analiza financijskih pokazatelja

1. UVOD

Za donošenje racionalnih odluka koje su u skladu s ciljevima poduzeća , financijskommenadžeru potrebna su određena financijska oruđa. Neka od tih oruđa predmet su ovog rada. Analizu financijskih izvješća rade kako preduzeća, tako i vanjski dobavljači kapitala (vjerovnici, investitori) upravo radi gore navedenoga. Ovisno o tome koje se odluke trebaju donijeti i za koga se analiza provodi ( da li za vlasnika, menadžera, investitora, dobavljača) naglašava se značenje pojedine analize.

Financijska analiza uključuje uporabu različitih financijskih izvještaja koja su propisana zakonom, svaki od tih izvještaja daje određene informacije o kapitalu, imovini, prihodima, novčanim tokovima itd. Da bi se iz tih izvještaja mogle donijeti korisne i kvalitetne informacije potrebno je odrediti okvir za njihovu analizu.

Najčešće se analiza provoditi na način da se koriste financijski odnosi ili indeksi koji povezuju dva financijska podatka. Na taj način dobivaju se financijski pokazatelji koje možemo podijeliti u dvije grupe (s obzirom na vremensku dimenziju). Jedna grupa financijskih pokazatelja temelji se na podacima iz izvještaja o dobiti i obuhvata poslovanje preduzeća unutar određenog razdoblja (najčešće godine dana). Druga skupina odnosi se na tačno određeni trenutak koji se podudara s trenutkom sastavljanja bilance.

Uopšteno rečeno dobro upravljanje razumijeva da su u poslovanju zadovoljena dva kriterija kriterij sigurnosti (likvidnost, financijska stabilnost i zaduženost) i kriterij uspješnosti tj. efikasnosti (profitabilnost).

U ovom seminarskom radu, pojasnićemo način analiziranja financijskih izvještaja pomoću financijskih pokazatelja.

2. FINANCIJSKA ANALIZA

Finansijska analiza se bavi istraživanjem i ocjenjivanjem funkcionalnih odnosa koji postoje između različitih bilansnih pozicija, s ciljem da se ocijeni poslovanje preduzeća i njegov finansijski položaj. Finansijske vrijednosti pojedinačnih pozicija iz finansijskih izvještaja pružaju značajne informacije o poslovanju i performansama preduzeća, ali potpunija ocjena svih poslovnih aspekata može se donijeti njihovim detaljnim analiziranjem i stavljanjem u odnos sa drugim bilansnim pozicijama, sa kojima stoje u neposrednoj uzročnoj vezi.

Korisnici finansijskih izvještaja upotrebljavaju razne tehnike u analizi, kako bi došli do važnih informacija i odnosa u finansijskim izvještajima. Tehnike internih korisnika (rukovodstva) se razlikuju od primjenjenih tehnika eksternih korisnika. Rukovodstvo ima detaljnije interne informacije koje dobija iz upravljačkog računovodstva, tako da su i analize iscrpnije.Vrste analize :1

1. interna i eksterna, 2. analiza bilansa stanja i bilansa uspjeha, 3. statička i dinamička, 4. racio analiza i dr.Za eksterne korisnike, a pogotovo za kreditore, investitore i povjerioce, analiza

finansijskih izvještaja treba da pruži informacije potrebne za procjenu tekućeg finansijskog položaja, te procjenu budućih potencijala i rizika.

U procjeni tekućeg finansijskog položaja najčešće se koriste trendovi iz prošlosti. Uspješnost poslovanja u prethodnim periodima je pokazatelj moguće uspješnosti. Osim toga, analiza treba da pokaže vrstu raspoloživih sredstava i prioritete u plaćanju obaveza. Značajna je i informacija o odnosu vlastitog i tuđeg kapitala, te informacija o cijeni tuđeg kapitala. Korisnici moraju analizirati i stavke raspoloživih fondova i potraživanja, a u cilju procjene budućeg potencijala i sa njim povezanih rizika. Zavisno od korisnika finansijskih izvještaja, različiti su i kriteriji u procjeni budućeg potencijala. Povjerioci procjenjuju potencijal sa stanovišta mogućnosti naplate potraživanja. Investitori, pak, procjenu vrše na osnovu sposobnosti uvećavanja vlastitog kapitala ili sticanja dividende. Od preciznosti procjene zavise budući rizici. Ulaganje u perspektivne i propulzivne grane nosi sa sobom i najmanje rizike.

Analitička interpretacija utvrđenih odnosa pretpostavlja postojanje određenih standarda, kako bi se ocijenila postojeća situacija i sagledale tendencije. Kao utvrđene standarde analitičari najčešće koriste2:

- standarde utvrđene ličnim iskustvom i opservacijama (empirijska mjerila),- racio pokazatelje iz prethodnog poslovnog perioda,- racio pokazatelje drugih preduzeća u privrednoj grani ili same grane, i- racio pokazatelje o ostvarenju planskih veličina.

Analitičari, na osnovu stečenog saznanja i iskustva, mogu utvrditi odgovarajuće iskustvene standarde. Takvi standardi odražavaju zadovoljavajući nivo poslovanja, kojem preduzeće treba težiti. Empirijska mjerila daju smjernice za pojedinačne kvalifikacije ekonomskih kategorija.

Standardi utvrđeni na osnovu prethodnog poslovanja mogu biti dobar orijentir, ali nisu presudni za ocjenu kvaliteta poslovanja. Promijenjeni uslovi poslovanja u internom i eksternom okruženju zahtijevaju i promjenu standarda. Ranija uspješnost kompanije je jedan

1 Rovčanin.A.;“Upravljanje finansijama“;Ekonomski fakultet Sarajevo“;Sarajevo 2006; str. 292

2 prema Gray/Needles: Finansijsko računovodstvo, Savez računovodja i revizora RS, Banjaluka, 2004. str.527.

od pokazatelja da djelatnost ima svoje tržišno i ekonomsko opravdanje. Podaci iz ranijih perioda govore o poboljšanju ili pogoršanju poslovanja. Da bi analiza bila realnija, potrebno je analizirati više pokazatelja i vršiti uporednu analizu tekućih podataka sa podacima iz prethodnih perioda.

Standardi utvrđeni na osnovu prosjeka grane spadaju u dosta pouzdane standarde. Oni najbolje odražavaju prosječne uslove određene grane i realne mogućnosti pojedinačnog preduzeća. Dobar su instrument za poređenje kompanija koje posluju u istom ili sličnom sektoru. Granske norme mogu poslužiti kao dobar pokazatelj u procjeni uspješnosti poslovanja. Komparativna analiza sa kompanijama iz iste grane govori o mogućnostima, šansama i sposobnostima poslovnog subjekta. Kod ove vrste analize mora se voditi računa da je poređenje uputno vršiti samo sa poslovnim subjektima koji vrše istu ili sličnu djelatnost i imaju iste ili slične računovodstvene politike. Svaka druga vrsta analize može voditi do nepouzdanih informacija, a time i pogrešnih odluka.Standard ostvarenja tekućeg operativno-finansijskog plana odražava ciljeve koji se trebaju ostvariti. On daje mogućnost korekcija za očekivane promjene u budućem planskom periodu.

Analizom finansijskih izvještaja dolazimo do kvalitetnih i blagovremenih informacija. Na osnovu raspoloživih informacija stiče se uvid u finansijsku poziciju preduzeća, koja je osnov za donošenje kvalitetnih odlukaAnaliza finansijskih izvještaja se može vršiti na osnovu slijedećih tehnika:

- horizontalne analize - analize trendova,- vertikalne analize ili analize komponenti,- analize varijansi tj. analize ostvareno :očekivano,- racio analize (parcijalna analiza jer obuhvata uži segment poslovnih performansi

preduzeća),- z-score testa (kompleksna analiza- obuhvata sve važne poslovne performanse

preduzeća).Ukoliko su finansijski izvještaji revidirani od strane nezavisnog revizora i okvalifikovani stručnim mišljenjem vezano za pravilnost rada i stalnost poslovanja, onda su oni pouzdana osnova za finansijsku analizu. Transparentnost podataka pruža mogućnost analitičarima da procijene profitabilnost svakog segmenta poslovanja, te tako odluke temelje na pouzdanim informacijama.

Na visinu i vrijednost poslovnog rezultata mogu uticati primjenjene računovodstvene metode, tehnike i procjene, kao i priroda neposlovnih stavki u finansijskim izvještajima. Postojanje alternativa u odabiru računovodstvenih metoda dovodi do toga da se pojedine stavke u finansijskim izvještajima mogu različito vrednovati. Da bi se moglo vršiti upoređivanje podataka, potrebno je utvrditi računovodstvene politike i dosljedno ih primjenjivati iz perioda u period.Kod analize finansijskih izvještaja, pored finansijskih veličina, neophodno je analizirati i neposlovne stavke. Naprimjer, poslovni subjekat može ostvariti minimalnu dobit zbog otpisa spornih potraživanja i nekurentnih zaliha. Međutim, cijene akcija mogu porasti jer poslovni subjekat neće biti opterećen ovom vrstom troškova u narednom obračunskom periodu. Buduće poslovanje će usmjeriti na tržišta na kojima je sigurna naplata ostvarene realizacije.Analiza poslovanja je dinamičan proces iz koga se kontinuirano dobijaju informacije o poslovnim problemima. Da bi analiza postala važna osnova upravljanja, mora se baviti ne samo godišnjim i polugodišnjim izvještajima, već i mjesečnim, dekadnim, pa čak i dnevnim informacijama. Krajnji cilj analize finansijskih izvještaja je formulisanje poslovnih informacija o mogućnostima unapređenja poslovanja, na čemu se temelje određene poslovne odluke.

3. ANALIZA PUTEM FINANCIJSKIH POKAZATELJA

Analiza putem financijskih pokazatelja je jedna od najpoznatijih i najčešce korištenih analiza financijskih izvještaja i može dati dobar pregled preduzeća i naglasiti njegove slabosti i snage. Analiza putem pokazatelja predstavlja prvu fazu financijske analize. Povezivanjem stavki iz jednog ili iz dva izvještaja, odnosno knjigovodstvenih i/ili tržišnih podataka, ona pokazuje povezanost između računa u financijskim izvještajima i omogućuje vrednovanje financijskog stanja i poslovanje preduzeća. Važno je istaći da korisnost i upotrebljivost financijskih pokazatelja o tačnosti financijskih izvještaja i predviđanja na osnovu kojih su izračunati ovi pokazatelji. Financijski pokazatelji su dobri u onoj mjeri u kojoj su dobre pretpostavke na kojima se oni temelje.

Među prvim studijama koje su identificirale problematiku vezanu za razliku izmedu vrijednosti financijskih koeficijenata neuspješnih i uspješnih preduzeća bile su studije Ramsera i Fostera iz 1931. godine kad su analizirali jedanaest omjera iz 173 preduzeća s ciljem predviđanja poslovnih teškoca, zatim iste godine Paul Fitzpatrick u radu u kojem je promatrao tri do pet godina unazad trendove trinaest omjera za dvadeset preduzeća s teškoćama, a potom ih je slijedeće godine usporedio s devetnaest preduzeća bez teškoća, potom studija Charlesa Merwina iz 1942. godine kada je objavio prvu rafiniranu i usavršenu studiju predviđanja poslovnih poteškća upotrebom omjera i ona je do Beaverovog istraživanja započetog 1965. god. bila unatoč godinama najbolja studija sposobnosti predviđanja poslovnih poteškoća korištenjem financijskih omjera, i čiji su rezultati još uvijek uvjerljivi. William Beaver 1966. godine objavljuje rad u kojem prvi puta koristi znanstvenu metodologiju u proučavanju omjera u svrhu predviđanja…

Izračunati pokazatelji sami za sebe ne govore mnogo. Da bismo mogli ocijeniti jesu liveličine nekih pokazatelja zadovoljavajuće ili ne, potrebno je usporediti te pokazatelje s određenim veličinama, koje, u stvari predstavljaju bazu usporedbe.Najcešce korištene veličine za usporedbu tih pokazatelja su:1) Planirani pokazatelj za razdoblje koje se analizira,2) Kretanje veličine određenog pokazatelja tokom određenog vremena u istom preduzeću,3) Veličina tog pokazatelja u sličnom preduzeću koji pripada istoj grupaciji,4) Prosječna vrijednost određenog pokazatelja koji pripadaju istoj grupaciji .3

Da bi ocjenio financijsko stanje i uspješnost preduzeća, financijski analitičar mora „provjeriti“ različite aspekte financijskog zdravlja preduzeća. Instrument koji se vrlo često koristi tijekom tih provjera jest financijski odnos ili indeks.4

Poseban polet dobila je praksa uspoređivanja rezultata između srodnih preduzeća kada je donesena preporuka o raspodjeli neto prihoda u kojoj se zahtjevalo da preduzeća trebaju uspoređivati svoje uvjete i rezultate s preduzećima iste ili srodne djelatnosti. Na temelju zakonskih propisa postignut je sporazum o jedinstvenom sistemu pokazatelja između komore, sindikata i vlade. Jedinstven sistem pokazatelja iz sporazuma obuhvatao je slijedeće indikatore :5

I. Jedinstveni pokazatelji poslovnog uspjeha

- Neto produkt po radniku- Neto produkt prema angažovanim poslovnim sredstvima- Opseg ostvarene proizvodnje po radniku- Ukupan prihod po radniku- ukupan prihod prema utrošenim predstvima

3 Žager Katarina, Žager Lajoš: Racunovodstveni standardi, financijski izvještaji i revizija, Inženjerski biro, Zagreb, 1996. godina

4 Van Horne, J. C., Wachowicz, J.M.: Osnove financijskog menadžmenta, IX. Izdanje, Mate d.o.o., 2002.

5 Fikret Dervišević, Analiza poslovanja za menadžere, Bihać, 2008, str.72.

II. Jedinstveni pokazatelji uvjeta privređivanja

- Angažirana poslovna sredstva po radniku- Oruđa za rad po radniku- Odnos između oruđa za rad i stalnih sredstava- Udio dohotka za raspodjelu u neto produktu

III. Jedinstveni pokazatelji raspodjele

- Udio bruto osobnih dohodaka u dohotku za raspodjelu- Udio neto osobnih dohodaka iz raspodjele u neto produktu- Neto osobni dohodci po radniku- Isplaćeni neto osobni dohodci po radniku- Utrošena sredstva zajedničke potrošnje po radniku

Pokazatelje obično promatramo kao nosioce informacija koje su potrebne za upravljanje u poslovnom razvoju preduzeća. Znači, pokazatelji se formiraju i računaju zbog toga da bi se stvorila informaciona podloga potrebna za donošenje poslovnih odluka. Zavisno od toga koje se odluke žele donositi, naglašava se važnost pojedinih tipova ( vrsta ) pokazatelja. Pokazatelji kao informacije za upravljanjem preduzećem, za odlučivanje u poduzeću, čine vezu izmenu empirizma i racionalizma kao temeljnih izvora spoznaje.6

Dobro upravljanje podrazumijeva da su u poslovanju zadovoljena dva kriterija, i to kriterij sigurnosti (likvidnost, finansijaska stabilnost i zaduženost), i kriterij uspješnosti, tj. efikasnosti (profitabilnosti, tj. rentabilnosti). U tom kontekstu pokazatelji likvidnosti i zaduženosti mogu se smatrati pokazateljima sigurnosti poslovanja tj. pokazateljima koji opisuju finansijski položaj preduzeća. Pokazatelji ekonomičnosti, profitabilnosti i investiranja zapravo pokazatelji uspješnosti poslovanja.7

U skladu s tim zahtjevima razlikuje se nekoliko skupina financijskih pokazatelja :8

1) Pokazatelji likvidnosti (liquidity ratios)2) Pokazatelji zaduženosti (leverage ratios)3) Pokazatelji aktivnosti (activity ratios)4) Pokazatelji ekonomicnosti5) Pokazatelji profitabilnosti (profitability ratios)6) Pokazatelji investiranja ( investment ratios )

3.1 Pokazatelji likvidnosti

Pokazatelji likvidnosti se koriste za procjenu sposobnosti preduzeća da udovolji kratkoročnim obvezama. Dobavljači proizvoda i usluga preduzeću, kao i vjerovnici koji odobravaju preduzeću kratkoročne kredite zainteresirani su za procjenu sposobnosti preduzeća da udovolji obvezama koje dospijevaju na kratak rok (obveza s rokom dospijeća do godinu dana). Likvidnost je pokazatelj koji je najranije počeo biti korišten u analizi financijskih izvještaja.

6 Osmanagić Bedenik, N.: Potencijali poduzeća : Analiza i dijagnoza potencijala u poslovanju poduzeća, Alinea,Zagreb, 1993., str. 88.

7 Gulin/Tušek/Žager;“Poslovno planiranje, kontrola i analiza“; Zagreb, 2004; str 180

8 D.Gulin,Btušek,L.Žager, „ Poslovno planiranje, kontrola i analiza „ ,HZRiF,Zagreb, 2004, str. 180-184

U skupini pokazatelja likvidnosti najznačajniji su slijedeći pokazatelji :9

1. Koeficijent trenutne likvidnosti2. Koeficijent ubrzane likvidnosti3. Koeficijent tekuće likvidnisti4. Koeficijent financijske stabilnosti

3.1.1 Koeficijent trenutne likvidnosti

Koeficijent trenutne likvidnosti pokazuje kolika je pokrivenost kratkoročnih obveza likvidnom kratkotrajnom imovinom, odnosno novčanim sredstvima. Smatra se da ovaj koeficijent ne bi trebao biti manji od 0,10 odnosno 10%.

Računa se na slijedeći način :

Koeficijent trenutne likividnosti = novac / kratkoročne obaveze

III.1.2 Koeficijent ubrzane likvidnosti

Koeficijent ubrzane likvidnosti se koristi za procjenu može li preduzeće udovoljiti svojim kratkoročnim obavezama upotrebom svoje najlikvidnije imovine. Ovaj pokazatelj izuzima zalihe iz izračuna i stoga je precizniji kao mjerilo likvidnosti.


Ubrzana likvidnost = novac i potraživanja / kratkoročne obaveze

Ovaj pokazatelj bi trebao iznositi minimalno 1 ili više, odnosno kratkoročne obaveze ne bi smjele biti veće od zbira iznosa novca i potraživanja, premda ima izuzetaka, ovisno o industriji. Ako je pokazatelj visok, znači da je potrebno unaprijediti upravljanje gotovinom radi smanjenja viška gotovine, pooštriti kreditnu politiku ili smanjiti kratkotrajnu u korist dugotrajne imovine. Ovaj pokazatelj uglavnom koriste banke i drugi kreditor, a služi kao upozorenje na opasnost da dužnik neće moći izmiriti svoje obaveze u roku dospijeća.

III.1.3 Pokazatelj tekuće likvidnosti

Pokazatelj tekuće likvidnosti dobije se kao omjer kratkoročne imovine i kratkoročnih obaveza.


Tekuća likvidnost = kratkoročna imovina / kratkoročne obaveze

Za pretpostaviti je da veća vrijednost pokazatelja tekuće likvidnosti osigurava bolju poziciju dužniku. Promatrajući sa stajališta pozajmitelja veća vrijednost pokazatelja tekuće likvidnosti trebala bi pružati zaštitu od eventualnih drastičnih gubitaka prouzročenih


poslovnim promašajima dužnika. Značajna prevaga kratkoročne imovine nad kratkoročnim obvezama trebala bi zaštititi potraživanja povjerioca ukoliko bi zalihe morale biti likvidirane uslijed prisilne prodaje i ukoliko bi se kod dužnika pojavili značajni problemi u naplati potraživanja. Sagledavajući problematiku iz drugog ugla, preveliki iznos pokazatelja tekuće likvidnosti mogao bi signalizirati loša postupanja manadžmenta. Izuzetno visok pokazatelj tekuće likvidnosti može značiti i neiskorištenu gotovinu, preveliki nivo zaliha u odnosu na stvarne potrebe te loše upravljanje potraživanjima, rezultat kojeg su prevelika potraživanja. U isto vrijeme, navedena situacija može značiti da se ne koriste dovoljno mogućnosti kreditiranja od strane dobavljača. Prema gruboj procjeni, koju ponekad koriste tradicionalni bankari, smatra se da je omjer kratkoročne imovine i kratkoročnih obveza od 2:1 optimalan za većinu poduzeća, jer pruža dovoljnu zaštitu pokriću kratkoročnih obveza, uz uvjet da se vrijednost kratkoročne imovine smanji do 50%. Kao i kod svih ovakvih procjena, njihova primjena ovisi o mnogo činitelja kao što su grana industrije i njezina daljnja perspektiva.

Ako preduzeće ima brz obrt zaliha i može naplatiti svoju realizaciju bez problema, prihvatljivi odnos tekućih sredstava i tekućih obveza može biti i niži. Medutim nikako ne bi trebao biti ispod 1:1.

III.1.4 Pokazatelj financijske stabilnosti,

Pokazatelj financijske stabilnosti za koga se smatra da bi trebao iznositi najviše 1 ili manje od 1. Smanjenje pokazatelja financijske stabilnosti je pozitivna tendencija, jer to znači da se sve veći dio kratkotrajne imovine financira iz dugoročnih izvora financiranja čime se stvaraju pretpostavke za financijsku stabilnost promatranog preduzeća.

Računa se na slijedeći način:

Financijska stabilnost = dugotrajna imovina / kapital i dugoročne obveze

3.2 Pokazatelji zaduženosti

Određivanje adekvatne strukture izvora finansiranja sa stanovišta vlasništva je stalna obaveza finansijskog menadžmenta.

Visina vlastitog kapitala utiče na sigurnost povjerilaca, samostalnost dužnika i rizik poslovanja. Vlastiti kapital pruža povjeriocima sigurnost u naplati potraživanja. Ako je iznos gubitka veći od vlastitog kapitala, povjerioci ne mogu naplatiti svoja potraživanja.

Cilj analize zaduženosti je da se sagleda odnos sopstvenih i tuđih izvora finansiranja u ukupnim poslovnim sredstvima preduzeća. Ovi podaci se crpe iz bilansa stanja. Međutim, zaduženost preduzeća može se indirektno analizirati preko podataka iz bilansa uspjeha, i to na osnovu opterećenosti poslovne dobiti obavezama po osnovu kamata.

Najznačajniji pokazatelji zaduženosti su:10

- Koeficijent zaduženosti,- Koeficijent vlastitog financiranja,- Koeficijent finansiranja,- Pokriće troškova kamata,


- Faktor zaduženosti,- Stupanj pokrića I,- Stupanj pokrića II.

3.2.1 Koeficijent zaduženosti

Odnos pozajmljenih i ukupnih izvora sredstava pokazuje učešće pozajmljenih u ukupnim izvorima finansiranja društva.Ne postoji standard koji govori o optimalnom omjeru ukupnih i pozajmljenih sredstava, ali se može reći da je zaduživanje opravdano sve dok je kamata na obaveze manja od prinosa na pozajmljena sredstva.

Ovaj pokazatelj nam daje podatak o veličini zaduženja po jednoj KM vlastitog kapitala. U pravilu bi trebao biti 50% ili manji.


Koeficijent zaduženosti = ukupne obaveze / ukupna imovina

3.2.2 Koeficijent vlastitog financiranja

Vrijednost ovog pokazatelja bi u pravilu trebala biti veća od 50% što znači da je veći dio imovine financiran iz vlastitih izvora. Zbir koeficijenta zaduženosti i koeficijenta vlastitog financiranja bi trebao biti 1 odnosno 100%, ali ponekad to nije slučaj zbog stavki koje se ne mogu svrstati ni pod obveze ni pod kapital.11


Koeficijent vlastitog financiranja = glavnica / ukupna imovina

3.2.3 Koeficijent financiranja

Prikazuje odnos između tuđeg kapitala odnosno obveza i vlastitog kapitala. Poželjno je da pokazatelj bude što niži, a maksimalno 1 tj. 100%


Koeficijent financiranja = ukupne obveze /glavnica

3.2.4 Pokriće troškova kamate

Posezanje za tuđim sredstvima finansiranja prouzrokuje rashode kamata koji opterećuju poslovni rezultat preduzeća. Da bi se utvrdio stepen tog opterećenja, potrebno je izračunati koeficijent pokrića kamate. Pokriće troškova kamate ovaj pokazatelj nam pokazuje koliko bi puta poduzeće moglo isplatiti troškove kamata iz svoje dobiti. Što je ovaj pokazatelj veći znači da se veći dio poslovanja financira vlastitim sredstvima.

Pokriće troškova kamate = dobit prije poreza i kamata / kamate

11 Bahtijarevic-Šiber Fikreta, Sikavica Pere, "Leksikon menadžmenta", Masmedia, Zagreb, 2001. godina

3.2.5 Faktor zaduženosti

Faktor zaduženosti, pokazuje koliko bi godina trebalo uz postojeće uvjete poslovanja i ostvarivanja dobiti da poduzeće podmiri svoje ukupne obveze. Kontrolna mjera za ovaj pokazatelj je 5 godina. To znači, ako poduzeće može podmiriti sve svoje obveze unutar 5 godina ono je solventno i nije prezaduženo.


Faktor zaduženosti = ukupne obaveze / zadržana dobit i amortizacija

3.2.6 Stupanj pokrića I

Zlatno bankarsko pravilo. Ovo pravilo nalaže ročnu usklađenost dijelova aktive i pasive, odnosno zahtjeva financiranje dugotrajne imovine iz dugoročnih izvora, bilo vlastitih (temeljni kapital, pričuve i ostalo) ili tuđih (bankarski krediti). Vrijednost ovog pokazatelja ne bi trebala prelaziti 1. Što je vrijednost niža od 1 to je pokazatelj bolji.


Stupanj pokrića I = glavnica / dugotrajna imovina

3.2.7 Stupanj pokrića II

Zlatno bilančno pravilo. Ovo pravilo nalaže usklađenost s obzirom na vlasništvo, a prema kojem dugotrajnu imovinu treba financirati iz vlastitog kapitala. Vrijednost ovog pokazatelja također bi trebala biti najviše 1. Što je pokazatelj manji od 1 to je zaduženost poduzeća manja, a likvidnost veća.


Stupanj pokrića II = glavnica i dugoročne obaveze / dugotrajna imovina

3.3 Pokazatelji aktivnosti (efikasnosti)

Pokazatelji aktivnosti izražavaju efikasnost upotrebe sredstava preduzeća. Preduzeće ulaže sredstva u poslovni proces u namjeri da ih iskoristi na najracionalniji način. Racionalnost upotrebe tih sredstava može se najbolje sagledati kroz bilans uspjeha i bilans stanja. Analizom ovih bilansa utvrđuju se odnosi između prihoda i troškova, s jedne strane, i pojedinačnih i ukupnih ulaganja u poslovna sredstva, s druge strane. Tako utvrđeni pokazatelji nazivaju se koeficijenti obrta poslovnih sredstava. U mjerenju aktivnosti društva uobičajeno se koriste slijedeći pokazatelji :12

1. Koeficijent obrtaja ukupne imovine2. Koeficijent obrtaja kratkoročne imovine3. Koeficijent obrtaja potraživanja4. Trajanje naplate u danima3.3.1 Koeficijent obrta ukupne imovine


Iako previše uopšten, ovaj koeficijent služi kao efikasan pokazatelj aktivnosti društva. Dobije se dijeljenjem ukupnih prihoda sa ukupnom aktivom.

Koeficijent obrta ukupne imovine govori koliko društvo na svaku jedinicu uloženih sredstava u posmatranom periodu ostvari neto prihoda od prodaje.

Koeficijent obrtaja ukupne imovine prikazuje učinkovitost upotrebe kapitala u ostvarivanju prihoda. Poželjno je da bude što veći.


Koeficijent obrta ukupne imovine = ukupni prihod / ukupna imovina

3.3.2. Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine

Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine prikazuje učinkovitost upotrebe kratkotrajne imovine u ostvarivanju prihoda. Poželjno je da bude što veći.

Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine = ukupni prihod / kratkoročna imovina

3.3.3 Koeficijent obrtaja potraživanja

Koeficijent obrtaja potraživanja pokazuje koliko se na novčanu jedinicu ne naplaćenog salda potraživanja od kupaca ostvaruje ukupnog prihoda u toku godine, odnosno koliko se puta godišnje naplate potraživanja od kupaca.


Koeficijent obrtaja potraživanja = prihodi od prodaje / potraživanja

3.3.4 Koeficijent naplate

Na osnovu koeficijenta obrta kupaca može se utvrditi prosječno vrijeme naplate. Prosječno vrijeme naplate potraživanja se računa stavljanjem u odnos broja dana u godini (365) sa koeficijetnom obrta kupaca.


Trajnost naplate potraživanja u danima = 365 / koeficient obrta potraživanja

3.4 Pokazatelji ekonomičnosti

Ekonomičnost je ekonomski princip koji se ispoljava u težnji da se ostvari određena vrijednost uz minimalno trošenje sva tri elementa reprodukcije (rad, sredstva za rad i predmeti rada). 13Pokazatelji ekonomičnosti izračunavaju se na temelju računa dobiti i gubitka. Mjere odnos prihoda i rashoda i pokazuju koliko se prihoda ostvari po jedinici rashoda. Ukoliko je vrijednost pokazatelja ekonomičnosti manja od 1, to znači da poduzeće posluje s gubitkom.

Ekonomičnost je potrebno mjeriti i količinski i vrijednosno, pa se već iz toga mora zaključiti da je ukupan rezultat ili koeficijent ekonomičnosti potrebno razlučiti na slijedećem: 14

13 Šunjić – Beus.M;Berberović.Š.;“Ekonomika preduzeća“; Sarajevo, 2005; str 376

14 Dervišević.F.;“Analiza za menadžere“;Bihać, 2008; str 315

• utjecaje koji proizilaze iz povećanja ili smanjenja volumena proizvodnje, odnosno utrošenih faktora,

• utjecaje koji proizilaze iz razlike u prodajnim i nabavnim cijenama, novih proizvoda, odnosno faktora utjecaje koji proizilaze iz odstupanja od predviđenih normativa.Pri razmatranju ekonomičnosti najčešće se koriste slijedeći pokazatelji :15

1. Ekonomičnost ukupnog poslovanja = ukupni prihodi / ukupni rashodi Pokazatelj ekonomičnosti ukupnog poslovanja stavlja u odnos ukupne prihode i ukupne rashode. To je tzv. osnovni pokazatelj ekonomičnosti. Moguće je izračunavati i druge pokazatelje ekonomičnosti:

2. Ekonomičnost poslovanja = prihodi od prodaje / rashodi od prodaje3. Ekonomočnost financiranja = financijski prihodi / financijski rashodi4. Ekonomičnost izvedenih aktivnosti = izvanredni prihodi / izvanredni rashodi

Općenito pravilo za vrijednost pokazatelja ekonomičnosti podrazumijeva da je bolje da koeficijent ekonomičnosti bude što je moguće veći broj.

3.5 Pokazatelji profitabilnosti

Analizu profitabilnosti poslovanja poduzeća opravdano se svrstava u najvažnije

dijelove financijske analize. Pokazatelji profitabilnosti su odnosi koji povezuju profit s

prihodima iz prodaje i investicijama, a ukupno promatrani pokazuju ukupnu učinkovitost

poslovanja poduzeća.

Pokazatelji profitabilnosti mjere sposobnost poduzeća da ostvari određenu razinu

dobiti u odnosu prema prihodima, imovini ili kapitalu. U tom kontekstu uobičajeno se

razmatraju pokazatelji marže profita (profit margin), rentabilnost ukupne imovine (return on

assets) i rentabilnost vlastitog kapitala (return on equity).

Za mjerenje stope povrata ( profitabilnosti ) uobičajeno se koriste slijedeći

pokazatelji : ( uobičajeno se izražavaju u postotku, tj. Navedeni odnosi množe se sa 100 )16

- Neto marža profita = dobit i kamate / ukupni prihod- Bruto marža profita = dobit prije preza i kamate / ukupna imovina- Neto rentabilnost imovine = neto dobit i kamate / ukupna imovina- Bruto rentabilnost imovine = dobit prije poreza i kamate / ukupna imovina- Rentabilnost vlastitog kapitala = neto dobit / vlastiti kapital

ROE (Return on Equity) ili povrat na kapital pokazuje kolika je dobit po KM uloženog kapitala. ROE je i dobar pokazatelj brzine rasta poduzeća jer se smatra da ukupni prihodi ne mogu rasti po stopi većoj od trenutnog iznosa ROE, osim zaduživanjem kod banaka. Obično se smatra da je ROE od 15 % prosjek za dobro poduzeće.

Stopa povrata imovine (return on assets) je indikator uspješnosti korištenja

imovine u stvaranju dobiti. Dok pokazatelj obrtaja imovine izražava prihod od prodaje po

jednoj novčanoj jedinici imovine, stopa povrata imovine se odnosi na dobit koju poduzeće



generira iz jedne novčane jedinice imovine. Ovaj pokazatelj također govori kolika je

intenzivnost imovine poduzeća. Kapitalno intenzivne industrije poput proizvodnje

automobila zahtijevaju skupu opremu i strojeve i samim time imaju visok stupanj

intenzivnosti imovine (isto tako, visoki troškovi održavanja imovine utjecat će na

smanjivanje dobiti, a samim time i na nižu vrijednost profitabilnosti imovine). Suprotno,

agencije za oglašavanje primjerice imaju vrlo nisku intenzivnost imovine jer su njihovi

zahtjevi za imovinom minimalni. Iz toga proizlazi kako vrijednost stope povrata imovine

uvelike varira ovisno o industriji ili djelatnosti kojom se poduzeće bavi.

ROA (Return on Assets) ili povrat na aktivu je izražena u postocima i jednostavno rečeno pokazuje kako efikasno neko poduzeće zarađuje novac. ROA može pomoći i kod procjene profitabilnosti nekih novih projekata koje poduzeće planira, naime novi projekt je profitabilan ako je ROA veći od iznosa kamatnih stopa za kredite.

Povrat na vlastiti kapital = dobit poslije oporezivanja / ukupni vlastiti kapital

Marža profita se izračunava na temelju podataka iz računa dobiti i gubitka. Bruto marža odražava odnos cijene, obujma roba i troškova. Razlika u izračunu bruto profitne marže (Gross profit margin) i neto profitne marže je u obuhvatu poreza u brojniku pokazatelja.

Neto profitna marža = neto dobit + kamata / ukupni prihodi

Stopa povrata glavnice (return on equity) predstavlja možda i najznačajniji pokazatelj profitabilnosti. Pokazuje koliko novčanih jedinica dobiti poduzeće ostvaruje na jednu jedinicu vlastitog kapitala. Na temelju usporedbe profitabilnosti vlastitog kapitala i profitabilnosti imovine te kamatne stope koja odražava cijenu korištenja tuđeg kapitala, moguće je doći do zaključka o isplativosti korištenja vlastitim ili tuđim kapitalom. Ukoliko su stope profitabilnosti vlastitog kapitala vrlo visoke, pa čak i više od stopa profitabilnosti imovine, poduzeću bi se isplatilo koristiti tuđim kapitalom, i obrnuto

Povrat na uložena sredstva = dobit / uložena sredstva

3.6 Pokazatelji investiranja

Pomoću pokazatelja investiranja (investibilitiy ratios) mjeri se uspješnost ulaganja udionice poduzeća. Osim podataka iz financijskih izvještaja, za izračunavanje tih pokazateljapotrebni su i podaci o dionicama, posebice o broju dionica i njihovoj tržišnoj vrijednosti.

U posljednjoj skupini pokazatelja razmatra se problematika investiranja. Pri tom se najčešće koriste slijedeći pokazatelji :17

- Dobit ( zarada ) po dionici ( EPS ) = neto dobit / broj dionica- Dividenda po dionici ( DPS ) = dio neto dobiti za dividende / broj dionica- Odnos isplate dividendi ( DPR ) = DPS / EPS- Ukupna rentabilnost dionice = EPS / tržišna cijena dionice ( PPS )- Rentabilnost dividende dionice = DPS / PPS


opis 2006 2007A.UPISANI A NEUPLACENI KAPITAL 0 0

B.STALNA SREDSTVA 80211316 96099475

I. Stalna nematerijalna sredstva 275510 197238

II. Nekretnine,postrojenja i oprema 64158666 67447380III. Bioloska imovina 0 0IV. Ostala stalna materijalna sredstva 590599 788194

V. Dugorocna finansijska ulaganja i zajmovi 14901269 27595451VI. Dugorocna potrazivanja 0 0IX. Dugorocna razgranicenja 285272 71212

C.TEKUCA SREDSTVA 127896240 125093430I. Zalihe 45365461 49372793II. Potrazivanja od prodaje 3276113 3683620

III. Druga kratkorocna potrazivanja 11840868 6735474V. Novac i novcani ekvivalenti 55106743 55092925VI. Aktivna vremenska razgranicenja 11524723 9426286D.GUBITAK IZNAD VISINE KAPITALA 0 0UKUPNO AKTIVA 208107556 221192905Izvanbilansna evidencija 2992988 2784377

A.KAPITAL 186852277 204536540B.DUGOROCNE OBAVEZE 457029 432820

II. Dugorocna razgranicenja i rezervisanja 457029 432820

C.KRATKOROCNE OBAVEZE 20798250 16223545

I. Kratkorocne finansijske obaveze 138187 254001

II. Obaveze prema dobavljacima i druge obaveze 20655307 15961394

III. Kratkorocne obaveze klasif.u grupe sa sred.namj.za prod.ili otudje. 0 0IV. Pasivna vremenska razgranicenja 4756 8150UKUPNO PASIVA 208107556 221192905

18

Izvanbilansna evidencija 2992988 2784377

Prihod od prodaje 94376005 93997580

18 www.capitalmarket.ba/Default.aspx?tabid=157&tip=3&grid=3&menu=1&graph=0&w=400&h=200&simbol=FDSSR

Troskovi za prodato 63254610 60836377

Bruto dobit 31121395 33161203

Dobit od operativnih aktivnosti 11932786 10820625

Rashodi po osnovu kamata 0 9600

Dobit prije poreza 18247170 17684263

Neto dobit perioda 18247170 17684263

Mterijalni troskovi 39823633 38729149

PRIHODI OBRACUNSKOG PERIODA 102284268 102925292

od cega: *prihodi od prodaje proizvoda 92972431 92510991

*prihodi od prodaje usluga 98759 81675

*prihodi od prodaje robe 845908 943446*prihodi od upotrebe dobara i usluga za potrebe pravnog lica 455235 445664 *prihodi od zakupnina i najamnina

3672

17471

RASHODI OBRACUNSKOG PERIODA 84037098 8524102919

19 www.capitalmarket.ba/Default.aspx?tabid=157&tip=3&grid=3&menu=1&graph=0&w=400&h=200&simbol=FDSSR

ZAKLJUČAK

Financijska analiza ovisi o posebnim interesima analitičara, ona im daje potrebne informacije koje im koriste za donošenje poslovnih odluka. Ovisno o tome tko su korisnici financijskih informacija ovisit će i vrsta analize koja će se koristiti, stoga je važno da korisnici tih informacija imaju potrebna znanja vezana za analizu financijskih izvješća, odnosno da znaju koju analizu provesti, koje podatke gledati, sa čime ih usporediti. Samo kvalitetno napravljena analiza može donijeti željeni rezultat, međutim neozbiljno bi bilo tvrditi da je ona dovoljna za uspješno poslovanje, ona je jedan od načina koji to omogućuju.

Izračunati pokazatelji, bez obzira na to o kojim se pokazateljima radi, sami za sebe ne govore mnogo. Da bi se mogao donijeti kvalitetan sud o tome jesu li veličine nekih pokazatelja zadovoljavajuće ili ne, potrebno je usporediti te pokazatelje s određenim standardnim veličinama koje u ovom slučaju predstavljaju osnovicu usporedbe.

Documents

analiza financijskih pokazatelja