ANALIZA DJEČIJIH RADOVA

Prošlo stoljeće bilo je vrijeme rastuće fascinacije emocionalnim i psihološkim aspektima dječjeg umjetničkog izražavanja, pogotovo u područijima pedagogije i psihologije. Budući da je svaki dječji rad autentičan i individualan, mora se sagledavati unutar šireg konteksta razvojnih, emocionalnih, socijalnih i kulturnih iskustava i faktora. U današnje vrijeme, dječji crtani i literarni radovi smatraju se najboljima načinom na koje se dijete može izraziti i sve se više smatra da su navedeni radovi odraz njihovog emocionalnog života i osobnosti, tj. prozor u njihov uutarnji svijet. Većina terapeuta koji rade s djecom smatraju crtež efektivnim terapeutskim pristupom jer pomaže djeci u izražavanju na načine koje jezik ne omogućuje.Analiza dječjih radova spada u kategoriju deskriptivno-analitičke metode koja ima veliku ulogu u otkrivanju praktičnih problema predškolskog odgoja. Analiza dječjih radova zauzima značajno mjesto u metodologiji predškolske pedagogije jer omogućuje ispitivanje brojnih i raznovrsnih problema kao što su: individualne teškoće i sklonosti, dječje stvaralačke sposobnosti i verbalne sposobnosti, dječji rječnik, dječje shvaćanje svijeta, dječje kreativnost, estetski senzibilitet, dječji odnos prema boji, kompoziciji i drugim estetskim problemima. Dvije najvažnije kategorije koje se upotrebljavaju u analizi dječjih radova su:

Šta je dijete izrazilo u svom radu? Kako je to izrazilo?

Utvrđivanje onoga što je dijete izrazilo, u biti znači utvrđivanje teme. Analizarajući ovu kategoriju na odabranom uzorku, istraživač utvrđuje frekventnost raznih tema u sadržaju dječjih radova. S temom se povezuju želje i ciljevi djeteta ili neke druge druge vrijednosti koje se moraju formulirati. Kategorija kako je nešto rečeno obuhvata formu istraživanja ili tip komunikacije. U tom smislu, radovi se klasificiraju u likovne radove, dramsko izražavanje, muzičko izražavanje i dr. Ova kategorija također podrazumijeva gramatičku i stilsku formu ili likovnu formu, odnosno likovni oblik, kompoziciju i emocionalnu komponentu koja daje intenzitet dječjim radovima. Brojanje i statistička analiza opravadana je samo ako je materijal koji treba analizirati dovoljno reprezentativan. Polazeći od pretpostavke da dijete u svojim likovnim radovima izražava svoj odnos prema svijetu i svoja osjećanja, istraživač, u težnji da to otkrije, obraća pažnju na odgovarajuće pojedinosti. Za određivanje odgovarajućih aspekata sadržaja moraju se upotrebljavati izvjesne jedinice sadržaja. U analizi liiterarnih sadržaja uzimaju se četiri najvažnije jedinice analize: riječi, teme, karakteri i predmeti (mjere prostora i vremena).

Važnije jedinice u analizi dječijih likovnih radova su: tema, boja i forma. Izbor jedinica ovisi o problemu i sadržaju koji se ispituje.

Da bi jedna analiza dječjih radova bila valjana i priznata, ona mora ispuniti nekoliko uvjeta, a to su: objektivnost, sistematičnost i kvantitativnost.Zahtjev objektivnosti traži da se kategorijeanaliza definiraju veoma precizno kako bi ih različiti istraživači mogli primjeniti na isti sadržaj i dobiti iste rezultate. Zahtjev sistematičnosti podrazumijeva da se analiza vrši prema odgovarajućim kategorijama konkretnog problema kako kako bi se osigurali odgovarajući podaci.Pri analizi sadržajaradova veoma je važan opseg i učestalost fenomena koji se proučava. Međutim, zahtjev za kvantificiranjem ne znači da se analizirane kategorije moraju u svakom slučaju izraziti brojčanim vrijednostima. Ponekad je dopušteno izražavanje riječima više, često, rijetko, uvijek.Analiza dječjih radova najčešće dobiva na svojoj objektivnosti zahvaljujući ljestvicama ili skalama koje su izrađene prema izvjesnim načelima. Umjesto da se sječji ctrež kvalificira kao dobar, loš ili srednji, utvrđuju se norme koje važe za jedan uzrast. Za objektivno ocjenjivanje vrijednosti grafičkog predstavljanja služi Thorndikeove ljestvice crteža i McCarthyjeva ljestvica koja dublje otkriva način likovnog izražavanja. Provjeravanjem je dokazano da upotreba ljestvica za procjenjivanje dječjih radova znatno smanjuje subjektivnost i raznolikost ocjenjivanja. Osima navedenih, imamo i Goodenough test gdje se može utvrditi inteligencija na osnovu crteža ljudske figure. Test ''nacrtaj čovjeka'' standardizovala je 1920. Florens Gudinaf u SAD-u za potrebe ispitivanja inteligencije predškolske djece. Koristi se i u kliničke svrhe. Ovaj nam test može dati nekoliko korisnih podataka kao što su:

Pedagoški nivo porodice, odnosno, nivo pedagoškog uticaja na dijete (predškolski odgoj)

Slabi i neprimjereni crteži čovjeka mogu inicirati na niži mentalni nivo, te na određene grafomotorne i druge smetnje

Kroz crtež dijete projektuje neke svoje osobine ličnosti (ekspanzivnost, agresivnost, sebičnost, duhovitost, stvaralaštvo, likovnu sposobnost, osjećanje manje vrijednosti, potrebu za kontaktom i sl.)

- McCarthy i Thorndike?

U svakom slučaju vrijedno je primjeniti ovaj test jer uz druge testove može biti koristan u tumačenju ličnosti djeteta. S obzirom da je rezultat na Gudinaf testu pod snažnim utjecajem kulture, može se desiti i da bude nerealno visok ili nizak, pa u interpretaciji moramo voditi računa. Dakle, ovdje se radi o inteligenciji

zasnovanoj na perceptivnom faktoru i pod snažnim je utjecajem iskustva i prethodne obuke, jer je crtež čovjeka najčešći uradak predškolske djece.Analiza dječjih radova treba otkriti karakteristike sadržaja dječijih radova. Većina ovih studija zasniva se na jednoj odabranoj grupi radova kao izvoru podataka. Analizom tih podataka mogu se otkriti tendencije karakteristične za jedan uzrast ili grupu i to pomoću učestalosti istih ili sličnih sadržaja tema, grafičkih ili likovnih izraza. Ti podaci se mogu dovesti u vezu sa odgojnim utjecajima i psihološkim promjenama. Pomoću ove metode moguće je otkriti teme dječjih crteža u određenom periodu ili uzrasnoj grupi predškolske djece, te stavove koje djeca zauzimaju prema njima u svojim interpretacijama. Ova analiza može poslužiti i kao osnova za donošenje zaključaka o psihološkom stanju djece. Analiza dječijih radova nam moe pružiti manje ili više preciznu deskripciju sadržaja u vezi sa problemom koji se proučava. S druge strane, analiza dječjih radova omogućava interpretaciju i zaključke šireg značaja za predškolsku pedagogiju.