. . A Lj Adamić i LavalNugent

Marija i Teo

Laval Nugent

grof, feldmaršal, komandant Reda Marije Terezije, rimski princ i Veliki meštar Malteških vitezova za Irsku

rodio se u Ballynacoru (Westmeath), Irska 3. studenoga 1777., a umro je u Bosiljevu 22. kolovoza 1862.

Mladost i vojni počeci

Vojnu karijeru započinje 1793. u austrijskoj vojsci kao kadet u inženjerskom korpusu. Iako vojno vijeće nije odobrilo njegov prijedlog, Laval na svoju ruku kreće prema Hrvatskoj u nakani da odvoji francuske postrojbe u Dalmaciji i poveže se s engleskom flotom. Uspio je srušiti francusku vlast u Hrvatskoj te bez borbe ući u Rijeku 27. kolovoza 1813. godine.

Ilirski pokret

Godine 1840. stupio je na dužnost vojnog zapovjednika Hrvatske. U to vrijeme u Hrvatskoj se rasplamsava hrvatski nacionalni preporod – ilirski pokret. Nugent se od samog početka pokreta izjasnio za hrvatsku narodnost, a zatim za ilirizam. Nije bio zadovoljan samo članstvom u pokretu već je želio da ilirizam postane stranka koja će vladati Hrvatskom. Bio je najmoćniji plemić u Ilirskom preporodu, vrhovni hrvatski vojnički zapovjednik, zapovjednik Krajine i zaštitnik Ljudevita Gaja.

Nugentovi posjedi

Trsatska gradina

Grad Bosiljevo

Dvorac Sušica, danas Stara Sušica

Imanje u Stelniku

Kaštel

Lović

Dvorac Dubovac

Andrija Ljudevit AdamićPopis njegovih zanimanja vrlo je raznolik: pokušao je osnovati vlastitu banku u Rijeci, potom se zaposlio kao građevinski tehničar, da bi kasnije sam projektirao i izgradio vlastito kazalište (1805.), koje je moglo primiti 1600 gledatelja. Adamić 1821. kupuje mlin na Lučicama, u dolini Rječine, i preuređuje ga za proizvodnju papira. Tim činom je postavio temelje riječkoj tvornici papira, poznatoj pod nazivom Hartera.

Dostignuća

Glavnina njegova političkog djelovanja usmjerena je na razvoj gospodarstva i izgradnju prometnih pravaca prema Rijeci. U to je doba upravo njegova trgovačka kuća postala ne samo najveća u Rijeci nego i vrlo utjecajna na Sredozemlju, s dosegom do srednje i istočne Europe i Velike Britanije, te s povremenim izvozom preko Atlantika - do Srednje Amerike i Brazila.

Adamić i Nungent

Prvi put se susreću na Malti koja je bila baza trgovačkih pothvatima Adamića za vrijeme engleske kontinentalne blokade.

Adamić se potrudio u obnovi kaštela u kojemu je Nugent namjeravao osnovati muzej starinačiji su najvrijedniji izlošci trebale biti statue iskopane u Minturnu.

Njihova pisma

Iz pisama upućenih Lavalu Nugentu datiranih 22.  i 31. siječnja 1823. godine doznajemo da upravo Adamić predlaže da se trećina austrijskog duga prema Velikoj Britaniji podmiri izvozom drva koje bi se sjeklo oko imanja Stara Sušica koje je Nugent kupio u Gorskom kotaru. Vrlo spretno sudjeluje i u izgradnji Lujzinske ceste kupujući zemlju uz trasu buduće ceste, podržava plan i surađuje u pripremama za izgradnju plovnog kanala dolinom Kupe.

najvažniji politički događaj u Europi 1822. godine bio je kongres u Veroni, koji se održavao u listopadu-prosincu na kojem se određivala budućnost Starog kontinenta

Adamić je na kongresu sudjelovao kao izaslanik Rijeke, a Nugent kao vojni zapovjednik i vojni političar