1
Alkibijad I Platonovo djelo u kojem tematizira problem brige o sebi odnosno staranja o sebi. Alkibijad je potomak stare Atenske porodice, staratelj mu je Periklo pošto je izgubio roditelje. On raspolaže velikim naslijeđenim bogatstvom a osim toga je lijep pa ga salijeću mnogi obožavatelji. Svjestan svog bogatstva i ljepote izrasta u osornog mjadića koji odbija sve svoje poklonike. U kritičnom dobu u kojem mladići počinju stariti, te njihovi poklonici počinju gubiti interes, Alkibijadu se obratio Sokrat. Zaključio je naime da u Alkibijadovoj glavi postoji još nešto osim volje da se cijeli život koristi svojim vezama, porodicom i bogatstvom. Alkibijad želi vladati, uzeti sudbinu države u svoje ruke, on hoće upravljati drugima, ukratko želi svoj povlašteni položaj i statusnu prednost pretvoriti u političko djelovanje. Sokrat ga upozorava da mora prije toga savladati suparnike u samoj državi, a u isto vrijeme i one vanjske neprijatelje. Da bi im dorastao mora upoznati samog sebe, dakle prije svega baviti se samim sobom. Ova tema bavljenja sobom razvija se u drugom dijelu teksta u opsežnu teoriju. Čovjek se, kako ističe Sokrat, mora naučiti baviti sobom upravo u ovom kritičnom dobu u kojem izlazi iz ruku pedagoga i ulazi u period političkog djelovanja. Prema tome nužnost staranja o sebi povezana je s vršenjem vlasti. Dijalog Alkibijad ima podnaslov, koji je dodan kasnije, o ljudskoj prirodi. Međutim kada se promotri završni dio teksta vidimo da pitanje koje postavlja Sokrat i problematika koju postavlja nije: treba se baviti sobom; ti si čovjek – dakle postavljam pitanje: što je čovjek? Sokratovo pitanje je određenije, teže i zanimljivije, ono glasi: treba se baviti sobom – ali što je sebstvo (auto to auto), budući da se treba baviti samim sobom? Pitanje koje se prema tome ne odnosi na ljudsku prirodu nego na ono što mi sada nazivamo (jer izraz se ne nalazi u grčkom tekstu) pitanje subjekta. Što je subjekt, što je ono na što se treba usmjeriti misaona djelatnost, djelatnost promišljanja, djelatnost koja se okreće od pojedinca ka njemu samom?

Alkibijad I

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Alkibijad I

Alkibijad I

Platonovo djelo u kojem tematizira problem brige o sebi odnosno staranja o sebi. Alkibijad je potomak stare Atenske porodice, staratelj mu je Periklo pošto je izgubio roditelje. On raspolaže velikim naslijeđenim bogatstvom a osim toga je lijep pa ga salijeću mnogi obožavatelji. Svjestan svog bogatstva i ljepote izrasta u osornog mjadića koji odbija sve svoje poklonike. U kritičnom dobu u kojem mladići počinju stariti, te njihovi poklonici počinju gubiti interes, Alkibijadu se obratio Sokrat. Zaključio je naime da u Alkibijadovoj glavi postoji još nešto osim volje da se cijeli život koristi svojim vezama, porodicom i bogatstvom. Alkibijad želi vladati, uzeti sudbinu države u svoje ruke, on hoće upravljati drugima, ukratko želi svoj povlašteni položaj i statusnu prednost pretvoriti u političko djelovanje. Sokrat ga upozorava da mora prije toga savladati suparnike u samoj državi, a u isto vrijeme i one vanjske neprijatelje. Da bi im dorastao mora upoznati samog sebe, dakle prije svega baviti se samim sobom. Ova tema bavljenja sobom razvija se u drugom dijelu teksta u opsežnu teoriju. Čovjek se, kako ističe Sokrat, mora naučiti baviti sobom upravo u ovom kritičnom dobu u kojem izlazi iz ruku pedagoga i ulazi u period političkog djelovanja. Prema tome nužnost staranja o sebi povezana je s vršenjem vlasti.Dijalog Alkibijad ima podnaslov, koji je dodan kasnije, o ljudskoj prirodi. Međutim kada se promotri završni dio teksta vidimo da pitanje koje postavlja Sokrat i problematika koju postavlja nije: treba se baviti sobom; ti si čovjek – dakle postavljam pitanje: što je čovjek? Sokratovo pitanje je određenije, teže i zanimljivije, ono glasi: treba se baviti sobom – ali što je sebstvo (auto to auto), budući da se treba baviti samim sobom? Pitanje koje se prema tome ne odnosi na ljudsku prirodu nego na ono što mi sada nazivamo (jer izraz se ne nalazi u grčkom tekstu) pitanje subjekta. Što je subjekt, što je ono na što se treba usmjeriti misaona djelatnost, djelatnost promišljanja, djelatnost koja se okreće od pojedinca ka njemu samom?