VETERINARSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

Analiza ponašanja mladih medvjeda u utočištu u Kuterevu

Magda Sindičić studentica 4. godine

Izrađeno u: Zavodu za biologiju Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Voditelj: prof. dr. sc. Đuro Huber Zagreb, travanj 2003.

2

Analiza ponašanja mladih medvjeda u utočištu u Kuterevu

Magda Sindičić, stud. vet. med. Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska _____________________________________________________________________ SINDIČIĆ, M.: Analiza ponašanja mladih medvjeda u utočištu u Kuterevu. Studentsko znanstveno djelo

Sažetak: Cilj ovoga rada bilo je praćenje razvoja dva smeđa medvjedića koja su 2002.

godine smještena u Utočište za mlade medvjede u Kuterevu, i to tijekom različitih načina držanja primjerenih njihovoj dobi i načinu prehrane. Posebno su prikupljeni numerički podaci o oblicima ponašanja i reakcijama na poticaje iz okoliša. Svrha rada je doći do zaključaka koji mogu unaprijediti način držanja i prirodnost ponašanja tih medvjedića, kao i onih koji će kasnije doći u utočište. Medvjed br. 1 (Mrnjo Brundo) se stereotipno ponašao 30.9%, a neprirodno sisao 6.0% vremena. U igri je ukupno proveo 8.7% vremena. Medvjed br. 2 (Janja Zora) je ukupno bila aktivna 77.9% promatranog vremena, stereotipno ponašanje je očitovala 7.5% promatranog vremena, a neprirodno sisanje nije očitovala. U igri je provela 21.5% ukupno promatranog vremena Potvrđeno je da se postupak prema medvjedićima u prvim mjesecima života odražava na njihovu aktivnost u daljnjem razvoju, te se zbog toga što prije trebaju smjestiti u prostranu, otvorenu nastambu koja pruža što više poticaja, sa posebnim režimom prehrane te bez bliskog kontakta s ljudima.

Ključne riječi: smeđi medvjed, Ursus arctos, ponašanje, utočište, nastamba

_________________________________________________________________________ Uvod Jedna od temeljnih odlika placentalnih sisavaca je učenje, tj. da majka prenosi svoje

znanje i iskustvo na potomke te ih tako priprema za budući samostalan život. Mladunčad smeđeg medvjeda provodi prve dvije godine života uz majku, te ako se tijekom tog kritičnog razdoblja odvoje od nje njihove šanse za preživljavanje su malene. Šansa za preživljavanje i uspješan samostalan život je manja što su medvjedići mlađi. Oni koji ostanu bez majke tijekom brloženja i u prva tri mjeseca života zasigurno će uginuti.

Poznat je problem da se u zemljama koje imaju medvjede svake godine određeni broj mladunčadi odvoji od majke. Za vrijeme brloženja tijekom kojeg je medvjedica s mladima u brlogu česti su radovi u šumi koji prestraše medvjedicu, jednom kada napusti brlog više se u njega ne vraća a mlade ne može uzeti sa sobom. Zabilježeni su pokušaji majke da u zubima prenese mladunčad, no ne može ih nositi daleko, a problem predstavlja i pronalazak novog brloga. Zabilježeno je da je 10. ožujka 1976. godine u šumi kod Lividrage, kada je visina snijega bila 1.5 m, medvjedica pokušala iz brloga prenijeti troje mladunčadi, no ne uspjevši ostavlja ih na snijegu gdje su ih pronašli lovci. (FRKOVIĆ, 2002) Nakon napuštanja brloga mladunčad ponekad odluta od majke, odskliže se niz padinu, razdvoji ih bujica ili majka pogine u prometu. Dešavaju se i situacije u kojima u nepažljivom lovu ili krivolovu ženka biva ubijena. Ako takvu mladunčad ne pronađu ljudi ona ugiba. Samo u Gorskom Kotaru tijekom zime 87/88 najmanje je 10 medvjedića ostalo bez majčine skrbi.

3

Pronađenu mladunčad moguće je uz veliku njegu i skrb othraniti, no ako se vrate u prirodu mladunčad se nikada više ne može priviknuti na normalan život (HUBER i sur., 1993). Nedostatak znanja i iskustva čini takve medvjediće ranjivima, nisu se u mogućnosti samostalno prehraniti, a problem je i činjenica da mladunčad othranjena od strane čovjeka ljude povezuje sa hranom i shvaća ih kao svoje prijatelje. Mladunčad na nove mirise i zvukove reagira bježanjem, ljudski miris im postaje poznat te takvi medvjedi ne izbjegavaju ljude i naseljena područja. Tako medvjedi othranjeni od čovjeka a pušteni natrag u prirodu predstavljaju problem jer se vraćaju u naseljena područja, često se hrane na ljudskim otpadcima i smeću, predstavljaju određenu opasnost te ih se vrlo često mora ustrijeliti. Problematične jedinke također potiču negativan stav javnosti prema svim smeđim medvjedima.

Dakle, pronađeni napušteni i od ljudi othranjeni medvjedi moraju ostati na ljudskoj skrbi. Smještaj u zoološki vrt je malo vjerojatan jer su kapaciteti popunjeni, a izvoz je otežan i propisima. Eutanazija naravno nije primjereno rješenje. Ako se odluči na gradnju prihvatilišta tj. utočišta potrebno je ispuniti vrlo zahtjevne međunarodne kriterije, osigurati primjereno veliki prostor zaštićen posebnom ogradom, osigurati nesmetan razvoj te uvjete što sličnije prirodnijima. Takva utočišta postoje u nekoliko europskih zemalja (Grčka, Turska, Bugarska, Nizozemska, Austrija, Njemačka…). Dio njih je namijenjen prihvatu medvjeda oduzetih ljudima koji su ih zlorabljivali za ulične predstave ili u cirkusima, koji su živjeli u neprikladnim uvjetima a dio prihvaća napuštenu mladunčad.

Osnovni uvjet za držanje smeđih medvjeda u zatočeništvu je osiguranje primjerenog životnog prostora. Osim dovoljne površine neophodno je obogatiti prostor sadržajem koji je što sličniji prirodnom prostoru. Cilj stimuliranja prirodnog prostora je prirodnije ponašanje, što sličnije ponašanju životinja koje žive na slobodi. Poticanje prirodnog ponašanja doprinosi dobrobiti životinja (VEASEY i sur., 1996). U utočištima ovakvoga tipa vrlo je važna i edukativna uloga, podizanje razine javnog znanja i svijesti o ugroženosti vrste, problemima i uzrocima koji do toga dovode. Prikladna edukacija javnosti o divljim životinjama je otežana kada su one držane u prostoru koji ograničava ili mijenja njihovo prirodno ponašanje. Simulacijom prirodnog staništa posjetiteljima se pruža uvid u normalno ponašanje životinje, a mladunčad smeđeg medvjeda vrlo je atraktivna vrsta za privlačenje pažnje i simpatija.

Životinje u zatočeništvu imaju puno više slobodnog vremena od onih u prirodi (VEASEY i sur., 1996; KOENE, 1997). Zato se vrlo često javljaju obrasci neprirodnog ponašanja, kao što je veliki postotak vremena provedenog neaktivno ili u stereotipnim radnjama.

Stereotipije su poznati oblik neprirodnog ponašanja. Definiraju se kao ponavljane radnje, bez vidljivog razloga a karakteristične su za određenu jedinku (LAWRENCE i sur., 1993). Stereotipne radnje se vrše nezavisno od podražaja iz okoline i bez prepoznatljivog cilja. Kretnje se monotono ponavljaju i uglavnom su određene oblikom i duljinom trajanja ( SHEPERDSON, 1989). Pokazalo se da životinje putem stereotipija mogu smanjiti stres (WECHSLER, 1992). Medvjedi u umjetno stvorenoj sredini pokazuju očite simptome stresa (WIEPEKEMA i sur., 1993).

Prirodno ponašanje se može poticati obogaćenjem životnog prostora, što se najuspješnije postiže kada je kompleksnost nastambe povećana sa opremom prilagođenom vrsti i režimom hranjenjem koje potiče složeno prirodno ponašanje (MARKOWITZ, 1982; FORTHMAN i sur., 1992). AMES (1993) i CARLSTEAD (1996) ističu da veću ulogu u pravilnoj aktivnosti ima sadržaj nastambe pred veličinom. U velikim otvorenim nastambama smanjuje se stereotipno ponašanje, a povećava vrijeme provedeno u igri što se smatra pokazateljem dobrobiti. No, očite su i individualne razlike, a stres može biti dio njih

4

(KOENE, 1995). Tijekom života medvjeda veliki broj faktora utječe na njihovo ponašanje i reakciju na nove uvjete.

Poznavajući ove probleme dr. Vladimir Lay (Hrvatski centar «Znanje za okoliš», Zagreb), Ivan Crnković (Velebitska udruga Kuterevo) te prof.dr. Đuro Huber (Veterinarski fakultet, Zagreb) pokrenuli su projekt uspostavljanja Utočišta za mlade medvjede u Kuterevu. Osim što je cilj Utočišta spasiti osiročenu mladunčad i pružiti im uvjete za što prirodniji život, ovim putem stvaraju se vrlo dobri temelji za razvoj eko – turizma i edukaciju stanovništva. Cilj ovoga rada bilo je praćenje razvoja dva medvjedića koja su 2002. godine smještena u Utočište za mlade medvjede u Kuterevu, i to tijekom različitih načina držanja primjerenih njihovoj dobi i načinu prehrane. Posebno su prikupljeni numerički podaci o oblicima ponašanja i reakcijama na poticaje iz okoliša. Svrha rada je doći do zaključaka koji mogu unaprijediti način držanja i prirodnost ponašanja tih medvjedića, kao i onih koji će kasnije doći u utočište. Povrh toga, prikupljeni rezultati mogu pomoći javnom prihvaćanju medvjeda kao vrste i tako osiguranju njihova opstanka.

Biološka obilježja smeđeg medvjeda (Ursus arctos)

U Hrvatskoj živi samo jedna vrsta medvjeda – smeđi medvjed (Ursus arctos), koji je ujedno i najveća kopnena zvijer u nas. Smeđi medvjed je sisavac (Mammalia) iz reda zvijeri (Carnivora), porodice medvjeda (Ursidae), roda medvjed (Ursus).

Odrasle jedinke žive samotno i druže se jedino u vrijeme parenja (kraj svibnja do polovice srpnja). Ženke se prvi put pare sa oko 4 godine i u Hrvatskoj ovuliraju svake 2 – 4 godine. Bređost traje 7 – 8 mjeseci, a mladi se legu u brlogu početkom siječnja, za vrijeme najvećih hladnoća, za razliku od ostalih životinja koje mlade donose na svijet u proljeće, doba s najbogatijom ponudom hrane. Leglo se najčešće sastoji od dva medvjedića (rjeđe jednog ili tri, maksimalno četiri), a na svijet dolaze slijepi i prekriveni vrlo mekanom, tankom dlakom, mase tek 350 g, što čini tek 0.3% mase majčinog tijela. Uz majku provode prve dvije godine života, tijekom kojih osim vrlo hranjivog mlijeka (sadrži 22% masti i 12% bjelančevina) dobiju i sve vještine neophodne za samostalni život i preživljavanje. Dok u zatočeništvu dosegnu starost i od 40 – 45 godina, u prirodi se rijetko nađu primjerci stariji od 10 – 20 godina. Budući da nema prirodnih neprijatelja (rijetki su slučajevi napada čopora vukova) a bolesti su prilično rijetke, očito je da je smeđi medvjed najviše ugrožen od strane čovjeka. Sve manja šumska područja, uznemiravanje, lov i promet osnovni su razlozi sve manjeg broja ovih životinja.

Smeđi medvjed prvobitno je naseljavao gotovo cijelu Europu (osim otoka), no kao direktna posljedica ljudskog djelovanja danas živi tek u nekolicini zaštićenih područja Pireneja, Karpata, planina Balkanskog poluotoka i Skandinavije (HUBER i FRKOVIĆ, 1993). Prema procjenama medvjedi Hrvatske i Slovenije najstabilnija su zapadnoeuropska populacija i temelj za očuvanje smeđeg medvjeda u zapadnoj Europi, što pokazuju primjeri uspješne reintrodukcije iz Slovenije i Hrvatske u Austriju i Italiju. Medvjedi Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Slovenije genetski su istovjetni preostalim medvjedima iz Alpa i vrlo se malo razlikuju od onih sa Pireneja, dok se medvjedi iz Rumunjskih Karpata, Rusije i iz Skandinavije znatno razliku te nisu pogodni za reintrodukciju istrijebljenih populacija zapadne Europe.

U Hrvatskoj smeđi medvjed trajno boravi u šumovitom području Dinarida, u Gorskom Kotaru i Lici, tj. od Snježnika, Risnjaka, preko Velike i Male Kapele do Plješevice i Velebita. Povremeno se pojavljuju na Ćićariji, Žumberku i Učki.

5

Procjenjuje se da je veličina populacije oko 500 jedinki, odnosno u mogućem rasponu od 400 do 600. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata brojnost je bila višestruko manja, rasla je do kasnih 1970 – ih kada se približila kapacitetu staništa i čini se da je do 1990. bila stabilna na oko 400 jedinki. Prema nekim pokazateljima populacija je u razdoblju od 1997. do 1999. godine porasla za oko 25% i dosegla brojnost od oko 500 jedinki (HUBER i FRKOVIĆ, 1993).

Ograničena veličina raspoloživog staništa i veliki prostor potreban za život svake pojedine jedinke ograničava daljnji rast populacije što u biološkom pogledu uvjetuje status rijetke vrste.

Od 2000. godine Hrvatska je potpisnica Bernske konvencije kojom je smeđi medvjed svrstan na popis zaštićenih vrsta. Cilj Bernske konvencije jest zaštita divljih životinja i njihovih staništa, a zemlje potpisnice moraju prilagoditi svoje zakone tome cilju. Europski smeđi medvjed svrstan je u Dodatak II gdje se nalaze vrste koje nisu neposredno ugrožene od izumiranja, no ta opasnost postoji ako se strogo ne kontrolira njihovo gospodarenje. Smeđi medvjed je na popisu dodatka I CITES konvencije, kojom je vrlo ograničen promet smeđim medvjedima tj. dijelovima njihova tijela, a za svaki pojedini slučaj potrebna je dozvola kojom se dokazuje porijeklo životinje i utvrđuje da time nije ugrožena populacija. CIC je odlučio da se dijelovi smeđeg medvjeda više ne ocjenjuju kao trofeji i da se ne izlažu na međunarodnim izložbama. Unatoč tome smeđi medvjed je u Hrvatskoj lovna divljač, te se izvan zaštićenih područja njime lovno gospodari. Tijekom lovne sezone odstrjeljuje se uz mamac iz visokih čeka, prema kvotama koje se računaju u iznosu od 10% procijenjene populacije. Lov čini 60% (50% legalni lov i 10% ilegalni) smrtnosti smeđeg medvjeda u Hrvatskoj i najznačajniji je uzrok smrtnosti (HUBER i FRKOVIĆ, 1993).

Materijali i metode

Materijal istraživanja bila su dva smeđa medvjeda. Medvjed broj 1: Janja Zora

Pronađena je u selu Štekerovci, između Drvara i Glamoča, u Bosni i Hercegovini, na stablu u lovištu Riđuša. Lovištem gospodare Hercegbosanske šume d.o.o. koje su medvjedića Utočištu u Kuterevu predale u Glamoču 20. svibnja 2002. godine. Nakon što je pronađena Janja Zora je držana u hali napuštene tvornice, nije bila u direktnom kontaktu s ljudima, a hranu su joj bacali kroz prozor.

Medvjed broj 2: Mrnjo Brundo

Pronađen je 17. travnja 2002. godine u selu Vitunj, lovište "Velika Kapela", Uprava šuma Ogulin. Mladić iz sela Vitunj pronašao ga je u tada nabujaloj rječici Vitunjčici kako se drži za granu. U Utočište je preuzet 21.travnja 2002. godine, a do tada se za njega brinuo lovnik šumarije Ogulin u garaži svoje kuće, hranjen je na dudu. Opis lokaliteta:

Utočište je smješteno u selu Kuterevu, u blizini Otočca, u Ličko – Senjskoj

županiji. Kuterevo je smješteno uz sam rub padina Parka prirode Velebit, te u blizini Nacionalnog parka Sjeverni Velebit.

Objekti Utočišta su smješteni na samom kraju sela, iza posljednjih kuća gdje se nalazi veći broj vrtača koje su vrlo pogodne za ograđivanje, a čiji su vlasnici pristali na

6

prodaju. Reljefom vrtača se dobiva veća raspoloživa površina, a opseg kojeg je potrebno ograditi je manji pa se time smanjuju troškovi izgradnje.

Kuterevo je sa oko 700 stanovnika najnaseljenije selo na području sjevernog Velebita. Stanovnici sela tradicionalno su zaposleni u šumarstvu, drvodjelstvu i poljoprivredi, a ostali sektori zaposlenja su izvor prihoda neznatnom dijelu stanovnika. Još su uvijek sačuvani tradicionalni običaji, obrađivanje zemlje te obrada drveta (izrada namještaja i bačvi).

Opis prostora Nakon dolaska u Kuterevo medvjedići su bili smješteni u kućicu sa podrumom i

ograđenim ispustom (Slika 1). Kućica veličine oko 4.5 x 3.5 m građena je od drvenih dasaka, a međuprostor je ispunjen žbukom, krov je dvostruki kosi. Medvjedići su boravili u dvije prostorije, na katu i u podrumu te u ispustu ograđenom žicom. U susjednoj prostoriji na donjem katu smješten je kokošinjac, a susjedna prostorija na gornjem katu služi kao spremište alata i hrane za medvjediće. U kućicu se može ući kroz vrata na ispustu te kroz vrata koja iz spremišta vode u sobu na katu.

Slika 1. Kućica sa ograđenim ispustom u Kuterevu u kojoj su držana dva

promatrana mlada medvjeda. Posjetioci oko pristupne ograde ispusta. Podrum: zidovi i pod prostorije građeni su od drvenih dasaka, a pod je prekriven

slojem piljevine debljine 5 – 10 cm. Kat: zid je prekriven tankim slojem žbuke koja je na više mjesta ispucana i vide se

drvene daske koje se nalaze ispod. Pod građen od drvenih dasaka prekriven je piljevinom debljine 5 – 10 cm, koja se mijenja svaka 2 dana. Prostorija je osvijetljena i zrači se putem dva prozora dimenzija 65 x 70 cm koji su prekriveni drvenim daskama među kojima je slobodan prostor. U prostoriju se može ući putem drvenih vrata iz susjedne prostorije (skladište hrane) te putem drvenih ljestava koje vode iz podruma. Prostorija je oplemenjena velikim šupljim deblom, drvenim koritom te sa dva drvena sanduka, jednim potpuno zatvorenim, a jednim otvorenim sa gornje i bočne strane tako da su medvjedići mogli ući u njega.

7

Vanjski ispust čini dio zemljišta ispred kućice koje je ograđeno metalnom mrežom. Dimenzije prostora su 2.60 x 4.50 m, a visina 2.10 m. Pod je zemljani, a u prostor su uneseni drveno korito s vodom te veliki korijen stabla. Na udaljenosti od 1.5 m nalazi se drvena ograda koja posjetiteljima sprječava pristup ogradi.

Medvjedići su 5. rujna 2002. godine prebačeni u veću nastambu osiguranom ogradom od žičane mreže (Slika 2). Nastamba se sastoji od vrtače (vrtača A), površine 1, 350 kvadratnih metara, osigurane žičanom ogradom. Ograda visine 3.80 metara postavljena je na 68 drvenih stupova koji su postavljeni 80 – 100 cm duboko u zemlju te osigurani jarkom zatrpanim kamenjem i betonom. Pristup žičanoj mreži je s unutrašnje onemogućen električnim pastirom (žicom pod naponom). Postavljena su dvije žice električnog pastira, s unutrašnje strane ograde na visini od 1 m od tla, te na vrhu ograde.

Slika 2. Ograđena vrtača «A» u Kuterevu u kojoj su medvjedi bili smješteni od

05. rujna 2002.

Unutrašnjost vrtače prirodni je prostor sa raznolikim sadržajem – zemljani teren, kamenje i stijene, livadno područje, šikara i niže grmoliko bilje, nekoliko stabala. Budući da su stabla koja se prirodno nalaze tu niža i tanja postavljene su tri otpiljene jele, koje su ukopane u zemlju te tako je medvjedićima omogućeno penjanje na njih. Za zimski san je napravljen «brlog», u stijeni je iskopan prostor, koji je na vrhu i sa strana zatvoren. Prostor je mračan, bez propuha i površine otprilike 5 metara kvadratnih. Prostor vrtače je oplemenjen sa nekoliko šupljih debala, velikih korijena i drvenom bačvom sa vodom.

Životinje su u manjoj nastambi promatrane u razdoblju od 11. srpnja 2002. do 12.

kolovoza 2002. godine, u vremenu od 8.00 sati ujutro do 21.30 navečer. Za obje životinje u nastambi podaci su bilježeni istovremeno. Bilježeni su prve sekunde svakog 30 – sekundnog razdoblja, po metodi trenutnog uzimanja uzorka (ALTMAN, 1973; SHEPERDSON, 1989).

Životinje su u većoj nastambi promatrane od preseljenja 05. rujna 2002. do odlaska na spavanje tj. do povlačenja u zimski brlog. Ovaj dio promatranja u radu je obilježen samo opisno.

8

Prilog 1 sadrži pregled oblika aktivnosti, položaja tijela, gibanje i međusoban odnos medvjeda koji su promatrani i bilježeni. Medvjedi su promatrani sa mjesta koje omogućuje dobar pregled aktivnosti, ali ne utječe se na njih tj. i uz promatrača nastavljaju svoju dotadašnju aktivnost. Svakih 30 sekundi u pripremljenu tabelu je pomoću kratica u obliku slova i brojki bilježen položaj tijela svakog medvjedića, međusoban odnos, da li se hrane, igraju te je opisnim putem zabilježena njihova reakcija na vanjske podražaje.

Životinje sam promatrala u sljedećim situacijama: - oboje u kućici/ispustu manje nastambe - Janja Zora u ispustu manje nastambe, Mrnjo Brundo u šetnji - obje životinje u vrtači A Za obradu podataka računat je postotak učestalosti pojedinog oblika ponašanja. Budući

da su podaci prikupljani u pravilnim vremenskim razmacima mogle su se te učestalosti poistovjećivati i sa udjelom od ukupnog promatranog vremena.

Hranjenje smeđih medvjeda u utočištu Osim što se hranom udovoljavaju fiziološke potrebe i osigurava normalan rast i razvoj,

način prehrane osigurava i aktivno kretanje, te ponašanje što sličnije prirodnom. Smeđi medvjed je mesojed, ali preko 80 % hrane u prirodi čine biljke ( BROWN, 1993; CLEVENGER i sur., 1992). Analiza izmeta sakupljenih na Plitvičkim jezerima pokazala je da je 98 % sadržaja bilo biljnog podrijetla, a tek 2 % životinjskog, hrani se najmanje 21 vrstom biljaka, insketima iz 2 porodice i sa najmanje 4 vrste sisavaca. Insekti (ličinke mrava, crvi, osinje saće) su najčešći izvor animalnih proteina, iako čine tek 1 % ukupne prehrane (CICNJAK i sur., 1987). Oportunistički se hrane, ovisno o sezonskoj ponudi prirode. Smeđi medvjedi su u prirodi aktivni oko 50 – 60% vremena, a od toga veći dio provedu u potrazi za hranom (ROTH i HUBER, 1986). Većina medvjeda držanih u zatvorenim nastambama prikladne količine hrane dobiju jednom dnevno i provedu tek 5.2% aktivnog vremena hraneći se (ŽIVNY i HUBER, 1994).

Dostupnost hrane velikim dijelom utječe na ponašanje smeđeg medvjeda. Hrana im je najčešće razbacana u malenim količinama po šumi, skrivena ispod panjeva ili kamenja, u grmlju ili na grani, što potiče njihovu radoznalost i inteligenciju.

Prilikom prehrane u utočištu u obzir je uzeto više elemenata. Sastav hrane osigurava sve elemente potrebne za normalan rast i razvoj. Podmiruju se energetske potrebe, optimalan odnos bjelančevina, ugljikohidrata i masti, te vitamina i minerala. Osiguran je neprekidan pristup svježoj, pitkoj vodi. Hrana se nabavljala od lokalnih proizvođača, te se i na taj način stimulira razvoj područja. Veliki dio prehrane činilo je samoniklo šumskog bilje koje se bralo u okolici utočišta. Naravno, osim cijene, važna je bila i kvaliteta namirnica i prirodni način uzgoja bez kemijskih dodataka. Meso i klaonički otpaci nabavljali su se iz lokalnih klaonica.

U utočištu se pratio većinski sastav hrane tijekom godišnjih doba kao u prirodi: - proljeće: trave i travolike biljke, korijenje i gomolji, meso (kozlac, medvjeđi luk) - ljeto: bobice, korijenje, gomolji, insekti (drijenak, divlja trešnja, kupine, šljive) - jesen: bobice, orašasti plodovi i voće (jarebika, mukinja, lješnjak, žir, divlje voće) - zima: tijekom zimskog sna prehrana je vrlo oskudna. Osim plodovima i biljem ubranim u okolici utočišta obroci za medvjede su tijekom promatranja sadržavali kruh, tijesto i palentu obogaćene svinjskom mašću, te raznoliko voće i povrće (jabuke, kruške, rajčica, zelena salata, blitva…).

Pri prihvatu nove mladunčadi određivala se sposobnost uzimanja hrane. Ako je mladunče moglo jesti iz posude nije se pristupalo hranjenju putem dude. Uz hranjenje na

9

dudu postupno se nudila prvo voda, a zatim i hrana iz posude. Cilj je bio što ranije oslobađanje od potrebe sisanja, jer se prilikom tog akta medvjedići vežu uz osobu koja ih hrani, uspostavljaju kontakt s njom i traže ljudsku pažnju. Prehrana u prvim mjesecima, a u pravilu do srpnja se sastojala od umjetne tekuće hrane za ljudsku dojenčad (Humana 2, Pliva) pojačane bjelančevinama (žumanjak) i masnoćama (vrhnje). Hranjenje je obavljala jedna do dvije osobe.

Tijekom ljeta i jeseni medvjedi su u Utočištu hranjeni obrocima koji su bogati energijom čime se nadopunjuju rezerve masnog tkiva. Cilj je bio životinjama ponuditi hranu koja je što sličniji sezonskoj, prirodnoj ponudi, više (3 - 6) puta dnevno na različitim mjestima u zatvorenom staništu. Za vrijeme boravka u manjoj nastambi hranjeni su na katu da bi se izbjegla prošnja hrane u ispustu, a također se nastojalo spriječiti posjetitelje da medvjediće hrane kroz mrežu. U vrtači su voće, povrće i kruh bacani preko ograde te je tako hrana razbacivana po cijelom prostoru vrtače. Hranu čiji sastav nije dopuštao bacanje preko ograde su domari unosili i ostavljali na za to predviđenim mjestima korijenje stabala).

Prilog 1 Oblici aktivnosti medvjeda - položaji tijela i gibanja (Prepravljeno prema JORDAN i BURGHARDT, 1986) 1. NASLONJENO TIJELO

- leži (na leđima, trbuhu, bočno, na uzdignutom objektu)

2. SJEDEĆI ILI STAJAĆI POLOŽAJ NA ČETIRI NOGE a. uspravno ili poluuspravno sjedi sa podignutim prednjim dijelom tijela b. sjedi i sa prednjim dijelom tijela dodiruje tlo c. stoji na dvije ili četiri noge na uzdignutom objektu

3. STAJAĆI POLOŽAJ NA DVIJE NOGE I LAGANO KRETANJE

a. uspravno ili poluuspravno stoji na dvije noge i dodiruje objekt prednjim dijelom tijela b. uspravno ili poluuspravno stoji na dvije noge bez podupiranja prednjeg dijela tijela c. stoji na ispruženim stražnjim nogama, prednji dio tijela koso prema tlu ili bazenu d. hoda na četiri noge e. ukočeno hoda, prednje noge ukočene u koljenu f. prevrće se

4. BRZE ILI SNAŽNE AKTIVNOSTI

a. trči b. penje se c. spušta se d. pretrčava male udaljenosti e. skače (sve četiri noge od tla istovremeno)

N – boravak u unutarnjem prostoru, životinja nije vidljiva V – boravak vani sa posjetiteljima/domarima, životinja nije vidljiva

10

NEPRIRODNO PONAŠANJE: SP – STEREOTIPNO PONAŠANJE (stereotipno hoda, mahanje glavom) NS – NEPRIRODNO SISANJE O – ONANIRANJE DRUŠTVENO PONAŠANJE: A gleda drugog B njuši drugog C liže drugog D dodiruje šapom drugog E dodiruje tijelom drugog F udara šapom drugog G grize drugog H gura drugog šapom i/ili tijelom I prijetnja udaranjem: ustima orijentiran prema licu ili gornjem dijelu drugog medvjeda J penje se na drugog medvjeda K pripravnost: dlaka nakostriješena, oči i uši orijentirane prema iznenadnom ili neobičnom vizualnom ili slušnom podražaju

Rezultati

Životinje su opisanom metodom u manjoj nastambi promatrane u razdoblju od 11.

srpnja 2002. do 12. kolovoza 2002. godine, u vremenu od 8.00 sati ujutro do 21.30 navečer. Za svakog medvjedića je uzeto 2, 027 bilješki (N) o položaju tijela i aktivnosti, sa dodatnim bilješkama o međusobnom odnosu, igri, hranjenju te reakciji na podražaje.

Od sveukupno promatranog vremena medvjedi su na katu kućice manje nastambe proveli 30.6% (N = 620) vremena, u ispustu 66.4% (N = 1 346), a Mrnjo Brundo je u šetnji praćen 3.0% (N = 61) ukupnog vremena.

Mrnjo Brundo je ukupno bio aktivan 81.5% (N = 1 651) promatranog vremena, tj. 18.5% (N = 376) vremena je proveo u ležećem položaju (Slika 3). Od ukupno promatranog vremena Mrnjo Brundo se stereotipno ponašao 30.9% (N = 626) , a neprirodno sisao 6.00% (N = 121) vremena. U igri je ukupno proveo 8.7% (N = 177) vremena, od toga je 7.40% (N = 169) bila igra sa Janjom Zorom a tek 1.30% (N = 8) s unesenim predmetima.

Janja Zora je ukupno bila aktivna 77.90% (N = 1 579) promatranog vremena, tj u ležećem položaju je provela 22.10% (N = 448) od ukupnog vremena (Slika 4). Janja Zora je stereotipno ponašanje očitovala 7.5% (N = 151) promatranog vremena, a neprirodno sisanje nije očitovala. U igri je provela 21.5% (N = 436) ukupno promatranog vremena, od toga 14.1% vremena je provela u igri s unesenim predmetima a 7.4% sa Mrnjom Brundom (Slika 5).

Od ukupnog vremena provedenog u vanjskom dijelu nastambe (66.40%, N = 1

346), Mrnjo Brundo je bio aktivan 98.3% (N = 1 323) , a Janja Zora 63.5% (N = 1 288) vremena, prosječno 80.9%. Na gornjem katu kućice u manjoj nastambi ukupno su proveli 30.6% (N = 620) vremena, a od toga je Mrnjo Brundo u ležećem položaju proveo 56.9% (N = 353), a Janja Zora 62.9% (N = 390) promatranog vremena, prosječno 59.45%.

Konzumiranje hrane obuhvaća 4.3% vremena.

11

0

100

200

300

400

500

600

700

1 2 3 4 SP NS N V

Slika 3. Podjela oblika ponašanja medvjeda Mrnje Brunde. Kratice za oblike

aktivnosti objašnjene su u Prilogu 1.

0

100200

300

400

500600

700

1 2 3 4 SP NS N V

Slika 4. Podjela oblika ponašanja medvjeda Janje Zore. Kratice za oblike aktivnosti

objašnjene su u Prilogu 1.

12

1 2 3 4 SP NS N VS1

0

100

200

300

400

500

600

700

Slika 5. Usporedba učestalosti oblika ponašanja medvjeda Mrnje Brunde (plavo) i

Janje Zore (crveno). Kratice za oblike aktivnosti objašnjene su u Prilogu 1. Ponašanje tijekom boravka u kućici

Dnevni ritam: Tijekom promatranja medvjedića za vrijeme boravka u drvenoj

nastambi nije bilo moguće zabilježiti ustaljeni uzorak dnevnog ritma ponašanja. Medvjedići su hranjeni više puta dnevno, u različitim vremenskim razmacima tako da nisu očitovali razliku u aktivnosti ovisno o hranidbi. Također je prilikom dolaska posjetitelja bila prekidana njihova dotadašnja aktivnost, npr. ako su spavali na katu kućice njih se budilo pa je nemoguće napraviti raspored dnevnog ritma.

Stereotipno ponašanje: Mrnjo Brundo očitovao je stereotipno ponašanje kretanjem uz ogradu ispusta, hodao je uz rub žice koja gleda prema kući domara, u cijeloj njenoj dužini od 2.50 m, na oba kraja bi stao, podignuo se na stražnje noge tijekom 1 – 2 sekunde, spustio se na sve četiri i vratio se do drugog kraja ograde. Brzina se mijenjala od polaganog hodanja do vrlo brzog trčanja (koliko mu ta udaljenost dopuštala da razvije brzinu). Zamijećeno je da je stereotipno ponašanje povezano sa odlascima u šetnju tj. nezadovoljavanjem te potrebe za kretanjem i istraživanjem prostora. Kretanje se javljalo i to osobito jakim intenzitetom u situacijama kada bi se ogradi približili posjetitelji ili domari, a Mrnju Brundu se ne be pustilo u šetnju. Stereotipno ponašanje je očitovao 30.9% vremena. Često ga je za vrijeme stereotipnog ponašanja Janja Zora prekidala i pozivala na igru, no on je odbijao te pozive i nastavljao stereotipno kretanje . Ponekad je reagirao agresivno te napadao Janju Zoru koja ga prekida u tom ponašanju. Janja Zora je stereotipno ponašanje iskazivala na isti način, kretajući se uz istu ogradu kao i Mrnjo Brundo. Ona to je ponašanje očitovala samo u situacijama kada je bila sama u ogradi tj. dok je Mrnjo Brundo bio u šetnji, 7.5% promatranog vremena. Niti jedan put nije zabilježeno njeno stereotipno ponašanje dok su oboje bili unutra (N = 0). Po ovome se može zaključiti da je za Janju Zoru vrlo stresna situacija kada ona sama ostaje u ogradi.

Refleks sisanja: Mrnjo Brundo hranjen je na dudu od dolaska u Utočište, svakodnevno do srpnja, tijekom kojeg je duda postupno ukinuta. Od dolaska je pokazivao

13

snažan refleks sisanja, što se očitovalo sisanjem vlastitih prednjih šapa, naizmjenice lijeve i desne, u ležećem položaju. Pri tome je proizvodio karakterističan “mrmoreći” zvuk. Ovo ponašanje je očitovao 6.00% vremena. Janja Zora nije hranjena na dudu, već je od početka pila i jela iz posude. Također nije očitovala refleks sisanja ( N = 0).

Reakcija na posjetitelje: Tijekom promatranja u srpnju 2002. godine zamijećena je razlika u ponašanju medvjedića prema posjetiteljima. Mrnjo Brundo je reagirao na dolazak posjetitelja, prekidao dotadašnju aktivnost, gurao šape kroz ogradu pokušavajući uspostaviti kontakt s njima. Tijekom prvih mjeseci boravka Mrnjo Brundo je prilikom dolaska posjetitelja puštan van, te se slobodno šetao prostorom oko prihvatilišta i družio s posjetiteljima. Pretpostavljam da je dolazak posjetitelja povezivao s odlaskom u šetnju te bi nakon nekog vremena (ako ne bi bio pušten) počeo nervozno hodati gore – dole uz ogradu tj. očitovati stereotipno ponašanje. Ono bi se jos više pojačalo kada bi posjetioci otišli. Janja Zora sve do kolovoza 2002. godine nije pokazivala nikakav interes za posjetitelje. Reagirala je na dolazak domara i ponekad uspostavljala kontakt s manjim grupama (najviše 1 – 2 osobe). Dok su ih posjetitelji promatrali, a Mrnjo Brundo stajao blizu ograde ona bi se igrala, jela, odmarala… tj. nastavljala sa svojim normalnim aktivnostima bez da je obračala pažnju na njih. Prilikom promatranja u kolovozu 2002. godine zabilježeno je da Janja Zora reagira na dolazak posjetitelja, prilazila je ogradi, gurala šape van i dopuštala posjetiteljima da je češkaju po leđima.

Reakcija na predmete: Tijekom promatranja u ispustu drvene nastambe svakodnevno su unošeni novi predmeti, da bi se potakla aktivnost medvjedića i pratila njihova reakcija. Unošene su drvene grane različitog oblika i veličine, sa lišćem ili bez njega, sa plodovima ili bez njih, unešene su gumene lopte, plastična i metalna kanta, gumene igračke i kartonska kutija. Na unošene predmete do kolovoza tj. do kada je izlazio van Mrnjo Brundo nije reagirao. Prišao bi im i ponjušio ih ali se nikada nije igrao s njima. Tijekom kolovoza nakon što nekoliko tjedana nije bio vani počeo se kraće vremenske periode igrati s unesenim igračkama. Janja Zora je od samog početka pokazivala veliki interes za unsene predmete. S granama bi se igrala dok ih ne bi potpuno izmrvila. S loptama se igrala danima, manju je nosila u zubima, prevrtala se na leđa držeći ju sa prednjim šapama, gurala ju…. Osobiti je interes pokazivala za kante, vrlo je često sjedila u njima, prevrtala ih, stavljala jednu kantu u drugu, stavljala hranu u njih te je povezivala igru s loptom i kantom, tako da je ubacivala loptu u kantu koja je bila ili na podu ili obješena na ogradi.

Janja Zora je pokazivala i puno više interesa za predmete i događanja oko ograde. Reagirala je na let ptica, pse, kokoši (pokušavala ih uhvatiti guranjem šape kroz ogradu), igrala se s travkama koje je mogla dohvatiti guranjem šape kroz ogradu.

Reakcija na zvukove: Na nove ili snažnije zvukove medvjedići su prekidali dotadašnju aktivnost (igru, hranjenje, spavanje...), podizali su se na stražnje noge i osluškivali 5 – 10 sekundi, nakon čega su se vraćali dotadašnjoj aktivnosti. U slučajevima kada je taj zvuk vrlo intenzivan i glasan, ako su bili u vanjskom ograđenom prostoru bježali su u kućicu, ili ako su bili unutra skrivali se se na katu iza šupljeg debla.

Ponašanje Mrnje Brunde tijekom šetnji: Od samog dolaska u Utočište Mrnjo Brundo je vrlo povezan sa domarima. Budući da je u početku bio sam, a prostorija za prihvat nije bila adekvatno pripremljena provodio je većinu vremena sa ljudima, te im postao vrlo blizak i privržen. Do kraja srpnja redovno je vođen u šetnje u okolici Utočišta, pri kojima su često sudjelovali i posjetitelji. Mrnjo Brundo je na tim šetnjama pokazivao privrženost ljudima, istraživao je okolni prostor, penjao se na stabla, čupkao travu i grančice, hranio se sa raznim biljkama i plodovima, kopao zemlju, reagirao na insekte, ali je uvijek pazio da se

14

nalazi u blizini ljudi. Ako bi se udaljio od domara ili mu se oni sakrili iza stabla trčao je natrag prema kućici. Često se igrao s ljudima, nije odbijao njihove pozive na igru, ali je on rijetki prvi inicirao igru s ljudima.

Međusoban odnos: Od prvog susreta Mrnje Brunde i Janje Zore nije bilo nikakve agresivnosti među njima. Vrlo su se dobro slagali, zajedno spavali, igrali se, a jedina agresivnost se ponekad javljala oko hrane.

Ponašanje tijekom boravka u u ograđenoj vrtači Medvjedići su u vrtaču A bili premješteni 05. rujna 2002. godine.

Mrnjo Brundo je u vrtači nastavio očitovati stereotipno ponašanje, i to na potpuno jednak način kao u manjoj nastambi. Stereotipno je hodao uz ogradu vrtače, na strani koja gleda prema kući domara i uz vrata putem kojih im se unosi hrana. Hodao je uz ogradu te se nakon jednake udaljenosti koju je prelazio u manjoj nastambi dizao na stražnje noge i vraćao natrag. Janja Zora nije očitovala stereotipno ponašanje. Na dolazak posjetitelja nisu reagirali, ali su se približavali ogradi ako su posjetitelji bili glasniji i privlačili njihovu pažnju. Na dolazak domara medvjedići su prilazili ogradi. Vrijeme su provodili u igri, međusobnoj i s predmetima, istraživanju prostora, kopanju i odmaranju.

Rasprava

Aktivnost medvjeda praćenih 24 sata u prirodi iznosi 50 – 60% (ROTH i HUBER, 1988), a u zatočeništvu im se aktivnost nerijetko poveća i iznosi 50 – 70% vremena provedenog u vanjskom dijelu nastambe. S obzirom da su u unutarnjem i nevidljivom dijelu bili manje aktivni vjerojatno je ukupna aktivnost podjednaka onoj medvjeda u slobodi. Odrasli medvjedi praćeni u zagrebačkom zoološkom vrtu za vrijeme dnevne svjetlosti u ljetnim su mjesecima ukupno bili aktivni 54.1% vremena, od toga je mužjak bio aktivan 71.2%, a ženke 45.6% vremena (ŽIVNY, 1998). Medvjedići u Utočištu prosječno su bili aktivni 79.7% vremena (mužjak 81.5%, a ženka 77.9%), a također su promatrani samo za vrijeme dok je bilo dnevne svjetlosti. Odrasli medvjedi promatrani u zagrebačkom zoološkom vrtu u ljetnim su mjesecima 1% ukupno promatranog vremena proveli u društvenim aktivnostima (ŽIVNY, 1998), a 7.4% ukupnog vremena provedenoj u međusobnoj igri medvjedića u Kuterevu rezultat je njihove dobi u kojoj je vrlo izražena potreba za igrom.

Visok postotak aktivnost u vanjskom dijelu nastambe (80.9%) pokazuje da se otvoreni dio prvenstveno koristi za istraživanje i igru, dok niski postotak aktivnosti u unutarnjem dijelu (40.55%) pokazuje da se taj dio nastambe najviše koristi za odmor i spavanje. To dokazuje potrebu zatvorenog objekta u velikim otvorenim nastambama.

Konzumiranje hrane obuhvaćalo je samo 4.3% vremena budući da su se medvjedići u tom razdoblju hranili više puta dnevno tekućom hranom za ljudsku dojenčad što nije uzimalo puno vremena. Mrnjo Brundo stereotipno ponašanje je očitovao 30.8% vremena, a ono je nastajalo kao posljedica izostanaka šetnji. Boravak u manjoj nastambi za njega predstavljao je stres budući da je tijekom šetnji bio naviknut na veću slobodu i veliki prostor za igru i istraživanje. Uspoređeno sa prosjekom od 24.6% vremena koje su medvjedi u zagrebačkom zoološkom vrtu proveli u stereotipnim radnjama u manjoj nastambi (ŽIVNY, 1998) pokazuje da je ovo izuzetno visok postotak neprirodnog ponašanja. Također nije reagirao na unesene predmete i u igri je provodio tek 8.7% vremena. Janja

15

Zora u igri je provodila 21.5% vremena, pokazivala je puno veći interes za unesene predmete i igrala se s njima dok god ih potpuno nije uništila. Ženka je svoju aktivnost očitovala igrom, no mužjaku je prvenstveni cilj bila šetnja pa je u igri provodio puno manje vremena (8.7%). Janja Zora je stereotipno ponašanje očitovala jedino u situacijama kada je sama bila u manjoj nastambi, a Mrnjo Brundo je izveden u šetnju, ukupno 7.5% promatranog vremena. Preseljenjem u vrtaču A ona više nije očitovala stereotipno ponašanje. Jedinke koje tvore stabilne socijalne grupe štite jedna drugu od stresa (WIEPKEMA i sur., 1993). Za Janju Zoru je odsustvo Mrnje Brunde predstavljalo stres, što je rezultiralo stereotipnim ponašanjem.

Obje nastambe su povoljne u smislu da pružaju dovoljan izbor – mjesto za igru, okolinu koja potiče aktivnost, igru i istraživanje, mjesto za odmor, prostor za skrivanje pred suncem i posjetiteljima, mogućnost kopanja. Površinom manja nastamba zadovoljavala je za smještaj medvjedića do dobi od 5 mjeseci, tj. u razdoblju dok se hrane na dudu jer je time olakšana manipulacija.

Pri ocjenjivanju utjecaja nastambe važno je uzeti u obzir da li su stereotipije naučeno ponašanje koje je životinja donijela iz neke prijašnje nastambe (BOSTOCK, 1993). Smatram da je vrtača A dovoljno prostrana i poticajna za smještaj medvjedića u dobi do 1.5 godina, te da je stereotipno ponašanje Mrnje Brunde posljedica boravka u manjoj nastambi. Mrnjo Brundo je u vrtači A nastavio stereotipno se ponašati na potpuno jednak način kao u manjoj nastambi što pokazuje da je to naučeno ponašanje, a ne rezultat utjecaja vrtače A. Izvjesno je da se jednom usvojeni oblici prenose u drugu nastambu pa često i izvode u istom obliku (ŽIVNY, 1992).

Zaključci 1. Mlade medvjede treba što ranije odviknuti od hranjenja putem dude i što ranije ih

staviti u veći i prirodni prostor. 2. Nije dobro voditi medvjediće u šetnje, budući da se na to navikavaju, pa

izostanak istih izaziva stereotipno ponašanje i povratak u malu nastambu izaziva stres. 3. Promatranje ponašanja medvjedića pokazuje da postupak s njima u prvim

mjesecima života uvelike utječe na ponašanjem u daljnjem životu. Janja Zora nije imala direktan kontakt s ljudima, hranjena je iz zdjelice i nije vođena u šetnje pa manje reagira na posjetitelje i domare, a u velikoj vrtači ne očituje stereotipno ponašanje. Mrnjo Brundo je od dolaska u Utočište bio vrlo povezan s ljudima, hranjen je na dudu i odvođen u šetnje, on reagira na posjetitelje, a naučeno stereotipno ponašanje iz manje nastambe prenosi u veći ograđeni prostor

4. Radi postizanja što prirodnijeg ponašanja u velikom ograđenom prostoru, pri prihvatu nove mladunčadi u utočište potrebno što više reducirati njihov izravan dodir s ljudima.

16

Literatura

AMES, A. (1993): The behaviour of captive polar bears. Universities Federation for

Animal Welfare, p. 67. BOSTOCK, S. (1993): Zoo`s and Animal Rights. Routledge, London, p. 227. BROWN, G. (1993): The great bear almanac. Lyons & Burford, New York, p. 72. CARLSTEAD, K. (1996): Effects of captivity on the behaavior of Wild Mammals. U

Wild mammals in Captivity. Kleiman, D.G., Allen, M.E., Thomphson, K.V., Lumpkin, S. (ed), The University of Chicago Press, 317 – 333.

CICNAJK, L., D. HUBER, H.U. ROTH, R.L. RUFF, Z. VINOVRSKI (1987): Food

habits of brown bears in Plitvice lakes national park, Yugoslavia. Int. Conf. Bear res. And manage 7: 221 – 226.

CLEVENGER, A.P., F.J. PURROY, M.R. PELTON (1992): Food habits of brown bears

(Ursus arctos) in the Cantabrian Mountains, Spain. Journal of Mammology 73 (12): 2216 – 2222.

FORTHMAN, D.L., S.D ELDER, R. BAKEMAN, T.W. KURKOWSKI, C.C.

NOBLE, S.W. WINSLOW (1992): Effects of feeding behavior of three species of captive bears. Zoo Biol. 11, 187 – 195.

FRKOVIĆ, A. (2002): Smeđi medvjed u Primorskoj – goranskoj županiji, Upravni odjel

za gospodarski razvoj Primorsko – goranske županije, Lovački savez Primorsko županije

HUBER, D., V. DABANOVIC, J. KUSAK, A. FRKOVIC (1994): Reintroduction of

hand – reared brown beras into the wild: experiences, problems, chances. Proceedings of international conference on aspects of bear conservation. (Eds. G.M. Dorrestien and M. Kahraman). pp. 179 – 186.

HUBER, D., A. FRKOVIC (1993): Brown bear management in Croatia, IUGB XXI

Congress, Halifax. 287 – 292. JORDAN, R.H., G.M. BURGHARDT (1986): Employing an etogram to detect

reactivity of black bears (Ursus americanus) to the presence of humans. Ethology 73, 89 – 115.

17

KOENE, P. (1995): Bear behaviour in large enclosures. Large bear enclosures,

International bear foundation Rhenen, 43 – 50. KOENE, P. (1997): Time budgets of zoo mammals in relation to housing. Second

International Conference on Environmental Enrichment, Copenhagen, Denmark, pp. 179 – 187.

LAWRENCE, A.B., J. RUSHEN (1993): Stereotipyc animal behaviour: fundamentals

and applications to welfare. Cab international. Wallingford: United Kingdom. MARKOWITZ, H. (1982): Behavioural Enrichment in the Zoo. New York: Van Nostrand

Reinhold. ROTH, H. U., D. HUBER (1988): Diel activity of brown bears in Plitvice Lakes National

Park, Yugoslavia. Int. Conf. Bears Res. And Manage 6, 177 – 181. SHEPHERDSON, D. (1989): Stereotypic Behaviour: What is it and how can it be

eliminated or prevented?, RATEL 16, 100 – 106. VEASEY, J.S., N. K. WARAN, R.J. YOUNG (1996): On comparing the behaviour of

zoo housed animals with wild conspecific as a welfare indicator. Animal Welfare 1, 13 – 25.

WECHSLER, B. (1992): Stereotypies and attentiveness to novel stimuli: a test in polar

bears. Appl. Anim. Behav. Sci. pp. 381 – 383. WIEPKEMA, P.R., W.G.P. SCHOUTEN, P. KOENE (1993): Biological aspects of animal welfare: new perspectives. J. Agr. Environm. Ethics. 6, pp. 93 – 103. ŽIVNY, D. (1998): Procjena uspiješnosti reintrodukcije europskog smeđeg medvjeda (Magistarski rad) ŽIVNY, D., D. HUBER (1994): Influence of the enclosure size and content and a regime of feeding on behaviour of the European brown bear. The Fifth Congress Of Croatian Biologists, Pula. 229 – 230.

18

________________________________________________________________________ SINDIČIĆ, M.: Analyses of behavior of brown bear cubs in the Kuterevo orphanage. Student scientific paper

Abstract: The goal of this study has been the monitoring of the behavior of two hand-raised

brown bear cubs placed in the year 2002 in the Kuterevo bear orphanage. The ways of husbandry changed during the course of study and the impact of this changes was studied by means of numerical data collection to on various behavior patterns. The conclusions are expected to improve the husbandry regime in the way of stimulating natural behavior. Bear # 1 behaved stereotypically 30.9%, and sucked his paw 6.0% of monitored time. He played 8.7% time. Bear # 2 has been active 77.9% of time, behaved stereotypically 7.5% time and did not suck the paw. She played 21.5% of time. This confirmed that the human treatment of cubs in their first months of life has been reflected in their later development. Therefore the young captive bears should be placed early in the big natural enclosure with many stimulating objects and with the minimum of contact with people.

Key words: brown bear, Ursus arctos, behavior, orphanage, enclosure

_________________________________________________________________________