[)tf r- ... - - --- ... - ~- - -- - -- - - ~ _ _. ~ ~) .

ef r f{hpnz~ .. cnszs ..~)e- us fra (7TU7n fl'.'" ?o7um ljfin /'"'. 1

1 M~zlm Lm a n1 . BOS111 ... ws . . . -. . ...... . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . ..... -

--

.

................

. .

Biblioteka POSEBNA IZDANJA

Urednica BOENA ZADRO

ALBERTO FORTIS

Priredio JOSIP BRA TOLI

GLOBUS l ZAGREB

Naslov izvomika VJAGCfO IN OAL"'AZIA

DELL'ABATE ALBERTO FORTIS Venezia, l n4. god.

Recenzenti Dr JOSIP BRA TIJU

Dr MIRKO TOMASOVI

S talijanskog preveo MATE MARAS

Prilog s latinskog preveo DARKO KOV AKOVI

ALBERTO FORTIS l NJEGOV PUT PO DALMACIJI

Knjiga Alberta Fortisa Pttt po Dalmaciji (Viaggio in Dalmazia) objavljena je na talijanskome prije 210 godina ( 1774), re je u talijanskoj, ali i u osmi im evropskim knjievnostima odigrala izuzetnu ulogu. Prijevodima na francuski,

njemaki i engleski jezik cjelokupne knjige, a posebice poglavlja o ivoru i obiajima Morlaka - koje se italo i irilo i prije cjelovitog prijevoda knjige -evropska se javnost upoznala s naim narodom na jedinstven i osebujan nain. Forrisova knjiga i osobito njeni odjeci porodili su morlakizam ili morlatvo u evropskim knjievnostima. Osebujna Strujanja u predrevolucionarnoj Evropi, ro su poticaje crpila i izvori~ta nalazila u rusoovskom povratku prirodi i vikovskom poimanju jezika i kulrure kao naina otkrivanja svijeta, Forrisovim su djelom poduprta i osnaena. Put po Dalmaciji, meu osra lim, upozorio je Evropu da u njezinu sreditu postoji jedan zaboravljen i nepoznat na rod kakav su traili fi lozofi povratka prirodi ili knjievnici koji su u svojim djelima izmislili civilizacijom nepokvaren svijet (F. R. Chateaubriand, neto kasn ije B. dc Saint Pierre). Pjesma Asanaginico rrcbalo j_e da pokae kako su i primitivni, rj. prvotni, civilizacijom nepokvareni narodi sposobni stvoriti vrhunska estet-ska djela.

Forrisovo djelo o naim krajevima nastalo je u ozraju prosvjerireljstva; svojom orvorenom simpatijom prema svemu to je jednostavno, ljudsko i izvorno ono nagovijeta predromanrizam. Napisano na talijanskome, puni i jedinstveni evropskj uspjeh doivjelo je izvan Italije, u prije,odima. U samoj lraliji, podijeljenoj i konzervativnoj, skromnije je odjeknulo. Tek ga novija isrrazivanja ponovo orkrivaju i veoma visoko vrednuju. Snaan poticaj forri-sologiji dao je i hrvarski romanisr, profesor arko Muljai.'

.

.

1. Prouavanje F0rti$ovn iwom djdn ~apc:>eto je incenzivnije radovima brka MuiJt'Ii'I,

kOJI )< od objavljivanja Fomsovr kor

ivot i putovanja

Alberto Forris ivio je i djdovao u osebujnom povijesnom razdoblju kada se stari svijet, uzdrman racionalizmom i prosvjcriteljsrvom, preispirivao i lomio u poaru francuske graanske revolucije. Kako je i Forris dao prilog takvom evropskom kretanju, nije udno ro su ga prvi biografi opisali kao legendarnu linost, re danas u prikazu njegova ii vora treba krenuti prije svega od dokumcnam. Stari su biografi zabiljeili da mu je orac bio brija pri crkvi S. Francesco Grande u Padovi. Pokuali su, moda, roko objasniti bomareov-sku revolucionarnost padovansko-mlerakog opata. Novi podaci donekle osporavaju umjetno stvorenu romantinu sliku o njegovu djerinjsrvu: Forrisov je orac bio, na ime, skroman i osiromaen aristokrat, plem i. U roj obitelji rodio se 1 J. listopada 1741. Giovanni Battista (lvnn Krstitelj) Fortis. Njegova majka, naoita i obrazovana dama, preudala se nakon smrti prvoga mua za jednog od najuglednijih padovanskih aristokrata, grof:~ Capodalisru . U svom je domu imala knjievni salon, kakvih je u ono doba bilo i drugdje, ali ne rako znaajnih: k njoj je dolazila padovanska aristokracija i inteligencija, meu ostalim i prevodilac Ossiana, opat Melchiorc Ccsaroui. Tako se han Krstitelj Fortis odmalena kretao meu kulrumim ljudima koji su poricali njegovo zanimanje zn prirodne znanosti i u isto vrijeme u njemu budili interes 1.a knjievnost.

U kasnijim zapisima sjea se da je ve u osmoj ili deveroj godini bio zabavljen skupljanjem kamenja, okamina i bilja, tj. gcologijom i petrografi-jom, rc da sc s najvidenijim istraivaima penjao po brdima i razmiljao o revolucijama kroz koje je prola Zemlja.

Mladi je Forris stupio u uveno padovansko sjemenite, a zarim u augu-srinski red, re redovniki habit obukao u 16. godini, promijenivi krsno ime u Alberto. Sveenikom nije postao zato to je bio siromaan, re se drugaije ne bi mogao Jkolovari, nego sroga da bude slobodniji i neovisniji u istraivanju prirode. Ne zna se, uosralom, je li se uope dao zarediti za sveenika. Od prvih ga dana privlae prirodne znanosti i knjievnost, a ne teologija. U padovan-skom sjemenitu, kao i drugdje gdje se kolovao, strasr itanja, istraivanja i pisanja nije ga ostavljala. Iz Padove je preko Verone i Bologne srigao u Rim neprestano noen idejom o spjevu o Zcmljinim braJdizmama. Starjeine,

meutim, polau nade u njega i oekuju da mladi uenjak s vremenom postane teolog reda. U Rimu se njegov uitelj A. A. Giorgi, lan svemone papinske insrirucijc Propaganda fide, bavio istOn im je~.icima i pismima, re je i mladom redovniku omoguio boravak u uvenoj Biblioteci Angcliki. Svoje je uitelje zadivio poznavanjem svega osim teologije. U Rimu sc upoznao i s naim ljudima, ponajprije Bencdiktom Srayem i Rajmundom Kuniem. Ruer Bo-kovi, ije je znanstveno-epske spjevove rada itao, posrat e mu uzor.

Nn putovanjima izmeu zaviaja i Rima ve je poeo mrziri grad koji je smatrao uzrokom spuranosri i osobne neslobode. Osobito teka neslaganja sa srarjeonama izbila su 1776. i 1777, a Forris je isposlovao da se iz Rima vrari u Vl

Veneciju , u samostan Santo Stefano. Tu je uz Valentina Busu (ini se, podrijetlom iz Dalmacije) postao - za krarko vrijeme - mletaki dravni cenzor. Orad i poznanstvo s Elizabetom Caminer, rada 18-godinjakinjom, s kojom e ga sve do njene smrti veza d duboko prijateljstvo, zajedniki planovi i

novinarsko-publicistika ostvarenja u asopisima njena oca Domenica. Pni rakav asopis u kojem je suraivao i Forris zvao se Enropa letteraria.

Tom suradnjom i kretanjem u intelektualnim krugovima Venecije stekao je mnoga poznansrva, re su tako poela i njegova putovanja u nae krajeve; isprva je putovao sam, a poslije, kao poznavalac naih krajeva, vodei bogate Engleze.

Kao mlad teolog, 24-godinji Alberto Fortis krenuo je na svoje prvo znanstveno putovanje za uskrsnih blagdana 1765, i to u Istru, medu slavenski, hrvatski svijet. Prvi susret s naim ljudima, koji su mu se uin i li siromani i grubi (rozzi abiranti), odredit e njegove budue znansrvene i ljudske interese. Tih se prvih dana na naem prostoru zadravao u okolici Pule, u Valturi i na

uu Rae. Drugo putovanje u n:Jlt krajeve, na otoke Cres i Loinj, novcem je

pomogao jobn Stuart, grof od Burc.1 Na pur je Fortis krenuo s engleskim isrraivaem poljoprivrede j ohnom Symondsom i talijanskim botaniarem i lijenikom Domenicom Cirillom. Na Cres su stigli u svibnju 1770, re osta li neto vie od dva tjedna istraiujui minerale i okamine. Za putovanja C resom Forris se sastajao s priprosti m i uenim domaim svijerom biljeei ono to bi mu moglo posluit i za knjigu. Na tO je putovanje elio ii i j ohn Stuart, ali je zbog bolesti morao odusrari. Vjerojatno je on Forrisu i suputnicima objasnio to ga sve zanima, te ih napurio kako i ro da ist(auju. Taj je kotski plem i (zakrarko i predsjednik engleske vlade) bio poklonik i propagaror Macpherso-novih Ossianovih p;esama (pomogao je i Cesarorriju da spjev objavi na talijanskome), re je prvotni interes za geologiju usmjeravao u prouavanje narodnog iivora.

Ekspedicija se s Cresa nije odmah vrarila u Veneciju nego je krenula zapadnom istarskom obalom i zadrala se u Novigradu. Posjetili su spilju u Bnonigli, koja se Forrisa duboko dojmila. Stalaktite s ulaza usporeuje s kandelabrima i stupovljem katedrale u Milanu i Orvieru. Tri dana morali su mimo plana ekati na istarskoj oba li zbog nepovoljna vjetra. U jednom soneru, posveenom G. P. S. Polesiniju, Forris je ocrrao svoj porrrer-karika-ntru:

Va prijatelj to skuplja oblutke i trave i ka men ie s puta,

2 O johnu Sruanu , M. Janko,i, $kotski mcmo i djelo o Dabnadjt, Zbornik dova Filotofskog (;,kuJta u Zagttbu ll, !95~. i Ossian kao poticaj za sakupliturjt tlilrodnih pj-mn kod }lftnih Slovena, Zbornik u. 1t3nxln uvo1 i obioje 38, l 954. Ranih ixd.anj Clo konni oblik.

VII

ne puta na miru ivjet' kukce uhodei k tome i ribe i ptice.3

Trei je put u nae krajeve putovao ljeti 1771. s dvojicom Engleza, lordom Frederickom Augustusom Herveyjem, anglikanskim biskupom iz Londonder-ryja, i njegovim neakom Jamesom: Putovanje je bilo dobro pripremljeno: za to se, vjerojamo, pobrinuo sam Fortis koji je dao tiskati i svojevrstan upitnik ili anketni tist Notizie preliminarr na osam stranica. Krenuo je na put iako je bio zabavljen tiskanjem, korigiraojem (vjerojatno i konanom redakcijom) knjige o Cresu i Loinju. Putovanje i druenje s jednim anglikanskim bisku-pom - kolikogod l.iberalnim i sklonim pregovorima i pomirbi s katolikim vrhovima - moralo je biti zazorno Fortisovu redu, s kojim su odnosi ionako bili izrazito napeti. Ni konzervativni i sumnjiavi vladini -krugovi u Veneciji nisu na takva putovanja gledali s razumijevanjem. Fortisa je odavna pratio glas redovnika odvie slobodna u ponaanju i politikim pogledima. ini se, osim toga, da je na putovanje krenuo mimo znanja svojih starjeina i dopute-nja vlasti.

S Frederickom Herveyjem i njegovim neakom Jamesom Fortis se sreo u Puli u lipnju 1771; obojica su Engleza dva mjeseca lutali Istrom s crtaem Michaelom Shanahanom ekajui Forrisa. Zajedno su zat im posjetili Rovinj, a onda krenuli u Brtoniglu pogledati spilju. Englezi su ga izvijestili o Pazinskoj jami, ali su uto uli da je proradio Vezuv, pa su se preko Ancone uputili u Rim i Napulj . Vezuv se ve bio smirio, te se ekspedicija iz Manfredonije uputila u Dalmaciju. Posjetili su Split i Trogir, otili u Dalmatinsku zagoru, posjetili Roki slap, Skradin i Zadar, te preli na Cres, odnosno Loinj. Tu se Hervey rastao s Forrisom i krenuo u Istru, ali je u Padovu stigao pdje Fortisa, o kome se bio pronio glas da je na putu stradao: Kada je Fortis stigao u Veneciju, dopunio je svoje zapise i napokon dovrio posljednje poglavlje Zapaanja o Cresu i Loinju. Na posljednjim stranicama dotiskane knjige izvjeuje o upravo zavrenom putovanju Dalmacijom, te najavljuje novu knjigu. No, nju je trebalo ekati jo tri godine. Pojedina pisma, upravo izvjetaji s da lmatin-skih putovanja, kruila su u rukopisu p6je nego to. je objavljen Put po Dalmaciji.

Putovanje Dalmacijom s anglikanskim biskupom mimo znanja duhovnih i svjetovnih vlasti, trlavice u redu i krenje redovnike dis~ipline primorali su Fortisa da raskine s augustinskim redom. U travnju 1772. legalno se seku lari zirao i postao opat, naravno, bez opatije. Otad e se za svoj ivot morati

3 Un voscco amico che raccoglic arene E l' erbe, e le pcrtuzze dela via Che agl'inseui ~;~on tascia fat bene E di pesti e d',1ccelli i fturi spi :.t ...

4 Noti~)e prelimittari, credute t~ecessarie per servire di dirat.ione a viaggi tendenti tUi illu.strare la .storia natura/eJ e la geogra{;a delle provincie aggiacomi a/I'Adriotico, e particolar mente dell'lstria, Morlauhia1 Dalmazia1 Albania, ed iso/e co"tigue, 8 str. s. L s. a.

VIli

brinuti sam zaraujui radom i istraivanjem, pisanjem i suradnjom u znan stvenim asopisima. Pruao je usluge istraivaima i znanstvenicima, te za bogate kolekcionare skupljao starine, okamine i minerale. Na strani koju je napustio za vjene e protivnike imati mnoge to su ga smatrali izdajicom, te su mu esto inili neprilike.

Oslobodivi se obaveza prema redu, Fortis se dao na sreivanje rukopisa Puta po Dalmaciji. Tim je poslom bio zaokupljen do kraja te i cijele 1773. godine. Kao i za knjigu o Cresu i Loinju, jednu je glavu ponudio na obradu padovanskom p.rijatelju i akademiku Josipu Gennariju koji je trebalo da napie poglavlje o Vraniima, odnosno priredi Vranievo Putovanje iz Budima u Drinopolje. Ali, kada je on odbio suradnju - vjerojatno zbog kratkoe vremena - Fortis je sve obavio sam. Knjigama, rukopisima i informa-cijama pomogli su mu prijatelji u Veneciji (T. Vraen) i Dalmacij i (M. Sovi, J. Bajamonti, K. Grubii) . Dok je bio zaokupljen radom na knjizi, stigla mu je obavijest da krene na jo jedno putovanje u Dalmaciju, u jesen 1772. To je putovanje final)cirala komisija u kojoj su bili G. Ruzzini, F. Farsetti i C. Zenobio. Svrha je putovanja bila da se proui mogunost ekonominijeg ribarenja na dalmatinskoj obali i otoju odakle bi se riba, nepokvarena i svjea, mogla dopremati u Veneciju. Razliiti su propisi to onemoguavali, te se dalmatinska riba protuzakonito prodavala dok je u Veneciju stizala skupa posoljena riba sa sjevera. Komisija je, koristei se Fortisovim radom i istrai-va njem, podnijela Senatu izvjetaj. Dalje se od konstatacije nije krenulo.5

Boravak u Dalmaciji s prijateljima dobro mu je doao radi podrobnijeg prouavanja materijala za planiranu knjigu. Fortis je, osim toga, i za sebe i za razne naruioce skupljao geoloku grau i srarine: okamine, natpise mi latinskom jeziku, odnosno njihove prijepise, stari novac, rukopise i drugo. Putovao je s jackom Herveyjem i crtaem Angelom Donarijem. Konanu obradu crtea, tj. rezanje u bakru, povjerio je Jakovu Leonardiju, koji je i potpisao crtee u talijanskom izdanju Puta po Dalmaciji. Na putovanjima u unutranjost pokraj ine putnicima su na pomo bili Julije Bajamonti, tada jo student medicine u Padovi, i Klement Grubii, filolog i dobar poznavalac glagoljice iako je o njoj imao osebujna miljenja. Prije negoli je knjiga izila, Fortis je jo jednom morao u Dalmaciju .

Prethodno putovanje zbilo se u jesen, kada je sezona ribarenja ve bila prola, te se podaci oekonorninoj upotrebi ribe nisu mogli provjeriti, a u kvarnerskom dijelu Dalmacije Fortis nije rim poslom ni boravio. Zaro mletaka vlada -upravo Odbor ia promicanje obrta (Deputazione srraordinaria alle arti), kojemu je na elu bio Fortisu skloni Andrija Memmo - oper alje Forrisa, ljeti 1773, u Dalmaciju. Tada mu je bilo zabranjeno da prima bilo kakvu novanu

J A. M. Strgai, Ribanje i ribarski obrt u Dalmaciji~ Radovi lnsrinu;1. jAZU u Zadru 4- S, 19S9. For-tisov teksr u prijevodu na hrvatski jezik, str. 154-172.

IX

pomo sa strane ili pak da radi za druge osobe (to je, ini se, ozlojedilo njegove prijanje, engleske mecene). Uz zadarak to mu ga je povjerila mletaka vladn Forris je imao i osobne istraiivake interese: elio se oper sastati s krkim biskupom Zuccherijem, pristao je i na austrijskoj obali, tj. u Hrvatskoj (from Bersec as far as Lucovo which tract o( COlmn:y is caUed Littoral Croatia), a u Senju je traio- vjerojatno na Soviev poticaj- izdanja senjske glagoljake tiskare. Prouavao je i dotad nepoznatu vrsru smokvine ui. Prema Fortisovu izvjetaju, ni to putovanje nije donijelo osobita uspjeha: bilo je dugo, opasno, dosadno i beskorisno (u smislu cilja to ga je bila postavila mletaka vlast). Pomo je. mletake vlade neredovito. stizala, a na terenu je sve bil o neorganizirano. Osim roga, Forris se i prije, a na rom putovanju posebno, od opisi vaa pretvarao u reformarora: ne samo da gleda, vidi i opisuje nego predla7.e rjeenja iako zna da nee biti usvojena. Istodobno, vidio je i bijedu u gradovima i na selu, loe upravljanje, potkupljivosr

inovnitv:t, neznanje i 7.atucanost i u mJerakom i u austrijskom dijelu Dalmacije (odnosno Hrvatske). Velikim su dijelom, mislio je Fortis, za ro krivi popovi i fratri koji narod zaglupljuju umjesto da ga prosvjeuju.

Kako je nakon povratka bio duan napisan izvjetaj, to je uinio potkraj re i u poetku 1774. godine, odgaao je konanu redakturu knjige koja je ve duie vremena bila u riskari. Pttt po Dalmadji (Viaggio in Dalmazia) iziao je u rravnju 1774. u dva sveska kao plod dotadanjih Forrisovih boravaka u Dalmaciji, domd ukupno oko 10 mjeseci. Rezultati putovanja u jesen 1773. nisu uli u talijansko itdanje, pa rako ni u njemaki i francuski prijevod.

Evropska senzacija to ju je izazvao Put po Dalmaciji kao da je ostavila sasvim ravnodunima krugove koji su od luivali hoe li Forris dobiti katedru p rirodopisa na Padovanskom sveuilitu. Mletake su vlasti, dodue, cijenile njegovo znanje i sposobnosti, ali mu kao sumnjivu jakobincu nisu eljele povjeriti odgoj mladei, rj. akademsko mjesto, unnro rome to je meu visokim dravnim funkcionarima imao podosta zatimika i prijatelja! Premda vie puta uzastopno odbijen, nije izgubio nadu. Pri jednom takvom natjeaju komisija je, zaobiavi Fomsa i njegova takmaca, izmijenila katedri imc i postavila rreu osobu. Nakon roga s ogorenjem je pisao Juliju Bajamontiju: Hvala Bogu da ne mora anriambrirati pred kakvim magarcem da dobije katedru. U Mlecima je slobodno samo s.rari i piari !'

Umorivi sc od nade i oekivanja da e postati sveuil in i profesor, oper se vraa svojoj srrasri - znanstvenoj pLLblicistici. Kada je 1774. Domenico Camior, El izaberin otac, umjesto asopisa Europa lerreraria (u kojem je Fonis ve suradivao, ali mu je stari Domenico orbzao su.radnju zbog slobo-doumnosti lanaka), pokrenuo Ciornale cncidopedico, on oper postaje jedan od glavnih suradnika. Kao i u knjigama, na stranicama novoga asopisa

' Ivan Mil,nt. Dr julije Baiamonti i njtgOW dfrln. Rad JAZU 192, 1912, tOO. i Duko Kckcm

Gozze-Gueti kojoj je, uocalom, usrdna pisma pisao i Fonisov prijatelj Julije Bajamon ti.8 Boravak u Dubrovniku iskoristio je Forris za vrlo ambiciozno nastupno predavanje u Splitskom gospodarskom d rurvu: O uzgoju k estena i o njegovu uvoenju u primorsk11 i mmtranju Dalmaciftt.

Iz Splita se Forris u pu rio drugi put u Napulj. Prijatelji su mu nali mjesto dvorskoga mineraloga. Ostao je ramo vie od deset godina, sve do majine smrti {1790), ali je poesto navraao u zaviaj. Boravio je u sjevernoj Italiji na svome imanju S. Pietro d'Arz.ignano ili pak na majinu posjedu u Galzignanu, gdje mu je domainstvo vodila, brinui sc i za njegovu ostarjelu majku, Srana - Anastazija Vukoi, koja ga je pratila od prvih purovaoja po Dalmaciji. Fonis je u Napulju djelovao ne samo kao istraiva nego i kao praktiar, ne samo kao ita starih kronika i rvorac korografskih karara nego i kao strunjak koji istrauje rudno blago Kraljevine i predlae kako bi ga se moglo iskoritavati. Ve na poetku ekale su g:1 spletke, podvale i razoaranja, osobito kada je pronaao prirodno nalazite salitre.

Iz napere atmosfere koja ga je okruivala u Napulju doao je ljeti 1780. u Dubrovnik, na ladanjska imanja Basi ljevi.a i Sorkoevia. Tu je pripremao nasrupni govor za Padovansku akademiju {M. Cesarorti je mislio da je prima-nje u Akademiju predujam za katedru, ali se prevario). Opim dobrom

Dubrovake Republike bio je zabavljen i ljeti 1781, kada je Tomu BasiljeviaBasseg)jja odveo u Bern, u prorestanrsku sredinu, gdje je trebalo da mladi stekne naobrazbu kojom e koristiti domovini, Dubrovniku.

Posljednji pue Forris je u Dubrovniku bio l jeri 1783. Godina je to velikih razoaranja i sukoba u Napulju. Sastavio je plan i prijedloge za prirodno iskoritavanje salitre, ali je- unato kraljevoj podrci i zauzimanju prijatelj a, bio izigran . Proizvoai umjerne sali tre i trgovci njome omeli su mu planove i proglasi li ga vara licom. Ni u privamom ivoru nisu mu cvjetale rue: njegova je draga Marija urcvit-Buni, postavi slobodna nakon smrti ljubomornog mua, zanemarila opara. Od tih razoaranja spas oper t rai u publicistici: surauje u asopisu prijateljice Elizabete Caminr-Turra Nuovo giornale enciclopedico, pie o Dubrovniku, posveuje neke knjige Dubrovanima i sanja kako bi se potpuno preselio u Dalmaciju, gdje ima dovoljno odanih prijatelja i koju osjea kao pravu domovinu. Davno je bio pisao Juliju Bajamontiju kako mu se ini sve hladno i loe gdje ne nalazi bar malo slavonizma.'

Rezultat Fonisovih boravaka, osim pisama ro ih je pisao prijateljima i prijareljicama (a ona su esto imala karakter javnih informacija), jesu dopisi i napisi objavljeni u asopisima ~to ih je ureivao, odnosno u koje je slao priloge. Isto je rako poricao prijatelje iz Dalmacije i Dubrovnika da piu o domaim remama, pa takve priloge objavljivao ili pomagao da se objave. Za

11 l van Mileti, Dr julije Baj(Il"Onti i 11j~gov11 djela; joJ vite podataka kod 1:.a..rka Muljaia, lt kore~pondencijc A/buta Forrisa, Graa t..Q poviJe$1 knjiitvJlOsti hrvatske 23~ 1952." 69-140.

' Tvan Mileci, nav. djelo, scr. 233.

Xli

drugo fn1ncusko izdanje Puta po Dalmaciji bio je pripremio posebno opseno poglavlje o Dubrovniku. Izdanje nije izilo, a rukopis se, na alost, izgubio. 'o

Nakon deset godina slube na napuljskom dvoru Fortis se 1791, razoa ran i osiroma!en, vraa u zaviaj. Putovao je preko Korule, Rogoznice i Porea, to je njegov posljednji boravak naim krajevima. U svemu, Forris je u ervrr

~1:oljea {1765- 1791) dvanaest puta bio u nas. Velika graanska revolucija u Francuskoj duboko je odje~ula i u sjever

noj Italiji: njeni se odjeci naziru i u asopisu koji je Fonis pokrenuo i ureivao osam mjeseci u roku 1793. i 1794, okupivi najvienija imena tadanje Italije. Casopis se zvao Cenio lerrerario d'Europa .

Pisanje rasprava iz botanike i mineralogije ve mu je bilo dosadilo, re je elio raditi na opu korist. Otkrio je nalazite rresera na svojem imanju i poklonio ga dravi na koritenje, re napis.ao knjigu o korisnosti treseta. Umjesto da mu zahvali, Prejasna ga Republika uhodi i plijeni mu pisma, re mu je zaprijetila opasnost da ga zarvore kao sumnjivca i smutljivca .. Kako ga nakon Eli7.abetine smrti vie nita nije vezivalo za Veneciju, 1796. s Mihom Sorgom-Sorkoeviem tajno se sklanja u Pariz. Te godine Miho Sorge od kapi umire na Forrisovim rukama. U Parizu se Forris oduevljava dosrignucm revolucije: zadivljen je to prodavaice riba itaju novine i ro piljarice, kao i prostittarke, idu u kolu. Ima pojava ko je ga mue i u kojima se ne snalazi: revolucija je ipak revolucija, krvava i ncpotedna. Nakon bitke kod Marenga { 1800) Forris se mogao vratiti u domovinu: u svo jstvu prvoga konzula imenovan je upraviteljem Talijanskog instiruta u Bologni. Tu se zakopao u golemu knjinicu, a prijateljima u Dubrovnik alje kn jige, osobito zabranjene. U sredivanju bibli oteke zatekla ga je 21. listopada 1803. smrt.

Sam je sebi bio sastavio epitaf:

T u poiva Alberto Forris. Isukrste, Njegovim se grijesima smiluj! Redovni k bje. Prosudi sad je l' bio lo! 11

Naravno, raj epitaf ne stoji na njegovu grobu. Bilo je to previe i za i\a, a kamoli za mrrva.

Djelo

Svoju prvu knjigu Forris je skromno nazvao Ogled zapaanja o otocima Cresu i Osoru (Saggio d'osservnzio11i sopra /'isola di Cherso ed Osero). No, u

10 1.:arko MuliacS-. K alto je A. Fortis pripremao za dntgo kJanje Puta u Dalnuu:iiu novo poglavlje o Dubrormilm, Anali Zavoda 1.0 povijesne >nanosti ( .. . ) JAZU u Dubro"niku 17, 1979.

11 C. F. Tol"(lrllan, /1/umi~t#ti irol.iani, t. V11, Alberto Fortis~ Nora introducriva, 281.: Qui g.iace A1bcrto Fortis. CcsU CriSH) l 3bbili compassion delle peccata. l Egli lu (rate; or vcdi se lu ulsto! 1

Xlii

knjizi se moe nai mnogo vie podataka nego to bi se iz naslova d3 IO zakljuiti. lako je sasravljcna na b ninu-rakvo je, uostalom, bilo i putovanje-

knji~ ro ne pokazuje. R:tzlog je rome relativno malen, zarvoren i jedinsrven geografski i kulturni otoni prostor. l rad s informatorima, prije svega s Marejem Soviem, 12 al i i drugim poznarim (dr Artico, Jacopa Colombis) i nepoznatim Creanima (raka v je, npr, Petar Sklamer) bi lo je lako organizirati. Kako se Forris u kulturnopovijesnoj problematici nije osjeao dovoljno spre-mnim, zamolio je Josipa Gcnnarija da za knjigu sredi grau o rimskim natpisima, a kada je on ro odbio, posljednje je poglavlje - nakon jo jednog putovanja po otocima Cresu i Loinju - sasravio i napisao sam. To poglavlje, lserizioui a11tiche, dodano je Ogledu zapabmja nakon ccnzorskog doputenja, n samo djelo izilo je iz tiska potkraj 1771.

Knjiga o Cresu i Loinju13 zasnovana je kao mincrnloka studija , a u konanoj je redakciji izila kao svojevrsna monografija o otoju ili, jo vie, studija o stanovn itvu i narodnoj, usmenoj knjievnosti (bar je tako Forris mislio uzimajui Kaieve pjesme- koje je narod prihvatio i znao napamet -kao djela narodnoga genija), o narodnom jeziku i pismu. Dosta je stranica posveeno slavenskom svijetu uope, koji - po Fortisovu pisanju - ivi od Jadranskog mora do Tihog oceana, a jezikom kakvim se govori na Cresu i Loinju, ili uope na isronoj obali Jadranskog mora, bez tekoa se moe sporazumije,ari na cijelom tom prosrransrvu. Podaci o jeziku, ku lturi, pismu i knjii.cvnosti potjeu od Fonisova prvog i pouzdanog informatora Marcja

Sovi a. U reak ivor stanovnitva, preputena samom sebi, mogao se i sam uvjeriti na puro\anjima Istrom, Cresom i Loinjcm, a kasn ije i Dalmacijom. Hrvatski jezik, koji je Forris prvi pur uo u lsrri jo 1765, nauio je ve roliko da se mogao sporazumijevati sa stanovnitvom, a o crkvenoslavenskom kao

moguem jedinstvenom jeziku 7.3 sve Slavene ueno je razgovarao sa Soviem. Spowaje o tradiciji naeg jezika i pisma proirivao je i produbljivao dopisiva-njem koje je trajalo sve do Sovieve smrti.

'1 Mare; Sovi (Petrograd, pctok 18. st. - Osor, 1774) nokika mrosln

vcnskog jcz.ik::t pri uilitu Propagande u Rimu, vratio sc u Osor krao ::~rhiakon i tl.l osr..o do smrti. Fortis se pokazao kao dobnr uenik u srvarima slavistike i bno ic napredovao u znanjima koja mu je Sovi posludio. Sovi je ~>mat rao da su glagoljiC'd i irilica pogodnije u. slavenske jezike nego hu inica, to i Fortis prihva.a; h n ats ku rda.kciju $rarosla.venskog jo.ika sm3mao je smdijen\ kvarenp pnornoga, iscoga ~b.vc:nkoga JCz.ika ka.kav se. cobo1..e. OU\;ao u ruskoj recbkciji crkvemh knjip. Tako je uredio i soju >t;uoslavmsku gramoriku, prtldno kompilaciju grama rike Melccij3 Smotridog..~ koju je posYnio Fonisu i mislio je tiskari u Vc:niji. Neke primjedbe koje iC' fon is u pismima posr.lYij.ao S\'Omiblioctku M.l.. Cnnonicija, a 23rim u Oxfordsku biblioteku (Can. lit. 414); drugi je Fortis poklonio G. Brunclliju, a poslije je mj rukopis dospio ll Javnu biblioteku ll Porru, u Porrup lu (MS 63914312). Koda bude dovravao konanu rednkciju PuM po Dalmaciji, spomcnur e srarog-a 3rhiakon:::a koji nm je davao brojne savjecc. Rc:dnkcijn Asattaginia, ako ne cijel:., bar pactni st-iho"i prcpis:-ani glagoljicom i objema irili ~ Cll.ma, po1jce od Sovia, koji je vjerojatno pomogao Forti~u u p1cvodcnju nae balade: n:~

rnlij~Ul)k i jttik. Fort:is plk: Cresu i Osoru. Osor je jednom bio glavni grad oroja. Apsoros. re je dao sc::uo

imt" otoku Lolinju~ lso)a d'OsSt-:ro: n3kon prokopavaoia kamal" Osor je OStao k;~o naselje noa otoku Cresu. Zato o tok koji je Fonis joJ zvao Osor -zQ\'t'0\0 kako $e dan:a.s W \'C. tj. Loini.

XIV

Fonis je na Cres i Loinj krenuo kao prirodoslovac s vrlo jasnim zadar-kom: trebalo je prije svega da isrraiuje okamine (fosile), rrave, koljke i kukce, a za mecenu Johna Stuarta i narodne obiaje i pjesme, ali nisu mu promakle oi

injenice o raspadanju Osora. U davnini prekrasan grad tada je nalikovao mrrvacu; za sve je bila kriva clemenrarna nesrea, od koje se Osor nije oporavio. Ruevne su kue bi le prazne, a stanovnitvo prlj~vo; na mnogim su sc ljud ima uoava t i tragovi velikih boginja koje su nedavno bile hara le.

Najznaajnije i najpoznatije Forrisovo djelo jesr Put po Dalmaciii (Viaggio ill Dalmazia). Djelo je plod nekoliko putovanja i izlera na istonu jadransku obalu od l n l. do 1773. U Dalmaciju je Forris stizao s dviju srrana: s isroka (1771) i zapada (1772. i 1773). U knjizi, koja je sastavljena kao jedinstven iz"jernj s putovanja, a u obliku pisama, slobodno su, s obzirom na smjer kretanja, opisani naa obala i priobalje: od Zadra do S ibenika u prvoj, a od Trogira do Makarskog primorja u drugoj knjizi. Prvoj je knjizi sredinje poglavlje o Morlacima, a drugoj - to je stanovita protutea - opis Primorja, odnosno gostoljubive obitelji vojvode Prvana Kokoria. Posljednje poglavlje govori o orocima u dalmatinskom moru (rako ga naziva Forris): Visu i Palagrui, Hvaru i Brau, re Rabu. U engleskom izdanju, u Dodatku (koji je uvrten i u nae izdanje), govori se i o Pagu, a zatim, u rrima pismima Johnu Strangeu, o primorskoj Hrvatskoj, rj. prostoru od Brsea u Istri do Lukova (ugarja) u Lici, o Senju i Krku. Poseb:tn je dodatak Vranievo Putovanie iz Budima u Driuopol;e. Fortis je smMrno kako, zajedno sa zar1imljivim priro-dnim pojavama, obiajima i natpisima, cjelovitosti slike kraja ili ljudi jednako mogu pridonijeti i knjievna i povijesna djela starih autora, osobiro ako su do tada bila nepozna ta , neobjavljena.

Fortisov Put po Dalmaciji iziao je u doba kada je otkrivanje nepoznatih i dalekih zemalja bilo knjievna moda: znanstvenici i istraivai spajalj su u svojim puropisima racionalistike i prirodnoznansrvene podatke s klasicistikim interesom za amiku. l Fortisov Put po Dalmaciji sastavljen je i napisan kao znanstvcnjaki puropis, namijenjen istraivaima prirode i smrina . Ose-bujnom pak osjetljivou autora, Alberta Fonisa, u knjigu su uvrteni poglav-IJe o Morlacima i jedno do rada nepoznato, a vrlo zanimljivo Vranievo djelo -putopis po divljinama Balka na. Time se Fortisovo djelo donekle odvaja od

uobi.1jcnih onovremenih putopisa i nije udno to su ga prihvatili ira iralakn publika, knjievnici (Herder, Goethe) i uenjaci razliitih struka. Upravo u vrijeme procvata znansrveno-prosvjerireljskog putopisa bilo se pojavilo Sentimentalno puto11anje Laurencea Srernea (1768), u kojem su OSJeajnost i subjektivnost i osnova i potka djela. Da je Forris i poznavao Stcrneovo djelo, ne bi ga mogao na.sljedovati. Svrha prosvjcti rcljskog puto-Pisca jest da opisujui upozorava, a upozoravajui popravlja ili bar nasroj i popraviti ljude i svijet.

Poglavlje o Morlacima postalo je toliko slavno da je zasjcnilo osra la poglavlja Puta po Dalmaciji. j edino je balada o Asanaginici doivjela osobitu i osebujnu sudbinu zahvaljujui Fortisovu prije,odu na talijanski: bila je preve-

xv

dena na mnoge evropske jezike, te je postala prethodni~om naih narodnih pjesama. Poglavlje o Morlacima, te pojedini odjeljci u dfUgim poglavljima pokazuju kako ih nije pisao bezosjeajan promatra st roga pogkda i suha srca nego osoba koja dostojanstveno daje oduka svojim osjeajima. Na Modake Fortis gleda onako kako odrasli gledaju na djecu. Oni koji su - nakon njega-svoje dojmove o naim ljudima i krajevima iskazivali, na ovaj ili onaj nain,

suivljuj ui se ili izvjeujui bez unutranjeg ara,. morali su se odrediti i prema Fortisu. I dotad je o naim krajevima postojala, relativno skromna, putopisna knjievnost (F. Grassetto, J. Spon, G. Wheler, C. Freschot), ali Forti-sovo djelo ini prag drugaijeg odnosa. Stranci koji su u nae krajeve doli nakon njegapod jakim su dojmom Puta po Dalmaciji: ponajprije B. Hacquet, Fortisov prijatelj, L. F. Cassas i J. Lavallee, prvi slikar, drugi putopisac, J. See-nus, G. Concina i, na kraju, C. Yriarr, kojega je djelo o Dalmaciji izilo stotinu godina nakon Fortisova Puta. Fortis, doista, nije unio neke revolucionarne crte u svoje putopise, ali je rusoovskom optikom pomakao motri lice s kojega se promatralo nae ljude i krajeve.

Nakon mladenakog izleta u Istru, te putovanja Cresom i Loinjem, Fortis se od istraivaa fosila i stijena, biljaka i insekata, antikih natpisa i starina, sve vie pretvarao u angairana znanstvenika, od promatraa ivota u borca za ope dobro. U pismu Gaetanu Filangieriju to je 1780. i objasnio: Daleko sam od roga da bih imao ambicija na knjievnom polju, ali nikad nisam bio daleko od toga da sebi elim pri liku kako bih mogao govoriti istinu koja e biti korisna i smjera ti tome da ( ... ) pribavi dobrobit zemlji. Dodue, takva mi se prilika nije pruila, ali sam zadovoljan ve time to vidim kako je, kao posljedica mojih uvje.ravanja, ve pripremljeno ogoljeno dubrovako podruje za sadnju umjernih uma, to u zatim pridonijeti dobrobiti Dalmacije posve-tivi di.o svojih sari Splitskoj akademiji, i to znam da ve' sad blagoslivlju moju uspomenu qa otoku Cresu i Loinju, gdje raste mnogo tisua dudova, a prije deset godina, kad sam prvi put stigao onamo, nije bilo ni jednoga. Za malog ovjeka mala pozornica. 14

Osloboen svake predrasude i straha, otkrivao je na svijet koji je Evropa bila zaboravila ili ga je doivljavala kao svijet nasilja: dok je siim spomen hrvatskih vojnika izazivao uas u Evropi, Fortis je otkrivao kako su to miroljubivi i gostoljubivi ljudi, zaljubljenici pjesme i kola. Treba rei istinu: isprva je to otkrivanje naega svijeta oito bilo nadahnuto literaturom, ponajprije Rousseauom, ali lektira nije smetala fortisu da otro vidi i jasno spozna svijet koji ga okruuje. Morlaci, 15 s kojima se gotovo sasvim suivio

natjeui se s njima na izletnikim pothvatima, prihvaaju ga kao sebi ravna i on s ponosom biljei rijei koje mu je upurio jedan Vlah, Morlak, nakon

1" G. F. Torcellan, o. d. 300. Tekst je ispravio . Muljai, Novi podaci o Albertu Fortisu i o

njegovim putovanjima., Radovi Filoz.ofskog fakulteta u Zadru 4, 1966, biljeka 39. IS Morlacima je nazivano sranovnirvo kontinentalne Dalmacije; stari naziv z.a planinske stoare. preteno roma1lskog porijekla, preneseno je na sve stanovnitvo brdovitog zalea dalmatinskih gradova, od KvarSlera du Velebita (Monti Morlacchi) i dalje do Neretve. To je uglavnom i Forrisova Morlakija. V. biljeku 2 na srr. 33.

XVI

penjanja uz vodopad Velike Gubavice: Gospodine, ti nisi Lancmanin, ti si Vlah!, a to prevodi na talijanski kao Signore, ru non sc' un Iraliano-poltrone, tu se' un Morlacco!. Ti Vlasi, Mori aci- kako i.h zove bez ikakva prezira ili omalovaavanja, jesu dodue, surovi, ali i plemeniti; divlji su, ali i neporoni, a iznad svega poteni, odani, gostoljubivi. Kao stranac - koji se rako ne osjea - on poznaje u tanine morlaku ud i moral. Prirodni ivot roga siromanog i potenog svijeta kvari lana civilizacija, pa tako i ona koju u propovijedima i postupcima ire fratri (cokulai) i kaluderi . Upravo su oni ekspooemi ideologije krute jedinstvenosti, zatornici grke i rimske knjige,

razbijai antikih natpisa, prekrasni b grkih i rimskih mramorova (rimskim su nadgrobnim ploama poploali dvorite). Fratri se bore i protiv onih rijetkih znalaca u svojoj pastvi koji itaju D i vkovia (bosanskog fratra iz prve polovice 17. st), re spaljuju i zabranjuju knjige da puk ne bi doao do prave kranske istine. Dio je takvih Fortisovih pogleda proiziao iz arsenala evropske prosvje-titeljske propagande koja je osobito u seoskim popovima gledala neprijatelje napretku i irenju prosvijeenih misli. Ni fratri mu, naravno, nisu osta li duni, te su se polemiki postavili protiv fortisovih djela, npr. Sebastijan Slade-Dolci, Gaetan Deribak (Josip Radman) ili fra lnocencije uli_.6

Fortis je sebe smatrao ponajprije znanstvenikom, prosvjetiteljem, a ne knjievnikom. Literarnost u znanstvenoj knjizi ne bi prihvatio kao velinu; izvjesna literarnost sc, ipak, sama od sebe nametala. Forma iskaza u Putu je pismo, tc se tradicijom vezuje za Plinijeva pisma, jer prirodozoanstvena rematika treba da slijedi antiki uzor. Mimo roga dalekog uzora javljaju se reminiscencije koje su funkcijom literarne, re nisu samo plod povrne akribije.

Kada pu ruje podzemljem, kroz mrak spilje, zajedno s Herveyjem, on spominje dva pisca: jednog Talijana iz starine- Dantea, i jednoga suvremenog Engleza - Younga. Fortis je ne samo slobodno rasporedio grau svojih zabiljeki s purovanja smjerom sjeverozapad-jugoistok nego je i s roga smjera slobodno izvjetavao o drugim zbivanjima i dogaajima, uz omiljene povijesne izlete u antiku. Sklonost crtanju okolia, sredine, obiaja i nonje oituje sc u Forti sovu djelu kao autorski postupak. Poglavlje o Mor.lacima dug je Rousseau u, ali je Fortis starog uitelja nadmaio u crtanju neposrednoga ivota (koji je k tome istinit), a dodajui jedan putopis (kao dokument starine) i jednu narod-nu pjesmu (Asanaginica), tematiku je proirio, produbio, te rusoovskoj remi dao dimenziju osebujne osjeajnosti i ozbiljnost dokumentarnosti. Ne

elei povrijediti mecenu Johna Stuarta, on nee Asanaginicu usporediva ti sa kotskim bardom Ossianom, ali joj ljepotu pron~lazi u homerskoj jednostav-nosti . Nepogre~ivo je osjetio vrednore pjesme; zato ju je preveo i objavio, prepisujui je i latinicom i opremajui je razliitim slavenskim pismima:

16 O Fortisu je uli-, ne bez. zlobe, z:.:apis.ao: Mnogo je roga napisao ();;~lmacij i , od koje !)ije vidio ni .dvadesetinu. Pisao je ono to su mu go\orili ueni Dalmarin.d, :.t i drugi koji su mu davali dobro jesti, re su plaali da, bi im laskao j da bi ih hvalio. Bio je :lrcilopov;, ali pogreke, zapravo, nisu njegove, jer ih je s dobre volje prihv:.trio ... V. 1. Milcri, Dr julije Bajamonti, 104. V. i Gapar Bujas-> Kaievi imitatori u Makarskom primorju do polovine 19. stoljea Grada z...1 povijt"Sf hrvatske knjievnosri 30) 1971, osobito str. 27- 38. l

XVll

glagoljicom, crkvenom i bnopisnom irilicom {bosanicom), kakva se pisala u Poljicima nadomak Splitu.17

lako je za svoje mecene nabavljao i skupljao starine, Fortis isrodobno izja vl) uje kako sc starine ne bi smjele odnositi s tla na kojem su nastale jer, npr, dragocjeni rimski natpisi odneseni iz Dalmacije u Italiju gube konrek-srualnu vrijednost. Malo je rada bilo onih koji su razmiljali kao Forris.

Prirodoslovac {paleonrolog, bota niar i mineralog) ve na prvom zadatku, na Cresu i Loinju, otvorio je prema napucima johna Stuarta {kome su i

posveena Zapaiania i poglavlje o Morlacima u P11tu) irom oi i ui, te postao osjetljiv na mnoge probleme koji n isu ponajprije prirodoznansrvcni. Na Cresu, a poslije i u Dalmaciji, bio je toliko osupnut, a potom zaokupljen iivomom situacijom stanovnitva- srvamom graom - da je od prirodopisca - koji spominje drvlje. biljke, kukce i kamenje, okamine i stare narpise -posrao ne samo promatra i zapisiva narodnih obiaja, vjerovanja i pjesama nego i analitiar naravi i pred laga privrednih, osobito poljoprivrednih, reformi. Kasnije, osobito na dvoru u Napulju, sav e se posveciri rom reformarorskom poslu. Na a lost, bez velikog uspjeha.

Forrisov Put po Da/maci;; odjeknuo je u Evropi kao najvea knjievna senzacija -ro je dola iz h-alije u osmom desetljeu 18. stoljea. Poglavlje o Morlacima prevedeno je na njemaki (Die Sitten der Mor/acken, Bern 1775, Reise Zli den Morlacken, Lausanne, 1792), francuski ( Lettre a Mylord Comte de Bute Sur les moeurs et usages des Morlaq11es, Berne 1778), vedski (Bre( 011 Morlackema, Gotcbo(g 1792), a vrlo brzo nakon talij anskog odginala poja-vili su se i cjelov iri prijevodi Puta: na njemakome (Rei se in Dalmati en, Bern 1776, Reisebeschreibung von Dalmatien, Bern 1797), francuskome {Voyage en Dalmatie, Berne 1778) i engleskome (Trave/s inte Da/matia, London 1778). U engleskom izdanju 5toji da je auror Alberto Forris nadzirao engleski prijevod { translated {rom the Italian under rhc aurhor's inspecrion),ro nije istina, jer se Fortis openito rui na p rijevode svoj ih djela na fwncuski i engleski dok je

njemakim prijevodom zadovoljan. U engleskom prijevodu , koji ima i Zapa- imr;a o Cresu i Loinj11 i ve spomenuti Dodatak, nema teksta Asanaginicc ni Kaievih pjesnma iz Zapaanja. Vranieva Putovanja nema ni u jednom prijevodu.

Tree forrisovo djelo o naim krajevima najmanje je kod nas poznato. To je nasrupno predavanje u Sp lirskom gospodarskom drurvu O uzgoju kestena i o njegovu uvoen;u 11 primorsku i 111111tranjt1 Dalmaciju (Della co/tura del castagno da introdursi nella Dalmazia marittima e medirerranea).'8 l ovdje se prirodoslovac predst-avio kao reformator. Uvjerava svoje uene sluaoce

1- O HaJ:wagmrti v. 81bliogrnfiju. r u rcpr1ntu Fon:isova Vt.Jggut ( l974) pttteiu j~1ni posvtene nnWj narodnoj pjesmi. Porpunu bibliogr:.fiju donos1 zborn1k do 1974. objavlJenih radov

Alberta Fortisa i ivot Stanislava Soivice.m Lovrievo se djelo sasroji od rri dijela: O toku Cetine, O obi.Jjima Morlaka (najdui, sredinji reksr) i ivot Stanislava Soivice. Dok u prvom dijelu - ispravljajui Forrisa - iznosi ile osobnog iskusrva mno~rvo dojmova o Cerinskoj krajini, pa reksr djeluje iivo i neposredno kao reporrnn o povijesnim i arheolokim podacima, sredinje poglavlje, O obi.Jjima Morlak11, donosi nekn drugaija wpaanja o proble mima koje je pokrenuo Fortis. lako su obojica krenuli s isrih racionalisrikih pozicija, Lovri je bio jae proet novom filozofijom u kojoj su sinjski frarri naudi utjecaje Hobbesa, Rousseaua, Hdvetiusa i Volrairea, a sve su ro bih ubranjcni filorofi u rim stranama Dalmacije. Lovri vie nego Forris govori o razlozima kulrurne i gospodarske zaosralosti Morlaka, vrlo orro i neuvijcno pie o frarrima i kaludcrima IZjednaujui ih 1 ne pravei medu njima -uosralom, kao ni medu katol1kim i pravoslavnim sranovnirvom - nikakvih razlika. l razloge hajduiJC u rom je poglavlju, osobito u ivotu Soivice,

Lovri objasnio bolje od Fortisn. U napomenama o narodnim pjesmama zamjerio se frarrima jer je napisao da je fra Andrija Kai lo pjesnik i lo

povjesniar vjerujui dn je zbirka koju je Kai objavio zbornik narodnih pjesama. Istina, u Asanaginic11 rvrdi da ne ide u red najsrernijih ni najboljih morlakih pjC$e pmnao prvljOrom na Lo"Tieve prigo\'Orc odvratio jc Creanm PerM Sklamer.21 O njemu naa knjievna poviJest m~ra ne z.na pouzdano: ne b1 trebalo rvrdiri da je ro Fonisov pseudonim (Sklamcra je bilo i onda i ka~nije u Cresu), rj. dn sc Fortis sakrio pod to cresko prezime; pouzdano rc, 1pak, da su Forrisov duh i ruka bili blizu dok se ta knjiga pisala. Lovria su napadali i u Italiji, osobito u tadanjim novinama, te je na re napade 1 pngo .. orc odgovorio Obrambenim pismom, 11 koje je dao ri~kari u VeneciJI, pa je i Fomsu poslao 12 isris.,ka. Na koncu je na Lovne'c Biljeke i sam Fort1~ odgo\'ono u knjiici riskanoj u Brescii 1777, ne znajui da je mlad1 Morlak ve mrtav.

Ako je Lovritcvo pisanje Forris jo mogao nazvati rrabunjanjcm, Opa-ske o sad11Injem stanju Onltr111cijtP Trogi ranina Petra Nutrizija Grisogona to ~aisca nisu bi la. Opaske otro, ncpotcdno, bez ikakvih rusoovskih ili vikov skih ilu1ija, govore o ravom stanju u Dalmaciji ne zamagljujui ekonomske prilike hcerari7mima o Morlacima, a nadu u boljitak i napredak vidi jedino u izdriiJIVO>II 1 radi~nosri puka, naroda. Ni rrogirski biskup Anrun Miocevi mre ostao po mani, re je i on dao ~voj prilog polemici (Forris JC ak mislio da JC pomagao Lovnu!). Forris se rim glasovima iz Dalmacije osjeno v1esrruko pogodenim, cc je u Pismu Radou Michieli Vitturiju - 7:thvaljujui rom brakotrogir.kom plemiu na podrki - hrio odvratiti neugodne udarce. O svim rim polemibm:t- koje nisu samo zabavljale dokoni, uostalom vrlo t:tnki sloj dalma unske inteligencije- i1ila je u Veneciji l ns. knjiga.1

, '

1 Snto.o.., ~rmnuo th PiroSd:mtTO~noal StgnorGio

Nakon dosra vremena - ka dn su se strasri smirile- na Grisogonovu knjigu 0 pnrodopisu Dalmacije odgovorit e Fortis smireno i pomirljive, u preda va nju na prvoj sjednici Splitskoga gospodarskog drurva, O uzgoju kestena. Knjigu je posvetio splitskom nadbiskupu Ivanu Luki Garanjinu. !S

Fortisov Put po Dalmaciii i Lovrieve Biljeke o Putu po Dalmaciji naili su u predromantikoj Evropi na osobitu klimu zanimanja za nepoznaro,

neobino, herojsko, neiskvarena. Sve se ro bilo srcklo u naim krajevima, o~bito pak u onome njihovu dijelu gdje se dvije kranske vjere (katolika i pravoslavna) ukrtaju s islamskim svijetom, a ~to je sve obuhvaao tada stvo~n pojam morklrva. lako je i ranije postojalo zanimanje za daleke kraJeve 1 ljude, u drugOJ polo\ici 18. st. pojaalo se porragom za pra\>im, isnnskim, prvom1m I\'Otom. N;~i krajevi bili su dovoljno pogodni da sc

udesni, nevid eni i nepozn;~u S VIJCI upravo ru potrai 1 osmisli. Ve. prvo djelo takva nadahnua i mode, koJOJ ;u klimu ve bili Sl\'arili prijevodi Asanaginiu, bio je roman J. \VJ. e. D. u. Ct R. Les Morlaques ( 1788). lz njemakoga prijevoda, objavljenog prvi put 1790. (tat im 1794. i 1807), doz.najemo i imc autoncc: bila je to Justina Wynne Ursini Rosenberg. Deset godina nakon originala u Padovi Je izi~ao i talijanski prijevod, bet izrazitih rusofil~kih

pollukih tendencija (prvo, francusko izdanje, posveeno je ruskoj carici Katarini JJ - u Morlakiji, svojevrsnom arkadijskom parku, njenu sc kipu Morlac1 klanjaju kao boanstvu). Imc prevodioca ni1e navedeno. Autorica je objasni la svoje pobude, 'pominjui i Fortisov putopis, ali njen je postup:tk i puk drugaiji: Vrij edi promatrati ru zemlj u (tj. Morlakiju) u njezinu sad o njem stanju, pdjc nego sc narav i oblik izmi jeni ponovnom revolucijom, a to je stanje kudikamo interesantnije nego sustavi najsavrenije civilizaci je, ije su nam odlike i rere ve odnvnn jednako dobro poznare. Naravnim prikazom ~\'agdanjcg morlakog domainstvn upoznat emo obiaje i navade mnogo zornije nego metodimm i ledenim vijestima putopisa. Pri rom oe bijae potrebno uzeti u pomo romantino ili udesno.U

Djelo Justine W)nne 'teklo je opa priznanja: pohvalnu recenziju napisao je M. Cesarotti, a itao ga JC i J. W. Goethe. Mme dc Stael pod urjecajem te lektire jedan odlomak ;vog romana Corinne ou 1'/ta/ie (1807) posveuje Dalmaciji (koju, toboe, vidi s tornja Sverog Marka, te o njoj razmilja): Dalmacija, koju napuuJe jedan prastari borbeni narod, sauvala je do sada ne;to d1vlje i taJnovito, a poez1J3 rog narod3 n:Jhkujc starom grkom pJesni~ tvu, ali i Ossianu.

1' l~ u Lu U Wnn1m pom.Jpo JC n.a cblma:nnsltm putO\ Jn1mu 1 l$tr.tin-anjima prpu.

(){fnau, kOJI!" U role u l "74, (rs. l l 7"6. ~ g U mJ' kao l fonis. Osobno >C udri> u Dalmaat oku Spin Odrbo l" a )O\ mecena s toliko gorlji\'OSn zauzimao. Zaro je Fom~va slika nae zemlJe, ponajpriJe brdo\ire dalmannske unutranjosti - jo donedavna pod vlaku Turaka - postala priJe S\'ega uzorale za osebujna knjie,na oitovanja potkraJ 18. 1 u poetku 19. stoljea, uoi evropskog romanri:tma. O;ijanizam je tako po;rcdno rodio morlaki1am.

Alberto Forns jedan je od rijetkih srranaca koji je svoje naJbolje djelo, SVOJC ponajljepe srranice, posvetio naem narodu. lako srranac, od pr\'aga se

XXIII

susreta s naim krajevima srodio s naim ljudima osjeajui se meu njima ugodnije, prirodnije i sretnije nego medu svojim sunarodnjacima. Prijareljima esto govori da mu smera ;,vc ro nije, u bilo kojem pogledu, slavensko,

morlako. Cak je i ~vo1 7ivor elio dovr~iti na obalama Dalmacije, koju je osjeao kao drugu domovinu. Iz njegovih knjiga i rasprava probija ne samo znanstveni inreres nego i znanstveni eros. Knjigama Put po Dalmaciji i ZapailvrJa o Cresu 1 LoJinJit uveo je naJ narod, pod imenom Morlaka, u evropsku duhovnu.sferu, u )Cemom trenurku kada je Evropa, u predveerje \'elike burio;uke re\olua1e, traila idenmet. l':ajosjerljiviji evropski inrelek-rualci (Herder, Goethe, Byron, Pu~kin, Mickie\\iCZ) u Fortisovu su djelu nalazi h poticale z.a ru.mi!l1anJa o no om svi jeru koji se pomaljao, a u pjesmi o Asanagimci orknh su pot\rdu novo1 O~Jeajnosri koja e srubokom izmijeniti dotadanJe avihzaa)ske obrasce. Fomsovo se djelo iralo u nas u iz,omiku i u prije,odima, re 1e 1 na kn11C\ nom 1 na dru~ tvenom polju prouzrokovalo pomake koji su urod1h mnogovrsmm plodov1ma: pobudilo je i u svijeru i u nas zanimanJe za narodnu poe11ju, ) 1edne srrane, re zanimanje za gospodarske probleme i name 1zlaien)a i7 gospodarske zaosralosri, s druge.

U povodu 200. obl)tlfliCC i71aska Fonisova Puta po Dalmaciji objavljen je pretisak toga djela kao zajedniko i1dnnje izdavakih kua Otta Sagnera iz Miinchena i Veselina Mn) lee iz Sarajeva, s predgovorom Jovana Vukovia i izborom bibliografije J>crcrn Rehdera. Iste godine (1974) Nedjeljna Dalma-cija je u i:r.boru, prijevodu i s komentarima ivko Vekaria donijela opseni ji reporrani i~bor iz Forrisovn Puta po Dalmaciji u dever uzastopn ih nedjeljnih brojeva, uz Vckaricv infonnativnn prikn7. ivom i rada i Alberta Fortisa i Ivana Lovria. (Veknri Forrisovo djelo prevodi kao Putovanje po Dalmaciji, dok mi ostajemo kod naslova djel n kako 'e odavno utvrdio u naoj knjievno-sti.) Ove godine illazi, napokon, i cjelovit prijevod Fortisova djela na naem jeziku; za razliku od ranih stranih prijevoda, u nae je izdanje ukljueno i Vranievo PutovanJe it 8udim11 u Drinopolje, a iz engleskog je izdanja preveden Appendix, rj. Dodamk koji s talijanskim izvornikom ini cjelinu Forrisove vui)e Dalmacije. Poglavlje o Dubrovniku, planirano za drugo francusko izdanje, llgubiJcno Jt', na i.alost, te ga nema ni u naem izdanju. Bakrorezi, kOJI su ~li kn11gu, upravo njena razliita izdanja, uli su, u izboru, i u nak izdanJe.

Fornsovo d1do Put po DalmaciJI zasluillo je da, makar i nakon 210 godina, budt' pre,edcno na JCZik naroda ko1cmu 1e s roliko ljubavi i zanosa bilo po;>ceno.

josip Bratuli

XXJV

BIBLIOGRAFIJA O ALBERTU FORTISU (hbor)

Juhje &1amonu, ZapiSI o gradu Splitu, izbor, pri~od i komentar Du;ko Kck~, Srh 1975.

juh1e &,amonu, MorlaitiiO Homera, p~eo Vladimir Rismondo. Mogunosti. Split 24 19n, ' 96-102.

Valmar Bogi!~ Dva nemlana pisma Alberta Fortisa o Dubrovni/m, Srd, Dubrovnik 1905, 430-'159, 1 poo;ebni onsak 1-32. ~bi Sokovit-Srulli, Usmma lmjiinmosr, Povijest hrvalske knjiievnosti, uber-Mia-

do\1, knpg~ l , Zagrtb 1978, passim. Vera Braruht-Mnndit, Alberto Fortis i Iva" Lovri o znaaju i od"osima Morlaka,

Poljiki ~born1k l, 1968, 237- 254. Anuro Cror11a, Nel ~tUOCI11qumrtesimo a11niversario della morte di Alberto Fortis,

Memori~ dello Accademia paravina, Classe di scienze morali, lerrere ed arti LXVI ( 1953-54), i posebno 1- 28.

Ar111ro Cronia, l'rcromamlsmo italimto - Alberto Fortis - Poesia popolare sorbo croata, Prilozi zn knj ievnost, jc1.ik, istoriju i folklor, Beograd 18, 1938,546-553.

Arturo Cronia, Noti~ic italia/le illlomo alla Croazia e ai Croati. Bilmrcio di 1111 millenio, 11 hnlin t Cronzin, Roma 1942, 523-609.

A n uro Cronin, l.tr COIIOScenw de/mondo slavo in ltalia. Bilan cio storlco-bibliografico di 1111 mill~11i0, Podova 1958, osobito 303-311.

Antun Delalle, Fortlsov~ Ilete s Dalmacijom, Novo doba, Split 3 J. lU 1934. Alberto For1is, Viaggio /11 Dalmazia, reprint, Muochen-Sarajevo 1974. i Bibliografijd

kOJu ll ti!OI, SauJevo 1974 (XXIO); Rad il. Kongresa Sawza udm!tmp folltlonsta jugoslaiiiJe, ~pljin:l 1974, Saraje>-o 1976.; Kauni sast;anak slavtSia u

Vuko~ da..., 4, Bcogr.td-Trii-:-lovi Sad, 1974, sveska l. \lira Jnko,lt, Oman kao pottca} ta salwplj:mje narodnih pjr.SDmll l

lva11 L()llrit i njegovo doba - rclcrnri i saop~cnja sa ?nansrvenog skupa - Zbomik Q-tinskt krajirrt, Sin1 1979.

Rudolf Maixnkog fakuhcta u Zadru 7, Z.dar 1968, 113-118. :larko Muljai, jo o Forrisovm1 puto"'mj1m11 po Hrvatskoj, Pomorski :r~jko.~i, lvm1 Lovri, prisran slmje prosvjet/jenja 11 Da/mariji. Prosv1crnc km1kc t knlllCIIIIC polrmikeu XVIII vijeku, Zbornik za narodni 7ivot i obit.1e 28 2. z..,grcb 1912, 1-44. ' Ame Morija Strg.oi, Fortis o ribolovtt i ribarskom obrtu 11 Dalmacijt XVIII sroljtla

Mognnosli, Split, 8. 1958, 8, 640- 646. ' An re M.orija S~r11;oi, Ribanje i ribarski obrtu Dalmaciji dmgc pofovi11 XVIII stoljea J:l~don olm1.1 1ednog :;.tpadnog traturaliste, Radovi ln\litura JAZU u Zadru 4-5

z.,,,,, 1959, 143-173. Sronko Skcrlj, Tri/1111 Vrac11, Prilozi la knjiiev11ost, istoriju i folklor llcograoJ IS

19.lS, 411-421. ' ' ' Dmko Stambak, TuiM pJesamt:a o Hasanagmtd ili roma11tiki po:tv na t/irsko

PIIIOI!all/1!, l> !ogunosti br. l O, Splo t, listopad 1977. Coanfrnn~o T?rtetiJn: Alberto Forris u knjizi La letterattml italia11a, Storia e te>ti,

lllummtslt lflll1.1m, tomo VII, Rocc.udo Riccirdo ed. Milano-Napoh, Nota ultra-. d11ttru1, 281 l09, Fono\O'i reks10,; 11 1-390.

2ovko Vcka~it, Dv1e!togoOikra/J Ug~rske, 5. Spltt- lu.ka ta Bosnu, 6. Trogir 1 1ovo, 7. Ka/tela, Pol1ica, urma, 8. l

PRVI SVEZAK

PRESVIJETlOJ I PREUZVIENOJ GOSPODI

ANDRIJI QUIRINIJU GIROLAMU GRIMANIJU

SEBASTIANU FOSCARINIJU VITEZU REFORMATORU,

DOSTOJ ANSTVEN IM SENATORJJvfA, REFORMATORIMA SVEUILITA U PADOVI,

ALBERTO FORTIS

Ve sam bio proao dio Dalmacije, okoristivi sc d.rurvom jedne veoma ugledne strane osobe, i ve se spremah otii u najzabaenije krajeve gonjen eljom da steknem nove spoznaje, kadli uzvieni duh predinoga senarora g. Giovannija Ruzinija 1 gorljivo potpomoe moje drugo putovanje u tu zemlju, po uzoru na toliko umnoena putovanja to ih podupiru najprosvje-cnij i vladari naega doba. Zau.zee se da ga promaknu velikodunom djelo-

tvornou plemeniti g. Filippo Farsetti, glasoviti zatitnik znanosti i umjetno-sti, koliko svakom ponajveom pohvalom, toliko i svojom slavom, te pleme-niti g. grof Carlo Zenobio gospodskim vrlinama due, kulturom duha, bla-gou ponaanja i zlamom skromnou to je on na uzvien nain umije sjediniti s veliinom, tovan i ljubljen meu osobama svakoga stalea. Ishodi putovanja, obavljena pod tako sretnim znacima, sainjavaju djelo to ga se usuujem podastrijeti mudrosti preuzvienoga suda kojega revnost titi i potie korisna izuavanja u presremim dravama pod mletakom vlau. Siguran da nisam tedio upornosti niti se klonio neugodnosti da odgovorim svrsi svoga poslanstva, osjeam se obodren nadom da e vae preuzvienosti milostivo primiti dar jednoga odanog podanika, premda je zbog slabanosti uma i oskudnosti znanja moda nesavreni ji nego to bi trebalo da bude, da bi se pred vama dostojno pojavio. Kada se objavljivanjem ovoga moga truda ne bi postigla nikakva druga trenuma korist nego da se dalmatinskim mramo-rima (kojima su sc sluili Rimljani, kako u najple.menitijoj izradbi kipova tako i u graditeljstvu) zamijene mramori to nam ih skupo i po ve bezobzirno; cijeni svake godine prodaju stranci, smatrao bih da moji veoma plemenit i zatitnici mogu outjeti zadovoljstvo to su otkriem tih starih klesarnica

1 Giovanni Ruzini, Filippo Farseni i Carlo Zenobio pomogli su fortisu da 1772. i 1773. ~odane, krene u Dalmaciju. O tome-on podnosi i~vjcmj i lz.van~ni.m delegatima nad regulac-i

J~m brta i trgovine, 1774. v. A. M. Strgai, Ribatrje" 154. Medu ovom rrojicom mletakih "sok1h slubenika osobito mjesto zauzima Filippo Farsctti (1703-1774), mleta-ki plemi, un i darovit putopisac, mecena i zatitni_k umjetnosti. Skupio je gaJeriju umjetnikih djela antike u svojoj mletakoj palai, a oko svoje viJe kod Padove imao je bogat botaniki vrr."'

. . U Fortisovu putopisu .. autorove i prevodioeve biljeke oznaene su zvjez.dierirn. ur.)

3

uini li nemalu uslugu narodu. Ako k tome potee kakva osjetna korist opoj batini, narodnoj trgovini i umjetnostima od marljiva ispitivanja naravi i sadanjeg stanja jezera, movara, rijeka: od vijesti o prirodnim proizvodima te prostrane zemlje, te od napomena koje tee za rim da ih poveaju, poboljaju i

uine korisnijima dravi; od otkria neega novoga to je dosad izmaklo istraivanju prirodnjaka, tada bi velikoduni pokretai moga putovanja s neosporivim pravom uivali glas vrsnih rodoljuba, a ja bih u potpunosti kuao unutranje zadovoljstvo to preplavljuje duu korisna podanika, za im vie nego za slavom uenjaka i znanstvenika mora teiti svaki plemenit ovjek.

Milostivost i pouzdana zatita vaih preuzvienosti, to ih zaklinjem uz najivlji osjeaj ponizna povjerenja, same e me moi privesti k tolikom dobru, te u meni razbuditi mnogo veu elju da s gledita ope koristi proniknem u rajne prirodne znanosti kojoj u nae dane, nakon ponovljenih iskustava, cijela kulturna Evropa priznaje da je najmanje prijeporna i neizvje-sna, pa prema tome izra v no probitanija negoli ijedna druga.

4

NJEGOVOJ PREUZVISENOSTI GOSPODINU

JACOPU MOROSINIJU MLETAKOM PATRICIJU

O ZAPAANJIMA U OKOLICI ZADRA

Udaljenost od M letaka, koja me liava as.ri da -~esto budem p~kraj v~~ i koJa m1 zbog mora IZmeu nas ne ostavlJa nacma da vam sa s1gurnoscu uestalo aljem novosti o sebi, nee me ipak navesti da vam zanemarim pisari. Vaa e preuzvienosr vjerojarno prilino kasno primiti ovo moje pismo: ali ja zastalno znam da e ono, kad god vam stigne, biti milostivo prihvaeno

zahvaljujui onoj dobroti koju se udostojavate pokazivati spram mene i onom zanosu s kojim obiavate primati sve novosti to nastoje unaprijediti prirodo-p1s.

Razliita zapaanja to sam ih ve izvrio ili u ih odsada unaprijed vriti. na svojim putovanjima, poduzetima pod pokroviteljstvom plemenitih patricija zatirnika, naumio sam iznijeti onom malenom broju dinih ljubitelja. ili glasovitih profesora s kojima se dopisujem zbog veoma jake spone zajednikih

prouavanja. Poeti tako da o tome piem vama ini mi se to jasnijom dunou, to gojitelji dobre i korisne znanosti o injenicama i proizvodi prirode, tako lijepi i razlini, a prezreni i, na alost (u stoljeu takve prosvijeenosti po ostalim krajevima Evrope), slabo poznati meu nama, jedino u vae preuzvienosti nalaze dobar doek i utoite.

Svoja u pisma razd-ijeliti slijedei as topografsku razdvojenost okruja, as tok rijeka, as podruje otoka, as narav i slinost predmeta. Povrinom je

Mletaka Dalmacija preprostrana i broj je otoka roga mora preznaran da bi prirodnjaci mogli oekivati neto potpuno od kratkih putovanja. Ima smionih ~judi koji, poneseni nerazboritom gorljivou mladosti i uvjereni da mogu IZazvati tovanje knjievnoga svijeta, obeavaju da e za nekoliko mjeseci dati botaniku, zoologiju i paleontologiju najpromanijih pokrajina; ali tko je svikao s filozofskom pwzainou razmiljati o neizmjernoj raznolikosti srvari, razumije i predobro da ivot samo jednog ovjeka (pa makar imao izdanu

pomo) nije dovoljan da se izgradi potpun prirodopis najmanjeg otoka ili najueg podruja. Jedna mineralna voda, neka pcosrrana i razgranata spilja,

~ok rijeke sa svim pritocima zahtijevaju veoma duga promatranja prije nego Sto se o njima uzmogne izriito raspravljati. A kako ih i ne bi zahtijevali kada podvodni stanovnici najmanjega morskog zatona, ak jedan jedini od njih,

s

biljka ili kukac, kojega se preobrazbe i svojstva u potpunosti eli upoznati, moe ponekad mjesecima i godinnm:1 zabaviti paljiva pricodnjaka prije nego ~to bude savreno tt poznat? Tko ne bi postao skroman i polagan znajui da sve ro su Swam1nerdam, Reaumur, Maraldi i toliki drugi glasoviri ljudi zapazili o pelamn osrnvl1a dojam netonosti nakon najnovijih zapaanja g. Schiracha? Neka me va~a preuzvienosr, koja dobro poznaje rmovirosl i irinu polja na kojem se u1oje prirodnjaci, obrani od bezobzirnih glasova neznalica u roj znanosti koji ponekad dodijavaju udjivu i sabranu proma-

trau lajui poput dosadnih pasa protiv onoga rko ide za svojim poslom ne mislei da njima bude na smemju. Viraliano je Donari2 poslije nekoliko godina putovanja po Dalmaciji, smogao hrabrosti objaviti samo ogl~d o prirodopisu Jadrana; veliki je Haller', poslije dugih lurnnja vicarskim Alpama, dao blisrnv primjer skromnosu objavivi samo Zapoeti katalog bel~t.skih biljaka; ro onda valja zahtijevati i otkivati od mene koji se pred rim uzvienim mue.. vima sm:~tram nevidljivim kukccm?

l. O otocima Olilm i Silbi

Preplovivi onaj komad mora ro je naim pomorcima i gcografima znan pod imenom K v arne m, prvi oroiti n n kojima prisradoh bijahu susjedni Olib i Silba, izmeu kojih znaju proi mn nji brodovi na pulu iz Mlernka u Zadar. To su vjerojarno isti oni otoci to su u Konsmnrina Porfirogenera* nabrojeni medu pusrima pod njihovim obi~no iskrivljenim imenima Aloep i Selbo. Zgodan poloaj utrok je rome ro su u na~e vrijeme napueni i obraeni bolje nego to to zasluuje njihova oskudna i neplodna zemlja. T u se stanovnici mue sa suhim i knmenitim tlom gdje se masline teko primaju, a loze slabo

raaju; ito daje tako kukavnu etvu da o njoj ne vrijedi govoriti. Ovdje prevladava kamen od smjese cjelovi la, bjelinsra mramora koji se, kako vaa prcuzvienosr zna, takoder prostire veoma iroko po najviim talijanskim planinama ro gledaju Sredozemno more, n osobito u Pipemu i Terracioi, re pokraj kraljevskih divom Caserrc. Ne znam bi li ga se nalo po furlanskim uzvisinamn kada bi se obiJio zaljev izmeu nae lm lije i !sue, jer jo me nije zapalo purovari rim krnjevima, niu ondje ima (koliko mi se ini) mnogo iskazanih ljubitelja pnleontologije. Od njega je ipak gmen vei dio poluotoka Istre, a t3 vrsm smjese prevladava i na Ofocima prema njoj, pokazujui isodobnost podrijetla s primorskim 1 sredozemnim planinama na kojima se vide golemi slojevi istoga mrnrnora, premda su vrlo esro izvan svoga prica-

Co>."ST. l'ooiPII. De ~ll. Imp. Tbntr. Da/m. e. 29. 1 Vitahano Donau (1717- 1762), o:ah1an

Tu se nisam dugo zadriao, nli sam i za kratka zasranka zapazio fosilne neobinosti. Nakupio sam krupnih komada vrsta kamena, punih nepoznate vrste okamina iz razreda ortocerata, o kojima e opirnije biti rijei na drugome mj~ru. Ali najljepa okaminn na Mola tu neki je prcbijeli vapnenasti kamen, gorovo mramorne rvrdoe, iako se doima prhkim u prijelomu. U njemu su otisa djelovanja stijena, drvea, morskih kukaca. Cini se da su u srvrdnuroj kaljui, odakle potjee ra vrsra kamena, ostale zatrpane razliire vrste rupiasrih i drugih koralja; kiselina koja ih je unitila ostavila je upljinu ili rdu boje okera na mjesm to su ga uuzimalc, pa se prema otisku koji je od njih ostao lako moe sudi u o unitenoj rvari. Morski je pijesak u roj luci pun mikroskopskih koljica iz roda laica i amonira kojih se slike nalaze u djelu slamog Janusa Plancusa O manje povratim koljkama, ija je zasluga to ih je prvi orkrio u pijesku naega mora. Uhv:ttila me elja da pokuam neto dodati njegovim veoma pomnjivim zap:tianjima stavljajui pod vodeni mikro-skop ra sima iva bi:I, nerom izvuena i:t mora, da vidim moe li se to vi~ doznati o gradi, posebno ~ranovnika one koljke s mnogo komorica koja se zove Amonov rog; nema nakakve sumnje da je jedina razlika izmeu morskih okamina prirodnjaka iz Riminija i planinskih okamina ra:tliirosr veliine.

3. O otok11 Ugljan11

Prvo mjesto gdje se zausr:wih s nakanom da obavim neka zapaanja bijae otok Ug.ljnn u Zadarskom klmalu. Ostao sam na njemu osam dana, ispitivao njegove kamenite bregove, nekorisno tumarao u potrazi zn novim stvarima du morske obale i upur:to se koliko sam mogao u mucanje pokoje rijei jednoga jezika kojega mi je uporaba postala nuna. Zbog blagih obiaja onih siromanih Otoana bila mi je draga tn samoa u koju me je odvela uobiajena sjeta to sada tvori temelj moga karaktera. Poeljeh da sc ondje mogu dugo zaustaviti; i bio bih ro uinio da me neugodan sluaj to bijah u lou drurvu nije gotovo prisilio da drukije mislim. Otok plodno raa svaim kada ratari prikladno odaberu zemljita ~to ih nam jen juju razliitim vrstama sjemenja ili sadnica. l on, medutim, t rp nevolju koja je la jedn ika gorovo svim omcima ovoga ilirskog arhipelaga: nedostaje vode i zbog roga na alosr esto ljeti pare ubogi stanovnici videi kako im venu nade, pa su prisiljeni donositi vodu s dalekih mjesta ili piti vrlo lou iz oskudnih lokava.

OdjC3 stanovnika otoka to su podloru Zadru veoma se razlikuje od odjee naih selJaka i blia Je odjei ro je nose zemljoradnici s oblinjega kopna. ene pak, a osobito djevojke, imaju svojevrsnu odjeu s mnogo divnih

ipkastih ukrasa. Smatrao sam da su dostojne rneda moga crtaa (17. str). Na oroku Ugljanu, u ble7ini primorskoga seoca Kali, vodio je borbu s

prirodom i pobijedio je gosp. T. C. gro( Therry koji je, unaro mramornoj okosnici brijega, nainio povnnjake na talijanski nain. S njime kukci vode

jANl PI.Al'lo't:"l Arimlncnsls tU. Dl' Conchiltmmts notis, 17. str.

8

straan rat i, usprkos briz.i ro je rome posveuje, preesto mu opustoe plodove .. S oni ma to l ere udruuju se puievi kojih nikada nigdje drugdje nisam vedio u rako udesnim koliinama. Tu bi naao zadovoljstvo onaj Fulvio lrpino koji je prvi podigao gojilirc pueva u okolici Tarkvinije. Ne .tnam narastu li na oroku Ugljanu do vee veliine, kako su po Plinijevim

rijeima u. njegovim gojilirima rasli ilirski puevi. Ali vjerojamo je da bi, kada bi ih pusnh da se mnoe i ive na miru, njihov rast odgovarao plodnosn.

4. O mramomim smjesama od kojih je graden Uglja" Razl1ire vrste kamena tvore okosnicu Ugljana i susjednih otoia, ali se

mogu svesn na etiri glavne. Najnii je mramorni sloj s bezbroj srranih ceraromor(nih tijela, krisraliziranih u bijelom vapnenasrom lisniku. Sva ta tijela nisu slina po veliini i sasravu iako su sva upljikava i savita. Neki primjerci to ih uvam odgovaraju opisu Linneove5 .. vrsre helmintll01itt4s nautili orthoarae. Taj glasoviti prirodnjak vjeruje bez sum11je da se morski srvor re okamine sranio na doima Balrika (odakle, medutim, nikad nije

izvuen iv, pn ni u sranjuljuskara), naveden na to rime to ga vrlo esto nalazi u mramoru koji on nazva stratari11som, jer sc nalazi u ulinim plonicima mnogih .pokrnjina uz to more. Cini se da je mj vrli uenjak zaboravio ovoga

~.ura .r~lakc vrste neobi~ih biljaka, udnovata morska rijela i kosti kopnenih zevormra to su okamenJene u urrobi evropskih planina i nikad se ne otkrie u prirodnom smnju po naim morima. Mogu zajamiti da u Jadranu ne ive orroc~r~ri, koji su ipak .okllmenjeni u mramoru dalmatinskih otoka i kopna; koraiJnra ~u mu pomeh dno onoliko koliko nam je potrebno da spoznamo ka~o .se ~ njemu ne srane prilino rairene vrste ivih bi:I od kojih nam poJede na JO ostaju nepoznata. Dao sam narisati razliite komade roga mra mora u ~ojima se vide istaknuti orrocer:ui; a tijela zarobljena u njima opisat

~~ ~ornnre ~.ada budem govorio o otoiu na kojemu sam prikupio najzanim ~1v1!e ~ nJI.h. Zacijelo ere se sloiti, preuzvieni gospodine, da u potenu '?vJeku 11~1v~ ~dno\ar

roliko je i ovaj, kamen ine grae, bijel, ali krur i nepodloan dl i jeru onoga rko bi od njega htio nainiti ita drugo os1m gruba djela. UmJetn~kovm b1 oblicima prilagodljiviji bio trei koji je vrlo zbij~n i takoer sadrz1 morska tijela, ali tako zgnjeena ili tako smijeana s kamennom rv_an da se m na kakav

ne mogu razdvoj'iti. Vrhovi su b'regova na UglJanu od vapnenasta nacm d 1 k' zbijena mramora najsitnijih estica, zvanoga: po elji~_israrskim, a mauns_ m ili apeo inskim, jer njegova ista smjesa, op1sana pnJe ka~ glavna na _OII~u,

naizmjen ino s pukotinama prevladava na uzvsuama sv h uh pokraJma l u Italiji. Opisujui ga netoni je nego Lin_ne, Donau ga ~az1va mrktm mramorom

ednolina zrna i bjeliaste boje, a VJerovao Je da Je to tragunense u stanh J l ' 'h pisaca, ne znam s koh ko va Jam osnova. . . . .

Na tom sam otoku prvi put vidio neku udnu vrstu sntaste usJ (ako JOJ tO ime moe pristajati a da se za nju ne mora stvoriti novi rod)_ na smokv, pa sam je dao narisati ne sjetivi se da sam itao ijednog autor~ kOJI ~ .Je op1sao mti da sam joj vidio sliku u klasinim knjigama msek~ologt~e. TaJ JC_ kukac veo~a

razliit od faux-pucerona gospodina Reaumura, 1 kojega mgd)e msam nasao na smokvama po Dalmaciji. Neka vaa preuzvienost pogleda smokovu

granicu (Tabla I, fig. A) za koju se drie izrasline, ako se tak_vm men~m mogu bez neprikladnosti nazvati te jedinstvene liinke. Ona mJe naJ~SUtl)a; ima stabala kojima su sve manje grane tako pretjerano poknvene npma da nalikuju boginjavu ovjeku prepunu gustih priteva:_Figura B ~nkazuJC malo

uveanu izraslinu; roje jamano jedan od naJOtmemJih radova sto ga m~ektologija moe ponuditi radoznalima. N jezina je kupola izbrazdan~, ah t:ko drobno da ne gubj ni truna glatkoe ako se gleda gohm okom. NJezm vrsak trajno krasi kvrlica koja podsjea na one kvrice ~dje su uglavlJene bo.dlje jeinaca. Donji dio oko podnoja okruuje osam k:'rz

trajna. Ako st u nekom okruju osjeti neuobiajeno hladnija zima, raj se kraj re godine gotovo potpuno oslobodi neugodnih kukaca koji nanose pravu tetu pokrajini gdje su smokve vaan i.zvor trgovine. Stablo obuzeto tom poau rada biJuravim i gadljivim plodovima, jer i nJ th, poput lia i granja, pokriva novi narn~raj koji tu postaje ve nepokretan i pokopan pod naslagom pokosti.

Kada pak stabla dvije-rri uzasropne godine boluju od re kuge, pocrnjda i sva nagrizena kora odvoji se od grana koje gnjiju; i potkraj proljea njihov je izgled groun, n naposljetku se gnjile s krajeva proiri do glavnih grana, pa se i deblo oreti i ugine.

5. O grad11 Zadru

Zndar, Jadera u doba latina a Diadora u kasnijim vremenima, koji neko bijae glavnim gradom Liburnije, ro jest velikoga poluotoka to zadire u more izmedu rijeka Tcdaniusa i Titi usa, danas poznnrih pod i meni ma Zrmanje i Krke, poslije propasti Rimskoga carstva postao je glavnim gradom jo pro-stranije pokrajine. Vrijeme koje je zatrlo tragove veini liburnijskih gradova uvijek ga je potedivalo. Danas oo uiiva sav sjaj tO moe priliiti jednom podam&om gradu; protjecanjem stoljeii on je vjerojatno stjecao umjesto da gubi. Zadarsko je drutvo roliko kulrumo koliko se to moe podjeti u kojemu god uglednom gradu Irali je; ni u jedno doba nije mu nedostajalo ljudi istaknufih u knjievnosti. Federik Grisogono,1 koji je ivio sredinom XVI

stoljea, objavio je raspravu o uzrocima morske plime i oseke pripisujui ih tlaku Sunca i Mjeseca. Gian-Paolo Gallucci iz Sal6a ukljuio je u cijelosti ru raspravicu u svoje djelo naslovljeno Theatrum M11ndi et Temporis, izvukavi je iz medicinske knjige kamo ju je bio umetnuo auror. Simun Ljubavac,? zadarskt plemi, osravio je mnoge dragocjene zapise kojima je svrha prikazati njegov plemeniti zaviaj i prostrano podruje to mu pripada. Od tog."l zaslunog ovjeka imamo neobjavljeno djelce u rukopisu s objanjenjima S'~h zadarskih natpisa to su iskopani do sredine XVII srOIJea. Od ljudi koji danas tu prebivaju posebna su spomena vrijedni ljubaz.ni i veoma obra:wvani

U mjesecu rujnu l nJ, ro jes~ godinu d11na po!tO tapisah ova zapaianja. vrativi se u Zadar, ru~am ruabo nikakva ~raga kukcu na smokv>ma u okolici. Jednako sam ga u>.alud trai.io po O Cresu, Oloru (tj. ~inju, op. prevJ, Krku, Rabu 1 P$" Ono m31o to sam o nj k.".. r< llpotnt

voj po ra~plodnim organima, prodao ju je po najnioj cijeni, premda je bila stasita i dobro gradcna, da od sebe odagna zlu kob to je praznovjeran narod vidi u rodcnju i prciivljenju nnkazn.

7. O morskoj razi tri More neprekidno osvaja Zadar; ako to ne dokazuju plime to preplavi juju

ona mjesta do kojih voda nije smjela doprijeti kada su bila graena, dokaz.uju sran plonici rega kOJI su mnogo mii od sada~nje srednje razine vode, re ostaci plemenitih graevina otkriveni nedav~ih g~ina .~a~a .se ~isrila neist~ i~ onoga dijela luke !to se zove Mandrac. Kohma cmJemca sr~ se ~usrecu duz jadranskih obaJa, onjenici koje dokazuj~ postepeno ~hz.anJe ' :ode, ne doputa da se o rome vie medu nama sumnJa. More neprekidno osvaJa obale,

ak unato rijekama ~tO proiruju kopno odlaiui mulj i pijesak pokraj svojih ua. Bila movarna, pjeskoviln ili gorovi1a i mramorna, uz obalu naega Zaljeva nalaze se poropljene razvaline drevnih graevina; a iz dana u dan mnoe se dokazi o podizanju ra1.ine, kako =icanjem rijenih voda kojima je zaprijeen srari slobodni rok, rako i nagri1.anjem i ruenjem gromada i planina. Onome tko je mnogostruko promatrao m stvar nije prihvatljivo ni neko slavno miljenje Brownlln niti miljenje jednog veoma ugledna ivueg

matematiara koji vjeruje da se zbog raloenja kopna ponavlja prividno podizanje vode. Mleani mogu suditi o razlonosti roga susrava ispirujui promjene svoga grada.

8. O gradu Nim1 i okolici

Razvaline Nina, koje bi morale pruiti obilnu hranu radoznalosti stari-nara, rako su zatrpane u ponnvljanim pustocnjima ro ih je raj nesretni grad pretrpio da im rijetko gdje vire tragovi. Poao sam onamo nadajui se da u vidjeti neto vrijedno panje, ali sam se 1'3Z0lrao. Ne samo da nije ostalo nita !to bi pokazalo veliinu rimskih vremena nego nema ni tragova barbar-skoga sjaja koji bi podsjetili na stoljea kada o;u m srolova.li kraljevi Hr:'~'~ : Grad leti na otoiu usred luke koja je u prolim vrememma mogla pnmm velike brodove, a ~da se prervonla u smrdljivu movaru jer u nju utjee blatnja v poroi to prije roga dobrih est milja protjee zaputenim pretili m poljima roga kraja. Drevni su sranovnici bili skrenuli ru vodu; i sada ~ vid~ osraci nasipa to su ga podigli da bi se ulijevala u more u uvali Draimk. All

unato opustjelosti polja i uasu toga mjesta, novi se stanovnici Nina nisu obeshrabrili; potaknuti povlasticama koje im je dala blagost Prejasne Vlade, tmde se da ru na najbolji nain oper procvjetaju puanstvo i poljoprivreda-Kada bi voda otekla, to bi pretilo zemljite postalo nasranjivo i plodno. Slankasra movara to opasuje zidine Nina spremna je pmiti znatne koliine ribe, posebno jegulja. Javna sluba dodijelila je prava pojedincima koji iz nje

izvlae dovoljnu dobit. Da se tu s uzgajali~tima uvedu bolji naini ribolova, 14

mogle bi se marinirati ili usoliti mnoge tisue jegulja koje bi posluile naoj unutranjoj trgovini i uredjcle barem dio novca to ga drava izdaje za dobavu inozemnih usoljenina. Nalijevo od grada Nina, idui uz rub mora, rucvne su zidine starih graevina koje su, po svemu sudei, u najdavnija vremena lciale na kopnu, a sada su okruene vodom. Na rom mjestu more tvori tjesnac koji se moe pregaziti, a za oseke kroza nj jedva mogu proi i najmanji amci. Susjedno selo, koje Morlaci to u njemu stanuju iskrivljeno zovu Privlaka a Zadrani Brevilacqua, ini se da vue ime od gaza to su ga La um obiavali zvati brevia aquat_ Taj gaz dijeli okolicu Nina od susjednog otoka Vira. Obala Privlake vrlo je visoka i rako sttmo odsjeena da se na njoj otvoreno vide ta7liiri slojevi koji je tvore i njihova grada. Svi su pjeskoviti ili ljunkoviti i oito ih je naraloiila neka drevna rijeka koja se vie ne vidi. Neki se od uh slojeva, a posebno najnii, zbog cijedcnja voda stvrdnjuju u kamen i tvore svojevrsne okomiro rasporeene srupce kosrolikih stijena. Na nekim mjestima re obale vidi sc na pov~ini vode mramor koji slui kao osnova fluvijalnim slojevima; isti takav prosti mramor javlja se i na kopnu gdje je vjerojamo stajao neki istaknut breiuljak prije nego to su bujice poravnale okolicu punei nia mjesta svojim nanosima. U njemu prevladavaju leaste i srodne okamine, tijesno sljubljenc s mramornom smjesom.

Purujui od Zndra do Nina na konju, zapazio sam udnovam raspodjelu zemlji~ta to su je kanda izmeu sebe izvrili samonikli grmovi kojima je pokriven raj dio krajine dugaak rrinaesr milja. Do sela Koina prostiru se kamenim polja, nl i dobra za lozu i penicu; sada su pretvorena u livade i vrlo sc loe odravaju. Milju dalje od Koina uma je grmolike sominc koja se ilirski kae gluhi smri, ginepro sordo, i ru nema nijedne druge vrste grmlja. Milju poslije somine dolaze rrilje koje zauzimaju krarak komad purn, 1~1rim

~~tinc, vritinc, plani ke i manje esvine koje sve zajedno ive u slozi; r.a njima slijede smre, a naposljetku u blizini Nina vlada trnje koje wvu draa. Nisam

uoio nikakve osjeme razlike medu dima to ih zauzimaju te razliite obitelji ~va. Botaniarska Ilex cocci glandifera vrlo je esta du primorja i na ot~m.a Dalmacije; ali koliko god sam rruda uloio, nije mi polo za mkom na1 urastu u. Bio bi to hvalevrijedan pokuaj kada bi se tko pobrinuo da on~jc proiri soj toga dragocjenoga knkca, prcnijevi ga s levantskih otoka gdJe se . prir~no Stani. Opra,dana je nada da bi se -za kratko vrijeme u DalmaCIJI dob1vao nov proizvod_

9. O zadarsko; okolici

Prostranoj pokr;~Jini ro na naim kartama nosi ime okolice Zadra ostalo je Staro Ime Kotar" ; seljaci je nikad ne zovu drukije_ Taj dio zemlje na gl :Isu je

Od Sf&&> ~ no, bodem, Mnoge dru gr boc;aru&c rijei ilirskQ&a jezika u hj

kao nezdrav ljeti; ja sam pak ondje proveo dio ljeta bez ternih posljedica i bio bih nainio opirnije biljeke da zamor i vruina nisu prouzroili dugotrajnu upornu groznicu moga crtaa. Da ne bjee te nezgode, bio bih donio u Italiju mnogo vie vijesti, crtea i neobinosti svake vrste. Pravac to sam ga slijedio pu rujui okolicom Zadra dotie sela Sveti Filipjakov, Biograd (koji se jo zove Zaravecchia) i Pakotane na moru; Vranu na istoimenome jezeru, Ceranje, Priteg, Benkovac, Perui, Podgrade, Kozlovac, Stankovec, Osrrovicu, Bribir,

Morpolau, Banjevac i Radainovie na kopnu.

10. Trajanov akvedukt

U Svetom Filipjakovu vidio sam ostatke akvedukta to ga je sagradio ili obnovio Trajan, re sam ih pratio koliko prema cilju, toliko i prema poetku dobar komad pura. Stoga mogu pouzdano ustvrditi da su se dalmatinski

povjesniari, a posebice $imun Ljubavac, ije rukopisne listine imam pred oima, te Ivan Lucius u svom slavnom djelu o Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, grdno prevari li u tom pogledu ostavivi nam zapisano da je Trajan doveo vodu iz rijeke Titiusa ili Krke sve do Zadra, uzevi je iz vodopada kod Skradina, puki zvanoga Skradinski slap*, pokraj kojega se i sada vide ruevine nepoznatih akvedukata. Zasluuju donekle da im se oprosti ako su, poneseni eljom da iskau ast svojoj zemlji, Trajanu pripisali trideset puta veu zaslugu nego to ju je uistinu imao u gradnji ili obnovi akvedukta; jer nisu dobro poznavali kraja to lei izmeu Skradinskog slapa i zadarskog primorja koji su, dok su oni pisali, posjedovali Turci. Ostaci akvedukta pojavljuju se nedaleko od zadarskih zidina du mora prema selu Sukoanu; zatim po umi Tustici do Turnja gdje slue kao pjeaka i konjska sraza; onda u blizini Svetog Filipjakova, te poslije u Biogradu; u tom im se mjestu gube tragovi, ali se nasl uuje da su bili upravljeni prema oblinjem potoku Kakmi koji je od Skradinskog slapa udaljen u ravnoj crti dobrih trideset milja. Planine to se uzdiu i.zmedu toga mjesta i Biograda mnogo su vie nego rijeni

Ustani se, kralju Radoslave, zlo ga lega i zoricu z.aspa; odbic t~ Lika i Krbava, ravni Kotar do vode Cetine-~

i nie:

i v3s Kotat do vode Cetine,

to ZOJ;i :

Sorgi, o Re Radoslao: t:' era nemica la sorte allor che ti colc.asti. e dormi al >1ascer dell' Aurora. A te ribel/e si {e la Lika, la Corbavia, e htttO il piat~ Kotar fiu d; Cettina all' acque . . . tr1tto il Kotar fin di Cettintl all' acque.

~~" Scardonicus lapsus.

16 2 l~t po Oal~djl

vodopad, pa bi prema come bilo nemogue dovesti onamo vodu. One su takoder ispresijecane dolinama gdje bi se morali javlj:ni ei ostaci lukovi ja ako su vode Titiusa z:~ista mogle prijei taj put. Sada se nikakav trag akvedukata ne nalazi na tride:.er milja toga kraja da bi opravdao nepromi-ljcnu Luciusovu i Ljubavevu tvrdnju, te pu~k~ miljenje. N~tpis ~o sam .ga spomenuo ne veli gdje su izvirale vode koJe re doveo Traran nm dopusta

nagaanje o tome.

JI . Biograd ili Alba Maritima

Bcograd, sada ubogo selo na moru, znano nam i obiljeeno na kartama imenom Zaraveechia to mu je dato u doba neznanja, neko je bio znatan grad. Udaljenosti, poloaj i poneka ploa naena ondje ini se d~ ~kazuju kako je na tom mjestu bila Bla~rdo11a, a ne drevna jadera, kako Je vrerovao Cella rio. Pou:z.dano je 7..atim da je u prijelaznim vremenima ro mjesto cvalo zbog esta boravka i krunidbe nekih hrvatskih kraljeva, a posebno Kreimira koji je tu osnovao samostan l 059. U dokumentima onoga vremena grad se naziva Alba Maritima, a od Porfirogenera Belgrado, prema obiaju slavenskih naroda koji su prijestolnicu svojih knezova esto nazivali rim imenom ... Imao je i naslov biskupije koja je preseljena u Skradin kada ga je dud Ordelafo Faliero u bjesnilu ratova s Ugrima dao razoriti. h: rih je ruevina, kako su godine protjecale, niklo selo koje, napuivi se grabelj ivim i nasilnim naro-dom, zaslui srdbu Prejasne Vh1dc, re u prolom stoljeu bjee do temelja sravnjeno sa zemljom. $adt1 ru sranu je malo siromane eljadi. Luka roga sela prostrana je i zatiena; na njezinim sam obalama skupio pijeska puna mikroskopskih koljica. Zemljite u okolici dui mora kameniro je, ali nije krro; kamenje je ipak od ~~Jramorne smjese. b.van biogradske luke postoji skupina otoia koji su esto posluili kao utoite StanovnitvU susjedne obale u doba turskih provala.

Pakotane su siroma~no i jadno mjesto, malo udaljeno od Biograda, smjeteno na prevlaci ! to dijeli more od Vranskog jezera. Malobrojni i nezdravi stanovnici osje~aju posljedice roga susjedstva, jer zbog neobradivosti svoga priobalnog zemlji~ta prelaze preko movare u malenim amcima da bi

obraivali suprotM obale jezera, re pritom udi!u nezdrava isparenja. Uglav-nom se hrane jezerskom ribom, osobito jeguljama, ak i u najnepovoljnije

Post qu.:rm jflCOI.m>ia I'T

katela na mjestu gdje je u prolom stoljeu imao vrtove neki ugledni Turin zvan Halibeg; turobno prebivalite upnika toga sela jo nosi ime Halibegovih vrrova. U jednom Ljubavevu rukopisu tQ ga imam pri ruci, a pripada ~1enome i ljubaznome gospodinu grofu Gregoriju Stratiku iz Zadra, postoji opis edrvana u tim vrtovima i tada dobro obr~ivanil~ susjednih polja. Kak~e Ii promjene! Hali begovi su vrtovi spali na gom1lu ruevma; vode koJe su pumle mnjetne jarke sada reku nejednakim i nepravil~im k~ritima i sp~ja!u se ~ vodama mnogih poroia, koji su prije sto godma b1h uzorno zaJazem, te jezero pretvaraju u movaru.

13. O Vranskom jezeru, o njegqvu odvodnom kanalu, te o ribarenju

Vransko jezero u Dalmaciji slavno je i poznato i u Mlecima, vie nego druga u rim krajevima, koliko po svojoj znatnoj duljini od dvanaest milja, toliko po planu to ga je zamislila, a dijelom i ostvari la, jedna privatna osoba da prokopa odvodni kanal kojim bi se vode iz njega prelile u more. Od pokojnoga Zendrinija zatraen je savjet o mogunosti takva otjecanja, ali ga nisu zvali na lice mjesta. On se oslonio na mjerenje razina to ga je ugrubo obavio ne znam koji inenjer; i nije vidio druge tekoe osim trokova, jer je posrijedi bilo to da se prokopa do znatne dubine prevlaka od iva kamena u duini pola milje. Trokovi nisu zaplaili projektanta koji, obodren blagou Preuzvienog Senata, poduze i tako rei skici.ra svoj pos.ao, iskopavi s pomou topovskoga praha kanal koj i ve mnogo godina lei naputen i nedovren, pa ostane Jj rako, za kratko e se vrijeme zatrpati zbog uruavanja strana. Kanal je imao svrhu isuiti i osposobiti za obradu 14.000 jutara zemlje pokrivene vodom za koju se pretpostavljalo da je stajaa i da moe otei.

Tao sam vidjeti taj nerazboriti posao prvi put u drutvu mylorda Her-veyja, biskupa od Derryja, te smo odmah spoznali da je tu svaki trud i novac bio baen, a projekt fiziki nemogu i varav. Dovoljno je ispitati morsko alo da se razjasni ra istina. Jezerske vode, probij a jui se podzemnim putem kroz

razmea kamenitih slojeva, dolaze same od sebe u more za oseke; to tm JC putovanje zaprijeeno kada voda poraste ili je na srednjoj razini: Sarno iz roga prejednostavna zapaanja slijedi da se, kakav god se odvodni kanal prokopao, vode tog jezera nikad nee preliti u more na znaajnu i trajnu korist poplav~ ljena zemljita, a u najboljem bi sluaju mogle biti, da im se orvon prava I postojana veza, podlone osjernijoj mijeni plime i oseke.

Pouzdano je da e dokazano postupno dizanje razine naega mora (dola-zilo ono zbog sputanja kopna, kako bi neki htjeli, ili zbog roga jer se s nekog~ drugoga openiti jega uzroka to mora ponoviti, kako sam ja sklo~ vjer~vatl)_ sve vie smanjivati otjecanje tih voda, re da e se prema tome z godme u godinu neosjetno, a zatim iz pedeset u pedeset godina osjetno povcavan grotlo jezera. lz dragocjenih se Ljubavcvih listina doznaje da je Vransko jezero do godine 1630. b) lo veoma slatko; ovaj pisac kanda optuuje por~es da 20

je otvorio 'podzemne pukotine kroz koje su vode uspostavile vezu i ribe nale prolaz. Ali'. tko god je sam prouavao ala i obale Jadrana, te poslije duga istra,ivanj11 pozn\lje narav kamenitih slojeva u primorskoj Dalmaciji, bjelo-dano vidi da se ta promjena ne smije pripisati sluajnu uzroku, kakvo bi bilo rrusno drmanje, nego trajnu i postepenu kao to je dizanje razine mora; i mora se smijati tom pokuanom porhvaru.

To ne znai da ja mislim kako je nemogue oteti nekoliko stotina jutara povodnju to se svakoga dana iri pretvarajui u movaru najbolju zemlju pokraj roga jezera i zagaujui zrak u susjedstvu. Naprotiv, uvjeren sam da tome: ima lijeka, kao to sam uvjeren da to nije niti moe biti onaj odvodni kanal. Evo ga u nekoliko rijei. Neka se vrate na stari put vode to dolaze iz

Smo)

prema abama. U razdobljima nestaice (koja su, na alost, esta u Dalmaciji, kako zbo& nerazumne poljoprivrede, rako i zbog prevelikih nedostataka u

ust~ojsrvu) nijedan prnvi Morlak ne bi pojeo abu, pa makar umro od gladi. Kada smo vranskog upnika upitali zato mjesto loa sira ne jede abe, gotovo je planuo od srdbe. Rekao nam je kako ih neka morlaka protuha hvara.da ih nosi na zadarsku trnicu, ali jo nije stigao dotle da ih jede; i dodao da je on na sramotu selu.

14. Okamine iz; Cermr;a, Btmkovca i Pod/uga

U umama nedaleko od Ceranja naao sam vel ike kol iine turbinita u obinom dalmarinskom mramoru, a malo dalje od njih istu vrstu orrocerata kao na Ugljanu. Tako se nalaze leaste stijene ispod Benkovake Kule, te u oblinjem seocu Podlugu, gdje su savreno ouvane kao one iz Monrevialea pokraj Vicenze i San Giovannija llarionea koje su najljepe ro ih poznajem. Izmedu Benkovake Kule i ume Kukalj protee sc ogranak breuljaka sastav-ljenih od stvrdnute morske gline, te ponegdje od veoma bijele laporaste zemlje. U prosjecima to su ih izderalc bujice skupljao sam razbacana morska rijela od kojih su neka lisniasre jezgre turbinita, veoma blistave okamine zlamoute boje. Openito je kamen od kojega su sastavljeni breiuljci u okolici vrlo slian mekom kamenju naih talijanskih bregova. Prosrrana polja i veoma pitome doline u okrujima tih sela slabo su naseljeni i jo gore obraeni. Ponegdje pomanjkanje stanovn itva rcti isroi zraka, jer mu je nuna posljedica porpuno zaputanje gorskih poroka i stvaranje movara.

Nije, medutim, nezdrav zrak u Peruiu, karclu to ga je sagradila plemenita obitelj knezova Poscd~rskih da im poslui kao utoire u do!>a nepovjerenja prema Morlacima i~ okolice. Smjeren je na kamenim breuljku i s visoka se istie nad velikim dijelom lijepa krajolika. Rijetke okamine to se tu razabiru sline su gore spomenurima.

15. R11evine Asserije, sada ;a~ane Podgrat Nepun u milju od roga katela ubogi je zaselak Podgrade*. Ono vue ime

od grada !ro je u minulim stoljeima gospodario mjesrom koje sada zauzimaju bijedne kue. Peutingerova karta putovanja na taj poloaj postavlja Asseriju, koja je Prolemejeva13 Assisia i Plinijeva Assesia il i Asseria. Ovaj posljednji, poto je nabrojio libumske gradove koji su duni doi na skuptinu ili sabor u Scardonu, dodaje rom popisu povlare~e stanovnike Asserije, immrmesque Asseriates ... To puanstvo koje je bira lo vlastita poglavarstva i dtalo se

Pod gmda, sono l cini. " PUN. Nat. Hist. Ub. Ill. e. 21. tJ Ptolemej {Ciaudius PcoJemaeus. 2. st. n. e) grki mruemtuiar, astronom i geograf.

Smatrao je Ztmlju su:direm S\1c.mira.; t.lubjna je njego\' a Zeml}opima upuw u kojoj Je oz.naio mjesra po geografskoj irini i duini. Upotrijebio broj '1. stuP"ni podije~o n minute t sekunde.

22

vlastitih opinskih zakona moralo je biti bogaro i nadmono ostalim susje-dima. Prevarili su se mnogi pisci o ilirskim pitanjima koji su povjerovali da je na ruevinama Asserijc izrastao Zemunik, a ro je tvrava u okolici Zadra esnaest milja od Podgrada. Mnogo puta hvaljeni Ljubavac preuzeo je n: greku u svom rukopisu De situ 1/lyrici, ali romu se ne moe upisati u grijehe; dok je on pisao, ruevine Asserije jo su bile pod Turcima, pa se, dakle, nisu mogle lako razgledati.

Tragovi to ostadoe od zidina Asserije (str. 24-25) to dovoljno dokazuju. Njihov se opseg i sada jasno prepoznaje na rtu i dosee 3.600 rimskih stopa. Prostor to ga zatvaraju ima oblik duguljasta mnogokumika; sagraene su od obinoga dalmatinskog mramora, ali ne s brijega na kojem se uzdiu jer on nudi samo meki kamen. Svi komadi toga mramora obcadcni su klesanjem i njima su bile obloene zidine iznurra i izvana; poneki kamen dosee duljinu od deser stopa, a svi su znam ih razmjera. Debljina ovih utvrda obino je osam sropa; ali na najuem dijelu, koji se sputa prema podnoju breuljka, debele su jedanaest stopa; na ponekom mjestu jo se vide dvanaest lakata visoke. Samo na jednom mjestu (A) nalazi se oit znak vrata, koja su pokrivena ruevinama; stajao sam nogama na krivini luka, a ima vie oblinjih sranov-nika koji se sjeaju da su ih jasno vidjeli. Moda su postojala jo jedna vrnta na poloaju (B) odakle sc sada ulazi. Osim vrara, vide se jo dva upotreblja-vana otvora (CD). Ali drugi otvor nije ouvan dobro kao prvi. Ne bih se mogao domisliti emu su sluili, jer se ne bi moglo rei da su bili vrata, a ni

osmarranice niri ispusti za vodu. Mnogo panje zasluuje polurvrava (E) koja izvrsno odgovara suvremenome vojnom graditeljstvu. Mnogo vie stvari dostojnih posebne pozornosti vidio bi tu neki profesor toga plemenitog

umijea. Sracinar, pa i jednostavan ljubitelj umjetnosri i dobre uenosti, kada se nae u Podgrau, nee se moi suzdrati i ne poeljeti da neka mona ruka quicquid wb terra est iu apriwm proferat. Na w e ga elju posebno potaknuti spowaja da od propasti roga grada nitko nije u njemu dublje zagrebao e da bi odatle to izvukao. Te zidi