima je zabilježeno tri ili više kriterija materijalne deprivacije od pet mjerenih58. Na
taj način, nešto manje od trećine (30%) korisnika ima četiri ili pet indikatora materijalne deprivacije, a dodatnih
31% ima tri indikatora.
Tablica Javni radovi 1 – Profil ispitanika
N %
535 100%
Godina
2010 71 13%
2011 87 16%
2012 181 34%
2013 195 37%
Broj sudjelovanja u javnim radovima
1 370 69%
2 i više 165 31%
Vrsta javnog rada Komunalni 355 67%
Socijalni 178 33%
Ciljane skupine
Branitelji, djeca i supružnici branitelja 12 2%
Dugotrajno nezaposlene osobe 442 83%
Osobe s invaliditetom 12 2%
Ostale ranjive skupine 69 13%
Trajanje nezaposlenosti
Do 6 mj. 13 2%
6 do 12 mj. 30 6%
Više od 12 mj. 493 92%
Spol Muškarci 247 46%
Žene 288 54%
Dob
Do 30 godina 125 23%
30 do 39 godina 113 21%
40 do 49 godina 147 28%
50 i više 149 28%
Obrazovanje
Osnovna škola i niže 188 35%
Srednja škola 320 60%
Više i visoko obrazovanje 27 5%
Vaš sadašnji bračni status:
Samac 138 26%
U braku \ izvanbračnoj zajednici 334 62%
Razveden\a 51 9%
Udovac\ica 13 2%
Vlastita djeca do 18 god Nema djece 359 67%
Ima djece 176 33%
Broj članova kućanstva
Dva 73 15%
Tri 125 26%
Četiri 95 20%
Pet i više 184 39%
58 Prema DZS-ovoj metodologiji prosječan broj stavaka materijalnog oskudijevanja izračunava se za osobe koje si ne mogu priuštiti najmanje tri od devet stavki materijalne deprivacije,s obzirom da u upitniku imamo samo 5 od 9 originalnih DZS stavki (nedostaju pitanja o posjedovanju telefona, TV u boji, perilice za rublje i automobila) - postavljamo kriterij na barem 2 stavke od 5.
110
Gdje stanujete Vi i Vaša obitelj?
U kući \ stanu za koje otplaćujemo kredit 29 5%
U vlastitoj kući \ stanu 410 77%
Podstanari smo u tuđem stanu ili kući 26 5%
Živimo u tuđem stanu \ kući (roditelja, rodbine, nekog drugog
48 9%
Socijalni stan \ stan ustupljen na korištenje od strane grada
20 4%
Nešto drugo 3 1%
Ukupno 535 100%
Kako biste ocijenili adekvatnost Vašeg smještaja (kvaliteta, veličina...) i uvjete stanovanja?
Smještaj uopće nije adekvatan za Vašu obitelj 15 3%
Smještaj je uglavnom neadekvatan za Vašu obitelj 24 4%
Ni dobar ni loš, osrednji smještaj 100 19%
Smještaj je uglavnom adekvatan za Vašu obitelj 227 42%
Smještaj je potpuno adekvatan za Vašu obitelj 169 32%
Ukupno 535 100%
Prihodi kućanstva
Do 4000 kn 264 49%
Od 4001 do 7000 kn 151 28%
Od 7001 do 10000 kn 36 7%
Više od 10000 kn 14 3%
Bez odgovora 68 13%
Intenzitet materijalne deprivacije - broj stavki koje si ne mogu priuštiti
0 31 6%
1 45 8%
2 132 25%
3 164 31%
4 93 17%
5 72 13%
Odaberite tvrdnju koja se najviše odnosi na financijsku situaciju Vašeg tadašnjeg kućanstva, neposredno prije nego što ste počeli sudjelovati u javnim radovima.
Jedva smo spajali kraj s krajem iz mjeseca u mjesec 253 47%
Ponekad smo imali financijske teškoće 210 39%
Imali smo dovoljno novca za podmiriti svoje troškove. 69 13%
Imali smo dovoljno novca za podmirenje troškova i uspijevali nešto uštedjeti
2 0%
Molimo Vas da sada odaberete tvrdnju koja se najviše odnosi na trenutnu financijsku situaciju Vašeg kućanstva:
Jedva spajamo kraj s krajem iz mjeseca u mjesec 211 40%
Ponekad imamo financijske teškoće 245 46%
Imamo dovoljno novca za podmiriti svoje troškove 69 13%
Imamo dovoljno novca za podmirenje troškova i uspijevamo nešto uštedjeti
8 1%
Regija
Zagreb i okolica 43 8%
Sjeverna Hrvatska 131 25%
Slavonija 175 33%
Lika i Banovina 70 13%
Hrvatsko primorje i Istra 22 4%
Dalmacija 94 18%
Veća materijalna deprivacija izražena je kod korisnika komunalnih javnih radova, onih koji su prije uključivanja u
javne radove bili u evidenciji Zavoda preko 3 godine, odnosno onih koji su sudjelovali u javnim radovima koje su
organizirala tijela državne ili lokalne uprave, te trgovačka društva. Ovaj nalaz govori da iz perspektive
intervencijske logike mjere javni radovi ostvaruju svoj cilj, odnosno da se u opisani tip javnih radova uključuju
oni koji žive u kućanstvima veće materijalne deprivacije. Tome u prilog ide i podatak da su oni koji su u javnim
radovima sudjelovali više puta češće nižeg obrazovanja, da dolaze iz kućanstva s nižim prihodima te su na višoj
razini materijalne depriviranosti.
111
Tablica Javni radovi 27 – Intenzitet materijalne deprivacije - broj stavki koje si ne mogu priuštiti – prema relevantnim obilježjima korisnika – prosjek na skali (veći prosjek = veća materijalna deprivacija)
Broj
ispitanika Prosjek
Ukupno 535 2,86
Broj sudjelovanja u javnim radovima
1 370 2,74
2 i više 165 3,12
Vrsta javnog rada Komunalni 355 3,02
Socijalni 178 2,54
Koliko ste bili u evidenciji prije ulaska u mjeru?
Do 3 godine 218 2,72
Više od 3 godine 317 2,95
Tip organizacije
Državna i lokalna uprava 295 2,91
Javne službe 54 2,36
Neprofitni sektor 98 2,80
Trgovačka društva 82 3,06
8.2. Profil poslodavaca korisnika mjere
S obzirom na narav javnih radova, posve je razumljivo kako je velika većina korisnika odrađivala javne radove
kod poslodavaca koji spadaju u javni sektor. Po tome se ova mjera razlikuje od ostalih, s obzirom da je
heterogenost poslodavaca koji mnogu organizirati javne radove znatno manja nego kod drugih mjera, pogotovo
u odnosu na SOR kod kojih je ta heterogenost najveća. Oko ¾ korisnika je odrađivalo javne radove u tijelima
javne vlasti, najčešće u tijelima jedinica lokalne samouprave. Tome treba pridodati i trgovačka društva, s
obzirom da se dominantno radi o komunalnim poduzećima čiji su osnivači jedinice lokalne samouprave, gotovo
80% korisnika je javne radove odrađivalo u organizaciji tijela lokalne samouprave ili njihovih komunalnih
poduzeća. Osim tijela jedinica lokalne samouprave i njihovih komunalnih poduzeća, vrlo važan čimbenik za
organizaciju javnih radova jest i neprofitni sektor, koji ima udio od oko 14% u ukupnom broju korisnika ove
mjere u referentnom periodu ove evaluacije. Manje od 1/10 korisnika je javne radove odrađivao u javnim
ustanovama. Naravno, vrsta javnih radova se razlikuju s obzirom na vrstu organizacije koja ih organizira.
Lokalna samouprava uglavnom je organizirala komunalne javne radove te njima srodne javne radove umjerene
na očuvanje okoliša i ekologiju, dok su ostale vrste javnih radova dominantno organizirale ostale vrste
organizacija. Stoga pri analizi podataka s obzirom na tip organizacije treba imati na umu da ona ujedno
reflektira i razlike s obzirom na tip javnih radova, a oni pak dijelom reflektiraju i razlike u obilježjima korisnika.
Struktura poslodavaca s obzirom na tip organizacije za ovu mjeru se značajno razlikuje od strukture
sufinanciranih osoba s obzirom na to u kojoj vrsti organizacije su obavljali javne radove. To je posljedica
činjenice da je u različite vrste javnih radova uključen različiti broj korisnika. Naime, u prosjeku broj korisnika po
jednom komunalnom javnom radu je znatno veći od broja korisnika po jednom javnom radu druge vrste, što
znači da su tijela jedinica lokalne samouprave i njihova komunalna poduzeća u prosjeku imala više korisnika po
jednom javnom radu, ali su i višestruku koristili ovu mjeru, tako da je prosječan broj korisnika koji je odrađivao
javni rad u tom tipu organizacija znatno veći u odnosu na prosječan broj korisnika koji su javni rad odrađivali u
udrugama ili javnim ustanovama.
112
Tablica Javni radovi 3 – Poslodavci – prosječan broj korisnika u javnom radu prema tipu organizacije
Broj
ispitanika Prosjek
Državna i lokalna uprava 75 37,5
*općine 58 40,5
Javne službe 69 8,1
Neprofitni sektor 106 10,8
Trgovačka društva 28 50,4
Zadruge 3 1
Ukupno 281 21,1
Podaci pokazuju da su tijela jedinica lokalne samouprave u prosjeku imala oko 40 korisnika u javnim radovima u
referentnom periodu, dok su njihova komunalna poduzeća (trgovačka društva) u prosjeku imala oko 50
korisnika u referentnom periodu. S druge strane, neprofitne organizacije su u prosjeku imale po 11 korisnika u
javnim radovima, a javne ustanove oko 8 korisnika u prosjeku. Stoga ne čudi da u populaciji poslodavaca koji
imaju iskustvo s ovom mjerom zapravo najveći udio imaju neprofitne organizacije, s udjelom oko 38%, da iza
njih slijede tijela javne uprave (državne i lokalne) s udjelom od oko 27%, a potom javne ustanove s udjelom od
oko ¼ populacije poslodavaca. Trgovačka društva imaju udio od samo deset posto. Ovu strukturu populacije
poslodavaca te razliku između strukture populacije poslodavaca i populacije sufinanciranih i financiranih
nezaposlenih osoba treba imati na umu pri interpretaciji rezultata istraživanja. Određene razlike u zaključcima
između podataka dobivenih na uzorku poslodavaca i podataka dobivenih na uzorku nezaposlenih osoba mogu
biti posljedica upravo opisanih razlika u njihovoj strukturi.
Tablica Javni radovi 4 – Poslodavci prema tipu organizacije59
N %
Državna i lokalna uprava 75 27%
Javne službe 69 25%
Neprofitni sektor 106 38%
Trgovačka društva 28 10%
Zadruge 3 1%
Ukupno 281 100%
Veliku većinu poslodavaca koji su imaju iskustva s ovom mjerom čine mikro (57%) i mali (27%) poslodavci. S
obzirom na veličinu poslodavca postoje razlike u broju korisnika koji su kod njih odrađivali javne radove, no te
razlike su manje nego u drugim mjerama, s obzirom na specifične uvjete ove mjere. Kod mikro poslodavaca u
prosjeku je javne radove odrađivalo oko 11 korisnika, kod malih poslodavaca oko 29, kod srednjih oko 38 u
prosjeku, a kod velikih poslodavaca u prosjeku oko 148 korisnika. Dakle, svi poslodavci koji imaju iskustva s
ovom mjerom u prosjeku su imali veći broj korisnika, te treba imati na umu da su njihovi odgovori koji se
odnose na karakteristike korisnika zapravo svojevrsna sublimacija različitih iskustava.
Većina poslodavaca (56%) koji su u referentnom periodu imali iskustva s ovom mjerom u proteklih pet godina
nije mijenjala broj zaposlenih. Od onih koji su mijenjali, 2/3 je u periodu od pet godina povećalo broj zaposlenih
a 1/3 manjila. Pri čemu su javne ustanove te neprofitne organizacije češće mijenjale broj zaposlenih od tijela
javne vlasti ili trgovačkih društava.
59 Uzorak je reprezentativan, odnosno odgovara parametrima populacije s obzirom na tip organizacije
113
6.3. Radno iskustvo i traženje posla prije ulaska u mjeru
U skladu s dizajnom mjere koja je namijenjena uključivanju dugotrajno nezaposlenih osoba i osoba s teškoćama
u društveno koristan rad, 92% onih koji su sudjelovali u javnim radovima u evidenciji Zavoda su duže od 12
mjeseci. Za njih 83% javni radovi nisu bili prvo radno iskustvo, dakle većina njih je i ranije radila plaćene
poslove. S druge strane, za 17% njih, iskustvo u javnom radu je bilo prvo radno iskustvo. Očekivano, radi se
pretežno o mlađim osobama (40% korisnika mjere među onima u dobi do 30 godina, te 23% korisnika mjere
među onima u dobi od 30 do 39 godina), koji žive u kućanstvima s tri ili više članova, koja imaju prihode iznad
4000 kn, a češće su iz Slavonije nego iz drugih regija60.
Među korisnicima javnih radova u referentnom periodu ove evaluacije je 4% onih koji su imali određeni
dohodak od rada u mjesecu prije ulaska u mjeru. Najčešće se radi o dohotku iz rada na crno što je navelo oko
80% onih koji su imali neki dohodak u mjesecu prije ulaska u mjeru, odnosno ukupno je 3% sudionika javnih
radova u referentnom periodu navelo da su imali dohodak od rada na crno u mjesecu prije ulaska u mjeru.
Što se tiče vlastite aktivacije u traženju posla, velika većina korisnika mjere navodi da su prije nego što su počeli
raditi na javnim radovima, i sami aktivno tražili posao, a što je navelo 88% njih. Oni koji su potvrdno odgovorili
na pitanje o aktivnom traženju posla su se u 58% slučajeva (51% od ukupnog uzorka), u mjesecu koji je
prethodio javnom radu, javili na jedan do pet oglasa ili natječaja na posao. Zanimljivo je da se 18% korisnika koji
navode da su tražili aktivno posao, u istom razdoblju nije javila niti na jedan oglas ili natječaj za posao (16% od
ukupnog uzorka). 30% aktivnih tražitelja posla (26% od ukupnog uzorka) je u mjesecu koji je prethodio
uključivanju u javne radove bilo na nekom razgovoru za posao.
Tablica Javni radovi 5 - Indikatori intenziteta traženja posla 30 dana prije ulaska u mjeru
Cijeli uzorak
Aktivno tražili posao mjesec dana prije početka Javnih radova 88%
Javili se na više od 3 natječaja u mjesecu prije početka Javnih radova 39%
Javili se na više od 10 natječaja u mjesecu prije početka Javnih radova 12%
Bili na barem jednom razgovoru za posao u mjesecu prije početka Javnih radova 26%
Koristili pet i više različitih kanala za traženje posla 18%
U prosjeku, aktivni tražitelji posla među korisnicima ove mjere koristili su oko 3 (2,9) od 12 ponuđenih kanala za
traženje posla u mjesecu koji je prethodio početku javnih radova. Oko 19% njih koristili su samo jedan kanal, a
velik broj kanala (6 i više) koristilo je 11% njih. Među četiri najčešća kanala putem kojih su korisnici javnih
radova tražili posao, tri se odnose na sam Zavod koji je korisnicima javnih radova glavni prozor u svijet rada.
Tako najviše ispitanika (60% njih) navodi da su posao tražili na način da su se javljali na oglase na koje ih je
upućivao njihov savjetnik u Zavodu. Dodatnih 47% korisnika pregledavali su oglase istaknute na oglasnoj ploči u
zgradi Zavoda, a nešto više od trećine (35%) pregledavala je Internet stranicu HZZ-a. Otprilike polovica (52%)
posao je tražila putem socijalne mreže raspitujući se o mogućem poslu kod obitelji, prijatelja i poznanika. Nešto
više od 30% njih samoinicijativno su se javljali na različite adrese i kontakte poslodavaca, ¼ je posao tražila
pregledavajući oglase za posao na internetskim burzama rada (npr. posao.hr, moj-posao.net, Njuškalo.hr,
60 Značajan hi-kvadrat test uz rizik od 1%.
114
Narodne novine), a 1/5 njih putem oglasa za posao u tisku. Oni koji su koristili do 3 kanala, uglavnom se
oslanjaju na Zavod (savjetnika, oglasnu ploču i internetsku stranicu Zavoda), dok se oni koji koriste četiri i više
kanala za traženje posla, također primarno oslanjaju na Zavod, ali traže posao i na druge načine. Očekivano,
više kanala koriste mlađi (prosječan broj kanala kod onih u dobi do 30, te onih u dobi od 30 do 39 godina je
3,2), te više obrazovani (prosječan broj kanala kod korisnika s osnovnom školom je 2,6, kod onih sa srednjom
2,9, a onih s višim obrazovanjem 3,6).
Tablica Javni radovi 28 - Načini traženja posla (moguće više odgovora)
Cijeli
uzorak
Broj ispitanika 535
Javljao/la sam se na oglase na koje me je upućivao/la moj savjetnik/ca u HZZ-u 60%
Raspitivao \ la sam se kod obitelji, prijatelja i poznanika 52%
Pregledavao \ la sam oglase istaknute na oglasnoj ploči \ u zgradi HZZ-a 47%
Pregledavao \ la sam oglase na Internet stranicama HZZ-a 35%
Samoinicijativno sam se javljao na različite adrese, kontakte poslodavaca 32%
Pretraživao \ la sam oglase za posao na Internet stranicama (npr. posao.hr, moj-posao.net, Njuškalo.hr, Narodne novine)
25%
Putem oglasa u novinama \ tisku 20%
Na druge načine putem Interneta (drugi portali, stranice poduzeća, društvene mreže i sl.) 9%
Preko sajmova poslova 5%
Preko agencija za privremeno zapošljavanje (npr. Electus, Adecco i sl.) ili preko agencija za posredovanje u zapošljavanju (npr. Selectio, Uspinjača i sl.)
1%
Posredstvom studentskog centra \ student servisa (njihova oglasna ploča i/ili internet stranice) 1%
Nisu aktivno tražili posao 12%
Temeljem informacija o intenzitetu traženja posla i korištenim kanalima za prikupljanje informacija o ponudi
poslova u periodu prije ulaska u mjeru, korisnike ove mjere smo također klasificirali u pet skupina prema
intenzitetu i pristupu u traženju posla. Iz tablice je vidljivo da 28% korisnika javnih radova u mjesecu prije ulaska
u mjeru nije uopće aktivno tražilo posao (bilo da su to sami izjavili, bilo da su izjavili da su tražili posao, ali se
nisu javili niti na jedan natječaj). Dodatnih oko 33% je imalo nizak intenzitet traženja posla, što znači da su se
javili na mali broj natječaja, svega jedan do dva. Oko 18% ih je pokazalo osrednji intenzitet u traženju posla, što
znači da su poslali tri do pet prijava u mjesec dana, dok je preostalih 21% intenzivno tražilo posao, ali smo ih
razdvojili s obzirom na to koliko različitih kanala informacija o ponudi posla su koristili. Oni koji su koristili do
pet kanala smo klasificirali u skupinu visokog intenziteta traženja posla (14% uzorka) a one koji su koristili pet i
više izvora informacija o ponudi posla smo klasificirali kao vrlo intenzivne tražitelje posla (7% uzorka).
Tablica Javni radovi 7 – Segmentacija korisnika prema intenzitetu traženja posla
Cijeli
uzorak
Broj ispitanika 535
Nisu aktivno tražili posao 28%
Nizak intenzitet traženja posla 33%
Osrednji intenzitet traženja posla 18%
Visok intenzitet traženja posla 14%
Vrlo visok intenzitet traženja posla 7%
Ukupno 100%
115
Veći intenzitet traženja posla pokazuju osobe s višim obrazovanjem. Tako je među onima koji imaju
srednjoškolsko obrazovanje 22% onih čiji je procijenjeni intenzitet traženja posla visok ili vrlo visok, među
onima s viših i visokim obrazovanjem 31% (njih je među korisnicima javnih radova manji udio, tek oko 6%, no
podaci su indikativni iako se radi o malom broju ispitanika), a među onima sa završenom ili nezavršenom
osnovnom školom 17% njih. Najveći intenzitet traženja posla pokazuju oni koji su javne radove obavljali u
neprofitnom sektoru, tj. udrugama (31% njih) u odnosu na 17% do 21% onih koji su bili angažirani na javnim
radovima koje su organizirali drugi tipovi organizacija61.
Tablica Javni radovi 8 - Intenzitet traženja posla – prema obrazovanju i tipu organizacije
Broj
ispitanika Nisko
Osrednji intenzitet traženja
posla
Visoko Ukupno
Ukupno 535 61% 18% 21% 100%
Obrazovanje
Osnovna škola i niže 142 72% 11% 17% 100%
Srednja škola 358 58% 20% 22% 100%
Više i visoko obrazovanje 36 43% 26% 31% 100%
Tip organizacije
Državna i lokalna uprava 295 66% 15% 18% 100%
Javne službe 54 61% 18% 21% 100%
Neprofitni sektor 98 48% 20% 31% 100%
Trgovačka društva 82 56% 27% 17% 100%
Ističu se i razlike između regija, pa je tako najniži intenzitet traženja posla kod korisnika javnih radova u
Dalmaciji (78% ih nije uopće aktivno tražilo posao ili imaju nizak procijenjeni intenzitet traženja posla), dok je
najviši u Slavoniji (54% ih nije uopće aktivno tražilo posao ili imaju nizak procijenjeni intenzitet traženja posla, a
24% ih ima visok ili vrlo visok intenzitet traženja posla).
Prikupljeni podaci sugeriraju da korisnici Javnih radova u referentnom periodu ove evaluacije nisu bili odviše
aktivni, odnosno nisu intenzivno tražili posao, a što možemo zaključiti za 62% njih koji se, ili niti ne javljaju na
natječaje, ili su se javili tek na jedan ili dva, a glavni kanali za traženje posla su im javljanje na oglase na koje ih
upućuje savjetnik Zavoda te raspitivanje kod obitelji, prijatelja i poznanika. Kod ove mjere to upućuje na
ostvarivanje ciljeva mjere, odnosno uključivanje u mjeru upravo onih kojima je aktivacija potrebna.
Ulaganje u vlastiti ljudski kapital dodatnim obrazovanjem je također nisko. U posljednjih 5 godina (što uključuje
i razdoblje nakon sudjelovanja u mjeri) – odnosno između 2011. i 2015. godine) tek je 12% korisnika javnih
radova pohađalo neko obrazovanje, a većina njih je bila na stručnom osposobljavanju ili prekvalifikaciji za drugo
zanimanje, ili na informatičkom tečaju.
61 Značajan hi-kvadrat test uz rizik od 5%.
116
8.4. Ulazak u mjeru i motivacija sufinanciranih osoba
Javni radovi su mjera kod koje je kao način ulaska u mjeru najčešće istaknuta uloga savjetnika u Zavodu koji su
nezaposlenu osobu informirali o tome da se nudi posao na javnim radovima i da osoba ima uvjete za korištenje
mjere, a što je istaknulo ukupno 71% ispitanika. Među onima koji su istaknuli samo jedan dominantan način
ulaska u mjeru, to je navelo 81% ispitanika. U oko 20% slučajeva, presudnu ulogu pri ulasku u mjeru odigrao je
poslodavac. Tako, 20% korisnika ističe da je i prije nego je raspisan natječaj putem Zavoda, poslodavac odlučio
za taj posao uzeti upravo njih, te je velikoj većini njih poslodavac predložio da počnu raditi taj posao uz tu
mjeru. Oko 3% korisnika u javne radove je ušlo na način da su se isključivo oni sami javili na objavljeni oglas
poslodavca kojeg nisu poznavali od ranije, a 4% njih na način da su se oni sami javili na oglas poslodavca kojeg
jesu poznavali od ranije. Dakle, ukupno je oko 7% korisnika javnih radova mjeru započelo koristiti zahvaljujući
isključivo vlastitoj inicijativu.
Prema načinu ulaska u mjeru korisnici javnih radova iz Slavonije se znatno razlikuju od korisnika iz drugih regija.
U skladu s prethodnim nalazom o tome da su u traženju posla najaktivniji bili korisnici javnih radova u
referentnom periodu evaluacije iz Slavonije, analiza načina ulaska u mjeru pokazuje da Slavonski češće
pokazuju vlastitu inicijativu pri ulasku u ovu mjeru, od korisnika iz drugih regija. Tako je među njima 57% onih
koji navode da su u mjeru ušli na način da ih je savjetnik Zavoda informirao o tome da se nudi taj posao uz tu
mjeru, dok je onih koje je poslodavac odlučio za taj posao uzeti i prije nego je raspisan natječaj putem Zavoda
više nego u drugim regijama (25%).
Dominantan razlog korisnika za uključivanje u ovu mjeru je aktivacija. Preko 90% njih je rekao da su se odlučili
na ovu mjeru jer su htjeli prekinuti razdoblje bez rada, tj. riječima ispitanika, „da ne sjede kod kuće“. Jednako
važan razlog je bio taj što je uključivanje u javne radove za ovu skupinu nezaposlenih osoba bio jedini način da
uđu na tržište rada. Tri četvrtine njih je navelo i da su im javni radovi omogućili da dobiju mogućnost obavljati
posao koji nije neprijavljen, tj. koji nije posao „na crno“. Nešto manje od polovice njih, po oko 45% korisnika, u
javne radove su se uključili s očekivanjima da bi se mogli zaposliti kod tog poslodavca, odnosno da bi mogli
naučiti nešto i steći iskustvo u struci. Takva, konkretnija očekivanja od javnih radova u vidu ulaska u zaposlenost
i profesionalno napredovanje su češće imali oni koji su bili u javnim radovima u neprofitnom sektoru (udruge),
dok su takva očekivanja manje tipična za one koji su na javnim radovima bili u državnoj i lokalnoj upravi.
Financijska korist je jako važna za ovu skupinu nezaposlenih osoba, što je istaknulo i 89% njih.
Oko 72% korisnika ističe da su se u javne radove uključili kako bi pomogli svojoj zajednici, odnosno da rade
nešto korisno, a da javni radovi opravdano imaju utkan i važan aspekt socijalne integracije govore i motivacija
korisnika vezana uz očekivanja o socijalnim kontaktima. Tako 61% njih ulazi u javne radove jer očekuje
upoznavanje drugih ljudi, a 57% njih stjecanje korisnih poznanstava.
117
Tablica Javni radovi 9 – Motivaciju za uključivanje u ovu mjeru
Uopće se ne
odnosi na mene
Uglavnom se ne
odnosi na mene
Niti se odnosi, niti ne
Uglavnom se
odnosi na mene
U potpunos
ti se odnosi na
mene
TOP2 (4+5)
Prosjek Standard
na devijacija
AKTIVACIJA, ULAZAK U ZAPOSLENOST
Da nisam bez posla (”da ne sjedim kod kuće”)
3% 2% 5% 25% 66% 91% 4,5 ,906
To je bio jedini način da počnem raditi, drugačije nisam ni mogao\la dobiti posao
1% 2% 6% 22% 69% 91% 4,5 ,809
Da dobijem mogućnost raditi posao koji nije neprijavljen (koji nije ”na crno”)
11% 4% 9% 27% 49% 76% 4,0 1,314
Da se nakon mjere zaposlim kod tog poslodavca
29% 11% 14% 25% 20% 45% 3,0 1,524
Da naučim nešto i steknem iskustvo u svom zanimanju \ struci
31% 11% 13% 21% 24% 45% 3,0 1,590
OSIGURANJE PRIHODA
Isključivo zbog financijske koristi (plaće i naknade za prijevoz)
2% 2% 7% 23% 66% 89% 4,5 ,883
SOCIJALNA INTEGRACIJA
Da pomognem svojoj zajednici, da radim nešto korisno
6% 6% 16% 28% 44% 72% 4,0 1,161
Da upoznam druge ljude 13% 8% 17% 34% 27% 61% 3,5 1,324
Da steknem korisna poznanstva 15% 9% 21% 30% 26% 56% 3,4 1,354
"PRISILA"
Da me ne izbrišu iz evidencije ako ne prihvatim taj posao
26% 8% 14% 20% 31% 51% 3,2 1,586
118
Korisnici javnih radova koji su bili organizirani od strane neprofitnog sektora, odnosno udruga, očekivano, imaju
nešto drugačiju motivaciju od onih koji su sudjelovali u javnim radovima drugih organizacija. Oni su naime češće
od preostalih skupina isticali da su se u javni rad uključili zbog radi profesionalne koristi, odnosno da nauče
nešto i steknu iskustvo, da steknu korisna poznanstva, ali i upoznaju nove ljude. Iako je i njima financijska korist
jedan od najvažnijih motiva za ulazak u mjeru, isticali su ga rjeđe od ostalih.
Tablica Javni radovi 10 – Motivaciju za uključivanje u ovu mjeru prema tipu organizacije62
Državna i lokalna uprava
Javne službe Neprofitni
sektor Trgovačka
društva
Da dobijem mogućnost raditi posao koji nije neprijavljen (koji nije ”na crno”)
4,1 3,6 4,1 3,9
To je bio jedini način da počnem raditi, drugačije nisam ni mogao\la dobiti posao
4,6 4,4 4,5 4,6
Da naučim nešto i steknem iskustvo u svom zanimanju \ struci 2,8 3,1 3,6 2,8
Da nisam bez posla (”da ne sjedim kod kuće”) 4,5 4,4 4,4 4,5
Da steknem korisna poznanstva 3,4 3,5 3,9 3,1
Da se nakon mjere zaposlim kod tog poslodavca 2,9 3,0 3,1 2,9
Isključivo zbog financijske koristi (plaće i naknade za prijevoz) 4,6 4,4 4,2 4,5
Da me ne izbrišu iz evidencije ako ne prihvatim taj posao 3,3 2,7 3,2 3,6
Da pomognem svojoj zajednici, da radim nešto korisno 4,1 3,7 4,1 3,7
Da upoznam druge ljude 3,5 3,6 3,9 3,2
Podjela javnih radova prema tipu organizacije uključuje i supstancijalniju podjelu, onu koja se odnosi na razliku
između komunalnih i socijalnih javnih radova, a koja također podrazumijeva i razliku između broja sudjelovanja
u javnim radovima, te razliku u trajanju nezaposlenosti. U tom smislu, korisnicima javnih radova koji su prije
toga bili nezaposleni više od tri godine, odnosno onima koji u javnim radovima sudjeluju više puta (jer na
osnovu te dugotrajne nezaposlenosti mogu ostvariti to pravo) kao motivacija za uključivanje u javne radove je
prije svega ona koja se odnosi na aktivaciju, uključivanje na tržište rada te financijsku koristi.
Tablica Javni radovi 11 – Motivaciju za uključivanje u ovu mjeru prema relevantnim obilježjima63
Broj sudjelovanja u javnim radovima
Vrsta javnog rada Trajanje
nezaposlenosti
Jedan put
Dva i više puta
Komunalni Socijalni Do 36
mjeseci
Više od 36
mjeseci
To je bio jedini način da počnem raditi, drugačije nisam ni mogao\la dobiti posao
4,5 4,6 4,6 4,5 4,4 4,7
Isključivo zbog financijske koristi (plaće i naknade za prijevoz)
4,4 4,7 4,6 4,3 4,4 4,6
Da nisam bez posla (”da ne sjedim kod kuće”) 4,4 4,6 4,5 4,4 4,4 4,5
Da dobijem mogućnost raditi posao koji nije neprijavljen (koji nije ”na crno”)
3,9 4,1 4 4 3,8 4,1
Da upoznam druge ljude 3,5 3,7 3,4 3,7 3,6 3,5
Da steknem korisna poznanstva 3,4 3,4 3,3 3,7 3,5 3,4
Da naučim nešto i steknem iskustvo u svom zanimanju \ struci
3 2,8 2,8 3,4 3,2 2,8
Da se nakon mjere zaposlim kod tog poslodavca 3 3 3 2,9 2,9 3
Da pomognem svojoj zajednici, da radim nešto korisno
4 4 4 4 3,9 4
62 Značajan F-test uz rizik od 5% - razlike u odnosu na drugu podskupinu označene su podebljanim tekstom. 63 Značajan T-test uz rizik od 5% - razlike u odnosu na drugu podskupinu označene su podebljanim tekstom.
119
Jedno od zanimljivih pitanja vezano uz motivaciju za ulazak u ovu mjeru, je i pitanje „prisile“ od strane
savjetnika Zavoda, a koje je bilo evidentirano u kvalitativnom istraživanju. Naime, vidimo da je otprilike
polovica ispitanika navela da su se u javne radove uključili kako ne bi bili brisani iz evidencije Zavoda ako ne
prihvate taj posao. Što je u skladu s podatkom da nešto više od polovice korisnika mjere (53%) potvrdno
odgovara na pitanje o tome je li im savjetnik dao do znanja da će biti brisani iz evidencije nezaposlenih ako ne
prihvate posao uz mjeru javnih radova. I na ovom pitanju postoji razlika prema regijama, pa tako na to pitanje
najčešće potvrdno odgovaraju u Dalmaciji (64%), a najrjeđe u Slavoniji (47%). Na ovo pitanje su potvrdno rjeđe
odgovarali i oni koji sudjelovali u socijalnim javnim radovima, odnosno oni koji su na javnim radovima bili
zaposleni u javnim službama64.
Motivi za ulazak u mjeru mogu biti i ranija zaposlenost kod toga poslodavca, no, konzistentno s dizajnom mjere
ona je u slučaju javnih radova evidentirana tek u 2% slučajeva (3% među onima koji imaju prethodno radno
iskustvo) – uglavnom se radi o osobama visokog obrazovanja koje su kod tog poslodavca prije javnih radova bile
u radnom odnosu na određeno vrijeme.
8.7. Uvjeti rada tijekom mjere
Kod javnih radova, mjereni aspekti zadovoljstva poslom u osnovi se dijele na tri dimenzije65. Korisnici ove mjere
su izrazito zadovoljni mjerenim aspektima posla koji se odnose na uvjete rada – tako je preko 90% korisnika
navelo da je bilo zadovoljno radnim vremenom, 90% korektnim odnosom poslodavca prema njima, a 87% njih
je bilo zadovoljno atmosferom i međuljudskim odnosima. Oko 78% ispitanika je zadovoljno samim poslom koji
su obavljali, a 70% njih opterećenjem (količinom posla, odgovornošću i sl.) u odnosu na novac koji su dobivali za
svoj rad. S druge stane, intrinzični čimbenici, a koji se odnose na stjecanje novih znanja, vještina i iskustava
ocjenjeni su znatno niže, i time je zadovoljno između 41% i 46% korisnika. Očekivano, javni radovi rijetko nude
mogućnost usavršavanja i dodatne edukacije, te je tim aspektom javnih radova nezadovoljno 52% korisnika,
dok ih je nešto više od četvrtine (28%) navelo da su zadovoljni. Treću dimenziju čine aspekti koji se odnose na
same uvjete, tj. dizajn mjere – konkretno na iznos novca koji su dobivali za posao, čime je zadovoljno visokih
57% korisnika mjere. No, s druge strane, duljinom trajanja javnih radova nisu zadovoljni što je istaknulo 46%
njih. Tek ih je nešto više od trećine zadovoljno duljinom javnih radova.
64 Značajan hi-kvadrat test uz rizik od 5%. 65 Ishod faktorske analize
120
Tablica Javni radovi 12 – Zadovoljstvo aspektima posla
Uo
pće
nis
am b
io \
la
zad
ovo
ljan
\ n
a
Ugl
avn
om
nis
am b
io \
la
zad
ovo
ljan
\ n
a
Osr
edn
je z
ado
volja
n \
na
Ugl
avn
om
sam
bio
\ la
zad
ovo
ljan
\ n
a
Bio
\ la
sam
u p
otp
un
ost
i
zad
ovo
ljan
\ n
a
TOP 2 (4+5)
Prosjek Standard
na devijacija
Radnim vremenom 1% 0% 7% 34% 58% 92% 4,48 ,755
Korektnim odnosom poslodavca prema Vama 3% 2% 6% 32% 58% 90% 4,42 ,896
Atmosferom i međuljudskim odnosima 2% 1% 10% 37% 50% 87% 4,36 ,847
Samim poslom koji ste obavljali 1% 2% 18% 39% 39% 78% 4,17 ,882
Opterećenjem (količinom posla, odgovornošću i sl.) u odnosu na novac koji ste dobivali za svoj rad
6% 7% 16% 42% 28% 70% 3,84 1,111
Mogućnostima za stjecanje novih znanja, vještina, radnog iskustva
22% 11% 21% 27% 19% 46% 3,21 1,437
Mogućnošću da steknete iskustvo i\ili naučite konkretna znanja i vještine u Vašoj struci ili zanimanju
31% 9% 19% 26% 15% 41% 2,94 1,485
Mogućnostima usavršavanja i dodatne edukacije 38% 14% 20% 17% 11% 28% 2,60 1,486
Iznosom novca koji ste dobivali za taj posao 8% 9% 27% 35% 22% 57% 3,62 1,155
Ukupnom duljinom trajanje te mjere, tj javnih radova
20% 26% 19% 24% 11% 35% 2,91 1,354
Muškarci su više od žena zadovoljni atmosferom i međuljudskim odnosima, dok su žene zadovoljnije
mogućnostima za stjecanje novih znanja, vještina i iskustava te mogućnostima usavršavanja i dodatne
edukacije. Uvjetima rada su znatno zadovoljniji oni koji su na javnim radovima bili u državnoj i lokalnoj upravi
nego oni koji su bili u programima javnih radova u udrugama. Također, uvjetima rada su manje zadovoljni oni
koji su prije ulaska u mjeru u evidenciji Zavoda bili manje od godinu dana, dok su oni koji su duže bili
nezaposleni više zadovoljni uvjetima rada. Uvjetima rada su najmanje zadovoljni u regijama Zagreb i okolica, te
Dalmacija, a najviše u Slavoniji. U Slavoniji su najviše zadovoljni i iznosom novca koji su dobivali za taj posao te
ukupnom duljinom trajanja javnih radova.66
Očekivano, poslove koje su radile osobe zaposlene na javnim radovima 2/3 njih opisuje kao pomoćne, ¼ kao
podjednako stručne i pomoćne, a 9% njih kao stručne. Razlika postoji između komunalnih i socijalnih javnih
radova, pa tako 19% oni koji su bili uključeni u socijalne javne radove navodi da su radili stručne poslove (kod
komunalnih javnih radova je 4% onih koji su radili stručne poslove). U tom kontekstu, postoji i razlika između
javnih radova koje su organizirale javne službe i udruge gdje je veći udio onih koji navode da su radili stručne
poslove, dok je očekivano taj postotak znatno niži kod državne i javne uprave, te komunalnih poduzeća.
Gotovo 80% korisnika javnih radova ističe da nisu trebali obavljati poslove koji nisu bili previđeni opisom
radnog mjesta ili nisu bili u skladu s njihovim formalnim zadacima, a 21% njih navodi da su radili takve poslove,
66 Značajan F-test uz rizik od 1%.
121
6% njih kaže često. Spominju se poslovni čišćenja, administracija, te obavljanje privatnih poslova poslodavca.
Najčešće se radi o korisnicima javnih radova u udrugama i javnim službama.
Tablica Javni radovi 13 – Jeste li na tom poslu trebali obavljati poslove koji nisu bili predviđeni opisom radnog mjesta i u skladu s Vašim formalnim zadacima, ako da, koliko često?
%
Ne, nikada 79%
Da, ali rijetko 7%
Da, ponekad 8%
Da, često 6%
Ukupno 100%
Jedan od indikatora nezadovoljstva poslom može biti i osjećaj zaposlenika na javnom radu da se poslodavac
prema njima ponaša na drugačiji način, nego prema zaposlenicima koji nisu bili zaposleni preko mjere.
Međutim, kod javnih radova to nije slučaj. Pa tako u prilog visokom zadovoljstvu poslom ide i podatak da ih je
samo 4% reklo da su se prema njima ponašali drugačije, i to ih je 3% navelo da su se prema njima ponašali
lošije, a 1% bolje. U nastavku su navedeni neki od primjera drugačijeg ponašanja poslodavaca.
Lošije:
Vikanje kad nije bilo nešto dobro napravljeno
Gledanje s visoka, podcjenjivanje
Od početka, svaki dan, nismo se smjeli obratiti njima s nekim zahtjevom, npr. Za ulje za masažu,
pregradu za intimu pacijenta, nisam dobivala rukavice jer ih nije bilo jer su njihovi zaposlenici rukavice
sebi uzimali doma
Drzak, bezobrazan
Kad je nešto falilo, mene su krivili da kradem
Bilo što tražim, ja nisam dobio, a zaposlenik je dobivao
Prekidali su pauze, morali smo po kiši raditi žene su morale sa sjekirama sjeći drva
Vrijeđala me po nacionalnoj osnovi na sastanku
Bolje:
Ukazano mi je više povjerenja i povjereni su mi neki odgovorniji zadaci
Jako me je direktorica voljela jer sam gledala da što više ušparamo, te je to znala cijeniti
Prema nama je poslodavac bio bolji jer nas nije tjerao na rad kao one koji su stalno zaposleni
Bolje, nisu me opterećivali
Šef me cijenio zbog znanja
Velika većina korisnika javnih radova, čak 79% njih nisu dobivali nikakve dodatne benefite osim plaće. 15% njih
je od poslodavca dobivalo naknadu za troškove prijevoza, a ostali benefiti se pojavljuju u zanemarivom broju
slučajeva.67 Dodatni novac na ruke je dobivalo manje od 1% korisnika.
67 Zanimljiv je slučaj korisnika koji je naveo da je dobio bicikl od općine kao prijevozno sredstvo za dolazak na posao
122
8.8. Ishodi mjere i ukupno iskustvo iz perspektive korisnika
Percipirane koristi javnih radova za sufinancirane osobe su velike, gotovo 90% njih u javnim radovima vidi
rješenje za poboljšanje vlastite financijske situacije u danom trenutku, a što je u skladu s visokim postotkom
(92%) onih koji su naveli da im je jedan od motiva za uključivanje u javne radove bilo to što su javni radovi za
njih bili jedini način da počnu raditi, drugačije nisu ni mogli dobiti posao, te 89% onih koji su se uključili u javne
radove isključivo zbog financijske koristi (plaće i naknade za prijevoz). Daljnja usporedba onih koji su naveli ova
dva motiva, pokazuje da su se u slučaju oba motiva očekivanja korisnika javnih radova ispunila, i da je po 91%
onih koji su naveli spomenuta dva motiva navelo da im je javni rad omogućio da poboljšaju svoju tadašnju
financijsku situaciju. Stoga ne iznenađuje stav, a koji ističe 84% korisnika, o tome da javni radovi traju
prekratko.
Tablica Javni radovi 14 – Koristi
Uopće se ne
odnosi na mene
Uglavnom se ne
odnosi na mene
Niti se odnosi, niti ne
Uglavnom se
odnosi na mene
U potpunos
ti se odnosi na
mene
TOP 2 (4+5)
Prosjek Standard
na devijacija
Taj posao mi je omogućio da poboljšam svoju tadašnju financijsku situaciju
3% 1% 7% 22% 67% 89% 4,49 ,885
Smatram da javni radovi traju prekratko
5% 3% 9% 21% 63% 84% 4,34 1,078
Daljnji uvid u percepciju korisnosti i ishoda sudjelovanja u mjeri daju stavovi sufinanciranih osoba o javnom
radu, a koje one daju s vremenskim odmakom nakon izlaska iz mjere. Ispitan je veći broj tvrdnji o korisnosti i
značaju javnih radova za njih, a među njima su se izdvojile određene tvrdnje koje sugeriraju postojanje 3
dimenzije stavova o javnim radovima68.
Dominantna je upravo ona koja mjeri ostvarivanje ciljeva ove mjere, a to je aktivacija slabije zapošljivih osoba,
tako 65% korisnika javnih radova navodi da im se radeći taj posao povećalo samopouzdanje za traženje drugog
posla. Za dodatnih 58% rad na javnim radovima je bio važan jer su tamo stekli korisna poznanstva.
Druga istaknuta dimenzija javnih radova je negativna percepcija i loš imidž mjere onih koji javne radove vide
kao metodu da se u evidenciji Zavoda smanji broj dugotrajno nezaposlenih osoba, što je tvrdnja s kojom se
slaže 54% korisnika javnih radova. Ovu dimenziju negativne percepcije dodatno potkrjepljuje tvrdnja s kojom se
složila gotova polovica korisnika (49% njih), a koja indicira da su sufinancirane osobe u sklopu tog posla radile
iste poslove kao i stalno zaposleni, samo za manju plaću. S obzirom na postavljene ciljeve javnih radova koji u
pravilu ne bi trebali biti u domeni redovitog obavljanja poslovne aktivnosti poslodavaca, uputno je pojačati
kontrolu prilikom odobravanja programa javnih radova, ali i kasnije u provedbi.
Posljednja izdvojena dimenzija je također negativna, a odnosi se na percepciju javnog rada kao posla koji ga
etiketira kao „ponižavajući“. Tako se ovdje ističu tvrdnje koje navode da su se korisnici radili taj posao osjećali
kao socijalni slučajevi (16% njih), da im je posao bio ponižavajući s obzirom na njihovo dotadašnje iskustvo
(13%) ili da im je rad na tom poslu izazivao nelagodu (12%). Oko 11% ih je navelo da nisi bili osobno motivirani
68 Utvrđeno faktorskom analizom.
123
za rad na tom poslu, a 7% misle da je posao koji su obavljali u sklopu javnih radova beskoristan. Ovdje valja
naglasiti da samo manji dio korisnika javnih radova vide takve radove kao ponižavajuće.
Tablica Javni radovi 15 – Procijenjene koristi od javnih radova
Uo
pće
se
ne
od
no
si n
a
men
e
Ugl
avn
om
se
ne
od
no
si n
a m
ene
Nit
i se
od
no
si, n
iti n
e
Ugl
avn
om
se
od
no
si
na
men
e
U p
otp
un
ost
i se
od
no
si
na
men
e
TOP
2 (
4+5
)
Pro
sjek
Stan
dar
dn
a d
evija
cija
Radeći taj posao povećalo mi se samopouzdanje za traženje drugog posla
11% 4% 21% 34% 31% 65% 3,72 1,243
Taj posao mi je bio važan jer sam stekao korisna poznanstva
16% 9% 17% 33% 25% 58% 3,42 1,351
Smatram da je svrha javnih radova samo u tome da se u evidenciji zavoda smanji broj dugotrajno nezaposlenih osoba
11% 8% 26% 23% 31% 54% 3,52 1,319
U sklopu tog posla radio\la sam iste poslove kao i stalno zaposleni samo za manju plaću
21% 9% 21% 24% 25% 49% 3,23 1,445
Radeći taj posao osjećao\la sam se kao socijalni slučaj 60% 13% 11% 8% 8% 16% 1,91 1,314
Taj posao mi je osobno bio ponižavajući s obzirom na moje dotadašnje radno iskustvo
65% 13% 9% 9% 4% 13% 1,75 1,191
Rad na tom poslu mi je izazivao nelagodu 66% 13% 9% 7% 5% 12% 1,70 1,172
Nisam bio\la osobito motiviran\a za rad na tom poslu 57% 13% 18% 8% 3% 11% 1,88 1,186
Taj posao je bio beskoristan 72% 15% 5% 4% 3% 7% 1,55 1,046
Aktivaciju su češće spominjale žene nego muškarci, a kad je u pitanju regija, najmanje oni iz Dalmacije.
Negativan imidž je najviše dominantan u dobnoj skupini onih od 30 do 39 godina, kod osoba iz regije Sjeverna
Hrvatska, te kod onih koji su u javnim radovima bili u komunalnim poduzećima (trgovačka društva). Poniženje
se najčešće osjeća kod korisnika iz Dalmacije, oni koji su u evidenciji Zavoda bili do godinu dana, te također kod
onih koji su u javnim radovima bili u komunalnim poduzećima (trgovačka društva).
Najveći udio korisnika javnih radova, čak ¾ njih smatra da su koristi od mjere imali podjednako i oni i
poslodavac. Oko 10% njih misli da su oni sami imali više koristi o mjere, dok je 15% njih procijenilo da je u
njihovom slučaju više profitirao poslodavac – odnosno 15% korisnika smatra da oni nisu imali koristi. Nema
razlika na ovom pitanju na različitim obilježjima korisnika.
Da se mogu vratiti u to vrijeme, 95% korisnika bi ponovo sudjelovali u javnom radu, odnosno ponovno bi
prihvatili taj posao. Zanimljivo je da nema razlike između onih koji su naveli da su „ucijenjeni“ brisanjem iz
evidencije i onih koji nisu. U javne radove bi se ponovo vratilo 98% onih koji su ih obavljali u tijelima državne i
lokalne uprave, u odnosu na 91% do 94% onih iz drugih tipova organizacija. Slavonci i na ovom pitanju
potvrđuju svoje zadovoljstvo javnim radovima – njih 99% bi ponovo išlo u javne radove, dok ih iz Zagreba i
okolice najviše ne bi – njih 12%. Onih koji su zainteresirani i u budućnosti sudjelovati u javnim radovima je
također visokih 92%, što ponovo ide u prilog visokom zadovoljstvu ovom mjerom.
Zanimljivo je da je 44% njih ušlo u javne radove s očekivanjima da će se nakon mjere zaposliti kod tog
poslodavca. Realnost se pokazala drugačijom, pa tako sudionika javnih radova navodi da su im na tom poslu
124
odmah dali do znanja da su tu samo privremeno (78%), i da im nisu dali do znanja da će ih zadržati i nakon
mjere (81%), da nisu posebno ulagali u njih (78%), i da su imali niska očekivanja od njih (59%), što je sukob
realnosti i njihovih želja. Zanimljivo je da nema razlike u zadovoljstvu poslom, niti u odgovoru na pitanje o tome
bi li danas opet prihvatili taj isti posao. Međutim, postoji mala razlika između onih koji su imali takva očekivanja
spram spremnosti da se ponovno uključe u javne radove, pa bi tako 90% onih s očekivanjima da se zaposle kod
tog poslodavca pristalo ponovno u javne radove, dok je kod onih koji nisu imali takva očekivanja udio i 95%.
Za ukupnu ocjenu iskustva ovom mjerom, mjereno stavom bi li ponovo donijeli istu odluku o ulasku u mjeru ili
ne, značajnim se pokazuju i sljedeća dva aspekta zadovoljstva poslom: korektnost odnosa poslodavca prema
korisniku, te iznos novca koji su dobili za taj posao69. Dakle, oni koji su zadovoljniji korektnim odnosom
poslodavca i koji su zadovoljni iznosom novca koji su dobili za taj posao, radije bi ponovno ušli u mjeru od onih
koji nisu zadovoljni ovim aspektima posla na kojem su radili.
6% korisnika je kod poslodavca ostalo raditi i nakon završetka mjere, a 2% ih još i danas radi kod isto
poslodavca. Primarni smisao ove mjere nije zadržavanje kod istog poslodavca, ali je aktivacija, koja se ostvarila
u slučaju dodatnih 17% korisnika javnih radova u referentnom razdoblju. Primarni smisao ove mjere nije
zadržavanje kod istog poslodavca, no jedan od ciljeva mjere jest aktivacija. Iz podatka vidimo da je ovaj učinak
ostvaren kod dodatnih ⅙ korisnika, odnosno 17% njih koji danas imaju posao, ali kod drugog poslodavca.
Tablica Javni radovi 16 – Jeste li nakon mjere ostali raditi kod tog poslodavca, barem neko vrijeme, u bilo kojem obliku
N %
Da, kod istog poslodavca, na istom poslu 21 4%
Da, kod istog poslodavca, ali na drugom poslu 7 1%
Da, kod istog poslodavca na istom poslu, ali isključivo volonterski 7 1%
Ne, nisam ostao\la raditi kod TOG poslodavca nakon završetka 500 94%
Ukupno 535 100%
Tablica Javni radovi 17 – Imate li danas posao za koji dobivate plaću
Radi još uvijek kod istog poslodavca 11 2%
Ima posao kod drugog poslodavca 89 17%
Nema posao za koji dobivaju plaću ili honorar 435 81%
Ukupno 535 100%
Razlike su najveće prema dobi, posao nema 89% korisnika starijih od 50 godina, 84% onih u dobi od 40 do 49
godina, 76% onih u dobi od 30 do 39 godina, te 73% najmlađih, onih u dobi do 30 godina kod kojih je aktivacija
javnim radovima bila najuspješnija. Češće su se zaposlili i visokoobrazovani (⅓ njih). Prema regijama, najviše su
se zaposlili korisnici javnih radova iz Zagreba i okolice (34%), Dalmacije (26%) te Sjeverne Hrvatske (21%), dok
se u preostale 3 regije zaposlilo između 11% i 15% korisnika javnih radova.
Zaposlilo se i 28% onih koji su prije ulaska u mjeru u evidenciji Zavoda bili do godinu dana, i tek 15% onih koji su
u evidenciji bili duže od 3 godine prije ulaska u mjeru. Najviše se zaposlilo onih koji su javne radove obavljali u
javnim službama (32%) te udrugama (28%), dok se najmanje zaposlilo onih koji su javne radove obavljali u
69 Rezultat linearne regresijske analize.
125
komunalnim poduzećima (4%). Među onima koji su u evidenciji Zavoda duže od 3 godine, njih 85% je i dalje
nezaposleno.
Tablica Javni radovi 18 – Imate li danas posao za koji dobivate plaću – prema relevantnim obilježjima
Broj
ispitanika
Radi još uvijek kod
istog poslodavca
Ima posao kod drugog poslodavca
Nema posao za koji dobiva
plaću ili honorar
Ukupno 535 2% 17% 81%
Dob
Do 30 godina 125 4% 23% 73%
30 do 39 godina 113 1% 23% 76%
40 do 49 godina 147 2% 13% 84%
50 i više 149 1% 10% 89%
Obrazovanje
Osnovna škola i niže 142 16% 84%
Srednja škola 358 3% 15% 82%
Više i visoko obrazovanje 36 37% 63%
Koliko ste bili u evidenciji prije ulaska u mjeru?
Do godinu dana 91 1% 27% 72%
Između 1 i 3 godine 126 3% 20% 77%
Više od 3 godine 317 2% 13% 85%
Broj sudjelovanja u javnim radovima
Jedan put 370 2% 19% 79%
Dva i više 165 2% 11% 87%
Vrsta javnog rada Komunalni 355 2% 14% 85%
Socijalni 178 3% 22% 75%
Tip organizacije
Državna i lokalna uprava 295 2% 16% 83%
Javne službe 54 5% 27% 68%
Neprofitni sektor 98 3% 25% 72%
Trgovačka društva 82 1% 4% 96%
Regija
Zagreb i okolica 43 2% 32% 66%
Sjeverna Hrvatska 131 1% 20% 79%
Slavonija 175 11% 89%
Lika i Banovina 70 4% 11% 85%
Hrvatsko primorje i Istra 22 15% 85%
Dalmacija 94 6% 20% 74%
126
8.9. Zadovoljstvo poslodavaca s korisnicima
Poslodavci koji su u referentnom periodu koristili ovu mjeru su u prosjeku vrlo zadovoljni korisnicima koji su
kod njih odrađivali javne radove. Na skali od 1 do 5, u prosjeku su korisnicima dali ocjenu 4,1. Oko 1/3
anketiranih poslodavaca je u potpunosti zadovoljno korisnicima koji su kod njih odrađivali javne radove, dok je
dodatnih nešto manje od polovine (48%) bilo uglavnom zadovoljno. Dakle, 80% poslodavaca je dominantno
zadovoljno korisnicima koji su kod njih odrađivali javne radove. Određeno nezadovoljstvo je iskazalo manje od
1/5 korisnika (18%), pri čemu niti jedan anketirani poslodavaca ne smatra da je potpuno nezadovoljan
korisnicima, a samo 4% je navelo da su uglavnom nezadovoljni dok preostalih 14% čine oni koji su naveli da su
osrednje zadovoljni. Poslodavci bez obzira na tip su podjednako zadovoljni korisnicima70, a niti veličina
poslodavca nije povezana s razinom zadovoljstva korisnicima71. Valja naglasiti da ne postoji značajna razlika u
ocjenu zadovoljstva korisnicima niti s obzirom na to jesu li se poslodavci sreli s prijevremenim raskidom
ugovora za pojedinog korisnika, što je razumljivo s obzirom da je ta pojava relativno rijetka pogotovo u odnosu
na ukupan broj korisnika koji su odrađivali javne radove u prosjeku po jednom poslodavcu.
Poslodavci koji nisu u potpunosti bili zadovoljni karakteristikama (su)financiranih osoba su odgovarali na pitanje
o osobinama s kojima nisu bili (u potpunosti) zadovoljni. Ukupno, najčešći izvor nezadovoljstva odnosi se na
motivaciju korisnika za rad te njihovim općim ponašanjem. S motivacijom se može povezati i marljivost te
predanost poslu što je također među češće navedenim osobinama s kojima nisu bili zadovoljni.
Tablica Javni radovi 19 – S kojim karakteristikama osoba niste bili zadovoljni
N %
Broj ispitanika 281 100%
Bili smo u potpunosti zadovoljni svime 209 74%
Motiviranost 73 26%
Karakternim osobinama, općim ponašanjem 70 25%
Pouzdanost 54 19%
Marljivost 49 17%
Predanost 41 15%
Produktivnost 37 13%
Stručnost 36 13%
Želja za učenjem 31 11%
Nedovoljna kvalificiranost za posao 22 8%
Bolovanje, trudnoća 3 1%
Ne znam / ne mogu procijeniti 36 13%
70 F-test nije statistički značajan: p=0,115. 71 F-test nije statistički značajan: p=0,156.
127
8.10. Ishodi mjere i ukupno iskustvo iz perspektive poslodavaca
Među motivima poslodavaca iz ove skupine za korištenje mjere javnih radova dominira namjera da se osiguraj
određene uštede, odnosno da se osigura radna snaga za obavljanje određenih poslova bez značajnih troškova
za samog poslodavca. Tako oko polovina poslodavaca korisnika ove mjere navodi da je mjeru koristilo da bi
našlo potrebnu radnu snagu za obavljanje određenih poslova. Nešto više od polovine (54%) navodi da im je
motiv iskorištavanje prilike kada se ona već nudi („... htjeli smo iskoristiti poticaje kada se već nude“). Sličan
postotak poslodavaca navodi da im je motiv bila sama ušteda („Osnovni motiv nam je bio ušteda novca, svaka
kuna nam puno znači“). Osiguravanje radne snage kao motiv su češće isticale neprofitne organizacije u odnosu
na ostale72, a uštede kao motiv trgovačka društva73.
Tablica Javni radovi 20 – Motivacija poslodavaca za korištenje mjere
Uo
pće
se
ne
od
no
si n
a
nas
Ugl
avn
om
se
ne
od
no
si
na
nas
Nit
i se
od
no
si, n
iti n
e
Ugl
avn
om
se
od
no
si n
a
nas
U p
otp
un
ost
i se
od
no
si
na
nas
TOP 2 (4+5)
Prosjek Standardn
a devijacija
Mjeru smo koristili jer smo htjeli iskoristiti poticaje kad se već nude
16% 7% 23% 32% 22% 54% 3,37 1,333
Osnovni motiv nam je bio ušteda novca, svaka kuna nam puno znači
22% 7% 18% 27% 26% 53% 3,29 1,474
Mjeru smo koristili kako bismo pronašli adekvatnu radnu snagu
20% 11% 20% 30% 19% 49% 3,18 1,396
Koristili smo mjeru da osposobimo radnu snagu koja nam je potrebna u organizaciji
24% 15% 21% 20% 20% 40% 2,96 1,452
Nismo planirali zapošljavanje, a mjeru smo koristili kako bismo izašli u susret osobi (osobama) za koju je mjera korištena.
34% 15% 19% 19% 14% 33% 2,64 1,455
Mjeru smo koristili jer nam je neophodan novi radni kadar, a imamo zabranu zapošljavanja
52% 12% 14% 9% 12% 21% 2,17 1,452
Samo manji broj poslodavaca navodi da im je motiv za korištenje ove mjere da „doskoče“ zabrani zapošljavanja
u određenom trenutku, dakle da se kroz ovu mjeru na neki način supstituira otvaranje redovnih radnih mjesta.
No, valja napomenuti da je oko 1/5 poslodavca navelo upravo ovaj odgovor. Ovaj motiv se znatno češće javlja
kod javnih ustanova nego kod drugih vrsta poslodavaca74.
Razumljivo, za poslodavce glavni motiv za korištenje ove mjere nije niti osposobljavanje buduće radne snage,
iako oko 40% anketiranih navodi da se taj motiv uglavnom ili potpuno odnosi na njih. No, trgovačka društva su
nešto češće od ostalih navodila ovaj motiv za korištenje ove mjere75.
Oko 1/3 poslodavaca navodi kako su mjeru zapravo koristili kako bi izašli u susret konkretnim korisnicima, što
sugerira kako im glavna motivacija nije bila ostvarivanje koristi za njihovu organizaciju, nego koristi za korisnike.
Preko ¾ anketiranih poslodavaca se ne slaže s tvrdnjom da su javni radovi mjera od koje poslodavci nemaju
nikakve koristi, dok se s tom tvrdnjom slaže samo osam posto anketiranih korisnika poslodavaca. Navedeni
rezultat, na određeni način, sublimira stav poslodavaca o ovoj mjeri. Također, nešto manje od ¾ anketiranih
72 F-test značajan uz 1% rizika. 73 F-test značajan uz 1% rizika. 74 F-test značajan uz 1% rizika. 75 F-test značajan uz 1% rizika.
128
korisnika se slaže s tvrdnjom da su javni radovi mjera koja je posebno korisna za organizaciju poput njihove.
Navedeni rezultati, uz činjenicu da je oko polovina anketiranih poslodavaca mjeru koristila i nakon referentnog
perioda ove evaluacije (tijekom 2014. i 2015. godine) i činjenicu da više od polovine korisnika namjerava
podnijeti zahtjev za korištenje ove mjere u budućnosti, sugeriraju da su poslodavci dominantno zadovoljni
ovom mjerom. Međutim, mogu se uočiti određene manje razlike u razini zadovoljstva ovom mjerom s obzirom
na neka obilježja poslodavaca. Tako poslodavci iz neprofitnog sektora (10%) te tijela javne (državne ili lokalne)
vlasti (11%) nešto se nešto češće od ostalih slažu s tvrdnjom da od javnih radova kao mjere poslodavci nemaju
nikakve koristi (javne ustanove 5% i javne ustanove 2%)76. Također, mikro poslodavci (11%) češće od srednjih i
velikih (0%) smatraju da poslodavci nemaju nikakve koristi od ove mjere77.
Oko 40% poslodavaca koji su imali iskustva s ovom mjerom se slaže da bi ovu mjeru trebalo modificirati da bi
bila učinkovitija, što sugerira da postoje određeni elementi ili dizajna mjere ili procesa njezine implementacije
koji poslodavcima predstavljaju određeni problem. Da bi nešto trebalo promijeniti nešto češće navode
trgovačka društva, no ova razlika nije statistički značajna. Glavnina prijedloga za unapređenje odnose se na sam
dizajn mjere, prije svega u smislu njezine dostupnosti i trajanja javnih radova (Povećavanje vremena trajanja
ugovora o radu, Veća dostupnost mjere (cijelo vrijeme, češće)), na što se odnosi nešto više od 1/3 odgovora.
Nadalje, dio odgovora se odnosi na financijske aspekte mjere, odnosno visinu naknade te udio sufinanciranja,
na što se odnosi oko 1/5 odgovora. Također oko 1/5 odgovora se odnosi na dostupnost ove mjere različitim
organizacijama te uvjete koji se postavljaju u tom smislu, posebno se ističu odgovori udruga koje u velikom
postotku smatraju da je potrebno povećati dostupnost ove mjere njima. Dio posloodavaca smatra da bi ulazak
u javne radove trebalo omogućiti i onim nezaposlenim osobama koje su kraći periodu prijavljeni na Zavod. Kada
su u pitanju prijedlozi za unapređenje mjere koji se odnose na implementaciju, oko pet posto korisnika je
navelo da bi željeli da se zahtjevi brže obrađuju. Sličan postotak je naveo da bi trebalo unaprijedi postupak
selekcije nezaposlenih osoba koje ulaze u mjeru, te je potrebno povećati kontrole.
Tablica Javni radovi 21 – Prijedlozi za unapređenje mjere
Smanjivanje dokumentacije 0,20%
Ubrzavanje postupka odobravanja 4,90%
Više kontrola, praćenja poslodavaca 4,70%
Informiranje poslodavaca o mjerama 3,30%
Komunikacija putem interneta 1,20%
Informiranje (općenito) 0,80%
Povisivanje naknade i udjela sufinanciranja 13,80%
Prilagodba visine plaće realnim plaćama u pojedinom sektoru 1,60%
Naknade putnih troškova 2,50%
Povećavanje vremena trajanja ugovora o radu 22,70%
Veća dostupnost mjere (cijelo vrijeme, češće) 7,10%
Manje ograničenja, više poticaja -općenito 3,60%
Mjera neka bude bez vremenskog ograničenja 1,30%
Ne ograničavati broj zapošljavanja osoba 0,70%
Općenito pojednostavljivanje uvjeta i kriterija 9,00%
Olakšavanje zapošljavanja udrugama 6,50%
76 Hi-kvadrat test značajan uz 5% rizika. 77 Hi-kvadrat test značajan uz 1% rizika.
129
Prilagodba mjera potrebama određenih djelatnosti 3,00%
Proširiti krug poslodavaca, poslova 2,40%
Ograničavanje broja zapošljavanja u JLS prema kvotama 0,80%
Smanjiti broj mjeseci provedenih na Zavodu/ zaposliti neovisno koliko je vremena osoba bila u evidenciji zavoda 5,00%
Nije potreban oglas/ natječaj ako je već odabrana osoba 1,40%
Educiranje nezaposlenih osoba 2,60%
Izbor kadra 2,50%
Provjera psiho-fizičkih sposobnosti sufinanciranih osoba 0,70%
Osigurati sigurno zapošljavanje nakon mjere 3,70%
Ostalo 10,60%
Ništa 2,60%
Bez odgovora 11,50%
Analizu konkretnih koristi koje su poslodavci imali od ove mjere provest ćemo slijedeći tri osnovne dimenzije
koristi – financijske koristi, koristi koje se odnose na raspoloživost i upravljanje radnom snagom te koristi koje
se odnose na ostvarivanje opće-društvenih ciljeva. Oko 1/3 poslodavaca iz ovog uzorka navodi da je kroz ovu
mjeru ostvario znatne financijske uštede, a sličan postotak korisnika navodi da je korištenjem ove mjere imao
mogućnost da ušteđeni novac uloži u razvoj poslovanja, nova zapošljavanja, edukaciju itd. Nešto veći postotak,
oko 40% anketiranih poslodavaca, navodi da je za njih korištenje ove mjere bilo nužno za postizanje pozitivnih
financijskih učinaka. Nešto veću važnost financijskih ušteda kao koristi od sudjelovanja u ovoj mjeri iskazuju
nevladine organizacije. Oko 1/6 korisnika navodi da im je mjera pomogla da prebrode krizu. Ova četiri
indikatora o ostvarenim koristima pripadaju skupinu tvrdnji koje su najmanje prihvaćene od poslodavaca koji su
anketirani u ovom uzorku, a koristili su mjeru javnih radova, što znači da su financijske koristi u prosjeku manje
značajne za korisnike u odnosu na ostale dimenzije. Izravne financijske koristi od sudjelovanja u ovoj mjeri
nešto manje od prosjeka važne su javnim ustanovama.
Ovakav nalaz zapravo sugerira, da od strane poslodavaca postoji krivo tumačenje nominalnog dizajna javnih
radova – gdje oni ne bi trebali ulaziti u postojeće, redovne aktivnosti – odnosno supstituirati radovne troškove
ili omogućiti dobit/pozitivno poslovanje – što ove čestice eksplicitno iskazuju (oslobađanje resursa za ulaganja
odnosno ostvarivanje pozitivnog poslovanja). To može slabiti i efekt automatskog stabilizatora za lokalnu
ekonomiju (jer se ne stvaraju “novi” poslovi, već se postojeće aktivnosti za koje presahne novaca prebacuju na
javni rad – “public services welfare”).
Nešto veće koristi poslodavci percipiraju u ostalim područjima poslovanja, prije svega u smislu dostupnosti
potrebne radne snage za obavljanje poslova, koja naravno također uključuje posredne financijske koristi. No, s
obzirom da se kod ove mjere uglavnom ne radi o profitnim organizacijama, za njih je razdvajanje ove dimenzije
od izravnih financijskih koristi analitički ispravnije, jer u njihovom slučaju povećanje raspoložive radne snage
zapravo znači da su bili u mogućnosti organizirati obavljanje određenih poslova koji možda uopće ne bi bili
obavljeni. S obzirom da se u pravilu javni radovi organiziraju za obavljanje poslova koji se ne obavljaju rutinski,
kao redovite aktivnosti, organizacija koje su njihovi organizatori, alternativa neraspolaganju potrebnom radnom
snagom jest odustajanje od obavljanja tih poslova, a ne ostvarivanje većih financijskih troškova. U tom pogledu
ne iznenađuje rezultat da oko 60% poslodavaca navodi da je ova mjera bila za njih značajna, te im je osigurala
radnu snagu koju bez nje u tom trenutku ne bi mogli angažirati. Na istom tragu je i odgovor koji je dalo oko
nešto manje od polovine poslodavaca (45%), da im je ova mjera omogućila povećanje raspoložive radne snage
130
koja im je bila potrebna u određenom trenutku zbog povećanih potreba. Osim povećanja ukupne raspoložive
radne snage, u ovu skupinu koristi za poslodavce spada i korištenje ove mjere za bolju selekciju budućih
zaposlenika. Ovaj tip koristi od javnih radova, iako im to nije svrha, navelo je nešto više od 1/3 anketiranih
poslodavaca. Također, je i rezultat koji pokazuje da je oko ¼ poslodavaca zahvaljujući ovoj mjeri dobila priliku
izabrati, i potom zaposliti, korisne djelatnike. Osiguravanje dodatne radne snage kroz ovu mjeru, te prilika da se
kroz mjeru provjeri kvaliteta potencijalnih novih zaposlenika nešto manje od prosjeka je važna za tijela javne
vlasti, dakle prije svega jedinicama lokalne samouprave. Ponovno, ovo nije dio intervencijske logike mjere i
ukazuje na problem u implementaciji mjere.
Iako cilj javnih radova nije da osigura srednjoročno zapošljavanje nezaposlenih osoba kod poslodavaca koji
koriste ovu mjeru, čine se da i ova mjera u praksi ostvaruje dijelom tu svrhu. Naime, prema prikupljenim
podacima oko 1/3 poslodavaca navodi da je u trenutku anketiranja barem jedna osoba koja je kod njih
odrađivala javne radove danas još uvijek zaposlena kod njih na ugovor o radu. Naravno, treba imati na umu da
se ovaj pokazatelj ne znači da se 1/3 korisnika zapošljava nego samo znači da je 1/3 poslodavaca nakon mjere
zaposlila na ugovor o radu barem jednog od korisnika koji su u referentnom periodu odrađivali javne radove
kod njih. S obzirom na relativno veliki broj sufinanciranih osoba po poslodavcu u ovoj mjeri, razlika između ova
dva pokazatelja može, i jest, velika. Nešto češće su sufinancirane osobe nakon javnih radova na ugovor o radu
zapošljavala trgovačka društva i neprofitne organizacije od tijela javne vlasti i javnih ustanova78. Činjenica da
određeni poslodavci koriste ovu mjeru kao sredstvo za selekciju kvalitetnih budućih zaposlenika jasno pokazuje
da očekivanje koje pojedine sufinancirane osobe imaju u smislu zapošljavanja kod poslodavca nakon mjere nisu
bez osnove. Ako znamo da je značajan dio sufinanciranih osoba u mjeri sudjelovalo više puta, onda možemo
pretpostaviti da oni imaju informaciju da su neke od njihovih „bivših kolega“ s javnih radova dobili posao nakon
ove mjere te tu informaciju prenose ostalim nezaposlenim osobama te na taj način formiraju i takva očekivanja
kod korisnika.
Još jedna od dimenzija koristi od sudjelovanja u ovoj mjeri koju poslodavci percipiraju spada u sferu opće-
društvenih koristi. Anketirani poslodavci u prosjeku koristi iz ove dimenzije najviše prihvaćaju. Tako gotovo 70%
poslodavaca navodi da se na njih odnosi tvrdnja „Najveća korist od mjere je ta što smo njome zaposlili neke
ranjive skupine nezaposlenih kojima smo htjeli pružiti šansu za rad“, a gotovo 90% poslodavaca smatra da su
korištenjem ove mjere učinili korisnu stvar za dobrobit zajednice. Dakle, i kod poslodavaca koji su koristili mjeru
javnih radova u referentnom periodu prevladava aspekt društvene odgovornosti. Tijela javne vlasti nešto više
od ostalih ističu da je najveća korist za njih od sudjelovanja u mjeri to što su omogućili zapošljavanje nekih
ranjivih skupina nezaposlenih osoba.
78 Hi-kvadrat test značajan uz 5% rizika.
131
Tablica Javni radovi 22 – Stavovi poslodavaca o učincima mjere na njihovo poslovanje
Uopće se ne
odnosi na nas
Uglavnom se
ne odnosi na nas
Niti se odnosi, niti ne
Uglavnom se odnosi na nas
U potpunosti se odnosi na nas
TOP 2 (4+5)
Prosjek Standard
na devijacija
Korištenjem ove mjere učinili smo korisnu stvar za dobrobit zajednice
1% 3% 8% 33% 55% 88% 4,39 0,834
Najveća korist od mjere je ta što smo njome zaposlili neke ranjive skupine nezaposlenih kojima smo htjeli pružiti šansu za rad
7% 6% 19% 26% 42% 68% 3,89 1,23
Bez navedene mjere, naša organizacija u vrijeme kada smo koristili mjeru ne bi bila u stanju zaposliti / osigurati potrebnu radnu snagu
15% 9% 17% 26% 34% 60% 3,54 1,417
Mjera nam je koristila jer smo zaposlili radnu snagu koja nam je u jednom trenutku postala potrebna kako bi odgovorili na povećane zahtjeve s tržišta
29% 8% 17% 31% 15% 46% 2,97 1,468
Korištenjem navedene mjere ostvarili smo znatne financijske dobitke / uštede
26% 12% 26% 26% 10% 36% 2,82 1,348
Korištenjem mjere dobili smo mogućnost provjeriti koliko je taj zaposlenik prikladan za radno mjesto nakon isteka mjere
32% 14% 19% 22% 13% 35% 2,71 1,44
Korištenjem ove mjere dobili smo mogućnost da ušteđeni novac uložimo u razvoj poslovanja, nova zapošljavanja, edukaciju itd.
35% 14% 21% 19% 12% 31% 2,6 1,429
Neki od zaposlenika koje smo zaposlili posredstvom mjera danas su vrlo važni za naše poslovanje
46% 14% 16% 15% 9% 24% 2,27 1,394
Mjera nam je koristila jer smo ušli u krizu poslovanja Omogućila nam je da nastavimo s proizvodnjom / poslovanjem
53% 13% 19% 12% 3% 15% 2,0 1,215
Prikazani rezultati sugeriraju kako su poslodavci u suštini zadovoljni i dizajnom i implementacijom mjere. Svi
njihovi prijedlozi za unapređenjem dizajna ove mjere u suštini se mogu podvesti pod zajednički nazivnik –
„želimo više ove mjere“. Glavne koristi su prije svega u smislu osiguravanja potrebne radne snage za obavljanje
određenih poslova koji ili ne bi uopće bili obavljeni (ili bi barem bili značajno odgođeni) ili bi poslodavcima
donijeli veće troškove. Za trgovačka društva i neprofitne organizacije izravni financijski učinci ove mjere su
također značajni, dok su za javne ustanove i tijela javne vlasti izravni financijski učinci manje važni, ali svakako
postoje i značajni su neizravni financijski učinci, jer bi kad tada morali potrošiti sredstva iz svog proračuna za
obavljanje poslova koji su obavljeni kroz javne radove ili bi pak morali odustati od nekih aspekata ispunjavanja
svoje misije zbog nedostatka financijskih sredstava. Međutim, dizajn javnih radova treba to izbjeći koliko je
moguće, stoga se u implementaciji mjere trebaju poduzeti aktivnosti koje će izbjeći neželjene efekte kao što su
supstitucija aktivnosti, a potencijalno i supstitucija radnika.
132
8.11 Sudjelovanje Roma u javnim radovima
Evaluacija je obuhvatila i evaluaciju dijela programa „Desetljeće Roma“. Desetljeće Roma (2005. - 2015.) proces
je socijalnog uključivanja i poboljšanja statusa Roma u Europi, a cilj je provesti osjetnu i stvarnu integraciju
Roma u lokalna društva. Ideja je kroz desetljeće Roma utjecati na sudjelovanje Roma u svim važnim
unutardržavnim zbivanjima, povećati zapošljivost i integraciju, razmjenjivati iskustva dobre prakse unutar i
između država. HZZ je uključen u „Desetljeće Roma“ putem posebnih intervencija namijenjenih za romsku
zajednicu s naglaskom na jačanje obrazovanja i zapošljivosti, kao i integracije u tržište rada. Putem drugih
mjera, a posebice javnih radova jačaju se romske zajednice, ali i otvaranje i integracija osoba romske
nacionalne manjine u lokalne zajednice. Javni radovi provode se kroz jedinice lokalne samouprave, (pripadajuća
komunalna poduzeća organiziraju komunalne javne radove), ali i kroz romske udruge i zadruge koje organiziraju
i komunalne i socijalne javne radove.
Korisnici javnih radova romske nacionalnosti značajno češće sudjeluju više puta u javnim radovima od drugih
korisnika (50% njih je više od jednom sudjelovalo u javnim radovima), a većinom su organizirani od strane istog
poslovnog subjekta. Uglavnom sudjeluju u komunalnim javnim radovima (čišćenje, održavanje javnih površina),
ali i u neprofitnom sektoru, i to pretežno u romskim udrugama.
Što se tiče načina ulaska u mjeru, njihov savjetnik u Zavodu je imao značajnu funkciju u informiranju i ulazak
ispitanika u mjeru, a više od polovice ispitanika imalo je visoka očekivanja o mjeri u koju je ulazila (u populaciji
korisnika javnih radova koji nisu Romi takva očekivanja je imalo 29% korisnika). Glavni motivi za ulazak u mjeru
odnose se na dobivena financijska sredstva, jedinu mogućnost za pronalazak posla i izlazak iz pasivnosti (da ne
sjedim kod kuće) ili rada „na crno“. Također, vrlo važni motivi odnose se na pomoć vlastitoj zajednici i učenje
novih vještina, stjecanje novih poznanstava. Polovici ispitanika jedan od motiva bila je mogućnost brisanja iz
evidencije u slučaju odbijanja javnog rada ili mogućnost zapošljavanja kod poslodavca nakon završetka mjere.
Sam ulazak u mjeru (procedure) ocijenjen je zadovoljavajućim i nije bilo značajnih prepreka. Ljubaznost i
stručnost djelatnika HZZ-a ocijenjeni su najpozitivnijim od svih mjerenih karakteristika procedure ulaska. Svi su
sudionici ocijenili mjeru u skladu ili iznad početnih očekivanja prije ulaska u mjeru, što govori o pozitivnim
iskustvima.
Najveće zadovoljstvo samim javnim radom i sudjelovanjem u mjeri uključuje atmosferu i međuljudske odnose,
radno vrijeme, dobar odnos s poslodavcem i posao koji je obavljen, a najmanje su zadovoljni duljinom trajanja
mjere, jer bi htjeli da je trajanje dulje. Također, smatraju da je poslodavac prije svega mjeru koristio zbog
pridonošenja dobrobiti zajednici, obavljanja usluga koje inače ne bi mogao pružiti i dobivanja radne snage uz
niže troškove. Mjera je imala pozitivan utjecaj na korisnike jer većina smatra da im je uz financijske benefite
mjera omogućila i porast samopouzdanja u traženju drugog posla. Važno je napomenuti i da se ispitanici
većinom ne slažu sa stavovima da mjera stigmatizira, da je beskorisna, namijenjena socijalnim slučajevima ili ne
doprinosi romskoj zajednici.
133
8.12. Zaključak za mjeru
Javni radovi imaju vrlo specifičnu ulogu u paleti mjera aktivne politike tržišta rada, te ih treba evaluirati i
promatrati primarno iz te perspektive. Ta specifična uloga je dvostruka. Prije svega, njihova je zadaća da
„stvaraju“ poslove koji se vjerojatno ne bi otvorili bez ove mjere, odnosno sredstava koja se izdvajaju za njezinu
implementaciju. Naravno, radi se o specifičnim poslovima koji nisu u pravilu stalni i održivi, no njihovim
provođenjem ostvaruju se opće-društveno korisni ciljevi i efekti. Ti poslovi namijenjeni najugroženijoj skupini
nezaposlenih osoba, onima koji su dugoročno nezaposleni i teško zapošljivi. Bez stvaranja tih poslova, te osobe
vjerojatno ne bi dobile prilike za stjecanje radnog iskustva, ali i stjecanje određenih prihoda, na redovnom
tržištu rada. Druga specifičnost ove mjere jest upravo u tome što služe podizanju i održavanju određene razine
aktivacije onih nezaposlenih osoba koje su dugoročno nezaposlene, odnosno koje u dužem periodu nemaju
radna iskustva. Podizanje i održavanje aktivacije ove skupine je vrlo važno jer s trajanjem nezaposlenosti opada
samopouzdanje nezaposlenih osoba, opada njihova motivacija za traženjem posla ali i rad, i što je najvažnije,
opadaju njihove specifične i generičke vještine, uključujući i radne navike, potrebne za efikasno obavljanje posla
u slučaju pronalaska adekvatnog zaposlenja. Kroz ovu mjeru dugotrajno nezaposlenim i teško zapošljivim
osobama se omogućava da sačuvaju određenu razinu samopouzdanja, motivacije i vještina, dok se situacija na
općem tržištu rada ne promijenit tako da se otvore prilike za posao i za njih.
Ako polazimo od pretpostavke da je glavna svrha ove mjere aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba, rezultati
ovog istraživanja pokazuju da ona uglavnom uspješno obavlja tu svrhu. Rezultati pokazuju da su u ovu mjeru u
referentnom periodu primarno bile uključene osobe koje nisu bile izrazito aktivne na tržištu rada prije ulaska u
mjeru, pogotovo ako se usporedbe s korisnicima drugih mjera. Preko 60% korisnika ove mjere je prije ulaska u
mjeru pokazalo nizak intenzitet traženja posla, što sugerira njihovu demotiviranost. U odnosu na korisnike
drugih mjera, većina korisnika ove mjere je relativno pasivno u intenzitetu traženja posla te „konzervativno“ u
metodama traženja posla. Za razliku od korisnika drugih mjera, npr. stručnog osposobljavanja bez zasnivanja
radnog odnosa, korisnici ove mjere koriste znatno manje kanala za dobivanje informacija o ponudi poslova te
koriste „tradicionalne“ kanale, primarno vezane uz ponudu poslova na HZZ-u. O pasivnosti ovih korisnika govori
činjenica da je za njih najvažniji kanal informacija o ponudi posla njihov savjetnik za zapošljavanje u Zavodu. U
usporedbi s korisnicima drugih mjera, ovi korisnici se ističu i u pogledu prethodne aktivnosti na tržištu rada i s
obzirom na obavljanje plaćenog posla u mjesecu prije ulaska u mjeru, od kojih je samo četiri posto imalo
određeni prihod. Sve to sugerira da je u dizajnu i implementaciji ova mjera dobro ciljana iz ove perspektive.
U tom kontekstu se valja osvrnuti i na fenomen „ubiranja vrhnja“, kojeg u kontekstu ove mjere, po našem sudu,
valja prije svega operacionalizirati na način da se on vezuju uz ulazak u mjeru onih kojima zapravo aktivacija nije
nužna jer su sami dovoljno aktivni na tržištu rada. Ako prihvatimo te kriterije, tada bi mogli zaključiti kako se
oko 1/5 korisnika u referentom periodu može svrstati u „kremu“ nezaposlenih osoba s obzirom na razinu
aktivnosti na tržištu rada. To su, dakle, oni koji su intenzivno tražili posao u mjesecu prije ulaska u mjeru. U tom
pogledu čini se da se fenomen „ubiranja vrhnja“ češće javlja kod korisnika s visokim stupnjem obrazovanja te
onima koji ulaze u javne radove u neprofitnim organizacijama, što su informacije koje u budućnosti mogu
iskoristiti za povećanje ciljanosti ove mjere, odnosno smanjivanje efekta ubiranja vrhnja. Nešto stroži kriterij
procjenjuju ovaj efekt na do 1/10 korisnika, ako se u obziri uzmu oni koji su bili sami inicijatori ulaska u ovu
mjeru.
Da je ova mjera uglavnom dobro ciljana u pogledu profila korisnika sugerira i motivacija samih korisnika za
ulazak u mjeru. Naime, velika većina korisnika ove mjere navodi kao svoje motive za ulazak u mjeru upravo
134
motive koji su vezani uz aktivaciju. Ujedno su to elementi ove mjere s kojima su korisnici najzadovoljniji nakon
izlaska iz mjere, jer su dobili priliku uključivanja na tržište rada i „izlaska iz kuće“. No, osim aktivacijske uloge,
ova mjera za korisnike ima, čini se, i vrlo važan financijski aspekt. Jedna od najizraženiji pozitivnih koristi za
korisnike ove mjere jesu prihodi koje im sudjelovanje u ovoj mjeri osigurava. S obzirom da se radi o osobama
koje žive u materijalno depriviranim kućanstvima, svaki novčanih prihoda je značajan. Činjenicu da su
financijske koristi od ove mjere za korisnike vrlo značajne, uz aktivacijske, valja uzimati ozbiljnije prilikom
eventualne revizije njezinog dizajna ali i u implementaciji. Valja uvažiti činjenicu da je ova mjera dio ne samo
politika tržišta rada, nego i politike socijalne skrbi.
Da je ciljanost ove mjere relativno doba te da ostvaruje ciljeve aktivacije vidljivo je i iz činjenice da je nešto više
od polovine korisnika ove mjere izjavilo kako su na određeni način bili prisiljeni ući u ovu mjeru zbog „prijetnje“
brisanjem iz evidencije u slučaju odbijanja ulaska u mjeru. No, ti korisnici se ne razlikuju statistički značajno niti
po jednom indikatori ukupnog iskustva i koristi od ove mjere od onih koji u mjeru nisu ušli zbog straha od
brisanja iz evidencije nezaposlenih. Oni bi u podjednakom postotku prihvatili ulazak u mjeru da mogu ponovo
odlučivati, jednako često navode da su imali financijske i aktivacijske koristi od sudjelovanja u ovoj mjeri te
jednako često navode da bi ponovo željeli sudjelovati u ovoj mjeri. Činjenica da su one nezaposlene osobe koje
su se toliko pasivizirale da ih je savjetnik za zapošljavanje morao „prisiliti“ na ulazak u ovo mjeru, na kraju imali
jednako pozitivna iskustva i koristi od mjere kao i oni koji su u mjeru ušli bez „prisile“, sugerira da mjera dobro
ostvaruje svoje ciljeve. Dapače, ovaj nalaz sugerira da se Zavod ne treba libiti koristiti ovu vrstu „prisile“ prema
najpasivnijem dijelu nezaposlenih osoba jer, sudeći prema ovim rezultatima, to jest dobar mehanizam da se
njih aktivira.
Kada su u pitanju uvjeti rada u ovoj mjeri, korisnici dominanto navode da su imali dobre uvjete rada te su
pritužbe na težinu i vrstu posla relativno rijetke. Javni radovi se općenito, kako kod samih nezaposlenih osoba
tako i kod drugih dionika ovog procesa, znaju karakterizirati kao društveno stigmatizirajući za one koji u njima
sudjeluju. Međutim, rezultati ovog istraživanja sugeriraju zaključak kako samo manjina korisnika (1/6 ili manje)
ove mjere u referentom periodu jest imala osjećaj društvene stigmatizacije tijekom obavljanja javnih radova. Tu
činjenicu trema imati na umu te ju treba na odgovarajući način iskomunicirati nezaposlenim osobama koje su
potencijalni kandidati za ulazak u ovu mjeru.
Međutim, čini se da je dugoročni učinak ove mjere na povećanje zapošljivosti korisnika koji su u njoj sudjelovali
u referentnom periodu relativno mali. Iako anketna metoda ne pruža najrelevantniji izvor informacija za
donošenje takvih zaključaka, ona sugerira kako je u trenutku anketiranja (u prosjeku oko dvije godine od izlaska
iz mjere) plaćeni posao imalo manje od 1/5 korisnika dok 4/5 njih nema posao. Ova činjenica jasno pokazuje
kako sama aktivacija nije dovoljna da za zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba. Naime, bez
dinamiziranja tržišta rada i otvaranja odgovarajućih radnih mjesta na koju može konkurirati upravo ta skupina
zaposlenih, nemoguće je očekivati njihovo zapošljavanja. Dakle, sama aktivacija nije jedini preduvjet za
zapošljavanje nezaposlenih osoba iz ove skupine, ona je tek pomoćni element. Međutim, iako je pomoćni, to je
važan element, upravo kako bi se zadržala dovoljna kvaliteta tog ljudskog kapitala do trenutka kada će se na
tržištu rada otvoriti dovoljno odgovarajućih radnih mjesta. S obzirom da taj proces ide sporo, postoji prijetnja
da dugotrajno nezaposlene osobe neće biti dovoljno sposobne preuzeti ta mjesta, te će doći istovremeno do
manjka radne snage i do visoke nezaposlenosti, zbog čega su mjere usmjerene na očuvanje radnih potencijala
ove skupine nezaposlenih izrazito potrebne. Slijedeći tu logiku, valja istaknuti kako je poželjna mogućnost da
ovu mjeru nezaposlene osobe mogu koristiti više puta, što naglašavaju i sami korisnici.
135
Istovremeno, rezultati upozoravaju da postoji rizik od jednog negativnog efekta mogućnosti da korisnici
višestruko koriste ovu mjeru. Naime, podaci pokazuju kako značajan broj korisnika ove mjere želi da ona traje
duže te da mogu više puta sudjelovati u njoj s kraćim vremenskim razmakom. Takva želja korisnika s jedne
strane pokazuje njihovo zadovoljstvo ovom mjerom, ali s druge strane indicira kako dio korisnika ovu mjeru
doživljava kao potencijalno dugoročno rješenje za njihovu participaciju na tržištu rada. Naime, čini se da bi za
dio korisnika češće sudjelovanje u ovoj mjeri, u kombinaciji s drugim aktivnostima, predstavljao „idealnu“
životnu strategiju koja bi im omogućavala da imaju dio godine slobodan za obavljanje svojih „privatnih“ poslova
(npr. rad u poljoprivredi na vlastitom imanju, briga za obitelj ili bolesne srodnike), ali i povremeni izvor prihoda
kroz sudjelovanje u ovoj mjeri. Dakle, čini se da dio korisnika ima tendenciju da javne radove počne doživljavati
kao svojevrsni sezonski posao, kojem se mogu vratiti svake godine na određeni period. Kako to nije i ne smije
biti svrha ove mjere, prilikom određivanja perioda nakon kojeg se nezaposlena osoba može ponovo uključiti u
javne radove treba paziti da se ne omogući njezina „zloupotreba“ kao svojevrsnog sezonskog zaposlenja.
Međutim, u svakom slučaju u dizajnu mjere treba zadržati mogućnost sudjelovanja više puta uz kontrolu
„zloupotreba“ kao što je npr. tzv. pojava „vrtuljak“ ili „kruženje“ (cycling) odnosno tendencija da se javne
financije zloupotrjebljavaju na način da osobe koriste neko pravo samo u cilju ostvarivanja nekog drugog prava
(npr. novčane naknade).
Kada je u pitanju fenomen mrtvog tereta, smatramo da on nije pretjerano primjenjiv koncept za ovu mjeru s
obzirom na profil nezaposlenih osoba kojima je ona namijenjena. Naime, svaka dugotrajno nezaposlena osoba
ili osoba starija od 50 godina koja nađe zaposlenje uz ili bez pomoći ove mjere, jest društveno korisno
postignuće. No, čak i ako prihvatimo da je koncept mrtvog tereta primjenjiv za ovu mjeru, on se prema
prikupljenim podacima javlja u malom broju slučajeva. Svega nekoliko postotaka korisnika navodi da su
prethodno radili kod tog poslodavca (2%) ili da su imali takav kontakt da su mogli očekivati zaposlenje i bez ove
mjere (4%).
Ukoliko ovaj fenomen promotrimo iz perspektive intervencijske logike je li mjera uključivala samo one koji su
imali problema sa spajanjem kraja s krajem, rezultati istraživanja navode da je takvih sudionika javnih radova
bilo tek nešto manje od polovice (47% njih). Međutim, s obzirom da se u anketnim istraživanjima ispitanici
ponekad trude ostaviti bolji dojam, tom podatku možemo pribrojati i 39% onih koji su naveli da su prije ulaska
u javne radove ponekad imali financijske teškoće. Na taj način dolazimo do podatka da je samo 13% korisnika
javnih radova živjelo u kućanstvima koja su imala dovoljno novca za podmiriti svoje troškove, a koje bismo
mogli nominirati mrtvim teretom.
U tom kontekstu valja se osvrnuti i na fenomen „ubiranja vrhnja“, koji bi se u kontekstu ove mjere, prema
našem sudu, mogao operacionalizirati na način da se on vezuje uz ulazak u mjeru onih kojima aktivacija zapravo
nije nužna jer su sami dovoljno aktivni na tržištu rada. Ako bismo prihvatili te kriterije, tada bismo mogli
zaključiti kako se oko ⅕ korisnika javnih radova u referentom razdoblju može svrstati u „kremu“ nezaposlenih
osoba s obzirom na prethodnu razinu aktivnosti na tržištu rada. To su, dakle, oni koji su intenzivno tražili posao
u mjesecu prije ulaska u mjeru. U tom pogledu čini se da se fenomen „ubiranja vrhnja“ češće javlja kod
korisnika s visokim stupnjem obrazovanja te onima koji ulaze u javne radove u neprofitnim organizacijama, što
su informacije koje u budućnosti mogu koristiti za povećanje ciljanosti ove mjere, odnosno smanjivanje efekta
ubiranja vrhnja. Nešto stroži kriterij procjenjuje ovaj efekt na do 10% korisnika, ako se u obzir uzmu oni koji su
bili sami inicijatori ulaska u mjeru. Međutim, s druge strane, ako ne gledamo na javne radove isključivo kroz
prizmu samo jednog njegovog specifičnog cilja, odnosno isključivo kroz prizmu aktivacije dugotrajno
136
nezaposlenih, teže je detektirati fenomen „ubiranja vrhnja“ unutar ove mjere. Naime, drugi važan specifičan cilj
javnih radova je otvaranja poslova kojima se ostvaruju općedruštveno korisni ciljevi i efekti. S obzirom na široko
definirano područje u kojima se mogu provoditi programi javnih radova, nije realno da se u nekima od tih
područja mogu provoditi društveno korisni javni radovi bez uključivanja zapošljivijih osoba kojima nije nužno
potrebna aktivacija na tržištu rada. Odnosno, kada su u pitanju socijalni (a ne komunalni) javni radovi, ne može
se ne očekivati „ubiranje vrhnja“.
Kada su u pitanju poslodavci, i oni su dominantno zadovoljni ovom mjerom iako u značajnom broju imaju
određen sugestije za njezino unapređenje. Te sugestije se primarno odnose na izmjene u dizajnu mjere koje idu
u smjeru omogućavanja da se omjera koristi češće, za više korisnika i da se omogući korištenje ove mjere i za
druge skupine poslodavaca. Zadovoljstvo poslodavaca ovom mjeru dominanto se temelji na činjenici da
poslodavci kroz nju, uz mali ili nikakav trošak, na raspolaganje dobivaju značajnu radnu snagu, s obzirom na
veliki prosječna broj korisnika po poslodavcu, koja je dovoljno kvalitetna za obavljanje poslova koji su im
namijenjeni. Izravna financijska korist za poslodavce je sekundarna, iako postoje skupine poslodavaca
(komunalna trgovačka društva i neprofitne organizacije) za koje su i izravne financijske uštede značajna korist.
Valja imati na umu da određeni broj poslodavaca koristi ovu mjeru i za pospješivanje regrutacije radne snage.
Načelno govoreći, poslodavci vide smisao javnih radova, tj. oko 90% poslodavaca ističe da su korištenjem te
mjere učinili korisnu stvar za dobrobit zajednice, a 75% ih misli da je najveća korist od mjere ta što su njome
zaposlili neke ranjive skupine nezaposlenih kojima su htjeli pružiti šansu za rad.
No, ono što svi navedeni podaci zapravo govore, jest da je shvaćanje poslodavaca o ciljevima ove mjere
suprotno nominalnom dizajnu javnih radova – gdje oni ne bi trebali ulaziti u postojeće, redovne aktivnosti –
odnosno supstituirati redovne troškove ili omogućiti dobit/pozitivno poslovanje – (oslobađanje resursa za
ulaganja odnosno ostvarivanje pozitivnog poslovanja). U tom smislu procijenjeni mrtvi teret mogao bi se
pripisati čak polovici poslodavaca, organizatora javnih radova, koji navode da im je osnovni motiv za korištenje
mjere bila ušteda novca79.
79 No, s druge strane, u situaciji konsolidacije lokalnih proračuna, javni radovi mogu značiti „strategiju preživljavanja“ odnosno održavanja razine postojećih usluga.
137
9. Evaluacija Samozapošljavanja
9.1 Profil nezaposlenih osoba korisnika mjere
Najveći broj korisnika potpora za samozapošljavanje u referentnom periodu evaluacije (2010.-2013.) u mjeru je
ušao 2013. godine. Od svih korisnika, njih 67% potpore za samozapošljavanje zatražili su 2013. godine. Godinu
dana prije, 2012. potpore je zatražilo 19% korisnika, 2011., 10%, dok je 2010. potpore zatražilo 4% korisnika.
Dakle, većinu korisnika potpora za samozapošljavanje čine korisnici koji su u mjeru ušli 2013. godine. U
trenutku kada su predali zahtjev za samozapošljavanje 19% njih bili su duže od dvije godine prijavljeni u
evidenciji HZZ-a kao nezaposlena osoba. Isto toliko njih kao nezaposlena osoba bili su prijavljeni između godinu
i dvije godine, 17% između pola godine i godinu dana. Njih 15% u evidenciji Zavoda bilo je prijavljeno do mjesec
dana, a 18% između mjesec dana i tri mjeseca. Ukupno ih je 45% u evidenciji Zavoda bilo prijavljeno kraće od 6
mjeseci u trenutku kad su zatražili potporu.
Većinu korisnika ove mjere u referentnom periodu (2010.-2013.) čine osobe muškog spola, nešto više od 60%,
dok su žene zastupljene s oko 40%. U slučaju dobne strukture korisnika ove mjere, dominiraju osobe srednje
životne dobi (između 30 i 50 godina starosti), koje u referentnom periodu čine više od polovice svih korisnika
mjera (59%). U dobi do 30 godina bilo je 27% korisnika potpora za samozapošljavanje. Među njima je najmanje
bilo osoba starijih od 50 godina, 14% njih.
Sukladno dobi, većinu korisnika ove mjere (74%) čine osobe koje su u braku ili izvanbračnoj zajednici, 18% su
samci, a oko 8% razvedeni / udovci / udovice. Oko 50% korisnika ove mjere ima djecu mlađu od 18 godina -
najčešće jedno dijete (25%) ili dvoje djece (19%). Žive u kućanstvima u kojima u prosjeku živi 3,5 osoba.
Najveći broj (72%) korisnika potpora za samozapošljavanje u periodu 2010. – 2013. imalo je završenu srednju
školu, 24% njih završenu visoku ili višu školu, a 4% osnovnu školu. S obzirom na područje obrazovanja 28% njih
dolazi iz područja koja su vezane uz inženjerstvo, prerađivačku industriju i arhitekturu, a 29% iz područja
usluga.
30% korisnika potpora za samozapošljavanje u periodu 2010. – 2013. ocjenjuje da njihovo kućanstvo vrlo teško
ili teško spaja kraj s krajem, dodatnih 37% navodi da njihovo kućanstvo ima manje teškoće, dok oko 32% njih
navodi da njihovo kućanstvo nema teškoća u spajanju kraja s krajem u materijalnom smislu. Prosječna
vrijednost na korištenoj skali materijalne deprivacije za sve korisnike ove mjere iznosi 3 od pet80. Oko 22%
korisnika nema niti jedna od pet indikatora materijalne deprivacije, a dodatnih oko 15% ima samo jedan. Oko
39% korisnika ove mjere živi u kućanstvima koja su izrazitije materijalno deprivirana, što znači da su u njihovom
slučaju zabilježena tri ili više kriterija materijalne deprivacije od korištenih 5. Većina korisnika potpora za
samozapošljavanje (80%) živi u smještaju koji je adekvatan za potrebe obitelji/kućanstva, dok oko 7% korisnika
procjenjuje da živi u smještaju koji nije adekvatan. Najveći broj njih (54%) živi u vlastitoj kući / vlastitom stanu, a
80 Korišteni su slijedeći indikatori materijalne deprivacije: mogućnost primjerenog grijanja stambenog prostora u zimskim mjesecima, mogućnost da si kućanstvo priušti 7 dana odmora izvan mjesta stalnog boravka, mogućnost da si kućanstvo priušti mesni ili riblji obrok svaki drugi dan, mogućnost da kućanstvo podmiri izvanredni trošak od 2000 kuna bez zaduživanja, kašnjenje u plaćanju režija tijekom proteklih 12 mjeseci iz financijskih razloga.
138
21% ih živi u kući / stanu za kojeg otplaćuju kredit. Oko 16% ih živi u tuđem stanu / kući, a 8% su podstanari.
Nešto manje od 1/3 (30%) njih raspolaže s mjesečnim prihodima kućanstva u rasponu od 4000 kn – 7000 kn,
18% korisnika ove mjere živi u kućanstvu s mjesečnim prihodima između 7000 i 10000 kn, a 16% u kućanstvima
s mjesečnim prihodima višim od 10000 kn. U kućanstvima koja imaju mjesečne prihode manje od 4000 kn živi
19% korisnika potpore za samozapošljavanje iz referentnog perioda.
Najveći broj korisnika potpore za samozapošljavanje (27%) između 2010. i 2013. živi u Slavoniji, 24% ih živi u
Zagrebu, 17% u Dalmaciji, 12% u sjevernoj Hrvatskoj, a 7% u Lici i Banovini.
Tablica Samozapošljavanje 1 – Profil ispitanika
N %
Ukupan uzorak 274 100%
Godina ugovaranja
2010. 11 4%
2011. 28 10%
2012. 33 19%
2013. 201 67%
U trenutku kad ste Zavodu predali zahtjev za Potporu za samozapošljavanje, koliko ste dugo u tom trenutku bili prijavljeni u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kao nezaposlena osoba? Je li to bilo:
Do mjesec dana 42 15%
Između 1 i 3 mjeseca 49 18%
Između 3 i 6 mjeseci 34 12%
Između 6 i 12 mjeseci 47 17%
Između 12 i 24 mjeseca 53 19%
Između 24 i 36 mjeseci 12 5%
Između 3 i 5 godina 23 8%
Između 5 i 10 godina 10 4%
Više od 10 godina 4 2%
Spol Muškarci 164 60%
Žene 110 40%
Dob
Do 30 godina 73 27%
Od 31 do 50 godina 162 59%
Više od 50 godina 39 14%
Obrazovanje
Osnovna škola i niže 10 4%
Srednja škola 198 72%
Više i visoko obrazovanje 66 24%
Vaš sadašnji bračni status:
Samac 51 18%
U braku / izvanbračnoj zajednici 202 74%
Razveden/a 19 7%
Udovac/ica 2 1%
Vlastita djeca do 18 god Nema djece 137 50%
Ima djece 137 50%
Broj članova kućanstva
Jedan 11 4%
Dva 50 18%
Tri 74 27%
Četiri 67 24%
Pet i više 73 26%
Gdje stanujete Vi i Vaša obitelj?
U kući / stanu za koje otplaćujemo kredit 56 21%
U vlastitoj kući / stanu 147 54%
Podstanari smo u tuđem stanu ili kući 22 8%
Živimo u tuđem stanu / kući (roditelja, rodbine, nekog drugog) 46 16%
Socijalni stan / stan ustupljen na korištenje od strane grada 3 1%
139
Kako biste ocijenili adekvatnost Vašeg smještaja (kvaliteta, veličina…) i uvjete stanovanja?
Smještaj uopće nije adekvatan za Vašu obitelj 3 1%
Smještaj je uglavnom neadekvatan za Vašu obitelj 17 6%
Ni dobar ni loš, osrednji smještaj 28 10%
Smještaj je uglavnom adekvatan za Vašu obitelj 123 45%
Smještaj je potpuno adekvatan za Vašu obitelj 97 36%
Ne znam / bez odgovora 7 2%
Prihodi kućanstva
Do 4000 kn 52 19%
Od 4001 do 7000 kn 81 30%
Od 7001 do 10000 kn 49 18%
Više od 10000 kn 42 15%
Bez odgovora 49 18%
Intenzitet materijalne deprivacije - broj stavki koje si ne mogu priuštiti
0 60 22%
1 42 15%
2 66 24%
3 56 20%
4 29 11%
5 22 8%
Odaberite tvrdnju koja se najviše odnosi na financijsku situaciju Vašeg tadašnjeg kućanstva, neposredno prije nego što ste zatražili potporu za samozapošljavanje.
Jedva smo spajali kraj s krajem iz mjeseca u mjesec 92 33%
Ponekad smo imali financijske teškoće 94 34%
Imali smo dovoljno novca za podmiriti svoje troškove 78 28%
Imali smo dovoljno novca za podmirenje troškova i uspijevali 11 4%
Odaberite tvrdnju koja se najviše odnosi na trenutnu financijsku situaciju Vašeg kućanstva
Jedva spajamo kraj s krajem iz mjeseca u mjesec 64 23%
Ponekad imamo financijske teškoće 118 43%
Imamo dovoljno novca za podmiriti svoje troškove 73 27%
Imamo dovoljno novca za podmirenje troškova i uspijevamo nešto uštedjeti
19 7%
Regija
Zagreb i okolica 65 24%
Sjeverna Hrvatska 34 12%
Slavonija 73 27%
Lika i Banovina 19 7%
Hrvatsko primorje i Istra 37 14%
Dalmacija 46 17%
140
9.2. Radno iskustvo i traženje posla prije ulaska u mjeru
Prije korištenja potpore za samozapošljavanje, veći dio njihovih korisnika bio je proaktivan u traženju posla.
Naime, od ukupnog broja korisnika potpore za samozapošljavanje između 2010. i 2013., 63% njih je u periodu
od mjesec dana prije nego su donijeli odluku da će tražiti potporu za samozapošljavanje aktivno tražilo posao.
Najveći broj njih (28%) u tom periodu se javio na jedan do dva natječaja za posao, ili na tri do pet natječaja
(27%). Dakle, značajan dio korisnika potpora odluku o tome da aplicira za potpore donosi nakon intenzivnog
proaktivnog traganja za poslom.
Tablica Samozapošljavanje 2 – Broj oglasa ili natječaja na koje se ispitanik javio u periodu od mjesec dana prije nego što je donio odluku da će tražiti potporu za samozapošljavanje?
%
Niti jedan 15%
Jedan do dva 28%
Tri do pet 27%
Šest do deset 13%
Više od deset 17%
Ukupno 100%
Također, među korisnicima potpora koji su bili aktivi u traženju posla prije nego što su donijeli odluku o
apliciranju za potporu nešto manje od polovice njih (41%), mjesec dana prije nego što su predali molbu za
samozapošljavanje, bilo je na nekom razgovoru za posao.
Općenito gledajući, najveći broj onih koji su tražili posao u tom periodu (62%), posao je tražio na način da su se
raspitivali kod prijatelja / obitelji / poznanika. Također, veliki broj njih (61%) pokušao se zaposliti pretražujući
oglase za posao na Internet stranicama ili pregledavanjem oglasa na Internet stranicama HZZ-a (60%). Nešto
manji broj njih (42%) javljali su se na oglase na koje ih je upućivao savjetnik / ca u HZZ-u, dok ih se 40%
samoinicijativno kontaktiralo određene poslodavce.
Jedna trećina (31%) anketiranih korisnika potpore za samozapošljavanje prije donošenja odluke o tome da će
tražiti potpore raspolagala je određenim financijskim sredstvima u vidu dohotka ili honorara koje su zaradili na
nekom drugom stalnom ili povremenom poslu. Među njima, najveći broj (28%) financijska sredstva je priskrbio
posredstvom rada bez reguliranog statusa (na crno), te posredstvom rada na neodređeno vrijeme (25%).
Gotovo polovica anketiranih korisnika potpore za samozapošljavanje (46%) u posljednjih je pet godina
pohađalo dodatne edukacije, tečajeve, seminare kako bi stekli dodatna poslovna znanja. Među onim koji su
pohađali takve seminare, prevladavaju osobe koje su sudjelovale na edukacijama, seminarima ili radionicama iz
struke za koju su školovani (48%), te osobe koje su pohađale stručno osposobljavanje ili prekvalifikaciju za
drugo zanimanje (33%). Nešto manje njih (15%) sudjelovalo je na informatičkom tečaju, a 8% na tečaju stranih
jezika.
Za veliku većinu korisnika potpore za samozapošljavanje posao koji su započeli korištenjem mjera za
samozapošljavanje nije bio prvi posao kojeg su radili u život. Naime, svega 9% ispitanih izjavilo je da im je posao
koji su pokrenuli koristeći potpore za samozapošljavanje prvi plaćeni posao u životu.
Predočeni podaci indiciraju da većina korisnika potpora za samozapošljavanje prije ulaska u mjeru nisu samo
„pripremali svoj posao“ već su posao aktivno tražili i kod drugih poslodavaca. Kako je za očekivati da
141
proaktivnost u potrazi za poslom djeluje kao pozitivan faktor za izlazak iz nezaposlenosti, temeljem prikupljenih
podataka konstruiran je indeks proaktivnosti koji je zatim doveden u vezu s tri potencijalna indikatora
uspješnosti ishoda mjere. Osnovna svrha ovog postupka bila je utvrditi postoji li veza između aktivizma u
traženju posla prije mjere i njenog uspješnog ishoda.
Indeks proaktivnost konstruiran je od sljedećih varijabli:
PS6sz. Sada nas zanima trenutak kad ste donijeli odluku da ćete predati zahtjev za potporu za
samozapošljavanje. Jeste li otprilike mjesec dana prije nego ste donijeli tu odluku sami aktivno tražili
posao?81
PS7sz. Pokušajte se prisjetiti, na koliko ste se otprilike oglasa ili natječaja javili ili poslali životopis,
otprilike mjesec dana prije nego što ste donijeli odluku da ćete tražiti potporu za samozapošljavanje?82
PS9sz. Na koje ste sve načine tražili posao prije nego što ste donijeli odluku da ćete tražiti potporu za
samozapošljavanje83?
Kako bi se provjerila jednodimenzionalnost indeksa korištena je eksploratorna faktorska analiza. Ekstrahiran je
jedna faktor koji objašnjava ukupno 83% varijance. Nakon toga provedena je analiza pouzdanosti. Izračunati
Cronbachov α koeficijent iznosio je 0,7 što ukazuje na zadovoljavajuću pouzdanost skale.
Kompozitni indeks proaktivnost konstruiran je na originalnim rezultatima. Vrijednosti indeksa su sljedeće:84
0. Nije uopće tražio posao
1. Niski intenzitet traženja posla
2. Tražio posao rutinski
3. Tražio posao intenzivno ali rutinski
4. Tražio posao intenzivno i proaktivno
Istraživanjem je utvrđena sljedeća distribucija vrijednosti indeksa proaktivnosti u traženju posla:
81 Ponuđene su opcije odgovora 1 – ne, 2 - da, vrijednosti su u procesu obrade podataka rekodirane kako bi „da“ imalo pozitivnu vrijednost. 82 Kako bi se izbjegli slučajevi bez podataka, nedostajuće vrijednosti (missing values) rekodirane su u 0. 83 Ispitanicima je ponuđena lista od mogućih 9 odgovora (načina traženja posla). U postupku obrade podataka Konstruirana je intervalna varijabla u rasponu od 0 – 9. Pri tom vrijednost 0 znači da ispitanik nije niti na jedan od ponuđenih načina tražio posao, a 9 da je tražio posao na svaki od ponuđenih načina 84 Konstruktna (konvergentna) valjanost ovako konstruiranog indeksa provjerena je korelacijskom analizom. Analizirana je visina povezanosti između ovako konstruiranog indeksa i njegovog ekvivalenta izraženog u vrijednostima faktorskih bodova. Korelacija je visoka i statistički značajna (r=0,85).
142
Tablica Samozapošljavanje 3 – Distribucija vrijednosti indeksa proaktivnost u traženju posla
%
0. Nisu aktivno tražili posao 45,8%
1. Nizak intenzitet traženja posla 17,8%
2. Osrednji intenzitet traženja posla 17,2%
3. Visok intenzitet traženja posla 10,3%
4. Vrlo visok intenzitet traženja posla 8,8%
Prezentirani podaci ukazuju da cca 2/3 ispitanih prije ulaska u mjeru nije aktivno tražilo posao ili ih karakterizira
niski intenzitet traženja posla. Osrednji intenzitet do vrlo visoki intenzitet traženja posla prije ulaska u mjeru
karakterizira cca 36% korisnika mjere. Upravo ovih 36% korisnika potpora za samozapošljavanje, kao što
indiciraju analize koje slijede, potpore koriste uglavnom kao „zadnje sredstvo za izlazak iz nezaposlenosti“.
Dakle, radi se o osobama koje uglavnom možemo okarakterizirati kao one koje ulaze u samozaposlenost ne
zbog toga što su deducirani poduzetnici s planom, već zbog toga što na drugačiji način ne mogu ući u
zaposlenost.
9.4 Ulazak u mjeru i motivacija
Kao što smo naveli, velika većina korisnika potpora za samozapošljavanje posjeduje određeno radno iskustvo -
za 91% ispitanih posao kojeg su započeli temeljem potpore za samozapošljavanje nije bio prvi plaćeni posao u
životu. Među njima, najveći broj (74%) radio je poslove u okviru radnog odnosa na neodređeno vrijeme ili na
određeno vrijeme (55%). Preko ugovora o djelu radilo ih 24%, a preko vlastitog studentskog ugovora 17%.
Tablica Samozapošljavanje 4 – Poslovi koje su korisnici obavljali prije ulaska u mjeru
%
Poslovi preko vlastitog studentskog ugovora 17%
Radni odnos (na neodređeno vrijeme) 74%
Radni odnos (na određeno vrijeme) 55%
Ugovor o djelu 24%
Autorski ugovor 9%
Neprijavljen, na tuđi studentski ugovor, bez reguliranog statusa (na crno) i sl. 20%
Vlastiti obrt 11%
Vlastito poduzeće 5%
Što se tiče posla kojeg su pokrenuli posredstvom potpore za samozapošljavanje, većina (64%) korisnika potpora
pokrenuli su posao za kojeg su imali i formalnu naobrazbu, tj. pokrenuli su posao za koji su se i obrazovali.
Također, većina ispitanika (80%) svoje prethodno obrazovanje za obavljanje posla kojeg su pokrenuli
potporama smatra korisnim ili vrlo korisnim. U pogledu procjene vlastitih sposobnosti za vođenje posla, 45%
korisnika mjera smatra da su njihove sposobnosti za vođenje posla u trenutku kada su ulazili u mjeru bile
uglavnom visoke ili vrlo visoke, 46% ih smatra da su bile osrednje, a samo 9% da su bile jako niske ili uglavnom
niske.
Uz činjenicu da je većina anketiranih korisnika potpora za samozapošljavanje imala formalnu naobrazbu za
posao koji su pokrenuli, veliki dio njih (83%) imao je i prethodno radno iskustvo u poslu za koji su tražili
143
potporu. Među njima, najveći broj je onih koji su radno iskustvo stekli radeći kod poslodavca u ovom tipu
zanimanja (69% od svih koji su imali prethodno radno iskustvo u poslu) te koji su ga stekli kroz aktivnosti kojima
su se bavili kroz vlastiti hobi / slobodno vrijeme (32%). Radeći samostalno, neprijavljeno /na crno/ iskustvo je
steklo 17% ispitanih, a isti je postotak i onih koji su iskustvo stekli radeći u obiteljskom poslovnom subjektu
identične djelatnost. Navedeni podaci potvrđuju i nalaze prikupljene u kvalitativnoj dionici istraživanja o tome
da korištenje mjera samozapošljavanja jedan dio nezaposlenih koristi u svrhu institucionalizacije / formalizacije
vlastitog hobija ili posla koji se obavlja na crno. Drugim riječima, očito je da je dio korisnika potporu iskoristio
kako bi „legalizirao“ poslovanje ili djelatnost kojom su se već bavili ili kako bi iskoristili radno iskustvo koje su
stekli kroz aktivnosti kojima su se bavili kao „vlastitim hobijem“
Tablica Samozapošljavanje 5 – Način stjecanja radnog iskustva
%
Radeći kod poslodavca u ovom tipu zanimanja 69%
Kroz aktivnosti kojima sam se bavio kroz vlastiti hobi / u slobodno vrijeme 32%
Radeći samostalno, neprijavljeno, na crno 17%
Radeći u obiteljskom poslovnom subjektu tog tipa djelatnosti / zanimanja 17%
Radeći u vlastitom poslovnom subjektu koji sam zatvorio / la 8%
Rad za vrijeme studija 1%
Kroz obrazovanje/praksu 1%
Nasuprot toga, svega 8% ispitanih korisnika mjere koji su imali radno iskustvo prikladno za posao za koji su
tražili potporu, radno iskustvo je steklo radeći u vlastitom poslovnom subjektu koji su u međuvremenu zatvorili.
Od toga, većina njih (73%), poslovni subjekt je zatvorila 2008. godine ili ranije.
Daleko najveći broj korisnika potpore za samozapošljavanje (80%) posredstvom financijskih sredstava koje je
dobio osnovao je poslovni subjekt, a njih 8% preuzeli su poslovni subjekt. Pri tome, korisnici potpore za
samozapošljavanje uglavnom osnivaju / preuzimaju obrt (59%) ili jednostavno društvo s ograničenom
odgovornošću (24%). 92% njih poslovni subjekt osniva / preuzima samostalno, a 5% u suvlasništvu.
Dakle, većina korisnika potpore za samozapošljavanje u periodu 2010. – 2013. posjedovao je radno iskustvo
(91%), većina njih (64%) pokrenula su posao za koji su imali formalnu naobrazbu, većina njih (80%), svoje
prethodno obrazovanje za obavljanje posla kojeg su pokrenuli potporama smatrali su korisnim ili vrlo korisnim,
značajan dio njih posao je pokrenuo kako bi „formalizirali / institucionalizirali“ bilo svoj hobi, bilo posao koje
obavljaju u sivoj zoni. Više od polovice njih osnovao je obrt, a posao su pokrenuli uglavnom samostalno.
Iako kao generalni motiv korištenja potpore za samozapošljavanje možemo označiti želju ili intenciju da se
započne s legalnim privatnim poduzetničkim aktivnostima, iza ovog generalnog motiva može stajati niz manje ili
više specifičnih motiva koji proizlaze iz različitih aspekata konkretnih životnih situacija u kojima se nalaze osobe
koje apliciraju za mjeru. Zbog tog razloga istraživanjem su se željeli utvrditi i pojedini specifični motivi koji
pokreću nezaposlene osobe na donošenje odluke o korištenju potpore za samozapošljavanje. U tu svrhu
korišten je mjerni instrument koji se sastojao od 10 čestica s pridruženim ljestvicama Likertovog tipa.
144
Tablica Samozapošljavanje 6 – Specifični motivi za uključivanje u mjeru
Uopće se ne
odnosi na
mene
Uglavnom se ne odnosi
na mene
Niti se odnosi, niti ne
Uglavnom se
odnosi na
mene
U potpunosti se odnosi
na mene
TOP 2 (4+5)
Prosjek Standardna devijacija
To je bio jedini način da počnem raditi, drugačije nisam ni mogao / la dobiti posao
16% 11% 19% 22% 31% 53% 3,41 1,44
Da „ozakonim“ svoj posao koji sam već radio / la neprijavljen
53% 11% 10% 13% 13% 26% 2,24 1,516
Da „budem svoj gazda“, da ne radim za drugoga
16% 6% 19% 26% 32% 58% 3,51 1,412
Da nisam bez posla („da ne sjedim kod kuće“)
22% 8% 13% 18% 39% 57% 3,45 1,589
Da steknem korisna poznanstva 35% 6% 21% 21% 17% 38% 2,78 1,518
Zbog iznosa koji sam mogao / la dobiti kroz sudjelovanje u mjeri
27% 15% 23% 20% 14% 34% 2,77 1,402
Da zarađujem više nego što bi mogao / la radeći za drugog poslodavca
25% 6% 23% 24% 22% 46% 3,11 1,479
Da realiziram dobru poslovnu ideju
8% 6% 10% 34% 42% 76% 3,95 1,231
Da osim sebe zaposlim još nekoga
20% 9% 24% 21% 26% 47% 3,23 1,444
Zbog fleksibilnijeg radnog vremena i poslovnih obveza
24% 10% 20% 24% 22% 46% 3,1 1,468
U svrhu dobivanja jasnije slike tj. konstrukcije manjeg broja specifičnih motivacijskih sklopova provedena je
eksplorativna faktorska analiza85. Nakon što je provedena analiza konvregentne faktorske valjanosti (provjera
da li čestice imaju zadovoljavajuće faktorsko opterećenje na odgovarajućim faktorima) te diskriminativne
faktorske valjanosti (provjera da li čestice imaju niska opterećenja na ostalim faktorima) finalnoj faktorizaciji uz
varimax rotaciju podvrgnuto je devet čestica. Ekstrahirana su tri faktora (65% objašnjene varijance). Prvi faktor
nazvali smo Rad za sebe, a čine ga čestice koje potenciraju motive „rada za sebe“, mogućnosti iskorištavanja
financijskih sredstava koja se dobivaju kroz potpore te fleksibilnost u radnim aktivnostima. Drugi faktor čine
čestice vezane uz realizaciju poslovne ideje, ozakonjenja posla. Stoga smo ga nazvali Ostvarivanje poduzetničke
ideje / legalizacija posla. Treći faktor odnosi se na Samozaposlenost iz nužde, tj. opisuje motivaciju za
korištenje mjere kao sredstva poslovne i životne aktivacije, tj. kao jedinog preostalog sredstva za izlazak iz
nezaposlenosti.
Tablica Samozapošljavanje 7. Motivi za uključivanje u mjeru – faktorska struktura nakon Varimax rotacije
Rad za sebe
Ostvarivanje poduzetničke
ideje/ legalizacija posla
Samozaposlenost
iz nužde
Da „budem svoj gazda“, da ne radim za drugoga 0,79 0,33 -0,06
Zbog iznosa koji sam mogao / la dobiti kroz
sudjelovanje u mjeri
0,78 -0,09 0,11
Zbog fleksibilnijeg radnog vremena i poslovnih
obveza
0,74 0,22 0,09
Da realiziram dobru poslovnu ideju 0,14 0,82 -0,02
85 Korišten je Guttman-Keiserov kriterij za zaustavljanje ekstrakcije faktora te ortogonalna rotacija (varimax) bazičnih faktorskih solucija.
145
Da osim sebe zaposlim još nekoga 0,07 0,78 0,13
Da „ozakonim“ svoj posao koji sam već radio / la
neprijavljen
0,31 0,40 0,27
To je bio jedini način da počnem raditi, drugačije
nisam ni mogao / la dobiti posao
-0,02 0,14 0,87
Da nisam bez posla („da ne sjedim kod kuće“) 0,14 0,02 0,86
Rezultati faktorske analize omogućili su konstrukciju tri kompozitne varijable (skale)86 koje su zatim podvrgnute
daljnjim analizama.
Analiza prosječnih skalarnih vrijednosti ukazuje da je kao najintenzivniji motiv korištenja ove mjere možemo
izdvojiti motiv Samozaposlenosti iz nužde, tj. motiv u čijoj pozadini stoji korištenje mjere kao jedinog sredstva /
mehanizma za ulazak u zaposlenost (To je bio jedini način da počnem raditi, drugačije nisam ni mogao / la
dobiti posao. Da nisam bez posla („da ne sjedim kod kuće“)
Tablica Samozapošljavanje 8. – Motivi za uključivanje u mjeru – prosječne vrijednosti na kompozitnim varijablama
Prosjek Stand. devijacija
Samozaposlenost iz nužde 3,43 1,33
Ostvarivanje poduzetničke ideje/ legalizacija posla 3,14 1,02
Rad za sebe 3,13 1,14
Razlike između vrijednosti Samozaposlenosti iz nužde i vrijednosti Legalizacije te Rada za sebe su statistički
značajne. (Aktivacija – Legalizacija, t= 3,3, P=0,001. Aktivacija – Rad za sebe, t=3,1, P=0,002).
Navedeni podaci koji ističu činjenicu da je motiv Samozaposlenosti iz nužde nešto dominantniji u odnosu na
preostala dva motiva za korištenjem potpora potvrđuju već spomenute nalaze o tome da jedan dio korisnika
potpora za samozapošljavanje ovu mjeru koristi kao jedinu šansu za izlazak iz nezaposlenosti. Na to upućuje i
vrijednost koeficijenta korelacije između indeksa Proaktivnost i skale Samozaposlenosti iz nužde koja je
statistički značajna (r=0,32). Dakle, veća proaktivnost u traženju posla prije ulaska u mjeru povezana je s većom
vrijednosti na motivacijskom faktoru kojeg smo nazvali Samozaposlenost iz nužde.
Na slični trend upućuju i rezultati provedene analize varijance prema kojima oni koji su prije korištenja potpore
bili nezaposleni duže od 12 mjeseci na skali Samozaposlenosti iz nužde imaju prosječnu vrijednost 3.8. Osobe
koje su prije korištenja potpora bile na zavodu 6 do 12 mjeseci na istoj skali imaju prosječnu vrijednost 3.2, a
istu prosječnu vrijednost na navedenoj skali imaju i osobe koje su prije korištenja mjere bile nezaposlene do 6
mjeseci (F=5.3, P=0.002). S obzirom na analizirane motive ulaska u mjeru nisu utvrđene statistički značajne
razlike između korisnika mjere koji su potpore počeli koristiti 2013. kao i onih koji su potpore koristili u periodu
2010. – 2013.
Drugim riječima, postoje indicije da proaktivnost prije ulaska u mjeru nije dobar indikator uspješnog korištenja
mjere, a što je detaljno prezentirano u poglavlju 9.11 Ishodi mjere.
86 Pouzdanost skala je zadovoljavajuća u slučaju skale Rad za sebe (Cronbachov α koeficijent = 0,7) te skale Samozaposlenosti iz nužde (α = 0,71). Skala Legalizacija i razvoj poduzetništva niže je razine pouzdanosti (α = 0,55).
146
9.5 Financijska sredstva
Posjedovanje vlastitih financijskih sredstava u kvalitativnoj dionici istraživanja postulirano je kao jedan od
najznačajnijih uvjeta uspješnog korištenja potpore za samozapošljavanje. Naime, značajan dio sudionika fokus
grupa i dubinskih intervjua koji su uspješno iskoristili potpore naveli su da su pri ulasku u mjeru posjedovali
određenu „financijsku rezervu“, tj. da su posjedovali dodatna financijska sredstva koja su mogli mobilizirati u
slučaju potrebe.
Rezultati provedenog kvantitativnog istraživanja pružaju indicije o mogućoj potvrdi ove hipoteze.
Prema prikupljenim podacima, 73% ispitanih korisnika potpore za samozapošljavanje prije ulaska u mjeru
posjedovalo je vlastita, dodatna financijska sredstva. Najveći broj korisnika (57%) posjedovao je vlastitu /
obiteljsku ušteđevinu, 23% sredstva iz privatne posudbe, a 6% sredstva koja su dobili temeljem kredita kod
banke.
Tablica Samozapošljavanje 9. – Raspolaganje vlastitim financijskim sredstvima prije potpore
%
Vlastita / obiteljska ušteđevina 57%
Nasljedstvo 4%
Kredit banke 6%
Privatna posudba 23%
Novac od prodaje nekretnine / a, drugog vlasništva 3%
Druge državne potpore / kredite 2%
Neki drugi izvor sredstava 1%
Pri tom, više od polovice svih onih koji su posjedovali vlastita sredstva (54%) posjedovali su sredstva koja su bila
ili puno manja ili nešto manja u odnosu na visinu potpore. 26% svih ispitanih (tj. 30%) od onih koji su imali
vlastita sredstva, posjedovalo je financijska sredstva koja su bila nešto viša ili puno viša od iznosa potpore za
samozapošljavanje.
Korisnici mjera koji nisu posjedovali vlastita sredstva, češće su se u mjeru uključivali zbog motiva
Samozaposlenosti iz nužde (prosječna vrijednost onih koji nisu imali sredstva na skali samozaposlenosti iz
nužde je 3.8, dok je na istoj skali prosječna vrijednost onih koji su imali sredstva 3.3, t=2,8, P=0.002).
Najveći broj korisnika potpore za samozapošljavanje (46%) primio je potpore u iznosu između 20.000 i 30.000
kuna. Nešto manje njih (39%) primilo je potpore u iznosu do 20.000 kuna. Više od 30.000 kuna potpora primilo
je 10% ispitanih (2% se ne sjeća visine potpora koje su primili, a 3% ne želi odgovoriti).
Najveći broj ispitanih (32%) smatra da bez primljene potpore sigurno ne bi krenuli u posao, 21% ih smatra da su
im potpore značile znatnu pomoć u pokretanju posla, a 22% ih smatra da su im značile priličnu pomoć. Dakle,
za 75% korisnika potpore su predstavljale važan izvor sredstava za pokretanje vlastitog posla. To je posebice
bitno zbog toga što čak 95% anketiranih korisnika potpora tijekom korištenja potpore za samozapošljavanje
Hrvatskog zavoda za zapošljavanje nisu koristili niti jedan od mogućih oblika državnih potpora/kreditiranja.
147
Tablica Samozapošljavanje 10. – Značenje potpore za započinjanje poslovanja
%
Nimalo 1%
Malo 6%
Samo donekle, do određene razine 18%
Prilično 22%
Znatno 21%
Bez te potpore sigurno ne bih krenuo / la u to 32%
U referentnom razdoblju, novčana je potpora korisnicima bila isplaćivana na dva načina: u 4 dijela, gdje se
isplata vrši svaka 3 mjeseca te cjelokupni iznos koji se isplaćuje nakon potpisa Ugovora sa HZZ-om. Polovici
ispitanika isplaćena je potpora u 4 dijela, 47% je isplaćena odjednom, a 3% njih potpora uopće nije bila
isplaćena. Provjereno je postoji li razlika u zadovoljstvu načinom isplate potpore s obzirom na tip potpore te je
ustanovljeno da su ispitanici koju su dobili cijeli iznos (96%) u prosjeku u većoj mjeri zadovoljni tim načinom
isplate od onih koji su dobili u 4 dijela (58%)87.
Tablica Samozapošljavanje 11. – Značenje potpore za započinjanje poslovanja
Prosjek Standardna devijacija
Uglavnom i u potpunosti sam zadovoljan/a %
Cijeli iznos odjednom nakon potpisa Ugovora 4,8 ,543 96%
U 4 dijela, svaka 3 mjeseca 3,4 1,525 58%
87 Značajan t-test uz 5% rizika
148
9.6 Priprema za mjeru
9.6.1. Izrada poslovnog plana
Izrada poslovnog plana važan je čimbenik cjelokupne prijave za ulazak u mjeru, a sastoji se od opisa djelatnosti
poduzeća, izvora financiranja, troškovnik ulaganja i financiranja u prvoj godini, procjenu tržišta i konkurencije
kao i druge informacije relevantne za donošenje odluke.
Većina ispitanika, njih 55% uopće nisu imali problema kod izrade poslovnog plana, a 27% uglavnom nije imao
probleme. Od ukupnog broja ispitanika, njih 19% smatra da je imalo nekih problema (15%) s time da je 4%
izrazilo da je imalo jako puno problema s izradom svog poslovnog plana. Od ukupnog broja ispitanika koji je
imao neku vrstu problema najzastupljeniji problemi bili su komplicirana pitanja i stavke poslovnog plana (18%),
nedovoljna upoznatost s formom poslovnog plana (16%) te izrada troškovnika (13%). Nešto manje od polovici
korisnika (44%) nitko nije pomagao kod pisanja poslovnog plana. Ostalom dijelu ispitanika pomagali su članovi
obitelji, prijatelji ili poznanici (31%), knjigovođa (16%), savjetnik HZZ-a (15%), a izuzetno rijetko djelatnici
poduzetničkog centra ili razvojne agencije (2%). Iako takve usluge postoje na tržištu, velika većina korisnika
mjere nije plaćala uslugu vezanu uz pisanje poslovnog plana (tek je njih 6% plaćalo ovu uslugu).
Iskustvo izrade poslovnog plana, odobravanja zahtjeva i suradnju s djelatnicima HZZ-a ispitanici dvojako
ocjenjuju. Skoro polovina ispitanika smatra da su djelatnici HZZ-a dovoljno kompetentni za ocjenjivanje
poslovnih planova. Nadalje trećina ispitanika smatra da su savjetnici dovoljno upoznati s tržišnim potrebama te
da samim time mogu ocijeniti je li njihov poslovni plan adekvatan. Prema mišljenju trećine ispitanika, savjetnici
HZZ-a savjetovali su ih i usmjerili određene aspekte poslovnog plana korisnika mjere. Nešto više od 40%
ispitanika smatra da ih savjetnici nisu na taj način usmjeravali. Trećina ispitanika se slaže da im je savjetnik HZZ-
a značajno pomagao kod ispunjavanja poslovnog plana, a nešto manje od polovice ispitanika smatra da im
savjetnici nisu značajno pomogli kod ispunjavanja poslovnog plana. Podaci upućuju na samostalnost većeg
dijela ispitanika kod pripreme i pisanja poslovnog plana, uz povremeni utjecaj djelatnika HZZ-a. Ovdje je
potrebno napomenuti da korisnici potpora iz 2013. godine nešto bolje ocjenjuju kompetentnost djelatnika HZZ-
a. Naime, ukoliko rezultate prikažemo logikom aritmetičke sredine gdje opcija odgovora „uopće se ne odnosi na
mene“ znači vrijednost 1, a opcija „u potpunosti se odnosi na mene“ vrijednost 5, tada prosječna ocjena
korisnika potpora iz 2013. iznosi 3,3 dok prosječna ocjena korisnika mjere u periodu 2010. – 2012. iznosi 3,0
(t=2, p=0,05).
Tablica Samozapošljavanje 12. – Iskustvo izrade poslovnog plana i odobravanja zahtjeva
Uo
pće
se
ne
slaž
em
Ugl
avn
om
se
ne
slaž
em
Nit
i se
slaž
em,
nit
i ne
slaž
em
Ugl
avn
om
se
slaž
em
U p
otp
un
ost
i
se s
laže
m
TOP2 (4+5)
Prosjek Standardna devijacija
Djelatnici HZZ-a dovoljno su kompetentni da bi ocijenili nečiji poslovni plan
13% 9% 34% 32% 13% 45% 3,23 1,175326
Prema njima dostupnim informacijama i podacima, savjetnici HZZ-a su mi pomogli ili usmjerili neke aspekte mog poslovnog plana
32% 13% 21% 22% 12% 34% 2,69 1,414847
Savjetnik za samozapošljavanje mi je jako puno pomogao pri ispunjavanju poslovnog plana
31% 15% 22% 17% 16% 33% 2,72 1,448168
Savjetnici HZZ-a znaju dovoljno o tržišnim potrebama za mojom poslovnom idejom
17% 17% 33% 21% 12% 33% 2,95 1,242776
149
9.6.2. Jamstva i zadužnice
Pri potpisivanju ugovora o sufinanciranju važan je aspekt davanja jamstva kroz instrumente jamac platac i
bjanko zadužnice putem kojih se osigurava ispunjavanje uvjeta ugovora, odnosno povrat financijskih sredstava
ukoliko ugovorne obveze nisu izvršene. Većina je ispitanika (59%) sama davala jamstvo kod potpisivanja
ugovora, dok je u 18% slučajeva to bio član obitelji te u 3% slučajeva prijatelj, poznanik ili poslovni partner.
Predavanje zadužnice skoro 60% ispitanika smatra adekvatnim oblikom osiguranja, njih 25% nije sigurno je li
zadužnica adekvatan način osiguranja, a manji broj ostalih ispitanika smatra da su preveliki iznosi zadužnice, da
je dovoljno odgovarati vlastitom imovinom odnosno da je upitna naplata zadužnice ukoliko korisnici nemaju
sredstava iz kojih je moguća naplata. Ispitanici koji ne smatraju da je zadužnica adekvatan oblik osiguranja,
većinom nemaju konkretne prijedloge za alternativu. Nešto više od polovini ispitanika (55%) zadužnica je
vraćena, oko desetina se ne sjeća, a oko 30% zadužnica još nije vraćena, što upućuje da procedura još uvijek
nije završena.
9.6.3. Aktivnosti savjetovanja za samozapošljavanje U sklopu prijave za mjeru samozapošljavanja dvije trećine korisnika ove mjere iz perioda 2010. – 2013.
sudjelovalo je u nekom obliku savjetovanja: 45% anketiranih korisnika prošlo je aktivnosti savjetovanja za
samozapošljavanje u nadležnom područnom uredu u formi neformalnih razgovora sa savjetnicima zavoda, a
27% aktivnosti savjetovanja realiziralo je pohađajući radionice ili edukacije, tj. savjetovanje je obavljeno u vidu
formalnih aktivnosti. Jedna trećina korisnika 33% nije prošla kroz nikakvu formu savjetodavnih aktivnosti. Bitno
je napomenuti da postoje statistički značajne razlike u savjetovanjima u vidu formalnih aktivnosti prije mjere s
obzirom na godinu ulaska u mjeru. Primjerice, osobe koje su potpore koristili 2010.-2012. u 14% slučajeva prije
ulaska u mjeru obavili su formalne aktivnosti u vidu radionica ili edukacija, dok su oni koji su potpore koristili
2013. to učinili u 32% slučajeva88. U slučaju neformalnih razgovora sa savjetnicima u Zavodu nisu utvrđene
statistički značajne razlike s obzirom na razdoblje ulaska u mjeru, no evidentno je da su korisnici ove mjere iz
2013. češće sudjelovali u aktivnostima savjetovanja.
Tablica Samozapošljavanje 13. – Aktivnosti savjetovanja prije mjere
Cijeli uzorak 2010.-2012. 2013.
Neformalni razgovori sa savjetnicima u Zavodu 45% 48% 43%
Formalne aktivnosti (radionice, edukacije) 27% 14% 32%
Ništa od navedenog 33% 42% 29%
Korisnici koji su sudjelovali u formalnim ili neformalnim aktivnostima savjetovanja u nadležnim područnim
uredima, kvalitetu savjetovanja ocjenjuju s prosječnom ocjenom od 3,6 (skala od 1 – 5). Pri tom 8% njih
savjetovanje ocjenjuje kao loše ili vrlo loše, 35% kao osrednje, a 57% kao jako dobro ili odlično. Prema tome,
većina korisnika mjere koji su prošli aktivnosti savjetovanja pozitivno ih vrednuje.
15% korisnika mjera bilo je upućeno na dodatne edukacije o poduzetništvu od strane nadležnog područnog
ureda HZZ-a. Više od dvije trećine njih (72%) dodatne edukacije na koje su upućeni od strane HZZ-a ocjenjuju
kao uglavnom korisne ili jako korisne, dok svega 10% smatra da su dodatne edukacije uglavnom beskorisne.
88 χ2 =12,52 p<0,001
150
Anketirani ispitanici imaju podijeljena mišljenja o tome da li bi pohađanje nekog oblika edukacije o
poduzetništvu trebalo postaviti kao mogući uvjet za ulazak u mjeru. Naime, 41% njih smatra da bi pohađanje
takve edukacije trebalo biti uvjet za dobivanje potpora, 36% smatra suprotno, a 23% nema stav o tome.
9.7 Prijevremeni izlazak iz mjere
92% anketiranih korisnika potpore za samozapošljavanje potpore je koristilo do kraja ugovorenog razdoblja.
Među onima koji su prekinuli ugovor, najveći broj (jedna trećina) ih je ugovor prekinuo nakon 1 do 3 mjeseca
nakon ulaska u mjeru.
Prema tome, prijevremeni izlazak iz mjere na određeni način je atipična situacija. Na to ukazuje i podataka da
najveći broj korisnika (87%) smatra da su uspješno iskoristili dobivena sredstva, dok svega njih 12% navodi kako
su morali vratiti bilo cijeli bili dio zaprimljenog iznosa
Tablica Samozapošljavanje 14. – Uspješnost u iskorištavanju sredstava zaprimljenih kroz potpore
%
Sredstva mi nisu ni isplaćena, prekinuo / la sam ugovor prije toga 1%
Trebao / la sam vratiti dio sredstava 5%
Trebao sam vratiti ukupna sredstva 7%
Uspješno sam ih iskoristio / la, nisam ništa trebao / la vratiti 87%
151
9.9 Procjene pojedinih koristi ostvarenih korištenjem mjere
Jedan od ciljeva provedenog istraživanja odnosio se na utvrđivanje stavova korisnika mjere o specifičnim
koristima koje su polučili korištenjem potpora. U tom kontekstu istraživanjem se željelo utvrditi i kako korisnici
percipiraju koristi koje su imali od potpora u samom procesu započinjanja privatnih poduzetničkih aktivnosti. U
tu svrhu ispitanicima je predočeno 11 tvrdnji s pridruženom Likertovom ljestvicom. U sljedećoj tablici
prezentirani su osnovni indikatori o prikupljenim odgovorima.
Tablica Samozapošljavanje 15. – Stavovi korisnika o koristima koje su imali od potpora u procesu započinjanja privatnih
poduzetničkih aktivnosti
Uopće se ne
slažem
Uglavnom se ne
slažem
Niti se slažem, niti ne slažem
Uglavnom se slažem
U potpunosti se slažem
TOP 2 (4+5) Prosjek
Stand. devijacija
Ta mjera HZZ-a mi je bila važan poticaj da se odučim na samostalno poslovanje.
10% 7% 19% 29% 36% 65% 3,74 1,29
Iznos potpore mi je značajno olakšao poslovanje u prvim mjesecima
6% 5% 16% 29% 43% 72% 3,98 1,17
Uspio / la bih uspješno započeti poslovanje i bez te mjere.
31% 21% 29% 13% 6% 19% 2,43 1,22
Ionako bih pokrenuo / la svoj posao, ta mjera me samo dodatno ohrabrila.
22% 8% 23% 27% 21% 47% 3,16 1,43
Potpora mi je omogućila samo plaćanje doprinosa i ništa drugo.
13% 10% 14% 26% 37% 62% 3,63 1,40
Odobrenje mojeg poslovnog plana dalo mi je dodatni entuzijazam da ostvarim svoje poslovne ciljeve.
8% 7% 26% 30% 29% 60% 3,67 1,19
Puno mi znači što sam uspio / la legalizirati posao koji sam već neformalno obavljao / la
46% 9% 15% 16% 14% 30% 2,44 1,53
Financijski mi ta potpora nije bila nužna, no zašto ne iskoristiti poticaje ako se daju.
42% 19% 18% 7% 14% 21% 2,33 1,44
Dobivanje poticaja za samozapošljavanje dalo mi je vjeru u sebe i optimizam da mogu samostalno zarađivati.
9% 11% 21% 33% 26% 59% 3,56 1,24
Potpora mi je pomogla da prebrodim financijske poteškoće i održim posao u periodu kad nisam dovoljno zarađivao / la
18% 9% 25% 29% 18% 48% 3,20 1,35
Novac od potpore sam iskoristio / la i za ulaganje u razvoj poslovanja (kupovinu
32% 14% 16% 21% 17% 38% 2,76 1,50
152
materijala, opreme i sl.)
Distribucija aritmetičkih sredina ukazuje da najveći broj ispitanika korist od mjera prije svega vidi u kontekstu
potpora kao glavnog mobilizatora za ulazak u svijet poduzetništva. Ispitanici se u najvećem broju slučajeva slažu
s tvrdnjama da su im potpore znatno olakšale poslovanje u prvim mjesecima, smatraju da su im bile važan
poticaj da se odluče na samostalno poslovanje te da su im dale dodatni entuzijazam. U kontekstu prezentiranih
podataka potrebno je istaknuti da oni omogućuju i okvirnu aproksimaciju tzv. mrtvog tereta. Naime, mrtvi teret
možemo aproksimirati kao broj korisnika potpora za samozapošljavanje koji se u potpunosti slažu s tvrdnjom
Ionako bih pokrenuo / la svoj posao, ta mjera me samo dodatno ohrabrila. Budući da se s navedenom tvrdnjom
slaže 21% ispitanih korisnika ove mjere, možemo konstatirati da mrtvi teret čini cca 1/5 svih korisnika koji su
koristili potpore za samozapošljavanje u referentnom periodu.89
Sličnu sliku o dominantnim percipiranim koristima daju analize koje su obavljene na kompozitnim skalama
konstruiranim posredstvom faktorske analize90. Nakon provedene Varimax rotacije zadržana su tri faktora
(ukupno je objašnjeno 59% varijance) koja smo nazvali na sljedeći način:
1. Korist od potpora je jačanje vjere u sebe
2. Korist od potpora je u tome što pružaju dodatni poticaj za bavljenje poduzetništvom
3. Potpore su korisne isključivo kao sredstvo za podmirivanje doprinosa
Tablica Samozapošljavanje 15. – Tablica faktorske strukture nakon Varimax rotacije: stavovi korisnika o koristima koje su
imali od potpora u procesu započinjanja privatnih poduzetničkih aktivnosti
Potpore kao poticaj na
samostalno poslovanje
Potpore kao
ohrabrenje za
pokretanje
posla
Potpore kao sredstvo za
podmirivanje doprinosa
Ta mjera HZZ-a mi je bila važan poticaj da se odučim na
samostalno poslovanje.
,813 -,090 ,062
Dobivanje poticaja za samozapošljavanje dalo mi je vjeru u
sebe i optimizam da mogu samostalno zarađivati.
,812 ,125 -,017
Odobrenje mojeg poslovnog plana dalo mi je dodatni
entuzijazam da ostvarim svoje poslovne ciljeve.
,770 ,178 -,100
Iznos potpore mi je značajno olakšao poslovanje u prvim
mjesecima
,647 ,335 -,040
Potpora mi je pomogla da prebrodim financijske poteškoće i
održim posao u periodu kad nisam dovoljno zarađivao / la
,496 ,177 ,123
Ionako bih pokrenuo / la svoj posao, ta mjera me samo
dodatno ohrabrila.
-,103 ,817 -,028
Uspio / la bih uspješno započeti poslovanje i bez te mjere. -,387 ,754 -,083
Financijski mi ta potpora nije bila nužna, no zašto ne
iskoristiti poticaje ako se daju.
-,276 ,729 -,109
89 Ne postoji statistički značajna razlika u količini mrtvog tereta s obzirom na period ulaska u mjeru (2010.-2012. Vs 2013.) 90 Eksplorativna Faktorska analiza provedena je primjenom Guttman-Keiserovog kriterija za zaustavljanje ekstrakcije faktora; a korištena je ortogonalna rotacije bazičnih faktorskih solucija
153
Novac od potpore sam iskoristio / la i za ulaganje u razvoj
poslovanja (kupovinu materijala, opreme i sl.)
,183 ,196 -,792
Potpora mi je omogućila samo plaćanje doprinosa i ništa
drugo.
,010 ,274 ,762
Puno mi znači što sam uspio / la legalizirati posao koji sam
već neformalno obavljao / la
,204 ,336 ,382
Prezentirane tri kompozitne varijable (skale) podvrgnute su daljnjim analizama. Prva kompozitna varijabla
sastavljena je od čestica koje su staturirane na prvom faktoru, a u skladu s faktorskim nazivom nominirali smo
je Potpore kao poticaj na samostalno poslovanje (α = 0,7). Drugu kompozitnu varijablu čine čestice s drugog
faktora, a nazvali smo je Potpore kao ohrabrenje za pokretanje posla (α = 0,7). Treću kompozitnu varijablu
čine dvije čestice: rekodirana čestica „novac od potpora sam iskoristio za ulaganje u razvoj poslovanja“ te
čestica potpora mi je omogućila samo plaćanje doprinosa i ništa drugo91. Ovu varijablu nazvali smo Potpore su
korisne isključivo kao sredstvo za podmirivanje doprinosa (α = 0,5).
Distribucija prosječnih vrijednost svake kompozitne varijable ukazuje da najveći broj ispitanika kao glavnu korist
od potpora upravo smatra njihov mobilizacijski poticaj za ulazak u poduzetništvo. Nakon toga slijede potpore
kao sredstvo podmirivanja doprinosa, dok su potpore kao dodatno ohrabrenje najmanje intenzivno percipirane
kao benefit od ove mjere APZ-a.
Tablica Samozapošljavanje 16. – Stavovi korisnika o koristima koje su imali od potpora u procesu započinjanja privatnih
poduzetničkih aktivnosti: prosječne vrijednosti na kompozitnim varijablama
Prosjek Standardna devijacija
Potpore kao poticaj na samostalno poslovanje 3,63 0,90907
Potpore kao ohrabrenje za pokretanje posla 2,64 1,12253
Potpore su korisne kao sredstvo za podmirivanje doprinosa 3,43 1,18319
Percepcija koristi od potpora kao „poticaja na samostalno djelovanje“ ili potpora kao korisnog sredstva ali
isključivo za podmirivanje doprinosa sukladno je stavovima sudionika grupnih diskusija i fokus grupa. Naime,
oni su upravo isticali ovakvu koristi od potpora, a koju su konceptualizirali terminima „odskočne daske“ ili
„poguranca“. Iza ova dva termina nalazi se doživljaj potpora za samozapošljavanja kao sredstva koje omogućuje
prebrođivanje najranijeg ali i najkritičnijeg perioda u poslovanju. Prema našem mišljenju, upravo mogućnost da
se plate doprinosi, ali i ojača vlastito poslovno samopouzdanje korespondira s ovakvim doživljajem koristi od
ove mjere.
91 Čestica „puno mi znači što sam uspio legalizirati posao koji sam već formalno obavljao“ nije uključena u kompozitnu varijablu stoga što njena prisutnost znatno smanjuje pouzdanost konstrukta.
154
9.10 Zadovoljstvo poslom i radnim uvjetima
U provedenom istraživanju mjereno je i zadovoljstvo poslom i radnim uvjetima. Dakle, korisnici potpore za
samozapošljavanje procjenjivali su određene aspekte vlastitog zadovoljstva poslom kojeg su pokrenuli.
Mjerenje je izvršeno na 10 različitih obilježja. Korištena je skala od 1 do 5 (1 = u potpunosti nezadovoljan, 5 = u
potpunosti zadovoljan). Osnovni podaci o zadovoljstvu poslom i radnim uvjetima prikazani su u sljedećoj tablici.
Tablica Samozapošljavanje 17. – Zadovoljstvo pojedinim obilježjima posla i radnih uvjeta
Uopće nisam bio / la
zadovoljan / na
Uglavnom nisam bio / la
zadovoljan / na
Osrednje zadovoljan / na
Uglavnom sam bio / la
zadovoljan / na
Bio / la sam u
potpunosti
zadovoljan / na
TOP2
(4+5) Prosjek
Standard
na
devijacij
a
Samim poslom koji ste obavljali 3% 4% 31% 37% 26% 63% 3,79 0,965
Radnim vremenom 5% 7% 26% 40% 21% 61% 3,65 1,054
Mogućnošću da steknete iskustvo i / ili naučite konkretna znanja i vještine u Vašoj struci ili zanimanju
8% 8% 33% 38% 14% 52% 3,43 1,066
Mogućnostima za stjecanje novih znanja, vještina, radnog iskustva
6% 12% 30% 37% 15% 52% 3,42 1,07
Ugovornim obvezama prema HZZ-u (dostavljanje dokaza o uplatama doprinosa i / ili plaće)
12% 10% 26% 32% 20% 52% 3,37 1,252
Mogućnostima usavršavanja i dodatne edukacije
16% 15% 35% 27% 7% 34% 2,95 1,152
Opterećenjem (količinom posla, odgovornošću i sl.) u odnosu na zaradu
14% 16% 38% 27% 5% 32% 2,94 1,089
Iznosom novca koji ste mogli zaraditi
13% 18% 39% 25% 5% 30% 2,91 1,062
Tržišnom situacijom u Vašem poslovnom sektoru
22% 20% 37% 17% 4% 21% 2,61 1,123
Administrativnim obvezama prema državi
30% 24% 25% 19% 3% 22% 2,41 1,173
Od analiziranih obilježja posla i radnih uvjeta korisnici mjera za samozapošljavanje najzadovoljniji su poslom
kojeg su obavljali i radnim vremenom. Navedeni podatak sukladan je činjenici da veliki broj korisnika potpora u
mjeru ulazi kako bi „legalizirao“ posao kojim se već ionako bave ili kako bi institucionalizirao vlastiti hobi.
Također, i visoku razinu zadovoljstva radnim vremenom treba promatrati sukladno činjenici da je „Biti vlastiti
šef / raspolagati vlastitim vremenom“ jedan od motiva korištenja ove mjere. Na trećem i četvrtom mjestu po
razini zadovoljstva nalazi se „mogućnost za stjecanje znanja u struci ili zanimanju kao i mogućnost stjecanja
novih znanja i radnog iskustva“. Visoko zadovoljstvo ovim obilježjima posla indicira da je mjera
samozapošljavanja korisna u smislu profesionalne aktivacije, socijalnog umrežavanja te stjecanja intelektualnog
i profesionalnog kapitala. Nasuprot toga, uz administrativne obveze prema državi, korisnici potpore za
samozapošljavanje najmanje su zadovoljni tržišnom situacijom, mogućnostima zarade te poslovnim
opterećenjem. Navedeno možemo povezati s činjenicom da pokretanje vlastitog posla zahtjeva veliku količini
individualnog napora dok je s druge strane izglednost poslovnog uspjeha prilično neizvjesna.
155
9.11 Ishodi mjere
Ishod mjere jedan je od glavnih indikatora njene uspješnosti. Ispitanicima je postavljeno nekoliko pitanja koja
mogu služiti kao dobri indikatori uspješnosti ishoda mjere.
Kao prvi, najopćenitiji indikator, možemo koristiti pitanje o tome bi li korisnici mjere, da se sada mogu vratiti u
vrijeme kada su donijeli odluku o korištenju mjere, opet HZZ-u predali zahtjev za potporu za samozapošljavanje.
Njih 80% ponovno bi to učinilo.
Kao drugi mogući indikator uspješnost ishoda mjere poslužilo je pitanje o tome jesu li nakon isteka mjere
korisnici barem neko vrijeme nastavili sa samostalnom poslovnom djelatnošću u poslovnom subjektu te u
kojem obujmu. Najveći broj njih (39%) nakon isteka mjere nastavio je s istim obujmom poslovanja, 35% ih ne
nastavilo s povećanim obujmom poslovanja, dok ih je sa smanjenim obujmom poslovanja nastavilo 14%. Nešto
manje njih (8%) odjavilo je poslovanje i trenutno se nalaze u postupku likvidacije. Dakle, tri četvrtine
anketiranih (74%) nakon isteka mjere nastavilo je poslovati s istim ili povećanim obujmom poslovanja. Ovaj
podatak govori o relativno visokoj stopi kratkoročne (barem neki period nakon isteka mjere) preživljivosti
poslovnih subjekata osnovanih temeljem potpora nakon završetak njihovog korištenja.
Tablica Samozapošljavanje 18. – Jeste li nakon isteka mjere, tj. subvencioniranog samozapošljavanja barem neki period
vremena nastavili sa samostalnom poslovnom djelatnošću u tom poslovnom subjektu i u kojem obujmu?
%
Da, s istim obujmom poslovanja 39%
Da, s povećanim obujmom poslovanja 34%
Da, ali sa smanjenim obujmom poslovanja 14%
Ne, odjavio sam poslovanje / trenutno sam u postupku likvidacije 8%
Nisam ispunio uvjete ugovora do kraja 4%
Nešto drugo 1%
Provedeno kvantitativno istraživanje potvrđuje hipotezu o tome da posjedovanje vlastitih financijskih sredstava
na određeni način predstavlja garanciju veće vjerojatnosti preživljivosti poduzeća. Naime, na to ukazuju i
ukrižani podaci o posjedovanju vlastitih financijskih sredstava s obujmom poslovanja nakon mjere. U tri od
četiri slučaja dobivene razlike su na granici statističke značajnosti, pri čemu je zbog veličine uzorka (274
ispitanika) velika vjerojatnost da neprihvaćanjem nul hipoteze (postoje statistički značajne razlike) činimo tzv.
statističku pogrešku tipa II (razlike odbacujemo kao statistički neznačajne, no one u stvarnosti postoje). Dakle,
bez obzira što provedeni statistički testovi to egzaktno ne potvrđuju, možemo reći da prezentirani podaci „idu“
u smjeru spoznaja koje smo prikupili i u kvalitativnoj dionici: osobe koje su posjedovale dodatna financijska
sredstva prije ulaska u mjeru imaju veću vjerojatnost preživljivosti u poslu kojeg su pokrenuli posredstvom
potpora, tj. dodatna financijska sredstva predstavljaju značajnu garanciju uspješnog ishoda u korištenju mjere
potpore za samozapošljavanje.
156
Tablica Samozapošljavanje 19. – Raspolaganje vlastitim financijskim sredstvima prije potpore
Posjedovao vlastita
financijska sredstva
Nije posjedovao vlastita
financijska sredstva
Nakon isteka mjere barem neki period vremena nastavio je s istim obujmom poslovanja
40% 35% χ2 0,70 p=0,40
Nakon isteka mjere barem neki period vremena nastavio je povećanim obujmom poslovanja
37% 25% χ2 3,5
p=0,06
Nakon isteka mjere barem neki period vremena nastavio je sa smanjenim obujmom poslovanja
11% 20% χ2 3,25 p=0,07
Nije ispunio uvjete ugovora do kraja 3% 8% χ2 3,1
p=0,08
Treći važan indikator uspješnosti ishoda mjere odnosi se na to je li poslovni subjekt kojeg su korisnici potpora
osnovali još uvijek aktivan. I prema ovom indikatoru možemo konstatirati da je mjera potpore za
samozapošljavanje polučila zadovoljavajući uspjeh. Naime, u 76% slučajeva poslovni subjekt još uvijek je
aktivan te je u vlasništvu osnivača, u 3% slučajeva je aktivan, ali nije u poslovnom vlasništvu osnivača dok u 21%
slučajeva poslovni subjekt nije aktivan92.
Tablica Samozapošljavanje 20. – Trenutna aktivnost poslovnog subjekta
%
Da, u mojem vlasništvu 76%
Da, ali više nije u mojem vlasništvu 3%
Poslovni subjekt više uopće nije aktivan 21%
Ukupno 100%
U grupi onih čiji je poslovni subjekt još uvijek aktivan (79%), bilo da je, bilo da nije u njihovom vlasništvu, njih
90% još uvijek je u njemu zaposleno. Od 10% bivših korisnika mjere koji nisu zaposlenu u poslovnom subjektu
kojeg su osnovali, njih 50% trenutno je nezaposleno. Tih 50% nezaposlenih čini 4% svih anketiranih korisnika
mjera.
Dakle, od onih korisnika mjere čiji je poslovni subjekt trenutno aktivan, njih 90% radi u njemu, što je 70% svih
anketiranih korisnika potpore za samozapošljavanje između 2010. I 2013. 11% njih osim posla kojeg obavljaju u
tom poslovnom subjektu imaju i neki drugi izvor prihoda. Ukoliko napravimo projekciju na čitav uzorak
korisnika, tada možemo temeljem ovih brojki zaključiti da trenutno 62% korisnika potpore za zapošljavanje iz
perioda 2010. – 2013. nema druge prihode osim prihoda koje ostvaruju poslom u poslovnom subjektu kojeg su
osnovali temeljem potpora
Četvrti važan indikator uspješnosti ishoda korištenja potpore za samozapošljavanje subjektivna je ocjena
trenutne poslovne situacije. Pitanje kojim se mjerila subjektivna ocjena trenutne poslovne situacije postavljeno
je samo onim ispitanicima koji su zaposleni u poslovnom subjektu kojeg su osnovali (70% uzorka).
92 Analizama koje su provedene nije utvrđena statistički značajna povezanost između pohađanja aktivnosti savjetovanja
prije ulaska u mjeru i dva predstavljena indikatora uspješnog ishoda mjera.
157
Više od polovice njih (64%) poslovnu situaciju u kojoj se nalaze smatraju osrednjom ili dobrom. Vrlo dobrom ili
odličnom je ocjenjuje 18% još uvijek u poslovnom subjektu zaposlenih korisnika potpore, dok je vrlo lošom ili
lošom drži njih 14%. Budući da prevladavaju odgovori na sredini skale, a kako skala ima šest stupnjeva, i
logikom prosječne ocjene koja iznosi 3,52 možemo zaključiti da veći dio ispitanika koji su aktivni još uvijek
uspijeva održavati poslovnu egzistenciju.
Tablica Samozapošljavanje 21. – Procjena trenutna poslovne situacije
%
Vrlo lošom 2%
Lošom 12%
Osrednjom 39%
Dobrom 26%
Vrlo dobrom 16%
Odličnom 3%
Ukupno 100%
Provedene statističke analize ukazuju da korisnici koji su u mjeru ušli kasnije, tj. 2013. godine svoju trenutnu
poslovnu situaciju ocjenjuju nešto boljom od onih korisnika potpora za samozapošljavanje koji su ih koristili u
periodu 2010. – 2012. Prosječna ocjena trenutne situacije na skali 1 do 6 u slučaju korisnika iz perioda 2010. –
2012. Iznosi 3,29 dok ona u slučaju korisnika iz 2013. iznosi 3.62 (t=2, p=0,05). Ovdje je potrebno i ponovno
aktualizirati motivaciju za korištenje potpora. Naime, provedena korelacijska analiza indicira da je korištenje
potpora temeljem motiva Samozaposlenosti iz nužde negativno povezano s procjenom trenutne poslovne
situacije. Pearsonov r koeficijent korelacije između Samozaposlenosti iz nužde i procjene trenutne poslovne
situacije iznosi -0,204 i statistički je značajan na razini značajnosti od 0,05. Drugim riječima, samozapošljavanje
iz nužde možemo držati kao svojevrsni čimbenik rizika u pogledu uspješnog ishoda mjere.
Također i veća proaktivnost u traženju posla prije mjere, kao što smo već naznačili, jedan je od čimbenika rizika
u pogledu uspješnog ishoda mjere.
Naime, analiza indeksa proaktivnost s obzirom na tri odabrana indikatora uspješnosti ishoda mjere potvrđuje
konstataciju da veća proaktivnost u traženju posla prije korištenja potpora nije povezana s uspješnošću u
ishodu mjere.
Prvo, 86% korisnika koji prije donošenja odluke o korištenju potpore nisu aktivno tražili posao još uvijek imaju
poslovni subjekt u svojem vlasništvu, naspram 67% onih koje karakterizira osrednji indeks traženja posla ili 54%
onih koje karakterizira vrlo visoki intenzitet traženja posla93.
Drugo, oni koji nisu aktivno tražili posao neposredno prije donošenja odluke o ulasku u mjeru u 48% slučajeva
su nakon prestanka mjere još neko vrijeme nastavili sa poslovnom djelatnošću u istom obujmu kao i tijekom
mjere. U slučaju onih koje je karakterizirao visoko intenzitet traženja posla takvih je bilo 25%, dok je među
onima koje je karakterizirao vrlo visok intenzitet traženja posla takvih bilo 21%94.
Treće, Pearsonov koeficijent korelacije između indeksa proaktivnosti i ocjene trenutne poslovne situacije u
kojoj se nalazi poslovni subjekt (ko4sz) iznosi -0.243. Korelacija je statistički značajna, a njen negativni smjer
93 χ2 =14.8, p=0,005 94 χ2 =10.4, p=0,03
158
ukazuje da ispitanici koji imaju manju vrijednost na indeksu proaktivnost nešto boljom ocjenjuju trenutnu
poslovnu situaciju u kojoj se nalazi poduzeće.
Predočeni podaci koji ističu činjenicu da je veća proaktivnost pri traženju posla prije donošenja odluke o
samozapošljavanju povezana s većom vjerojatnošću negativnog ishoda samozapošljavanja potvrđuju nalaze i
kvalitativne dionice istraživanja. U provedenim fokus grupama i dubinskim intervjuima dio sudionika je izjavio
da su potpore za samozapošljavanje koristili kao jedan vid „zadnje šanse za izlazak iz nezaposlenosti“. Kao što
su navodili, nakon nekog dužeg boravka na zavodu, nakon što su se javljali na brojne oglase, slali brojne molbe,
tj. zbog toga što dugo vremena nisu uspijevali pronaći posao, mogućnost samozapošljavanja činila im se kao
„zadnja šansa“ da započnu nešto novo u životu, tj. da vlastitim radom i vlastitom aktivnošću dođu do
neophodnih financijskih sredstava. Prema podacima prezentiranim u tablici 2 ovakav obrazac korištenja
potpore za samozapošljavanje možemo držati primarno svojstvenim za cca 19% svih korisnika potpora
(intenzivno i vrlo intenzivno tražili posao prije mjere).
Zaključno, rezultati istraživanja ukazuju da su potpore za samozapošljavanje koje su korištene u analiziranom
periodu (2010.-2012.) od strane većine anketiranih korisnika svrsishodno iskorištene. Naime, najveći broj njih
(74%) nakon isteka mjere nastavio je s istim ili s povećanim obujmom poslovanja. U 79% slučajeva poslovni
subjekt je još uvijek aktivan (u 76% slučajeva u vlasništvu osnivača, u 3% slučajeva nije u poslovnom vlasništvu
osnivača). U grupi još uvijek aktivnih korisnika prevladavaju oni koji poslovnu situaciju u kojoj se nalaze
smatraju osrednjom ili dobrom, a nešto je i više onih koji je ocjenjuju kao vrlo dobrom i odličnom u odnosu na
one koji je ocjenjuju kao lošom ili vrlo lošom.
Kako je u jednoj trećini aktivnih poslovnih subjekata (34%), izuzev njihovih osnivača u trenutku anketiranja bila
zaposlena barem još jedna osoba, provedeno istraživanje aktualizira i pitanje šire društvene funkcionalnosti
potpora za samozapošljavanje. Naime, značajan dio subjekata pokrenutih putem potpore izuzev zapošljavanja
korisnika potpore uspio je generirati i nova radna mjesta. U najvećem broju takvih subjekata zaposlene su još
jedna (70%), dvije (12%) ili tri (7%) osobe. Prosječan broj zaposlenih osoba u još uvijek aktivnim subjektima je
1,52. Ovome treba dodati da polovina poduzetnika koji uz sebe imaju zaposlenu barem još jednu osobu u
budućnosti namjeravaju zapošljavati nove djelatnike. Uz sve prezentirane indikatore procjene uspješnosti
ishoda korištenja potpore za samozapošljavanje na kraju je potrebno predstaviti i jedan posredan, indikator koji
ukazuje na subjektivnu percepciju promjene u životnom standardu ili kvaliteti života u slučaju onih korisnika
potpora koji čiji su poslovni subjekti još uvijek aktivni i u kojima su korisnici još uvijek zaposleni. Jer, poboljšanje
opće socio-ekonomske situacije kućanstva korisnika mjera APZ te rast njihovog životnog standarda direktna je
posljedica ulaska u zaposlenost i kao takva čimbenik koji ima znatne reperkusije i u pogledu jedne šire shvaćene
opće društvene koristi od mjera – rasta općeg društvenog bogatstva i životnog blagostanja.
Prema podacima prikupljenim istraživanjem koji su prezentirani u tablici, očito je da nešto veći broj korisnika
potpora čiji su poslovni subjekti još uvijek aktivni, trenutnu financijsku situaciju svojeg kućanstva ocjenjuje
boljom no što je ona bila u vrijeme prije nego što su osnovali poslovni subjekt95.
95 χ2 =66.1, p<0,001
159
Tablica Samozapošljavanje 22. – Stavovi korisnika potpora financijskoj situaciji u kućanstvu
Prije ulaska u mjeru 2015.
Jedva smo spajali kraj s krajem iz mjeseca u mjesec 26,8% 16,1%
Ponekad smo imali financijske teškoće 37,7% 42,2%
Imali smo dovoljno novca za podmiriti svoje troškove 31,2% 32,7%
Imali smo dovoljno novca za podmirenje troškova i
uspijevali smo nešto i uštedjeti 4,3% 9,0%
Na kraju ovog poglavlja o ishodima željeli bismo istači još jednu stvar. U provedenim grupnim diskusijama i
dubinskim intervjuima sudionici su često isticali problematiku dugoročne perspektive poslovanja pokrenutih
poslovnih subjekata. Naime, veći dio sudionika u kvalitativnoj dionici istraživanja isticao je nedostatak poslovnih
vještina i specifičnih poslovnih znanja kao glavnu prepreku za tržišni opstanak subjekta. Konkretnije, često su
isticali da su deficitarni sa znanjima o prodaji, marketingu, financijama itd. Budući da su deficitarni s takvim
znanjima sudionici u grupnim diskusijama i dubinskim intervjuima pledirali su za uspostavu određenog vida
institucionalne potpore njihovom poslovanju. Takva institucionalna potpora nužno ne bi trebala biti stvar HZZ-
a, već predlažu da se uspostavi na razini drugih relevantnih državnih institucija. Ove stavove na određeni način
potvrđuju i podaci prezentirani u sljedećoj tablici.
Tablica Samozapošljavanje 23. – Stavovi korisnika potpora o pojedinim aspektima potpora
Uopće se ne
slažem
Uglavnom se ne
slažem
Niti se slažem, niti ne slažem
Uglavnom se slažem
U potpunosti se slažem
TOP2 (4+5)
Prosjek Stand.
devijacija
Nedostaje mi više znanja o marketingu i prodajnim vještinama, pristupu klijentima
20% 18% 30% 20% 12% 32% 2,91 1,22
Nisam imao / la dovoljno informacija o procesu registracije poslovnog subjekta
23% 25% 23% 18% 12% 29% 2,72 1,27
Doprinosi za samozaposlene osobe su previsoki
12% 10% 14% 23% 42% 65% 3,84 1,35
Omogućili su nam da postanemo poduzetnici, ali izostala je daljnja podrška u poduzetništvu
5% 10% 20% 29% 37% 66% 3,94 1,11
Nedostajalo mi je što nakon dodjeljivanja potpore za samozapošljavanje, u Zavodu više nitko nije brinuo o meni
24% 17% 34% 8% 17% 25% 2,92 1,35
I prema podacima prikupljenim u istraživanju metodom ankete, dvije trećine ispitanih korisnika potpore za
samozapošljavanje iz perioda 2010. – 2013. slažu se da su im potpore omogućile da postanu poduzetnici, no da
je izostala daljnja podrška u poduzetništvu. Oko jedne trećina njih smatra da im nedostaje više poslovnih znanja
kao što su znanja o marketingu, prodajnim vještinama i pristupu klijentu. Ovi podaci kao i iskazi ispitanika iz
kvalitativne dionice potvrđuju konstataciju da bi bilo dobro intenzivirati širu institucionalnu potporu korisnicima
potpora nakon što počnu sa poslovanjem. Time će se omogućiti veća dugoročna „preživljivost“ poslovnih
subjekata čime će dodatno povećati učinkovitost potpore za samozapošljavanje kao mjere APZ-a.
160
9.12. Zaključak
Najveći broj korisnika potpore za samozapošljavanje (67%) u referentnom periodu (2010. – 2013.) potpore je
ugovorio 2013. godine. Korisnici mjere u referentnom periodu u većini su osobe koje su u evidenciji HZZ-a prije
korištenja mjere bili evidentirane kao nezaposlene osobe duže od šest mjeseci. Najveći dio njih prije ulaska u
mjeru karakterizirala je nepovoljna socio-ekonomska situacija.
Shodno tome, značajan dio korisnika potpora prije donošenje odluke o samozapošljavanju bio je proaktivan u
traženju posla. Možemo ustvrditi da značajan dio korisnika (cca 19%) odluku od tome da aplicira za potpore
donosi nakon intenzivnog traganja za poslom.
Većina korisnika potpore za samozapošljavanje u periodu 2010. – 2013. posredstvom potpora pokrenula je
posao za koji su imali i formalnu naobrazbu ili u kojem su imali prethodno radno iskustvo (najčešće stečeno kod
poslodavca). No, relevantan dio korisnika posao pokreće kako bi institucionalizirao / legalizirao posao kojim se
bave iz hobija ili posao kojeg rade „na crno“. Pri tom, više od polovice njih uz pomoć potpora pokreću obrt.
Temeljem podataka o različitim aspektima korištenja mjera, posebice podataka koji omogućuju evaluaciju
ishoda mjera, potpore za samozapošljavanje možemo ocijeniti kao uspješnu mjeru aktivne politike
zapošljavanja. Na to ukazuju temeljni indikatori o ishodu korištenja mjere koji su u konstruirani temeljem
podataka prikupljenih metodom ankete.
Prije svega, više od 90% korisnika mjere potporu je koristilo do kraja ugovorenog perioda, a 80% sudionika u
istraživanju, kada bi se vratio u vrijeme kada su donijeli odluku o korištenju mjere, ponovno bi koristio mjeru.
Na važnost potpore za samozapošljavanje u ciljanom segmentu ukazuje i podatak da su za 95% njihovih
korisnika oni jedina vrsta financijske pomoći tijekom prve godine poslovanja te da zbog toga predstavlja jedan
od ključnih mehanizama poslovne održivosti. Naime, svega 5% korisnika ove mjere koristilo je neki od drugih
oblika državnih potpora / kreditiranja. Stoga i veliki broj korisnika ove mjere (32%) smatra da bez primljene
potpore sigurno ne bi krenuli u posao, a dodatnih 43% smatra da su im potpore značile znatnu ili priličnu
pomoć pri pokretanju posla. Oko jedne petine (21%) korisnika potpora navelo je da bi pokrenuli vlastiti posao i
bez potpora za samozapošljavanje. Temeljem toga, mrtvi teret procijenjen je na 21% svih korisnika ove mjere u
referentnom periodu.
Mjeru možemo procijeniti kao učinkovitu i iz perspektive broja poduzeća koja su nastavila s poslovanjem i
nakon njenog isteka. Podaci prikupljeni istraživanjem ukazuju da su tri četvrtine osnovanih poslovnih subjekata
još uvijek u vlasništvu korisnika mjere (3% je aktivnih poslovnih subjekata koji više nisu u vlasništvu osnivača),
dok je neaktivnih poslovnih subjekata 21%. U još uvijek aktivnim poslovnim subjektima trenutno radi 70%
korisnika potpore za samozapošljavanje iz referentnog perioda. Dakle, većina osnovanih poslovnih subjekata
djelatna je i nakon više od pet godina od njihovog osnivanja, a većina njihovih osnivača još uvijek je zaposlena u
njima. 45% njih svoju trenutnu poslovnu situaciju ocjenjuju dobrom, vrlo dobrom ili odličnom. Navedeni podaci
ukazuju na svrsishodnost financijskih sredstava uloženih u program potpore za samozapošljavanje dok na širu
društvenu funkcionalnost potpora kao mjere aktivne politike zapošljavanja ukazuju i dva dodatna podataka.
Prvo, u trećini još uvijek aktivnih poslovnih subjekata osim osnivača zaposlena je još minimalno jedna osoba.
Drugo, prikupljeni podaci ukazuju na poboljšanje socio-ekonomske situacije u kućanstvima u kojima žive
korisnici mjere u odnosu na period prije njihovog korištenja. Budući da je rast životnog standarda kućanstava
korisnika potpore za samozapošljavanje direktna posljedica ulaska u zaposlenost, korištenje potpora očito je
161
čimbenik koji ima korisne reperkusije i u pogledu jedne šire shvaćene opće društvene koristi od mjera APZ –
rasta općeg društvenog bogatstva i životnog blagostanja.
Iako predočeni podaci ukazuju na generalno povoljan ishod većine dodijeljenih potpora, istraživanjem su
utvrđeni i određeni faktori koji utječu na društvenu učinkovitost mjere. Prvo što u tom kontekstu treba naglasiti
odnosi se na sam ulazak u mjeru jednog dijela korisnika. Naime, i kvalitativnim i kvantitativnim metodama
istraživanja utvrđeno je da dio korisnika mjeru koristi u vidu „zadnje šanse za ulazak u zaposlenost“. Ovaj
obrazac ulaska u mjeru svojstveniji je za osobe koje su duže u statusu nezaposlenosti te koje su prije mjere
intenzivnije tražile posao. Također, ove osobe u manjem broju posjeduju dodatna financijska sredstva (npr. u
obliku ušteđevine), a koja prema podacima prikupljenim istraživanju predstavljaju značajnu garanciju uspješnog
ishoda mjere. Drugo, potrebno je promisliti o mogućnosti realizacije različitih oblika pomoći poduzetnicima
nakon izlaska iz mjere. To se posebice odnosi na mogućnost osmišljavanja različitih programa edukacije kojima
bi se unapredile njihove poslovne vještine i poslovna znanja (npr. iz područja prodaje, marketinga, financija).
Naime, korisnici mjere smatraju da su im potpore pomogle da postanu poduzetnici, no za mogućnost
dugoročnije preživljivosti na tržištu potrebne su im dodatne poslovne sposobnosti koje jedan značajan dio njih
u svojem slučaju procjenjuje kao deficitarne.
162
10. Evaluacija Obrazovanja
10.1 Profil nezaposlenih osoba korisnika mjere
Relativna većina korisnika ove mjere dolazi iz Slavonije, njih 25%. Prema zastupljenosti, slijede korisnici iz
Zagreba i okolice (21%) te korisnici iz Dalmacije (19%). Korisnici iz ostalih regija podjednako su zastupljeni, po
12 % korisnika dolazi iz Like i Banovine te iz Istre i Primorja, a 11% iz Sjeverne Hrvatske. Nešto manje od trećine
korisnika (31%) dolazi iz ruralnih naselja, odnosno iz naselja koja imaju manje od 2000 stanovnika. Udio
korisnika iz naselja od 2000 do 10000 stanovnika čini 19%, a onih iz naselja koja imaju između 10.000 i 80.000
stanovnika 25%. Isti je udio korisnika i iz 4 najveća grada.
Veliki dio korisnika koristilo je stručno osposobljavanje u sklopu mjere sufinanciranja obrazovanja (75%). Ostali
oblici korišteni su u manjoj mjeri. Oko 12% koristilo je stručno usavršavanje, a 9% se prekvalificiralo. Tečaj
stranog jezika ili informatički tečaj koristilo je po 2% korisnika. Gotovo svi korisnici su uspješno izvršili svoje
ugovorene obaveze, svega 31 korisnik od 20253 ugovor nije izvršio.
Prema dobi su podjednako zastupljen korisnici koji imaju 30 ili manje godina kao i oni koji su između 30 i 50
godina. Svaka od skupina čini po 47% korisnika. U mjeri su najmanje zastupljeni korisnici koji imaju više od 50
godina (7%). Što se tiče prethodnog obrazovanja osobe bez srednjoškolskog obrazovanja čine 16% korisnika,
najviše korisnika ima srednju školu (75%), a više i visoko obrazovanje ima 9% korisnika ove mjere. Žene i
muškarci su gotovo jednako zastupljeni, žene čin3 52%, a muškarci 48% korisnika.
Relativna većina korisnika mjere su nezaposleni manje od 6 mjeseci, a 22% čine oni koji su nezaposleni u
periodu od 6 mjeseci do godine dana. Korisnika koji su nezaposleni duže od godinu dana je 36%.
S obzirom na prethodno obrazovanje korisnika, tri skupine područja su dominantne; usluge (30%), društveno-
humanističke znanosti (27%) te inženjerstvo (26%). Četiri od pet korisnika ima radno neaktivnog oca (79%),
odnosno majku (81%). 42% očeva korisnika radi ili je radilo neki tip jednostavnih zanimanja, a 29% uslužnih
zanimanja. 28% majki nikad nije bilo radno aktivno, a podjednaki broj (oko četvrtine) radi ili je radilo neki oblik
jednostavnih zanimanja ili uslužnih zanimanja. 56% korisnika su i sami roditelji. 3% korisnika su samci, 16 % živi
u dvočlanim kućanstvima, a 29% u tročlanim. Prihodi kućanstva korisnika su najčešće u dva najniža razreda,
23% ima prihode do 4000 kuna, a 30% između 4000 i 7000 kuna.
30% korisnika je prije ulaska u mjeru prema vlastitoj procjeni jedva spajalo kraj s krajem, a 40% je ponekad
imalo poteškoće. Samo manji broj korisnika je imalo dovoljno novaca za podmirenje troškova prije ulaska u
mjeru (4%). Nakon ulasku u mjeru 25% korisnika je spajalo jedva kraj s krajem, 39% je ponekad imalo
financijske teškoće.
16% korisnika nije u mogućnosti osigurati si primjerno grijanje u najhladnijim mjesecima. 2/3 korisnika si ne
može priuštiti 7-dnevni godišnji odmor za sve članove kućanstva izvan doma, a isti udio korisnika ne može
samostalno pokriti nenadano trošak od 2000 kuna u jednom mjesecu. Meso na redovnoj bazi, ukoliko želi, si ne
može priuštiti kao obrok petina korisnika (21%). Najveći intenzitet materijalne deprivacije (5%) ima 10%
korisnika, a najmanji ima 18% korisnika.
Oko 13% korisnika vrlo teško spaja kraj s krajem tijekom mjeseca, a 19% to čini teško. Najviše korisnika ima
manje poteškoće, a svega 3% vrlo lako spaja kraj s krajem. Troškove stanovanje znatno opterećuje gotovo
polovine korisnika (47%), a umjereno oko petine korisnika (19%).
163
Tablica Obrazovanje 1 – Profil korisnika
N %
Broj ispitanika 393 100%
Godina
2010 81 21%
2011 240 61%
2012 41 10%
2013 31 8%
Trajanje nezaposlenosti
Do 6 mj 163 41%
6 do 12 mj 87 22%
Više od 12 mj 143 36%
Spol Muškarci 203 52%
Žene 190 48%
Dob
Do 30 godina 182 46%
30 do 39 godina 103 26%
40 do 49 godina 81 20%
50 i više 27 7%
Obrazovanje - nivo 1
(1) Završena osnovna škola 63 16%
(2) Srednja škola 294 75%
(3) Prvi stupanj fakulteta, stručni studij i viša škola 16 4%
(4) Fakultet, akademija, magisterij, doktorat 21 5%
Vaš sadašnji bračni status:
Samac 147 37%
U braku / izvanbračnoj zajednici 221 56%
Razveden/a 24 6%
Udovac/ica 0 0%
Vlastita djeca do 18 god Nema djece 234 60%
Ima djece 159 40%
Broj članova kućanstva
Jedan 11 3%
Dva 63 16%
Tri 112 29%
Četiri 99 25%
Pet i više 109 28%
Gdje stanujete Vi i Vaša obitelj?
U kući / stanu za koje otplaćujemo kredit 37 9%
U vlastitoj kući / stanu 272 69%
Podstanari smo u tuđem stanu ili kući 27 7%
Živimo u tuđem stanu / kući (roditelja, rodbine, nekog drugog) 46 12%
Socijalni stan / stan ustupljen na korištenje od strane grada 11 3%
.
Kako biste ocijenili adekvatnost Vašeg smještaja (kvaliteta, veličina…) i uvjete stanovanja?
Smještaj uopće nije adekvatan za Vašu obitelj / uvjeti stan 2 1%
Smještaj je uglavnom neadekvatan za Vašu obitelj / uvjeti s 13 3%
Ni dobar ni loš, osrednji smještaj 75 19%
Smještaj je uglavnom adekvatan za Vašu obitelj / uvjeti sta 153 39%
Smještaj je potpuno adekvatan za Vašu obitelj / uvjeti stan 149 38%
Ne znam / bez odgovora 1 0%
Prihodi kućanstva
Do 4000 kn 102 26%
Od 4001 do 7000 kn 120 31%
Od 7001 do 10000 kn 70 18%
Više od 10000 kn 33 9%
Bez odgovora 67 17%
Ukupno 393 100%
Intenzitet materijalne deprivacije - broj stavki koje si ne mogu priuštiti
0 64 16%
1 66 17%
2 94 24%
3 77 20%
4 49 12%
5 44 11%
Za početak, odaberite tvrdnju koja se najviše odnosi na financijsku situaciju Vašeg tadašnjeg kućanstva, neposredno prije nego što ste sudjelovali u tom obrazovnom programu.
Jedva smo spajali kraj s krajem iz mjeseca u mjesec 122 31%
Ponekad smo imali financijske teškoće 156 40%
Imali smo dovoljno novca za podmiriti svoje troškove 95 24%
Imali smo dovoljno novca za podmirenje troškova i uspijevali uštedjeti
20 5%
Molimo Vas da sada odaberete tvrdnju koja se najviše odnosi na trenutnu financijsku situaciju Vašeg kućanstva: Kućanstvo je svaka obiteljska ili druga zajednica osoba koje zajedno stanuju i zajedno troše svoje prihode za podmirivanje osnovnih život
Jedva spajamo kraj s krajem iz mjeseca u mjesec 104 26%
Ponekad imamo financijske teškoće 147 37%
Imamo dovoljno novca za podmiriti svoje troškove 114 29%
Imamo dovoljno novca za podmirenje troškova i uspijevamo nešto uštedjeti
28 7%
164
Regija
Zagreb i okolica 82 21%
Sjeverna Hrvatska 43 11%
Slavonija 98 25%
Lika i Banovina 48 12%
Hrvatsko primorje i Istra 48 12%
Dalmacija 74 19%
10.2. Radno iskustvo i traženje posla prije ulaska u mjeru
Nešto više od trećine korisnika (36%) ove mjere u referentnom periodu može se svrstati u skupinu dugotrajno
nezaposlenih prema kriteriju nezaposlenosti za više od 12 mjeseci, dok je 41% korisnika nezaposleno za vrijeme
kraće od 6 mjeseci. Prije ulaska u mjeru, oko 63% korisnika mjere nije imalo iskustva u vrsti posla za koju su se
obrazovali u tom obrazovnom programu. Promatrano po razini obrazovanja, korisnici koji su već imali
određeno iskustvo unutar struke češće su nižeg obrazovanja (54% navodi da je imalo nekakvo iskustvo u struci),
a mnogo rjeđe srednjeg (35%) ili visokog obrazovanja (23%), što je i očekivano s obzirom na karakter i ciljeve
ove mjere. Većina korisnika (86%) koristilo je ovu mjeru za potrebe stručnog usavršavanja, a najčešće je riječ o
korisnicima srednje razine obrazovanja, dok je mjeru za potrebe dokvalifikacije ili prekvalifikacije koristilo 5%,
odnosno 9% korisnika. Osim obrazovanja u sklopu mjere, 17% korisnika je u proteklih 5 godina aktivno radilo na
vlastitom obrazovanju pohađajući razne edukacije i tečajeve izvan redovnog obrazovanja. Korisnici mjere koji
su sudjelovali na takvim tečajevima (N=66) najčešće su to činili u sklopu nekih drugih programa za stručno
osposobljavanje ili prekvalifikaciju (43%) te edukacije, seminare i radionice vezane uz njihovu struku (24%).
Informatički tečajevi te tečajevi stranih jezika nešto su rjeđe zastupljeni (18% i 15% korisnika).
Gotovo svi korisnici (91%) ove mjere su, u mjesecu koji je prethodio početku sudjelovanja u istoj, aktivno tražili
posao. Nešto više od 1/5 korisnika javilo se na više od 10 oglasa ili natječaja, odnosno poslalo više od 10
životopisa, dok 38% korisnika isto učinilo 3 do 10 puta. Svega 10% korisnika, iako je aktivno tražilo posao, nije
poslalo niti jedan životopis, odnosno nije se javilo na niti jedan natječaj ili oglas. Od korisnika mjere koji su
aktivno tražili posao u periodu od mjesec dana prije ulaska u istu, svega je 42% njih otišlo na barem jedan
razgovor za posao.
Tablica Obrazovanje 1 - Indikatori intenziteta traženja posla 30 dana prije ulaska u mjeru
Cijeli
uzorak
Aktivno tražili posao mjesec dana prije početka Obrazovanja 91%
Javili se na 3 ili više natječaja u mjesecu prije početka Obrazovanja 55%
Javili se na više od 10 natječaja u mjesecu prije početka Obrazovanja 20%
Bili na barem jednom razgovoru za posao u mjesecu prije početka Obrazovanja 38%
Koristili pet i više različitih kanala za traženje posla 31%
Korisnici mjere su, u prosjeku, koristili 4 od 11 različitih kanala za traženje posla, pri čemu su najčešće korišteni
izvori bili vlastiti savjetnici u sklopu HZZ-a (59%), Internet stranice HZZ-a (56%), te obitelj, prijatelji i poznanici
(52%). Korisnici koji su koristili mali broj kontakata (1 ili 2) najčešće se oslanjaju na informacije dobivene od
strane vlastitih savjetnika te Internet stranice HZZ-a, ), oni koji koriste osrednji broj izvora (3 ili 4) i dalje su
snažno vezani uz HZZ-ove informacije pa na taj način koriste savjetnike, Internet stranice HZZ-a te oglase na
oglasnoj ploči HZZ-a, ali i informacije iz društvenih izvora poput obitelji, prijatelja te poznanika.
165
Tablica Obrazovanje 2 - Načini traženja posla (moguće više odgovora)
Cijeli uzorak
N 388
Nisu aktivno tražili posao 9%
Javljao\la sam se na oglase na koje me je upućivao\la moj savjetnik\ca u HZZ-u 59%
Pregledavao/la sam oglase na Internet stranicama HZZ-a 56%
Raspitivao/la sam se kod obitelji, prijatelja i poznanika 52%
Pretraživao\la sam oglase za posao na Internet stranicama (npr. posao.hr, moj-posao.net, Njuškalo.hr,
Narodne novine)
49%
Pregledavao\la sam oglase istaknute na oglasnoj ploči \ u zgradi HZZ-a 45%
Putem oglasa u novinama / tisku 25%
Na druge načine putem Interneta (drugi portali, stranice poduzeća, društvene mreže i sl.) 25%
Samoinicijativno sam se javljao na različite adrese, kontakte poslodavaca 24%
Preko sajmova poslova 11%
Preko agencija za privremeno zapošljavanje (npr. Electus, Adecco i sl.) ili preko agencija za
posredovanje u zapošljav
4%
Posredstvom studentskog centra \ student servisa (njihova oglasna ploča i\ili internet stranice) 2%
Nisu aktivno tražili posao 9%
Temeljem informacija o intenzitetu traženja posla i korištenim kanalima za prikupljanje informacija o ponudi
poslova u periodu prije ulaska u mjere obrazovanja nezaposlenih, korisnike ove mjere klasificirali smo u pet
skupina prema intenzitetu i pristupu u traženju posla, što će nam koristiti kao obilježje u daljnjim analizama. Iz
tablice 3 je vidljivo da 18% korisnika obrazovanje nezaposlenih u mjesecu prije ulaska u mjeru nije uopće
aktivno tražilo posao, bilo da su sami to izjavili, ili da su izjavili kako su tražili posao ali se nisu javili niti na jedan
natječaj. Nešto više od četvrtine (27%) korisnika mjere imalo je nizak intenzitet traženja posla, što znači da su
se javili na mali broj natječaja, svega jedan do dva; isti postotak (27%) čine korisnici mjere osrednjeg intenziteta
u traženju posla, što znači da su poslali tri do pet prijava u mjesec dana. Ostatak korisnika (29%) je intenzivno
tražilo posao, a razdvojeni su s obzirom na to koliko različitih kanala informacija o ponudi posla su koristili. Oni
koji su koristili do pet kanala klasificirali smo u skupinu visokog intenziteta traženja posla (12% uzorka) a one
koji su koristili pet i više izvora informacija o ponudi posla smo klasificirali kao vrlo intenzivne tražitelje posla
(17% uzorka). Veći intenzitet traženja posla pokazuju osobe starije dobi (50 godina i više) te srednjeg, višeg i
visokog obrazovanja.
Tablica Obrazovanje 3 – Segmentacija korisnika prema intenzitetu traženja posla
Cijeli
uzorak
N 388
Nisu aktivno tražili posao 18%
Nizak intenzitet traženja posla 27%
Osrednji intenzitet traženja posla 27%
Visok intenzitet traženja posla 12%
Vrlo visok intenzitet traženja posla 17%
166
10.3. Ulazak u mjeru i motivacija korisnika (nezaposlenih osoba)
Najviše korisnika ove mjere, oko 42% njih, navodi da je inicijativa ili uloga savjetnika u Zavodu bila važnija od
njihove vlastite inicijative za uključivanje u obrazovni program. Nešto malo više od trećine korisnika, 36% njih,
navodi da je za njihovo uključivanje u mjeru obrazovanja bila podjednako važna i uloga savjetnika, no i njihova
vlastita inicijativa. Tek nešto manje od četvrtine korisnika mjere (23%) navodi da su u mjeru ušli isključivo ili
pretežno na vlastitu inicijativu. Značajniju ulogu savjetnika najrjeđe su istaknuli korisnici s višim i visokim
obrazovanjem (¼ njih), dok značajniju ulogu savjetnika ističe polovica onih bez srednjoškolskog obrazovanja.
Tablica Obrazovanje 4 – Procjena važnosti inicijative korisnika i savjetnika za ulazak u mjeru
N %
Uloga savjetnika HZZ-a za moje uključivanje u mjeru
obrazovanja nezaposlenih bila je presudna 116 30%
Uloga savjetnika HZZ-a za uključivanje u mjeru
obrazovanja nezaposlenih bila je jako velika, veća od
moje
48 12%
Podjednako njegova/moja uloga ili inicijativa 140 36%
Moja inicijativa za uključivanje u mjeru obrazovanja
nezaposlenih bila je jako velika, veća od njegova 47 12%
Moja inicijativa za uključivanje u mjeru obrazovanja
nezaposlenih bila je presudna 42 11%
Ukupno 393 100%
Tablica Obrazovanje 5 – Procjena važnosti inicijative korisnika i savjetnika za ulazak u mjeru – s obzirom na obrazovanje
Broj
ispitanika
Značajnija
uloga
savjetnika
Podjednako
njegova/moja
uloga ili
inicijativa
Vlastita
uloga
značajnija
Ukupno
Cijeli uzorak 393 42% 36% 22% 100%
Obrazovanje Osnovna škola i niže 54 52% 26% 22% 100%
Srednja škola 289 43% 35% 23% 100%
Više i visoko obrazovanje 50 26% 52% 21% 100%
Velika većina korisnika sudjelovala je u obrazovnom programu koji su i željeli završiti, 75% njih. No, zanimljiv je i
podatak da je četvrtina korisnika sudjelovala u programu koji zapravo nisu željeli završiti. Otprilike 18%
korisnika kao razlog tome navode činjenicu da se niti jedan drugi program, osim tog koji su pohađali, nije niti
nudio. Oko 7% korisnika navodi niz razloga zbog kojih nisu mogli pohađati više željeni program, a kao češći
razlozi navode se popunjenost grupa, nedostatno predznanje odnosno stupanj završene škole, nepostojanje
programa u tom trenutku, odnosno nefinanciranje takvog programa od strane Zavoda u tom trenutku. Sudionici
neželjenih programa češće su oni koji su bili na stručnom osposobljavanju (30% njih) u odnosu na polaznike
drugih tipova obrazovnih programa, pa je to navelo tek oko 13% do 17% onih koji su sudjelovali u programima
stručnog usavršavanja, prekvalifikacija ili IT tečaja i tečajeva stranih jezika. Nema razlike između onih koji su
sudjelovali u željenim ili neželjenim programima ovisno o tome je li za uključivanje u program važnija njihova ili
savjetnikova inicijativa.
167
Tablica Obrazovanje 6 – Jeste li htjeli pohađati upravo taj obrazovni program?
N %
Da 289 74%
Ne, ali ništa drugo se nije nudilo 70 18%
Ne, ali nisam mogao/la pohađati onaj koji sam zapravo htio/la 34 7%
Ukupno 393 100%
Pohađanje neželjenih programa je također više tipično za dugotrajno nezaposlene. Tako je to navelo 34% onih
koji su prije pohađanja programa u evidenciji Zavoda bili duže od 12 mjeseci, 26% onih koji su u evidenciji bili
između 6 i 12 mjeseci, te 20% onih koji su u evidenciji bili manje od 6 mjeseci. U programima u kojima zapravo
nisu željeli sudjelovati, češće su sudjelovale žene nego muškarci, češće osobe sa završenom samo osnovnom
školom ili bez nje nego obrazovaniji korisnici, a također češće stariji korisnici nego mlađi96. U neželjenim
programima su najčešće sudjelovali korisnici iz Slavonije te Like i Banovine, po oko 32% njih. Najrjeđe su u
takvim programima sudjelovali korisnici iz Dalmacije, što je navelo samo 13% njih97. Među najčešće navedenim
zanimanjima za koja su korisnici pohađali obrazovne programe, a da to zapravo prvotno nisu željeli, zanimanje
je kuhara, što je navelo 13% onih koji su naveli da nisu sudjelovali u programu u kojem su zapravo željeli
sudjelovati.
Tablica Obrazovanje 7 – Jeste li htjeli završiti baš taj obrazovni program? – prikaz prema obilježjima korisnika
Broj
ispitanika Da
Spol Muškarci 203 78%
Žene 190 68%
Ukupno 393 74%
Dob
Do 30 godina 182 74%
30 do 39 godina 103 75%
40 do 49 godina 81 78%
50 i više 27 50%
Ukupno 393 74%
Obrazovanje
Osnovna škola i niže 54 58%
Srednja škola 289 77%
Više i visoko obrazovanje 50 69%
Ukupno 393 74%
Trajanje
nezaposlenosti
Do 6 mjeseci 163 80%
6 do 12 mjeseci 87 74%
Više od 12 mjeseci 143 66%
Ukupno 393 74%
Ciljane skupine
Stručno usavršavanje 47 84%
Stručno osposobljavanje 292 70%
Prekvalifikacija 35 83%
IT tečaj, učenje stranog
jezika 19 87%
Ukupno 393 74%
96 Hi kvadrat test značajan uz 5% rizika. 97 Hi kvadrat test značajan uz 5% rizika.
168
Regija
Zagreb i okolica 82 75%
Sjeverna Hrvatska 43 72%
Slavonija 98 68%
Lika i Banovina 48 68%
Hrvatsko primorje i Istra 48 69%
Dalmacija 74 87%
Ukupno 393 74%
Velika većina korisnika ima proaktivan interes za obrazovne programe, pa tako čak 69% korisnika mjere navodi
da su se o programima obrazovanja koji se nude u okviru ove mjere sami raspitivali kod savjetnika u Zavodu.
36% ih se raspitivalo o obrazovnim programima općenito, dok ih se 33% raspitivalo za točno određeni tip
programa koji su željeli upisati. Preostalih, ne malih 31% korisnika mjere, nije se prije ulaska u mjeru uopće kod
savjetnika samostalno raspitivao o različitim obrazovnim programima. O programima se raspitivalo 87% onih
kojih su naveli da je njihova uloga u uključivanju u mjeru važnija od savjetnikove, 78% onih koji misle da je
podjednako bila važna i njihova inicijativa, i inicijativa savjetnika, te 51% onih koji značajniju ulogu u
uključivanje u mjeru daju savjetniku, stoga ovo pitanje možemo smatrati dobrim indikatorom proaktivnosti za
uključivanje u mjeru.
Tablica Obrazovanje 8– Prikaz interesa korisnika za obrazovne programe s obzirom na procjenu važnosti inicijative
korisnika i savjetnika za ulazak u mjeru
Broj
ispitanika
Da, za
programe
obrazovanja
općenito
Da, za
određeni tip
programa
obrazovanja
Nisam se sam/a
raspitivao/la o
obrazovnim
programima
Ukupan uzorak 393 36% 33% 31%
Čija je inicijativa ili uloga bila
važnija za Vaše uključivanje
u mjeru obrazovanja
nezaposlenih?
Značajnija uloga savjetnika 164 25% 26% 49%
Podjednako njegova/moja
uloga ili inicijativa 140 40% 38% 22%
Vlastita uloga značajnija 88 49% 38% 13%
O programima su se češće sami raspitivali korisnici koji su prije ulaska u mjeru imali više ili visoko obrazovanje
(76% njih), dok se više od polovice korisnika mjere koji prije ulaska u mjeru nisu imali završeno srednjoškolsko
obrazovanje, tj. imali su završenu ili nezavršenu osnovnu školu (56% njih), nisu sami kod savjetnika raspitivali o
obrazovnim programima98. Zabilježena je i razlikama prema regijama, pa su tako najaktivniji u raspitivanju o
obrazovnim programima bili korisnici obrazovnih programa iz Dalmacije, gdje se 82% njih na vlastitu inicijativu
raspitivalo o programima obrazovanja. Jedna trećina onih koji su se kod savjetnika sami raspitivali o nekom
točno određenom programu sudjelovala je u programima za ugostiteljska zanimanja, a upravo je u programima
za ugostiteljskim zanimanjima (kuhar, slastičar, konobar, barmen) sudjelovalo 50% korisnika mjere iz Dalmacije.
Najmanju inicijativu su pokazali korisnici programa iz Zagreba i okolice, gdje ih se značajno manje (56%) na
vlastitu inicijativu raspitivalo o obrazovnim programima, te također korisnici iz Sjeverne Hrvatske gdje ih je 61%
samo iskazalo interes za obrazovne programe.99
98 Hi kvadrat test značajan uz 1% rizika. 99 Hi kvadrat test značajan uz 1% rizika.
169
Korisnici mjere su prilično zadovoljni aktivnostima savjetovanja o obrazovnim programima od strane savjetnika,
69% njih ocijenilo je to savjetovanjem vrlo dobrim ili odličnim. Gotovo jedna četvrtina (24%) korisnika
savjetovanje ocjenjuje osrednjim, a 6% njih ocjenjuju ga lošim. Prosječna ocjena zadovoljstva aktivnostima
savjetovanja o obrazovnim programima od strane savjetnika iznosi 3,85. Natprosječno su zadovoljni korisnici iz
Slavonije (4,2), a ispodprosječno su zadovoljni korisnici iz Zagreba i okolice (3,6)100. Aktivnostima savjetovanja
su više zadovoljni pasivniji korisnici ove mjere, dok aktivniji, tj. oni koji procjenjuju da je njihova uloga bila
značajnija za ulazak u mjeru od savjetnikove, te oni koji su se kod savjetnika sami raspitivali o obrazovnim
programima, daju niže ocjene zadovoljstva aktivnostima savjetovanja o obrazovnim programima od strane
savjetnika.
Tablica Obrazovanje 8 – Ocjena zadovoljstva aktivnosti savjetovanja od strane savjetnika
N %
Vrlo lošim 9 2%
Lošim 16 4%
Osrednjim 96 24%
Vrlo dobrim 177 45%
Odličnim 96 24%
Ukupno 393 100%
Tablica Obrazovanje 9 – Ocjena zadovoljstva aktivnosti savjetovanja od strane savjetnika prema obilježjima korisnika
Broj
ispitanika Prosjek
Standardna
devijacija
Ukupan uzorak 393 3,85 ,911
Regija
Zagreb i okolica 82 3,57 ,874
Sjeverna Hrvatska 43 3,84 1,029
Slavonija 98 4,18 ,821
Lika i Banovina 48 3,79 1,079
Hrvatsko primorje i Istra 48 3,71 ,792
Dalmacija 74 3,87 ,837
Procijenite čija je inicijativa
ili uloga bila važnija za Vaše
uključivanje u mjeru
obrazovanja nezaposlenih
Značajnija uloga savjetnika 164 4,14 ,725
Podjednako njegova/moja
uloga ili inicijativa 140 3,92 ,777
Vlastita uloga značajnija 88 3,19 1,083
Jeste li se prije ulaska u
mjeru kod Vašeg savjetnika
sami raspitivali o
obrazovnim programima koji
se nude u okviru te mjere
Raspitivao sam se sam/a 269 3,81 ,933
Nisam se sam/a
raspitivao/la o obrazovnim
programima kod savjetnika
124 3,94 ,856
100 Značajan F-test uz rizik od 5%.
170
Selekcijski proces za ulazak u mjeru
Selekcijski proces za programe obrazovanja pod vodstvom savjetnika za profesionalnu orijentaciju (psihologa)
prošlo je 57% polaznika obrazovnih programa obuhvaćenih istraživanjem, dok ih 43% navodi da nisu prošli taj
selekcijski proces. Selekcije procese su češće prošle osobe srednje dobi, nego oni najmlađi i najstariji, češće
osobe bez srednjoškolskog obrazovanja, te češće dugotrajno nezaposleni nego oni koji su u evidenciji Zavoda
bili kraće od 6 mjeseci.
Tablica Obrazovanje 10 – Sudjelovanje u selekcijskom procesu za ulazak u mjeru prema obilježjima korisnika i ocjena
zadovoljstva onih koji su sudjelovali u procesu
Broj
ispitanika Da Broj ispitanika Prosjek
Standardna
devijacija
Ukupan uzorak 393 57% 225 3,93 ,853
Spol Muškarci 203 57% 116 3,85 ,925
Žene 190 57% 109 4,01 ,766
Dob
Do 30 godina 182 49% 89 3,85 ,935
30 do 39 godina 103 67% 69 4,10 ,747
40 do 49 godina 81 67% 54 3,79 ,779
50 i više 27 50% 13 4,10 1,004
Obrazovanje
Osnovna škola i niže 54 71% 38 4,05 ,789
Srednja škola 289 57% 164 3,91 ,862
Više i visoko obrazovanje 50 46% 23 3,85 ,913
Trajanje
nezaposlenosti
Do 6 mj. 163 53% 86 4,08 ,791
6 do 12 mj. 87 58% 51 4,01 ,710
Više od 12 mj. 143 62% 88 3,74 ,953
Oni koji su ga prošli, proces selekcije ocjenjuju vrlo dobrim (polovica onih koji su prošli selekcijski proces) ili vrlo
dobrim (četvrtina onih koji su ga prošli). Prosječna ocjena zadovoljstva selekcijskim procesom je 3,9, a ona je
viša kod onih koji su bili kraće u evidenciji Zavoda, dok su dugotrajno nezaposleni manje zadovoljni selekcijskim
procesom.
Tablica Obrazovanje 11 – Ocjena selekcijskog procesa
N %
Vrlo lošim 5 2%
Lošim 3 1%
Osrednjim 50 22%
Vrlo dobrim 111 49%
Odličnim 56 25%
Ukupno 225 100%
171
Motivacija za ulazak
Motive za uključivanje u obrazovne programe možemo podijeliti u dvije skupine motiva: mogućnosti
zapošljavanja te povećanja konkurentnosti, šansi za posao.
S jedne strane, radi se o ljudima kojima je bila potrebna, bilo aktivacija, bilo zaposlenje, i koji su vjerovali da im
završeni obrazovni program u tome može pomoći. Tako je čak 81% korisnika mjere istaknulo da su se u
obrazovni program uključili jer su vjerovali da će im stečeno obrazovanje ili kvalifikacija omogućiti da sigurno
pronađu posao u (novoj) struci. 71% korisnika navodi da su imali veliku želju završiti baš taj program jer ih
zanima ta struka. I na koncu 56% njih navodi da nisu upisali program samo zato jer mi je ponuđena ta opcija,
odnosno više od polovice ih se ne slaže se s tvrdnjom da su se na taj program upisali bez posebnih planova za
iskorištavanjem stečenog znanja i kvalifikacija.
Druga skupina motiva odnosi se na one koji su imali konkretnija očekivanja od obrazovnog programa. Tako je
polovica ispitanika navela da su u program obrazovanja ušli jer su htjeli steći formalne kvalifikacije za posao za
koji su već imali neformalno iskustvo od ranije (npr. kroz hobi, rad na crno i sl.). Gotovo ¼ korisnika ističe da im
se nudila mogućnost zaposlenja, ali je preduvjet bio završetak tog obrazovnog programa. Jedna trećina među
njima je pohađala programe za ugostiteljska zanimanja (kuhar, konobar, slastičar). Ova skupina motiva je
tipičnija za muškarce nego za žene, češće završenog srednjoškolskog ili osnovnog obrazovanja te češće kod
korisnika iz Dalmacije.
Tablica Obrazovanje 12 –Motivacija za uključivanje u mjeru
Uopće
se ne
odnosi
na
mene
Uglavno
m se ne
odnosi
na
mene
Niti se
odnosi,
niti ne
Uglavno
m se
odnosi
na
mene
U
potpuno
sti se
odnosi
na
mene
TOP 2
(4+5) Prosjek
Standar
dna
devijacij
a
Vjerovao/la sam da će mi
stečeno obrazovanje ili
kvalifikacija omogućiti da
sigurno pronađem posao u
(novoj) struci
4% 4% 10% 34% 48% 82% 4,18 1,033
Imao/la sam veliku želju
završiti baš taj obrazovni
program jer me zanima(la) ta
struka
4% 9% 20% 23% 43% 66% 3,91 1,178
REC Nisam imao/la posebnih
planova sa iskorištavanjem
stečenog znanja/kvalifikacija,
upisao/la sam se na program
samo zato jer mi je ponuđena
ta opcija
13% 22% 13% 16% 37% 53% 3,42 1,478
Da steknem formalne
kvalifikacije za posao za koji
sam već imao/la neformalno
iskustvo (kao hobi, rad na
crno i sl.)
27% 10% 10% 30% 24% 54% 3,15 1,555
Nudila mi se mogućnost
zaposlenja, ali je preduvjet
bio završetak tog obrazovnog
programa
44% 19% 14% 11% 13% 24% 2,32 1,449
172
Dok su muškarci češće navodili da su imali konkretnija očekivanja od obrazovnog programa (steći formalne
kvalifikacije za posao za koji su već imali neformalno iskustvo od ranije, zaposliti se na mjestu koje ih je čekalo),
žene su češće spontano navele drugu vrstu motiva, i to pretežno one koji se odnose na želju za stjecanje
dodatnih, novih znanja, dodatne edukacije, činjenicu da vole taj posao, ili da rade nešto korisno).
Tablica Obrazovanje 13 – Motivacija za uključivanje u mjeru – prema spolu
Ukupan
uzorak Muškarci Žene
Broj ispitanika 393 203 190
Radi mogućnosti zapošljavanja, povećanja šansi za
posao 18% 21% 15%
Stjecanje dodatnih, novih znanja, dodatna edukacija 15% 12% 18%
Da naučim nešto i steknem iskustvo u svom
zanimanju / struci 9% 8% 11%
Radi siromaštva, želje za poboljšanjem financijske
situacije 8% 8% 8%
Volim to zvanje/posao 4% 2% 6%
Radi novčane naknade 2% 3% 1%
Da nisam bez posla („da ne sjedim kod kuće“) 2% 2% 2%
Da radim nešto korisno 2% 3%
Htio/htjela sam pokrenuti vlastiti posao, obrt 1% 1% 1%
Da upoznam druge ljude 1% 1%
Nisu navedeni drugi motivi 43% 46% 40%
Prisilni ulazak u mjeru
Gotovo jedna petina korisnika, 19% njih, složilo se s tvrdnjom da su prihvatili ući u mjeru kako bi izbjegli
sankcije, odnosno brisanje iz evidencije Zavoda. Očekivano, u odnosu na ukupan uzorak, među njima je veći
udio onih koji za ulazak u mjeru veću važnost daju savjetnikovoj inicijativi nego vlastitoj (55%), koji su pohađali
program koji nisu htjeli završiti (40%) te koji se nisu sami raspitivali kod savjetnika o obrazovnim programima
(36%).
Tablica Obrazovanje 14 –Prihvaćanje ulaska u mjeru kako bi se izbjeglo brisanje iz evidencije nezaposlenih prema
obilježjima korisnika
Ukupan
uzorak
Korisnici koji se
ne slažu s
tvrdnjom
Korisnici koji se
slažu s
tvrdnjom
Broj ispitanika 393 277 73
Procijenite čija je inicijativa ili uloga bila
važnija za Vaše uključivanje u mjeru
obrazovanja nezaposlenih
Značajnija uloga
savjetnika 42% 34% 55%
Podjednako
njegova/moja uloga ili
inicijativa
36% 37% 36%
Vlastita uloga
značajnija 22% 29% 9%
Ukupno 100% 100% 100%
Jeste li htjeli završiti baš taj obrazovni
program?
Da 74% 77% 60%
Ne 26% 23% 40%
Jeste li se prije ulaska u mjeru kod Vašeg
savjetnika sami raspitivali o obrazovnim
programima koji se nude u okviru te mjere?
Da, raspitivao sam se
sam/a 69% 71% 64%
Nisam se sam/a
raspitivao/la 31% 29% 36%
Ukupno 100% 100% 100%
173
10.4. Prijevremeni izlazak iz mjere
Gotovo svi korisnici koji su bili uključeni u mjeru obrazovanja nezaposlenih završili su program u koji su bili
uključeni. Svega 5 korisnika (1%) od 393 uključenih u istraživanje nisu uspjeli završiti program do kraja. Njih 4 je
odmah je prekinulo pohađanje, odnosno nije niti započelo program i to zbog toga što su u međuvremenu našli
posao.
10.5. Iskustvo s pohađanjem obrazovnih programa i praksom
Razina zadovoljstva korisnika koji su pohađali program je velika, više od polovine sudionika (54% njih) u
potpunosti je bila zadovoljna, a dodatnih, gotovo trećina njih (31%) uglavnom je bila zadovoljna. Dakle, 85%
polaznika programa je zadovoljno njima, 11% ih je dalo srednju ocjenu zadovoljstva, dok je svega 4% sudionika
izrazilo nezadovoljstvo. Prosječna ocjena zadovoljstva obrazovanim programom na skali od 1 do 5 iznosi 4,3.
Razina zadovoljstva različitim aspektima obrazovnog programa također je visoka, najmanje polovina korisnika u
potpunosti je bila zadovoljna svima mjerenim aspektima. Iako je zadovoljstvo visoko na svim aspektima valja
napomenuti kako je najviše zadovoljstvo predavačima te atmosferom, a nešto je niže ukupnim trajanjem
programa.
Tablica Obrazovanje 15 – Ocjena sadržaja programa obrazovanja
Uo
pće
nis
am b
io/l
a
zad
ovo
ljan
/
na
Ugl
avn
om
nis
am b
io/l
a
zad
ovo
ljan
/
na
Osr
edn
je
zad
ovo
ljan
/n
a
Ugl
avn
om
sam
bio
/la
zad
ovo
ljan
/
na
Bio
/la
sam
u
po
tpu
no
sti
zad
ovo
ljan
/
na TOP2
(4+5) Prosjek
Standardna devijacija
Atmosferom/ostalim sudionicima
0% 1% 5% 31% 62% 93% 4,54 0,688
Predavačima 1% 2% 6% 29% 63% 92% 4,51 0,746
Lokacijom 0% 3% 9% 34% 54% 88% 4,37 0,802
Vremenskim rasporedom programa
2% 1% 9% 35% 53% 88% 4,37 0,815
Programom 1% 2% 10% 33% 54% 87% 4,36 0,831
Stečenim znanjem 2% 2% 12% 28% 56% 84% 4,34 0,919
Ukupnim trajanjem programa
2% 2% 12% 36% 48% 84% 4,26 0,882
174
Većina sadržaja također je dobro ocjenjena, jedini aspekt sadržaja koji ima nešto lošiju ocjenu je preopćenitost.
Oko četvrtine korisnika kaže da je da je sadržaj osrednje preopćenit, a 14% smatra da uglavnom je i 7 % da je u
potpunosti preopćenit.
Tablica Obrazovanje 16 – Ocjena sadržaja programa obrazovanja
Uopće nisu Uglavnom
nisu Osrednje
Uglavnom jesu
U potpunosti
jesu TOP 2 (4+5)
Praktični 3% 2% 11% 33% 52% 85%
Zastarjeli 44% 37% 10% 6% 3% 9%
Preopćeniti 24% 31% 24% 14% 7% 21%
Razumljivi 1% 2% 4% 43% 51% 94%
Zanimljivi 0% 1% 9% 37% 53% 90%
Korisni 1% 1% 8% 34% 56% 90%
Komplicirani 44% 34% 12% 6% 4% 10%
Učestalost dolaska na predavanje prema riječima korisnika je izrazito visoka, 98% korisnika navodi kako je na
predavanjima bila svaki put ili gotovo svaki put, a 2% je bila na većini predavanja, ali s neki put ipak bili odsutni.
Oko petine korisnika je pohađalo program u kojem nije bio predviđena praktična nastava, a 1 od deset
sudionika je pohađao program u kojem je praktična nastava bila previđena, ali nije bila održana. U većini
slučajeva (73%) praktična nastava je bila predviđena i održana. Praktična nastava bila je najčešće održavana u
školi i učilištu u kojem je organiziran i obrazovni program (51%) ili kod poslodavca na radnom mjestu (44%). U
manjem broju slučajeva praksa je održana u nekoj drugoj školi ili učilištu (5%). Samo jedan korisnik trebao je
dodatno platiti nastavu, odnosno ne postoji široko raširena praksa sudjelovanja u trošku dodatne nastave.
Oko 15% korisnika koji su pohađali praksu praktični dio činio je više od 75% ukupnog obrazovnog programa. Za
njih 37% taj udio praktične nastave bio je između 50% i 75% od ukupnog obrazovnog programa. Za oko trećinu
korisnika (34%) je udio prakse bio između 25% i 50%, a za 14% korisnika je taj udio bio manji od 25%.
Korisnici su predano pohađali i praktičnu nastavu, 97% ih je bilo na praktičnoj nastavi svaki put ili gotovo svaki
put. Razina zadovoljstva kvalitetom praktične nastave je također visoka, 62% je bila u potpunosti zadovoljna, a
njih 22% je bilo uglavnom zadovoljno. Prosječna ocjena zadovoljstva kvalitetom praktične na skali od 1 do 5
nastave iznosi 4,37. Što se tiče količine praktične nastave, za više od ¾ polaznika količina nastave je potpuno
adekvatna, tj. nije je niti premalo, niti previše. Oko 20% korisnika smatra da je praktične nastave bilo uglavnom
malo (14%) ili izrazito premalo (6%).
175
10.6. Ishodi mjere i ukupno iskustvo iz perspektive korisnika
Prema osobnoj procjeni korisnika u kojoj mjeri im je sudjelovanje u programu povećalo šanse za zaposlenje
iskustva korisnika su raznolika. Petina (21%) navodi kako im to uopće nije povećalo šanse, a 18% kako su šanse
povećane malo. 23% ističe da su im šanse osrednje povećale mogućnost zaposlenja, a 24% kako im je prilično
povećalo mogućnosti zaposlena. 14% navodi kako su im se šanse za zaposlenje jako puno povećale.
Tablica Obrazovanje 15 –Utjecaj sudjelovanja u mjeri na povećanje šansi za zaposlenje
N %
Nimalo 82 21%
Malo 69 18%
Osrednje 89 23%
Prilično 95 24%
Jako puno 55 14%
Ukupno 389 100%
Tablica Obrazovanje 16 –Utjecaj sudjelovanja u mjeri na povećanje šansi za zaposlenje – prosječno slaganje prema
obilježjima korisnika
Broj
ispitanika
Prosjek Standardna
devijacija
Ukupan uzorak 389 2,92 1,351
Spol Muškarci 199 3,09 1,312
Žene 190 2,75 1,371
. .
Dob
Do 30 godina 178 3,22 1,255
30 do 39 godina 103 2,73 1,307
40 do 49 godina 81 2,72 1,481
50 i više 27 2,31 1,341
. .
Obrazovanje
Osnovna škola i niže 54 2,49 1,388
Srednja škola 287 3,06 1,345
Više i visoko obrazovanje 48 2,57 1,195
. .
Jeste li htjeli završiti baš
taj obrazovni program?
Da 287 3,15 1,299
Ne 102 2,27 1,287
Šanse su se više povećale muškarcima, onima sa srednjom školom, te najmlađima. Sve šanse boljima
procjenjuju oni koji su i htjeli završiti taj program, što je razumljivo, imali su veću motivaciju.
Nešto manje od polovine korisnika (44%) je nakon izlaska iz mjere barem je neko vrijeme radilo posao koji
odgovora kvalifikaciji za koju su se putem te mjere obrazovali, a njih 54% nije. Gotovo ¾ korisnika počelo je
raditi posao za koji su se obrazovali u periodu kraćim od 6 mjeseci nakon završetka tog obrazovnog programa, a
nešto više od polovine (53%) taj posao radi još uvijek.
176
Tablica Obrazovanje 17 –Rad unutar kvalifikacije za koju su se korisnici obrazovali nakon izlaska iz mjere
N %
Da 173 44%
Ne 209 54%
Obrazovni program se nije odnosio na neko zanimanje (tečaj
jezika i sl.)
7 2%
Ukupno 389 100%
Više od polovice korisnika nije nikada radilo posao koji odgovora kvalifikaciji za koju su se obrazovali, što je
dakle navelo čak 54% njih. Oko 23% ih se nakon programa obrazovanja zaposlilo na poslu koji odgovara
kvalifikacijama za koje su se obrazovali, i danas još uvijek rade taj posao101. A otprilike ⅕ (21%) radilo je posao u
koji odgovara toj kvalifikaciji, no danas više ne rade u zanimanju za koji su se putem ove mjere obrazovali. 2%
korisnika je pohađalo program koji se ne odnosi na neko zanimanje, već su pohađali npr. tečaj jezika i sl.
Tablica Obrazovanje 18–Trenutačni radni status (unutar kvalifikacije za koju su se obrazovali)
N %
Da, i danas radim 91 23%
Da, ali danas više ne radim 82 21%
Nisam nikada radio posao koji odgovara toj kvalifikaciji 209 54%
Obrazovni program se nije odnosio na neko zanimanje 7 2%
Ukupno 389 100%
Na poslu koji bi odgovarao kvalifikacijama završenog obrazovnog programa nikada nije radilo ⅔ onih koji su
sudjelovali u neželjenim programima. Takav posao su rješe pronašle i žene, stariji, visokoobrazovani…
dugotrajno nezaposleni, iz Dalmacije…
Tablica Obrazovanje 19–Trenutačni radni status (unutar kvalifikacije za koju su se obrazovali) prema obilježjima korisnika
Broj
ispitanika
Nisam
radio posao
koji
odgovara
toj
kvalifikaciji
Da, i
danas
radim
Da, ali
danas
više ne
radim
Obrazovni
program se nije
odnosio na
neko zanimanje
Ukupan uzorak 389 54% 23% 21% 2%
Jeste li htjeli završiti baš
taj obrazovni program?
Da 287 49% 27% 21% 2%
Ne 102 66% 13% 20% 1%
Nudila mi se mogućnost
zaposlenja, ali je
preduvjet bio završetak
tog obrazovnog
programa
Ne odnosi na mene 242 63% 16% 18% 2%
Odnosi se na mene 92 34% 42% 23%
Spol Muškarci 199 49% 29% 20% 2%
Žene 190 58% 18% 23% 2%
Dob Do 30 godina 178 47% 23% 27% 3%
101 Tj. u trenutku provođenja istraživanja (studeni, prosinac 2015.)
177
30 do 39 godina 103 61% 21% 18% 1%
40 do 49 godina 81 56% 25% 18% 0%
50 i više 27 65% 32% 3%
Obrazovanje
Osnovna škola i niže 54 56% 13% 31% 0%
Srednja škola 287 50% 27% 21% 2%
Više i visoko
obrazovanje 48 72% 13% 11% 4%
Trajanje nezaposlenosti
Do 6 mj. 161 48% 30% 19% 3%
6 do 12 mj. 87 48% 16% 34% 2%
Više od 12 mj. 141 63% 20% 16% 1%
Regija
Zagreb i okolica 79 55% 25% 16% 4%
Sjeverna Hrvatska 43 55% 15% 28% 1%
Slavonija 96 50% 22% 28% 0%
Lika i Banovina 48 68% 20% 10% 2%
Hrvatsko primorje i
Istra 48 61% 11% 23% 4%
Dalmacija 74 41% 39% 20%
Onima koji su nakon završetka programa obrazovanja počeli raditi u zanimanju za koje su se putem te mjere
obrazovali, u većem broju slučajeva nije trebalo mnogo vremena da pronađu taj posao. Oni koji su i sami bili
proaktivniji oko ulaska u mjeru, na koncu su se i puno brže zaposlili u zanimanju za koje su se obrazovali. Tako
je 70% onih koji su htjeli završiti baš taj obrazovani program našlo posao u tom zanimanju za manje od 6
mjeseci (u usporedbi s 56% onih koji nisu pohađali željeni program), a čak ⅕ njih je našla takav posao za manje
od mjesec dana, a dodatna ¼ u periodu od 1 do 3 mjeseca. Brže su se zaposlili i oni koji ističu da njihova
inicijativa presudna za uključivanje u programe (oko 40-tak posto u prvom mjesecu), odnosno oni koji su se
sami raspitivali o obrazovnim programima. 80% onih koji su naveli da im se i prije ulaska u mjeru obrazovanja
nudila mogućnost zaposlenja (ali je preduvjet bio završetak tog obrazovnog programa) pronašli su posao za
manje od 6 mjeseci.
178
Tablica Obrazovanje 20– Nakon što je završio TAJ obrazovni program, koliko je vremena prošlo dok ste počeli raditi u
zanimanju za koje ste se putem mjere obrazovali? – prema obilježjima korisnika
Broj
ispitanika
Manje od mjesec dana
Između 1 i 3
mjeseca
Između 3 i 6
mjeseci
Više od 6 mjeseci
Nisu našli
posao Ukupno
Ukupan uzorak 393 9% 11% 10% 14% 56% 100%
Jeste li htjeli završiti baš taj
obrazovni program?
Da 289 10% 12% 11% 14% 52% 100%
Ne 104 5% 6% 7% 14% 68% 100%
Procijenite čija je inicijativa ili
uloga bila važnija za Vaše
uključivanje u mjeru
obrazovanja nezaposlenih
Značajnija uloga
savjetnika 164 5% 13% 14% 11% 57% 100%
Podjednako njegova/moja uloga ili inicijativa
140 7% 10% 8% 19% 56% 100%
Vlastita uloga značajnija
88 20% 8% 5% 13% 54% 100%
.
Jeste li se prije ulaska u mjeru
kod Vašeg savjetnika sami
raspitivali o obrazovnim
programima koji se nude u
okviru te mjere?
Da, raspitivao sam
se sam/a 269 10% 11% 13% 14% 53% 100%
Nisam se sam/a raspitivao/la
124 7% 11% 4% 15% 63% 100%
.
Nudila mi se mogućnost
zaposlenja, ali je preduvjet bio
završetak tog obrazovnog
programa
Ne odnosi na
mene 244 5% 7% 6% 16% 66% 100%
Odnosi se na mene 94 18% 17% 16% 13% 36% 100%
179
Trenutačni radni status
U trenutku provedbe istraživanja posao je imalo ukupno 58% ispitanika, s time da je 40% od broja zaposlenih
imalo posao koji je odgovarao njihovoj kvalifikaciji koju su stekli obrazovanjem posredstvom mjere, a 60%
posao van stečene kvalifikacije. Od ukupnog broja sudionika mjere, zapravo tek 23% ima posao koji je sukladan
kvalifikaciji koju su završili. Detaljniji uvid u strukturu ispitanika ukazuje da oni proaktivniji, koji su se
samostalno raspitivali o obrazovanju nezaposlenih kod savjetnika češće imaju posao koji odgovara dobivenoj
kvalifikaciji, no oni koji se nisu informirali i raspitivali kod savjetnika prije ulaska u mjeru. Taj podatak ukazuje da
pravovremena informiranost i proaktivnost kod odabira obrazovnog programa utječu i na nešto veću
vjerojatnost pronalska posla unutar kvalifikacije koju su završili kroz mjeru. Također, oni korisnici kojima se
nudio posao uz preduvjet sudjelovanja u mjeri i završetak obrazovnog programa, trenutno imaju u većoj mjeri
posao koji odgovara dobivenoj kvalifikaciji. Možemo zaključiti da su pozitivno uvjetovanje, proaktivnost ali i
želja za završetkom tog obrazovnog programa osrednje povezani sa dobivanjem posla koji odgovara kvalifikaciji
koju su završili. Koncentracija na takav oblik uvjeta za ulazak u mjeru utječe i veću uspješnost same mjere –
pronalazak adekvatnog posla.
Tablica Obrazovanje 21–Trenutačni radni status (unutar kvalifikacije za koju su se obrazovali) prema obilježjima korisnika
Broj
ispitanika
Nemam
posao
Da,
drugi
posao
Da, posao koji
odgovara toj
kvalifikaciji
Ukupno
Ukupan uzorak 393 42% 35% 23% 100%
Jeste li htjeli završiti baš taj
obrazovni program?
Da 289 39% 35% 27% 100%
Ne 104 52% 36% 13% 100%
Nudila mi se mogućnost zaposlenja,
ali je preduvjet bio završetak tog
obrazovnog programa
Uopće se ne
odnosi na mene
244 48% 36% 16% 100%
U potpunosti se
odnosi na mene
94 25% 33% 41% 100%
Jeste li se prije ulaska u mjeru kod
Vašeg savjetnika sami raspitivali o
obrazovnim programima koji se nude
u okviru te mjere?
Da, raspitivao
sam se sam/a 269 41% 32% 27% 100%
Nisam se sam/a
raspitivao/la 124 43% 42% 15% 100%
Spol Muškarci 203 31% 41% 28% 100%
Žene 190 54% 29% 18% 100%
Obrazovanje Osnovna škola i
niže
54 62% 24% 13% 100%
Srednja škola 289 41% 33% 27% 100%
Više i visoko
obrazovanje
50 29% 58% 13% 100%
Vrijeme
nezaposlenosti
Do 6 mj 163 27% 43% 30% 100%
6 do 12 mj 87 47% 37% 16% 100%
Više od 12 mj 143 56% 24% 19% 100%
Regija Zagreb i okolica 82 32% 44% 24% 100%
Sjeverna
Hrvatska
43 51% 34% 15% 100%
Slavonija 98 44% 35% 21% 100%
180
Lika i Banovina 48 61% 19% 20% 100%
Hrvatsko
primorje i Istra
48 39% 49% 11% 100%
Dalmacija 74 35% 26% 39% 100%
Korisnici koji rade najčešće su zaposleni na neodređeno 43% ili imaju ugovor na određeno 43%, a drugi oblici
zapošljavanja kao što su ugovor o djelu, rad na crno te rad u vlastitom poslovnom subjektu manje su
zastupljeni. Od broja zaposlenih 58% ih je radilo puno radno vrijeme (36 do 40 sati), skraćeno je radilo 15%
ispitanika, a više od 40 sati tjedno radilo je 28% korisnika.
Tablica Obrazovanje 22–Trenutačni radni status
Broj ispitanika 228 100%
Zaposlen/a sam na neodređeno 97 43%
Zaposlen/a sam preko ugovora na određeno vrijeme 99 43%
Radim preko druge mjere HZZ-a 9 4%
Radim preko ugovora o djelu 7 3%
Radim neprijavljen/a (na tuđi studentski ugovor, bez reguli 7 3%
Putem vlastitog obrta, poduzeća, ili sl. (npr. obrtnik) 7 3%
Na neki drugi način 8 4%
Oko dvije petine korisnika ne smatra da je od mjere imalo samo novčanu korist od iznosa koji je dobivao dok je
trajao obrazovni program, dok se gotovo polovina slaže s tim stavom. Isti udio ispitanika smatra da im je
program pomogao da nađu posao koji žele. Više od tri četvrtine korisnika ističe da je naučila znanja i vještine
koje su im korisne, a najviše se korisnika slaže (95%) da su sudjelovanjem zapravo dobili pismenu potvrdu za
stečenu kvalifikaciju („Imam papir“).
Korisnici kod kojih je istaknuta značajnija uloga savjetnika, imaju završenu osnovnu školu ili trenutno nemaju
posao češće smatraju da su od te mjere imali samo novčanu korist od iznosa koji su dobivali dok je trajao
obrazovni program. Statistički značajna razlika između podgrupa korisnika koji češće smatraju da im je
obrazovni program mi je pomogao da pronađu zaposlenje koje žele su oni koji su htjeli završiti obrazovni
program, koji su se raspitivali kod savjetnika o mjerama, imaju završenu srednju školu, te žive u regijama
Zagreb i okolica, Dalmacija. Ponajviše su zadovoljni oni koji imaju posao koji odgovara kvalifikaciji dobivenoj
obrazovnim programom. Korisnici koji su htjeli završiti obrazovni program i koji imaju posao koji odgovara
kvalifikaciji smatraju da su naučili znanja i vještine koji su mi bili jako korisni. Korisnici sa višom ili visokom
školom značajno se manje slažu s tom tvrdnjom.
Tablica Obrazovanje 23–Mišljenje o korisnosti ulaska u mjeru i završetka obrazovnog programa
Uopće se
ne slažem
Niti se
slažem, niti
ne slažem
Uglavnom
se slažem
Od te mjere sam imao/la samo novčanu korist od iznosa koji sam dobivao/la
dok je trajao obrazovni program 34% 15% 52%
Obrazovni program mi je pomogao da nađem zaposlenje koje želim 43% 16% 40%
Naučio/la sam znanja i vještine koje su mi bile jako korisne 8% 13% 79%
Dobio/la sam pismenu potvrdu o znanju/kvalifikacijama („imam papir“) 2% 3% 95%
181
Zaključno, 85% korisnika bi opet predalo zahtjev za taj isti program, a među onima koji te ne bi ponovno
predalo zahtjev za isti program, 59% bi odabralo novi program. Nešto češće se kao novi program odabira
navodi informatika (4 od 21 korisnika).
10.7. Zaključak za mjeru
Kvantitativno istraživanje pokazuje da je kod načina ulaska u ovu mjeru izrazito važan utjecaj savjetnika, koji su
u 42% slučajeva imali presudni utjecaj na ulazak korisnika u mjeru što otvara pitanja o njihovoj motivaciji. U
tom kontekstu je tek nešto više od petine (22%) u obrazovni program ušlo na vlastitu inicijativu, dok ih je 36%
navelo da je inicijativa za ulazak u program bila podjednako njihova koliko i savjetnikova. Zanimljiv je i podatak
da je ¼ korisnika sudjelovala u programu koji zapravo nisu željeli završiti. Pohađanje neželjenih programa više je
tipično za dugotrajno nezaposlene. To je navelo 34% onih koji su prije pohađanja programa u evidenciji Zavoda
bili duže od 12 mjeseci. Više od ⅓ korisnika (35%) navodi da nisu imali posebnih planova s iskorištavanjem
stečenog znanja/kvalifikacija, već da su se upisali u program samo zato jer im je ponuđena ta opcija. Gotovo
jedna petina korisnika, 19% njih, složilo se s tvrdnjom da su prihvatili ući u mjeru kako bi izbjegli sankcije,
odnosno brisanje iz evidencije Zavoda. Nešto malo više od trećine korisnika, 36% njih, navodi da je za njihovo
uključivanje u mjeru obrazovanja bila podjednako važna i uloga savjetnika, no i njihova vlastita inicijativa. Tek
nešto manje od ¼ korisnika mjere (23%) navodi da su u mjeru ušli isključivo ili pretežno na vlastitu inicijativu.
Korisnici ove mjere izrazito su zadovoljni kvalitetom obrazovnih programa. Razina zadovoljstva korisnika koji su
pohađali program, velika je. Više od polovice sudionika (54% njih) u potpunosti je bila zadovoljna, a dodatnih,
gotovo trećina njih (31%) uglavnom je bila zadovoljna. Prosječna ocjena zadovoljstva obrazovanim programom
na skali od 1 do 5 iznosi 4,33. Razina zadovoljstva različitim aspektima obrazovnog programa također je visoka,
najmanje polovica korisnika u potpunosti je bila zadovoljna svima mjerenim aspektima. Iako je zadovoljstvo
visoko na svim aspektima, valja napomenuti kako je najveće zadovoljstvo predavačima te atmosferom, a nešto
je manje ukupnim trajanjem programa. Većina sadržaja također je dobro ocijenjena.
Ono što je najviše problematično u ovoj mjeri, jest neostvarivanje ciljeva ove mjere. Prema osobnoj procjeni
korisnika u mjeri, petina (21%) navodi kako im to uopće nije povećalo šanse da pronađu posao, a 18% kako su
šanse povećane malo. Više od polovice korisnika nije nikada radilo posao koji odgovora kvalifikaciji za koju su se
obrazovali, što je dakle navelo čak 54% njih. Oko 23% ih se nakon programa obrazovanja zaposlilo na poslu koji
odgovara kvalifikacijama za koje su se obrazovali, i danas još uvijek rade taj posao. Otprilike ⅕ (21%) radilo je
posao koji odgovara toj kvalifikaciji, no danas više ne rade u zanimanju za koje su se putem ove mjere
obrazovali. 2% korisnika pohađalo je program koji se ne odnosi na neko zanimanje, već su pohađali npr. tečaj
jezika i sl. Oko 42% sudionika ovih programa danas nema posao, i dok bi 92% onih koji su nakon pohađanja
obrazovnog programa ostali raditi posao koji odgovara toj kvalifikaciji, ponovno prihvatili ulazak u tu mjeru, ⅓
onih koji danas nemaju posao, ne bi ponovno pohađala taj obrazovni program, što je očiti nedostatak
inzistiranja na provođenju teško održivih programa obrazovanja i „prisiljavanja” korisnika na ulazak u program
obrazovanja.