Alija Isaković

8/10/2019 Alija Isakovi

1/22


2/22

Alija Isakovi je bonjaki pisac, romansijer, pripovjeda, dramski pisac i

historiarjezika i knjievnosti.

Osnovnu i srednju kolu je zavrio u Bitunji, Stocu, Zagrebu, Crikvenici,

Panevui Beogradu, a studirao je u Sarajevu na Filozofskom fakultetu.

Priredio je vie djela, posebno je izdvaja prva antologija muslimanske

knjievnosti Biserje(1972), zbornik radova Hasanaginica(1774-1974),

anegdote Nasrudina hode(1984.)

Objavio je oko 25 djela, od kojih se izdvajaju: pripovijetke ( Taj ovjek,

Semafor), romane( Sunce o desno rame, Pobuna materije), drame (

Krajnosti, Hasanaginica), studije o E. MulabdiuA. Muradbegoviu,Osmanu-

Azizu


3/22

Godine , 1992. pojavili su se prvi primjerci Rjenika karakteristine leksike u

bosanskome jeziku. To je bila prva knjiga objavljena u opkoljenom i ratnom

Sarajevu. Zbog nestaice papira, to skromno izdanje pojavilo se na sarajevskim

tezgama.

Poetkom 1993. godine objavljeno je reprint izdanje u Wuppertalu (Njemaka),

bez odobrenja autora, zatim reprint izdanje u Sarajevu 1993.,a najavljivana su i

druga reprint izdanja, meutimratne nedaesu to onemoguile.

Ovo izdanje dopunjeno je i ispravljeno, dopune se sastoje u tome to je Isakovi

uvrstio oko 170 odrednica, a oko 1400 novih rijeiuneenoje na nagovor italaca

koji su predlagali da meuodrednicama budu i one rijeikoje nisu karakteristine,nisu ekscerpirane iz grae, ali se, iz pravopisnih razloga upuuje na njih

uobiajenimnainomnpr.bolestnik- bolesnik, zvizda- zvijezda, karadoz- karaoz.

U tome slijedu modificiran je i sam naziv Rjenika.

Ovaj rjenik predstavlja podlogu za budue gramatike i pravopise na ovim

prostorima.


4/22

Na jezik je namoral i ne treba osobit trud da bismo objasnili pojam: bosanki

jezik. Bosanski jezik nije nastao ni u okrilju srpskoga ni hrvatskoga jezika,nije

njihova izvedenica, ve jedna od objektivnih naporednosti. Bonjaci, kao

zaseban kulturni sloj u viestoljetnombosanskome drutvu,stekli su vremenom

drugaija iskusta od svojih susjeda, tek kada je u pitanju prirodno pravo na

materinski jezik i njegovo ime, nije bitna koliinarazlika.

Potomci davnih Bonjaka i danas ive u bosanskome jeziku koji je ostavio

intenzivan trag, savrenkontinuitet, ostavio u svome jeziku kazivana i pisana

djela neosporne knjievne i znanstvene vrijednosti, dostojne svekolikog

potovanjai modernoga lingvistikogelaboriranja.Kontinuitet knjievnog stvaralatva bosanskih muslimana na maternjem jeziku

uvajuvrlo bogata narodna lirika i epika, pa i drugi vidovi usmene literane

tradicije.


5/22

Muslimanska narodna poezija nastaje i razvija se kao dio ireg epsko-lirsko

novotokavskog areala, na kojem se vremenom uspostavlja neka vrsta

poetskog interdijalekta, u nauci definisanoga kao novotokavska folklorna

koine. Ova poezija svjedoi o vezanosti muslimana za rodno tlo i jezik, bez

obzira na snane veze sa orijentalnom knjievnojezikom komponentom.

Posebnomjesto u tom smislu zauzimaju, i jezikiveoma uspjele, umjetnike

tvorevine kakve su balade Hasanaginica, Smrt Omera i Merime, zatim

sevdalinke, pa epika krajikih Muslimana, sandaki junaki ep enidba

Smajilagi Mehe...(pie Devad Jahi,O narodnom i knjievnom jezikubosanskih Muslimana,1990).

Naziv bosanski (bonjaki) jezik bio je, meutim, veoma rairen. On kod

muslimana ima najduu tradiciju. Njime se iskazivala distanca u odnosu na

orijentalnu knjievnojeziku tradiciju i potvrivala stvarna etniko-jezika

slavenska pripadnost. Taj naziv se odnosio na jeziki prostor, na jeziki

nepreciziranu sredinju tokavtinu, koja je od ranije, i prije reforme

19.vijeka,imala uslove da postane osnovicom zajednikoga knjievnog

jezika.(DevadJahi,Nav.djelo)


6/22

Aleksandar Beli, u tekstu Bosanski jezik i stil,1937., zakljuuje: Nema

nikakve sumnje da je bosanski jezik, zajedno sa Vukovim hercegovakim i

Daniievimvojvoanskim,narodna osnovica naegknjievnog jezika.(Na

jezik, V/1937)

Ukidanje javnog imenovanja javne upotrebe bosanskog jezika aktom

austrougarske vlasti od 4.9.1907. bez obrzira to je Zemaljska vlada drugim

aktom dozvolila bosanski jezik u muslimansnkim autonomnim institucijama;

ova zabrana je olakala politikim vlastima da se bosanski jezik izopi iz

jezikihdogovaranja.

Tek popisom 1971. bosanskomuslimanski narod dobio je ravnopravnu

popisnu nacionalnu kategoriju, a 1991. i pravo da imenuje svoj jezik i iskae

ga u popisu.

Zbog drutvenih prilika u Jugoslaviji, korelacija nacionalnoga i jezikoga,nijedan musliman (Bonjak)nije sudjelovao u Novosadskom dogovoru iz 1954,

pri izradi pravopisa iz 1960, ili bilo kojeg drugog pravopisa. Nije ni udnotoje

Pravopis Matice Srpske i Matice Hrvatske potpuno ignorirao osnovne

znaajkebosanskoga jezika.


7/22

Ovaj Rjenikprvi je pokuajda se to ispravi i da se nazajedniki jezik koji

svako imenuje prema svojoj tradiciji, obogati onim tomu nudi njegov, vrlo

znaajanbosanski udio.


8/22

Ovaj Rjenik je rjenik knjievno sumnjivih rijei, znaenjskih i normativno

ambivalentnih, jezikom iskljuivouosakaenih rijei, rijeiodbaenih,to

ne priliinijednom jeziku i nijendom pravopisu. Ovaj Rjenik je nastojanje da

se tim rijeimavrati njihova knjievnaasti javno uvaavanje.

Nisu upitanju samo pravopisne norme. Knjievnojezika stvarnost bila je

ponekad grublja. Postoje brojni oblici koje je Pravopis dozvoljavao (baa,

baovan,bahat, bahuljati, ahura,halav, sumahnut, hariti),ovi oblici nisu

bili u javnoj upotrebi, akni u BiH gdje su te rijeimaterinske. Svrha ovog Rjenikanije da vadi iz pepela neke arhaizme, samo zato tosu

dio bonjaketradicije.


9/22

Leksika je predstavljena u vertikalnom slijedu da bi se uoionjen kontinuitet,

njena ivotnost, te da bi se uoilovjetakonaruavanje toga kontinuiteta,

kada i koliko.

Rjenikima oko 13 675 rijeiodrednica. Tumaenjeodrednica svedeno je

na najmanju mjeru. Znatan dio rijeiobjanjenje samo u primjerima iz teksta i

sinonimima.

Gramatikeoznake rijei takoer su minimalne, dreida je u prvo vrijeme

najpotrebniji pravopisni vid rjenikas moguimnormativnim naznakama.

Veliko M, u rijeiMusliman, ostavljeno je u citiranim tekstovima, kako je u to

vrijeme bilo uobiajeno.


10/22

Autori naih tekstova nisu nikada pisali korijenski, morfonoloki, ve onako

kako su govorili, dakle fonoloki. Odstupanja su neznatna i bez sistema.

Bosanski ban i kralj Tvrtko I Kotromanipiese Tvrtko ( a ne Tvrdko), kako bi se

moglo oekivati,u pismima naihljudi ispisane su rijei: bezakonje i drutvo(a

ne bezzakonje i drutvo).

Turcizmi su pisani kao i danas, a tako valja pisati i strane rijei iz evropskih

jezika: esej,feljton i dr.

Taj savreni jeziki kontinuitet, knjievnojeziki, moemo pratiti od starihbosanskih tekstova, preko krajinikih pisama, Hevaijine poezije,

Hasanaginice, Firakijinog Mahzara bosanske fukare, do naihdana.


11/22

Ikavski oblici bili su karakteristini za bosanski jezik, sve do kraja 19.vijeka i

danas su obiljejem pojedinih narodnih govora, a neke rijei ule su u

knjievnost:zvizdan, mlivo, biljac, prilip (trava), docniti.

Turcizmi su uliu balkanske jezike u sr!tose bosanskoga jezika tie,turcizmi

su uli u njega kao nova islamska duhovna sadrina. Mnotvo turcizama u

ovome Rjeniku nije njihova leksika razmjerenost u bosanskome jeziku, niti

favoriziranje njihove karakterinostiza bosanski jezik.


12/22

Rijei u kojima je H imaju duu. I rijedua ima h. Krlea se oprataodsvoje majke Lahka ti zemlja. Lahka zemlja je laka od lake. Ovo h

dematerijalizira asocijacije, u ovisnosti od naegaporiva i emocija. Bosanski

muslimanski pisci izgovaraju i piu h, bez obzira da li je ono tu bilo ili se

razvilo iz drugoga glasa. U domaim rijeima lahak, mehak, hudovica,

vehnuti, hra...i turcizmima: mahana, mahrama, mehlem, bahnuti..

U primjerima: havaz (iz tur.avaz, od perz.avaz) glas; halat (iz tur.alat, od

arap.alat)orue,sprava; zehra (iz tur. zerre,od arap.darra) siunidio....

Sigurno je da ovo hnaiMuslimani nisu uliod Turaka jer ga Turci u svome

jeziku razgovaraju. I na crnogorskoj strani upotreba glasa h nije bila

beznaajna. U Njegoevim djelima nalazimo: sahnuti, uvehnuti, tespih,

Zahira, kahva, inalah..(Renikuz celokupna dela Petra 2.PetroviaNjegoa,

Bgd.,1981.)


13/22

Putujui izvan Srbije, Vuk 1836. u Poslovicama zakljuuje sasvim razborito:

Videija po narodu naemuovako razlinoizgovaranje slova h, eosam u

ovoj knjizi da ga natampam svuda e mu je go pravo mjesto (po

etimologiji), pa itateljineka ga izgovaraju kako je kome obinije...

Na pisnaje slova hnavelo je Vuka velika potreba jer bez njega bi nam jezik

bio podosta raspojas i aljkav. K tome se slovo h opravdava i prolou

naegajezika i poreenjus drugim slavenskim jezicima.

Dakle, gramatiki je pravilnije pisati ga nego ne pisati ( pieMaritiu svojoj

Gramatici, Zagreb, 1963.,17.)

Ispustitiglas h iz svoga slova bilo bi isto kao tobi neki kompozitor izbacio

upotrebu jedne note iz muzike skale, ili jedan hemiar bilo koji element iz

Mendeljevog sistema, ili jedan graditelj jendu stepenicu u stubitu jedne

zgrade.(Dizdarn 1970, 1991.)


14/22

Brojni primjeri zamjene jata u bosanskome jeziku pokazuju da potujui

ijekavski izgovor treba odustati od favoriziranje ekavskih refleksa ovoga

glasa i dati prednost oblicima: ogrjev, prijedlog, prijevod, grjeka,a ne ogrev,

predlog,prevod, greka...


15/22

U vezi s upotrebom rijeikoje, u dananjemobliku, sadretili ,tj postalo u

rijeimaopen,openit,opi,opina,Vuk i Danii su pored toga pisali u

tim rijeima t, to je crkvenoslavenski jezik; isto su tako oni pisali (svetenik,

svetenstvo),toje takoercrkvenoslavenski, a po glasovnom zakonu naegjezika je sveenik,sveenstvo. Meutim,u zapadnim krajevima naegnaroda

uptrebljava se sveenik,opi...

Narodgrkohrijetko pretvara u k; ovdje se dodaje da narod u rijeima

uzetim iz grkoga jezika ponajviene pretvara grkoh u k, vegovori npr.hartija, hiljada, hora, Hrist...(Mareti)


16/22

U govoru Muslimana na krajnjem jugoistoku Rame i dijelom u Prozoru i

srednoj Rami mogu se uti geminate i to u 3 pozicije, u izgovoru vlastitih

imena: Dennana, Muhammed, Allah, Abdullah...(biljei Milo Okuka u

svojim istraivanjima,Govor Rame,1985,58.)


17/22

Imenice tipa Mujo, Jovo imaju promjenu imenicu mukogaroda na suglasnik:

Mujo-Muja, Jovo-Jova u istonohercegovakomgovornom tipu. Meutim,u

ostalim hercegovakim govornim podrujima ove imenice imaju promjenu

imenica enskogroda naa: Mujo-Muje, Jovo-Jove..

Prisvojni pridjevi ovih imena su: Mujin, Jovin, Ivin, to je karakteristino za

bosanski jezik, odnosno Mujov, Jovov, Ivov, prema istonohercegovakom

govornom tipu. MiloOkuka takoerbiljeiprisvojne pridjeve na in: Zvonkin,

Mehin, Dedin.. Izmeupridjevskih nastavaka ji i iji prednost autor je dao nastavku iji, pa

(Boiji, djeiji, ovjeiji), prema Boji, djeji, ovjeji.Pravopis doputa oba

sufiksa.


18/22

Infinitiv bezi je veoma obianu bosanskome jeziku, u velikome vremenskom

slijedu.

Infinitiv ili da+prezent (Ne mogu da spavam. Ne mogu spavati.)

Na osnovu ovog Kulenovievog primjera moemo tvrditi: kada je upitanju

upotreba infinitiva- tada su razlozi za radnju: via sila moranje; a kada je

upitanje da+prezent tada je upitanju namjera, volja, elja.

Oblici plurala jednoslonih imenica mukog roda na suglasnik u Rjeniku su

zabiljeenibrojni srodni oblici koji pokazuju da je kraiplural esti u obinom

narodnom govoru (npr.stolakom) i u pojedinih proznih pisaca, osobito onih

koji njeguju svojujezikutradiciju. (sudi, vrazi, avi,drumi,krsti...)

U imenica enskog roda koje imaju viestruk genitiv mnoine Pravopis daje

prednost odreenim oblicima: Pravopis: noga-noge, gen.nogu i (rjee)

noga; prst,pl.prsti, gen. prsti i prstiju, pored prsta...

Glagole s nastavcima irati,-isati,-ovati mlaitehniki termini nameuoblike

sairati i mlaiautori su skloniji tome tvorbenom modelu.


19/22

Futur I veinanaihpisaca upotrebljava kao jendu rijeoblika od glagola na

ti, kada je pomoniglagol na drugom mjestu (radiu,pleu).

Ipak autor preporuujeodvojeno pisanje (radit u,plest u).


20/22

Bosanski jezik se bogati semantikim diferenciranjem pojedinih rijei

parova. Tako je u naoj praksi uobiajeno da je istota (stila), a istoa

(ulice), utrka (trka s ciljem), a trka (uope)...


21/22


22/22

Documents

Alija Isaković