LUCIDA INTERVALLAto j' to? - Pa to je njihalo lijeno,Te mi nad glavom eta - -Kroz staklo vidim, gdje vodopad blijeti,Il svijeu mi valjda pale.Ah, mrem -A glava ko komad ledaU bezdan mi nekud tone - - -I to je smrt?O, kako brino aneli bojiNa perju me sputaju u grob!Bez bola, bez elja, klonula udaVlane se dotiu zemlje.Odista nikad mi tako se nisuSlatko sklapale oi - -Svrh mene vidim, oh, lijepo vidim,Vjetri se aljivo igraS ljudskijem suzam, s rijeima ljudskim,S mrtvakim turobnim psalmom.A ja sad ovdje blaeno leimI sluam, to zrakom zuji,Kroz tromrani drijeme slae ih sluam,Neg vesele svatove, pjane...... Na afrikoj pustoj, arkoj oaziSuha se lubanja bijeli,A crnijem slovom po elu joj pieVeliko: Benedictus!Nekad sam znao latinskih rijei,Danas utim i utim,Al ono je tamo na suhoj glaviNajljepi rukopis svijeta!I to sam jutros upniku kazo,Al njemu shvaanje manjka,I tvrdi, da j' itavu mudrost blaenstvaito tek na - papiru!Meutim - u grobu - gdje ja sad leim,Nema razlike misli - -I bogzna, ova glava uza meOd kakva l' polazi grofa!Vi bi se gore udili divno,U kakvom drutvu sad leim!Al ovdje, me nama, druga je klima,I nazori posebni vrlo!- - Deder, moj grofe, gore na zemljiJa sam ti drao glavu;Sada mi vrati ljubav za ljubav,De, pa ti moju podri!Drobi se, brate; nisi ni za to,Treba tu solidna graa!vra bje kruna naoko elaNegoli elo samo.Onda sam ipak drukiji ovo,Od vreg kaosa slupan;Moj prostor nije iri od meneI ja ga potpuno punim!Nekad sam bio gore kovaemNad ovom koprenom praha;Kovo sam svata, gubio vrijemeKujui novce i krune.Kovo sam svijetu dva stoerna pojma,Dva krila na noge Srei,I pisah na krune: Ovo je mjehurOd pjene zlatnog safuna!- Nego mi valja pravednim biti:Taj natpis nije od meneJa sam ga nao u suvinoj knjizi,Ljudi je povijest zovu.Knjigu su pisale boice dvije:Istina prva se zvala,Onda je stade itati Pravda,Al zaspa na prvome listu!Od onda hre i strahotnom bukomPjesmu svemira kvari;I ba je divno, od srca divno,to amo ne dopire glas joj.Evo je ovdje blaeno carstvo,A smrt mu nijemi vratar;Tu spavaju or i bijeli golub,A golub na orlovu perju.Ovako sam i ja spavati legoBez elja, bez strasti, bez bola:Nit ujem ptice, nit vidim svijetla.Tek dublje ponirem u mrak.A tamo na vratima velike noiNeka se prikaza bijeli;Ja k njojzi padam brzinom munje - O zdravo, o veliki Budha!

RADNIKUAmo ruku, junae, prui uljnu,Amo ruku, nabore da ti munePjesnikova drhtava usna, drue,tujui ljubne!Izjav suda kojim nas nebo kivnoZa grijeh prvi u raju prvom prokle,Na tim tvojim brazdama hrapavijemtujui itam.Vjene patnje, s kojima rod je ljudskiBoj vojevo, veslaju teko cilju.Ko u pravijek povijest sklesa spomenTebi u elo.Iz sredine ljudskoga roda jadnaTi se die, granitno kao debloPut nebesa - - guste mu apu graneVjeitom uhu:Ljudskih jada bezbrojni, dugi psalam;Ljudskog ia krvavih pria klupko;Ljudskog bola uzdahe, kano olujSvemir to pune!Strmi takav, gvozdenu diu mikuSpram nebesa, jedini krvi smrtne,Komu patri elo da kruni svojePobjednim znakom.Kada ne bi alem i uto zlatoIzmet bili napora samo tvoga,Nevrijedan oica onih malihDjeice drage,Koju babo uzgaja kazujuiuljnu desnu, ruicam kad mu gladeMiku tvrdu, njihov dok aneo ape:Moli i radi!Pregni samo! Tvrde si protri dlane,Gordi muu, u ijem srcu zboriIsus Hristos: Sinovi da smo ravniJednoga oca!Dok nas gole samrtna raa majka,Jednim prahom bosa dok noga kleca,Kud i carska zlatna se kola vrte,- Rabota tvoja!Ispod sunca koje je isto svima,Dok jednako teko se rastajemo,Istom crvu gojei mukom tijelo -Gdje li je plemstvo?Ah - u dui! Predsude rui duom!- Vijek grmi, prosvjeta pravo budi.Ljudstvo hoe polugu: - tu je gvoeJae od ezla!Pa kad onda proe uz ovjeka ovjek,Svjestan, miran, slobodan - ne grbeiIspred tata nitava gotovanaPlei potene,I Bog e se sa neba nasmijeit,Zajamano prvi put otkad gleda,Gdje za djelo, to ga je u est danaStvorio lako,Ti si mune trebao duge vijeke,Rasklimane tokove da mu sredi,Ne - lebdei lagano povrh voda -- Ljubei zemlju!Amo, amo, junae, prui ruku,Na njoj da ti nabore one tvrde,Sve to raste - gospodsko ili derno -tujui ljubne,Ko pobonik svete kad moi ljubi,to ga griju - elju mu arku bude:Biti svecem, - prui mu neka bude,Krsti mu duu!Mukom svojom krsti ga. Svi e ondaMirno jesti edensku voku slatku,Izim onih, koji ovako nisuKrteni bili!

ELI! ELI! LAMA AZAVTANI?!Na Golgoti je umro - a za kog je izda'no?Je l' pala rtva ova il kasno ili rano?Na Golgoti je umro i svijet za to znade,Al od te rtve davne jo ploda ne imade.A krv je tekla mnoga i srce tu je stalo,to nikad nije vie onako zakucalo...I vjekovi su proli daleki, strani, crni,Osuila se krvca i suha jo se skrvrni.Proetala se povijest u sramotnikoj halji,I to smo nebu blii, sve od neba smo - dalji!Na Golgoti je staro prelomilo se drvo,Pokradoe mu avle - i to je bilo prvo!U ime ovjeanstva i bratstva i slobodePoee krvno kolo da bezboniki vode - - -I derala se druba od gadne strasti pjana;Mi ubijamo, Boe, sve zbog Tebe - Hosana!Na Golgoti je mrtvo i vjetri tamo tajniTak cvili: Eli! Eli! lam azvtani?A pokraj krvi davne i ispod drva suhaSve milijuni vape: O pravice, o kruha!Da ukidoste ropstvo, i cirkus i hijenu,Pa odvedoste ljudstvo u kransku arenu!I tu u sjajnim loam, u zlatu i u slavi,Pod vijencem i pod mitrom na debeloj si glavi,Zapremili ste i vi i vae gospe bijeleNa pozornici svijeta sve najprve fotelje!I gledajte u igru od bijede i od jada,Gdje ovjeanstvo muno ko On pod drvom pada!I tamnice o crne, gdje mnogi pla se gubi,Kad takovi su ljudi: il umri ili ubi!I djevojice gole, a ispred sita suca,Ah, imale bi obraz, da nemaju eluca!I sramotu i bijedu i uvrede i varkeI uzdahe i lai i mnoge suze arke.A usred bare ove, gdje trovna gamad plie,Uzvisilo se drvo i Hrist se na njem die.I gleda, gdje su ljudstvu sve gori crni dani,I plae: Eli! Eli! lam azvtani!Badava gordo kube i mramor Panteona,I papue od zlata i orgulje i zvona!Badava tamjan mnogi i ponosni oltari,Badava alem gori na kruni i tijari!Ah, Golgota je pusta, i vjetri tamo tajniTek cvili: "Eli! Eli! lam azvtani?!"

MOJSIJE"... Izvedi narod moj; o Gospode,Izvedi ga iz ropstva zlopatnaI skini mu sa vjea pospanihJo onu mrenu tvrdu, zlokobnu,to zastire sad oi njegove!Spomeni se da ropstvo nemilo,Ko teko ono stijenje nadgrobno,Na leima mi tlai bratskijem,I da nam ljuti nai krvniciU utrobama djeci sudie!O, smiluj se, silni Jehova,Prokuni kletvom krvne silnikeI spasi narod moj, o Gospode!"- A luda elja! da, al ljudska jest!Da kunem kletvom krvne silnike.Da bijem narod, a zbog naroda,O, stvore moj?! A zato da bih jaZbog jednog stvora drugi kido stvor?!Gle zapad tamo, istok amo gle'I sjever ondje i ovuda jug,A sve sam ovo napunio jaivota klicom, svim je mio vijekI svaije je pravo disati.A ti trai, sam da pogazimU prirodi mi zakon najvei!Al da je tebi stati onamo,Poetak gdje je mojem pogledu,Tad vidio bi, to je siunaTa tvoja ljudska, krvna eljica.S visina mojih, ljudski jadnie,Jednako mal je piramid rtKo rov, to neznan izbaci ga krt,I bespomona sve je natega! - - -"Nedohvatni su sudi, Gospode,U kojima se nama pojavlja,I zakoni su tvoji vjeiti,A da bi crv tvoj mali, siuni,Sa stoerima tvojim drmao.Davnina mrkla prolost zastire,Otkako si u svojem EdenuIz zemlje prvog stvora izveo,Udahnuo mu duu besmrtnu,Al to bi mrva s tvoje mrvice.I od onda smo svi mi smrtniciKomadi tvoga bia velebnog,Pa sve to jesmo - sitni, maleni,Al tvog smo ipak bia estica!I ovjek eto gord sa rodbinstvaSa vjeitijem tvojim iskonom,O, Gospode, o silni Jehova,Ponosit die elo prevedroI tei tamo gore nad zemlju,Gdje meki, svilni plove oblaciU zlatnom moru zraka sunanih,Gdje njegova je duha kolijevka.Pa, gospode, o, reci, vjeiti,Je l' ljudsko elo za to stvoreno,Da u prah pada ropski, kukavno,I one ruke, u koje si tiU tajne svijeta postavio klju,O, reci, jesu l' tako slabane,Da nijesu vrijedne s tobom, Gospode,A u ast tvoju, vladu dijeliti?O, klanjam ti se, silni Jehova,S visina tvojih sve je jednakoNa ovoj maloj, sitnoj zemljici.Al kod nas ovdje, s naeg pogleda,Ba ravan nije piramid rtSa rovinama, to ih die krt,I makar da je sve to natega!Ve pomiluj mi, silni Jehova,Tu ludu, smjelu, ljudsku eljicu;Izvedi narod moj, o Gospode,Izvedi ga iz ropstva zlopatnaI ne daj, da ti stvor na oblik tvojU prahu lei, elom puzei!"- Po rijeima te poznam smjelima,Da ima krila, koja uzvijaPlamiak sveti, to sam potakoU srce prvog onog ovjeka,Dok boljim pojmom grlio sam svijet.O, jadnie, kad prokleh onda rodI sve, to smrtna ena batiniOd zagrljaja s mukim plemenom,Zaboravih u srdbi pravednojDa duh svoj u tom rodu ubijem,Da utrnem mu onu iskricu,to u grud sam mu svetu metnuoKo odliku u cijelom stvaranju;O, neokajna moja pogreko!Prikratio sam vijek besmrtni,Al ostade mu plamen iz nebaKo zapretani ar pod pepelom.I bude katkad, pa se u srcuKo zublja arka iskra razbukti,I ovjek tei gore nad sebe,Gdje meki, svilni plove oblaciU zlatnom moru traka sunanih,Gdje njegova je duha kolijevkaAl bolno - bolno odmah osjetiU ovoj svojoj gustoj kaljui,Da ta mu bara nije tua krv,Al on da nije svojoj hrpi svoj!I gle - kad tako ve je ukleto -I prokleto e navijek ostati, -Smilovat u se tvojoj eljici,Al jao tebi to si elio.I tebi ba, to gori plamenomOd ideala silnih, vjeitih,Ta sjajna vatra crna bit e smrt,Mrijeti ti e, kada pone samU ideale svoje sumnjati.I prosuo se narod pustaromKo oblaci od guste praine,Kad zaigraju kolo vjetrovi.A ta je ivot - ko i pustara,A ta su ljudi - ko i praina,A nad svim visi krilo udesaI mota gore, dolje, upored:I as se praak ljeska o suncuI preljeva se bojom arenom,A as ga eno s blatom smijeanaI neviena gdje u kaljui.Pred silnim ljudstvom gorio je stupOd crne zemlje pa sve do sunca.A usred stupa ario se prstNa ruci silnog boga Jehove."Ovuda!" - strano grmio je glas -"U obeani rajski Hanaan,Kud tee mlijeko i slaani med!"A narod boji gledao je stupI apto: Ba ga j' lijepo vidjeti! -I sigrao se ale svakakve.Al to se trese gora sinajskaI to to grmi stranom pustarom?Na hiljade su onaj ule glas.Razumio ga samo genije,Po drugi put si sluo osudu:"I tebi ba, to gori plamenomOd ideala silnih, vjeitih,Ta sjajna vatra crna bit e smrt,Mrijeti ti e, kada pone samU ideale svoje sumnjati!"I kad mu - divu - rije gromovnaKo iljak otri srce prosjeknu,Kad okrenu se svome narodu,Da nae tamo nade, okrepe,Al ono narod, boja odlika,Sagradio si tele zlaenoI tele slavi, a ne Jehovu!"... Oprosti, vjeni, silni, svemoni,U naroda je krivi prorok pravI narodi su djeca velika,to lako im je kupit igrake!Oprosti im, o silni, svemoni,Izvedi narod moj, o Gospode!"Nasmijeio se silni Jehova,Al ima smijeha, kojim sualostNad jadnicima suze proljeva.I smijeh taj je uo MojsijeIz vatrenoga stupa boijeg,to sjajio je ispred narodaOnuda kud je zemlja Hanaan,I gdje su preko brda velikihNa medna polja puti vodili.Tu navrh brda svijetli genijeRairio je ruke briljive.Oario ga traak sunani,Ljepotom jo ga osu Jehova,to geniji ga nose u srcu;"O, evo tebi, izabran narode,O, evo tebi zemlje rajevne,Slobodu svetu tu da zagrli,Da sreniji ti budu sinovi,Neg ti uz pune lonce misirske!"Al stoji svijet - i ko kad kronjamaPolako stane vjetar zibati,I sve to jae lie uzdre,A granje onda stane pucati,O, tako krenu agor narodomI u se s hrpe glupa poruga:- Aj, to je dakle zemlja Hanaan?!I zato si nas vuko pustarom,Da jo nam za nju valja strmoglavNiz ovo gadno brdo srnuti,Da panemo na hladna ognjita!I tko je tebi pravo podao,Slobodi da nas vodi silovnoPo svojoj volji - ko na uziciOd lanaca iz zemlje misirske?!Problijedio je silni genijeI kroz srce mu ruglo proignu:Da, tko je tebi pravo podao,Slobodi da nas vodi silovnoPo svojoj volji - ko na uzici?Tek primio se srca oajnoI dvije mu oi suza zalije.Jo zadnjim trenom vid mu poinuNa obeanoj zemlji Hanaan,I glava mu se mrtvo obori.A gromom grmnu rije Jehove:"I tebi ba, to gori plamenomOd ideala silnih, vjeitih,Ta sjajna vatra crna bit e smrt,Mrijeti ti e, kada pone samU ideale svoje sumnjati!"elii se desna vrsta.Plemeni se ovjek cioO svom znoju i o krvi;Bog je ovo tako htio,Da poljednji budu prvi!Suzo roblja, suzo strana,Sumporna si kap gorua:I oajna i uasna,Pred Bogom si svemogua.Teci samo niza licaI u zvijezde zasjaj gori:Na na badnjak repaticaSjajnim trakom rujnoj zori!

Silvije Strahimir Kranevi

Biljeke o piscu:Rodio se 1856 u Senju. Tin Ujevi ga je stavio na prvo mjesto na ljestvici ispred Vidria, sebe i Krlee. Najznaajnija djela su mu: Bugarkinje, Izabrane pjesme, Trzaj, i dr. Umro je 1908 godine u Sarajevu.

Mojsije

Vrsta: misaona, refleksivna pjesmaTema: osloboenje ovjeka od ropstvaMotiv: ropstvo, Biblija-Mojsije, tenja za sreom

Kroz ovu pjesmu progovara ovjekova tenja, kroz usta proroka Mojsija, da bude osloboen svih patnji i ropstva. Mojsije, kao ovjek shvaa da je za Jehova ta elja mala i tako beznaajna, ali za jedan narod, koji tako dugo godina pati i stnje pod tekim okovima koje mu je stavio tiranin, znai sve, zai novo roenje, nov ivot. Jahve u svojoj milosti oslobaa narod, ali oni postaju nezahvalni. Tada Jehova ponavlja rijei proroanstva u kojem progovara pravi Kraneviev pjesniki genij:

"I tebi ba to gori plamenom Od ideala slavnih, vjeitih, Ta sjajna vatra crna bi e smrt, Mrijeti ti e kada pone sam U ideale svoje sumljati!"

Ljudi u svojoj nezahvalnosti zamjeraju osloboditelju to ih nije odveo u zemlju u kojoj "tee med i mlijeko", u kojoj ne bi morali nita raditi, ve e se morati muiti i ovdje da se mogu prehraniti dok ih je u Egiptu uvjek ekao pun lonac nakon naporna rada.

Kranevi u svojoj pjesmi obrauje koja je nekoliko puta bila prisutna na naem podruju: osloboenje ovjeka iz ropstva. To nam govori kako je Kranevi bio veliki vizionar i zbog toga su njegove pjesme svevremenske.

Poredba

"I narodi su djeca velika to lako im je kupiti igrake!"

"A to je ivot - ko i pustara, A to su ljudi - ko i praina."

Molba"Izvedi narod moj, o gospode,Izvedi ga iz ropstva zlopatna I ne daj da ti stvar na oblik tvoj U prahu lei, elom pruei!"Nezahvalnost"To je dokle zemlja Hanaan?! I zato si nas vukao pustarom, Da jo nam za nju valja strmoglav Niz ovo gadno brdo smrti, Da padnemo na hladna ognjita! I tko je tebi pravo podao, Slobodi da nas vodi silovno Po svojoj volji - ko na uzici Od lanaca iz zemlje misirske?!"Mojsije (epska pjesma; Kranjevi je bio strastveni prava- borio se za samostalnost hrvatske drave, pa je tako u njegovoj pjesmi Mojsije simbol Ante Starevia (zaetnika pravaa), a nezahvalni idovi koji se klanjaju zlatnom teletu simbol su Hrvata koji se priklanjaju Maarskoj ili Austriji.),

ZADNJI ADAMTa ista nikad neviena usta,to nekada su ivotvorno rekla:"Nek bude svjetlo!" - to svijetlo bi;Ta ista nikad neviena ustaZanijemila su; krvca, to je teklaKroz ile svijeta, smrznu se i susta,A zemlja bje ko stoer ledeni...Svjetlonoa se izmorio sijediI mra mu se lice.Niz zlaane mu nekad trepaviceZa suzom samo suzica se ledi.Bez smrtne svijee, bez samrtnog zvonaMru bozi, svijetlo, vasiona...- - - Oj, zbogom, Febo! - glasi sa Geje struje,Oj, zbogom, Gejo! - pozdrav je od Feba,A nijemi Fatum grdan sanduk kujeI leden prevjes tke im preko ela.Mru bozi! udno, kako brzo blijedeTe sjeni, to ih strah i varka spredePod Himalajom il na vodi Nilu,Na pijesku puste, na Olimpu goriKo Moloha il arovnu idilu,Kad ovjek poe da nebesa tvori,Da vjeni Sveduh nedomaan nikadSve udno se je smjekao kadikad.Mru bozi - koto magla vrh puine,Mru - koto sanja u prozorje mre,Mru - koto svijest na smrti gineI s njome ljudske tlapnje sve!- - - Tek tko se ono potrbuke svijaNa lednoj kori mramorna vedraca?2Za njime smrt se ko lavina vija,Da snijegom zadnjeg zasiplje mrtvaca,A on jo die zadnjim dijelkom pluaI jo se giba zadnjom kapljom krvi;Boanstva gdje su pala umirua,On ne da da se smrvi!Vrhunci brda, mora i dolinePod krutim ledom lee izravnana,A on zar sami grobne sred tiineDa zadnji bude krajem zadnjeg dana?!I tko je taj, to ivio je dovijek,Da vidi konac svjetskim mirijadam?Je l? Bog? Ne, slabi, posljednji je ovjek,Na odru svijeta izdiui Adam.I tu je pao! ile mu se koe,I savija se zgrenijeh aka,A suha rebra uporno se boe - Ah, zraka! zraka! zraka!I ne e mrijeti; ne e! ne e! ne e!Nek mriju bozi, vasioni svemir,Nek mrije sve, al ljudstvo prkoseeSvoj da'nulo mu nemir.Pa on je tu ko zadnji od Titana,Ko zadnji svjetlac prometejske vatre,Da pita, prije nego smrt ga zatre:Za ega ta nirvana?Buntovnik, mrtve to bogove dira,I - tuitelj svemira! - -- - Ah, nekada, to ne vidje mu oko,Ti bajni luzi - gdje su?!I tropske palme do neba visokoI sjajne zvijezde u majskome krijesuI brze rijeke - ko da biser tee,I more silno, jedino i samo,Oblaci laki u zoru i vee,Gdje su... kamo?Slavujak mali, mjeseina bajnaI vrela krvca i milje ivotaI cjelov arki i jo mnoga tajna,Tajna i divota!I radost slatka - ta sve raduje se,I obijest laka - ta sve obijesno je,Vjekovit blagdan - ta sve miluje se -Kud je - to je?!Cijela povijest pokapana krvi,Jednakost, bratstvo i sloboda!Da ovjek bude do nebesa prvi,Da Bogu ruku poda?!I sve na zemlji, to se rajem zvalo.A ovjek svojim stvorio je znojem,Sagradiv carstvo Edenovo paloO trudu samo svojem?!- - - Tek vjeni led! I ile mu se koe,I savija se zgrenijeh aka,A suha rebra uporno se boe,Ah, zraka! zraka! zraka!Jo nee mrijeti; ne e! ne e! ne e!Nek mriju bozi, vasioni svemir;U njemu vapi ljudstvo prkoseeI vjenog duha nemir!Da pita: kud je, to se rajem zvalo,A ovjek svojim stvorio je znojem,Sagradiv carstvo Edenovo paloO trudu - samo svojem!Al gle! s daleka sjevera onamoNa polutnik se silna santa sklie.Niz led i snijeg prati amo tamoI juri sve to blie.A na njoj udnim odrazom se sijeSred pustog leda ukoeni krst,Sa Svetog Petra moda il SofijeOborio ga sverazorni prst.Oborio ga pred hiljade davneSa gordog visa, s ponosnih kubeta,I odvlai ga preko puste stravneNa odar zadnjeg Adama i svijeta.I zadnjim kretom rukeOn grabi krst, al ile mu se mrznu,Uz zadnji jecaj samrtnike mukeTek nemono se trznu,A usna samo ukoi se nijemaU gorki smijeak beznaa i jada;Na tvrdi led mu mrtva glava padaKo pitanje, to odgovora nema.Tek gorki gr - ko ocjena boanstva,Na zadnjoj mrzne usni ovjeanstva.I prostro se je izda'nuvi takoCijelog ljudstva oboreni lik,A blijedim noktom, zadnje to je mako:Napisao je u led - upitnik! - - - - - Praminja snijeg i pokriva urnoTaj zadnji znak, to ovjek ga je pisoKo svjedoanstvo oito i burno,Na zemlji da je bio i bitiso!Praminja snijeg, sipa inje gusto,I silne grude naokolo bacaI krije znak pod noktima mrtvaca,Sve vie nada nj brdo valja pusto:Spomenik svijetu, to ga vie nema,Do neba gruda ledena, golema!A pod njom spava kao luda sanjaSve, to je bilo, da isprazno proeBez glasna traga, dokle opet doeNov kaos mutni do - drugog izdanja!

Roen u Senju, pod Nehajem, zbog svoje buntovne naravi zavrivi gimnaziju nije maturirao; elitni zavod Germanico-Hungaricum u Rimu, gdje je imao postati sveenikom, naputa vrlo brzo jer ne osjea u sebi sveeniki poziv. Ali je taj kratki boravak u "Vjenom gradu" ostavio trajni, neizbrisivi trag u njegovoj osjeajnosti i njegovu pjesnitvu. U Zagrebu zavrava jednogodinji uiteljski teaj iz slovniko-povijesne grupe, i s diplomom uitelja "na gradjanskih skolah" odlazi slubovati u Bosnu i Hercegovinu, jer u Khuenovoj Hrvatskoj za nj nije bilo kruha. Mostar, Livno, Bijeljina, Sarajevo: to su njegove ivotne postaje, gradovi u kojima nije samo ostvarivao svoju egzistenciju nego i pjesniki sazrijevao.

Prvu pjesmu objavio je i on u "Hrvatskoj vili" (Zavjet, 1883.), mjesec-dva prije odlaska u Rim. U urednitvu, koje tada ve vodi Eugen Kumii, borbeni stihovi mladoga, posve nepoznatog pjesnika doekani su oduevljeno i proroanski: "Taj e vam biti najbolji hrvatski pjesnik!" Iz Rima alje jo dvije pjesme uackoj "Slobodi" (Pozdrav i Senju-gradu, 1884.), a vrativi se iz Rima objavljuje u "Viencu" znaajnu pjesmu No na Foru i u Senju, odmah zatim, prvu zbirku Bugarkinje (1884.). Tako je za samo godinu dana obiljeio prostor svoga pjesnitva i najavio svoj pjesniki put: punih dvadeset i pet godina, od Zavjeta 1883. do Hristove slike u "Savremeniku" 1908., tei e crtom koju definiraju tri uporine toke: Domovina - ovjek - Svemir. Dosljedno na toj crti, Kranjevi se nije mijenjao nego rastao i sazrijevao.

Bugarkinje su bile doekane s naglaenim priznanjima; Milivoj repel napisao je o njima prvu kritiku (u "Vijencu"), s puno izriitih pohvala, predvidjevi da na putu koji pjesnika eka "umjesto lovora raste gorki pelin, pa se zato i u njegovu stvaralatvu esto javlja britki sarkazam i hladna ironija". Sve su ove oznake (sarkazam, ironija, gorki pelin) bile izvanredno tone; ali, da su Bugarkinje predstavile Kranjevia kao autentinog "barjaktara slobode", kako je poslije malo bombastino rekao Krlea; da su one bile kompletan program i pjesniki i politiki, u kome je posvetna pjesma enoi jasno izraen pjesniki credo dok su pjesme Hrvatskoj, Narodu i Radniku tri stoera pjesnikova nacionalnog i politikog uvjerenja, pravakog i svehrvatskog; da je u takvu pjesnikom konceptu poete vatesa korijen Kranjevieve patetike i smisao njegove malo podignute retorinosti, ali i snaga uzgona koja ga je digla do univerzalnosti i kozmike svijesti; i da je u tome sav profetizam i gorina ove poezije, pa i njen makabrizam, a da je upravo to, po rijeima Ive Frangea, razlikovalo pjesnitvo mladoga Kranjevia od rodoljubno-deklarativne i ljubavno-romantine poezije Harambaieve, sve se to raspoznalo puno kasnije.

Kranjevi sa suprugom Gabrijelom KaajDo idue njegove zbirke (Izabrane pjesme, 1898.) proi e vie od deset godina, od nje do sljedee (Trzaji, 1902.) jos etiri, a onda jo est do posljednje (Pjesme, 1908.): sve one potvruju, da su godine provedene u Bijeljini (1888.-1892.) i drugi put u Livnu (1892.-1893.) bile njegovo najplodnije razdoblje pune pjesnike zrelosti. Tada nastaju znamenite pjesme Ditiramb, Angelus, Iza sputenijeh trepavica (1892.), Mojsije (epska pjesma; Kranjevi je bio strastveni prava- borio se za samostalnost hrvatske drave, pa je tako u njegovoj pjesmi Mojsije simbol Ante Starevia (zaetnika pravaa), a nezahvalni idovi koji se klanjaju zlatnom teletu simbol su Hrvata koji se priklanjaju Maarskoj ili Austriji.), Lucida intervalla (1893.), a zatim i Mramorna Uenus (1894.), Aneo bola, Heronejski lav (1895.), Misao svijeta, Zadnji Adam (1896.), Resurrectio, Moj dom (1897.), Sveljudski hram (1901.) i druge. Ako je osamdesetih godina hrvatskom knjievnou dominirala proza, devedesetih godina prvenstvo pripada Kranjevievu pjesnitvu, koje u posljednjem deceniju XIX. stoljea dostie svoj zenit. Bilo je kritiara koji su vidjeli taj zenit u misaonosti Kranjevieve poezije i njezinu zaletu u kozmiki beskraj, pa su ga neki i nazivali - sasvim pogreno, uostalom filozofskim pjesnikom. A on to nije bio. Svaka filozofinost predpostavlja neki sustav, a u Kranjevievoj poeziji nema ni jedinstvenog misaonog sustava ni razvijena programa: ni politikog ni nacionalnog ni filozofskog. Ni pjesnikog! Njegove misli, gledane kao filozofija, nisu ni osobito nove ni naroito duboke. A ipak nas osvajaju, jer su izraene pjesniki, jer su pretoene u pjesmu, jer su poezija.

Kao pjesnika zanimale su ga sve brige i tegobe njegova naroda, a izraavao ih je uz pomo biblijskih i antikih parabola, simbola iz povijesti kranstva i idovskog naroda; njihovom je alegorinou odijevao temeljna ljudska pitanja o svemiru, o ivotu, o neskladu ideala i zbilje, o svrsi ovjeka i prirode, o vjeri, o Crkvi, o Bogu, o smrti, o ljubavi i suzi, o grijehu i o srei, o pravdi, o slobodi - o pitanjima koja bi inae bila vie nego obina; o tragikomediji svijeta, za koji ni on, kao ni njegova velika pjesnika simpatija Heine, nije uvijek pravo znao, je li bolnica ili umobolnica. Svemirske vizije koje otkriva njegova poezija izrasle su iz mrane stvarnosti khuenovske Hrvatske. Sve patnje to su ih trpjeli njegova pogaena domovina i njegov ponieni narod doivljavao je starevianskim oajavanjem i proivljavao svojim pjesnikim senzibilitetom tako intenzivno, da je njihov domet prelazio granice zemaljske stvarnosti. Kozmika dimenzija njegova pjesnitva, o kojoj se toliko govorilo i nagaalo, suvislo i nesuvislo, nije zapravo nita drugo nego bolni odjek i projekcija hrvatske nesree. Ona proizlazi iz nesklada svijeta - i u neskladu svijeta zavrava.

Spomenik Kranjeviu pred Filozofskim fakultetom u Zagrebu, rad Tomislava OstojeU Sarajevu punih osam godina (1895.-1903.) ureivao je knjievni asopis "Nadu", koji je izdavala Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine. Nominalni urednik bio je vladin savjetnik Kosta Hormann, ovjek irokih obzorja, dobroinitelj Matoev, ali je stvarni urednik asopisa, Hormannovim povjerenjem, bio Kranjevi. Uivao je zaista zavidnu slobodu i zahvaljujui njoj "Nada" je okupljala najuglednije hrvatske knjievnike i postala najvaniji knjievni asopis hrvatske moderne. U njoj je objavio vei broj svojih knjievnih prikaza i ocjena, a neki od njih vidno nadilaze trenutne potrebe, zbog kojih su bili napisani...