1

UVOD

Alkoholizam je bolest od koje pati i pojedinac i društvo, bolest na koju ne obraćamo dovoljno pažnje, mada je njena rasprostranjenost i štetnost veoma značajna. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije (SZO) alkoholizam je treća bolest po učestalosti u svijetu, odmah poslije kardio-vaskularnih (bolesti srca i krvnih sudova) koje su na prvom mjestu i malignih bolesti (razni oblici raka) koji su na drugom mjestu.

Štetno dejstvo alkohola na čovečji organizam i problemi koji proizilaze iz konzumacije alkohola poznati su iz davnina. Spartanci su pre 300 godina kažnjavali pijance odsecanjem nogu. Moćna Rimska država je zakonom zabranjivala mlađima od 30 godina da piju alkohol. Naš slavni Car Dušan je u svom Zakoniku tačno odredio kazne pijancima u zavisnosti od "belaja" koji su napravili. O pijanstvu kao bolesnoj pojavi pisalo se i u najdrevnijim zapisima daleko prije Hipokrata. Prve definicije o patologiji pijanstva i njegovim psihopatološkim dejstvima nalaze se još u Aristotelovim zapisima.

Zadovoljavajuće definicije o alkoholizmu nema, a prihvatljivijeg objašnjenja još manje. Definicija alkoholicara Svetske zdravstvene organizacije glasi:

ALKOHOLIČAREM SE SMATRA OSOBA KOJA DUŽE I PREKOMjERNO KONZUMIRA ALKOHOLNA PIĆA, KOD KOJE SE RAZVILA ZAVISNOST OD ALKOHOLA I KOD KOJE JE DOŠLO DO OŠTEĆENJA DUŠEVNOG I TjELESNOG ZDRAVLJA KAO I RAZUMNOG STANJA. U POJAM ALKOHOLIČARA UKLJUČUJE SE I OSOBA KOJA POKAZUJE POČETKE POREMEĆAJA U TOM SMISLU.

Na sl. br. 1. je prikazan alkohličar:

1

2

Sl. br. 1. Alkoholičar

1.FAZE ALKOHOLIZMA

1.1.Razvoj alkoholizma

Razvoj alkoholizma prolazi kroz određene faze, koje imaju svoje karakteristične znake koji određuju fazu. Međutim, neki put nije moguće odrediti jasnu granicu između pojedinih faza, niti prisutnost svih simptoma u nekoj fazi. To ne znači da dotičnih simptoma neće biti u toj fazi tokom daljeg razvoja bolesti.

Faza umjerenog pijenja

Svi ljudi koji piju alkohol su u riziku da jednog dana postanu alkoholičari. Da li će se to desiti i kada, ne može se odrediti, ali rizik postoji.

Trening faza

Ni ova faza se ne smatra fazom zavisnosti. To je u stvari jedan prelaz između faze umjerenog pijenja i zavisnosti. Osoba i dalje pije umjereno, ali joj se dogodi da se povremeno napije u nekoj situaciji.

Ove dve navedene faze ne zahtijevaju stručno-medicinsku pomoć, ali treba povećati opreznost što se pijenja alkohola tiče.

Pretoksikomanska (predzavisna) faza

Glavna odlika ove faze su povećanje tolerancije i psihička zavisnost. Povećanje tolerancije je pojava da alkoholičar može da "podnese" veću količinu alkohola nego ranije. Ova pojava se obično razvija postepeno, tako da alkoholičari "privikavaju" organizam na sve veće i veće količine alkohola. Alkoholičar sa razvijenom povišenom tolerancijom, subjektivno, nema osećaj pijanstva ni kada popije veće količine alkohola. To ipak ne znači da nije pijan. Njegove psihofizičke sposobnosti su sigurno smanjene.

Psihička zavisnost

Trajna psihološka zavisnost ili "oslanjanje" na efekat alkohola je potreba alkoholičara radi "olakšanja" fizičkih ili emocionalnih bolova. Takođe, alkohol može koristiti za ublažavanje napetosti, neizvjesnosti, strepnje, straha, uopšteno rečeno - anksioznosti. Umirujuće dejstvo alkohola može da se postigne i tabletama za umirenje.

Psihička zavisnost predstavlja i uključivanje alkohola u razne aktivnosti kao neizbježan element. Naprosto osoba osjeća nekompletnost nekog događaja ili aktivnosti bez alkoholola.

3

Toksikomanska (zavisna) faza

Ovo je faza kompletne zavisnosti od alkohola. Nju karakterišu četiri znaka. Ako osoba ima prisutan samo jedan od ovih znakova svrstava se u ovu fazu:

Prvi znak je gubitak kontrole (fenomen prve čaše). To je jedan od najsigurnijih znakova toksikomanske zavisnosti. Započeto pijenje ne može se zaustaviti, to jest, alkoholičar nastavlja da pije do potpunog opijanja. Jedna od bitnih karakteristika ovog fenomena je njegova nepovratnost.. Alkoholičar je doživotno izgubio sposobnost umjerenog konzumiranja. Čak i posle više godina apstinencije ovaj fenomen se održava.

Drugi znak je alkoholna amnezija ("prekid filma"). Predstavlja pojavu gubitka sjećanja za pojedine sadržaje iz perioda pijanstva. Najčešće to nesjećanje može da se odnosi na kompletne događaje, postupke ili na pojedine djelove. Ponekad se javlja naknadno prisjećanje koje nastaje spontano ili podstaknuto podsjećanjem od strane očevidaca problema koje je alkoholičar napravio u pijanom stanju. Ova pojava je često vrlo neprijatna za osobu jer izaziva napetost, strah i grižu savesti. Postoje dvije vrste alkoholne amnezije: benigna i maligna. Benigna alkoholna amnezija predstavlja akutnu intoksikaciju (trovanje) alkoholom. Ona se često javlja kod nealkoholičara, obično adolescenata i predstavlja specifično reagovanje ličnosti na alkohol. Najbolji primjer za to je opijanje na srednjoškolskim ekskurzijama, maturskim proslavama. Ponavljana alkoholna amnezija je predznak početne alkoholne zavisnosti. Maligna alkoholna amnezija je znak poodmakle faze zavisnosti. Obično se više puta javljala. Smatra se da predstavlja odraz početnih ili poodmaklih oštećenja u mozgu, zavisno od učestalosti javljanja.

Treći znak je nemogućnost apstinencije. Alkoholičar se ponaša po devizi "ni jedan dan bez pića". Obično piju po sistemu dolivanja, što znači da im je potrebna stalna koncetracija alkohola u krvi da bi mogli da funkcionišu. Prekidanje pijenja dovodi do apstinencijalne (uzdržavajuće) krize. Kompletna preokupacija alkoholičara vezana je za alkohol, zbog toga alkoholičar počinje da stvara zalihe alkohola, javlja se jutarnje konzumiranje.

Četvrti znak je pad tolerancije. Najčešće se javlja u kasnijim fazama bolesti. Ovaj kardinalni znak toksikomanske zavisnosti nadovezuje se na prethodne znake bolesti. Alkoholičar nije više u mogućnosti da pije veće količine, već mu je dovoljno jedna do dve čašice da se napije. Oštećenje organizma alkoholičara je veoma izraženo, naročito jetre i mozga, tako da nove količine alkohola samo pogoršavaju već postojeće teško stanje. Pad tolerancije predstavlja prisilnu odbranu organizma od veće količine alkohola. I kod ovog znaka prisutna je nepovratnost.

Na sl. br. 2. prikazana je zdrava jetra, kao i jetra nekog teškog alkoholičara.

4

Sl. br. 2. Zdrava jetra i ciroza jetre usled alkohola

1.2.Fizička zavisnost

Ovo je fenomen koji se javlja isključivo u toksikomanskoj fazi alkoholizma. Fizička zavisnost javlja se posle prestanka korišćenja uglavnom tri grupe depresantnih supstanci (alkohol, barbiturati i morfin) i potpuno je nezavisna od psihičkog stanja organizma.

Alkoholozi više vole da fizičku zavisnost zamjene terminima apstinencijalna kriza ili apstinencijalni sindrom. Utvrđeno je da znaci ove krize nastaju zbog opadanja nivoa alkohola u mozgu, a ne od nivoa alkohola u krvi.

U blažoj formi javlja se podrhtavanje prstiju, malaksalost i razdražljivost. Težu formu karakteriše podrhtavanje cijelog tijela, pojačano znojenje, gubitak apetita, povišeni krvni pritisak, srčane smetnje, razdražljivost koju okolina pacijenta opisuje "da je neizdrživ", nesanica i malaksalost. U najtežim slučajevima mogu se javiti i halucinacije, poremećaji svijesti, pa čak i napad padavice.

Sl. br. 3. nam prikazije alkoholičara i nealkoholičara.

5

Sl. br. 3. Alkoholičar u depresiji i dobro raspoloženi nealkoholičar

1.3. Šta su alkoholne krize?

Za razliku od apstinencijalne krize tj. sindroma, alkoholne krize se javljaju kod pacijenata koji ne piju duži period vremena (mjesec i više dana). Mogu se javiti i tokom liječenja. Alkoholne krize se ne javljaju obavezno, ali su moguće. One su obično pokazatelj da se alkoholičaru javlja želja za propijanjem, ili ako se dogodi tokom terapije, znak su ozbiljnih otpora liječenju i imaju svoj terapijski uzrok.

Postoje DVIJE VRSTE krize:

a) Otvorena koja se manifestuje otvorenom žudnjom za pijenjem. Npr. tokom letnjih vrućina želja za hladnim pivom. Dobro liječeni pacijenti lako je savladaju uz pomoć postupaka u rješavanju krize, koji se nauče tokom terapije i sastoje se iz sedam koraka. Posebna vrsta otvorene krize su snovi o pijenju. Obično alkoholičari sanjaju kako su popili piće, iako su prethodno uzeli lijek protiv alkohola, ili da im je neko na prevaru sipao alkohol u sok.

6

b) Zatvorena (maskirana) - je složenija. Kod nje ne postoji otvorena želja za pijenjem, već se manifestuje kroz psihičke probleme (nervoza, napetost, razdražljivost, česta promena raspoloženja, gubitak koncentracije) i (ili) telesnim smetnjama (glavobolja, muka, povraćanje, malaksalost, gubitak apetita, stomačne tegobe, povišeni krvni pritisak...).

Zatvorena kriza je opasnija jer je teže prepoznatljiva. Neki put, nabrojane tegobe se vezuju za neke druge probleme ili bolesti, što je opasno, jer se kriza ne prepoznaje, ne rešava se, produbljuje se i postoji opasnost od opijanja.

1.4. Dejstvo alkohola na zdravlje

Pijenje alkoholnih pića više godina, posebno ako je to više od neke uobičajene doze, obavezno dovodi do oštećenja pojedinih organa kod osobe.

Neki put spoljni izgled osobe može da otkrije da se radi o alkoholičaru. To su obično neuredne, higijenski zapuštene osobe sa izraženim kapilarima na obrazima i nosu, sa mutnim, suznim, često zakrvavljenim očima. Organi koji su najčešće oštećeni su: želudac, crijeva, jetra, gušterača, mozak, nervi.

Smatra se da je 40-50% rizika za pojavu alkoholizma genetski regulisano, a tendenciju imaju srodnici prvog reda. Npr. deca alkoholičara imaju 4 puta više rizika da i sami to postanu, bez obzira na eventualno odrastanje u drugoj porodici. Zato sva deca sa istorijom alkoholizma u porodici treba da budu informisana o štetnosti ove bolesti već u dobi od 10 godina.

Odnos među polovima je 4:1 za muškarce, mada žene češće odbijaju liječenje.Na sl. br. 4. je prikazano da alkohol utiče na mozak.

7

Sl. br. 4. Alkohol utiče na rad mozga

Najčešće se javljaju ove bolesti:

a) Delirijum tremens - alkoholno ludilo. Javlja se kod osoba koje više godina piju, pretežno žestoka pića. Nekoliko dana ranije mogu se javiti neodređeni simptomi koji stručnjacima ukazuju da može doći do ludila. Osoba se oseća malaksalo, ima pojačano znojenje, povišeni pritisak, psihički je napeta, neraspoložena i sve ove pojave prati nesanica. Kad nastupi delirijum, to za okolinu deluje zastrašujuće, pogotovo noću kada su simptomi najizraženiji. Pacijent osjeća strah i ne može da zaspi. Ne zna koji je dan, mjesec, godina, gde se nalazi, ali zna ko je on. Najčešće deluje uplašeno i zbunjeno, ali je moguće i agresivno ponašanje prema okolini. Uz bolničko liječenje i adekvatne ljekove ovo stanje traje do deset dana. Ponovno propijanje i javljanje ovog stanja dovodi do trajnijih i ozbiljnijih oštećenja mozga.

b) Izlapelost (demencija) - nastaje zbog direktnog štetnog dejstva alkohola na ćelije mozga i njihovog izumiranja. Ova pojava se normalno javlja tokom starenja, ali kod alkoholičara je mnogo ubrzanija i intenzivnija. Glavna karakteristika ove bolesti je problem pamćenja. Osoba se ne sjeća događaja od prije nekoliko dana, sadržaja razgovora, poslova koje je radila. Teško se prisjeća naziva predmeta koje svakodnevno koristi. S obzirom da zaboravlja šta je nekome pričao, jednu istu stvar ponovo priča jednoj istoj osobi 3-4 puta, šale ne shvata i sve prihvata bukvalno. U podmakloj fazi ove bolesti, bolesnici nisu u stanju da vode računa o sebi, ne mogu da kontrolišu svoje fiziološke potrebe, čak ne priznaju ni svoje najbliže. Nastala oštećenja mozga su konačna. Uz apstiniranje od alkohola i odgovarajuće lečenje proces propadanja može da se uspori, ali ne i da se zaustavi.

Na sl. br. 5. je prikazan alkoholicar koji ulazi u izlapelost.

8

Sl. br. 5. Alkoholicar koji ulazi u izlapelost (demenciju).

c) Alkoholna padavica je još jedna bolest koja nastaje zbog oštećenja ćelija mozga. Bolest se ispoljava u napadima koji su dramatični i za pacijente i za okolinu. Napad počinje gubitkom svijesti, zbog čega pacijent pada ničice. Prilikom pada može ozbiljnije da se povrijedi. Zatim nastupa ukočenost cijelog organizma, koju smjenjuje faza grčeva. Pacijent se trza, može da se pojavi pjena na ustima sa tragovima krvi, zbog ugriza jezika. Obično se pacijent umokri. Posle pada koji relativno kratko traje, pacijent je zbunjen, pospan i ne zna šta se sa njim desilo. Ničega se ne seća iz perioda napada.

9

1.5.Vjerovatnoća pojave alkoholizma na osnovu krvnih grupa

Uzimajući relativne frekvencije za ocjene vjerovatnoće odgovarajućih događaja, možemo ocijeniti vjerovatnoću da će neka slučajno odabrana osoba iz populacije biti alkoholičar i imati određenu krvnu grupu. Ako uzmemo da je vjerovatnoća da će neko iz populacije biti alkoholičar:

p(b)=0,04

odnosno vjerovatnoću da će neko biti nealkoholičar

p(z)=1-p(b)=0,96

onda možemo izračunati sve verovatnoće da će neko imati određenu krvnu grupu i biti alkoholičar ili nealkoholičar. Na osnovu navedenih podataka izračunate su te verovatnoće i prikazane u tabeli 1, gde je sa x označen sistem krvnih grupa, a sa y sistem koji obuhvata stanja "alkoholičar i nealkoholičar". Unutar tablice su verovatnoće proizvoda stanja tih sistema, a u rubrikama f" i date su marginalne vjerovatnoće za krvnu grupu i događaje iz y u celoj populaciji (gde se nalaze i alkoholičari i nealkoholičari).

  y

x  Alkoholičar (b) Nealkoholičar (z) f"

A 0,02077 0,39944 0,42021

0 0,01137 0,35244 0,36381

B 0,00546 0,13763 0,14309

AB 0,00240 0,07049 0,07289

0,04000 0,96000 1,00000

Tabela 1.

10

Ove vjerovatnoće pokazuju da onaj ko ima krvnu grupu A ima najveću šansu da postane alkoholičar (4,943 %), zatim onaj ko ima krvnu grupu B (3,816 %), pa oni sa krvnom grupom AB (3,293 %) i najzad najmanju šansu imaju ljudi sa krvnom grupom O (3,125%)

Tabela 2.

Proračunate vjerovatnoće ukazuju na veoma značajne činjenice koje mogu imati kako teorijski značaj za dalja proučavanja fenomena alkoholizma, tako i praktičnu vrijednost u otkrivanju predisponiranosti za alkoholnu adikciju.

1.6.Alkohol i mladi

Sve je više mladih koji piju alkohol. Do prvog kontakta sa alkoholom u prosjeku dolazi se sa 13,5 godina, a najkasnije u 20. godini života. Znaci zavisnosti prosječno se javljaju oko 21,5 godina, dok na liječenje mladi dolaze između 25 i 27 godina.

Među najznačajnijim faktorima koji utiču na pojavu alkoholizma kod mladih su: adolescencija, porodica, grupa vršnjaka i šira socijalna sredina.

Adolescencija je vrijeme burnih psihičkih i fizičkih promjena u mladom čovjeku koji se ponaša kao dijete, a traži da ga se tretira kao odrasloga, pri čemu dominira jaka nestabilnost.

11

2.PREVENCIJA I LIJEČENJE ALKOHOLIZMA

Sama prevencija podrazumijeva preduzimanje mjera radi sprečavanja javljanja alkoholizma. Osnovne mjere su sistematsko informisanje stanovništva, posebno djece, o uzrocima i posledicama alkoholizma, rad na mijenjanju stavova prema upotrebi alkoholnih pića, primeni opstih mentalno-higijenskih mjera čiji je cilj da se formira takva ličnost koja neće u konfliktnim situacijama i teškim trenucima žuditi za alkoholom.

Naročitu pažnju u preventivnom radu treba obratiti umjerenim i prekomjernim potrošačima alkohola jer se iz njih regrutuju budući alkoholicari. U veoma kompleksnom problemu prevencije alkoholizma postoje tri vida prevencije:

1. primarna prevencija 2. sekundarna prevencija 3. tercijalna prevencija

Primarna prevencija podrazumijeva unapredjenje i zaštitu društvenog zdravlja stanovništva. Primarna prevencija alkoholizma se provodi integralno sa drugim okolnostima kao medicinsko-socijalnim pojavama i to na osnovu društveno usvojenog programa i organizacije prevencije.

Sekundarna prevencija provodi se medju osobama sklonim alkoholu,i čijem je cilju da takve osobe ne postanu alkoholičari,odnosno da se suzbijanjem daljeg prekomjernog pijenja spriječe psihosomatski poremećaji koji prate alkoholnu bolest. Tercijalna prevencija ima kao cilj sprečavanje izbijanja najtežih komplikacija od alkoholizma i smanjivanje onesposobljenosti, još produktivnog dijela stanovništva, a to znači sveobuhvatno liječenje alkoholičara.

Preventivna djelovanja trebaju biti usmjerena na cjelokupnu populaciju mladih, a naročito na grupe mladih sa povišenim rizikom. Preventivne mjere mogu se podijeliti još i na opšte i posebne.

Opšte preventivne mjere su:

1. Kontinuirana edukacija seoske i gradske omladine tokom školovanja o alkoholizmu kao socio medicinskoj bolesti;

2. Kontinuirana edukacja porodice i vaspitača (nastavnici, profesori) iz oblasti alkoholizma, a posebno o ranom prepoznavanju zloupotrebe alkohola i postupku sa mladom osobom koja pije;

3. Afirmisanje zdravih oblika življenja u porodici, školi i društvu i ostvarivanje individualnih potencijala i životnih ciljeva.

Posebne preventivne mjere su:

1. Prevencija alkoholizma kod različitih subgrupa alkoholizma mladih; 2. Permanentan rad sa mladinma na uspješnom rješavanju pojedinih razvojnih faza

životnog ciklusa; 3. Rad na uspješnom prevazilaženju nerazvojnih kriza ukoliko se pojave ( gubitak člana

porodice, hronično oboljenje, invalidnost, alkoholizam članova porodice );4. Rad na poboljšanju komunikacije sa okolinom;5. Suprotstavljanje uticaju pojedinih subgrupa vršnjaka koji zloupotrebljavaju alkohol.

12

Prevencija alkoholizma mladih je zadatak svih društvenih struktura. Ona mora biti savremeno koncipirana i prije svega usmjerena na porodicu i školu. Škola ima veliki značaj jer može u saradnji sa porodicom i stručnjacima iz oblasti alkoholizma organizovati edukativno-preventivne aktivnosti. U svim tim aktivnostima značajno je ko, kada i kako šalje preventivne poruke. Najadekvatniji prenosioci takvih poruka su osobe kojima mladi vjeruju, sa kojima imaju dobru komunikaciju. To mogu biti vršnjaci, nastavnici, roditelji, ljekari, omiljeni sportisti i sl.

Mediji kao najmasovniji vid savremene komunikacije takođe zauzimaju značajno mjesto u donošenju odluka i izbora u vezi upotrebe alkohola. Uspješan program prevencije mora biti inidividualno, soci-kulturno kao i za supstancu specifičan.

Individualna specifičnost u prevenciji alkoholizma mladih sastoji se u prilagođavanju programa i izbora onih metoda i postupaka koji su prihvatljivi i razumljivi za mlade.

Socio-kulturne specifičnosti preventivnih aktivnosti sastoje se u njihovom prilagođavanju brojnim faktorima sredine kao i kulturološkim obilježjima. Obrazovanje, religijska pripadnost, socijalni status itd. Bitno utiču na razumijevanje i prihvatanje preventivnih poruka. Npr. Mladom intelektualcu treba približiti činjenicu da alkohjol umanjuje intelektualne sposbnosti, dok njegovom vršnjaku u seoskoj srdini objasniti da alkohol ne grije već hladi organizam. Dok obojici treba objasniti da alkohol kida i njaveća drugarstva.

Specifičnost prevencije u odnosu na supstancu-alkohol , odnosi se na edukaciju o dejstvu alkohola na sve oblasti funkcionisanja mlade osobe, a naročito na procese emocionalnog i socijalnog sazrijevanja.

Alkoholizam je bolest koja se liječi. Liječenje je neophodno, ne predstavlja poraz, niti sramotu već pobjedu. Svim alkoholičarima je potrebno liječenje. Što ranije liječenje započne, lakše će se sprovesti i veće su šanse da će biti uspješno. Ne treba čekati najteže komplikacije, već se što ranije odlučiti za pomoć. Liječenjem se postiže ozdravljenje, odnosno oslobađanje zavisnosti od alkohola. S jedne strane, organizam se oslobađa od fizičke zavisnosti, a um se ne nalazi više pod negativnim dejstvom alkohola i osoba postaje duševno zdravija i srećnija. Za izlečenje je neophodna potpuna i trajna apstinencija od alkohola. Najvažnije je na vreme uvidjeti da postoji problem, i odluka da se taj problem riješi zauvjek. Uz jaku snagu volje, odlučnost i podršku porodice i prijatelja, izlečenje je lakše, brže i veće su šanse da ostane trajno.

U liječenju i rehabilitaciji alkoholičara sarađuje tim stručnjaka raznih profila i primjenjuju se složeni postupci koji obuhvaćaju:

- farmakoterapiju (ljekovi za umirenje, vitamini, sredstva koja izazivaju hemijsku internaciju-disulfiram),

- psihoterapiju-individualnu i grupnu terapiju, - socioterapiju-terapijsku zajednicu, roditeljsku terapiju, grupe samopomoći.

Liječenje alkoholizma, gledano djelom i sa pravne strane, može biti "dobrovoljno" ili prisilno. Kod nas na žalost nema Zakona o zavisnosti od alkohola ili drugih supstanci. Krivični zakon predviđa prisilno liječenje alkoholičara samo onda ako je on učinio neko krivično djelo za koje sud smatra da mu je uzrokom bio alkoholizam i ako sud smatra da bi alkoholizam mogao i dalje biti uzrokom činjenja eventualno sličnih ili istih takvih krivičnih djela.

Iz prakse poznajemo nekoliko glavnih grupa razloga zašto se alkoholičar odlučuje na liječenje:

- Osjeća da mu zdravlje popušta.- Tjelesne i nervne odnosno duševne komplikacije i bolesti čine da se alkoholičar

počinje plašiti za svoje zdravlje i za svoju budućnost.

13

- Opadanje radne sposobnosti i loš kvalitet rada, pa čak i pravljenje štete na radnom mjestu je jedan od daljih razloga.

- Na poslu ima poteškoća. Ne ispunjava normu. Mamuran je, bolestan, ne može da izdrži radno vrijeme do kraja, svađa se sa šefom zbog slabog kvaliteta rada, itd. To dovodi do toga da mu kolektiv postavi uslov: ili liječenje - ili napolje! Mislim da se ne može dovoljno naglasiti koliko je to važan momenat i koliko bi naši radni kolektivi, ustanove i preduzeća doprinijeli suzbijanju alkoholizma kada bi u svojim sredinama obratili pažnju na detekciju alkoholičara i kada bi bili oštriji u pritisku na njih da se podvrgnu liječenju. Na žalost, alkoholizam se u velikom broju slučajeva neshvatljivo toleriše pa se čak toleriše i pijenje na radnom mestu i za vreme radnog vremena.

- Porodični konflikti često dovode alkoholičara na liječenje.

Ima i drugih razloga, no ovi koje sam iznijela su najčešći. Sem toga oni se vrlo često kombinuju pa bude i po nekoliko razloga zašto se alkoholičar odlučuje na liječenje.

2.1. Od čega se sastoji terapija za lečenje alkoholizma?

U savremenom svijetu se primenjuju desetine različitih načina liječenja alkoholizma. Najznačajnije se radi:

1. Detoksikacija od alkohola - konforno čišćenje organizma od alkohola i sekundarnih toksina. Detaljna dijagnostika fizičkog i psihičkog stanja, istorija bolesti omogućava individualni model detoksifikacije. Ona uključuje infuzije vitaminsko-mineralnih koktela, vegetostabilizatore, sedative. Farmakoterapija uključuje aminokiseline, prirodne neuromedijatore, antioksidante, cerebroprotektore, antikonvulzivne medikamente i sve ono što nedostaje određenom pacijentu. Tada on prelazi na trezvenost bez simptoma alkoholne apstinencijske krize i bez komplikacija sa srcem i krvnim sudovima, bez rizika za pojavu delirijum tremensa. Pacijent normalno spava, jede i potpuno normalno funkcioniše tokom bolničkog liječenja.

2. Metabolička terapija – to je takođe individualni terapijski program koji vraća biohemijsku funkciju ćelija u prirodno stanje. Alkohol prestaje da bude neophodan supstrat za fermentni sistem i jedino željeni izvor energije. Ćelije se podmlađuju, funkcionišu kao u mladosti i alkohol čoveku više nije potreban. Na taj način se liječi fizička zavisnost od alkohola.

3. Averzivna terapija – To su medikamentne i psihoterapeutske metode liječenja alkoholizma koje formiraju čvrstu odvratnost i odbojnost prema rakiji, votki, pivu itd. Pogled, miris, ukus i čak reči o alkoholu izazivaju negativne emocije i fiziološki protest organizma. Posle takvog lečenja od alkoholizma čovek ne samo da zaboravlja na piće, već često izbegava neprijatne razgovore na tu temu.

4. Farmakološka blokada protiv alkohola se postiže preparatom disulfirama ili naltrexona. Pacijent ih dobija u obliku potkožnih implanata ili intramuskularne injekcije ili oralnim putem. Oni štite na duže vrijeme od recidiva i od samih misli o alkoholu. To je neophodan period za adaptaciju na trezvenost.

14

5. Stabilizacija pozitivnog rezultata. Kako bi nov čist život poslije liječenja bio prijatan i poželjan, neophodno je naviknuti se na trezvenost. Lekar obezbeđuje medikamentni i psihološku zaštitu od stresa, depresije, nervoze, napetosti. Pacijent izbegava provokativne situacije i sve ono što podseća na prošlu bolest. Tokom nekoliko mjeseci čovjek se u potpunosti transformiše kako fizički tako i psihički. A za godinu dana je zdrav i uživa u slobodi i trezvenosti.

Težište terapije alkoholizma je pokušati doći do trajne i potpune apstinencije. Liječenje od alkoholizma, kao i od mnogih drugih bolesti, može se sprovoditi u ambulanti dispanzerskim putem, ili stacionarno - ležanjem u bolnici. Koji će način biti primenjen, zavisi od više faktora.

Jedan od najvažnijih faktora jeste stepen u kom su nastupile tjelesne i duševne posledice koje alkoholizam obično sobom donosi. Razume se da što je više komplikacija i što su one teže, to je bolničko liječenje potrebnije, pa čak možda i neophodno. Alkoholičari koji tih komplikacija nemaju ili ih imaju samo u manjoj mjeri, mogu se liječiti i dispanzerski.

Nekako se smatra da bolnički zidovi daju neku garanciju protiv iskušenja koja pruža svakodnevni život i da nadzor ljekara i medicinskog osoblja ne može biti ničim zamijenjen. Tu ima i nešto istine, mada brojke ubjedljivo govore protiv apsolutiziranja ovakvog stava, jer su se hiljade i hiljade alkoholičara uspješno izliječili od alkoholizma, a da nisu ni vidjeli bolnicu. Nije nikakva tajna, štaviše, to treba i naglasiti, da je glavno oružje za pobedu protiv bolesti i glavna garancija za uspeh u liječenju volja pacijenta da se oslobodi od alkoholizma, njegova saradnja sa terapeutima i doslednost i disciplinovanost u održavanju postignutog uspjeha.

Rodbina vrlo često vrši pritisak na ljekare da pristanu da u bolnicu prime alkoholičara koga bi oni silom ili na prevaru doveli, po pravilu, razume se, iskoristivši njegovo stanje pijanstva, "...pa ga vi onda zadržite u bolnici i nikako ga nemojte puštati više napolje sve dok se ne izliječi...!" Međutim, ljudi zaboravljaju da niko ne može biti lišen slobode bez sudske odluke. Razume se, druga je stvar ako alkoholičar, sem samog alkoholizma, boluje i od neke duševne bolesti koja komplikuje alkoholizam (delirium tremens, alkoholna halucinoza, alkoholna paranoja i drugo), jer tada postoje dovoljne zakonske osnove za prisilno zadržavanje u bolnici. Svakako da je najbolje kada alkoholičar prilikom javljanja na liječenje nije alkoholisan. Kada se pacijent javi u dispanzer na liječenje, prvo porazgovara sa neuropsihijatrom, pa sa socijalnim radnikom. Zatim se izvrše pretrage i detaljan pregled pacijenta koji imaju za cilj utvrđivanje, da li pacijent boluje od još neke bolesti koja bi se mogla zakomplikovati i samim tim otežati period apstinencije, koji je neophodan u liječenju. Od dobijenih rezultata zavisi koje će ljekove morati dotična osoba da koristi.

U dispanzerskim uslovima primjenjuje se medicinska terapija: pacijentu se daju ljekovi za smirenje, detoksikacija: intravenozne injekcije glukoze sa vitaminima i peroralni vitamini i minerali. Naravno, tu je i obavezni esperal koji treba da se pije svaki dan uz prisustvo saradnika. Za vrijeme terapije treba redovno ići na kontrole da bi stručni tim imao uvid i mogao pratiti zdravstveno stanje pacijenta i da bi bio u mogućnosti da mijenja ljekove u skladu sa poboljšanjem zdravlja pacijenta. Naravno, potrebno je redovno ići na kontrole i pridržavati se prepisane terapije. U nekim ambulantama se još radi i porodična terapija, kao i psihoterapija.

U bolnici pacijent je pod stalnim nadzorom ljekara. Po potrebi se vrše razni pregledi i snimanja i daje se određena terapija. Pacijenti su obavezni svako jutro da popiju esperal razmućen u vodi.

15

Nakon perioda apstinencije od alkohola neophodna je i psihosocijalna terapija, kako bi se pacijent vratio što lakše u normalan život i kako bi se spriječila mogućnost ponovnog prekomjernog konzumiranja alkohola. Zbog toga se pored medikamentozne terapije primjenjuju i psihoterapijske metode: individualna, grupna i porodična psihoterapija.

Dužina boravka u bolnici zavisi od mnogo faktora, a najviše od same bolesti i od izazvanih fizičkih i psihičkih komplikacija.

Sl. br. 6. pokazuje da alcohol ne treba konzumirati.

Sl. br. 6. Stop alkoholu

16

Zaključak

Savremeni pristup liječenju alkoholičara sve više preferira psihoterapiju kao najbolji vid liječenja alkoholičara.

Uočava se važnost rehabilitacije alkoholičara u njegovoj porodičnoj i radnoj sredini pri čemu sve veću ulogu dobijaju klubovi liječenih alkoholičara i udruženja za pomoć oboljelima i njihovim porodicama.

Alkoholizam je bolest, a alkoholičar bolesnik zbog prekomjerne i dugotrajne upotrebe alkoholnih pića, u kojeg nastaje psihička i fizička zavisnost, zdravstveni problemi, obiteljski i društveni poremećaji.

Organi koji se najčešće oštećuju su: želudac, crijeva, jetra, gušterača, mozak i nervi.

Za one koji vole alkohol najbolji vid je apstinencija. Najčešće adolescencija bude vrijeme burnih psihičkih i fizičkih promjena u mladom čovjeku koji se ponaša kao dijete, a traži da ga se tretira kao odrasloga, pri čemu dominira jaka nestabilnost.

Alkohol utiče na rad mozga pa može da dovede do teških stanja, a jedan od njih je i delirijum tremens, zbog toga treba se suzdržavati, biti svjestan da alkohol nije dobar za zdravlje čovjeka, i kao što slika 6. govori „Stop Alkoholu“. Cilj je: ŽIVjETI PRIJATNO BEZ ALKOHOLA!

15.11. – 15.12. Mjesec borbe protiv alkoholizma.

17

Literatura

1.“ALKOHOLIZAM”- Zoran Stanković, 86-902289-5-0, 2003, Beograd

2.“ALKOHOLIZAM OD PRVE DO POSLEDNJE ČAŠE” -  Stevan P. Petrović, 9788671572330, 2001, Beograd

3. rs.wikipedia.org

4.  www.alkoholizam.com

18

SADRŽAJ

UVOD...........................................................................................................................................................1

1.FAZE ALKOHOLIZMA.................................................................................................................................2

1.1.Razvoj alkoholizma............................................................................................................................2

1.2.Fizička zavisnost.................................................................................................................................4

1.3. Šta su alkoholne krize?.....................................................................................................................5

1.4. Dejstvo alkohola na zdravlje.............................................................................................................5

1.5.Vjerovatnoća pojave alkoholizma  na osnovu krvnih grupa...............................................................8

1.6.Alkohol i mladi...................................................................................................................................9

2.PREVENCIJA I LIJEČENJE ALKOHOLIZMA.................................................................................................10

     2.1.Od čega se sastoji terapija za liječenje alkoholizma?.......................................................................12

Zaključak....................................................................................................................................................15

Literatura...................................................................................................................................................16

Sadržaj…………………………………………………………………………………………………………………………………………………..17