Upload
others
View
1
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU I
INSTITUT RUĐER BOŠKOVI Ć, ZAGREB
Poslijediplomski sveučilišni interdisciplinarni specijalisti čki studij
ZAŠTITA PRIRODE I OKOLIŠA
Ana Kurbalija
PREGLED ENTOMOFAUNE MOČVARNIH STANIŠTA OD
MEĐUNARODNOG ZNAČENJA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Specijalistički rad
Osijek, 2012.
TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Specijalistički rad Institit Ruđer Boškovi ć,
Zagreb Poslijediplomski sveučilišni interdisciplinarni specijalisti čki studij zaštita prirode i okoliša
Znanstveno područje: Prirodne znanosti Znanstveno polje: Biologija
PREGLED ENTOMOFAUNE MOČVARNIH STANIŠTA OD ME ĐUNARODNOG
ZNAČENJA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Ana Kurbalija
Rad je izrađen na Odjelu za biologiju, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u
Osijeku Mentor: izv.prof. dr. sc. Stjepan Krčmar
U ovom radu je istražen kvalitativni sastav entomof aune na četiri močvarna staništa od me đunarodnog značenja
u Republici Hrvatskoj. To su Park prirode Kopački rit, Park prirode Lonjsko polje, Delta rijeke Neretve i Crna
Mlaka. Glavni cilj specijalističkog rada je objediniti sve objavljene i neobjavljene podatke o nalazima vrsta
kukaca na ova četiri močvarna staništa te kvalitativno usporediti entomofau nu pomoću Sörensonovog indexa
faunističke sličnosti. Na području Parka prirode Kopački rit utvrđeno je ukupno 866 vrsta kukaca razvrstanih u
84 porodice i 513 rodova. Na području Parka prirode Lonjsko polje utvrđeno je 513 vrsta kukaca razvrstanih u
24 porodice i 89 rodova. Na području delte rijeke Neretve utvrđeno je ukupno 348 vrsta kukaca razvrstanih u 89
porodica i 227 rodova. Za područje Crne Mlake nije bilo dostupne literature o nalazima kukaca. Velika
vrijednost Sörensonovog indexa od 80,85% ukazuje na veliku faunističku sličnost između faune obada
Kopačkoga rita i Lonjskoga polja. Najmanja sličnost u fauni obada utvrđena je između močvarnih staništa
Lonjskog polja i delte rijeke Neretve, a iznosi 41,37%. Faunistička sličnost između zajednice obada na području
delte rijeke Neretve i Kopačkog rita iznosi 47,61%. U fauni vretenaca (Odonata) najveća je faunistička sličnost
između Kopačkog rita i delte rijeke Neretve i iznosi 72,91% a podjednaka je faunistička sličnost između
Kopačkog rita i Lonjskog polja i iznosi 72,28%. Najmanja sličnost u fauni vretenaca utvrđena je između
močvarnih staništa Lonjskog polja i delte rijeke Neret ve, a iznosi 65,06%. Vrlo je mala faunistička sličnost u
fauni kornjaša (Coleoptera) izme đu tri močvarna staništa. Izme đu Kopačkog rita i Lonjskog polja iznosi
21,47%. Između Lonjskog polja i rijeke delte Neretve iznosi 11,65%, a između Kopačkog rita i delte rijeke
Neretve iznosi svega 10,71%. Faunistička sličnost u fauni stjenica (Heteroptera) između Kopačkog rita i delte
rijeke Neretve je vrlo mala jer je podudarnost u samo jednoj vrsti te iznosi svega 4%. Najveći broj zašti ćenih i
ugroženih vrsta je utvrđen u redu vretenaca (Odonata) i danjih leptira (Lepidoptera, Rhopalocera).
Broj stranica: 129 Broj slika: 47 Broj tablica: 42
Broj literaturnih navoda: 83
Jezik izvornika: hrvatski
Ključne riječi: entomofauna, faunistička sličnost, rijetke vrste, ugrožene vrste, zašti ćene vrste
Datum obrane:
Stručno povjerenstvo za obranu:
1. Prof.dr.sc.Enrih Merdić, izvanredni profesor Odjela za biologiju Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, 2. Prof. dr. sc. Mladen Kerovec, redoviti profesor Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 3. Prof. dr. sc. Stjepan Krčmar, izvanredni profesor Odjela za biologiju Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku
BASIC DOCUMENTATION CARD
University Josip Juraj Strossmayer Osijek
Institute Ruđer Boškovi ć, Zagreb
Specialistic paper
University postgraduate specialistic interdisciplinary study Environmental
Protection and Nature Conservation
Scientific Area: Natural Science Scientific Field: Biology
WETLAND ENTOMOFAUNA OF INTERNATIONAL IMPORTANCE IN THE
REPUBLIC OF CROATIA
Ana Kurbalija
Thesis performed at the Department of biology, J.J. Strossmayer Univerity of
Osijek Mentor: izv.prof. dr. sc. Stjepan Krčmar
This paper deals with entomofauna of four wetland areas in Croatia which are also the wetlands of international
importance. The wetland areas discussed in the paper are: Kopački rit Nature park, Lonjsko polje Nature park,
the Neretva River delta and Crna Mlaka. The aim of the paper was to consolidate data results on different insect
species in above-mentioned wetlands. Also, the aim was to evaluate entomofauna in a qualitative way by using
Sorensen similarity index. There are 866 insect species classified into 84 families and 513 genera in Kopački rit
Nature park. In Lonjsko polje Nature park there are 513 insect species classified into 24 families and 89 genera.
There are 348 insect species classified into 89 families and 227 genera in the Neretva River delta area. However,
there isn't any data available on insect species in Crna Mlaka. High Sorensen similarity index of 80.85 % points
to the high similarity of gadfly fauna between Nature park Kopački rit and Lonjsko polje. The lowest faunistic
similarity of gadfly fauna was found between Lonjsko polje Nature park and the Neretva River delta and it was
41.37 %. The similarity index of gadfly fauna in the Neretva River delta and Kopački rit was 47.61%. The
Neretva River delta and Kopački rit have the gadfly fauna similarity level of 47.61% . The highest dragon fly
(Odonata) faunistic similarity level of 72.91% was found between Kopački rit and the River Neretva delta.
Almost equal was the similarity of dragonfly fauna between Kopački rit and Lonjsko polje with the similarity
level of 72.28%. The dragonfly fauna of Lonjsko polje and The River Neretva delta has the lowest level of
similarity which was 65.06%. The beetle (Coleoptera) fauna of Kopački rit, Lonjsko polje and the Neretva River
delta has a lower level of similarity: 21.47% between Kopački rit and Lonjsko polje, 11.65% between Lonjsko
polje and The River Neretva delta and 10.71% between Kopački rit and The River Neretva delta. The bug
(Heteroptera) fauna similarity level of Kopački rit and the Neretva River is only 4% since there is only one
common species between the two wetlands. The highest number of protected and endangered species was
established in dragonfly (Odonata) order as well as daily butterflies (Lepidoptera, Rhopalocera) order.
Number of pages: 129
Number of figures: 47
Number of tables: 42
Number of references: 83 Original in: Croatian
Key words: entomofauna, faunistic similarity, rare species, endangered species, protected species
Thesis defence date:
Reviewers: 1. Enrih Merdić, Associate Professor 2. Mladen Kerovec, Full Professor 3. Stjepan Krčmar, Associate Professor
SADRŽAJ
1.UVOD .................................................................................................................................................... 1
1.1. Ramsarska konvencija ........................................................................................................... 2
1.1.1. Močvarna područja ............................................................................................................. 3
1.2. Cilj rada ...................................................................................................................................... 5
2. OPIS ISTRAŽIVANOG PODRU ČJA .................................................................................. 6
2.1. Močvarna područja od međunarodnog značaja u republici Hrvatskoj ............ 6
2.1.1. Park prirode Kopački rit .................................................................................................... 7
2.1.2. Park prirode Lonjsko polje ............................................................................................ 10
2.1.3. Delta Neretve ..................................................................................................................... 12
2.1.4. Crna Mlaka ......................................................................................................................... 15
3. MATERIJAL I METODE ....................................................................................................... 17
3.1. Prikupljanje i obrada podataka ...................................................................................... 17
3.2. Sørensenov index faunisti čke sličnosti......................................................................... 17
4. REZULTATI ................................................................................................................................. 19
4.1. Entomofauna Parka prirode Kopački rit .................................................................... 19
4.1.1. Vretenca (Odonata) ....................................................................................................... 19
4.1.2. Leptiri (Lepidoptera) .................................................................................................... 24
4.1.2.1. Danji leptiri (Rhopalocera) .................................................................................. 24
4.1.2.2. Noćni leptiri (Heterocera) .................................................................................... 28
4.1.3. Kornjaši (Coleoptera).................................................................................................... 36
4.1.4. Komarci (Culicidae)...................................................................................................... 44
4.1.5. Obadi (Tabanidae) ......................................................................................................... 47
4.1.6. Ušare (Hippoboscidae) ................................................................................................. 50
4.1.7. Braničevke (Simulidae) ............................................................................................... 51
4.1.8. Osolike muhe (Syrphidae)........................................................................................... 52
4.1.9. Ose biljarice (Symphita) .............................................................................................. 54
4.1.10. Grizlice (Psocoptera) .................................................................................................. 57
4.1.11. Raznokrilci (Heteroptera) ......................................................................................... 59
4.1.12. Ravnokrilci (Orthoptera) ........................................................................................... 61
4.2. Entomofauna Parka prirode Lonjsko Polje ................................................................. 63
4.2.1. Vretenca (Odonata) ....................................................................................................... 63
4.2.2. Leptiri (Lepidoptera) .................................................................................................... 66
4.2.3. Kornjaši (Coleoptera) ................................................................................................... 68
4.2.4. Obadi (Tabanidae) ......................................................................................................... 73
4.3. Entomofauna Delte Neretve .............................................................................................. 75
4.3.1. Vretenca (Odonata) ....................................................................................................... 75
4.3.2. Leptiri (Lepidoptera) .................................................................................................... 78
4.3.3. Kornjaši (Coleptera).................. . .................................................................................. 79
4.3.4. Komarci (Culicidae)...................................................................................................... 82
4.3.5. Obadi (Tabanidae) ......................................................................................................... 82
4.3.6. Opnokrilci (Hymenoptera) .......................................................................................... 85
4.3.7. Raznokrilci (Heteroptera) ............................................................................................ 88
4.3.8. Ravnokrilci (Orthoptera) ............................................................................................. 89
4.3.9. Jednakokrilci (Homoptera) ......................................................................................... 90
4.3.10. Mrežokrilci (Neuroptera) .......................................................................................... 91
4.3.11. Kljunarice (Mecoptera) .............................................................................................. 92
4.3.12. Uholaže (Dermaptera) ................................................................................................ 92
4.3.13. Žoharaši (Blattodea) ................................................................................................... 93
4.3.14. Bogomoljke (Mantodea) ........................................................................................... 94
4.3.15. Vodencvjetovi (Ephemeroptera) ............................................................................. 95
4.3.16. Skokunci (Collembola) .............................................................................................. 95
4.3.17. Kudravci (Tysanura) ................................................................................................... 96
4.4. Faunistička sličnost močvarnih staništa od me đunarodnog značenja u republici
Hrvatskoj .............................................................................................................................................. 97
5. RASPRAVA ................................................................................................................................. 111
6. ZAKLJUČAK .............................................................................................................................. 117
7. LITERATURA ............................................................................................................................ 119
8. ŽIVOTOPIS ................................................................................................................................. 128
1. UVOD
Kukci (Insecta) su najbrojnije životinje na svijetu . U njihovu razredu ima više vrsta
nego u bilo kojem drugom: otkriveno je preko milijun vrsta, ali se smatra da je stvarni broj
između 5 i 10 milijuna (Burnie, 2001). Kukci pripadaju člankonošcima (Arthropoda)
šestonošcima jer svi imaju tri para nogu. Ve ćina ima krila, što ih čini jedinim člankonošcima
koji mogu letjeti (Burnie, 2001). Nekoliko je razloga zašto su kukci tako uspješni. Mali su pa
mogu zauzeti mikrostaništa koja su nedostupna drugi m životinjama. Op ćenito su vrlo plodni,
brzo reagiraju na obilje dostupne hrane i mnogi su prilagođeni okolišu bojom i oblikom tijela
(Burnie, 2001). Bez kukaca ne bi postojali ni mnogi drugi oblici života: ve ćina cvjetnica ovisi
o njima zbog oprašivanja, a one su glavni dio prehrane mnogih drugih životinja (Durbeši ć i
sur. 1998). Žive na tlu ili u zraku, a brojni s u i u vodama na kopnu. Vode na kopnu kao što su
rijeke, jezera a posebno mo čvare sa svojom karakterističnom florom i vegetacijom pružaju
povoljne životne uvjete raznovr snim predstavnicima beskralježnjaka pa tako i kukcima
(Springer, 2003).
U Hrvatskoj postoje četiri močvarna staništa koja su od me đunarodnog značenja: Park
prirode Kopački rit, Park prirode Lonjsko polje, Delta Neretve i Crna Mlaka. Ova područja
pripadaju najvećim i najbolje očuvanim vlažnim staništima u Europi (Konvencija o
močvarama, Ramsar, Iran 1971.) Međunarodna zaštita mo čvara i močvarnih biotopa
ostvaruje se kroz pet međunarodnih sporazuma: Konvencija o biološkoj raznoli kosti (1992
g.), Bonska konvencija (1979 g.), Bernska konvencija (1979 g.), Washingtonska konvencija
(1973 g.) i najvažniji me đunarodni sporazum o zaštiti mo čvara i ptica močvarica je
Ramsarska konvencija (1971 g.) (http://narodne-novine.nn.hr). Kopački rit, Lonjsko polje,
Delta Neretve i Crna Mlaka su uvrštena na tzv. Ramsarski popis od nosno „Popis mo čvara od
međunarodne važnosti“ (Konvencija o mo čvarama, Ramsar, Iran 1971.). Ova područja su
entomološki slabo istražena. Tako đer je mali broj radova koji govore o kukcima na tim
područjima, a ako ih i ima onda su stari nekoliko desetljeća. Stoga je jedan od ciljeva u okviru
izrade specijalističkog rada načiniti što detaljniji pregled entomofaune mo čvarnih staništa od
međunarodnog značenja u Republici Hrvatskoj radi dobivanja kvalitetnije slike o
rasprostranjenosti kukaca na tim područjima. Vrlo detaljnim pregledom literature doći će se
do vrlo značajnih faunističkih spoznaja koje će ukazati na to na kojim područjima je fauna
kukaca više a na kojima manje istražena. Tako đer će se vidjeti da još uvijek ima mnogo
neistraženih skupina kukaca na ovim mo čvarnim područjima koja im pružaju idealne uvjete
za razvoj i opstanak.
1
1.1. Ramsarska konvencija
U Iranskom gradu Ramsaru, na obalama Kaspijskog jezera 1975. godine potpisana je
Ramsarska konvencija, jedan od najvažnijih me đunarodnih sporazuma o zaštiti mo čvarnih
staništa. Ova konvencija je pohranjena u UNESCO 1 – u, a sjedište administracije joj je u
sjedištu IUCN 2– a. Ta konvencija nastala je kao posljedica borbe za zaštitu mo čvarnih
staništa, a dan kada je proglašena, 2. velja če, proglašen je Me đunarodnim danom zaštite
močvara (http://www.ramsar.org). S obzirom da na svijetu postoje mnogobrojna močvarna
staništa koja trebaju zaštitu jer su ugrožena isuši vanjem, zatrpavanjem, zagađivanjem,
preinačavanjem, prekomjernom eksploatacijom i unošenjem st ranih vrsta, ukazala se potreba
za donošenjem me đunarodnog dogovora o zaštiti takvih podr čja. Na Ramsarskoj konvenciji
donešeni su i neki konkretni zaklju čci. Ona bi trebala poboljšati suradnju sa lokalnim
stanovništvom i sa me đunarodnim udrugama koje se bave zaštitom takvih sta ništa. Tako đer
je iznešeno da je potrebno na činiti popis močvarnih područja u svakoj državi i nazna čiti
osnovne hidrološke, biološke i ekološke posebnosti svakog p odručja. Također je zaključeno
da popis močvarnih područja s vremenom treba proširivati. Mo čvarna područja danas čine 6
% površine Zemlje i u njima živi 40 % biljnih i život injskih vrsta. To je više od 1300 mo
čvarnih područja, a ukupna površina je ve ća od 1,110 000 km 2. Primjerice Kanada ima 130
500 km2 močvarnih staništa, a samo Velika Britanija ima 169 ra msarskih područja
(http://www.ramsar.org).
Prednosti pristupanja konvenciji su od velike važ nosti. Prije svega to su djelotvorna
zaštita mo čvarnih staništa i provedba odredbi na nacionalnoj r azini. Zatim, mogućnost pristupa
informacijama i stručnim savjetima te naravno vrlo bitna stavka je međunardna suradnja što je
dodatna promidžba za svaku zemlju p ristupnicu. Osim određenih privilegija, potpisivanjem ovog
sporazuma, države potpisnice dob ile su i neke obveze. Prije svega dužne su pri prostornom
planiranju uzimati u obzir zaštit u močvarnih područja, utvrditi zalihe močvarnih područja i
konzultirati se s drugim ugovornim strankama o primjeni konvencije. Zaštita voda je glavni
ekološki čimbenik koji uvjetuje nastanak i opstanak močvarnih staništa pa se poseban naglasak
stavlja na tu sferu zaštite. Stranke koje su uvrštene u konvenciju obvezne su donijeti nacionalni
program zaštite mo čvarnih staništa i uklju čiti mjere njihove zaštite i razumnog korištenja u svoje
nacionalne pl anove uređenja i uporabe prostora. Također su obvezne štititi mo čvarna staništa
stvaranjem prirodnih rezervata, od k ojih najmanje jedan koji zadovoljava kriterije za
međunarodnu važnost mora biti predložen za upis u Rams arski 1 UNESCO - United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu)
2 IUCN - International Union for Conservation of Nature (Međunarodni savez za očuvanje prirode) 2
popis. Uvrštavanjem u Ramsarski popis, takva podru čja dobivaju status prirodnog dobra koje
predstavlja bogatstvo cjelokupnog čovječanstva. Do sada Konvencija ima 160 stranaka,
uključujući i Republiku Hrvatsku, te su stranke Konvencije do sada upisale 1899 močvarnih
područja u Ramsarski popis, čime je obuhvaćena ukupna površina od gotovo 186.549,792 ha
(http://www.ramsar.org.).
1.1.1. Močvarna područja
Članak 1.1 Ramsarske konvencije određuje: „U smislu ove Konvencije mo čvarna
staništa obuhvaćaju područja močvara, cretova, tresetišta ili vode, kako prirodna t ako i
umjetna, stalna ili povremena, sa stajaćom ili tekućom vodom, slatkom, bočatom ili slanom,
uključujući područja morske vode duboke do šest metara za vrijeme ose ke“ (Konvencija o
močvarama, Ramsar, Iran 1971.).
U močvarama je voda primarni faktor koji kontrolira okoliš i s njim povezan biljni i
životinjski svijet. Mo čvarna područja su močvare, bare, rijeke, jezera, mangrove, koraljni
grebeni, ribnjaci, uzgajališta rakova, pojilišta, n avodnjena zemljišta, šljun čane jame i kanali.
Močvare se najčeš će nalaze u riječnim nizinama ili uz jezera, odnosno u reljefnim depresijama s
intenzivnom vegetacijom. Važnost močvara se odražava u tome što su one kolijevka
bioraznolikosti jer pružaju vodu zbog čega je omogućena primarna reprodukcija. U njima je
sadržana velika koncentracija životinja te su velika skladišta biljnog genetskog materijala.
Močvarna su staništa dio hidrogeološkog ciklusa (http: //www.ramsar.org). Neke države su se
pokušavale riješiti mo čvara i pretvoriti ih u poljoprivredne površine koje su bile korisnije za
okolno stanovništvo. Razlog tomu je št o se još donedavno na mo čvare gledalo, ne samo kao
beskorisne površine, nego i štetne za čovjeka. U preinačavanju močvara u poljoprivredne
površine prednja čile su bogate države jer su za takvo nešto imale na jbolje mogućnosti. Tako se
sa sigurnoš ću može re ći da su bogate zemlje i na ovom području, na globalnoj razini, nanijele
veliku biološku i ekološ ku štetu i ostalim državama, posebice najsiromašnijima. Najve ći borci
za očuvanje takvih staništa bili su znanstvenici koji su imali najbolja saznanja o biološkoj
vrijednosti mo čvarnih staništa. Kasnije se znanstvenicima pridružila i šira javnost, a to je
ponukalo i političare na razmišljanje, jer oni širu javnost promatraju prvenstveno kao moguće
birače. Močvarna područja imaju vrlo veliko ekološko značenje jer brojnim vodenim i
močvarnim pticama služe kao stanište, odmorište ili
3
zimovalište (Slika 1). Tako đer su visokoproduktivni sustavi jer uvelike sudjeluju u
primarnoj produkciji biomase.
Iz svih tih razloga postojala su nastojanja i želja za zaštitu mo čvara, a kao posljedica je
nastala Ramsarska konvencija, donesena 1971. godine (http://www.ramsar.org.). Kako nisu
sve močvare iste ekološke ili biološke vrijednosti tako ni su sve uvrštene u Ramsarski popis
koji određuje njihovu zaštitu. U Ramsarskoj konvenciji razra đeni su kriteriji koje neko
močvarno područje mora ispuniti da bi došlo na popis te Konvencije .
Slika 1. Močvarno područje (preuzeto s web stranice http://www.kopacki-rit.com/)
4
1.2. Cilj rada
Cilj ovog rada je objedinjavanje sve do sada objavljenih, kao i novijih, neobjavljenih
podataka o nalazima vrsta kukaca na četiri močvarna područja od međunarodnog značaja u
Hrvatskoj (Park prirode Kopački rit, Park prirode Lonjsko polje, Delta Neretve i Crna Mlaka)
te usporedba faune pojedinih skupina kukaca na ova četiri močvarna staništa.
Na taj način će biti omogućen bolji uvid u praćenje stanja entomofaune na istraživanim
područjima. Zbog toga će ovaj rad poslužiti kao osnovno polazište za daljn a istraživanja
entomofaune na ovim područjima, tim više što su literaturni podaci o nekim sk upinama
kukaca prilično skromni i starijeg datuma.
5
2. OPIS ISTRAŽIVANOG PODRU ČJA
2.1. Močvarna područja od međunarodnog značaja u Republici Hrvatskoj
Republika Hrvatska je bogata močvarnim staništima no dugo nije napravljen popis
močvarnih područja. 2003. godine Državni zavod za zaštitu prirode p roveo je projekt
„Inventarizacija mo čvarnih staništa“, koji je financiran od strane Rams arskog fonda za male
grantove za zaštitu i razumno korištenje mo čvarnih staništa (http://www.dzzp.hr). Cilj
projekta je bio izraditi što potpuniji popis mo čvarnih staništa u Hrvatskoj te usmjeravanje
nacionalne politike na zaštitu tih podru čja. Time bi se dodatno vrednovala takva područja sa
ciljem proglašenja novih Ramsarskih podru čja. Ovim projektom identificirano je i kartirano
oko 3800 pojedinačnih lokaliteta i 8 velikih kompleksnih močvarnih područja
(http://www.dzzp.hr) (DUZPO, 1999). Prema rezultatima projekta 6,9 % površine Hrvatske
pokriveno je močvarnim staništima. Svi podatci projekta svrstani su u jedinstvenu GIS 3 bazu
podataka koja se sastoji od karata i pridruženih at ributnih tablica s osnovnim podacima o
svakom močvarnom staništu. U Hrvatskoj su četiri močvarna područja uvrštena u Ramsarski
popis u površini od 86.579 ha. To su park prirode K opački rit (23.894 ha), park prirode
Lonjsko polje (50.560 ha) planirani park prirode Delta Neretve (11.500 ha) i ornitološki
rezervat ribnjaci Crna Mlaka (625 ha) (http://www.ramsar.org.). Iako na prostoru Hrvatske
mnoga područja zadovoljavaju uvijete za uvrštenje na Ramsarski popis, za sada su samo ova
četiri upisana (Slika 2).
Slika 2. Ramsarska područja u Hrvatskoj (preuzeto s web stranice: http://www.dzzp.hr/zasticena-podrucja-75.html, 15.7.2010.)
3 GIS – geografski informacijski sistem
6
2.1.1. Park prirode Kopački rit
Park prirode Kopački rit jedno je od najočuvanijih močvarnih staništa u ovom dijelu
Europe i najveće mrijestilište riba dunavskoga toka nakon delte Du nava. Smješten je na
sjeveroistoku Hrvatske, u Baranji, u kutu što ga čine rijeke Drava i Dunav (Slika 3). Ovalnog je
oblika, dužine 8-10 km u smjeru zapad – istok, t e oko 7-9 km smjerom sjever- jug, s površinom
od oko 100 km 2 (Bognar, 1990). To je i najniži dio Baranje, s nadm orskom visinom manjom od
82 m (Mihaljević i sur., 1999). Jedno od tumačenja po kojem je Kopački rit dobio svoje ime jest
da potječe od mađarske riječi „kapocs“ što na hrvatskom zna či kopča. Kopča je po tome što su
mostovi, kojima su mještani kom unicirali u Kopačkom ritu poput kopče, povezivali razne
dijelove ovoga područja, i riječi „rét“ kojom se ozna čava močvarna livada. Po drugom tumačenju
Kopački rit dobio je ime od slavenske riječi „kopa č“ i njema čke riječi „ried“, što zna či
močvarno tlo (Springer, 2003). Zbog svoje iznimne ekološke vrijednosti i biološke raznolikosti
Kopa čki rit je odlukom Sabora Republike Hrvatske 1967.godine zašti ćen statusom Upravljanog
prirodnog rezervata na površini od 17 730 hektara (NN, 45/67). Uže podru čje rezervata od 7 220
ha proglašeno je Specijalnim zoološkim rezervatom, a šire podru čje od 10 510 ha Parkom prirode
(NN, 54/76) (Mihaljević i sur., 1999). Godine 1993. Kopački rit je na Ramsarskoj konvenciji
uvršten na popis međunarodno značajnih močvara, osobito kao stanište ptica mo čvarica („List of
wetlands of International Importance“). Sabor Republike Hrvatske je 1999. god ine potvrdio
zaštitu Zakonom o Parku prirode Kopački rit. Osnovno ekološko obilježje ovom prostoru da ju
dinamika i intenzitet plavljenja. Karakteristično poplavno područje su formirala dva velika
vodotoka, Drava i Dunav svojim akumulacijskim i erozijskim radom. Ovisno o količini nadošle
vode, dijelovi rita, i kopno i vode mijenjaju svoju veličinu, oblik i funkciju. Njučestalije poplave
pojavljuju se u kasno proljeće kada se počinju topiti velike količine snijega i leda u Alpama pa
vodostaj rijeka raste. Na poplavljivanje Kopačkoga rita najviše utjecaja ima rijeka Dunav, a manj
e rijeka Drava. Naime, kada Dunavski val, nastao topljenjem snijega, dođe do uš ća rijeke Drave u
Dunav, korito Dunava ne može primiti te velike ko ličine vode, jer su tu već ranije nadošle
dravske vode s povišenim vodostajem i Aljmaška plan ina, te se Dunav razlijeva u rit i uzrokuje
poplave. Područja u Kopačkom ritu, koja su stalno ispunjena vodom su jezera (najveće je
Kopačko jezero, a najdublje Sakadaško jezero), povremeno plavljene udubine su bare, a
udubljenja kojima struji voda su tzv. kanali. Linearna, uska i duboka udubljenja koja su izravno
povezana s Dravom i Dunavom su tzv. fokovi a žile su tako đer linearana udubljenja ali šira i pli
ća. Najveći je dotok vode u rit Hulovskim kanalom iz Dunava, a manje vode dolazi Renovskim
kanalom iz Drave. Iz tih dvaju glavnih kanala voda se dalje razlijeva
7
mrežom manjih kanala i fokova po ritu (Mihaljevi ć i sur., 1999). Posebni zoološki rezervat
prosječno je 99 dana pod vodom, dok je 266 dana suho (Mikuska, 1979). Iako se poplave
mogu pojaviti u bilo koje doba godine, visoki vodostaj je u pravilu od ožujka do kolovoza, a u
razdoblju od rujna do veljače je niski. Još jedna specifi čnost Kopačkoga rita je izmjena tvari i
energije u vidu izmjene kopnenih i vodenih organizama, a to mu daje redovito plavljenje, a
zatim povlačenje vode. Naime, nailaskom vodenog vala ugibaju mnogi kopneni organizmi
koji predstavljaju obilje hrane za mnogobrojne ribe i rakove kao i hranu za vodeno bilje u
obliku organskih tvari. Plitka i topla voda te velika količina hrane idealni su uvjeti za mrijest
ribe. Nakon poplava slijedi povlačenje vode u korito rijeka, zbog čega vodeni organizmi
ostaju zarobljeni u malim baricama pa tako postaju hrana za mnogobrojne ptice i kopnene
organizme. Isto tako počinje i značajna biljna produkcija (rast travnate vegetacije) bitna za
ishranu biljojeda rita poput jelenske i srneće divljači. Velike količine ribe stvaraju idealne
uvjete za gniježnenje ptica mo čvarica, kao i ptica selica koje Kopački rit koriste za svoju
postaju, što Kopa čkom ritu daje njegovu osnovnu ekološku prepoznatlji vost. Zbog
specifičnog mikroreljefa i plavljenja, na području rita razvija se specifična vegetacija U
Kopačkom ritu tako postoje četrdesetak biljnih zajednica i preko četiri stotine biljnih vrsta
(Mihaljević i sur., 1999). S jedne strane to su močvarne vegetacije, trš čaci i zajednice visokih
šaševa, a s druge strane tu su poplavne šume. Najve ći dio prekrivaju zajednice šume bijele
vrbe (Salix alba L.) koja može podnijeti visoke i dugotrajne poplave. Na nešto višim terenima
gdje su poplave česte, ali nešto kratkotrajnije, razvija se zajednic a bijele vrbe i crne topole
(Populus nigra L.). Na još višim gredama su hrastove šume. Na vlažnij im je dijelovima
zajednica hrasta lužnjaka ( Quercus robur L.) i velike žutilovke ( Genista elata Wender.), a na
sušim je podru čjima šuma hrasta lužnjaka i obi čnoga graba (Carpinus betulus, L.). Najveće
površine unutar rita pokriva vodena i mo čvarna vegetacija s mnogobrojnim zajednicama. Tu
rastu zajednice vodenih leća (Lemno – Spirodeletum polyrhizae, Koch 1954), zajednice
mrijesnjaka (Potamogetonetum lucentis i Potamogetonetum graminei), zajednica krocnja i
lokvanja (Myriophyllo – Nupharetum ). Najveće površine zauzima zajednica plavuna
(Nymphoidetum peltatae). Trš čaci (Scirpo – Phragmitetum ) i zajednice visokih šaševa
(Caricetum elatae, Caricatum versicariae, Caricetum gracilis) nalaze se na rubovima jezera i
kanala dajući ritu specifičan izgled. Bogata vegetacija Kopačkoga rita pruža povoljne uvjete
za razvoj brojnog i raznolikog životinjskog svijeta : od beskralježnjaka, riba, vodozemaca,
gmazova, ptica močvarica do raznolike divljači. O Kopačkom ritu i njegovom živom svijetu
rađene su brojne studije i do sada je izdano više od 5 00 znanstvenih i stručnih radova
(Mihaljević i sur.,1999). Dobro su proučena područja ornitologije, ihtiologije, ekologije voda i
drugih znanstvenih disciplina. Kopački rit je posebno poznat po fauni ptica koja već
8
stoljećima privlači znanstvenike, promatrače ptica i ljubitelje prirode na ovo područje. Do
sada je zabilježena 291 vrsta ptica od kojih se 144 vrste redovito ili povremeno gnijezdi u ritu
(Springer, 2003). Veliki je broj onih vrsta koje su zašti ćene na europskoj ili svjetskoj razini:
crna roda (Ciconia nigra, L. 1758 ), orao štekavac ( Haliaeetus albicilla, L.1758), patka
njorka (Aythya nyorca) i dr. Od ostalih kralježnjaka utvr đeno je 10 vrsta gmazova od kojih se
posebno ističe barska kornjača (Emys orbicularis, L., 1758) i 5 vrsta zmija, 11 vrsta
vodozemaca od kojih sedam vrsta žaba, 44 vrste riba i 55 vrsta sisavaca (Springer, 2003). Iako
je Kopački rit poznat po kralježnjacima, uz njih u ritu živ i jedinstven i vrlo bogat svijet
beskralježnjaka. Do sada je u ritu utvr đeno više od 600 vrsta beskralježnjaka, a s obzirom na
nepotpuna istraživanja o čekuje se puno veći broj vrsta (Springer, 2003). Područje
entomologije je slabo istraženo iako Kopa čki rit pruža idealne uvjete za razvoj kukaca. U
entomofauni Kopačkog rita prevladavaju kukci čiji je život usko vezan za vodu, neovisno o
tome služi li im ona za postavljanje legla ili kao pojilište, odnosno životni okoliš
(Merdić,1991 a).
Kopački rit jedan je od posljednjih očuvanih ritova u Podunavlju i kao takav ekološki
sustav ima veliku vrijednost, jer su gospodarskim razvojem u Europi gotovo uništeni takvi ili
slični ekosustavi. Prisutnost rijetkih, ugroženih i zaš tićenih vrsta iz biljnog i životinjskog
sviijeta čine ga još vrijednijim.
Slika 3. Smještaj Parka prirode Kopa čki rit (preuzeto s web stranice:
http://antun.biz/kopackirit/polozaj.asp, 15.7.2010.)
9
2.1.2. Park prirode Lonjsko polje
Park prirode Lonjsko polje jedno je od najugroženij ih močvarnih staništa na svijetu.
To je najveće zašti ćeno močvarno područje ne samo u Hrvatskoj već u cijelom Dunavskom
porječju. Park prirode obuhvaća Lonjsko i Mokro polje i ornitološki rezervat Krap je dol.
Prostire se na 51.000 hektara poplavnih šuma hrasta i jasena, pašnjaka, livada i oranica, voda i
naselja (Bilten Parka Prirode Lonjsko polje, 2004). 1990. godine proglašen je Parkom prirode
(Narodne Novine br. 11/1990). Na taj način htjelo se i zakonski zaštiti to, u prirodnom
pogledu, vrlo vrijedno područje. Zbog svog izuzetnog međunarodnog značaja Park prirode je
uvršten u tzv. Ramsarski popis mo čvara koje su od međunarodnog značaja, osobito kao
prebivalište ptica mo čvarica (http://www.pp-lonjsko-polje.hr.) Posebna vrijednost Parka
prirode Lonjsko polje temelji se na poplavama koje se redovito odvijaju, na velikoj površini
na kojoj se Park prirode prostire i na tradicionalnom načinu života pu čanstva na tom
području. Rijeke Sava, Una, Kupa, Lonja i Strug susreću se upravo na području parka prirode
(Slika 4). Zbog njihove vrlo složene dinamike, u ov om su području poplave nepredvidive pa
se na njih mora računati u svako doba godine. Zanimljivo je da Lonjsko polje mijenja svoj
izgled gotovo svakog tjedna. Tijekom zime i u rano proljeće nalikuje na jezero ili, za hladnih
zima, na veliku ledenu ploču. Kasnije mijenja boju od zlatno žute cvjetova žab njaka, u
proljeće, do ljubičaste mirisne metvice, u kasnu jesen. Brojni konji, krave i svinje, što
slobodno pasu pašnjacima, i paleta zelenih boja šum a dopunjuju ovaj srednjovjekovni,
jedinstveni krajolik .
Slika 4. Smještaj parka prirode Lonjsko polje ( pre uzeto s web stranice http://www.pp-
lonjsko-polje.hr, 15.7.2010.)
10
Biološka raznolikost i estetika krajobraza ovise o vodi i dinamici plavljenja.
Tisućljetnim periodičkim plavljenjem i meandriranjem rijeka Sava je stvorila čitav niz
različitih stanišnih tipova koji ovom kraju daju fascinan tnu vrijednost od nacionalnog i
međunarodnog značaja. Oko 60% ili 30.600 ha površine Parka prirode čine šume koje
uglavnom pripadaju nizinskom vegetacijskom pojasu nadmorske visine od 80-150 m (Bilten
Parka Prirode Lonjsko polje, 2004). U sklopu te šume posebno treba spomenuti hrast lužn jak
(Quercus robur, L.), kao jedno od najvrjednijih vrsta drveća na tom području, ali i poljski
jasen (Fraxinus ornus, L.), čija je vrijednost također velika i u gospodarskom i u ekološkom
smislu. Uz njih, kao nisko grmlje, česte su vrste lijeska (Corylus avellana, L.), bijela lipa
(Tilia cordata, Mill.), divlja kruška ( Pyrus pyraster, L. 1758) i mnoge druge (Schneider – Jacoby i Ern, 1993; Schneider – Jacoby, 1994 ). Znatan dio poplavnih površina koje nisu
pokrivene šumom čine vlažne livade i pašnjaci, a zauzimaju površinu od 12.000 ha (Bilten Parka
Prirode Lonjsko polje, 2004). Poplavne vode koje se zadržavaju čine temelj života u Lonjskom
polju i razlog su bogatstva flore i faune. Posebno je ovdje bogata ornitofauna pa se tako na
području Lonjskog polja nalaze se dva ornitološka rezerva ta. Krapje Đol je proglašen posebnim
zoološkim (ornitološkim) rezervatom 1963. god., a rasprostranjen je na površini od 25 ha, Rakita
sa svojih 430 ha proglašena je specij alnim ornitološkim rezervatom 1969. godine
(http://www.pp-lonjsko-polje.hr.). Ptice poput štekavca ( Haliaeetus albicilla, L. 1758), žli čarke
(Platalea leucorodia, L. 1758), crne rode (Ciconia nigra, L. 1758), bijele rode (Ciconia ciconia,
L. 1758), orla kliktaša ( Aquilla pomarina; Brehm, 1831), močvarne patke (Aythya nyroca; Güldenstädt, 1770), mogu se u polju promatrati kako love plijen ili traže
hranu u plitkim vodama zaostalim nakon poplava. Sve su te vrste drugdje u Europi (neke i na
svjetskoj razini) vrlo rijetke i mnogo napora se ulaže u njihovu zaštitu. U Lonjskom polju je
zabilježeno oko 250 vrsta ptica od kojih se 170 vrs ta tu i gnijezdi (Bilten Parka Prirode
Lonjsko polje, 2004). Posebno je poznata velika kolonija bijelih roda (Ciconia ciconia). U
selu Čigoć koje se nalazi u okviru Parka prirode na velikoj većini kuća nalaze se gnijezda
bijelih roda. Pučanstvo sela skladno živi s rodama, ne ruše njihova gnijezda, nego ih čekaju
do njihova povratka, svakog proljeća s juga Afrike. To selo je proglašeno Europskim se lom
roda. Ornitolozi procjenjuju da na području Parka prirode obitava oko 500 parova bijelih
roda. Od ostalih kralježnjaka zabilježeno je 33 vrs te riba, 16 vrsta vodozemaca, 10 vrsta
gmazova i 78 vrsta sisavaca (Bilten Parka Prirode Lonjsko polje, 2004).
Lonjsko polje je ipak carstvo beskralježnjaka o koj ima se nažalost zna jako malo.
Mnogi kukci, izumrli ili ugroženi drugdje u Europi, brojni su u staništima Lonjskog polja.
Lonjsko polje ima i vrlo značajnu ekološku vrijednost na regionalnoj, nacionalno j, pa čak i
11
na globalnoj razini. Ovdje se uzgaja blago, živo je šumarstvo, lov i ekoturizam, a ono čuva i
kulturnu baštinu i služi kao odlagalište hranjivih tvari.
Unazad nekoliko godina Lonjsko polje je postalo izuzetno posjećeno turističko
izletište koje plijeni svojim prirodnim ljepotama i bogatstvom biljnog i životinjskog svijeta.
2.1.3. Delta Neretve
Neretva je jedina naša rijeka koja na svom utoku u more stvara deltu. Izvire
jugoistočno od Zelengore (BIH) i nakon 218 km ulijeva se u Jadransko more kod Ploča. Delta
je površine 20.000 ha, od čega je 12.000 ha u Hrvatskoj, a ostatak u Republici Bosni i
Hercegovini (Durbeši ć i sur.,1998) Unutar granica Hrvatske deltasti prostor čine tri trokutasta
proširenja (Slika 5). Prvo proširenje, V idovsko blato, prostire se s desne obale Neretve unutar
trokuta Podgrede – Kula Norinska – G abela. Drugo proširenje delte je s lijeve strane Neretve
unutar trokuta Metković – Opuzen – jezero Kuti. Tre će proširenje je unutar trokuta Ploče –
Krvavac – Lovorje (Durbeši ć i sur.,1998)
Slika 5. Smještaj Delte Neretve (preuzeto s web str anice: http://www.metkovic.hr,
15. 7. 2010)
12
U davnoj prošlosti, našu najve ću deltu krasila je jedinstvena močvarna vegetacija. U
doba Austro – Ugarske monarhije na čitavom su području obavljani intenzivni melioracijski
zahvati koji su se nastavili i nakon Drugog svjetskog rata. Prvim melioracijama stvorila se
obradiva zemlja, kopanjem kanala isušivalo se mo čvarno tlo, drastično se promijenio krajolik
u poljoprivredno područje, pokrenule su se nove metode obrade zemlje i uvele nove kulture.
Na tom prostoru nastale su brojne plantaže mandarin a, naranči, limuna, jabuka, šljiva, kivija
te raznog povrća. Osim u melioraciji utjecaj čovjeka se osjeti i na prečestoj i nekontroliranoj
uporabi pesticida što ugrožava raznolikost života b iljnih i životinjskih vrsta te remeti
prirodnu ravnotežu (Durbeši ć i sur.,1998). Ipak, u posljednjih deset godina intenzitet
poljoprivrede opada i mnoga meliorirana područja ponovno se pretvaraju u močvaru.
Najznačajnije obilježje ovog prostora je velika raznolikos t krajolika. Na relativno
malom prostoru nalaze se mnogobrojne raznolike vodene površine (rijeke, jezera, izvori,
močvare). Na području delte nalaze se neka od nekoliko preostalih europskih močvarnih
područja uvrštenih u Ramsarska podru čja i Područja značajna za ptice, ali i Barcelonskom
konvencijom posebno zašti ćena područja (lagune, jezera, plaže, rijeke, humke- vapnenast i
brežuljci ). Na podru čju delte, na površini od ukupno 1620 ha nalaze se l okaliteti koji su
zašti ćeni slijedećim kategorijama zaštite: ornitološki rezervati (Pod grede, Prud i Orepak),
jedini ornitološko-ihtiološki rezervat u Hrvatskoj (Parila) i značajni krajolik Baćinska jezera i
dio krajolika Modro oko. U budućnosti se predviđa zaštita cijelog ovog prostora kao parka
prirode (http://www.neretva.info). Pojava vode, prisutne tijekom cijele godine rijetka je u kršu
na našoj obali. Zbog stalno prisutne vode razvio se bujan biljni pokrov močvarne, livadne i
šumske vegetacije što je omogu ćilo razvoj mnogim vrstama koje su u drugim dijelovima krša
rijetke ili nisu prisutne. Na deltu utje če i morska voda koja se pretvara u bočatu vodu. Ona je
značajna i za biološku raznolikost. Na delti Neretve ja ko je dobro izražena suprotnost krških
biotopa i zelenih mo čvara. Upravo ta suprotnost daje veliko bogatstvo staništa i raznoliki
biljni svijet. Može se uo čiti čitav niz raznolikih biotopa koje razlikujemo na osnovi biljnog
svijeta (Durbeši ć i sur.,1998). Uz uš će, na mnogobrojnim pješ čanim sprudovima i otočićima
koja su podložna utjecaju plime i oseke, razvij a se specifična vegetacija npr. sa tušnjem (
Obione portulacoides, L.) i pelinom (Artemisia caerulescens, L.; Artemisia absinthium, L. i
dr.). Na pjeskovitim obalama sa stalnim zadržavanjem vode razvijaju se različite vrste sitova
(Juncus maritimus, Lam.1789; J. actus, L. i dr.) i neke halofilne biljke poput sodne solnjače
(Salsola soda, Weinm.), metlike (Tamarix spp., L.) i dr. (Durbeši ć i sur.1998).
Uz glavni tok Neretve i mnogobrojne rukavce i jezera razvijaju se trš čaci. Njihov je utjecaj u
prirodi velik jer vežu ve će količine organskih čestica i zamočvaruju otvorene vodene 13
površine, upijaju vodu, zašti ćuju životinjski svijet i dr. Na površini staja čica ili vodotoka sa
slabim protokom nalaze se plivajuće biljne vrste poput lopoča (Nymphaea alba, L.), lokvanja
(Nuphar lutea, L.) , vodene leće (Lemna minor, L.) i dr. U samoj vodi razvija se tip vodene
vegetacije s krocujem (Myriopilum verticillatum, L.) i mrijesnjakom (Potamogeton lucens, L.)
gdje se zadržavaju razli čite životinje. Osim trš čaka, vlažna staništa obraštavaju rogozom
(Typha latifolia, L. i T.angustifolia, L.) i šašem ( Carex elata, All.). U močvarnom dijelu
Neretve razvijena je vegetacija šumaraka bijele vrb e (Salix alba, L.) a tu je često i crna topola
(Populus nigra L. subsp. italica) (Durbeši ć i sur., 1998). Na sušijim podru čjima razvija se
livadna vegetacija sa vrstama kao što su divlji tro skot (Paspalum distichum, L.), čestoslavica
(Veronica sp.), djetelina (Trifolium sp.), milica (Gratiola officinalis, L.), menta (Mentha
pulegium, L.), majčina dušica ( Thymus sp.) i dr. Područja krša i brdoviti predjeli oko Neretve
obrašteni su jednim dijelom šumama alepskog bora ( Pinus halepensis, Mill.) i hrasta crnike
(Quercus ilex, L), (Durbeši ć i sur.,1998).
Na takvom mozaičnom vegetacijskom području razvio se i raznolik i bogat životinjski
svijet. U delti je zabilježeno 100 vrsta riba od čega je 30 slatkovodnih. Zabilježeno je i 7 vrsta
vodozemaca i 16 vrsta gmazova (Durbeši ć i sur.,1998). Ovo područje je bilo važno odmorište
i hranilište za ptice na proljetnim i jesenskim seo bama. Do sada je zabilježeno oko 400 vrsta
ptica od kojih se tu neke gnjezde, a neke zimiju. Ribe i ptice ovdje su posebno ugrožene zbog
isušivanja mo čvara i upotrebe pesticida te intenzivnog lova i ribolova. Prema brojnim
literaturnim podatcima u delti Neretve obitava 50 vrsta sisavaca (Durbeši ć i sur.,1998).
Kao i u ostalim močvarnim područjima, beskralježnjaci, a me đu njima i kukci vrlo su
slabo istraženi. Deltu Neretve možemo zvati „zeleni m biserom“ Jadrana jer novozasa đene
kulture i ostaci močvarnih prostranstava daju tom prostoru dominantni zeleni vizualni
identitet koji ga čini drugačijim od ostatka obale. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog
uređenja donijelo je prijedlog o proglašenju delte Nere tve parkom prirode radi očuvanja
biološke raznolikosti na tom podru čju.
14
2.1.4. Crna Mlaka
Crna Mlaka je posebni ornitološki rezervat koji se nalazi u središnjem dijelu
močvarno-šumskog podru čja u dolini rijeke Kupe, jugoistočno od gradića Jastrebarsko,
između Zagreba i Karlovca (Slika 6). Posebnim ornitološk im rezervatom proglašena je 1980.
godine i nalazi se pod posebnom zaštitom. Rezervat je uvršten u popis Ramsarske konvencije
i u projekt Ornitološki važnih podru čja u Europi IBA (http://www.crna-mlaka.htnet.hr).
Slika 6. Smještaj posebnog ornitološkog rezervata ( preuzeto sa web stranice:
http://www.crna-mlaka.htnet.hr, 25.7.2010)
Na dijelu neprekidno poplavljenog tla, površine 625 ha u slivovima rijeka: Okićnice,
Brebernice i Volavčice, 1905. godine iskrčena je šuma i izgra đeni su ribnjaci. Ondje je reljef
udubljen, pa to uzrokuje nakupljanje vode. Nakon uređenja i izgradnje ribnjaka, u središnjem
dijelu Crne Mlake (kopno), površine približno 15 ha , uređen je vrlo lijepi park, s ukrasnim
vrstama drveća i grmlja. Tlo je pretežito zamo čvareno, pod šumama i mo čvarnim
travnjacima. Gotovo svi riječni tokovi s okolnog gorja natapaju i često plave središnji dio
zavale - Crnu Mlaku (http://www.crna-mlaka.htnet.hr).
15
Floru Crne mlake sačinjava biljna zajednica močvara u kojima prevladavaju biljne
vrste kao što su lopo č (Nymphaea alba, L.) i lokvanj (Nuphar lutea, L.), trska (Pharagimites
communis) i rogoz (Typha latifolia, L.), busenasti šaš (Carex elata, L.) itd. Također je
prisutna biljna zajednica šuma sa hrastom lužnjakom (Quercus robur, L.) i velikom
žutolovkom ( Genista elata, Wender.), crnom johom (Alnus glutinosa, L.) te običnim grabom
(Carpinus betulus, L.). Ovdje obitavaju i vrste cvijeća koje su inače karakteristične za
brdovite predjele, kao npr. čemerika (Veratrum album, L.), jedić (Aconitum vulparia, Rchb.),
crveni ljiljan (Lilium martagon, L.), obični jaglac (Primula vulgaris, Huds.), i dr. Ovdje je
prisutna i biljna zajednica livada sa svojim karakterističnim vrstama (http://www.crna-
mlaka.htnet.hr).
Ipak, najveća vrijednost Crne mlake nisu biljne, nego životinjs ke zajednice. Ovdje
živi mnogo različitih životinjskih vrsta: od kukaca, preko riba i vo dozemaca do ptica i
sisavaca. Tako je za sada uočeno 235 vrsta ptica (http://www.crna-mlaka.htnet.hr.) Neke
rijetke ptice kao što su orao štekavac, orao kliktaš, crna roda, patka njorka, ovdje žive ili
navra ćaju na putu za toplije krajeve. Ovo područje je najbogatije stanište vidre u Europi koja
je u jedno najrjeđi i najugroženiji sisavac našeg podneblja. Crna Mlaka o biluje
vodozemcima, osobito raznim vrstama žaba koje su važan dio hranidbenog lanca mn ogih
životinja rezervata . Fauna beskralježnjaka nije istraživana i o tome nema pis anih podataka.
16
3. MATERIJAL I METODE
3.1.Prikupljanje i obrada podataka
Najzastupljenija metoda rada na ovom specijalističkom radu je rad na tekstu,
sakupljanje i obrada podataka koji su objavljeni u raznim časopisima, knjigama i
monografijama, te analiza i uspoređivanje dobivenih podataka. Knjige i monografije
pregledavane su u knjižnicama Odjela za biologiju S veučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku,
knjižnici Filozofskog fakulteta u Osijeku te u Grad skoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek. Na
zavodu za zoologiju odjela za biologiju, pregledavani su različiti znanstveni časopisi kao što
su Entomologia Croatica, Natura Croatica, Priroda, Poljoprivreda, Ekološki glasnik i
Periodicum biologorum. Zatim, pregledano je mnogo magistarskih i diplomskih radova te
nekoliko doktorskih disertacija koji su izrađeni na Odjelu za biologiju a koji su tematski
povezani s ovim radom (Merdić, 1991b; Bukvić,1998; Pulitika, 2000; Draganić, 2000;
Bogdanović, 2001; Toth, 2006; Turić, 2007; Romanović, 2008; Domić, 2009; Vrućina, 2010).
Analizirani su i mnogi članci koji su objavljeni u različitim inozemnim znanstvenim
časopisima kao što su Journal of Vector Ecology, Ent omologia Generalis, Fragmenta
entomologica, Bulletin de la Societe Royale Belge d' Entomologie, Folia Entomologica
Hungarica, Journal of the American Mosquito Control Association itd.
Drugi dio istraživanja odnosi se na detalj no i dugotrajno pretraživanje interneta u svrhu
pronalaženja što više podataka o istraživanoj temi. Ovdje se došlo do novijih podataka o
istraživanju entomofaune na mo čvarnim područjima od međunarodnog značaja, i u Hrvatskoj
općenito. Prikupljeni podatci su analizirani, sistematizirani i uspoređeni međusobno pomoću
Sorensenovog indexa faunističke sličnosti za skupine kukaca koje su prisutne na većini
močvarnih staništa. Osim toga napravljena je i kategor izacija ugroženosti vrsta za koje
postoje objavljene Crvene knjige.
3.2 Sørensenov index faunisti čke sličnosti
Utvrđivanje faunističke sličnosti među istraživanim podru čjima određeno je
metodom danskog botaničara Sørensena. Sørensenova metoda temelji se na kvo cjentu
faunističke sličnosti među istraživanim podru čjima (Bogdanović, 2001), a računa se prema
izrazu:
QS= 100×2C/A+B
17
Gdje je:
QS (Quotient of similarity) – kvocijent sli
čnosti A – broj vrsta ili skupina jednog staništa B – broj vrsta ili skupina drugog staništa koji se uspoređuje s prvim
staništem C - broj zajedničkih vrsta ili skupina
Tako definiran, Sørensenov index faunist ičke sličnosti uzima u obzir samo
kvalitativnu zastupljenost vrsta, a ne i kvantitativnu. Veći ili manji broj istih vrsta u dva
uspoređivana staništa ukazuje na ve ću ili manju sličnost među njima. Može poprimiti
vrijednost od 0 do 100, a izražava se u postotcima. Što je index ve ći, to je struktura
uspoređivanih populacija sličnija (Bogdanović, 2001). Dobiveni kvocjenti sličnosti unose se u
tablice radi bolje preglednosti.
18
4. REZULTATI
4.1.Entomofauna Parka prirode Kopački rit
Iako Kopački rit pruža idealne uvjete za njihov razvoj, fauna kukaca (Insecta)
Kopačkog rita vrlo je slabo istražena (Merdi ć i sur. 1991). Međutim, neke su skupine poput
vretenaca (Odonata), komaraca (Culicidae), obada (Tabanidae), trčaka (Carabidae), leptira (
Lepidoptera), grizlica (Psocoptera) bolje istražene i podatci ukazuju da je fauna kukaca na
tom području ipak izuzetno bogata.
Postoje i vrlo vrijedni podatci o manje poznatim skupinama kukaca kao što su stjenice
(Heteroptera), osolike muhe (Syrphidae), ose biljarice (Symphita), braničevke (Simulidae) i
ušare (Hippoboscidae).
4.1.1. Vretenca (Odonata)
Vretenca su kukci iz reda Odonata i njihovo je rasprostranjenje vezano za vodene
biotope. Ličinke vretenaca (Anisoptera) razvijaju se i odrastaju u samoj vodi potoka, rijeke i
jezera. Zato ih najčeš će viđamo u blizini slatkih voda ili iznad njih. Zbog svojih velikih očiju
i odlične sposobnosti leta vrlo su uspješni zra čni grabežljivci (Burnie, 2001).
Vretenca su vrlo dobri pokazatelji očuvanosti vodenih i močvarnih staništa i na činom
života povezuju kopnene i vodene ekosisteme. Uklju čeni su u hranidbene lance kao biološki
regulatori populacija drugih vrsta (prirodni su neprijatelji komarcima i obadima). Hranidbeni
odnosi u kojima vretenca sudjeluju čine da se u njihovim tijelima koncentriraju neka u okolišu stalno prisutna onečiš ćivala. Dakle, oni su kao organizmi gotovo savršeni pokazivači onečiš
ćenja okoliša. Zato ih je i Ministarsko vije će Europske unije o zaštiti vretenaca i njihovih staništa preporu čilo kao bioindikatorske vrste vodenih ekosustava (Belančić i sur.,
2008). Do sada je opisano oko 6000 vrsta u 30 porodica i rasprostranjeni su na svakom
kontinentu osim na Antartiku (Burnie, 2001). Za faunu Europe zabilježeno je oko 160 vrsta
raspodjeljenih u oko 46 rodova, što je vrlo mali br oj koji je nekadašnji ostatak vrlo bogate
faune koja se razvijala na tim prostorima (Askew 1988). U današnjoj je fauni vretenaca
Hrvatske zabilježeno 74 vrste vretenaca (Belan čić i sur., 2008).
Višegodišnja istraživanja (1997.-2001.) vretenaca n a području Kopačkog rita pokazuju
veliku raznolikost. Do sada je evidentirano čak 48 vrsta u 24 roda, 8 porodica i 2 podreda
vretenaca što predstavlja 73,85% ukupnog broja vret enaca Hrvatske (Bogdanović i sur., 2001;
Bogdanović i sur., 2002), što pokazuje da je istraživano podr učje značajno za zaštitu
19
biodiverziteta faune vretenaca. Sistematski popis vrsta vretenaca utvrđenih na području
Kopačkog rita prikazan je u tablici 1.
Tablica 1. Sistematski pregled vretenaca (Odonata) utvrđenih na području Parka prirode
Kopački rit
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Aeshnidae Aeshna Aeshna affinis (Vander Linden, 1823) Bogdanović i sur., 2002
Aeshna mixta (Latreille, 1805)
Anaciaeschna Anaciaeschna isosceles (Müller, 1767)
Anax Anax imperator (Leach, 1815)
Anax parthenope (Selys, 1839)
Brachytron Brachytron pratense (Müller, 1764)
Hemianax Hemianax ephippiger (Burmeister, 1839)
Calopterygidae Calopteryx Calopteryx virgo (Linnaeus, 1758)
Calopteryx splendens (Harris, 1782)
Coenagrionidae Coenagrion Coenagrion ornatum (Selys, 1850)
Coenagrion puella (Linnaeus, 1758)
Coenagrion pulchellum (Vander Linden,
1825)
Enallagma Enallagma cyathigerum (Charpentier,
1840)
Erythromma Erythromma najas (Hansemann, 1823)
Erythromma viridulum (Charpentier)
Ischnura Ischnura elegans (Vander Linden,
1820)
Ischnura pumilio (Charpentier, 1825)
Corduliidae Cordulia Cordulia aenea (Linnaeus, 1758)
Epitheca Epitheca bimaculata (Charpentier, 1825)
Somatochlora Somatochlora metallica (Vander
Linden, 1825)
Somatochlora flavomaculata (Vander
Linden, 1825)
Gomphidae Gomphus Gomphus flavipes (Charpentier, 1825)
Gomphus vulgatissimus (Linnaeus,
1758)
Ophiogomphus Ophiogomphus cecilia (Fourcroy, 1785)
Lestidae Chalcolestes Chalcolestes viridis (Vander Linden,
1825)
Lestes Lestes barbarus (Fabricius, 1798)
Lestes virens (Charpentier, 1825)
Lestes macrostigma (Eversmann, 1836)
Lestes sponsa (Hansemann, 1823)
Lestes dryas (Kirby, 1890)
Sympecma Sympecma fusca (Vander Linden, 1820)
Libellulidae Crocothemis Crocothemis erythraea (Brulle, 1832)
Leucorrhinia Leucorrhinia pectoralis (Charpentier,
1825)
20
Libellula Libellula quadrimaculata (Linnaeus,
1758)
Libellula fulva (Müller, 1764)
Libellula depressa (Linnaeus, 1758)
Orthetrum Orthetrum cancellatum (Linnaeus,
1758)
Orthetrum albistylum (Selys, 1848)
Orthetrum coerulescens (Fabricius,
1798)
Sympetrum Sympetrum striolatum (Charpentier,
1840)
Sympetrum vulgatum (Linnaeus, 1758)
Sympetrum meridionale (Selys, 1841)
Sympetrum fonscolombii (Selys, 1840)
Sympetrum flaveolum (Linnaeus, 1758)
Sympetrum sanguineum (Müller, 1764)
Sympetrum depressiusculum (Selys,
1841)
Sympetrum danae (Sulzer, 1776)
Platycnemididae Platycnemis Platycnemis pennipes (Pallas, 1771)
∑ 8 24 48
Rod Sympetrum je najbrojniji sa ukupno 8 vrsta vretenaca. Slijedi rod Lestes sa 5 vrsta,
zatim rodovi Coenagrion, Libellula i Orthetrum sa 3 vrste, te Calopteryx, Erythromma,
Aeshna, Anax, Gomphus i Somatochlora sa 2 vrste. Po jednu vrstu imaju rodovi Chalcolestes,
Sympecma, Platycnemis, Enallagma, Ischnura, Anaciaeschna, Hemianax, Brachytron,
Ophiogomphus, Cordulia, Epitheca, Crocothemis i Leucorrhinia.
Najveću frekvenciju susretanja (učestalost pojavljivanja) imale su vrste Aeshna mixta,
Coenagrion puella, Ischnura elegans, Orthetrum albistylum i Sympetrum striolatum, a
najmanju vrste Lestes macrostigma, Sympetrum danae, Sympetrum depressiusculum i
Sympetrum fonscolombei. Kvantitativna analiza je pokazala da je najbrojnija vrsta u fauni
vretenaca na području Kopačkog rita Coenagrion puella (Slika 7), a najrjeđe vrste su Lestes
macrostigma (Slika 8), Sympetrum fonscolombei, Sympetrum depresiusculum i Sympetrum
danae (Bogdanović i sur., 2002). U novijim istraživanjima te vrste nisu zabilježene pa ih se
može smatrati kao vrlo ugrožene ili čak izumrlim vrstama. U Crvenoj knjizi vretenaca
Hrvatske (Belančić i sur., 2008) navedeno je 8 kategorija ugroženosti vretenaca Hrvatske. U
tablici 2 prikazan je popis vretenaca Parka prirode Kopački rit u pojedinim kategorijama
ugroženosti. Navode se i neke svojte čiji su nalazi u Hrvatskoj barem djelomično pogrešni a
navode se u literaturi. S područja Kopačkog rita (Tablica 1) to su: Somatochlora metallica,
Orthetrum coerulescens i Sympetrum danae. Pet vrsta je tek nedavno zabilježeno u fauni
21
Kopačkog rita. To su Coenagrion ornatum, Hemianax ephippiger, Libellula fulva, Orthetrum
coerulescens i Sympetrum flaveolum (Bogdanović i sur., 2001; Bogdanović, 2001).
Vretenca su posebna i važna skupina životinja, jer njihov osebujan životni put
povezuje vodene i kopnene ekosustave (Horvatić i sur., 2002). Kopački rit obiluje vrstama,
međutim one su ovdje u određenoj mjeri ipak ugrožene. Razlog tomu je smanjivanj e površina
rita kao posljedica melioracije i pretvaranje u poljoprivredne površine. Kako se na taj na čin u
bitnoj mjeri smanjuje površina staništa za razvoj li činki vretenaca kao i njihovo osiromašenje
glede izbora i količine hrane, moguć je nestanak pojedinih vrsta vretenaca s područja parka
prirode Kopački rit. Time bi nestala i njihova korisnost, kao bioloških regulatora u
populacijama drugih vrsta, primjerice dvokrilaca (Diptera) i opnokrilaca (Hymenoptera), kao i
njihov položaj u hranidbenim lancima.
Tablica 2. Vretenca Parka Prirode Kopački rit u pojedinoj kategoriji ugroženosti (Belan čić i
sur., 2008)
Kategorije Vrste
ugroženosti
EX -
RE sjeverna zelenka (Somatochlora metallica) crni strijelac (Sympetrum danae)
CR velika zelendjevica (Lestes macrostigma) močvarni strijelac (Sympetrum depressiusculum)
EN proljetna narančica (Epitheca bimaculata) veliki tresetar (Leucorrhinia pectoralis)
mala zelendjevica (Lestes virens)
VU grof skitnica (Hemianax ephippiger) rogati regoč (Ophiogomphus cecilia)
jantarni strijelac (Sympetrum flaveolum)
sredozemna zelendjevica (Lestes barbarus)
sjeverna zelendjevica (Lestes sponsa)
gorska zelendjevica (Lestes dryas)
velika crvenookica (Erythromma najas)
NT istočna vodendjevojčica (Coenagrion ornatum) ljupka vodendjevojčica (Coenagrion pulchellum)
mali car (Anax parthenope)
plitvička zelenka (Somatochlora flavomaculata)
mali strijelac (Sympetrum vulgatum)
južni strijelac ( Sympetrum fonscolombii)
LC -
DD zapadni vilenjak (Orthetrum coerulescens)
Kazalo: EX-izumrle svojte; RE-regionalno izumrle svojte; CR-kritično ugrožene svojte; EN-ugrožene svojte;
VU-osjetljive svojte; NT-gotovo ugrožene svojte; L C-najmanje zabrinjavajuće svojte; DD-nedovoljno poznate
svojte.
22
Slika 7. Coenagrion puella
(Preuzeto sa web stranice http://www.warleyplace.org.uk 14.9.2010)
Slika 8. Lestes macrostigma
(Preuzeto sa web stranice http://vazky.blogspot.com 11.3.2012)
23
4.1.2. Leptiri (Lepidoptera)
Leptiri (Lepidoptera) su red kukaca sa dva para krila obraslih ljuskastim dlačicama
koje se prekrivaju poput crijepova. S više od 165 0 00 vrsta sa 127 porodica leptiri se ubrajaju
u najraznolikije kukce na svijetu (Burnie, 2001). Nema potpuno jasne razlike između dnevnih
i noćnih leptira, ali u pravilu danji leptiri (Rhopalocera) imaju kljačasta ticala, živih su boja i
lete danju dok je većina noćnih leptira (Heterocera) tamne boje i aktivno noću (Burnie, 2001).
Prema drugoj podijeli, s obzirom na veličinu sisala te stupanj njegovog razvoja leptiri
se dijele na velike leptire - Macrolepidoptera i male – Microlepidoptera. U skupinu Macrolepidoptera spadaju sve vrste koje tvore grupu Rhopalocera i dvadesetak
porodica iz skupine Heterocera.
Fauna Hrvatske još je uvijek relativno slabo pozna ta zbog malog intenziteta
istraživanja i velike raznolikosti. Danji leptiri s u još i relativno dobro istraženi, dok no ćni
nisu, jer su istraživanja zahtjevnija a i skupina j e puno brojnija vrstama.
4.1.2.1. Danji leptiri (Rhopalocera)
U Europi je do danas opisano oko 450 - 500 vrsta danjih leptira (Burnie, 2001). Na
području Hrvatske istraživanja leptira zapo činju već početkom 19. stoljeća a nastavljaju se do
danas. Rezultati faunističkih i ekoloških istraživanja leptira potvr đuju da najveći broj vrsta danjih leptira obitava u kopnenim tipovima staništa – šikare, šumske kr čevine, rubovi šuma,
šumske prosjeke, ruderalne zajednice visokih zeleni i travnjačke površine.
U Hrvatskoj je do sada zabilježeno oko 190 vrsta da njih leptira (Kučinić i Plavac,
2009). Danji leptiri zanimljivi su zbog morfoloških svojst ava koja ih svrstavaju među
“najljepše” životinjske skupine, pa se ljudi za nji h zanimaju, na njima provode različita
istraživanja, faunisti čka, ekološka, etološka, taksonomska, biogeografska, ali i
konzervacijsko-biološka, ali i zauzimaju ći se za njihovu svrsishodnu i djelotvornu zaštitu.
Osim toga, oni su predmet interesa brojnih entomologa amatera, kolekcionara, ali i mnogih
ljubitelja prirode. U Hrvatskoj postoje područja koja su iz raznih razloga ostala neistražena, a
među njima su i Baranja i Park prirode „Kopa čki rit“.
Istraživanjem faune danjih leptira na podru čju Baranje tijekom 1989. i 1990.
utvrđeno je prisustvo 61 vrste danjih leptira (Krčmar i sur., 1996). Tada je na području
Kopačkoga rita utvrđeno 35 danjih vrsta leptira. Tijekom faunističkih i ekoloških istraživanja
obada na području Baranje u periodu od 1998. do 2002. sakupljeni su i brojni leptiri.
24
U tom uzorku danjih leptira nađene su vrste Limenitis reducta (Staudinger,1901) i
Iolana iolas (Ochsenheimer, 1816), koje su bile nove za faunu Baranje. To znači da se broj
danjih leptira na području hrvatskog dijela Baranje povećao na 63 vrste koje spadaju u 7
porodica (Krčmar, 2002).
Kasnije, tijekom 2004. pri uzorkovanju obada (Tabanidae) u hrastovoj šumi u Tikvešu
na području Parka prirode Kopački rit slučajno je uzorkovano i nekoliko jedinki danjih leptira
(Krčmar, 2004) . Pregledom tih jedinki ustanovljena je i vrsta Brintesia circe F. koja je bila
nova u fauni Baranje. Kako su do tada u hrvatskom dijelu Baranje utvrđene 63 vrste danjih
leptira (Krčmar, 2002), vrsta Brintesia circe F. je predstavljala 64. vrstu (Slika 9). U istom
tom uzorku našle su se još i sljede će vrste leptira: Argynnis paphia L., Brenthis daphne D. i
S., Polygonia calbum L., Nymphalis polychloros L., Maniola jurtina L. i Ochlodes venatus B.
i G. Od tih navedenih vrsta, Argynnis paphia, Brenthis daphne i Nymphalis polychloros su
bile nove vrste u fauni parka prirode Kopački rit. Na osnovi tih rezultata broj vrsta danjih
leptira u fauni parka prirode Kopački rit povećan je sa prije utvrđenih 36 vrsta (Krčmar, 1998)
na 40 vrsta. Predpostavlja se da to nije konačan broj vrsta s obzirom da se od 64 vrste danjih
leptira otkrivenih na području hrvatskog dijela Baranje mnoge vrste očekuju i na području
parka prirode Kopački rit.
Dakle, na području Parka prirode Kopački rit fauna danjih leptira (Rhopalocera) je bila
zastupljena sa ukupno 40 vrsta svrstanih u porodice: Papilionidae, Pieridae, Nymphalidae,
Satyridae, Riodinidae, Lycaenidae i Hesperiidae (Krčmar, 2004). Međutim, zahvaljujući
istraživanjima provedenim tijekom 2003. godine, Erw in Reinstra navodi još 20 novih vrsta te
je do sada na području Kopačkog rita utvrđeno 60 vrsta danjih leptira (Reinstra, 2004).
Najveći broj utvrđenih vrsta danjih leptira pripada opće rasprostranjenim europskim vrstama
koje se svojim ekološkim zahtjevima uklapaju u ovo područje. Sistematski popis vrsta danjih
leptira na području Kopačkoga rita prikazan je u tablici 3. Pet vrsta od navedenih su rijetke i
ugrožene: Papilio machaon (lastin rep) zašti ćena vrsta Zakonom o zaštiti prirode u Hrvatskoj,
zatim Apatura metis, Aglais urticae, Lycaena dispar i Cupido alcetas. Vrste Apatura metis i
Lycaena dispar uvrštene su u Popis strogo zašti ćenih životinjskih vrsta, navedenim u II.
dodatku bernske konvencije o očuvanju europskoga divljeg života i prirodnih staniš ta
(Horvatić i sur., 2002).
Uz brojne biotičke čimbenike, na prisutnost i rasprostranjenost danjih leptira, utječe i
čovjekovo djelovanje. Danji leptiri (Rhopalocera) naseljavaju kopnena staništa i jednim
dijelom svoga razvoja vezani su za tlo (jaja i kukuljice), a primjenom pesticida u poljoprivredi
mijenjaju se pedološka svojstva tla, što uzrokuje v eliki pomor kukuljica i jaja. Posebice
nepovoljno na raznolikost faune danjih leptira utječe smanjenje vlažnih podru čja uvjetovano
25
melioracijom poljoprivrednih površina. Rezultat tak vih aktivnosti je, osiromašenje staništa
biljnim vrstama na kojima se hrane ličinke leptira (gusjenice), što izravno otvara mogu ćnost
nestanka pojedinih vrsta. Iz svih tih razloga leptiri spadaju među najugroženije životinjske
vrste. Zaštita vlažnih podru čja (livada, močvara) preduvjet je za očuvanje raznovrsnosti faune
kukaca.
Slika 9. Britensia circe (Preuzeto sa web stranice http://www.lepidoptera.cz, 14.9.2010.)
Tablica 3. Sistematski pregled danjih leptira (Rhopalocera) na području Kopačkog rita
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Hesperiidae Carcharodus Carcharodus alceae (Esper, 1780) Reinstra, 2004
Heteropterus Heteropterus morpheus (Pallas, 1771)
Ochlodes Ochlodes venatus (Bremer i Grey,1853) Horvatić i sur. 2002
Pyrgus Pyrgus malvae (Linnaeus., 1758)
Spialia Spialia orbifer (Hübner, 1823) Reinstra, 2004
Lycaenidae Thymelicus Thymelicus sylvestris (Poda, 1761)
Celastrina Celastrina argiolus (Linnaeus, 1758)
Cupido Cupido argiades (Pallas, 1771) Horvatić i sur. 2002
Cupido alcetas (Hoffmannsegg, 1804)
Lycaena Lycaena phlaeas (Linnaeus, 1761)
Lycaena dispar (Haworth, 1803)
Lycaena tityrus (Poda, 1761) Reinstra, 2004
Maculinea Maculinea arion ( Linnaeus, 1758)
Neozephyrus Neozephyrus quercus (Linnaeus, 1758)
26
Plebeius Plebeius argus (Linnaeus, 1758) Horvatić i sur. 2002
Plebeius argyrognomon (Bergstrasser,1779)
Polyommatus Polyommatus icarus (Rottemburg, 1775)
Satyrium Satyrium w-album (Knoch, 1782) Reinstra, 2004
Satyrium pruni (Linnaeus, 1758)
Nymphalidae Aglais Aglais urticae (L., 1758) Horvatić i sur. 2002
Apatura Apatura metis (Freyer, 1829)
Araschinia Araschnia levana (Linnaeus, 1758) Reinstra, 2004
Argynnis Argynnis paphia (L. 1758)
Argynnis adippe (Denis i Schiff., 1775)
Boloria Boloria dia (Linnaeus, 1767)
Brenthis Brenthis daphne (Bergsträsser, 1780)
Euphydryas Euphydryas maturna (Linnaeus, 1758)
Inachis Inachis io (L., 1758) Horvatić i sur.2002
Issoria Issoria lathonia (L., 1758)
Maniola Maniola jurtina (L., 1758)
Melanargia Melanargia galathea (L., 1758)
Mellicta Mellicta athalia (Rottemburg, 1775)
Neptis Neptis sappho (Pallas,1771) Reinstra, 2004
Nymphalis Nymphalis xanthomelas ( Schiff., 1775)
Polygonia Polygonia c-album (L., 1758) Horvatić i sur.2002
Vanessa Vanessa atalanta (L., 1758)
Vanessa cardui (L., 1758)
Papilionidae Iphiclides Iphiclides podalirius (Linnaeus, 1758) Reinstra, 2004
Papilio Papilio machaon (L., 1758) Horvatić i sur. 2002
Pieridae Aporia Aporia crataegi (Linnaeus, 1758) Reinstra, 2004
Anthocharis Anthocharis cardamines (Linnaeus, 1758)
Colias Colias myrmidone (Esper, 1781) Horvatić i sur. 2002
Colias crocae (Geoffroy et Fourcroy, 1758)
Colias hyale (L., 1758)
Colias alfacariensis (Berger, 1948)
Gonepteryx Gonepteryx rhamni (L., 1758)
Leptidea Leptidea sinapis (L., 1758)
Pieris Pieris brassicae (Linnaeus, 1758) Reinstra, 2004
Pieris rapae (L.,1758) Horvatić i sur., 2002
Pieris napi (L., 1758)
Pontia Pontia daplidice (L., 1758)
Zerynthia Zerynthia polyxena (Denis i Schiff., 1775) Reinstra, 2004
Riodinidae Hamearis Hamearis lucina (L., 1758) Horvatić i sur., 2002
Satyridae Aphantopus Aphantopus hyperantus (L., 1758)
Brintesia Brintesia circe ( F., 1775) Reinstra, 2004
Coenonympha Coenonympha pamphilus (L., 1758) Horvatić i sur., 2002
Coenonympha glycerion (Bork., 1788)
Lasiommata Lasiommata megera (L., 1767)
Lasiommata maera (L., 1758)
Pararge Pararge aegeria (L., 1758)
∑ 7 46 60
27
4.1.2.2. Noćni leptiri (Heterocera)
Prva istraživanja leptira na ovim podru čjima, obavljana su 1943. godine u okolici Bilja
(Szent – Ivany, 1944). Tada je utvr đeno 60 uglavnom noćnih leptira. To su bili jedini podaci o
noćnim leptirima u tom stoljeću. Najnovija istraživanja no ćnih leptira na odručju Kopačkog rita
obavljana su od svibnja 2008. do svibnja 2009. godine radi izrade popisa vrsta te utvrđivanja
rijetkih i karakterističnih močvarnih vrsta noćnih leptira ovog područja. Tijekom tog istraživanja
utvr đena je 201 vrsta (Vignjević i sur., 2010). Prema dostupnoj pregledanoj literaturi sveukupan
broj do danas poznatih noćnih leptira na području Parka prirode Kopački rit je 292 vrste
(Mihaljević i sur., 1999; Horvatić i sur., 2002; Pulitika, 2000; Draganić, 2000; Vignjević i sur.,
2010). Istraživanja no ćnih leptira na području rita i dalje traju pa se na ovom području s pravom
očekuje još vrsta. Porodica Noctuidae (sovice) je najbrojnija vrstama (110). U europskoj fauni ta
porodica je zastupljena sa oko 1300 vrsta (Burnie, 2001). I porodica Geometridae (grbice) je
dobro poznata u svim dijelovima Zemlje i vrlo brojna vrstama (71). Vrsta Laelia coenosa (Slika
10) je higrofilna i dosta rijetka, a vrlo rijetka vrsta na području Hrvatske je Phragmataecia
castaneae (Slika 11) iz porodice Cossidae (Horvatić i sur., 2002). Vrsta karakteristične smaragdne
boje, Thalera fimbrialis (Slika 12), u nekim je zemljama Europe na crvenoj listi
(www.lepidoptera.pl). Hemistola chrysoprasaria je lokalno vrlo zastupljena vrsta, a ugrožena u
nekim europski m zemljama. U tablici 4. slijedi sistematski pregled do sada utvrđenih noćnih
leptira na području Parka prirode Kopački rit.
Tablica 4. Sistematski pregled noćnih leptira (Heterocera) utvrđenih na području Kopačkog
rita
Porodica Rod Vrsta Izvor podataka
Arctiidae Cybosia Cybosia mesomella Horvatić i sur. 2002
Diacrisia Diacrisia sannio (Linnaeus, 1758) Vignjević i sur.,2010
Diaphora Diaphora mendica (Clerck, 1759)
Eilema Eilema lurideola (Zincken, 1817)
Eilema griseola Horvatić i sur. 2002
Eilema sororculum (Hufnagel, 1767)
Euproctis Euproctis similis (Fuessly)
Lithosia Lithosia quadra (Linnaeus, 1758) Vignjević i sur.,2010
Miltochrista Miltochrista miniata (Forster, 1771)
Pelosia Pelosia muscerda (Hufnagel, 1766) Horvatić i sur., 2002
Phragmatobia Phragmatobia fuliginosa (Linnaeus, 1758)
Spilosoma Spilosoma luteum (Hufnagel, 1766)
Spilosoma menthastri (Esper, 1786)
Choreutidae Anthophila Anthophila fabriciana L. Mihaljević i sur. 1999
Cossidae Phragmataecia Phragmataecia castaneae (Hübner, 179 0) Horvatić i sur., 2002
28
Cossus Cossus cossus (Linnaeus, 1758)
Zeuzera Zeuzera pyrina (Linnaeus, 1761)
Crambidae Agriphila Agriphila tristella (Denis i Schiff.,1775)
Anania Anania verbascalis (Denis i Schiff.,1775)
Calamotropha Calamotropha paludella (Hübner, 1824)
Chilo Chilo phragmitella (Hübner, 1805)
Elophila Elophila nymphaeata (Linnaeus, 1758)
Eurrhypara Eurrhypara hortulata (Linnaeus, 1758)
Evergestis Evergestis extimalis (Scopoli, 1763)
Evergestis pallidata (Hufnagel, 1767)
Nascia Nascia cilialis (Hübner, 1796)
Nomophila Nomophila noctuella (Denis i Schiff.,1775)
Ostrinia Ostrinia nubilalis (Hübner, 1796)
Paratalanta Paratalanta hyalinalis (Hübner, 1796)
Parapoynx Parapoynx stratiotata (Linnaeus, 1758)
Pleuroptya Pleuroptya ruralis (Scopoli, 1763)
Pyrausta Pyrausta aurata (Scopoli, 1763)
Sitochroa Sitochroa palealis (Denis i Schiff.,1775)
Sitochroa verticalis (Linnaeus, 1758)
Udea Udea ferrugalis (Hübner, 1796)
Drepanidae Cilix Cilix glaucata (Scopoli, 1763)
Habrosyne Habrosyne pyritoides (Hufnagel, 1766)
Tethea Tethea ocularis (Linnaeus, 1767)
Thyatira Thyatira batis (Linnaeus, 1758)
Watsonalla Watsonalla binaria (Hufnagel, 1766)
Watsonalla uncinula (Borkhausen, 1790)
Gelechiidae Brachmia Brachmia triannulella (Herri.-Schaff.,1854)
Geometridae Agriopis Agriopis aurantiaria (Hübner, 1799)
Agriopis leucophaearia (Denis i Schiff.,1775)
Agriopis marginaria (Fabricius, 1776)
Alsophila Alsophila aescularia (Denis i Schiff., 1775)
Angerona Angerona prunaria (Linnaeus, 1758)
Apeira Apeira syringaria (Linnaeus, 1758)
Apocheima Apocheima hispidaria (Denis i Schiff., 1775)
Ascotis Ascotis selenaria (Denis i Schiff., 1775)
Biston Biston strataria (Hufnagel, 1767)
Boarmia Boarmia rhomboidaria (Schiff.)
Boarmia selenaria (Schiff.)
Cabera Cabera exanthemata (Scopoli, 1763)
Cidaria Cidaria (Euphyia) polygrammaria (Bkh.)
Colostygia Colostygia pectinataria (Knoch, 1781)
Colotois Colotois pennaria (Linnaeus, 1761)
Comibaena Comibaena bajularia (Denis i Schiff., 1775)
Cosmorhoe Cosmorhoe ocellata (Linnaeus, 1758)
Costaconvexa Costaconvexa polygrammata (Borkhausen,
1794)
Crocallis Crocallis elinguaria (Linnaeus, 1758)
Cyclophora Cyclophora punctaria (Linnaeus, 1758)
Ecliptopera Ecliptopera silaceata (Denis i Schiff., 1775)
Vignjević i sur.,2010
Pulitika, 2000
Vignjević i sur.,2010
Mihaljević i sur.,1999
Vignjević i sur.,2010
Pulitika, 2000
Vignjević i sur.,2010
Mihaljević i sur. 1999
Vignjević i sur., 2010
Horvatić i sur. 2002
Vignjević i sur., 2010 Mihaljević i sur. 1999 Horvatić i sur. 2002 Vignjević i sur., 2010
29
Ectropis Ectropis crepuscularia (Denis i Schiff., 1775)
Eilicrinia Eilicrinia cordiaria (Hb.)
Ematurga Ematurga atomaria (Linnaeus, 1758.)
Ennomos Ennomos alniaria (Linnaeus, 1758.)
Ennomos autumnaria (Werneburg, 1859)
Ennomos fuscantaria (Haworth, 1809)
Epione Epione repandaria (Hufnagel, 1767.)
Epirrhoe Epirrhoe alternata (Müller, 1764.)
Epirrita Epirrita christyi (Allen, 1906)
Epirrita dilutata (Denis i Schiff., 1775)
Erannis Erannis defoliaria (Clerck, 1759)
Gandaritis Gandaritis pyraliata (Denis i Schiff., 1775)
Hemistola Hemistola chrysoprasaria (Esper, 1794)
Hemistola biliosata (Vill.)
Hemithea Hemithea aestivaria (Hübner, 1799)
Horisme Horisme radicaria (La Harpe, 1855)
Horisme tersata (Denis i Schiff., 1775)
Horisme vitalbata (Denis i Schiff., 1775)
Horisme corticata (Treitschke, 1828.)
Hypomecis Hypomecis punctinalis (Scopoli, 176)
Hypomecis roboraria (Denis i Schiff., 1775)
Idaea Idaea aversata (Linnaeus, 1758)
Idaea biselata (Hufnagel, 1767.)
Idaea muricata (Hufnagel, 1767.)
Idaea degeneraria (Hübner, 1799)
Idaea straminata (Borkhausen, 1794)
Ligdia Ligdia adustata (Denis i Schiff., 1775)
Lithria Lithria purpuraria (Linnaeus, 1758.)
Lomaspilis Lomaspilis marginata (Linnaeus, 1758)
Lomaspilis opis (Btl.)
Lycia Lycia hirtaria (Clerck, 1759)
Macaria Macaria alternata (Denis i Schiff., 1775)
Operophtera Operophtera brumata (Linnaeus, 1758)
Peribatodes Peribatodes rhomboidaria (Denis i Schiff.,
1775)
Perizoma Perizoma lugdunaria (Herrich-Schäffer,1855)
Phigalia Phigalia pilosaria (Denis i Schiff., 1775)
Rhodometra Rhodometra sacraria (Linnaeus, 1767)
Scopula Scopula nigropunctata (Schrank, 1802.)
Scopula rubiginata (Hufnagel, 1767)
Scopula ornata (Scopoli, 1763)
Selenia Selenia dentaria (Fabricius, 1775)
Selenia lunularia (Hübner, 1788)
Selenia tetralunaria (Hufnagel 1767)
Semiothisa Semiothisa alternaria (Hb.)
Semiothisa (Chiasma) clathrata (Linnaeus,
1758)
Sionia Sionia lineata (Scopoli, 1829)
Sterrha Sterrha dimidiata (Hufnagel,1767)
Horvatić i sur.,2002
Vignjević i sur., 2010
Horvatić i sur.,2002
Vignjević i sur., 2010
Horvatić i sur., 2002
Vignjević i sur., 2010
Horvatić i sur. 2002
Vignjević i sur., 2010
Horvatić, i sur. 2002
Vignjević i sur. 2010
Horvatić, i sur. 2002 Mihaljević i sur. 1999 Vignjević i sur. 2010 Horvatić, i sur. 2002 Vignjević i sur. 2010
Horvatić i sur., 2002
Mihaljević i sur. 1999
Vignjević i sur., 2010
Horvatić i sur., 2002
Mihaljević i sur., 1999
Horvatić i sur., 2002
Mihaljević i sur., 1999
30
Hepialidae
Lasciocampidae
Limacodidae Lymantridae
Noctuidae
Thalera Thalera fimbrialis (Scopoli, 1763)
Theria Theria rupicapraria (Denis& Schiff., 1775)
Timandra Timandra comae (Schmidt, 1931)
Hepialus Hepialus sylvinus (Linnaeus, 1761)
Triodia Triodia sylvina (Linnaeus, 1761)
Euthrix Euthrix potatoria(Linnaeus, 1758)
Lasiocampa Lasiocampa quercus (Linnaeus, 1758.)
Gastropacha Gastropacha populifolia (Denis& Schiff.,
1775)
Gastropacha quercifolia (Linnaeus, 1758)
Odonestis Odonestis pruni (Linnaeus, 1758)
Poecilocampa Poecilocampa populi (Linnaeus, 1758)
Apoda Apoda limacodes (Hufnagel, 1766)
Laelia Laelia coenosa (Hübner)
Arctornis Arctornis l-nigrum (Müller, 1764)
Calliteara Calliteara pudibunda (Linnaeus, 1758)
Euproctis Euproctis similis (Fuessly, 1775)
Orgyia Orgyia antiqua (Linnaeus, 1758)
Acontia Acontia trabealis (Scopoli, 1763)
Actinotia Actinotia polyodon (Clerck, 1759)
Acronicta Acronicta rumicis (Linnaeus, 1758)
Aedia Aedia leucomelas (Linnaeus, 1758)
Agrochola Agrochola litura (Linnaeus, 1758)
Agrochola circellaris (Hufnagel, 1766)
Allophyes Allophyes oxyacanthae (Linnaeus, 1758)
Agrotis Agrotis ypsilon (Rott.)
Agrotis segetis (Hübner, 1803)
Amathes Amathes lucida (Hufngl.)
Amphipyra Amphipyra tragopoginis (Clerck, 1759)
Amphipyra berbera svenssoni (Rungs, 1949)
Amphipyra livida (Denis & Schiffermüller,
1775)
Amphipyra pyramidea (Linnaeus, 1758)
Apamea Apamea polyodon (Linnaeus, 1761)
Autographa Autographa gamma (Linnaeus, 1758)
Axylia Axylia putris (Linnaeus, 1761.)
Bena Bena prasinana L.
Brachionycha Brachionycha nubeculosa (Esper, 1785)
Calyptra Calyptra thalictri (Borkhausen, 1790)
Catocala Catocala nupta (Linnaeus, 1767)
Catocala sponsa (Linnaeus, 1767)
Catocala fraxini (Linnaeus, 1767)
Charadryna Charadryna morpheus
Charanyca Charanyca trigrammica (Hufnagel, 1766)
Cheliotis Cheliotis peltigera (Schiff.)
Chloridea Chloridea peltigera (Schiff.)
Chortodes Chortodes elymi (Treitschke, 1825)
Colobochyla Colobochyla salicalis (Denis &
Schiffermüler, 1775)
Vignjević i sur., 2010
Mihaljević i sur.,1999
Vignjević i sur., 2010
Horvatić i sur., 2002
Vignjević i sur.,2010
Draganić, 2000
Vignjević i sur., 2010
Mihaljević i sur., 1999
Vignjević i sur., 2010
Horvatić i sur., 2002
Draganić, 2000
Vignjević i sur., 2010
Mihaljević i sur., 1999
Horvatić i sur., 2000
Vignjević i sur., 2010
31
Colocasia Colocasia coryli (Linnaeus, 1758)
Cologonia Cologonia virgo (Tr.) Horvatić i sur., 2002
Conistra Conistra ligula (Esper, 1791) Vignjević i sur. 2010
Conistra rubiginosa (Scopoli, 1763)
Conistra vaccinii (L.) Mihaljević i sur., 1999
Cosmia Cosmia pyralina (Denis & Schiff., 1775) Vignjević i sur. 2010
Craniophora Craniophora ligustri (Denis & Schiff.,1775)
Deltote Deltote pygarga (Hufnagel, 1776)
Diachrysia Diachrysia chrysitis (