Analiza situacije samohranih roditelja print

Ovaj projekat finansira Evropska unija

ANALIZA POLOŽAJA SAMOHRANIH RODITELJAU CRNOJ GORI

AUTORKESnežana VujovićJadranka Jokanović

IZDAVAČUdruženje Samohrani roditelji Crne GoreZmaj Jovina bb81 000 Podgorica tel: +382 67 826 293 e-mail: udruzenje.samohrani.roditelji@gmail.comwww.samohraniroditeljicrnegore.com

ZA IZDAVAČASnežana Vujović

DIZAJN I PRELOMVanja Gagović

Studija predstavlja dio projekta „Sitnim koracima do cilja“ Udruženja samohra-ni roditelji, koji je podržan kroz program De facto strong koji realizuje Fond za aktivno građanstvo (FAKT), a finansira Evropska Unija posredstvom Delegaci-je Evropske Unije u Crnoj Gori.

Stavovi izrečeni u studiji ne sadrže nužno stavove Fonda za aktivno građanstvo (FAKT-a) i Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.

SADRŽAJ

UVOD............................................................................4PRAVA SAMOHRANIH RODITELJA PREMA ZAKONUO SOCIJALNOJ I DJEČJOJ ZAŠTITI...............................6 Prava iz zakona o socijalnom stanovanju...........13 Prava po osnovu porodičnog zakona..................16 Prava iz zakona o nasljeđivanju..........................18 Prava iz zakona o radu........................................19AKTIVNOSTI INSTITUCIJA.........................................20OBILJEŽJA JEDNORODITELJSKE PORODICEU CRNOJ GORI............................................................26IZAZOVI SA KOJIMA SE SUOČAVAJUJEDNORODITELJSKE PORODICE.................................32ZAKLJUČCI I PREPORUKE.........................................39LITERATURA...............................................................44ANKETA.......................................................................45

Analiza situacije samohranih roditelja u Crnoj Gori, 2015

4

UVOD

Koncept savremene porodice se mijenja, pa su i u Crnoj Gori sve više prisutniji novi modeli među kojima su i jednoroditeljske porodice. Primjećuje se porast stope razvoda, smanjivanje stope sklapanja brakova, ali i porast broja vanbračnih zajednica.

Uzroci nastanka jednoroditeljskih porodica su višestruki: smrt bračnog partnera, razvod braka, napuštanje porodice od strane jednog roditelja, vanbračno rođenje, a tu se svrstava i dugotrajno odsustvo jednog roditelja iz nekih drugih razloga npr. bolest, posao, izdržavanje zatvorske kazne i sl.

U pravnom smislu samohrani roditelj je onaj roditelj koji se sam stara o djetetu u situaciji u kojoj je drugi roditelj preminuo, nepoznat, ili je lišen roditeljskog prava. (Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti1; Porodični zakon2)

1 Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti (“Sl. list CG”, br. 27/2013, 1/2015, 42/2015 i 47/2015)2 PORODIČNI ZAKON (“Sl. list RCG”, br. 1/2007)

U praksi, samohrani roditelj je i roditelj koji se sam stara o djetetu u okolnostima u kojima je drugi roditelj živ, nije lišen roditeljskog prava ali ne vrši roditeljska prava i dužnosti (ne viđa se sa djetetom, ne učestvuje u životu djeteta, ne daje finansijsku podršku porodici). Tu pripadaju roditelji koji su postali samohrani npr. izdržavanjem kazne zatvora drugog roditelja ili bolesti drugog roditelja.

Pravni tretman roditeljstva u pravnom sistemu ne bi trebalo da zanemari roditelja koji se sam stara o svojoj djeci, bez obzira na uzrok samohranosti.

Zbog toga bi preciznija pravna definisanost doprinijela prepoznavanju i ost-varivanju prava i onih roditelja koji nijesu priznati kao samohrani roditelji, ali su suočeni sa istim izazovima sa kojima se susreću samohrani roditelji prepoznati zakonom.

5

Ova studija ima za cilj da sagleda kompleksnost pozicije u kojoj se nalaze samohrani roditelji u Crnoj Gori, da predstavi izazove sa kojima se suočavaju i ponudi preporuke za unapređenje stanja.

Studija se sastoji iz četiri djela:

1. Analiza pravnog okvira2. Obilježja jednoroditeljske porodice u Crnoj Gori3. Izazovi sa kojima se suočavaju jednoroditeljske porodice4. Zaključci i peporuke

Studija predstavlja dio projekta „Sitnim koracima do cilja“ Udruženja samohrani roditelji, koji je podržan kroz program De facto strong koji realizuje Fond za aktivno građanstvo (FAKT), a finansira Evropska Unija posredstvom Delegacije Evropske Unije u Crnoj Gori

Projektom se stvara osnov za planirano osnivanje Centra za jednoroditeljsku porodicu koji bi omogućio samohranim rodteljima pružanje stručne pomoći, edukaciju, saradnju sa instituci-jama, brzu naplatu alimentacije, zaštitu prava maloljetnog djeteta, utvrđivanje baze podata-ka koja bi institucijama pomogla pri izradi socijalnog programa. Kako su samohrani roditelji i njihova djeca do sada bili marginalizovana i od društva nepravedno zapostavljena grupa, udruženje teži da pokreće argumentovne inicijative sa ciljanim rezultatom unapređenja živo-ta samohranih roditelja i njihove djece. Studija predstavlja samo prvi korak.

Udruženje samohrani roditelji se zahvaljuje na saradnji roditeljima koji su učestvovali u is-traživanju, centrima za socijalni rad u Baru, Podgorici i Pljevljima na pomoći pri prikupljanju podataka i učestvovanju na sastancima, Osnovnom sudu u Podgorici na saradnji pri prik-upljanju podataka vezanim za razvode, Osnovnom državnom tužilaštvu na saradnji po pitan-ju prikupljanja informacija o postupcima za neplaćanje alimentacije, Zavodu za zapošljavanje Crne Gore, Zavodu za statističke podatke-Monstatu, te Ministarstvu rada i socijalnog staran-ja na podršci pri realizaciji ovog projekta. Zahvalnost iskazujemo i vrtićima Svetionik iz Bara i Pinokio u Podgorici, na podršci pri anketiranju samohranih roditelja, te izradi fotografija za Informator za samohrane roditelje.


6

PRAVA SAMOHRANIH RODITELJAPREMA ZAKONU O SOCIJALNOJI DJEČJOJ ZAŠTITI

Socijalna i dječja zaštita je djelatnost kojom se obezbjeđuju i ostvaruju mjere i programi namijenjeni pojedincu i porodici sa nepovoljnim ličnim ili porodičnim okolnostima, koji ukl-jučuju prevenciju, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potrebai podršku.

Pod pojmom samohrani roditelj, shodno Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti1, podrazumijeva se roditelj koji je razveden ili je drugi roditelj umro ili je nepoznat, a izdržava dijete, odnosno vrši produženo roditeljsko pravo do zasnivanja bračne ili vanbračne zajednice.

U praksi, samohrani roditelj je i roditelj koji se sam stara o djetetu u okolnostima u kojima je drugi roditelj živ, nije lišen roditeljskog prava ali ne vrši roditeljska prava i dužnosti (ne viđa se sa djetetom, ne učestvuje u životu djeteta, ne plaća alimentaciju). Tu pripadaju roditelji koji su postali samohrani razvodom, izdržavanjem kazne zatvora drugog roditelja ili bolesti drugog roditelja. Pravni tretman roditeljstva u pravnom sistemu ne bi trebalo da zanemari roditelja koji se sam stara o svojoj djeci, bez obzira na uzrok samohranosti. Zbog toga bi preciznija pravna definisanost doprinijela prepoznavanju i ostvarivanju prava i onih roditelja koji nijesu priznati kao samohrani roditelji, ali su suočeni sa istim izazovima sa kojima se sus-rijeću samohrani roditelji prepoznati zakonom.

Samohrani roditelji koji se prepoznaju kao izdvojena kategorija koju Zakon o socijalnoj i dječ-joj zaštiti posebno štiti, mogu i na osnovu nekog drugog svojstva (invaliditeta, nezaposleno-sti, siromaštva i drugo) biti korisnici materijalnog davanja ili usluga socijalne i dječje zaštite. Od važnosti za ovu analizu je pomenuti da se među kategorijama koje se posebno štite po-drazumijevaju:

1) dijete: - bez roditeljskog staranja; - čiji roditelj nije u stanju da se o njemu stara; - sa smetnjama i teškoćama u razvoju; - u sukobu sa zakonom; - koje zloupotrebljava alkohol, drogu ili druga opojna sredstva; - koje je žrtva zlostavljanja, zanemarivanja, nasilja u porodici i eksploatacije ili kod kojeg postoji opasnost da će postati žrtva; - žrtva trgovine ljudima; - kojem roditelji nijesu saglasni oko načina vršenja roditeljskog prava; - koje se zatekne van mjesta prebivališta bez nadzora roditelja ili staratelja; - trudnica bez porodične podrške i odgovarajućih uslova za život; - samohrani roditelj sa djetetom bez porodične podrške i odgovarajućih uslova za život; - kojem je usljed posebnih okolnosti i socijalnog rizika potreban odgovarajući oblik socijalne zaštite.1 ZAKON O SOCIJALNOJ I DJEČJOJ ZAŠTITI (“Sl. list CG”, br. 27/2013, 1/2015, 42/2015 i 47/2015)

7

2) odraslo i staro lice: - sa invaliditetom; - koje zloupotrebljava alkohol, drogu ili druga opojna sredstva; - koje je žrtva zanemarivanja, zlostavljanja, eksploatacije i nasilja u porodici ili kod kojeg postoji opasnost da će postati žrtva; - žrtva trgovine ljudima; - koje je beskućnik; - trudnica bez porodične podrške i odgovarajućih uslova za život; - samohrani roditelj sa djetetom bez porodične podrške i odgovarajućih uslova za život; - kojem je usljed posebnih okolnosti i socijalnog rizika potreban odgovarajući oblik socijalne zaštite.

Prava iz oblasti socijalne i dječje zaštite može ostvariti samohrani roditelj koji je crnogorski državljanin sa prebivalištem na teritoriji države. Prava iz socijalne i dječje zaštite utvrđe-na zakonom i međunarodnim ugovorom može ostvariti i samohrani roditelj koji ima status stranca sa odobrenim privremenim boravkom ili stalnim nastanjenjem u državi, u skladu sa posebnim zakonom.

Na osnovu Zakona, moguće je ostvariti pristup:

1) osnovnim materijalnim davanjima; 2) uslugama socijalne i dječje zaštite.

Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti definiše se značenje pojmova koje tretira zakon, pa se pod pojmom dijete podrazumijeva lice do navršenih 18. godine života, pod pojmom mladi podrazumijevaju se lica do navršenih 26. godine života, a pod pojmom samohrani roditelj podrazumijeva se roditelj koji je razveden ili je drugi roditelj umro ili je nepoznat, a izdržava dijete, odnosno vrši produženo roditeljsko pravo, do zasnivanja bračne ili vanbračne zajed-nice. U skladu sa ovim zakonom porodicu čine bračni, odnosno vanbračni drugovi i djeca (bračna, vanbračna,usvojena i pastorčad) i srodnici u pravoj liniji bez obzira na stepen srod-stva, kao i srodnici u pobočnoj liniji uključujući i druge srodnike koji zajedno žive; dijete koje ne živi u porodici ako je na redovnom školovanju u srednjoj školi, do kraja roka propisanog za to školovanje i bračni drug bez obzira gdje živi;

Osnovna materijalna davanja u socijalnoj zaštiti su: 1) materijalno obezbjeđenje; 2) lična invalidnina; 3) dodatak za njegu i pomoć; 4) zdravstvena zaštita; 5) troškovi sahrane; 6) jednokratna novčana pomoć.


8

Pravo na materijalno obezbjeđenje može ostvariti pojedinac, odnosno porodica, ako je poje-dinac, odnosno član porodice:

1) nesposoban za rad; 2) sposoban za rad, pod uslovom da je: - trudnica; - samohrani roditelj; - roditelj koji izdržava dijete, odnosno roditelj koji vrši produženo roditeljsko pravo, u skladu sa zakonom kojim se uređuju porodični odnosi; - lice koje je završilo školovanje po obrazovnom programu sa prilagođenim izvođenjem i dodatnom stručnom pomoći ili posebnom obrazovnom programu; - lice poslije navršene 18. godine života, ako je na redovnom školovanju u srednjoj školi, do kraja roka propisanog za to školovanje; - dijete bez roditeljskog staranja, odnosno lice koje je bilo dijete bez roditeljskog staranja, do zasnivanja radnog odnosa na vrijeme duže od šest mjeseci.

Navedena prava pripadaju i usvojiocu, staraocu, hranitelju, odnosno licu kome je dijete pov-jereno na njegu, vaspitanje i obrazovanje.

Pravo na materijalno obezbjeđenje može ostvariti pojedinac, odnosno porodica ukoliko zadovoljava određene uslove koji se odnose na visinu mjesečnih prihoda, posjedovanje stabenih i poslovnih prostora u vlasništvu, automobila, te obradivog zemljišta, zaposlenja i sposobnosti za rad.

U postupku ostvarivanja materijalnog obezbjeđenja u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječ-joj zaštiti, prihodom pojedinca, odnosno člana porodice ne smatra se:

- lična invalidnina; - dodatak za njegu i pomoć; - dodatak za djecu; - naknada za novorođeno dijete, odnosno naknada po osnovu rođenja djeteta za lice koje se nalazi na evidenciji Zavoda za zapošljavanje i redovnog studenta ostvarena; - primanja po osnovu nagrade; - otpremnina pri odlasku u penziju; - jednokratna novčana pomoć; - naknada za otklanjanje posljedica od elementarnih nepogoda; - primanje po osnovu učeničkog i studentskog standarda; - naknada po osnovu smrti člana porodice; - davanje koje se odnosi na obavezu izdržavanja lica koje ne živi u porodici; - naknada za lice sa invaliditetom koje je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje; - novčana naknada licu koje je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, a roditelj je lica koje u skladu sa ovim zakonom ostvaruje pravo na ličnu invalidninu, - prihodi članova porodice ostvareni u prethodnom kvartalu po osnovu zarade, naknade zarade i penzije, ako poslije prestanka ostvarivanja tih prihoda podnesu zahtjev Centru za socijalni rad.

9

Pod prihodima podrazumijevaju se:

- lična primanja (zarada, naknada zarade, druga primanja po osnovu radnog odnosa i primanja koja su upodobljena sa radnim odnosom, tj. privremeni ili povremeni poslovi); - prihod od samostalnog obavljanja djelatnosti (prihod ostvaren od privredne djelatnosti, slobodnih zanimanja, profesionalnih i intelektualnih usluga i poljoprivrede, stočarstva i šumarstva); - prihodi od imovine i imovinskih prava (prihod ostvaren od izdavanja u zakup pokretne odnosno nepokretne imovine ili prodajom pokretne imovine, od vremenski ograničenog ustupanja autorskih prava, prava industrijske svojine i drugih imovinskih prava); - prihod ostvaren prodajom nepokretnosti; - prihod ostvaren po osnovu obaveze izdržavanja utvrđen presudom nadležnog suda.

Ako lice koje je nesposobno za rad ima srodnika sa kojim ne živi u porodici, a koji je, u skladu sa zakonom kojim se uređuju porodični odnosi, dužan da daje izdržavanje, kod utvrđivanja prava na materijalno obezbjeđenje prethodno će se utvrditi mogućnost srodnika da daje izdržavanje, ako ta obaveza nije utvrđena odlukom suda.

Srodnik je u mogućnosti da daje izdržavanje, ako:

1) prosječni mjesečni prihodi porodice iz prethodnog kvartala prelaze petostruki osnov;2) ima u vlasništvu, odnosno koristi poslovni prostor;3) ima u vlasništvu, odnosno koristi stan, odnosno stambenu zgradu u obimu većem od dvostrukog obima utvrđenog zakonom;4) ima u vlasništvu zemljište u gradskom ili prigradskom građevinskom rejonu utvrđen za-konom;5) ima u vlasništvu, odnosno koristi poljoprivredno zemljište, odnosno privredne šume, odnosno drugo zemljište u površini većoj od petostrukog obima utvrđenog zakonom.

U izuzetnim slučajevima ovlašćeno lice Centra za socijalni rad može radi ostvarivanja prava na materijalno obezbjeđenje, predložiti da se izvrši neposredan uvid od strane Komisije Centra za socijalni rad ako su svi članovi porodice nesposobni za rad, odnosno ako je samohrano lice.

Komisija daje nalaz i mišljenje da li porodica, odnosno pojedinac ima potrebu za materijalnim obezbjeđenjem. Pravo na materijalno obezbjeđenje za porodicu može se priznati za period od tri mjeseca, uz obavezu preispitivanja po službenoj dužnosti. Centar za socijalni rad će donijeti rješenje o prestanku prava na materijalno obezbjeđenje pojedincu ili porodici, ako praćenjem materijalnih i drugih socijalnih uslova Komisija Centra za socijalni rad ocijeni da su ti uslovi znatno povoljniji od onih koji se mogu obezbijediti na osnovu prava na materijalno obezbjeđenje.

Pojedinac koji je sposoban za rad, u skladu sa propisima kojima se uređuju radni odnosi i penzijsko i invalidsko osiguranje, odnosno profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje lica sa invaliditetom, ima pravo i dužnost da učestvuje u aktivnostima koje omogućavaju prevazi-laženje njegove nepovoljne socijalne situacije, odnosno u sprovođenju mjera kojima se obez-bjeđuje njegova socijalna uključenost.


10

Centar za socijalni rad može, na osnovu individualnog plana aktivacije, zaključiti sporazum sa korisnikom materijalnog obezbjeđenja o aktivnom prevazilaženju njegove nepovoljne soci-jalne situacije, koji sadrži aktivnosti i obaveze korisnika, kao i prestanak prava na materijalno obezbjeđenje u slučaju neopravdanog neizvršavanja obaveza iz sporazuma.

Roditeljima sposobnim za rad, koji izdržavaju dijete, izuzev ako je dijete korisnik dodatka za njegu i pomoć, pripada materijalno obezbjeđenje u trajanju do devet mjeseci u toku jedne godine, ako ispunjava uslove propisane zakonom.

U slučaju da je jedan od roditelja na školovanju, obuci ili nekoj drugoj vrsti socijalnog an-gažovanja u skladu sa individualnim planom aktivacije, smatra se licem nesposobnim za rad u pogledu trajanja prava na materijalno obezbjeđenje. Roditelji mogu ostvariti pravo na materijalno obezbjeđenje po isteku tri mjeseca od dana prestanka prava na materijalno obezbjeđenje, ako ispunjavaju uslove propisane Zakonom o socijalnoj i dječjoj zastiti.

Visina materijalnog obezbjeđenja za pojedinca odnosno porodicu koji nemaju prihodiznosi mjesečno, i to za:

1) pojedinca 63.50 eura; 2) porodicu sa dva člana 76.20 eura; 3) porodicu sa tri člana 91.50 eura; 4) porodicu sa četiri člana 108.00 eura; 5) porodicu sa pet i više članova 120.70 eura.

Pravo na zdravstvenu zaštitu obezbjeđuje se korisniku: materijalnog obezbjeđenja, dodatka za njegu i pomoć i usluge smještaja, ukoliko ovo pravo nije ostvario po drugom osnovu.

Pravo na ličnu invalidninu ima lice sa teškim invaliditetom. Visina lične invalidnine iznosi 108.80 eura mjesečno.

Pravo na dodatak za njegu i pomoć ima: lice kome je zbog tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili senzornih oštećenja ili promjena u zdravstvenom stanju neophodna njega i pomoć da bi imalo obezbijeđen pristup zadovoljavanju potreba; i korisnik lične invalidnine.

Pravo na dodatak za njegu i pomoć može ostvariti lice pod uslovom da ovo pravo nije ost-varilo po drugom osnovu. Visina dodatka za njegu i pomoć iznosi 63 eura mjesečno.

• PRAVONAJEDNOKRATNUNOVČANUPOMOĆ

Pojedinac, odnosno porodica koja se, zbog posebnih okolnosti koje utiču na stambeno, ma-terijalno i zdravstveno stanje, nađe u stanju socijalne potrebe može ostvariti pravo na jed-nokratnu novčanu pomoć. Lice ostvaruje ovo pravo u skladu sa kriterijumima i po postupku koje propisuje nadležni organ državne uprave.

Visinu pomoći određuje Centar za socijalni rad zavisno od potrebe pojedinca, odnosno po-rodice i materijalnih mogućnosti države.

11

• OSNOVNAMATERIJALNADAVANJA

Osnovna materijalna davanja iz dječje zaštite su:

1) naknada za novorođeno dijete; 2) dodatak za djecu; 3) troškovi ishrane u predškolskim ustanovama; 4) pomoć za vaspitanje i obrazovanje djece i mladih sa posebnim obrazovnim potrebama; 5) refundacija naknade zarade i naknada zarade za porodiljsko, odnosno roditeljsko odsustvo; 6) naknada po osnovu rođenja djeteta; 7) refundacija naknade zarade i naknada zarade za rad sa polovinom punog radnog vremena.

Država može obezbijediti i druga materijalna davanja iz dječje zaštite, u skladu sa materijal-nim mogućnostima.

Jedan od roditelja, usvojilac, staralac, hranitelj, odnosno lice kome je dijete povjereno na njegu, vaspitanje i obrazovanje može ostvariti pravo na jednokratnu naknadu za novorođeno dijete. Naknada se može se ostvariti do navršene jedne godine života djeteta. Naknada iznosi 105 eura.

• DODATAKZADJECUIOSTVARIVANJEPRAVA

Pravo na dodatak za djecu može ostvariti dijete:

1) korisnik materijalnog obezbjeđenja; 2) korisnik dodatka za njegu i pomoć; 3) korisnik lične invalidnine; 4) bez roditeljskog staranja; 5) čiji je roditelj, usvojilac, staratelj, hranitelj, odnosno lice kome je dijete povjereno na njegu, vaspitanje i obrazovanje kao korisnik materijalnog obezbjeđenja zasnovao radni odnos na osnovu sporazuma o aktivnom prevazilaženju nepovoljne socijalne situacije.

Pravo na dodatak za djecu imaju troje djece u porodici. Dodatak za djecu obezbjeđuje se i djeci koja su rođena kao dvojke, trojke i sl, nezavisno od broja djece.

Pravo na dodatak za djecu ostvaruje se do navršene 18. godine života, ako je dijete na re-dovnom školovanju.Takođe ovo pravo se ostvaruje i nakon navršene 18. godine života ako je dijete na redovnom školovanju u srednjoj školi, do kraja roka propisanog za to školovanje.

Dijete korisnik materijalnog obezbjeđenja i dijete bez roditeljskog staranja, od 15 do navršene 18. godine života, koje nije na redovnom školovanju, ostvaruje pravo ako je na evidenciji Za-voda za zapošljavanje.


12

Visina dodatka za djecu iznosi mjesečno za dijete:

1) korisnika materijalnog obezbjeđenja 19 eura; 2) korisnika dodatka za njegu i pomoć 25.50 eura; 3) korisnika lične invalidnine 31.80 eura; 4) bez roditeljskog staranja 31.80 eura; 5) čiji je roditelj, usvojilac, staralac, hranitelj, odnosno lice kome je dijete povjereno na njegu, vaspitanje i obrazovanje kao korisnik materijalnog obezbjeđenja zasnovao radni odnos na osnovu sporazuma o aktivnom prevazilaženju nepovoljne socijalne situacije 19 eura.

Dijete koje ispunjava uslove na dodatak za djecu po više osnova ostvaruje to pravo po po-voljnijem osnovu. Nosilac prava na dodatak za djecu je roditelj, usvojilac, staralac, hran-itelj, odnosno lice kome je dijete povjereno na njegu, vaspitanje i obrazovanje, isplaćuje se u mjesečnom iznosu nosiocu prava.Pravo na pomoć za vaspitanje i obrazovanje djece i mladih sa posebnim obrazovnim po-trebama imaju djeca i mladi koji su ostvarili pravo na vaspitanje i obrazovanje, u skladu sa posebnim zakonom.

Ovo pravo obuhvata:

1) troškove smještaja u ustanovu; 2) troškove prevoza.

Djeca i mladi, koji se upućuju na vaspitanje i obrazovanje van mjesta prebivališta, odnosno boravišta, imaju pravo na troškove smještaja u ustanovu za vrijeme trajanja vaspitanja i obrazovanja. Pravo na obezbjeđenje troškova smještaja ima i pratilac lica i ovi troškovi za pratioca obezbjeđuju se u visini troškova za smještaj lica.

• PRAVAPOOSNOVUROĐENJADJETETA

Jedan od roditelja koji je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje i student može ostvariti pravo na mjesečnu naknadu po osnovu rođenja djeteta, do navršene jedne godine života djeteta.

Ukoliko je zahtjev za naknadu podnijet u roku od 30 dana od dana porođaja, isplata teče od dana porođaja, a ako je zahtjev podnijet poslije toga roka naknada se isplaćuje od dana pod-nošenja zahtjeva. Visina naknade iznosi 63,50 eura mjesečno.

• VRSTEPORODIČNOGSMJEŠTAJA – HRANITELJSTVA I PORODIČNOG SMJEŠTAJA

Porodični smještaj-hraniteljstvo i porodični smještaj obezbjeđuje se kao:

1) standardni smještaj;2) smještaj uz intenzivnu ili dodatnu podršku; 3) urgentni smještaj; 4) povremeni smještaj; 5) druga vrsta smještaja.

13

Uslugu porodičnog smještaja-hraniteljstva i porodičnog smještaja pruža fizičko lice koje je procijenjeno kao podobno, uspješno je završilo obuku i dobilo licencu za pružanje te usluge.

Procjenu podobnosti fizičkog lica za pružanje usluge porodičnog smještaja-hraniteljstva i porodičnog smještaja, stručnu podršku i obuku, vrši Centar za socijalni rad. Pružalac usluge porodičnog smještaja-hraniteljstva i porodičnog smještaja ima pravo na stručnu podršku, naknadu troškova smještaja korisnika i naknadu za rad.

Međusobna prava i obaveze između pružaoca usluge porodičnog smještaja-hraniteljstva, odnosno porodičnog smještaja i Centra za socijalni rad, uređuju se ugovorom. Roditeljima djece se obezbjeđuje podrška dok je dijete na hraniteljstvu, s ciljem održavanja dobrih odno-sa sa djetetom i revitalizacije roditeljskih potencijala. Djeci i mladima u hraniteljskim poro-dicama se pomaže da steknu vještine, znanja i sposobnosti, koje su neophodne za samos-talan život, koje će pomoći da postignu nezavisnost po izlasku iz sistema zaštite. Smještaj u ustanovu obezbjeđuje se djeci i mladima, trudnici, samohranom roditelju sa djetetom do navršene treće godine života, licu sa invaliditetom i starom licu kojima se ne može obezb-jediti ili nije u njegovom najboljem interesu ostanak u porodici ili usluge podrške za život u zajednici ili porodični smještaj-hraniteljstvo ili porodični smještaj.

Smještaj djeteta u ustanovu obezbjeđuje se u slučaju kada Centar za socijalni rad ustanovi da se ne može obezbijediti ostanak djeteta u porodici, kroz pružanje podrške porodici, odnosno ne može se obezbijediti porodični smještaj-hraniteljstvo, odnosno nije u najboljem interesu djeteta. Centar za socijalni rad smještaj djeteta u ustanovu preispituje najmanje jednom u šest mjeseci. Djetetu mlađem od tri godine života ne obezbjeđuje se smještaj u ustanovu. Izuzetno djetetu mlađem od tri godine života može se obezbijediti smještaj u ustanovu, ako se ne može obezbijediti zaštita i ako za to postoje naročito opravdani razlozi, uz prethodnu saglasnost nadležnog organa državne uprave.

Smještaj u ustanovu pruža se korisniku tako da obezbjeđuje pripremu za njegov povratak u biološku porodicu, odlazak u drugu porodicu, odnosno pripremu korisnika za samostalan život.

PRAVA IZ ZAKONA OSOCIJALNOM STANOVANJU CRNE GORE

Ovim zakonom uređuju se uslovi za održivi razvoj socijalnog stanovanja, korisnici, način obezbjeđenja i korišćenja sredstava i druga pitanja od značaja za socijalno stanovanje. Soci-jalno stanovanje, jeste stanovanje odgovarajućeg standarda koje se obezbjeđuje uz podršku države, odnosno jedinice lokalne samouprave, pojedincima ili domaćinstvima koja iz socijal-nih, ekonomskih i drugih razloga ne mogu da riješe stambeno pitanje po tržišnim uslovima. Pravo na rješavanje stambenih potreba imaju lica koja nemaju riješeno stambeno pitanje, odnosno imaju riješeno stambeno pitanje bez odgovarajućeg standarda, i koja iz prihoda koje ostvaruju ne mogu da riješe stambeno pitanje po tržišnim uslovima.

Prava iz ovog zakona može ostvariti crnogorski državljanin sa prebivalištem na teritoriji Crne Gore. Prioritet prema ovom zakonu naročito imaja samohrani roditelji odnosno staratelji,


14

lica sa invaliditetom, lica preko 67 godina, mladi koji su bili djeca bez roditeljskog staranja, porodice sa djecom sa smetnjama u razvoju, pripadnici Roma i Egipćana, raseljena lica, in-terno raseljena lica s Kosova koja borave u Crnoj Gori, stranac sa stalnim nastanjenjem ili privremenim boravkom koji je imao priznat status raseljenog lica ili interno raseljenog lica i žrtve nasilja u porodici.

Vlada Crne Gore, na predlog organa državne uprave nadležnog za poslove stanovanja, jed-nom godišnje donosi Nacionalni program socijalnog stanovanja koji sadrži:

- prioritetne ciljne grupe kojima će se rješavati stambena potreba, - okvirne kriterijume za utvrđivanje reda prvenstva pri izboru korisnika programa, - obim sredstava i kriterijume pod kojima se sredstva utvrđena programom mogu koristiti, - uslove odobravanja i vraćanja sredstava.

Jedinica lokalne samouprave vrši poslove obezbjeđivanja uslova za socijalno stanovanje i korišćenje sredstava za namjene na način što:

- prikuplja podatke potrebne za izradu i utvrđivanje stambene politike lokalne samouprave (snimanje i analiza postojećeg stambenog fonda i stambenih potreba i dr.), - upravlja projektima izgradnje stanova i dodjele građevinskog materijala za socijalno stanovanje za izdavanje u zakup, - upravlja izgradnjom stanova za prodaju pod neprofitnim uslovima i ugovara prodaju tih stanova, - izrađuje programe za realizaciju utvrđene stambene politike lokalne samouprave, - vrši upravljanje u vezi sa korišćenjem i održavanjem stanova za socijalno stanovanje koji se daju u zakup (naplata zakupnine, otplata kredita, organizovanje poslova održavanja stanova i dr.), - obavlja poslove koji se odnose na izbor stanova za socijalno stanovanje, ugovaranje zakupa i kupovine stanova, naplate zakupnine, u saradnji sa institucijama socijalne zaštite i organima lokalne samouprave, - razvija nove programe finansiranja socijalnog stanovanja i podstiče partnerski odnos između javnog, privatnog i neprofitnog sektora u oblasti socijalnog stanovanja, - i obavlja i druge poslove u oblasti stanovanja od značaja za jedinicu lokalne samouprave.

Rješavanje stambenih potreba korisnika vrši se primjenom sljedećih kriterijuma:

1) stambena situacija,2) visina prihoda i imovinsko stanje,3) dužina prebivališta ili boravišta u kontinuitetu, u mjestu rješavanja stambene potrebe,4) broj članova porodičnog domaćinstva,5) invalidnost,6) zdravstveno stanje,7) godine starosti korisnika.

Članovima porodičnog domaćinstva smatraju se lica koja sa korisnikom živeu zajedničkom domaćinstvu i to:

15

- bračni drug ili lice koje sa korisnikom živi u vanbračnoj zajednici, - djeca rođena u braku ili van braka, usvojena ili pastorčad,- druga lica koja je korisnik ili njegov bračni drug dužan po zakonu da izdržava.

Rješavanje stambenih potreba obezbjeđuje se:

- kupovinom ili izgradnjom stanova za socijalno stanovanje radi davanja u zakup, - davanjem subvencija za kupovinu stanova pod povoljnijim uslovima,- odobravanjem dugoročnih kredita privrednim društvima, fizičkim i pravnim licima i stambenim zadrugama radi obezbjeđivanja stanova za socijalno stanovanje, - odobravanjem sredstava za uspostavljanje partnerstva javnog, privatnog i neprofitnog sektora, u oblasti socijalnog stanovanja,- dodjelom građevinskog zemljišta u zakup za izgradnju stambenih objekata odnosno stanova za socijalno stanovanje, i - dodjelom građevinskog materijala za izgradnju novog ili rekonstrukciju postojećeg stambenog objekta.

Pravo na zakup stana za socijalno stanovanje može steći korisnik programa socijalnog sta-novanja na osnovu odluke organa lokalne uprave nadležnog za poslove stanovanja. Pos-tupak ostvarivanja prava na zakup stana za socijalno stanovanje pokreće nadležni organ lokalne uprave.

Postupak se pokreće javnim pozivom koji sadrži:

- kriterijume na osnovu kojih će se odrediti grupa korisnika koji imaju pravo na zakup stana za socijalno stanovanje, u skladu sa programom socijalnog stanovanja na osnovu ko-jeg se se vrši dodjela stanova, - broj i strukturu stambenih jedinica koje će biti dodijeljene u zakup, - dokumentaciju koju je potrebno dostaviti uz zahtjev za dodjelu stana u zakup, - upozorenje da se zahtjev korisnika čija je dokumentacija nepotpuna ili neblagovre-meno dostavljena neće razmatrati, - vrijeme trajanja poziva, mjesto i vrijeme prijema dokumentacije, - osnovne elemente ugovora o zakupu (ugovorne strane, ugovorne obaveze, visina zakupnine, zabrane i ograničenja, i sl.).

Javni poziv se objavljuje na oglasnoj tabli nadležnog organa lokalne uprave, Centra za socijal-ni rad i u jednom štampanom mediju. Korisnik programa socijalnog stanovanja kome je odlu-kom nadležnog organa lokalne uprave utvrđeno pravo na zakup stana, dužan je da u roku od 30 dana od dana konačnosti odluke, zaključi ugovor o zaštićenom zakupu sa nadležnim organom lokalne uprave, odnosno stambenom agencijom ili drugim pravnim licem kome je prenijeto ovlašćenje za sklapanje ugovora. Ugovor o zakupu se zaključuje na neodređeno vrijeme.

Stanovi za socijalno stanovanje koji se daju u zakup, ne mogu se otkupljivati, nasleđivati, davati u podzakup i davati u vlasništvo. Korisnici stanova za socijalno stanovanje ne mogu davati u podzakup ili otuđivati stan koji im je dodijeljen u zakup. Korisnicima programa soci-jalnog stanovanja može se dodijeliti stambeni prostor ili građevinski materijal za izgradnju stambenog prostora, površine najviše do 25 m2 za jednočlano domaćinstvo, a najviše 7 m2 za svakog sledećeg člana porodice.


16

PRAVA PO OSNOVU PORODIČNOG ZAKONA CRNE GORE

Pravo je svakog lica da slobodno odlučuje o rađanju svoje djece, a kao roditelja da stvara mogućnosti i obezbjeđuje uslove za njihov zdrav psihofizički razvoj u porodici i društvu. Drža-va mjerama socijalne, zdravstvene i pravne zaštite, sistemom vaspitanja, obrazovanja i in-formisanja, politikom zapošljavanja, stambenom i poreskom politikom, kao i razvijanjem svih drugih djelatnosti u korist porodice i njenih članova obezbjeđuje uslove za slobodno i odgovorno roditeljstvo. Roditeljsko pravo sačinjavaju prava i dužnosti roditelja da se brinu o ličnosti, pravima i interesima svoje maloljetne djece.

Roditeljsko pravo pripada majci i ocu zajedno. Ako je jedan od roditelja umro ili nije poznat ili je lišen roditeljskog prava, roditeljsko pravo pripada drugom roditelju. Roditelj se ne može odreći roditeljskog prava. Roditelji imaju pravo i dužnost da zastupaju dijete u svim pravnim poslovima i u svim postupcima izvan granica poslovne i procesne sposobnosti djeteta (zakonsko zastupanje), osim ako nije drukčije određeno zakonom (voljno zastupan-je). Roditelji imaju pravo da preduzimaju pravne poslove kojima upravljaju i raspolažu pri-hodom koji je steklo dijete mlađe od 15 godina.

Organ starateljstva dužan je da roditeljima pruža odgovarajuće oblike pomoći i podrške i preduzima potrebne mjere radi zaštite prava i najboljeg interesa djeteta, a na osnovu ne-posrednog saznanja ili obavještenja. Organi pravosuđa, drugi organi, medicinska, obrazovna i druga ustanova, nevladina organizacija i građani dužni su da obavijeste organ starateljstva čim saznaju da roditelj nije u mogućnosti da vrši roditeljsko pravo. Organ starateljstva dužan je odmah po prijemu obavještenja da ispita slučaj i preduzme mjere za zaštitu prava djeteta.Matičar je dužan da prijavi organu starateljstva rođenje djeteta čiji jedan ili oba roditelja nije-su poznati, radi preduzimanja mjera za njegovu zaštitu.

Ako opravdani interesi djeteta to zahtijevaju, organ starateljstva upozoriće roditelje na greške i propuste u vaspitanju i podizanju djeteta i pomoći im da dijete pravilno odgajaju, a može ih uputiti da se sami ili sa djetetom obrate određenom savjetovalištu, zdravstvenoj, socijalnoj, vaspitnoj ili drugoj odgovarajućoj ustanovi.

Kad je roditeljima potrebna trajnija pomoć i usmjeravanje u vršenju roditeljskih prava i dužno-sti ili je neophodno neposredno praćenje stanja i uslova u kojima dijete živi, organ starateljst-va odrediće nadzor nad vršenjem roditeljskog prava u pogledu djece ili u pogledu pojedinog djeteta. Odlukom o nadzoru organ starateljstva utvrdiće program nadzora i odrediti lice koje će pratiti razvoj djeteta, kontrolisati postupke roditelja, podnositi periodične izvještaje organu starateljstva i preduzimati druge mjere u interesu djeteta.

Sud u vanparničnom postupku može po službenoj dužnosti ili na predlog roditelja, odnosno staratelja ili drugog lica kome je dijete povjereno na čuvanje i vaspitanje i organa staratel-jstva, donijeti odluku kojom će dijete uputiti u odgovarajuću ustanovu za vaspitanje ili drugu porodicu, ako je došlo do poremećaja u ponašanju djeteta koji zahtijeva organizovan vaspitni uticaj i izdvajanje djeteta iz sredine u kojoj živi. Odlukom sud će odrediti i vrijeme trajanja ove mjere, koje ne može biti duže od godinu dana.

17

Prije isteka vremena koje je određeno odlukom sud može po službenoj dužnosti ili produžiti vrijeme trajanja ove mjere ili izreći drugu mjeru za zaštitu prava djeteta. Ovu odluku o up-ućivanju sud će bez odlaganja dostaviti organu starateljstva koji će na osnovu nje donijeti rješenje o upućivanju djeteta u odgovarajuću ustanovu ili drugu porodicu.

• PRODUŽENJERODITELJSKOGPRAVA

Roditeljsko pravo može se produžiti i poslije punoljetstva djeteta ako ono zbog duševne bolesti, zaostalog duševnog razvoja ili tjelesnih mana ili iz drugih razloga nije sposobno da se samo stara o svojoj ličnosti, pravima i interesima. Odluku o produženju roditeljskog prava donosi sud u vanparničnom postupku na predlog roditelja ili organa starateljstva.

Ovaj predlog za produženje roditeljskog prava podnosi se prije punoljetstva djeteta, ali sud može produžiti roditeljsko pravo i u slučaju kad predlog nije blagovremeno podnijet, ako su u vrijeme nastupanja punoljetstva postojali razlozi za produženje roditeljskog prava. U odluci o produženju roditeljskog prava sud će odrediti da li je lice nad kojim je produženo roditeljsko pravo izjednačeno sa djetetom.

Kad prestanu razlozi zbog kojih je produženo roditeljsko pravo nad punoljetnim licem sud će, na predlog tog lica, roditelja ili organa starateljstva, donijeti odluku o prestanku produženog roditeljskog prava.

• IZDRŽAVANJEBRAČNOGDRUGA

Bračni drug koji nema dovoljno sredstava za izdržavanje, nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na izdržavanje od svog bračnog druga, srazmjerno njegovim materijal-nim mogućnostima.

Sud može, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, odbiti zahtjev za izdržavanje, ako izdrža-vanje traži bračni drug koji se bez ozbiljnog povoda od strane drugog bračnog druga grubo ili nedolično ponašao u bračnoj zajednici ili je zlonamjerno ili bez opravdanog razloga napustio svog bračnog druga, ili ako bi njegov zahtjev predstavljao očiglednu nepravdu za drugog bračnog druga. Neobezbijeđeni bračni drug ima pravo da zahtijeva da mu se presudom ko-jom se brak razvodi dosudi izdržavanje na teret drugog bračnog druga, srazmjerno njegov-im materijalnim mogućnostima.

Bračni drug, koji u brakorazvodnoj parnici nije tražio da mu se dosudi izdržavanje na teret drugog bračnog druga, može, iz opravdanih razloga, takav zahtjev postaviti u odvojenoj par-nici, u roku od godine dana poslije razvoda braka, ali samo ako su pretpostavke za izdržavan-je nastale prije razvoda braka i trajale neprekidno do zaključenja glavne rasprave u parnici za izdržavanje, ili ako je u ovom roku nastupila nesposobnost za rad kao posljedica tjelesne povrede ili narušenog zdravlja iz vremena prije razvoda braka.

Pravo razvedenog bračnog druga na izdržavanje prestaje kad istekne vrijeme za koje je do-suđeno, kad razvedeni bračni drug koji ga uživa stupi u novi brak, zasnuje vanbračnu zajed-nicu, ili ako sud ispitujući sve okolnosti nađe da je razvedeni bračni drug postao nedostojan tog prava. Bračni drug čije je pravo na izdržavanje jednom prestalo ne može ponovo ostvariti pravo na izdržavanje od istog bračnog druga.


18

• IZDRŽAVANJEVANBRAČNOGDRUGA

Ako je prestala vanbračna zajednica žene i muškarca, svako od njih, ima pravo na izdržavanje od drugog, ako je zajednica života trajala duže vremena.

Tužba za izdržavanje može se podnijeti najkasnije u roku od godinu dana od prestanka zajed-nice života, ali samo pod uslovima da su pretpostavke za izdržavanje nastale prije prestanka zajednice i trajale neprekidno do zaključenja glavne rasprave u parnici za izdržavanje. Sud može odbiti zahtjev za izdržavanje, ako izdržavanje traži vanbračni drug koji se bez ozbiljnog povoda od strane drugog vanbračnog druga grubo ili nedolično ponašao u vanbračnoj zajed-nici, ako je zlonamjerno ili bez opravdanog razloga napustio zajednicu života ili ako bi njegov zahtjev predstavljao očiglednu nepravdu za drugog vanbračnog druga.

Sud može odlučiti da obaveza izdržavanja traje određeno vrijeme, posebno uslučaju kad je tražilac izdržavanja u mogućnosti da u dogledno vrijeme na drugi način obezbijedi sredstva za izdržavanje. U opravdanim slučajevima sud može obavezu plaćanja izdržavanja produžiti. Tužba za produženje plaćanja izdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je izdržavanje dosuđeno.

Pravo vanbračnog druga na izdržavanje prestaje kad istekne vrijeme za koje je dosuđeno, kad vanbračni drug koji ga uživa stupi u brak, novu vanbračnu zajednicu, ili ako sud ispitujući ove okolnosti nađe da je vanbračni drug postao nedostojan tog prava.

• IZDRŽAVANJEMAJKEDJETETA

Nezavisno od činjenice da li je između roditelja djeteta koje je rođeno van braka postojala za-jednica života, otac je dužan da, srazmjerno svojim mogućnostima, učestvuje u izdržavanju majke djeteta za vrijeme od tri mjeseca prije porođaja i godinu dana poslije porođaja.

Ovo pravo važi i u slučaju ako je dijete mrtvo rođeno ili umre poslije porođaja, za vrijeme ne-sposobnosti za rad izazvane porođajem, ali najduže do godinu dana od dana rođenja djeteta.Sud može odbiti zahtjev majke za izdržavanje, ako bi prihvatanje njenog zahtjeva predstavl-jalo očiglednu nepravdu za oca.

PRAVA IZ ZAKONA O NASLEĐIVANJU CRNE GORE

Zaostavštinu ostavioca nasljeđuju njegova djeca i njegov supružnik. Nasljednici ovog nasljed-nog reda nasljeđuju na jednake djelove. Dio zaostavštine koji bi pripao ranije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavioca nasljeđuju njegova djeca (unuci ostaviočevi) na jednake djelove, a ako je neki od unuka umro prije ostavioca, dio koji bi njemu pripao da je bio živ u trenutku smrti ostaviočeve nasljeđuju njegova djeca (praunuci ostaviočevi) na jednake djelove, i tako redom sve dok ima potomaka ostaviočevih.

Zaostavštinu ostavioca koji nije ostavio potomke nasljeđuju njegov supružnik i njegovi roditelji. Roditelji ostavioca nasljeđuju jednu polovinu zaostavštine na jednake djelove, a dru-gu polovinu supružnik ostavioca.

Nužni nasljednici su potomci ostavioca, njegov supružnik, njegovi usvojenici i njihovi potomci,

19

njegovi roditelji i njegovi usvojioci. Nužni nasljednici imaju pravo na dio zaostavštine kojim os-tavilac ne može raspolagati (nužni dio). Nužni dio potomaka, usvojenika i njihovih potomaka i supružnika iznosi jednu polovinu, a nužni dio ostalih nasljednika jednu trećinu od onog dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja.

PRAVA IZ ZAKONA O RADU

Zaposlena žena, zaposleni mlađi od 18 godina života i zaposlena lica sa invaliditetom imaju pravo na posebnu zaštitu. Zaposlena žena i zaposleni mlađi od 18 godina života ne mogu da rade na radnom mjestu na kojem se pretežno obavljaju naročito teški fizički poslovi, radovi pod zemljom ili pod vodom, niti na poslovima koji bi mogli štetno i s povećanim rizikom da utiču na njihovo zdravlje i život. Zaposlena žena koja radi u oblasti industrije i građevinarstva ne može se rasporediti na rad noću.

Poslodavac ne može odbiti da zaključi ugovor o radu sa trudnom ženom, niti joj može otka-zati ugovor o radu zbog trudnoće ili ako koristi porodiljsko odsustvo. Poslodavac ne može da raskine ugovor o radu sa roditeljem koji radi polovinu punog radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, samohranim roditeljem koji ima dijete do sedam go-dina života ili dijete sa teškim invaliditetom, kao ni sa licem koje koristi neko od navedenih prava. Za vrijeme odsustva sa rada zbog njege djeteta i korišćenja roditeljskog odsustva poslodavac ne može zaposlenom da otkaže ugovor o radu.

Zaposlenoj ženi kojoj ugovor o radu na određeno vrijeme ističe u periodu korišćenja prava na porodiljsko odsustvo, rok za koji je ugovorom o radu zasnovala radni odnos na određeno vrijeme produžava se do isteka korišćenja prava na porodiljsko odsustvo.

Na osnovu nalaza i preporuke nadležnog doktora medicine, žena za vrijeme trudnoće i dok doji dijete može biti privremeno raspoređena na druge poslove, ako je to u interesu očuvanja njenog zdravlja ili zdravlja njenog djeteta. Ako poslodavac nije u mogućnosti da zaposlenoj obezbijedi raspored na drugi posao, zaposlena ima pravo na odsustvo sa rada, uz naknadu zarade, koja ne može biti manja od naknade koju bi zaposlena ostvarila da je na svom rad-nom mjestu.

Zaposlena žena za vrijeme trudnoće i žena koja ima dijete mlađe od tri godine života ne može raditi duže od punog radnog vremena, niti noću. Zaposlena žena koja ima dijete starije od dvije godine života može raditi noću, samo ako pisanom izjavom pristane na takav rad. Jedan od roditelja koji ima dijete sa težim smetnjama u razvoju, kao i samohrani roditelj koji ima dijete mlađe od sedam godina života može raditi duže od punog radnog vremena, odnosno noću, samo na osnovu pisanog pristanka.


20

AKTIVNOSTI INSTITUCIJA

Samohrani roditelji nisu izdvojeni kao zasebna kategorija kojoj se pružaju posebno defini-sane usluge socijalne i dječije zaštite, već oni imaju pristup uslugama socijalne zaštite uko-liko pripadaju nekoj drugoj prepoznatoj kategoriji. Ipak, Zakonom o dječjoj i socijalnoj zaštiti ostavljena je mogućnost za kreiranje posebnih usluga koje bi bile namijenjene samohranim roditeljima i njihovoj djeci. Od posebne važnosti za kreiranje politika i pružanje usluga samohranim roditeljima su sledeće institucije:

1. Ministarstvo rada i socijalnog staranja 2. Zavod za socijalnu i dječju zaštitu 3. Centri za socijalni rad 4. Zavod za zapošljavanje Crne Gore 5. Sudovi 6. Obrazovne institucije 7. Opštinski sekretarijati za socijalno staranje 8. Centri za mentalno zdravlje, odnosno Savjetovalište za brak i porodicu 9. Nevladine organizacije

Ministarstvo rada i socijalnog staranja

Ministarstvo rada i socijalnog staranja koordinira sprovođenje sveobuhvatne reforme soci-jalne i dječje zaštite u Crnoj Gori. Ministarstvo sprovodi stalni monitoring stanja i postignutih rezultata. Djelokrug rada Ministarstva rada i socijalnog staranja utvrđen je članom 26 Ured-be o organizaciji i načinu rada državne uprave (“Sl. list Crne Gore”, br. 05/12, 25/12, 61/12 i 20/13).

Uredba definiše da Ministarstvo rada i socijalnog staranja vrši poslove “uprave koji se odnose na:

- radne odnose,- zaštitu na radu, zarade i druga primanja iz rada i po osnovu rada;- tržište rada, zapošljavanje i obrazovanje odraslih za potrebe tržišta rada u svim oblicima rada osim u državnim organima;- zapošljavanje i rad stranaca u Crnoj Gori;- zapošljavanje lica sa invaliditetom;- zaštitu građana Crne Gore na radu u inostranstvu;- međunarodnu saradnju i međunarodne ugovore iz nadležnosti ministarstva;- sistem penzijskog i invalidskog osiguranja i oblast boračke i invalidske zaštite;- zaštitu boraca, vojnih invalida, porodica palih boraca, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica;- socijalnu zaštitu, dječju zaštitu, zaštitu lica sa invaliditetom, zaštitu starih lica;- socijalnu zaštitu lica koja traži azil, lica kojima je priznat status izbjeglice i lica kojima je odobrena dodatna zaštita;- porodičnu zaštitu;

21

- saradnju sa Crvenim krstom Crne Gore, nevladinim organizacijama, agencijama Ujedinjenih nacija i drugim međunarodnim organizacijama;- upravni postupak iz nadležnosti ministarstva;- vođenje registra Opšteg i granskih kolektivnih ugovora, registra sindikalnih organizacija, registra reprezentativnih sindikata i registra reprezentativnih organizacija udruženja poslodavaca; davanje ovlašćenja za obavljanje poslova iz oblasti zaštite na radu i vođenje registra izdatih ovlašćenja;- priznavanje inostranih sertifikata u neformalnom i informalnom obrazovanju sa vođenjem centralnog registra;- upravni nadzor u oblastima za koje je ministarstvo osnovano;- i druge poslove koji su mu određeni u nadležnost.”2

Organ uprave u sastavu Ministarstva rada i socijalnog staranja u skladu s članom 27 pome-nute uredbe je Uprava za zbrinjavanje izbjeglica. Organizacionu strukturu Ministarstva pre-ma važećem Pravilniku čini 21 organizaciona jedinica, od čega: 5 direktorata, 10 direkcija, 3 odjeljenja, kabinet i 2 službe. Izvan organizacionih jedinica obavljaju se poslovi sekretara Ministarstva i savjetnika ministra.

Od važnosti za studiju je pomenuti sledeće organizacione jedinice:

a) Direktorat za tržište rada i zapošljavanje sa: 1. Direkcijom za tržište rada i zapošljavanje 2. Direkcijom za stručno obrazovanje odraslih

b) Direktorat za socijalno staranje i dječju zaštitu sa: 1. Direkcijom za socijalnu i dječju zaštitu i nadzor 2. Direkcijom za zaštitu rizičnih grupa3

Zavod za socijalnu i dječju zaštitu

Zavod za socijalnu i dječju zaštitu je samostalan organ uprave, čija djelatnost je utvrđena Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti i Uredbom o organizaciji i načinu rada državne uprave.

Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, poslovi Zavoda se organizuju u okviru dva Odjeljenja i jedne Službe: Odjeljenje za razvoj i stručnu podršku, Odjeljenje za unapr-jeđenje kapaciteta stručnih radnika i Služba za opšte poslove i finansije.

Poslovi u okviru Odjeljenja za razvoj i stručnu podršku se odnose na:

- savjetodavne, istraživačke i stručne poslove u oblasti socijalne i dječje zaštite;- praćenje kvaliteta stručnog rada i usluga u ustanovama socijalne i dječje zaštite;- pružanje stručne supervizijske podrške radi unaprjeđenja stručnog rada i usluga socijalne i dječje zaštite;- istraživanje socijalnih pojava i problema, djelatnosti i efekata socijalne i dječje zaštite, izradu analiza i izvještaja i predlaganje mjera za unaprjeđenje u oblasti socijalne i dječje zaštite;- razvijanje sistema kvaliteta u socijalnoj i dječjoj zaštiti, koordiniranje razvoja standarda

2 Uredba o organizaciji i načinu rada države, “Sl. CG”, br. 5/2012, 25/2012, 61/2012 i 20/2013.3 Ministarstvo rada i socijalnog staranja, Izvještaj o radu i stanju u upravnim oblastima iz nadležnosti ministarstva rada i socijalnog staranja za 2013. Godinu, Podgorica, mart 2014.


22

usluga i predlaganje nadležnom organu državne uprave unaprjeđenje postojećih i uvođenje novih standarda;- učešće u izradi, sprovođenju, praćenju i ocjeni efekata primjene strategija, akcionih planova, Zakona i drugih propisa koji se odnose na razvoj djelatnosti socijalne i dječje zaštite;- i druge poslove koji su mu određeni u nadležnost. Poslovi u okviru Odjeljenja za unapređenje kapaciteta stručnih radnika se odnose na:

- uspostavljanje sistema stalnog profesionalnog razvoja kadrova u oblasti socijalne i dječije zaštite;- stručne i organizacione poslove u postupku akreditacije programa obuke, odnosno programa pružanja usluga kojima se obezbjeđuje stručno usavršavanje stručnim radnicima i stručnim saradnicima i pružaocima usluga;- licenciranje stručnih radnika i izdavanje licence za rad, u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti;- donošenje Etičkog kodeksa za zaposlene u oblasti socijalne i dječje zaštite;- organizovanje stručnog usavršavanja stručnih radnika i stručnih saradnika;- izradu publikacija, monografija, časopisa i zbornika radova, stručnih priručnika, vodiča, informatora, studija i primjera dobre prakse;- informisanje stručne i šire javnosti o sprovođenju socijalne i dječje zaštite;- ukazivanje na potrebe i probleme korisnika, a posebno korisnika iz osjetljivih društvenih grupa;- i druge poslove koji su mu određeni u nadležnost.4

Centri za socijalni rad

Centar za socijalni rad predstavlja važnu kariku u zaštiti prava i interesa djeteta pružajući po-dršku djeci kroz savjetodavni rad sa djecom i njihovim roditeljima kao i ostale zaštitne mjere.

Centar posreduje da se porodična situacija stabilizuje i regulišu odnosi među roditeljima, ukoliko je to nemoguće djeca se izdvoje iz takvog okruženja. Za djecu korisnika prava na materijalno obezbjeđenje koja pohađaju predškolske ustanove obezbjeđuju se troškovi bora-vka djece u ustanovama (participacija od strane države). Samohranim porodicama se pruža psihološka, pravna i socijalna pomoć i podrška. Uspostavljena je saradnja sa Ministarstvom prosvjete oko praćenja djece sa neprihvatljivim ponašanjem, upisa u škole i pomoći i po-drške. Uspostavljena je saradnja sa Sekretarijatom Glavnog grada oko kategorizacije djece, odabira inkluzivnog programa i uključivanja djece u vaspitno obrazovne procese.

U Centrima za socijalni rad posebnu ulogu u pomoći samohranim roditeljima imaju psiholog i pedagog u na podizanju i vaspitavanju djece koji će pomoči i djeci i roditeljima na neophod-nom zajedničkom rješavanju svih problema, jer su djeci potrebna oba roditelja bez obzira što se prekinula zajednica življenja roditelja. Značajna je i uloga stručnih radnika Centra za soci-jalni radi u dostavljanju mišljenja nadležnom Sudu o načinu gledanja djece od strane drugog roditelja prilikom razvoda braka.

Centri imaju i važnu ulogu u multidisciplinarnom pristupu kod slučajeva nasilja u porodici.

Kroz anketne upitnike upućene Centrima za socijalni rad dobili smo podatke da se samohrani roditelji najčešće obraćaju:

4 http://www.zsdzcg.me/organizacija/o-zavodu, uvid izvršen 04.12.2015.

23

1) za materijalna davanja (jednokratne novčane pomoći, pomoći u namirnicama) 2) za pomoć u vaspitavanju i pravilnom odgoju, posebno u slučajevima kada dođe do sukoba između roditelja oko načina viđanja djece ili regulisanja prava na alimentaciju.

U svim Centrima za socijalni rad postoji stručni tim kojeg čine (socijalni radnik, psiholog, pravnik i pedagog) i kojem se samohrani roditelji mogu obratiti za bilo koju vrstu savjeto-davne pomoći, a ne samo materijalne. Međutim, smatramo da je takvih timova nedovoljno.

ZavodzazapošljavanjeCrneGore

ZZZCG sprovodi mjere aktivacije za sva nezaposlena lica, pri tome korisnici socijalne pomoći nemaju prednost kao takvi, već samo oni koji spadaju u kategoriju teže zapošljivih lica. Radno sposobni korisnici materijalne pomoći imaju iste uslove za pristupanje mjerama aktivacije kao i ostala nezaposlena lica.

Zavod ne vodi posebnu evidenciju o samohranim roditeljima, niti ima zakonski osnov za izdvajanje ove kategorije, te nema definisane programe subvencioniranja zapošljavanja samohranih roditelja ili specifičnih programa podrške za samohrane roditelje.

Sudovi

Za sporove oko izdržavanja uvijek su stvarno nadležni, kao sudovi prvog stepena, osnovni sudovi5. Kada je u pitanju mjesna nadležnost, tužiocu je dato pravo izbora nadležnog suda, što značajno olakšava njegov procesni položaj. Tako se tužilac, pored sudu opšte mjesne na-dležnosti, odnosno sudu na čijem području tuženi ima prebivalište ili boravište, može obratiti i sudu na čijem području on ima prebivalište, odnosno boravište6. Međunarodna nadležnost sudova Crne Gore, određena je Zakonom o međunarodnom privatnom pravu7. Prije svega, međunarodna nadležnost sudova u Crnoj Gori postoji u sporovima o zakonskom izdržavanju djece kada tuženi ima prebivalište ili boravište u Crnoj Gori. Sudovi u Crnoj Gori će biti nadležni u sporovima o izdržavanju djece iako tuženi nema prebivalište u Crnoj Gori ukoliko tuženi ili povjerilac izdržavanja imaju uobičajno boravište u Crnoj Gori, ili ako se o izdržavanju odlučuje u sporu koji se vodi pred sudom Crne Gore o statusnim odnosima ili roditeljskom staranju.

Nadležnost suda Crne Gore postoji i kada se u bračnom sporu odlučuje o izdržavanju djece, a koja se može zasnovati po jednom od sljedećih osnova:

1) ako je jedan supružnik crnogorski državljanin ili je bio crnogorski državljanin u vrijeme sklapanja braka;2) ako je uobičajeno boravište oba supružnika u Crnoj Gori;3) ako je jedan supružnik lice bez državljanstva koje ima uobičajeno boravište u Crnoj Gori; 4) ili ako je uobičajeno boravište jednog supružnika u Crnoj Gori, osim ako je očigledno da odluka suda Crne Gore ne bi bila priznata po pravu države čije državljanstvo ima jedan ili drugi supružnik8.

5 Čl. 16 Zakona o sudovima „Službeni list RCG”, br. 5/2002, 49/2004 i „Službeni list CG”, br. 22/2008, 39/2011, 46/2013 i 48/2013.6 Čl. 48 Zakona o parničnom postupku.7 “Službeni list CG”, br. 1/2014, 6/2014 i 11/2014 i 14/2014.8 Tijana Saveljić Jovana Hajduković, IZDRŽAVANJE - PRAVO SVAKOG DJETETA I OBAVEZA SVA-KOG RODITELJA STUDIJA, Sigurna ženska kuća, novembar 2014.


24

Obrazovne institucije

U Crnoj Gori radi 21 državni vrtić, 163 osnovne škole, 48 državnih srednjih škola i 22 fakulte-ta Univerziteta Crne Gore.

Samohrani roditelji korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice imaju pravo na povlastice za plaćanje boravka djece u vrtićima. Kako u nekim opštinama postoji problem prebukirano-sti vrtića, na nivou prakse se to rješava tako što se u nekim vrtićima obezbjeđuje prednost samohranim roditeljima prilikom upisa djece.

Osnovna škola je obavezna i besplatna, ali roditelji nijesu oslobođeni plaćanja knjiga i drugih potrepština za đake. Roditelji koji su korisnici MOP-a imaju pravo na besplatne udžbenike. Produženi boravak oblik je organizovanog rada sa djecom prva tri razreda ali se, prema po-dacima udruženja Roditelji ne organizuje u preko 80 odsto škola9.

U skladu sa aktuelnim zakonom o osnovnom obrazovanju, škola samostalno odlučuje da li će organizovati produženi boravak, i to u skladu sa svojim mogućnostima, dok je jutarnje čuvanje obavezno10.

U Crnoj Gori je prema podacima za školsku 2013/14 godinu ukupno bilo 163 osnovnih škola, a produženi boravak je organizovalo 29 škola u 12 opština11.

Besplatni udžbenici se ne obezbjeđuju za učenike srednjih škola, a ne postoji posebna vrsta podrške, materijalne ili nematerijalne za djecu samohranih roditelja koja pohađaju srednju školu ili su na fakultetu.

Pri osnovnim i srednjim školama postoje psohološko-pedagoška službe koje nekada mogu biti saveznik roditeljima u stresnim situacijama, npr. tokom ili nakon razvoda ili gubitka jed-nog od roditelja.

Opštinski sekretarijati za socijalno staranje

Sekretarijat za socijalno staranje vrši poslove koji se, između ostalih, odnose na:

• uređivanje odnosa i obezbjeđivanje primjene propisa i drugih akata iz oblasti dječje i soci-jalne zaštite:

- kućna njega i kućna pomoć starim i licima sa invaliditetom; - staranje o ostvarivanju njihovih prava iz ove oblasti; - vođenje postupka za rješavanje stambenih pitanja lica u stanju socijalne potrebe; - prati namjensko korišćenje stanova dodijeljenih licima u stanju socijalne potrebe, donosi rješenje o prestanku tog prava i pokreće postupak za iseljenje; - vodi postupak za ostvarivanje prava na jednokratne novčane pomoći i pomoći u kući; - stara se o ostvarivanju dječje zaštite, koja se odnosi na odmor i rekreaciju, smještaj i ishranu djece, obezbjeđivanju poklon-paketa za novorođenčad - i drugim dodatnim oblicima dječje zaštite, koje propiše Glavni grad;

9 http://www.roditelji.me/blog/2014/09/12/sta-predvida-program-produzenog-boravka-ko-ji-vecina-skola-ni-nema/ uvid izvršen 04.12.2015.10 Ibid11 Ibid

25

• vođenje postupak izdavanja radnih kjnižica i upisa kvalifikacje12.

Centri za mentalno zdravlje, odnosno Savjetovalište za brak i porodicu

U Podgorici postoji Savjetovalište za brak i porodicu kao dio Centra za mentalno zdravlje u Domu zdravlja u kojem tim koji čine pedijatar, psihijatar, psiholog, socijalni radnik i visoka medicinska sestra organizuju bračnu i partnesku terapiju, predbračno savjetovanje, terapiju razvoda, kao i porodičnu i socio trapiju.Savjetovalište pruža korisnicima različite oblike pomoći dijagnostičkog, terapijskog, savjeto-davnog i psihoedukativnog tipa u cilju zaštite porodice na više različitih nivoa.

Bračna i partnerska terapija usmjerena je na rješavanje razvojnih kriza partnera u različitim životnim ciklusima, uspostavljanje funkcionalne komunikacije, sticanje vješina u rješavanju konflikata, međusobno prilagođavanje.

Predbračno savjetovanje priprema parove za zajednički život, dok se parovima terapijom razvodapomaže u okviru predrazvodnih i postrazvodnih kriza.

Porodična terapija podrazumijeva savjetodavni rad sa porodicama koje se suočavaju sa izvjesnim teškoćama poput razvojnih kriza, problema u komunikaciji djece i roditelja, u ponašanju djece i mladih, neočekivane iznenadne promjene u porodici.

Socio terapija tretira nasilje u porodici, socio-ekonomski i problem prilagođavanja u zajedni-ci, različite seksualne orijentacije13.

Nevladine organizacije

U Crnoj Gori postoji nekoliko nevladinih organizacija roditelja, od kojih su dvije prvenstveno usmjerene ka podršci jednoroditeljskim porodicama. Samohrani roditeji mogu dobiti usluge i od drugih nevladinih oprganizacija koje su specijalizovane za različite aspekte porodične problematike od postupanja u slučaju nasilja u porodici, do različitih vidova podrške djeci i roditeljima.

Samohrani roditelji i njihova djeca se mogu naći u ulozi primaoca drugih usluga iz djelokruga socijane i dječje zaštite na osnovu nekih specifičnih potreba.

U Crnoj Gori postoji nekoliko nevladinih organizacija roditelja, od kojih su dvije prvenstve-no usmjerene ka podršci jednoroditeljskim porodicama, dok treća organizacija Dom nade pruža privremeni smještaj neudatim majkama i njihovoj djeci. Samohrani roditelji mogu do-biti usluge i od drugih nevladinih organizacija koje su specijalizovane za različite aspekte po-rodične problematike od postupanja u slučaju nasilja u porodici, do različitih vidova podrške djeci i roditeljima.

Samohrani roditelji i njihova djeca se mogu naći u ulozi primaoca drugih usluga iz djelokruga socijalne i dječje zaštite na osnovu nekih specifičnih potreba.

12 http://www.podgorica.me/sekretarijat-za-socijalno-staranje, uvid izvršen 04.12.2015.13 http://www.roditelji.me/blog/2015/05/10/u-cemu-vam-sve-moze-pomoci-savjetovaliste-za-brak-i-porodicu-u-podgorici, uvid izvršen 04.12.2015.


26

OBILJEŽJAJEDNORODITELJSKEPORODICEUCRNOJGORI

U Crnoj Gori nema sveobuhvatnih istraživanja koji bi nam ukazali na položaj i probleme samohrane prodice u našem društvu. Prema popisu stanovništva Zavoda za statistiku Crne Gore Monstat, u Crnoj Gori je 2011 godine registrovano 167. 177 porodica, odnosno 98.859 porodica sa djecom mlađom od 25 godina, a koja žive sa roditeljima. Od toga je 24.424 po-rodica u kojima živi samo majka sa najmanje jednim djetetom, dok je 5.105 porodica u kojima živi samo otac sa najmanje jednim djetetom . Među porodicama sa djecom, ukupno je 30% jednoroditeljskih porodica.

Grafik 1. Izvor: Monstat, Struktura porodica u Crnoj Gori, Popis stanovništva,domaćinstava i stanova u Crnoj Gori 2011. godine, Podgorica, 25. 12. 2013. godine

Prema Grafiku 1, među porodice prema sastavu iz Monstatovog popisa stanovništva pre-ovladavaju bračni parovi sa ili bez djece 78%, zatim slijede jednoroditeljske porodice sa ud-jelom od 18% - od toga su majke sa djecom 15% i očevi sa djecom 3%. Porodica sa van-bračnim parovima sa ili bez djece čine 4% porodica.

U procesu prikupljanja podataka akcenat smo stavili na tri izabrane opštine, po jednu iz tri regiona Crne Gore: Bar, Podgorica i Pljevlja. U opštinama u kojima smo vršili istraživanje, situacija se ne razlikuje značajno u odnosu na opštu sliku u Crnoj Gori.U Baru, od evidentiranih 11 723 porodice, ukupan broj porodica koje čini otac sa djecom

Bračni parovi sa ili bez djeceSamohrane majke s djecomSamohrani očevi s djecomVanbračni parovi sa ili bez djece

78% - Bračni parovi sa ili bez djece

15% - Samohrane majke s djecom

3% - Samohrani očevi s djecom

4% - Vanbračni parovi, sa ili bez djece

27

je 346, dok je porodica koje čine majka sa djecom 1569. Što znači, da u Baru živi 16,3% jednoroditeljskih porodica, od toga je 2,95% porodica u kojima je samo otac sa djecom,a 13,38% porodica u kojima je samo majka sa djecom.

U Pljevljima od evidentiranih 8 895 porodica , porodica koje čini otac sa djecom je 282, a po-rodica koje čine majka sa djecom je 1193. Što znači da je Pljevljima 16,58% jednoroditeljskih porodica, od toga je 3,17% porodica u kojima je samo otac sa djecom, a 13,41% porodica u kojima je samo majka sa djecom.

U Podgorici je od evidentiranih 50 024 porodica, porodica koje čini otac sa djecom je 1391, a porodica koje čine majka sa djecom je je 7590. U Podgorici je 17,96% jednoroditeljskih porodica, od toga je 2,78% porodica u kojima je samo otac sa djecom, a 15,17% porodica u kojima je samo majka.

Udruženje samohrani roditelji je sprovelo istraživanje među samohranim majkama i očevima u Podgorici, Pljevljima i Baru. Izrađen je upitnik koji je distribuiran centrima za socijalni rad i vrtiću Svetionik u Baru, koji su proslijedili anketu svojoj mreži kontakata, kao i putem sajta Udruženja. Dobijeni podaci se ne mogu smatrati reprezentativnim za populaciju samohranih roditelja ali daju indikativnu sliku o nekim izazovima sa kojima se oni bore. U istraživanju su, shodno kanalima distribucije, prevashodno učestvovali roditelji koji su korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice. Istraživanje je rađeno u periodu jun-septembar 2015. godine. Podaci iz istraživanja biće predstavljeni u ovom segmentu studije, dok je upitnik dat na samom kraju ove publikacije.

U istraživanju je učestvovalo 110 roditelja, i to:

35 (31,8%) samohranih roditelja iz Podgorice 36 (32,7%) samohranih roditelja iz Pljevanja 39 (35,5%) iz Bara.

Kad je riječ o broju djece, 110 anketiranih samohranih roditelja izdržava dvjesta dvoje djece. Većina samohranih roditelja izdržava više od jednog djeteta.

Grafik 2: Broj izdržavane djece samohranih roditelja.Izvor: Udruženje SR, septembar 2015.

60,4%

0,0%

10,0%

20,0%

30,0%

40,0%

50,0%

60,0%

70,0%

0,0%

10,0%

20,0%

30,0%

40,0%

50,0%

60,0%

70,0%

Razvedeni

Chart Title

Procenti

#REF!

#REF!

#REF!

Razvedeni

Udovac/ica

Samohrana majka sapriznatim očinstvomSamohrana majka bezpriznatog očinstva

20,8%

11,3%7,3%


28

Gore navedeni podaci ukazuju da je populacija samohranih roditelja i jednoroditeljskih po-rodica brojnija nego što se pretpostavlja, kao i da najveći broj samohranih porodica u našem društvu čine majke sa djecom.

Najučestaliji uzrok stvaranja jednoroditeljske porodice su razvodi, koji bilježe stalnu stopu rasta, dok je značajan i postotak porodica koje su jednoroditeljske uslijed smrti jednog od roditelja. Roditelji sa djecom rođenom iz vanbračne veze, sa ili bez priznatog očinstva, ta-kođe imaju značajan udio među samohranim roditeljima.

U istraživanju među 110 porodica, slika je sledeća:

60,4% razvedenih roditelja, 20,8% udovaca/ca, 11,3% majki sa vanbračnim djetetom i priznatim očinstvom 7,3% posebno osjetljive kategorije - majki sa vanbračnim djetetom bez priznatog očinstva.

Grafik 3: Razlog za nastanak jednoroditeljske porodice. zvor: Udruženje SR, septembar 2015

Žene dominiraju u samohranoj porodici, što pokazuju i podaci Monstata. U istraživanju Udruženja SR od anketiranih 110 roditelja, 94 su majke i 13 je očeva.

Razvod braka je učestao, osobito u ekonomski razvijenim zemljama i visoko urbanizovanim sredinama, i ima tendenciju porasta bez obzira na prisutnost djece u braku. Porast učestalo-sti razvoda najbolje se vidi u odnosu sklopljenih i razvedenih brakova u jednoj godini. Mon-statovi podaci govore da je prema tom kriterijumu broj rastavljenih brakova u Crnoj Gori po-rastao - od 155 rastavljenih na 1000 sklopljenih brakova u 2012. godini, do 166 rastavljenih na 1000 sklopljenih brakova u 2014. godini.

U 2014 godini razvedena su 584 braka, što je za 17% više nego u 2013 godini, a broj sk-lopljenih brakova u 2014.godini je manji za 8% nego u u 2013 godini.

Brojrazvedenihbrakovau2014godini(584)jenajvećiuposlednjih25godina.

JednoDvojeTrojeCetvoroPetoro ili vise

JednoDvojeTrojeČetvoroPetoro ili više

41% 41%

13%

5%1%

29

PODACIOSNOVNOGSUDAUPODGORICIOBROJURAZVEDENIHBRAKOVA

2012 2013 2014

Razvedeno po tužbi 330 279 187

Razvedeno sporazumno 15 49 87

Razvod još traje 29 40 107

Povučeno 15 0 0

Tabela 1: Podaci osnovnog suda u Podgorici o broju razvedenih brakova.Izvor: Analiza Udruženja SR na bazi uvida u sudske spise

Podaci Osnovnog suda govore da se sve više bračnih parova razvodi po osnovu tužbe i da je sve više parova koji se rastaju ali se ne razvode. U takvim situacijama jednom roditelju, najčešće ocu je prepušteno da odluči koliko će učestvovati u izdržavanju i vaspitavanju djece.Drugi roditelj, najčešće majka je u takvoj situaciji pravno nemoćna. Čak i u slučaju okončanja procesa razvoda, majke se rijetko odlučuju da tuže bivše muževe za neplaćanje alimentacije.Uvidom u godišnje izvještaje o radu Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici dobili smo podatke koliko je samohranih roditelja podnijelo u 2012, 2013 i 2014 godini krivičnu prijavu zbog neplaćanja alimentacije.

U 2012 godini zbog neplaćanja alimentacije podnijeto je 40 krivičnih prijava, od kojih je 34 optužnih predloga, a šest krivičnih prijava je odbijeno.

U 2013 godini podnijeta je 51 krivična prijava, od kojih je 39 optužnih predloga, a 12 krivičnih prijava je odbijeno.

U 2014 godini od 61 krivične prijave uz dokazne radnje u 13 predmeta, donešeno je 38 op-tužnih predloga, a odbačeno je 10 krivičnih prijava.

U Crnoj Gori ne postoje zvanični podaci o broju djece čiji roditelji ne doprinose njihovom izdržavanju. Na osnovu anketa i razgovora sa samohranim roditeljima, stiče se utisak da se protiv značajnog broja roditelja (najčešće očeva) koji ne plaćaju alimentaciju, ne pokreće postupak zbog nedavanja izdržavanja. Mnogi roditelji ne pokreću postupak pred nadležnim institucijama, i to najčešće zbog nedostatka znanja o svojim pravima ili iz straha od mogućeg nepovoljnog ishoda. I dalje su prisutni stereotipi o razvedenim majkama koji se povezuju sa njihovim neuspjehom u području bračnog i porodičnog života, dok nevjenčane majke nailaze na još veće probleme.

U Crnoj Gori još uvijek postoje predrasude o jednoroditeljskim porodicama, pa borba za punu društvenu vidljivost i razbijanje predrasuda tek predstoji. U istraživanju Udruženja SR, svega 27,4% samohranih obuhvaćenih istraživanjem dobija presudom utvrđeni mjesečni iznos za izdržavanje djece od drugog roditelja.


30

Najčešći razlozi za izostanak redovne isplate alimentacije su:

1. Nezaposlenost drugog roditelja; 2. Konfliktni odnosi ili izostanak kontakta među bivšim supružnicima; 3. Izostanak tužbe; 4. Izdržavanje kazne zatvora; 5. Liječenje od bolesti zavisnosti.

Sociodemografskaslikaanketiranihsamohranihroditeljakoji su korisnici Mop-a

Udruženje je prikupljalo podatke iz centara za socijalni rad u Podgorici, Pljevljima i Baru na osnovu zahtjeva o slobodnom pristupu informacijama. Podaci koje smo dobili se razlikuju u formi pa nisu međusobno uporedivu, ali daju određenu sliku o karakteristikama samohranih roditelja primaoca MOP-a iz ove tri opštine.

Prema podacima Monstata, u Pljevljima je u popisu stanovništva evidntirano 282 samohrana oca i 1193 samohranih majki. Podaci iz Centara za socijalni rad nam govore da su samohrani roditelji korisnici prava na materijalno obezbjeđenje (MOP) obično roditelji mlađe starosne dobi, a populacija ima sledeće karakteristike:

- svi su nezaposleni- razvedeni su ili je drugi roditelj umro- neriješenog su stambenog statusa (žive kao podstanari)- 20% živi u porodičnoj kući svojih roditelja- 70% porodica je sa jednim djetetom- 20% je sa dvoje djece - 10% je sa troje djece i jedna samohrana majka izdržava četvoro djece.

U Podgorici je, prema podacima Monstata tokom popisa stanovništva evidentirano 1391 samohrani otac i 7590 samohranih majki. Prema podacima Centra za socijalni rad, pros-ječna dob samohranih roditelja koji primaju MOP u kategoriji od 25-35 god i sa sledećim karakteristikama:

- svi su nezaposleni- razvedeni su ili je drugi roditelj umro- neriješenog su stambenog statusa (žive kao podstanari)

U Baru je prema podacima Monstata tokom popisa stanovništva evidentirano 346 samohranih očeva i 1569 samohranih majki. Po podacima Centra za socijalni rad prosječna dob samohranih roditelja 35 godina i sa sledećim karakteristikama:

- razvedeni- nezaposlenih je 40%, a zaposlenih 60%- osnovnu školu je završilo 10%; srednju stručnu spremu ima 60%; a udio onih sa visokom stručnom spremom iznosi 30%.- Stambeno pitanje je riješeno samo kod 35% dok je 65% podstanara.

Broj samohranih roditelja se povećava na godišnjem nivou, u prosjeku 5%.

31

Grafik 4: Porodice u 3 opštine u odnosu na samohranost. Izvor: MONSTAT

Istraživanje Udruženja SR iz septembra 2015. dalo je sledeće podatke: većina ispitanih, 78% je nezaposleno, a 72,5% nema riješeno stambeno pitanje. Među zaposlenim roditeljima značajan je udio onih koji nemaju stalni angažman, odnosno imaju ugovore na određeno vri-jeme. Među anketiranim, uslijed korišćenog kanala distribucije, dobili smo očekivani podatak da značajna većina, 75,2% koristi podršku centara za socijalni rad.

Na osnovu ovih podataka možemo da zaključimo da:

• značajan broj samohranih roditelja čine mlade osobe• najčešći uzrok nastajanja samohrane porodice razvod • značajan broj samohranih roditelja nema riješeno stambeno pitanje, te žive kao podstanari, a izdržavaju se često samo od primanja jednog roditelja• jednoroditeljske porodice često izdržavaju više od jednog djeteta, a najčešće jedno, dvoje ili troje• značajan broj samohranih roditelja su nezaposleni ili su angažovani na poslovima povremenog i nestalnog karaktera• postoje indicije da se broj samohranih porodica povećava

11.7238.895

50.024

346 282 13911.569 1193

7590

Bar Pljevlja Podgorica

Broj porodica Samohrani očevi Samohrane majke


32

IZAZOVI SA KOJIMA SE SUOČAVAJUJEDNORODITELJSKE PORODICE

Prema rezultatima anketnih upitnika za samohrane roditelje (prethodno navedenom is-traživanju), mnogo je teškoća i problema s kojima se susrijeću samohrani roditelji:

1. finansijske poteškoće 2. neadekvatno izdržavanje djece3. društveni život 4. emocionalne poteškoće 5. pravni problemi i nepostojanje adekvatnih servisa6. podstanarski status7. nezaposlenost8. diskriminacija žene -majke9. doškolovavanje roditelja10. problem naplate alimentacije11. zdravstveni problemi roditelja i djece12. neinformisanost o pravima

Istraživanje je pokazalo da većina roditelja 62,7%, iako su korisnici usluga centara za socijal-ni rad ne znaju koju sve vrstu podrške mogu dobiti u sistemu, odnosno šta zakoni Crne Gore omogućavaju samohranom roditelju. Oni koji prepoznaju neke vrste podrške, uglavnom izd-vajaju materijalno obezbjeđenje, pomoć oko nabavke besplatnih udžbenika i subvencije pri upisu u vrtić. Velika većina, 89,7% navodi da nije upoznata koje sve servise može koristiti kao samohrani roditelj. Oni koji prepoznaju servise, nabrajaju subvencije za vrtić, podršku Crvenog krsta, nabavku udžbenika, i pravo na produženi boravak. Pravo na socijalno stano-vanje niko nije prepoznao kao mogućnost.

Kod pitanja da li je dijete koristilo neke beneficije jer dolati iz jednoroditeljske porodice, 64,6% roditelja je nabrojalo neku vrstu podrške, a iznova su najčešći odgovori bili vezani za subvencije ili besplatni vrtić, određene subvencije kod produženog boravka, besplatne udžbenike, popust za električnu energiju, odlazak na ljetovanje.

Među ispitanim roditeljima, svaki deseti ima dijete sa zdravstvenim problemima, a većina izjavljuje da sama snosi troškove liječenja djeteta.

Uz svakodnevne probleme roditelja moramo istaći ili odvojiti probleme koji se pojavljuju u vaspitavanju i obrazovanju djece, a koji su proizašli iz direktnog razgovora sa samohranim roditeljima:

• problemi vezani za vaspitanje djeteta (osobito nadzora majke nad muškim djetetom), • manje slobodnog vremena koje roditelj i dijete mogu zajedno provesti (zbog radnog vremena roditelja kako bi djetetu obezbijedio sve potrebne uslove za nesmetan život), • psihološke posljedice razvoda ili nedostatka drugog roditelja koji proizvode i

33

posljedice na dječji uspjeh u školi i odnose sa vršnjacima, • narušavanje odnosa u proširenoj porodici, • nedovoljna podrška društva u ostvarenju svoje odgovorne roditeljske funkcije, • zdravstveni problemi.

Bez obzira na razloge nastanka jednoroditeljske porodice, samohrani roditelji se susrijeću sa više problema odjednom, od kojih su neki očekivani, a neki ne. Jedan od značajnijih prob-lema samohranih roditelja je teška ekonomska situacija u kojoj se nalaze, a dodatne prob-leme stvara i način obezbjeđivanja redovne alimentacije (birokratija) kao i programi podrške države koji postoje samo za “socijalne slučajeve”, a nijesu prilagođeni specifičnim potre-bama samohranih roditelja, i na taj način ne podstiču samohrane roditelje na ostvarivanje svojih socijalnih prava.

Siromaštvo je širok pojam koji najčešće znači oskudicu materijalnih dobara za normalno zadovoljenje najvažnijih potreba svake osobe pojedinačno kao i porodice ili društvene grupe. Prema definiciji OUN-a,siromaštvo oduzima čovjeku pravo na dostojanstven život, onemo-gućava pristup mogućnostima, osnovnim životnim potrepštinama, kao i kvalitetnoj zdravst-venoj zaštiti, obrazovanju, uticaju na donošenje odluka..

Svjetska banka (2001) - definiše siromaštvo prvenstveno kao materijalni deficit, koji ima za posljedicu slabe socijalne odnose, nesigurnost i zavisnost od pomoći drugih, nisko samopou-zdanje i bespomoćnost.

Ono najčešće uslovljava podložnost nasiju i često uključuje život u marginalnim ili osjetljivim sredinama. Nacionalna apsolutna linija siromaštva (u € mjesečno, po ekvivalentnom odras-lom licu) u Crnoj Gori je iznosila 186,45 EUR. S toga ne čudi podatak da većina građana Crne Gore smatra da socijalna davanja ne obezbjeđuju minimalnu egzistenciju.

Obrazovanje nosioca domaćinstva po podacima Monstata značajno utiče na status siro-maštva. Najveću stopu siromaštva imaju domaćinstva čiji je nosilac lice sa nezavršenom osnovnom školom 25,9%.

Iako u takvim domaćinstvima živi 8,3% ukupnog stanovništva, u njima živi 25,0% siromašnih lica. Istraživanje koje su Juventas i SOS Podgorica sproveli među opštom populaciju je po-kazalo da je 44% onih koji nisu završili osnovnu ili srednju školu, napustilo školovanje zbog materijalnih razloga, koji nekada uključuju i brigu za podizanje djeteta.. Obrazovanje roditelja takođe značajno utiče na stepen obrazovanja njihove djece. Siromaštvo stvara nove siro-mašne ne dozvoljavajući da se izađe iz kruga siromaštva.

Podaci MONSTATA ukazuju i na to da su više izložene siromaštvu porodice sa pet ili više članova. Ipak, samo troje djece iz siromašnih porodica ima pravo na dječji dodatak. Sa ovim rješenjem se, prema podacima iz istraživanja Juventasa i SOS Podgorica ne slaže većina punoljetnih građana Crne Gore. Akcija za ljudska prava je prethodne godine ukazala kako je sa pozicija socijalne pomoći Minsitarstva rada i socijalnog staranja 400.000 eura preusm-jereno Nacionalnoj turističkoj organizaciji, a što je ponovljeno i 2015.

Problematika jednoroditeljskih porodica je posebno kompleksnakada su iste pogođene siromaštvom.


34

U isto vrijeme, nedostaju brojni servisi socijalne zaštite, kao što su servisi podrške za poseb-no ugožene kategorije stanovništva, pa i samohrane roditelje pogođene siromaštvom.

Siromaštvo je snažno povezano i sa statusom na tržištu rada, a najveći rizik od siromašt-va imaju lica koja su nezaposlena i djeca do 15 godina. Značaj statusa aktivnosti nosioca domaćinstva na životni standard potvrđuje i struktura siromašnih posmatrana prema ovom kriterijumu. U 2013. godini 29,9% siromašnih živi u domaćinstvima čiji je nosioc bilo penzion-osano lice, a 31,6% je živjelo u domaćinstvima čiji su nosioci nezaposlena lica, dok u domaćin-stvima čiji su nosioci ostala neaktivna lica živi 2,0% siromašnih. U brojnim jednoroditeljskim porodicama, nosilac domaćinstva je nezaposlena majka.

Poslednji statistički godišnjak Monstata pokazuje da je Crna Gora 2013. godine imala 620 hiljada stanovnika, 202 hiljade zaposlenih i 49 hiljada nezaposlenih, a 250,3 nekativnog sta-novništva starijeg od 15 godina. Po metodologiji MONSTAT-a, stopa nezaposlenosti je iznosila 19,5% u zemlji, a čak 40,6% na sjeveru Crne Gore. Pozitivno je da nama dostupni podaci ukazuju da je broj zaposlenih rastao tokom 2014. godine. Međutim, problemi visokog učešća dugoročno nezaposlenih lica i visoke stope nezaposlenosti na sjeveru, visoke stope nezapos-lenosti kod mladih, i razlike u zapošljivosti u odnosu na pol, nastavljaju da predstavljaju jednu od osnovih karakteristika tržišta rada u Crnoj Gori..

Položaj žena na tržištu rada mora imati posebno mjesto kod nacionalnih politika.

Kroz Monstatove podatke može se uočiti značajna razlika u obimu siromaštva između Južnog regiona i drugih djelova države. Stopa siromaštava u Sjevernom regionu iznosila je 2013. go-dine 10,3%. U tom regionu živi 25,0% stanovništva Crne Gore, ali i 30,1% svih siromašnih. Stopa siromaštva u Centralnom regionu iznosi 10,3%, a u Južnom 3,8%.

Regije Stopa siromaštva Relativni rizikod siromaštva

Udio siromašnih Udio ukupnogstanovništva

Sjever 10,3% 1,20% 30,1% 25,0%

Centar 10,3% 1,20% 58,1% 48,3%

Jug 3,8% 0,44% 11,8% 26,6%

Da redovne zarade obezbjeđuju domaćinstvo od siromaštva, potvrđuju i podaci Monstata ali i da je rad na crno prisutan, posebno među mlađom populacijom gdje je nezaposlen-ost najizraženija. Ranije prikazani podaci pokazuju da mladi čine značajan udio i u populaciji samohranih roditelja.

Nejednak pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti je svakako značajna karakteristika siromašt-va, dijelom i zbog nepoznavanja obima prava. Građani generalno nisu upoznati sa pravima koje imaju kao pacijenti, ali su i nezadovoljni obimom uživanja pojedinih prava.I u istraživanju Udruženja SR, ističu da svaki deseti roditelj ima dijete koje ima dugotrajnu bolest.

Kroz proces stalnog učenja o ljudskim pravima civilizacija spoznaje svoje jedinstvo u raz-likama, a posebno u tzv. društvima u tranziciji. Podsjeća nas ali i obavezuje da upoznamo sopstvene stereotipe i predrasude, probleme koji potiču iz ustaljenih društvenih normi naše zajednice, ali i nedostatke pravnog i institucionalnog okvira države u kojoj živimo u polju odbrane prava na jednakost svih građana/ki.

35

Socijalno isključeni pojedinci i grupe teško dolaze do obrazovanja, posla, mogućnosti za zaradu. Siromaštvo i socijalna isključenost su u uzročno - posljedičnoj vezi.

Podaci koji su dobijeni kroz istraživanje Udruženja SR pokazuju da se brojni samohrani roditelji bore sa izazovima siromaštva. Zakon o dječjoj i socijalnoj zaštiti, kako je i u analizi pravnog okvira istaknuto, prepoznaje materijalna davanja sa vrlo ograničenim iznosima, kao i kriteri-jume koje je potrebno da ispuni porodica kako bi bila primalac ove podrške.

Tako je Zakonom predviđeno da je osnov za nedobijanje/ukidanje materijalnog obezbijeđenja, između ostalog:

– A) odbijanje ponuđenog zapošljenja, sa čim je saglasno 65,1% ispitanika u istraživanju koje je 2015 sproveo NVO Juventas i SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja;

– B) posjedovanje automobila, sa čim je saglasno 23,7% ispitanika, a što u praksi može biti i stari automobil koji služi za prevoz materijalno ugroženih lica, a ujedno se njegovim ko-rišćenjem pravi ušteda u porodičnom budžetu u stavci transport, a posebno je značajno za sammohrane roditelje. Zakon ostavlja mogućnost posjedovanja automobila namijenjenih za prevoz osoba sa invaliditetom14;

– C) posjedovanje obradivog zemljišta, sa čim je saglasno 38,2% ispitanika, a koje ot-vara pitanje mogućnosti upotrebe ovog zemljišta, u odnosu na udaljenost od mjesta boravka materijalno ugroženog lica ili porodice i fizičku spremnost i vještine članova porodice, te mogućnost iznajmljivanja, odnosno prodaje15.

Zakon kaže da je osnov za odbijanje zahtjeva i ako lice ima u vlasništvu zemljište u gradskom ili prigradskom građevinskom rejonu, a sa osnovom za odbijanje - posjedovanje bilo kakvog zemljišta, saglasno je 17,9% ispitanika.

Da razlog za odbijanje treba da bude „rad na crno“, smatra 36,8% ispitanika, pretpostavl-jamo iz razloga što su građani često primorani da pristanu na ovaj vid angažmana, uslijed nemogućnosti ostvarivanja radnog odnosa u skladu sa zakonom, dok je ujedno ovaj rad po pravilu nesiguran.

U materijalno ugroženim porodicama, po mišljenju ispitanika, pravo na dječji dodatak treba ostvaruju sva djeca u porodici, a ne do troje, kako je definisano zakonom.

Stav koji je u saglasju sa zakonskim rješenjem ima 3,3% ispitanika. Iako podaci ukazuju na mali broj jednoroditeljskih porodica sa više od 3 djece, važno je biti posebno osjetljiv prema kategoriji višečlanih porodica, koje, prema podacima Monstata i jesu više ranjive na siro-maštvo.

Iako Zakon prepoznaje da najbliži srodnici i bračni drugovi treba da izdržavaju lice koje usljed nedostatka materijalnih sredstava ne može da se na odgovarajući način brine o sebi (npr dje-cu), polovina građana smatra da brigu o materijalno ugroženima treba da vode državne in-stitucije. Jedan od razloga za ovakav stav je vjerovatno u barijerama za ostvarivanje podrške od strane bivših bračnih drugova i najbližih srodnika i onda kada sud dosudi izdržavanje, u slučaju samohranih roditelja, alimentaciju.14 NVO Juventas i SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja, CATI istraživanje među 1032 punol-jetna građanina Crne Gore, jul 201515 Ibid


36

Grafik 5: Po Vašem misljenju ko treba da izdržava lice koje usljed nedostatka materijalnih sredstava ne može da se na odgovarajući način brine o sebi?

Izvor: Juventas i SOS, jul 2015, CATI istraživanje

Visina socijalnih davanja u Crnoj Gori je prema mišljenju većine građana Crne Gore neprihvat-ljivo niska. U tabeli je dat iznos materijalnih davanja za porodicu, po godini.

Grafik 6: Po vašem mišljenju, visina socijalnih davanja u Crnoj Gori je...Izvor: Juventas i SOS, jul 2015, CATI istraživanje

Ako se uzme u obzir da je prosječna vrijednost minimalne potrošačke korpe za 2014 godinu iznosila 793.5 eura, a visina materijalnog obezbjeđenja za četvoročlanu porodicu 108,40 eura, možemo da zaključimo da je izbjegnuto usklađivanje sa potrošačkom korpom, te da MOP ne može obezbjediti osnovne egzistencijalne uslove za dostojan život korisnika.

37,3%

5,0%

49,9%

1,0%6,8%

0,1%

Najbliži sodnici/bačni drugovi, bez bzira na odnos sa materijalno ugroženim licem

Najbliži sodnici/bačni drugovi koji žele da izdržavaju ovo live

Državne institucije

Niko

Ne znam

77,6%

7,7%3,2% 0,2%

10,7%

0,7%

Neprihvatljivo niska Niska ali je moguće živjeti

Odgovarajuća Nepihvatljivo visoka

Ne znam Odbija da odgovori

37

Problemom siromaštva su kako je istaknuto često pogođene porodice samohranih majki korisnika materijalnog obezbjeđenja i samohranih majki čija su primanja mala, a ne dobijaju alimentaciju. Pritom, ne smijemo zanemariti i samohrane roditelje koji nijesu korisnici prava na materijalno obezbjeđenje porodice, a koji se nalaze na evidenciji nezaposlenih i žive na seoskom području.

Majke koje nijesu bile nikada udate mogu biti u još težem položaju, nego razvedene majke ili one sa statusom udovice, jer nekada nemaju pravni osnov za utvrđivanje izdržavanja od strane drugog roditelja, a često su i socijalno isključene i diskriminisane.

Možemo pretpostaviti da djeca razvedenih majki dobijaju odgovarajuću pomoć roditelja i podršku od očeva, a vjerojatno je i da dio majki u statusu udovice dobija porodičnu penziju i pomoć muževljeve porodice što znatno popravlja kućni budžet. Međutim, broj samohranih majki koje moraju da putem suda ostvaruju pravo na alimentaciju je, po podacima iz tužilašt-va, sve veći.

Jednoroditeljske porodice se nalaze u posebnoj opasnosti od izolacije od ostatka društva i iz razloga što su samohrani roditelji fokusirani na cjelodnevnu brigu o djetetu ili na traženje dodatnih finansijskih sredstava za život.

Samohrani roditelji su suočeni sa predrasudama okoline koje su osobito izražene prema razvedenim osobama i osobama koje su rodile vanbračnu djecu. One su često izložene os-uđivanju, ismijavanju, podcjenjivanju i odbija se pružanje podrške.

Predrasude prema roditeljima, osobito ženi, dovode i do stigmatizacije djece. Zbog svega toga članovi jednoroditeljskih porodica osjećaju se marginalizovano u društvu.

Jedan od problema samohranog roditelja je i školovanje djece. Kod porodica koje se bore sa siromaštvom, mogućnosti adekvatnog školovanja su male. U tim uslovima djeci nekada ne-dostaje samopoštovanje ne uče toliko dobro, osjećaju se nekompetentnima i kompenzuju to kritikovanjem uspjeha drugih. Ona postaju preosjetljiva i previše zabrinuta mišljenjem drugih o njima, da bi na kraju i gubila motivaciju. Kada se pojavi problem, ona često okrivljuju druge i nalaze izgovore za sebe. Djeca kojoj nedostaje samopouzdanje vjeruju da ionako neće uspjeti, tako da će rijetko uložiti napor potreban za uspjeh. Nakon uzastopnih neuspjeha, ona postaju potpuno uvjerena da ne mogu uspjeti. Kao rezultat svega toga njihov nivo samopoštovanja i motivacija padaju još niže. Istraživanja pokazuju da djeca kojoj nedostaje samopoštovanje često postaju neuspješna, delinkventi, ovisnici i da ne završavaju školu.

Djeca korisnika materijalnog obezbjeđenja koriste usluge vrtića besplatno, ali veći problemi nastaju kada djeca pohađaju osnovnu ili srednju školu, kada je potrebno izdvojiti značajna sredstva za obezbjeđivanje pribora i udžbenika i opremanje djece za školu, ali i vremena za podršku u školskim obavezama. Korisnici MOP-a imaju pravo na besplatne udžebnike ali jedan broj njih ukazuje na problem u kašnjenju udžbenika.

Kroz ankete sprovedenog istraživanja roditelji su ukazali na potrebu uvođenja popusta za određene usluge i servise u školama kao i besplatno korišćenje učeničkih i studentskih do-mova. Većina veća od dvotrećinske anketiranih roditelja, pretežno korisnika MOP-a smatra da udžbenici, vrtići, prevoz, produženi boravak i školarina na fakultetima treba da bude be-splatna za djecu samohranih roditelja.


38

USLUGA BESPLATNA UZ POPUST

Produženi boravak u školi 74,2% 25,8%

Školarina na fakultetima 73,8% 26,3%

Vrtić 80% 20%

Dodatni časovi 56,5% 43,5%

Kupovina udžbenika 81,3% 18,7%

Ekskurzije 51,3% 48,7%

Prevoz 78,3% 21,7%

Korišćenje doma za učenike i studente 67,1% 32,9%

Tabela 2: Subvencije za školovanje djece samohranih roditelja. zvor: Udruženje SR, septembar 2015

U istraživanju je učestvovalo 45 samohranih majki koje su zaposlene i među njima je 26,7% onih koje tvrde da su diskriminisane na poslu zbog svog statusa. Većina, 76,1% tvrdi da nije pošteđeno rada u smjenama i raspoređivanja na zahtjevnije poslove, a čak 90,% ističe da nije imalo prednost na bodovnoj listi pri dodjeljivanju stanova u odnosu na druge kolege.

U istraživanju Udruženja SR, ispitanici su naveli sledeće probleme kao ključne:

1. Finansijski problem2. Česte selidbe3. Diskiriminacija4. Neriješeno stambeno pitanje5. Nezaposlenost6. Bolest samohranog roditelja ili djeteta7. Neredovno plaćanje ili izostanak plaćanja alimentacije8. Izazovi u vaspitanju djece.

Kako zbog niskih primanja ne mogu obezbijediti pristojne stanove ili imaju dugovanja, porod-ice se često sele. Ta česta seljenja uzrokuju i mijenjanje društva sa kojima se djeca druže što ih deprimira.

Veliki problem je i zapošljavanje samohranih roditelja (ZZZCG nema evidenciju samohranih roditelja), a poslodavci znaju za njihove povećane potrebe i teško usklađivanje radne i po-rodične obaveze, pa se teže odlučuju na njihovo zapošljavanje. Iskustva samohranih roditelja pokazuju nedovoljnu podršku društva u ostvarenju svoje odgovorne porodične uloge. i najčešće su sami sa svojim problemima.

Roditelji navode i da im nijesu dovoljno dostupne usluge socijalne zaštite a smatraju da, kako bi se iste učnile dostupnijima, je potrebno:

39

1. Bolje informisati roditelje o pravima i mogućnostima za dobijanje podrške 2. Obezbijediti subvencije za zapošljavanje samohranih roditelja ili na neki drugi način učiniti tržište rada pristupačnijim 3. Unaprijediti baze podataka institucija socijane zaštite

Podaci o ukupnom broju samohranih roditelja u Crnoj Gori ne postoje, ali i ovako parcijalni podaci kroz anketiranje roditelja u tri crnogorske opštine, dovoljno govore o statusu jed-noroditeljske porodice. Nedovoljna senzibilizacija društva za problem samohranih roditelja vidljiva je i u nedostatku sveobuhvatnih istraživanja o njihovom položaju.

ZAKLJUČCI I PREPORUKE

Svaka porodica predstavlja najvažniju sredinu za pravilan razvoj deteta. Zbog toga, podrš-ka jednoroditeljskim porodicama, odnosno podrška samohranim roditeljima, jeste podrška i razvoju djece. Pri tome, ne treba zanemariti ni specifične psiho-socijalne potrebe samih roditelja i adekvatno odgovoriti na njih.

Prilikom kreiranja društvene politike u ovoj oblasti važno je, naravno, imati u vidu da samohra-ni roditelji predstavljaju heterogenu, posebno osjetljivu grupu lica, kojima je kontinuirano potrebna pomoć i podrška društva, ali čije su potrebe različite.

To zahtjeva fleksibilnu prirodu relevantnih propisa kako bi se rješenja, u njima sadržana, mogla prilagođavati različitim životnim situacijama. Takva rješenja, u konačnom, moraju biti sistemska ali i realno ostvariva.

Pri tome, ne smijemo izgubiti iz vida da se rješavanje problema jednoroditeljskih porodica samo djelimično može obezbijediti odgovarajućim zakonskim rješenjima.

Prepoznati problemi vezuju se za nedovoljno obuhvaćeno zakonsko definisanje samohra-nog roditelja, nepostojanje evidencije o samohranim roditeljima, diskriminaciji samohranih majki i očeva, nepostojanje posebne zaštite radno angažovanih roditelja van radnog odnosa, nepoštovanje sudskih odluka o vršenju roditeljskog prava od strane drugog roditelja i nemo-gućnost rješavanja stambenog pitanja.

Analizom su, dakle, izdvojeni sljedeći problem:

1. Nedovoljna informisanost samohranih roditelja o svojim pravima i uslugama koje se nude u okviru socijalne zaštite 2. Nedovoljno razvijen sistem psiho-socijalne zaštite samohranih roditelja i njihove djece 3. Neadekvatna podrška pri ostvarivanju pristupa tržištu rada 4. Težak ekonomski položaj dijela samohranih roditelja 5. Nerazvijen sistem podrške pri usklađivanju roditeljske i radne uloge samohranih roditelja 6. Neadekvatna pravna regulativa i praksa


40

Tim Udruženja Samohrani roditelji je, s toga izradio set preporuka nadležnim institucijama kao odgovor na uočene probleme.

Problem 1: Nedovoljna informisanost samohranih roditelja o svojimpravima i uslugama koje se nude u okviru socijalne zaštite

Preporuka 1: Potrebno je poboljšati komunikaciju između samohranih roditelja i institucija sistema socijalne i zdravstene zaštite, te informisati roditelje o pravima, raspoloživim ma-terijalnim davanjima i uslugama socijalne i dječje zaštite.

Preporuka 2: Na lokalnom nivou, u sadejstvu centara za socijalni rad, službi lokalne samouprave i nevladinih organizacija organizovati informativne sesije za samohrane roditelje.

Preporuka 3: Uspostaviti telefonsku liniju za samohrane roditelje kako bi se podstaklo in-formisnje o pravima i unaprijedila dostupnost usluga.

Preporuka 4: Izraditi i distribuirati informativne liflete (uz njihovu dostupnost pri usta-novama i službama u koje samohrani roditelji dolaze kao što su centri za socijalni rad, predškolske i školske ustanove, ustanove zdravstvene zaštite, itd).

Preporuka 5: Koristiti se “novim” netradicionalnim kanalima komuniciranja putem stalnog ažuriranja specijalizovanih internet portala i socijalnih mreža.Preporuka 6: Ojačati mobilne službe socijalne zaštite kako bi bile kanal informisanja i jača karika sa ostalim institucijama koje mogu pružiti podršku smohranim roditeljima.

Preporuka 7: Unaprijediti putem tradicionalnih medija vidljivost problema sa kojima se suočavaju samohrani roditelji.

Problem 2: Nedovoljno razvijen sistem psiho-socijalne zaštitesamohranih roditelja i njihove djece

Preporuka 1: Pružiti asistenciju za samohrane roditelje pri pristupu socijalnim službama. Ovo se posebno odnosi na roditelje koji su nižeg obrazovnog statusa i roditelje sa zdravstvenim porblemima.

Preporuka 2: Sprovoditi periodične ankete radi utvrđivanja stepena zadovoljstva nosioca prava uslugama socijalne i dječje zaštite.

Preporuka 3: Uspostaviti i osigurati podršku za usluge u zajednici koje pružaju nevladine organizacije.

Preporuka 4: Oformiti grupe za samopomoć samohranih roditelja.

Preporuka 5: Poboljšati partnerstvo između organa socijalne zaštite, socijalnih službi i nevla-dinih organizacija.

Preporuka 6: Uspostaviti sistem podrške u učenju djece samohranih roditelja.

41

Preporuka 7: Osigurati dostupnost podrške mentalnom zdravlju kroz poboljšanu dostup-nost centara za mentalno zdravlje, što podrazumijeva i obaviještenost roditelja o istima i dostupnu uslugu porodične psihoterapije.

Preporuka 8: Podstaći kreiranje novih usluga psihosocijalne podrške, prevashodno na lo-kalnom nivou. Pored postojećih mjera socijalne zaštite (na primjer, savjetodavno-terapi-jske i socio-edukativne usluge), organizacije posebnih radionica za samohrane roditelje i dr, razmotriti mogućnost uvođenja mjera kojima se podstiče veća podrška šire porodice samohranom roditelju u procesu brige o djetetu (recimo, korišćenjem modela porodične konferencije i drugih sličnih metoda). Preporuka 9: Obezbijediti dostupnost usluga besplatne pravne pomoći samohranim roditel-jima, koja bi se satojala u pružanju pravnih informacija i savjeta, priprema pravnih podnesa-ka, zastupanje u sudskim i drugim postupcima, i dr).

Preporuka 10: Uvesti sistem evidencije samohranih roditelja pri insitucijama socijalne i dječje zaštite, prosvjete, zdravstvene zaštite, tužilaštva, sudova, policije, Zavoda za izvršenje kriv-ičnih sankcija i ZZZ NVO-a koje pružaju usluge samohranim roditeljima. Kreiranje ovakvog sistema moglo bi doprinijeti boljoj identifikaciji i kategorizaciji potreba samohranih roditelja, kao i planiranju neophodnih mjera zaštite ove osjetljive društvene grupe. Bilo bi korisno da takva evidencija sadrži podatke o uslugama u sistemu koje određeno lice koristi, kao i podat-ke na osnovu kojih bi se relativno lako mogle identifikovati nove potrebe samohranih roditel-ja u konkretnim slučajevima, npr. ekonomski status, obrazovni stepen, radni status, i dr. Ta-kođe, takva evidencija mogla bi poslužiti kao osnov prilikom planiranja finansijskih sredstava koja je potrebno izdvojiti iz budžeta radi sprovođenja različitih mjera pomoći i podrške.

Problem 3: Neadakvatna podrška pri ostvarivanju pristupa tržištu rada

Preporuka 1: Prepoznavanje siromašnih samohranih roditelja kao kategorije teže zapošljivih lica.

Preporuka 2: Omogućavanje subvencija poslodavcima koji zapošljavaju samohrane roditelje sa djecom mlađom od 15 godina. Preporuka 3: Podsticati društveno odgovorno poslovanje kroz modele zaštite porodice. Obezbjeđivanje poreskih olakšica za poslodavce koji sprovode ovakve mjere. Pod društ-veno odgovornim poslovanjem u ovom smislu podrazumijevamo aktivnosti kao što su: plaćanje posebnog dodatka roditeljima; organizovanje dnevnog boravka djece zaposlenih do određenog uzrasta u prostorijama poslodavca; plaćanje usluga čuvanja djece ukoliko zapos-leni rade prekovremeno, ili van mjesta rada isl.

Preporuka 4: U sve lokalne inicijative zapošljavanja treba integrisati princip jednakih mo-gućnosti muškaraca i žena.

Preporuka 5: Samohranim roditeljima koji žele pokrenuti sopstveni posao, treba obezbijediti pristup povoljnim start - up kreditima, te omogućiti korićenje profesionalnih, finansijskih, pravnih, komercijalnih i tehničkih savjeta, a isto tako im obezbijediti obuku o upravljanju os-obljem, da bi im se u potpunosti pružila mogućnost za uspjeh.

Preporuka 6: Unaprijediti pravnu zaštitu radno angažovanih roditelja van radnog odnosa izmjenama i dopunama Zakona o radu.


42

Preporuka 7: Podizati svijest o postojanju diskriminacije samohranih roditelja na random mjestu, obezbijediti pravnu pomoć za žrtve diskriminacije.

Problem 6: Težak ekonomski položaj dijela samohranih roditelja

Preporuka 1: Poboljšati stambeno-materijalni status kroz subvenciranje, dodjelu socijalnih stanova, povoljne kredite i druge olakšice.

Preporuka 2: Povećavati visinu materijalnih davanja, dječjeg dodatka i materijalnog obez-bjeđenja porodice (izvršiti usklađivanje sa cijenom podmirivanja osnovnih egzintencijalnih potreba).

Preporuka 3: Omogućavanje dostupnosti dječjeg dodatka za svu djecu koja su u stanju ma-terijalne potrebe.

Problem 7: Nerazvijen sistem podrške pri usklađivanjuroditeljske i radne uloge samohranih roditelja

Preporuka 1: Organizovati dnevne centre sa uslugama čuvanja djece u prijepodnevnim i pos-lijepodnevnim satima, pomoć u učenju i dr.

Preporuka 2: Formirati Fond za stipendiranje talentovane djece samohranih roditelja i be-splatno školovanje.

Problem 8: Neadekvatna pravna regulativa i praksa

Preporuka 1: Izmijeniti Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti i Porodični zakon tako da među samohranim roditeljima prepoznaju i roditelja koji se sam stara o djetetu u okolnostima u kojima je drugi roditelj živ, nije lišen roditeljskog prava ali ne vrši roditeljska prava i dužnosti (ne viđa se sa djetetom, ne učestvuje u životu djeteta, ne daje finansijsku podršku porodici). Tu pripadaju roditelji koji su postali samohrani izdržavanjem kazne zatvora drugog roditelja ili bolesti drugog roditelja.

Preporuka 2: Formirati alimentacioni fond koji će omogućiti redovnu naplatu alimentacije.

Preporuka 3: Ubrzati postupak izvršenja sudske presude za izdržavanje maloljetne djece kod roditelja koji ne daju izdržavanje za djecu iako je završen sudski postupak.

Preporuka 4: Pokrenuti širu inicijativu osviješćivanja javnosti o problemu nedavanja izdrža-vanja za djecu.

Preporuka 5: Ohrabriti roditelje kojima su djeca povjerena da pokreću postupke kako bi os-tvarili zakonsko pravo na izdržavanje.

Sve je više jednoroditeljskih porodi-ca, što iziskuje i veću brigu i pažnju u rješavanju njihovih problema.

Nedopustiva je nevidljivost jednoroditeljske porodice, koja se javlja sa učestalošću od 18% u populaciji svih porodica, odnosno sa 30% u populaci-ji porodica sa djecom mlađom od 25 godina koja žive sa roditeljima.

S toga je potrebna sveobuhvatna reforma pristupa jednoroditeljskim porodicama i širok krug partnera koji će je realizovati.


44

Literatura:

Zakoni i podzakonski akti:

Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti - “Sl. list CG”, br. 27/2013, 1/2015, 42/2015 i 47/2015

Porodični zakon - “Sl. list RCG”, br. 1/2007

Uredba o organizaciji i načinu rada države - “Sl. CG”, br. 5/2012, 25/2012, 61/2012 i 20/2013.

Zakon o sudovima - “Službeni list RCG”, br. 5/2002, 49/2004 i “Službeni list CG”, br. 22/2008, 39/2011, 46/2013 i 48/2013.

Zakon o parničnom postupku - “Službeni list CG”, br. 1/2014, 6/2014 i 11/2014 i 14/2014.

Izvještaji:

Ministartvo rada i socijalnog staranja, Izvještaj o radu i stanju u upravnim oblastima iz na-dležnosti ministarstva rada i socijalnog staranja za 2013. Godinu, Podgorica, mart 2014.

Monstat, Struktura porodica u Crnoj Gori, Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori 2011. godine, Podgorica, decembar 2013.

Publikacije:

Tijana Saveljić Jovana Hajduković, IZDRŽAVANJE - PRAVO SVAKOG DJETETA I OBAVEZA SVA-KOG RODITELJA STUDIJA, Sigurna ženska kuća, novembar 2014.

NVO Juventas i SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja, CATI istraživanje među 1032 punol-jetna građanina Crne Gore, jul 2015

Elektronske publikacije:

http://www.zsdzcg.me/organizacija/o-zavodu, uvid izvršen 04.12.2015. http://www.podgorica.me/sekretarijat-za-socijalno-staranje, uvid izvršen 04.12.2015. http://www.roditelji.me uvid izvršen 04.12.2015.

Ovaj projekat finansira Evropska unija

AUTORKESnežana Vujović

Jadranka Jokanović

IZDAVAČUdruženje Samohrani roditelji Crne Gore

Zmaj Jovina bb81 000 Podgorica

tel: +382 67 826 293 e-mail: [email protected]

www.samohraniroditeljicrnegore.com

ZA IZDAVAČASnežana Vujović

DIZAJN I PRELOMVanja Gagović

Documents

Analiza situacije samohranih roditelja print