ANALIZA STANJA- finalno

Translokalna mreža za saradnju između Italije i jugoistočne Evrope

VERTIKALNA AKCIJA 2-A:

“Valorizacija lokalnih resursa za razvoj ruralnog turizma na područjima

dubrovačke i hercegovačke regije ”

ANALIZA STANJA SEKTORA PČELARSTVA

U DUBROVAČKO-NERETVANSKOJ ŽUPANIJI

IZRADA:

Agronomski fakultet Svečilišta u Zagrebu

Listopad, 2011.

Co-financed by: Lead partner: In partnership with: Implemented by:

2011 Analiza stanja sektora pčelarstva u Dubrovačko-neretvanskoj županiji

Grgić, Bubalo, Kezić

Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Analiza stanja sektora pčelarstva u Dubrovačko-neretvanskoj županiji

Prof. dr. sc. Zoran Grgić

Prof. dr. sc. Dragan Bubalo

Prof. dr. sc. Nikola Kezić

Razvojna studija

ANALIZA STANJA SEKTORA PČELARSTVA U DUBROVAČKO- NERETVANSKOJ ŽUPANIJI

U Zagrebu, 5. listopada 2011.

2


Kazalo 1. Uvod ............................................................................................................................. 4

2. Ciljevi istraživanja .......................................................................................................... 6

3. Metodologija i korišteni podaci ........................................................................................ 7

4. Zemljopisni položaj i opće karakteristike područja Dubrovačko neretvanske županije ... 8

4.1. Prirodna obilježja i klimatski uvjeti istraživanog područja ........................................... 8

4.2. Pčelinja paša i potencijali pčelinje paše po pojedinim područjima Županije ............. 14

4.3. Specifična flora pogodna za proizvodnju meda posebnih tržnih obilježja ................ 17

4.4. Ocjena sadašnjeg stupnja korištenja prirodnih uvjeta Županije ................................ 20

5. Opis situacije stanja pčelarstva ..................................................................................... 22

5.1. Povijesni kontekst pčelarstva na ovome području ................................................... 22

5.2. Opis dostupnih proizvoda i raspoloživih resursa prema podacima pčelara .............. 23

5.3. Dosadašnje aktivnosti valorizacije meda................................................................. 26

5.4. Identifikacija registriranih proizvođača, udruga i zadruga, kao i obrta i trgovačkih društava u pčelarstvu ................................................................ 28

5.5. Socio-ekonomska obilježja proizvođača ................................................................. 28

5.6 Opis pčelarskih proizvoda i procesa proizvodnje ...................................................... 37

6. SWOT analiza županijskog pčelarstva .......................................................................... 38

7. Prioritetne aktivnosti za valorizaciju meda na području Županije .................................... 42

8. Mogućnost unaprjeđenja pčelarstva i poslovnog udruživanja pčelara ............................. 43

9. Prijedlog mjera i aktivnosti (preporuke za daljnji rad) ..................................................... 46

10. Zaključno razmatranje ................................................................................................ 47

11. PRILOG - Ciljevi, prioriteti i mjere unaprjeđenja pčelarstva Dubrovačko neretvanske županije .................................................................................... 49

3


1. Uvod Prema sadašnjem stanju poslovnog organiziranja pčelara u Udruge, registrirana Obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG) i obrte, te zadruge i trgovačka društva, kao i prema stavovima anketiranih proizvođača, određena su glavna obilježja sadašnje prakse i ocijenjene mogućnosti unaprjeđenja poslovnog udruživanja u pčelarstvu na području Dubrovačko-neretvanske županije (DNŽ). Posebno je razmotreno stanje i predložena mobilizacija lokalnih resursa sa stajališta većeg iskorištenja i povećavanja tržne vrijednosti pčelarske proizvodnje. Pri tome je jedan od zahtjeva sinergijsko djelovanje i teritorijalna povezanost proizvodnje i prometa meda, te ostalih pčelinjih proizvoda. Sljedeći zahtjev kod analize stanja i preporuka razvoja pčelarstva je povezanost proizvođača s turističkim i sličnim subjektima na ovome području.

U prioritete za kvalitetno vrednovanje tehnoloških i zemljopisnih obilježja, te kvalitetne vrijednosti meda s područja Županije važne su sljedeće aktivnosti: (a) analiza vrsta meda, (b) snimanje tehnoloških postupaka i odstupanja sadašnjeg stanja od dobre pčelarske prakse, (c) utvrđivanje visine ulaganja, prinosa i dohotka u proizvodnji meda, te odstupanja od mjerila suvremene proizvodnje, (d) analiza prodajne cijene, stupnja tržnosti i kanala prodaje meda, (e) povezanost pčelarenja s turizmom i srodnim gospodarskim djelatnostima.

Na osnovu provedenih melisopalinoloških i fizikalno-kemijskih analiza meda utvrđeno je nekoliko područja koja zaslužuju pozornost sa stajališta iskorištenja pčelarskih resursa Županije. S aspekta resursa medonosnih biljnih vrsta, poznato je da se u području ušća Neretve, zbog površina pod mandarinkom (Citrus unshiu Marc.) može proizvesti med od mandarine. Med od mandarine spada u kategoriju meda od citrusa, ali zbog monokulturnih nasada mandarine (96% prema podacima s terena) u odnosu na ostale citruse (naranča i limun) je moguće deklarirati njegovu uniflornost. Osim nasada mandarinke medonosne biljne vrste koje zaslužuju pozornost po rasprostranjenosti su svakako i vrijesovi (Erica ssp.). Značajne se površine pod vrijesovima nalaze na određenim lokacijama otoka Korčule, poluotoka Pelješca i u području Dubrovačkog primorja i Konavala. Također, na području Županije na određenim je lokacijama moguće proizvesti vrlo cijenjen i na tržištu prepoznat med od kadulje (Salvia officinalis L.), kao i na ograničenim površinama med od planike (Arbutus unedo L.). Osim spomenutih uniflornih vrsta meda, na području Županije istražena je mogućnost proizvodnje multiflornih (cvjetnih) vrsta meda i medljikovca mediteranskog podrijetla.

4


Provedbom planiranih aktivnosti u projektu dobivena je kvalitetna podloga za preporuku unaprjeđenja proizvodnje po pojedinim tipovima pčelara, načinima organizacije pčelarstva i poslovnog udruživanja proizvođača u pravcu većeg iskorištenja pčelarskih kapaciteta ovog područja, kao i veće komercijalne vrijednosti pčelinjih proizvoda, kako u okviru samog pčelarenja, tako i u njegovom povezivanju s drugim gospodarskim djelatnostima. Preporuke su razrađene po osnovnim tehnološkim, organizacijsko-ekonomskim i tržišnim činiteljima koji određuju prije svega ekonomsku važnost pčelarenja na području Županije sa stajališta pčelara, te lokalne zajednice i regije.

5


2. Ciljevi istraživanja Glavni ciljevi istraživanja su:

1) Omogućiti valorizaciju meda na području Dubrovačko - neretvanske županije kroz različite aktivnosti, prvenstveno kroz poboljšanje proizvodnog procesa, marketinškog sistema i komercijalizacije proizvoda;

2) Identificirati maksimalno 5 područja sa značajnom proizvodnjom meda i s posebnim okolišnim profilom (npr. prisutnost agruma, ekskluzivna proizvodnja na otocima, dominantna prisutnost određenih ljekovitih-aromatičnih biljaka, itd), te izabrati i posjetiti proizvođače-pčelare koji imaju proizvode karakteristične za definirana područja.

Sukladno glavnom cilju Analize u sektoru pčelarstva u DNŽ istraživanja će se poduzeti u pravcu tehnološke i ekonomske valorizacije meda, pri čemu će se analizirati sadašnje stanje i preporučene mjere i aktivnosti unaprjeđenja tehnologije proizvodnje, marketinškog sustava i tržnosti, odnosno komercijalizacije pčelinjih proizvoda, posebice meda.

U okviru rada na projektu odredilo bi se nekoliko (prema specifikaciji natječaja maksimalno 5) područja sa značajnijim potencijalom za razvoj komercijalne pčelarske proizvodnje, posebno s obzirom na postojeće tipove pčelara, te kapacitet i specifičnosti pčelinje paše na području Županije.

Iz postojećih tipova pčelara na ovome području izabrat će se oni s karakterističnim proizvodima ovoga podneblja, koji bi se mogli odgovarajućim mjerama i aktivnostima značajnije unaprijediti po pitanju povećanja tržne vrijednosti i dohotka proizvođača. Pri tome će se posebno analizirati mogućnosti povezivanja pčelarstva s turizmom i sličnim djelatnostima i uslugama.

6


3. Metodologija i korišteni podaci Na osnovu provedenih melisopalinoloških i fizikalno-kemijskih analiza meda utvrđeno je nekoliko proizvodnih područja i vrsta sortnog meda koja zaslužuju pozornost sa stajališta iskorištenja pčelarskih resursa Županije i povećanja dohotka pčelarenja na temelju tržnog označavanja meda više prodajne vrijednosti. Vrste meda i glavne medonosne biljke opisane su na temelju podataka iz znanstvenog projekta „Palinološke odlike nektara i meda od ljekovite kadulje (Salvia officinalis)“ i provedenih ocjenjivanja meda te uzoraka prikupljenih izravno od pčelara na sastancima udruga.

Anketom i obilaskom pčelarskih gospodarstava (77 anketa) utvrđeno je stanje i način pčelarenja. Posebna je pozornost usmjerena prema zastupljenosti hobi, dopunskog i profesionalnog načina pčelarenja. Procijenjena je učestalost i efikasnosti selećeg i stacioniranog konvencionalnog načina pčelarenja.

Anketno ispitivanje proizvođača meda je izvor podataka za proizvedene količine po vrstama meda, kao i za utvrđivanje cijene koštanja proizvodnje i kanala prodaje meda. Za analizu prodajnih cijena korištena su i statistička izvješća, te baza podataka TISUPA (Tržno informacijski sustav u poljoprivredi, pri Ministarstvu poljoprivrede ribarstva i ruralnog razvoja RH).

U okviru ankete proizvođača o kapacitetima i proizvodnji, koja je provedena na razini članova pčelarskih udruga, obiteljskih gospodarstava registriranih u upisnik, zadruga, obrta i trgovačkih društava analizirana je njihova tehnička opremljenost. Posebna je pozornost posvećena objektima u pčelarstvu (vrcaona, skladište rezervnog saća, radionica za popravak pčelarske opreme i dr.), tipu košnica i transportnim sredstvima.

Na temelju ankete pčelara po udrugama utvrđena je cijena koštanja, te dohodak proizvođača, kao i kvalifikacija meda i stupanj tržnosti, odnosno komercijalne proizvodnje u ukupnoj proizvodnji po kategorijama proizvođača i teritorijalnom rasporedu u Županiji.

SWOT analiza sukladna ciljevima projekta je izrađena na temelju ispitivanja stavova i mišljenja samih proizvođača, kao i prema analizi dostupnih podataka, te anketiranju kapaciteta i proizvodnje meda i drugih pčelinjih proizvoda prema tipovima i obliku poslovnog organiziranja proizvođača. Posebno su u SWOT analizi obrađene mogućnosti razvoja pčelarstva u pravcu ekološke proizvodnje i proizvodnje specifičnih pčelinjih proizvoda, te povezivanje pčelarstva s turizmom i drugim djelatnostima karakterističnim za Županiju.

7


4. Zemljopisni položaj i opće karakteristike područja Dubrovačko neretvanske županije

4.1. Prirodna obilježja i klimatski uvjeti istraživanog područja

Prirodna obilježja

Dubrovačko-neretvanska županija nalazi se na jugu Hrvatske, a zbog granice s Bosnom i Hercegovinom kod Neuma je podijeljena u dva dijela. Županiju čini relativno usko uzdužno obalno područje s nizom otoka (od kojih su najznačajniji Korčula, Mljet, Lastovo i grupa Elafitskih otoka) te prostor Donje Neretve s priobalnim dijelom.

Tablica 1. Osnovni podaci o Dubrovačko - neretvanskoj županiji Površina (km2) 1.781 Broj stanovnika u 2001 122.870 Broj stanovnika u 2011 122.783 Broj stanovnika na km 69 Broj gradova 5 Broj općina 17 Broj naselja 230

Područje Dubrovačko-neretvanske županije može se podijeliti u 3 regije (područja): 1) Zagorsko, 2) Priobalno i 3) Otočno područje. Ta se tri područja bitno razlikuju s obzirom na prirodne osobine (klima, tlo, vrste poljoprivrednih kultura), te gospodarske i kulturne osobine (izgradnja, proizvodnja, trgovina, prometna infrastruktura, turistički centri i drugo).

Zagorska je regija smještena u sjevernom i sjeverozapadnom dijelu Županije, te nema direktnog dodira s morem, a čini 11,6% ukupnog područja Županije. Regionalni centar je Grad Metković. To je pogranično područje prema BiH i važan prometni koridor. Razvoj regije vezan je prvenstveno za poljoprivredu i preradu poljoprivrednih proizvoda.

Priobalno područje se proteže od Grada Ploče na sjeverozapadu do Prevlake u općini Konavle na jugoistoku Županije te zauzima 43,7% kopnenog dijela i 19,4% ukupnog morskog dijela Županije. Kopneni teritorij ove regije prekinut je državnom granicom s BiH (područje luke Neum), tako da postoje dva područja razvoja regije:

8


južni dio čini područje Cavtat-Dubrovnik-Slano, a sjeverni Ploče-Opuzen-Metković. Na ovom području živi oko 80% stanovnika Županije s najvećim brojem naselja i najvećom gustoćom naseljenosti.

Otočno područje obuhvaća poluotok Pelješac, te otoke Korčulu, Lastovo i Mljet i zauzima 75,8% ukupne morske i 44,7% ukupne kopnene površine Županije. Ovdje živi 8,4% stalnih stanovnika Županije. Razvoj ove regije direktno je povezan s planovima razvoja otoka (Zakon o otocima, NN 34/99, 32/02, 33/06). Glavne privredne grane su turizam i uslužne djelatnosti, ribolov, proizvodnja soli te brodogradnja (Korčula).

Poljoprivreda

Nacionalna poljoprivredna politika i njeni ciljevi definirani su Zakonom o poljoprivredi (NN 149/09), gdje su dani i osnovni ciljevi poljoprivrede, od kojih izdvajamo čuvanje prirodnih resursa promicanjem održive, ekološke poljoprivrede te očuvanje i napredak ruralnih područja i ruralnih vrijednosti.

Tablica 2. Poljoprivredne površine Dubrovačko-neretvanske županije prema popisu poljoprivrede 2003. godine

ha

Poljoprivredno zemljište Ostalo zemljište

Ukupno Oranice i vrtovi Povrtnjaci (na okućnici za vlastite potrebe) Livade

Pašnjaci

Voćnjaci

Vinogradi

Rasadnici i košaračka vrba i dr. Ukupno Neobrađeno poljoprivredno zemljište Šumsko

7.119,73 771,63 134,80 400,21 879,39

Ukupno 3.170,00 Od toga plantažni 1.526,45 Ukupno 1.757,60 Od toga plantažni 941,73

6,10 15.505,80 3.792,80

10.650,13

Prema strukturi korištenja obradivog tla, Županija je povrtlarsko-voćarsko- vinogradarsko područje. Povoljna klima i raznolikost poljoprivrednog zemljišta omogućavaju uzgoj velikog broja poljoprivrednih kultura u Županiji. Tako je moguć uzgoj osjetljivih agruma, povrća i cvijeća u zimskom periodu na otvorenom, te aromatičnog i ljekovitog bilja, raznih sorti vinove loze i maslina. Na poluotoku Pelješcu i na otocima su uglavnom razvijeni maslinarstvo i vinogradarstvo, a u dolini rijeke Neretve uzgoj agruma i drugog voća, te povrća.

9


Klima

Područje Županije ima sve karakteristike sredozemne klime s klimatskim razlikama koje su posljedica postojanja visoke planinske barijere neposredno uz obalu, niza otoka i povremenih kontinentalnih utjecaja. Zime su dosta blage s prosječnom temperaturom od 9,6şC, što je rezultat naglašenog utjecaja mora na temperaturni režim jer more smanjuje dnevne i godišnje razlike u grijanju i hlađenju zraka. Proljeće je s prosječnom temperaturom od 14,5şC hladnije oko 3şC od jeseni (prosječne temperature 17,7şC) i zbog sporijega grijanja zraka u proljeće, čemu je uzrok rashlađeno more. Ljeta su vruća, s razdobljima suše, a prosječna je ljetna temperatura 24,5şC. Zbog modifikatorskog utjecaja reljefa pojedini dijelovi regije odlikuju se specifičnim klimatskim obilježjima. Najviše su godišnje temperature u srpnju ili kolovozu, do 34şC. Na otocima i južnim kopnenim ekspozicijama vrlo su rijetki mrazovi, dok se na područjima izloženim utjecaju jake bure tijekom siječnja preko noći temperatura zraka zna spustiti i do -7şC. Najveća se količina oborina bilježi na prijelazu iz jeseni u zimu, kao posljedica ciklonalne aktivnosti, prosječno 200 mm u prosincu. Velike količine oborina znaju padati skoro u svim mjesecima, ali je u siječnju i studenom varijabilnost najmanja. Ljeti je dominantan utjecaj suptropske anticiklone s najmanjom prosječnom količinom oborina od 35 mm. Sunčanih je dana prosječno godišnje 106-111, a oblačnih 87- 101. Na području Županije prosječno je 313 dana vjetrovito, a prema prosječnoj učestalosti dominiraju jugo (do 30%), bura (do 29%), maestral do 24%, te levant do15%.

10


Grafikon 1. Srednje mjesečne temperature Grafikon 2. Srednje mjesečne temperature zraka

zraka (oC) u 2009 godini u Dubrovniku i (oC) u 2009 godini u Pločama

višegodišnji prosjek

30 2009. 30

25 1961.-1990. 25

20 20

15 15

10 10

5

5 0 0

Grafikon 3. Oborine u 2009 godini u Grafikon 4. Oborine u 2009 godini u Pločama

Dubrovniku i višegodišnji prosjek 350

300

250

200

150

100

50

0

2009. 1961.-1990. 350

300

250

200

150

100

50

0

Medenje

Na količinu i kakvoću nektara utječu mnogi čimbenici, koji se mogu podijeliti na unutarnje i vanjske. Unutarnji (nasljedni) čimbenici povezani su s anatomskim svojstvima same biljne vrste, dok od vanjskih čimbenika na proizvodnju nektara utječu vrijeme i tlo. Tlo, svojim kemijskim sastavom, teksturom, temperaturom i kapacitetom za vodu uvelike utječu na razvoj biljke. Na proces izlučivanja nektara značajno utječe temperatura i vlažnost zraka. Najpovoljnijom se temperaturom

11


smatra da je noću iznad 10 oC, a danju od 18 do 32 oC. Prema klimatskim podacima razvidno je da se tijekom godine prosječne vrijednosti temperature zraka (od proljeća 14,5 şC, preko ljeta 24,5 şC do jeseni 17,7 şC) za područje Županije uklapaju u one povoljne za izlučivanje nektara. Međutim, što se tiče oborina, iz grafikona 1 i 4 razvidno je da od svibnja do rujna vlada sušno razdoblje te nepovoljno djeluje na medenje značajnijih medonosnih vrsta koje se pojavljuju u tom razdoblju. Medenju većine biljnih vrsta odgovara vlažnost zraka od 60 do 80%, a tla od 50 do 60%.

Insolacija (ozračenost sunčevim zrakama) također uvelike utječe na medonosno bilje jer se samo dovoljnom sunčevom energijom postiže visoka razina fotosinteze koja posredno utječe na povećano izlučivanje nektara. Prema klimatskim pokazateljima, na području Županije, sunčanih je dana prosječno godišnje 106- 111 čime su osigurani povoljni uvjeti za razvoj medonosnih biljnih vrsta.

Na medenje utječe i strujanje zraka, pa gdje su ona stalna i jaka ni najmedonosnije biljke ne mede. Suhi i topli vjetrovi ubrzavaju cvatnju, osuše cvjetove i time skraćuju razdoblje medenja. Vjetar nepovoljno utječe na iskorištavanje paše tako da slab vjetar ometa pčele u letu, a jači onemogućava izlijetanje. Iz klimatskih je podataka uočeno da na području Županije prosječno čak 313 dana vjetrovito, što značajno utječe na iskoristivost pojedinih medonosnih paša, posebno udaljenijih od pčelinjaka. Biološka raznolikost

Dubrovačko-neretvanska županija ističe se raznolikošću ekoloških sustava i staništa koja se odražava i u velikom bogatstvu i raznolikosti biljaka, gljiva i životinja. Biološka raznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekoloških sustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica, te raznolikost između ekoloških sustava.

Temeljem Zakona o zaštiti prirode (NN NN 70/05, 139/08) u Županiji je zaštićeno 46.941 ha površine, od čega 22.277 ha otpada na kopno, a 24.763 ha na more. Na području Županije od zaštićenih prirodnih područja postoji: 1 nacionalni park, 1 park prirode, 10 posebnih rezervata, 7 značajnih krajobraza, 8 park-šuma, 10 spomenika parkovne arhitekture i 6 spomenika prirode.

Sadašnji interes za prirodnu sredinu potiče nas da dublje sagledamo ulogu medonosne pčele u prirodi. Poznato je da su pčele glavni oprašivači kultiviranog

12


bilja, no njihova uloga nije zanemariva ni u očuvanju biološke raznolikosti samoniklih biljnih vrsta. One su sastavni dio svakog ekosustava, te u slučaju DNŽ čine prirodne ljepote koji do sada, nisu narušeni čovjekovim djelovanjem. Osim što čine prirodne ljepote Županije važne za turističku promidžbu, samonikle su biljne vrste prirodni resursi za proizvodnju mediteranskih vrsta meda. Prirodna obilježja Županije i pčelarstvo

Prema klimatskim obilježjima, pčelinje zajednice na području DNŽ imaju dobre uvjete za razvoj tijekom godine. Tijekom ljetnih mjeseci, kada zbog visokih temperatura dolazi do stagnacije razvoja medonosnih biljnih vrsta, pčele ulaze u fazu ljetnog mirovanja. Ljetno razdoblje može negativno utjecati na pčelinje zajednice, ako im se ne osiguraju dostatne količine higijenski ispravne vode i hrane. Potrošnja se vode po pčelinjoj zajednici procjenjuje na 4,5 litre tjedno. Dio pčelara, koji za to imaju mogućnosti (različiti oblici transporta), u tom razdoblju godine sele pčele na pogodnije lokacije. U selidbi pčela jednu od većih poteškoća pričinjava selidba s otoka na kopno i obrnuto jer iziskuje zaseban transport i značajno povećava troškove pčelarenja. S druge strane, mogućnost selidbe pčela iz južnog dijela Županije u kontinentalno područje dodano je otežano granicom s Bosnom i Hercegovinom.

Potrebno je istaknuti da u DNŽ postoje značajna područja koja su obuhvaćena Zakonom o zaštiti prirode te da pčelarstvo nije u suprotnosti s propisima o zaštiti prirode, nego nasuprot, racionalnim se rasporedom pčelinjih zajednica na ovim prostorima osigurava dovoljno oprašivača za uspješan razvoj svih biljnih vrsta koje su ovisne o oprašivanju kukcima. Time pčele značajno doprinose očuvanju biološke raznolikosti svih područja, a posebice područja u sustavu zaštite.

U poljoprivrednoj proizvodnji raste potražnja za prepoznatljivim proizvodima (ekološki ili integrirani uzgoj, tradicijski proizvodi), konzumiranim ili kupljenim u prostoru u kojem su nastali. Usmjerenje u tom pravcu omogućilo bi postojanje održive, za okoliš prihvatljive gospodarske pčelarske aktivnosti uz održavanje tradicionalnog krajobraza koji je u ovoj Županiji vrijedan turistički resurs.

13


4.2. Pčelinja paša i potencijali pčelinje paše po pojedinim područjima Županije Na osnovu dosadašnjih istraživanja Zavoda za ribarstvo, pčelarstvo, lovstvo i specijalnu zoologiju Agronomskog fakulteta i ostalih dostupnih podataka, glede pčelinjih paša, Županiju bi mogli podijeliti u nekoliko područja. Najzapadniji bi dio obuhvaćao područje Ploča i Pojezerja, kao i područje Metkovića i Kule Norinske. Na navedenim je područjima uglavnom prisutna medonosna paša različitih biljnih vrsta te nema značajnijih uniflornih paša koje bi se mogle izdvojiti. Međutim, zbog specifičnosti mediteranske i submediteranske klime ovog područja medonosna flora omogućava proizvodnju multiflornih vrsta meda koje imaju izraženije senzorske odlike (boja, miris, okus) u odnosu na većinu vrsta meda s kontinentalnog područja i time su prepoznate na domaćem i europskom tržištu.

Sljedeće područje koje svakako zaslužuje pozornost je ušće Neretve, prije svega, područje Opuzena, na kojem se nalaze značajni resursi paše citrusa u prvom redu mandarinke (Citrus unshiu Marc.). Potrebno je istaknuti da pčelinja paša ovog područja nije specifična samo na razini Županije, već da se njezina specifičnost ogleda puno šire jer na području Hrvatske i okruženja ne postoje ovakvi resursi. Naime, ovo je i najsjevernije područje po značajnijim nasadima mandarine u Europi. Slika 1 Nasadi mandarina na području ušća Neretve

14


Nakon područja ušća Neretve, značajne se površine koje mogu osigurati zanimljivu medonosnu pašu nalaze na području poluotoka Pelješca i otoka Korčule. Ovo je područje u Županiji prepoznato po paši vrijesa (Erica spp.). Posebno se može izdvojiti paša na velikom drvenastom vrijesu (E. arborea L.), koja se pojavljuje obično u ožujku i travnju te pčelama pruža, kako nektarnu, tako i značajnu peludnu pašu. Pojedinih se godina može izvrcati do 20 kg meda po košnici. Osim velikog drvenastog vrijesa, na ovom je području značajna i medonosna paša pod pršljenastim vrijesom (E. manipuliflora Salsib.), koji cvijeta od kolovoza do listopada. Pršljenasti je vrijes izrazito medonosna biljna vrsta, tako da se pojedinih godina mogu ostvariti prinosi do 40 kg po košnici. Osim nektara, pčele skupljaju velike količine peluda koji je važan za razvoj i pripremu pčelinjih zajednica za zimsko razdoblje. Slika 2 Pčela na drvenastom vrijesu (Erica arborea L)

Područje Dubrovačkog primorja zanimljivo je prije svega što se na ovom području, pojedinih godina kada to vremenski uvjeti dopuste, može pojaviti paša na ljekovitoj kadulji (Salvia officinalis L.). Na razini Hrvatske područje je Dubrovačkog primorja također prepoznato što potkrepljuju podaci naših prethodnih istraživanja. Međutim, kaduljina je paša jako ovisna o vremenskim uvjetima (temperatura zraka, relativna vlažnost zraka i strujanje zraka) te je stoga nepredvidiva. Također, njezin je

15


opstanak ugrožen jer joj ostale biljne vrste makije onemogućavaju nesmetan razvoj. Osim kaduljine paše, na ovom je području moguće iskoristiti i pašu na vrijesu i planici (Arbutus unedo L.), kao i na različitim mediteranskim biljnim vrstama koje pružaju mogućnost proizvodnje multiflornog (cvjetnog) meda. Slika 3 Planika (Arbutus unedo L.)

Najistočniji dio Županije obuhvaća područje Župe dubrovačke i Konavala. Na osnovu dostupnih podataka na ovim bi se područjima mogla izdvojiti paša na medljici (mednoj rosi), koja se pojedinih godina pojavljuje na mediteranskom raslinju. Međutim, ova je paša nedovoljno istražena te nije moguće sa sigurnošću tvrditi s kojih biljnih vrsta pčele skupljaju mednu rosu. Medljikovci s mediteranskog područja po senzorskim odlikama ne zaostaju za tržištu dobro poznatim crnogoričnim medljikovcima. Kao i na cijelom području Županije i na ovom se području pojavljuju paše s različitih biljnih vrsta koje u konačnici osiguravaju proizvodnju osebujnog mediteranskog multiflornog meda.

16


4.3. Specifična flora pogodna za proizvodnju meda posebnih tržnih obilježja Na osnovu pregleda pašnih resursa Županije na prvom bi mjestu po specifičnosti trebalo izdvojiti pašu na mandarini. Površine pod ovim citrusom omogućavaju značajnu proizvodnju ovog uniflornog meda. Na svjetskom je tržištu med od citrusa po svojim senzorskim odlikama prepoznat i zauzima zavidno mjesto u ponudi meda. Uglavnom se radi o medu od ostalih citrusa (limun i naranča), dok je manji dio zastupljen medom od mandarine. Stoga bi, na osnovu gotovo monokulturnih nasada mandarine (procjena od 1.200 ha) u području ušća Neretve trebalo iskoristiti mogućnost proizvodnje ovog meda. Dosadašnja saznanja o analiziranim uzorcima ukazuju da pčelari koriste navedenu pašu, ali je kod nekih uzoraka primijećena granična uniflornost, što je posljedica nedovoljne pripreme pčelinjih zajednica za ovu pašu. Pravovremenim bi se tehnološkim zahvatima trebao smanjiti udio nektara iz prethodnih paša. Slika 4 Pčela na cvijetu mandarine

Sljedeća specifična flora, po kojoj je Županija prepoznatljiva je vrijes. Tijekom trogodišnjeg praćenja, na osnovu ocjenjivanja meda, utvrđeno je da ova biljna vrsta pruža značajne resurse za proizvodnju uniflornog meda, što je i razvidno prema broju pristiglih uzoraka na ocjenjivanja (Tablice 3, 4 i 5). U prve dvije godine

17


(2009 i 2010), med od vrijesa zauzimao je prvo mjesto iz skupine uniflornih vrsta, dok je u trećoj godini (2011) također bio prisutan, ali ne u onom broju kao iz prethodnih godina. Vrijesov med po svojim senzorskim odlikama spada u kategoriju aromatičnijih vrsta, tako da je kod određenih potrošača prepoznat i cijenjen.

Ljekovita kadulja (Salvia officinalis L.) je značajna medonosna biljna. Ističemo da ni u jednoj od mediteranskih zemalja, ljekovita kadulja ne raste na tako velikim površinama u nativnoj flori, kao u našoj jadranskoj regiji. Posebno se ističe na lokalitetima Dubrovačkog primorja. Na osnovu pristiglih uzoraka s ocjenjivanja meda (tablica 3, 4, 5) razvidno je da je samo 2010. godina bila pogodna za proizvodnju kaduljina meda. Te je godine s područja Dubrovačkog primorja potvrđena uniflornost za 7 uzoraka, dok je u 2008. deklariran 1, a u 2009. godini 2 uzorka. Med od ljekovite kadulje po svojim senzorskim odlikama spada u najcjenjenije vrste meda mediteranskog podneblja. Međutim zbog značajnog utjecaja vremenskih uvjeta ne medenje, kao i ograničenih prirodnih resursa, pojavljuju se i oscilacije na tržištu meda, što bitno utječe i na cijenu kaduljina meda.

Slika 5 Ljekovita kadulja (Salvia officinalis L.)

18


Planika (Arbutus unedo L.) kao specifična flora zaslužuje pozornost glede proizvodnje meda. Med od planike je izrazito gorkog okusa. Zbog svojih specifičnih odlika (prisutnost glukozida arbutina i metilarbutina) smatra se da posjeduje terapeutsku vrijednost. U Italiji je med od planike svrstan u najskuplje vrste meda te na tržištu postiže 4 do 8 puta višu cijenu u odnosu na ostale vrste. Osim prisutnosti arbutina, razlog visoke cijene ovom medu je i ograničenost resursa i vremensko razdoblje pojave paše. Naime, paša se planike pojavljuje u dijelu godine (od listopada do prosinca) kada su uvjeti medenja izrazito nepovoljni. U tom su razdoblju niže temperature i izrazito učestali južni vjetrovi i oborine koje dodatno uz smanjenu populaciju pčela u pčelinjoj zajednici utječu na proizvodnju meda. Primijećeno je da se zbog navedenih razloga u pristiglim uzorcima planike na ocjenjivanja meda pojavljuje problem s povećanim udjelom vode. Stoga bi trebalo poraditi na tehnološkim mogućnostima kojima bi se riješio navedeni problem jer zbog iznimne vrijednosti ovog meda, on to svakako zaslužuje.

19


4.4. Ocjena sadašnjeg stupnja korištenja prirodnih uvjeta Županije Prema procjeni površina pod određenim medonosnim tbiljnim vrstama i postojećeg broja pčelara, kao i broja pčelinjih zajednica, prirodni resursi Županije nisu dostatno iskorišteni osim u području Metkovića i Župe d eubrovačke

20


Udio pčelara u odnosu na broj stanovnika najveći je na području Dubrovačkog primorja i Stona, dok na dijelu područja nema registriranih pčelara.

Broj pčelara prema broju stanovnika

Hrvatska 0,077 UKUPNO DNŽ 0,101

Dubrovačko primorje 0,496 Ston 0,422

Metković 0,182 Janjina 0,169

Ploče 0,148 Župa dubrovačka 0,135

Orebić 0,120 Trpanj 0,115

Zažablje 0,110 Konavle 0,109

Kula Norinska 0,104 Mljet 0,090

Pojezerje 0,081 Dubrovnik 0,053

Slivno 0,048 Korčula 0,034 Opuzen 0,031

Blato 0,027 Vela Luka 0,000 Smokvica 0,000

Lumbarda 0,000 Lastovo 0,000

0,000 0,100 0,200 0,300 0,400 0,500 0,600

21


5. Opis situacije stanja pčelarstva

5.1. Povijesni kontekst pčelarstva na ovome području O pčelarstvu Dalmacije kroz povijest ima niz podataka, koji datiraju još iz doba grčkih i rimskih vremena. U najstarijim pisanim tragovima s ovih prostora češća su spominjanja meda i posebno voska i voštanih svijeća, nego što se spominje pčelarenje. Tradicijsko je pčelarstvo temeljeno na košnicama s nepokretnim saćem. Na prostoru Dalmacije susreću se različite vrste ovih košnica i različitih naziva:

• dubina, stubli, stublina - od stabla / panja

• ulišće, ul, lubura, čulak, čula - drvena škrinjica

• čelinka - u niši u kamenom podzidu ili u zidu stambene kuće ili crkve

• kamenica - od kamenih ploča

Mjesta na kojima se drže košnice su pažljivo odabirana. Pazilo se da je pčelinjak (uljanik u Konavlima, čelišće na Braču) u zavjetrini, na osunčanoj strani, u blizini kuće, da pčelar može svakodnevno obilaziti košnice. Pčelari su pčelama osiguravali vodu. U blizini pčelinjaka nalazile su se posude s vodom, najčešće izdubljene u kamenu. Za pojilice su se koristile i krune gustirni - bunara - na kojima se uklesala plitka udubljenja za vodu. Pazilo se da pojilice za pčele budu plitke da se pčele ne bi utopile. Nedostatak vode u nekim područjima smatra se jednim od glavnih razloga malog broja pčelinjih zajednica.

U Dalmaciji se med upotrebljavao u prehrani, tradicijskoj medicini a imao je ulogu i u nekim običajima. U tradicijskoj prehrani med se koristio za pripremanje kolača s medom i to više na otocima i u gradskim sredinama, a manje u zaleđu. S medom su se pravili i napici i začini za jelo. Med je u mlijeku davan maloj djeci kao obrok.

U Dubrovniku se radilo vino s medom, tzv. molsa. Prema nekim odredbama u gradskom Statutu, pa reformacijama iz 14. stoljeća zabranjivana je prodaja molse. „Tko prodaje patvoreno vino - molsu plaća kaznu od 2 perpera“ (Statut V, 43-V). Molsu se smjelo piti samo u svojoj kući. Na Korčuli se spominju paprenjaci veliki i mali spravljani od brašna, meda i šafrana, a slali su ih s Korčule još 1503 godine u bačvicama.

Premda je med najpoznatiji pčelinji proizvod, stoljećima je vosak bio daleko više cijenjen i imao veću vrijednost, sve do kraja 19. stoljeća. U srednjem vijeku su se

22


dugovi podmirivali voskom i medom. Vosak se i izvozio u Veneciju i u Papinsku državu. Voštane svijeće izrađivale su se u čitavom nizu oblika i njihov način izrade i različiti oblici bili su vezani uz određene običaje. U Dubrovniku je u 15. stoljeću postojala radionica voštanih i lojanih svijeća a zvala se „voskovarnica“. Vlada (Republika) je svake godine sklapala ugovor s jednim ili više majstora i davala im dozvolu za proizvodnju svijeća, određivala cijenu vosku, loju i svijećama, a u Dubrovniku su svijeće radili i ljekarnici.

Svijeće različitih oblika i veličina su posebno izrađivane za različite vjerske obrede. Poznate su korčulanske procesije u kojima Korčulanska bratovština sv. Roka ima pedeset toraca - svijeća težine od 20 do 40 kg i visine 190-210 cm. Tijekom stoljeća, najveća briga bratovštine bila je kako nabaviti dovoljno svijeća jer je vosak bio skup, te kako ih sačuvati da se ne slome. Na skupštini bratovštine 1709 godine bilo je zaključeno da je bratim dužan platiti 1,4 lire ako slomi svijeću.

5.2. Opis dostupnih proizvoda i raspoloživih resursa prema podacima pčelara

Proizvodnja meda i drugih pčelinjih proizvoda bila je, a vjerojatno će biti i dalje pod jakim utjecajem promjenjivih klimatskih uvjeta koji izravno utječu na medenje. Isto tako, pčelarima je problem u ograničenom pristupu javnim površinama, a posebice privatnima u slučaju selidbe na pašu. Veliku prijetnju razvoju pčelarstva u Županiji predstavlja i smanjenje broja iskusnih pčelara, kao i nizak interes mlađe populacije za uključivanje u ovu proizvodnju. Pčelari ističu da se širenjem tržišta pojavljuje problem većih količina uvoznog meda s niskim cijenama. Stoga je potrebno usmjeriti i educirati dio pčelara na prelazak na neke od oblika certificirane proizvodnje. Ovdje se prije svega misli na brigu o dobrobiti pčela i ekološku proizvodnju, koja bi doprinijela edukaciji potrošača i promociji pčelarstva.

Najčešća uporaba meda je u doručku kao namaz na kruh. Sada se bori sa vrlo jakom marketinškom promocijom drugih industrijskih namaza. Treba potaknuti modele promocije isticanjem vrijednosti meda s lokalnog područja. Predlaže se osnivanje prodavaonica i kušaonica (butik meda) s lokalnim proizvodima u kojima bi se naglasak stavljao na pojedine pčelare koji zadovoljavaju visoke standarde kvalitete (kao kod vina). Neophodno je uključiti u lokalnu ponudu druge pčelinje proizvode, kao što su pelud, propolis i matična mliječ, bilo kao zasebne ili u međusobnim kombinacijama.

23


Na području DNŽ registriran je samo jedan uzgajivač matica. Ova proizvodnja nije dostatna za lokalno tržište. Područje omogućuje razvoj pčelarstva kroz proizvodnju kvalitetnog genetskog materijala, posebno na otocima, gdje je osigurana izoliranost za kvalitetnu selekciju matica prilagođenih lokalnim pašnim, klimatskim i tehnološkim uvjetima.

Slika 6 Uzgajalište matica na području DNŽ

Na području DNŽ ne postoje ogledni pčelinjaci na kojima bi se mogla organizirati edukacija i promocija pčelinjih proizvoda kroz turističku ponudu i posjete pčelinjacima i pčelarskim objektima. Promidžba pčelinjih proizvoda u turizmu

Svjedoci smo sve većeg zanimanja ljudi za povratak prirodi stoga je i trend u turizmu usmjeren u tom pravcu. Prošlo je vrijeme masovnog turizma kada je bilo dovoljno osigurati smještajne kapacitete i od izvan pansionskog sadržaja ponuditi samo zabavu. U današnje vrijeme turistički radnici moraju razmišljati kako što bolje osmisliti aranžman i na taj način privući veći broj turista. Za obogaćivanje organiziranih turističkih aranžmana osim kulturnih svakako se mogu iskoristiti i prirodni resursi područja. U ovom se slučaju radi o uključivanju pčelarstva u turizam.

Unutar agroturizma, koji obuhvaća širi pojam, moguće je zbog svoje specifičnosti izdvojiti apiturizam kao posebnu potkategoriju. U sklopu gospodarstva, koje se bavi isključivo pčelarstvom, ovaj oblik ponude zaokružuje cijeli proces (od proizvodnje do plasmana). Postojeći pčelinjak potrebno je prilagoditi turističko- edukativnoj namjeni. Osigurati popratne objekte u kojima bi se provodila

24


degustacija pčelinjih proizvoda, održavala predavanja popraćena video projekcijama, demonstrirali tehnološki zahvati i dr.

Sve strane koje su uključene u apiturizam (organizator-domaćin-turist) na taj način mogu izvući maksimalnu korist:

- organizator, jer obogaćuje svoju turističku ponudu i time postaje konkurentniji na tržištu. Osim u glavnoj turističkoj sezoni, u posezoni moguće je đačkim i umirovljeničkim skupinama popuniti turistički aranžman, te neizravno utjecati na njihovu edukaciju što je bitno za širu društvenu zajednicu jer se time, putem pčelarstva, potiče ekološka svijest koja je u današnje vrijeme toliko potrebna.

- domaćin (pčelar), jer mu se proširuje tržište za plasman meda i ostalih pčelinjih proizvoda. Osim ustaljene prodaje meda u staklenkama pčelaru se pruža prilika da na svom gospodarstvu plasira med i u različitim proizvodima (pripravci na osnovi meda i ostalih pčelinjih proizvoda, slastice i napitci od meda, kozmetički preparati).

- turist, jer tako organiziranim pristupom upoznaje bolje život pčela i kakvoću pčelinjih proizvoda. Stručno vođenom degustacijom potrošaču se mogu približiti razlike između pojedinih vrsta meda. Također može kušati različite slastice i napitke proizvedene na osnovi meda i ostalih pčelinjih proizvoda. Nakon degustacije nudi mu se mogućnost kupnje proizvoda prema njegovu ukusu.

Med kao suvenir objedinjuje specifičnu floru podneblja, klimu, pčele i trud pčelara. Slika 7 Primjer medene ceste na području Varaždinske županije

25


5.3. Dosadašnje aktivnosti valorizacije meda Na temelju podataka iz znanstvenog projekta „Palinološke odlike nektara i meda od ljekovite kadulje (Salvia officinalis), kao i projekta „Botaničko podrijetlo mediteranskih medova“ te provedenih ocjenjivanja meda i anketama od pčelara izdvojeno je sedam vrsta meda. Od uniflornih se vrsta može izdvojiti, kaduljin i vrijesov med te med od mandarine i planike. Cvjetni i livadni su predstavnici multiflornih vrsta meda, a mediteranski medljikovci predstavljaju zasebnu skupinu zbog izvora s kojeg pčele skupljaju slatku tvar. Do sad su održana tri ocjenjivanja meda na županijskoj razini. Prvo je ocjenjivanje održano 2009. godine u Metkoviću, drugo u Dubrovniku 2010. godine i treće u Stonu 2011. godine. U tablicama 3, 4 i 5 prikazan je broj uzoraka meda po vrstama i po godinama te zastupljenost uzoraka po područjima Županije. Tablica 3. Ocjenjivanje meda održano u Metkoviću 2009. godine

Vrsta meda

Cvjetni med Livadni med Kaduljin med Med od mandarine

Medljikovac Vrijesov med

Ukupno

Područje

Dubrovačko primorje Konavle Župa dubrovačka Metković Kula Norinska Opuzen Pojezerje Ploče Pelješac Župa dubrovačka Dubrovačko primorje Opuzen Konavle Župa dubrovačka Dubrovačko primorje Ploče Dubrovačko primorje Pelješac

n 8 6 2 2 1 2 1 2 1 3 1 7 2 2 1 1 3

12 57

26


Tablica 4. Ocjenjivanje meda održano u Dubrovniku 2010. godine

Vrsta meda

Cvjetni med

Kaduljin med Med od mandarine

Vrijesov med

Medljikovac Ukupno

Područje n

Dubrovačko primorje 17 Konavle 10 Župa dubrovačka 4 Korčula 1 Kula Norinska 1 Opuzen 1 Dubrovačko primorje 2 Opuzen 3 Pelješac 7 Dubrovačko primorje 6 Konavle 3 Korčula 1 Konavle 3 Korčula 1 Pelješac 1 Ploče 1 Dubrovačko primorje 1

63 Tablica 5. Ocjenjivanje meda održano u Stonu 2011. godine

Vrsta meda

Cvjetni med Kaduljin med

Med od mandarine

Med od planike

Medljikovac

Vrijesov med Ukupno

Područje n Konavle 10 Dubrovačko primorje 7 Ploče 3 Mljet 2 Pojezerje 2 Pelješac 2 Metković 1 Korčula 1 Dubrovačko primorje 7 Konavle 1 Korčula 1 Metković 1 Opuzen 9 Dubrovačko primorje 1 Kula Norinska 1 Pelješac 1 Konavle 1 Metković 1 Pelješac 5

57 27


5.4. Identifikacija registriranih proizvođača, udruga i zadruga, kao i obrta i trgovačkih društava u pčelarstvu

Prema evidenciji Hrvatske poljoprivredne agencije, na području DNŽ postoji 125 registriranih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koja se bave pčelarstvom s ukupno 9.232 pčelinjih zajednica. Ukupno, na području DNŽ, djeluje sedam pčelarskih udruga, koje su ove godine osnovale Zajednicu pčelarskih udruga DNŽ, a to su:

Pčelarska udruga „Mandarina“ Opuzen, Pčelarska udruga „Planika“ Ploče, Pčelarska udruga „Rusmarin“ Župa dubrovačka Pčelarska udruga „Vrijesak“ Pelješac Pčelarsko društvo „Kadulja“ Metković Pčelarsko Društvo „Dubrovačko primorje“ Majkovi Udruga pčelara „Nada“ Konavle - Grude

Blizina Bosne i Hercegovine omogućuje pčelarima snabdijevanje s jeftinijim pčelarskim potrepštinama, opremom i priborom. Na cijelom području DNŽ nedostaje dućan s pčelarskim potrepštinama. Ovaj se nedostatak najviše osjeti na otocima.

5.5. Socio-ekonomska obilježja proizvođača

Socioekonomska obilježja pčelara dobivena su anketnim ispitivanjem proizvođača koje je obuhvaćalo kapacitete, proizvodnju, poduzetničke namjere i stavove o poslovnom udruživanju. Ispitivanje je provedeno na tri lokacije, koje su obuhvatom anketiranih odražavale posebnosti pčelarske populacije na ovom području. Ukupno je anketiran 71 pčelar, a obavljena je stručna posjeta kod 3 pčelara radi dodatnih podataka. Pčelari su s proizvodnih područja Konavala, Stona i Opuzena, što na dobar način pokriva područje Županije. Ukupni kapaciteti anketiranih pčelara su 3.852 košnice (prosječno 55 košnica po pčelaru), što predstavlja reprezentativan uzorak ukupne pčelarske populacije, koja je na području Županije (u Hrvatskom pčelarskom savezu 221 registrirani pčelar s oko 7.600 proizvodnih košnica, u Hrvatskoj poljoprivrednoj agenciji 125 pčelara s oko 9.200 košnica).

28


Prema nomenklaturi Hrvatske poljoprivredne agencije pčelari u Županiji su gotovo isključivo hobisti, sa samo nekolicinom kojima je pčelarstvo dopunsko zanimanje.

Anketiranjem je bilo potrebno utvrditi:

- stanje i način pčelarenja, - zastupljenost hobi, dopunskog i profesionalnog načina pčelarenja, - učestalost selećeg i stacioniranog te konvencionalnog i ekološkog načina pčelarenja, - količine proizvodnje po vrstama meda, - cijene koštanja proizvodnje i kanale prodaje meda, - količine i kvalitetu, te primjerenosti objekata u pčelarstvu (vrcaona, skladište rezervnog saća, radionica za popravak pčelarske opreme i dr.), tipu košnica i transportnim sredstvima, - kvalifikacije meda i stupnja tržnosti, odnosno komercijalne proizvodnje u ukupnoj proizvodnji po kategorijama, - stavove i mišljenja samih proizvođača prema tipovima i obliku poslovnog organiziranja proizvođača.

Slika 8 Sastanci s pčelarima za provedbu ankete

5.5.1. Stanje i način pčelarenja

Više od 2/3 anketiranih su neregistrirani proizvođači, dok ih manje od 1/3 posluje kao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u sustavu PDV-a. Registrirani su u pravilu proizvođači koji imaju više od 60 košnica, te samo dio onih koji imaju manje košnica, ali planiraju u sljedećem razdoblju značajno povećati proizvodnju. Većina pčelara koristi se LR košnicama i proizvodnja im je isključivo konvencionalna.

29


Pčelari s manjim brojem košnica uglavnom pčelare stacionarno, dok su veći pčelari usmjereni na seleće pčelarenje. U populaciji pčelara od 60 do 100 košnica često je do polovice košnica stacionarno, a ostalo su seleće. Pčelari s više od 100 košnica u pravilu imaju sve proizvodne košnice kao seleće. Osim seljenja košnica na području Županije (Konavle, Opuzen-Metković, otoci), pojedini anketirani pčelari svoje pčele tijekom sezone odvoze izvan granica Županije. Taj udjel je viši kod komercijalnih pčelara, pa tako to čini 15% onih sa 60-100 košnica, te 25% onih s preko 100 košnica.

Pčelari samo u manjoj mjeri namjeravaju zadržati sadašnji broj košnica, dok ih većina namjerava povećati, u nekim slučajevima više nego udvostručiti. Na taj način, značajno bi se smanjila populacija pčelara s 30-60 košnica, nešto bi se povećala populacija onih s preko 100 košnica, a udio pčelara s manje od 30 košnica bi se neznatno smanjio. 5.5.1. Kapaciteti i proizvodnja pčelara

Nešto više od 26% anketiranih su pčelari s manje od 30 košnica. Većina ih ima 20- 25 košnica i predstavlja klasičnu populaciju hobista. Od njih, samo manji dio namjerava u sljedećem razdoblju povećavati broj košnica, što znači da ostaju nekomercijalni pčelari, kojima je prihod od prodaje meda samo način za obnovu tekuće proizvodnje.

Oko 42% anketiranih posjeduje od 30 do 60 košnica. Većina su u dobi preko 45 godina i u dogledno vrijeme povećavat će broj košnica najviše do 80. Namjera im je stabilizirati proizvodnju i prodaju meda kao vrlo dobru dopunsku aktivnost i izvor prihoda. Jedan dio ove populacije (oko Ľ) koja namjerava značajnije povećati svoje kapacitete, na preko 100 košnica i usmjeriti se na potpuno komercijalnu proizvodnju.

Populacije sa 60-100 i preko 100 košnica su zastupljene sa po 15% u ukupnom uzorku, a izrazito su tržno orijentirani. Ni jedan od anketiranih u ovim skupinama nije poželio povećati sadašnji broj košnica za više od 20%.

30


Tablica 6. Broj pčelara, kapaciteti i proizvodnja

Broj košnica Broj pčelara Prosječno košnica po pčelaru Proizvodnja ukupno kg

do 30 19 21 350 od 30 do 60 30 42 620 od 60 do 100 11 77 1.600 preko 100 11 120 2.200

Prosječna proizvodnja meda po skupinama proizvođača ne predstavlja posebno ograničenje za izravnu prodaju. Na ovome području svi proizvođači relativno lako i po dobrim prodajnim cijenama „na kućnom pragu“ prodaju do 1.000 kg meda. Pčelari s preko 100 košnica koriste prednost svoje duže i intenzivnije nazočnosti na tržištu, zbog koje prodaju lako i preko 2.000 kg meda izravnom prodajom. Najčešći prodajni kanal registriranih proizvođača je tržnica, a zatim slijedi izravna prodaja. U manjoj mjeri, veći proizvođači povezuju manji dio svoje prodaje s turističkim i sličnim djelatnostima. Kod svih kategorija pčelara je zabilježen visoki stupanj tržnosti (preko 75%), koji je posebno visok kod pčelara s većim brojem košnica, premda i u populaciji s manje od 60 košnica ima pčelara koji prodaju više od 90% svoje proizvodnje.

U strukturi pčelara preko 100 košnica prevladava miješani ili livadni med s udjelom od oko 50-60%, a u podjednakim udjelima (20-25%) javljaju se med kadulje i vrijesa. Ostale kategorije pčelara često prodaju samo jednu vrstu meda ili med razlikuju po vremenu vrcanja kao proljetni i jesenski. To je naglašeno kod malih pčelara koji pčelare stacionarno. U kategoriji proizvođača sa 60-100 košnica su najčešće vrste meda vrijes i cvjetni/mješoviti med. Ista kategorija pčelara u nekim slučajevima proizvodi propolis za prodaju, a najčešći proizvođači ostalih pčelinjih proizvoda (pretežno propolis) su veliki pčelari s više od 100 košnica. Tablica 7. Proizvodnja meda (kg) po košnici - prema strukturi pčelara

Broj košnica Najveća Najmanja Prosjek do 30 30,00 11,50 16,84 od 30 do 60 32,00 12,00 14,78 od 60 do 100 35,00 15,00 20,89 preko 100 35,00 14,50 18,33

31


Najveći prosječni prinos po košnici ostvaruje kategorija proizvođača s 60-100 košnica, što je vjerojatno uzrokovano brojem košnica koje relativno lako nadgleda i njima upravlja pčelar-gospodar, bez potrebne dodatne pomoći u radnoj snazi. Također, ovakav broj košnica lakši je za organiziranje selećeg pčelarenja, kao glavnog činitelja viših prinosa po košnici.

Velika odstupanja prinosa između najmanjeg i najvećeg zabilježenog po skupinama su najviše posljedica različitih vremenskih uvjeta po godinama, međutim postoje određene razlike i između prinosa u istoj godini - kao rezultat načina pčelarenja (stacionarni-seleći), te pojedinačnog uspjeha selećeg pčelarenja.

Svaki pčelar posjeduje ograđeni pčelinjak, odnosno djelomično izolirane košnice na otvorenom prostoru. Gotovo neovisno o broju košnica, pčelari posjeduju oko 20-30 m2 prostora za potrebe smještaja pčelarskog pribora i potrepština. Radi se u pravilu o improviziranim objektima nekadašnjih garaža ili skladišta u okviru ili uz stambene objekte. Rijetko ovakvi objekti odgovaraju tehnološkim zahtjevima, a pčelari ne posjeduju suvremenu pčelarsku opremu. Manji broj proizvođača s preko 100 košnica ima kvalitetnije izgrađene vrcaone, prostore za držanje pribora, popravak košnica i uvoštavanje, kao i skladište rezervnog saća.

Općenito gledajući, pčelari imaju toliki broj košnica o kojem mogu skrbiti u postojećim objektima i s postojećom opremom. Za ozbiljniji razvoj pčelarske proizvodnje, te tržnu prodaju potrebno je provesti određene adaptacije postojećih prostora kod malih pčelara, ali i značajnija ulaganja u specijalizirane prostore kod komercijalnih pčelara.

Slika 9 Pčelinjaci na području Dubrovačko neretvanske županije 32


5.5.2.Ekonomika proizvodnje

Ukupna ulaganja po košnici su od oko 2,4 do 3 tisuće kuna, pri čemu su najveća ulaganja kod manjih pčelara, te najvećih - budući da oni ulažu u seleće pčelarenje (vozila i prikolice). Najveći dio ulaganja u pčelarstvu odnosi se na pčelinjake i košnice, a zatim na objekte i opremu. Kako se u pravilu radi o dugotrajnom korištenju ovih sredstava, oni svojim trošenjem ne djeluju tako značajno na cijenu koštanja meda. Ulaganja u osnovna sredstva pčelara su ovdje nešto niža, nego što je to primjerice u panonskom dijelu Hrvatske zbog toga što pčelari u pravilu nemaju specijalizirana pčelarska vozila i prikolice s košnicama, a ni pčelinjaci im nisu u čvrsto građenim nadstrešnicama. Vrijednost pčelarske opreme i košnica odgovara hrvatskom prosjeku. Tablica 8. Visina ulaganja u pčelarstvo po skupini pčelara i broja košnica

Broj košnica

Ukupna sredstva za pčelarsko gospodarstvo Pčelinjak i košnice Objekti Oprema Pribor

UKUPNO Vozila

do 30 31.000 21.000 7.500 2.800 0 62.300 od 30 do 60 54.500 30.000 9.800 7.500 0 101.800 od 60 do 100 98.000 46.800 16.500 14.000 25.000 200.300 preko 100 150.000 82.500 27.800 22.000 70.000 352.300

Po košnici do 30 1.491,98 1.010,70 360,96 134,76 0,00 2.998 od 30 do 60 1.299,62 715,38 233,69 178,85 0,00 2.428 od 60 do 100 1.279,65 611,10 215,45 182,81 326,44 2.615 preko 100 1.250,00 687,50 231,67 183,33 583,33 2.936

Najčešća prodajna cijena meda za sve kategorije proizvođača je 50 kn/kg. U slučaju da se radi o medu od vrijesa ili kadulje cijena je od 50 do 60 kn/kg, dok se miješani (cvjetni) medovi prodaju po cijenama od 35 do 40 kuna. Neki mali proizvođači unatoč prodaji meda kao cvjetnih (razlikuju ih po vremenu vrcanja kao proljetne i jesenske), također ostvaruju prodajnu cijenu od uobičajenih 50 kn.

33


Tablica 9. Prikaz ekonomike pčelarenja po skupinama pčelara i košnici

Ukupno Broj košnica Prihodi

Troškovi

materijal rad-usluge Fiksni

Dohodak Vlastiti rad Ukupni

do 30 15.750 4.340 0 2.181 2.100 8.621 7.130 od 30 do 60 31.000 8.308 558 3.563 3.224 15.653 15.347 od 60 do 100 80.000 19.040 3.200 7.011 7.200 36.451 43.550 preko 100 110.000 21.340 7.700 12.331 9.900 51.271 58.730

Po košnici do 30 758,02 208,88 0,00 104,94 101,07 414,89 343,13 od 30 do 60 739,23 198,11 13,31 84,96 76,88 373,26 365,97 od 60 do 100 1.044,61 248,62 41,78 91,54 94,02 475,96 568,66 preko 100 916,67 177,83 64,17 102,75 82,50 427,25 489,41

Po kg meda do 30 45,00 12,40 0,00 6,23 6,00 24,63 20,37 od 30 do 60 50,00 13,40 0,90 5,75 5,20 25,25 24,75 od 60 do 100 50,00 11,90 2,00 4,38 4,50 22,78 27,22 preko 100 50,00 9,70 3,50 5,60 4,50 23,30 26,70

S obzirom da se prosječno ostvaruju vrlo dobre prodajne cijene, proizvodnja meda svih ispitivanih kategorija proizvođača pokazuje dobre ekonomske rezultate. Kako proizvođači u pravilu ne računaju vlastiti rad i amortizaciju uloženih sredstava (kao fiksne troškove), drže svojom „zaradom“ i više nego je proračunato 20,37 do 27,22 kn dohotka po kilogramu proizvedenog meda. Dohodak od 7,1 do 15,3 tisuće kuna kod hobi, te od 43,5 do 58,7 tisuća kuna za komercijalna pčelarska gospodarstva ukazuje na vrlo dobar gospodarski položaj pčelarstva. 5.5.3. Poduzetničke namjere i stavovi

Povećanje dohotka u pčelarenju ispitivanih pčelara razlikuje se s obzirom na njihovu podjelu po broju košnica. Tako pčelari s preko 100 košnica svoje povećanje dohotka grade na promjeni tehnologije pčelarenja, te povećanju cijene meda, a manje na očekivanoj državnoj potpori - onaj dio koji ne vjeruje u povećanje cijene meda ubuduće. Komercijalni pčelari sa 60-100 košnica računaju s povećanjem prinosa po košnici, te povećanjem broja košnica uz namjeru povećanja cijene meda proizvodnjom uniflornih vrsta meda. Mali pčelari misle da im promjena tehnologije ne donosi porast dohotka, koliko je to moguće povećanjem broja košnica. Svjesni su da mogu povećati prinose samo promjenom

34


tehnologije, ali nisu skloni prijeći na seleće pčelarenje, ako baš ne moraju. Dio pčelara nije spreman razmjestiti prekobrojni dio košnica na dvije ili više lokacija.

Većina pčelara su mišljenja kako ekološka proizvodnja nema najbolje uvjete ni danas ni u budućnosti, te da znači veća ulaganja i veće troškove proizvodnje. Međutim preko 10% anketiranih namjerava vrlo ozbiljno u sljedećih 5 godina potpuno prijeći na ekološko pčelarenje. Pritom su takvi pčelari podjednako raspoređeni u svakoj od analizirane 4 kategorije po broju košnica. U kategorijama pčelara s više od 60 košnica najviše je onih (15-20%) koji niti ne razmišljaju o ekološkom pčelarenju ili su potpuno uvjereni da se nikada neće baviti ekološkim pčelarenjem.

Glavni razlozi takvoj odluci kod velikih pčelara su dobra sadašnja cijena i proizvodnja, te nedovoljno poticaja za ekološko pčelarenje. S druge strane, oni koji se namjeravaju baviti ekološkim pčelarenjem ističu dobru prodajnu cijenu kod ekološkog pčelarenja i svoje male kapacitete, koji bi veći dohodak davali u ekološkom načinu pčelarenja.

Po mišljenju svih skupina pčelara podjednako, ekološko pčelarenje je najbolji izbor za pčelare s malim brojem košnica, te mlade pčelare i početnike. Izgledi ekološkog pčelarenja u budućnosti ovisit će o puno višim cijenama meda, te poticajima. Također se računa na ekstra povoljnosti za pčelare, premda se ne očekuje da će ekološko pčelarstvo ikada biti značajnije zastupljeno. Veći dio pčelara bi se odlučio za ekološko pčelarenje upravo u uvjetima boljih cijena meda, ali su zabilježeni i odgovori: kad bih bio mlađi, kad bi mi to bio isključivi posao, te ako nasljednici pokažu zanimanje za pčelarenje.

Osim proizvodnje meda (konvencionalno i ekološki), pčelari bi se rado bavili proizvodnjom matične mliječi i pčelinjeg otrova, te proizvodnjom paketnih pčela.

Oko 1/3 anketiranih se vjerojatno nikad neće učlaniti u pčelarsku zadrugu, dok ih je 25% već učlanjeno u zadrugu. Preostali bi se vjerojatno učlanili u zadrugu, ako bi im se to činilo poslovno prihvatljivim.

O zadružnom poslovanju najviše znaju preko savjetodavne i druge stručne službe, te preko vlastitog iskustva u zadruzi ili iskustava kolega i prijatelja. Nešto manje su obaviješteni preko pčelarskog saveza ili udruge. Presudan utjecaj na njihove stavove o zadružnom pčelarenju imaju vlastita iskustva u zadruzi, te informacije koje imaju od savjetodavne ili neke druge stručne službe.

35


Potrebu zadružnog poslovanja, svi pčelari, neovisno o skupinama, ne vide zbog mogućeg unaprjeđenja tehnologije proizvodnje i nabavke potrošnog materijala i matica, koliko zbog nabavke opreme i košnica, kao financijski većeg izdatka. Posebnu potrebu vide u proizvodnji i plasmanu na tržište, jer unatoč tome što trenutno prodaju svoj med relativno lako, očekuju probleme pri planiranom porastu kapaciteta u sljedećih 5 godina. Također im je zadružno poslovanje vrlo važno s obzirom na moguće interesno zastupanje pčelara pred trgovcima i nadležnim ministarstvima, odnosno pri korištenju očekivanih potpora (poljoprivreda, regionalni i ruralni razvoj).

U slučaju osnivanja pčelarske zadruge veliki pčelari s više od 100 košnica su izrazito podijeljeni u stavovima. Veći dio bi odmah pristupio zadruzi, dok se manji dio nikada ne bi htio učlaniti u zadrugu niti biti njen kooperant. Ostale kategorije pčelara su podjednako raspoređene unutar odluka: pristupit ću zadruzi kad vidim ostale članove, te najprije ću vidjeti što će se dogoditi, pa ću se odlučiti. Sljedeća opcija zanimljiva pčelarima s manje od 100 košnica, te pogotovo onima s manje od 60 je da će pristupiti zadruzi, ali samo kao kooperant za kojeg će zadruga povoljnije nabavljati repromaterijal.

Kod mišljenja o izgledima zadružnog poslovanja u pčelarstvu, podjela je također specifična s obzirom na broj košnica kojima raspolažu pčelari. Tako oni s preko 100 košnica u preko 60% slučajeva misle kako izgledi zadrugarstva nisu dobri ili su posebno loši. Ostalih 40% drži kako su ti uvjeti dosta dobri ili čak vrlo dobri. Kategorije pčelara s manje košnica se kreću u granicama od dosta dobrih, do zadovoljavajućih i loših uvjeta za razvoj zadrugarstva u pčelarstvu.

Uspjeh u zadrugarstvu prema mišljenju svih anketiranih manje ovisi o inicijativi pojedinaca u zadruzi, te njihovom poštenju, a više je to rezultat: državne potpore, zakonske regulative u prometu pčelarskih proizvoda, te ukupnom sudjelovanju zadrugara u upravljanju zadrugom. Presudno za opstanak zadruga u pčelarstvu bit će kakva je državna potpora, te hoće li se zahtijevati kvaliteta i pakiranje proizvoda, kao i registriranje pčelara. Glavne smetnje zadružnom pčelarstvu za male pčelare su što ne donose dovoljnu korist članstvu i ni jedan pčelar se ne želi odreći prava samostalne prodaje meda. Veliki pčelari koji su sumnjičavi prema zadružnom pčelarstvu kao glavne smetnje navode nedovoljnu financijsku potporu države, nepoštenje upravitelja zadruge, te izostanak pune podrške i poštenja članova zadruge.

36


Veliki pčelari žele poslovati samostalno, kao obrt ili d.o.o., zatim u okviru zadruge. Srednji pčelari više su usmjereni na partnerstvo, OPG i kooperantski odnos sa zadrugom ili otkupljivačem meda, dok su manji pčelari za OPG kao najviši oblik poslovnog povezivanja koji je njima prihvatljiv, te zadruga - ako se baš mora.

5.6 Opis pčelarskih proizvoda i procesa proizvodnje

Na cijelom području DNŽ zastupljene su LR košnice. Nastavljače LR spadaju u najmoderniji tip košnica, koji omogućuje primjenu suvremene tehnologije i opreme za pčelarstvo. Pčelarenje s LR košnicama zahtjeva osiguravanje odgovarajućeg prostora za smještaj rezervnog saća, stabilne vrcaone, prostora za topljenje voska i radionice za popravak košnica, užičavanje i uvoštavanje okvira. Prilikom obilaska pčelara utvrđeno je da posjeduju prostor za pčelarstvo. Svi obiđeni objekti su preuređeni i prilagođeni potrebama. Dio objekata zadovoljava visoke standarde higijensko tehničkih uvjeta za prihvat, obradu i čuvanje pčelinjih proizvoda i pčelarskih potrepština. Prilagođenost objekata se prije svega očitovala u skučenosti prostora i otežanoj manipulaciji s nastavcima i proizvodima. Kod svih obiđenih pčelara postojala je želja da osiguraju bolji prostor i pčelarsku opremu te kvalitetniju ambalažu za proizvode. Vrlo mali broj pčelara posjeduje adekvatnu ambalažu (inoks posude) za med koja zadovoljava zahtjevima za prehrambene proizvode. Nedostatak adekvatnog prostora za pčelarstvo ograničava broj košnica na onaj broj koji je moguće obraditi u prilagođenim uvjetima s postojećom opremom i radnom snagom. I najbolji prostori su višenamjenski, tako da nema mogućnosti trajno smjestiti veću pčelarsku opremu, koja bi osigurala lak prihvat i skladištenje nastavaka.

Na cijelom području dominira stacionarni oblik pčelarenja. Nedostatak prilagođenih vozila za transport pčela i opreme za utovar i istovar košnica ograničava pčelare na jednu, a vrlo rijetko na dvije paše koje im osigurava smještaj stacionarnog pčelinjaka.

Pčelari posjeduju visok stupanj vještina u radu s pčelama, ali im nedostaje dio temeljnog znanja i priključak na suvremeno znanje u borbi s bolestima i osiguravanju razvoja pčela bez opasnosti od rojenja.

37


6. SWOT analiza županijskog pčelarstva 6.1. Stavovi pčelara o stanju i razvoju županijskog pčelarstva

Prema mišljenju pčelara glavne prednosti pčelarenja u ovom prostoru su klima i ekološki čist prostor koji daju specifična obilježja i kvalitetu meda koja se bitno razlikuju od meda s drugih područja. Kao prednost pčelari ne uzimaju mogućnost jednostavnog plasmana kroz turističku potrošnju, a svjesni su da pčelinja paša ovdje nije izdašna.

Veliki pčelari kao glavni nedostatak razvoja pčelarstva u Županiji drže nedovoljnu promidžbu pčelinjih proizvoda unutar subjekata u Županiji, te starosnu dob pčelara. Manji pčelari više ističu nedostatak praktičnog znanja o pčelarenju, nedostatak kapitala i katastra pčelinjih paša, kao i slabo zanimanje mladih za obnovu postojećih i razvoj novih pčelinjaka.

Veliki pčelari kao neiskorištene mogućnosti razvoja pčelarstva vide: bolje povezivanje pčelara s proizvođačima poljoprivrednih proizvoda i poduzetnicima iz turističke djelatnosti i plasman kroz njihove proizvode, bolju suradnju pčelara u udruzi i zajednički plasman, promjenu tehnologije pčelarenja, te proizvodnju drugih pčelinjih proizvoda.

Kod manjih pčelara su ovi činitelji manje važni, a ističu se: uzgoj medonosnog bilja, zajednička izrada projekata za financiranje razvoja pčelarstva, bolje upoznavanje lokalnog stanovništva i mladih o značaju pčelarske proizvodnje, ekološka proizvodnja meda, te veće korištenje lokalnih medija za promidžbu pčelarstva.

Slična podjela stavova kod velikih i malih pčelara izražena je i kod ocjene smetnji mogućeg razvoja pčelarstva. Tako veliki pčelari ističu uglavnom: povećanje zimskih gubitaka, povećanje bolesti pčela, slabu kontrolu tržišta pčelinjih proizvoda, te sve veću primjenu pesticida i drugih sredstava za zaštitu bilja.

Mali pčelari najvećim smetnjama drže starosnu i obrazovnu strukturu pčelara, te preveliku usmjerenost pčelara na brzu zaradu. Vrlo rijetko pčelari smetnjama drže skučenost prostora ili manjak površina pod kaduljom, a puno loših godina u pčelarstvu ili dolazak drugih pčelara na županijske paše ne drže tako značajnom smetnjom.

38


6.2. Ekspertna ocjena

SWOT analiza je kao jedno od marketinških pomagala iskorišteno za utvrđivanje sadašnjeg položaja malih i velikih pčelara na području Dubrovačko neretvanske županije. SWOT analiza pčelara omogućava usmjeravanje pčelarstva na područja u kojima su pčelari jaki, kao i na ona u kojima leže njihove najveće mogućnosti. U istraživanju je primijenjen uobičajen postupak koji se koristi kod ove metode. To znači izrađene su jednostavne tablice s relevantnim područjima, koja će se u naknadnom istraživanju objektivno procijeniti.

Pčelari su podijeljeni u dvije kategorije. Mali proizvođači su oni do 100 košnica, koji ne mogu ostvariti punu egzistenciju iz pčelarske proizvodnje. Veliki proizvođači imaju više od 100 košnica i od pčelarske proizvodnje 1-2 uvjetno uposlena radnika mogu ostvariti punu zaposlenost i egzistenciju u samom pčelarstvu kao dohodovnoj grani obiteljskog gospodarstva.

Mali pčelari moraju dodatno ojačati svoje snage, posebice zbog prednosti koje ima tradicija uzgoja pčela i imidž pčelinjih proizvoda s ovog podneblja kao proizvoda visoke kvalitete i cijene u odnosu na druga lokalna tržišta u RH.

Svoje slabosti mogu umanjiti unaprjeđenjem proizvodnje korištenjem suvremene tehnologije i opreme, razvojem marketinških aktivnosti i pripremom proizvoda za tržište, pri čemu im nedostaju znanja i vještine koje se mogu usvojiti sustavnom izobrazbom u specijaliziranim pčelarskim i sličnim školama, te tečajevima.

MALI PČELARI

P + Imidž pčelarstva kao djelatnosti S R povezane s prirodom, ekologijom i L E dobrobiti životinja A D + Imidž dobrog pčelara iz susjedstva B N + Tradicija proizvodnje meda s ovog O O područja (izvornost proizvoda) S S + Mala ulaganja, svaki povrat dobar T T + Na prijetnje i rizike odgovara se I I smanjenjem proizvodnje

+ Brza obnova košnica + Relativno lako dostizanje praga za državnu potporu + Pčelarstvo kao biznis

+ Neprilagođenost suvremenim zahtjevima tržišta + Nekorištenje suvremene tehnologije + Manjak znanja iz tehnologije

proizvodnje + Nedostatak marketinga i finalizacije proizvoda za tržište + Nema garancije obnove pčelarstva u OPG + Poslovna Nepovezanost ograničava razvoj

39


P + Izravni plasman na tržištu P R + Ne moraju imati velike objekte R I + Mogućnost proizvodnje različitih I L pčelarskih proizvoda više dodatne J I vrijednosti E K + Med kao turistički proizvod T E odražava mentalitet podneblja i N

područja J + Ekološko pčelarenje E + Organiziranje i opremanje

obiteljskih gospodarstava koja će zaokružit cjelovit lanac od uzgoja pčela proizvodnje meda i njegova plasmana na tržište kroz usluge ruralnog turizma

- Rizik prestanka bavljenja pčelarstvom u slučaju ekološke ili druge katastrofe

- Neobnavljanje malih pčelarstava - Manja tržnost nefinaliziranih

proizvoda kod otvaranja tržišta EU - Nezainteresiranost trgovine za

domaći med i okretanje prometa meda prema velikim pčelarima

- Konkurencija malih pčelara iz zemalja u okruženju

- Gubitak sadašnje razine potpore

Svoje prilike mali pčelari najbolje mogu iskoristiti poslovnim povezivanjem u lance davatelja usluga seoskog i ruralnog turizma, s dodatnom mogućnošću prelaska na ekološku proizvodnju. Povezani u jedan od oblika vertikalne kooperacije mogu lakše odgovoriti i na prijetnje svome pčelarenju.

Veliki pčelari imaju jaču moć na lokalnom tržištu pčelinjih proizvoda, posebice meda, ali su osjetljivi na svaku promjenu „medne godine“ u smislu klimatskih prilika, te promjena cijena meda. Prednost im je što su usvojili viši stupanj tehnologije, relativno su konkurentni u takvim prilikama, a pčelarstvo im je već sada poslovna djelatnost - biznis.

Prijetnje nedostatka kapitala za razvoj mogu se ukloniti sustavom poticaja za nabavku osnovnih sredstava u pčelarstvu, posebice objekata, opreme i pčelarskih vozila.

Zbog održivosti samog pčelarenja, te unaprjeđenja njegovog položaja od tradicionalne nadopune obiteljskog proračuna u pravi obiteljski biznis, kao i potrebe da se pčelarstvo na području Županije razvije u stabilnu gospodarsku granu kompatibilnu s dominantnim turizmom važno je uspostaviti održivi sustav potpore, suradnje i razvoja.

U tom smislu, korištenje državnih poticaja ili poticaja lokalne samouprave, te sustav cjeloživotnog obrazovanja u području tehnologije i poduzetništva mogli bi povećati prilike, a ublažiti prijetnje koje se nalaze pred ovim dijelom pčelara.

40


VELIKI PČELARI

P S R + Razvoj temeljen na tradiciji L E + Dobar povrat malih ulaganja A D + Na prijetnje i rizike odgovara se B + Objekti i vozila nužni za poslovanje N prodajom kapaciteta O + Nema garancije obnove pčelarstva u O + Brza obnova košnica S OPG S + Prilagođenost suvremenim T - Nema puno takvih u RH T zahtjevima tržišta I - Stupanj poslovne povezanosti i stav I + Korištenje suvremene tehnologije pčelarskog saveza prema velikima

+ Mala intenzivnost rada - Manjak slobodnih sredstava za + Konkurentnost - nisu visoki troškovi povećanje kapaciteta

proizvodnje - Nedostatak marketinga + Udruživanje i zajedničko lobiranje + Pčelarstvo kao biznis

P R I L I K E

+ Izravni plasman otvorenom tržištu + Potpora registriranim

proizvođačima i „brandiranim“ proizvodima

+ Lako zaokruživanje cjelovitog lanac od uzgoja pčela proizvodnje meda i

njegova plasmana na tržište kroz usluge ruralnog turizma

+ Povezivanje proizvoda i proizvodnje s turističkim uslugama

P - Rizik prestanka bavljenja R pčelarstvom u slučaju ekološke ili I druge katastrofe J - otvaranje tržišta E - Visoki troškovi ulaganja u objekte i T vozila koje država ne podupire N kap.ulaganjima J - Potrebna dodatna znanja iz E tehnologije i menadžmenta u novim

uvjetima poslovanja - Zahtjev za registracijom proizvodnje i

proizvoda bez povlastica za pčelarstvo

41


7. Prioritetne aktivnosti za valorizaciju meda na području Županije Ocjenjivanja meda bi se trebala nastaviti kao prioritetna aktivnost, kako bi se u kontinuitetu mogla pratiti uniflornost (botničko podrijetlo) i kakvoća tipičnih vrsta meda s područja Županije (med od mandarine, kadulje, vrijesa i planike).

Potrebno je potaknuti detaljna floristička opažanja te utvrditi rasprostranjenost glavnih medonosnih biljnih vrsta na području Županije. Usmjeravanjem pčelara na najbolje pašne lokalitete postignut će se maksimalna iskoristivost prirodnog potencijala područja. Time će se uz kakvoću povećati i količina prikupljenog meda, što će u konačnici rezultirati većim dohotkom za pčelara.

Pčelari pri stavljanju meda na tržište deklariraju kojoj vrsti pripada. Kroz ocjenjivanja meda utvrđeno je da značajan broj pčelara ne prepoznaje vrstu meda prema senzorskim odlikama, a posljedica je pogrešno deklariranje. Stoga, bi za pčelare bilo provesti edukaciju koja bi obuhvatila i praktično ocjenjivanje senzorskih odlika tipičnih vrsta meda određenog područja. Točnije deklariranje vrste meda značajno bi doprinijelo prepoznatljivosti proizvoda na tržištu i točnijem informiranju potrošača. Također, kroz pčelarsku školu pčelarima je potrebno skrenuti pozornost na najčešće greške u procesu tehnologije pčelarenja (pripremi pčelinjih zajednica pred glavnu pašu kao i na postupke s pčelinjim zajednicama između paša), vrcanju i skladištenju meda.

Neophodno je potaknuti promidžbu meda i drugih pčelinjih proizvoda u turizmu. U suradnji sa županijskim strukturama odabrati pčelarska gospodarstva koja bi prilagodila svoje pčelinjake turističko-edukativnoj namjeni. Iznaći mogućnost prodaje tipičnih vrsta meda Županije u prepoznatljivom pakiranju.

Potaknuti zainteresirane pčelare na prelazak s konvencionalnog na ekološki način pčelarenja čime bi se upotpunila turistička ponuda i ekološkog meda.

Slika 10 Med sa znakom ekološke proizvodnje iz Hrvatske i Francuske 42


8. Mogućnost unaprjeđenja pčelarstva i poslovnog udruživanja pčelara

Opća ocjena gospodarskog položaja pčelara u Županiji pokazuje njihovu relativno dobru efikasnost pčelarenja i s nižim prinosima meda po košnici, te nedovoljno razvijenom paletom pčelinjih proizvoda (pelud, matična mliječ, propolis, pčelinji otrov, pića na osnovi meda …).

Osnovne mjere tehnološkog unaprjeđenja pčelarenja prema analizi tehničkotehnoloških kapaciteta pčelara su :

- korištenje tipiziranih košnica, nastavaka i ostale opreme - korištenje selekcioniranih genetski valjano uzgojenih matica - praćenje i upravljanje pčelinjom pašom radi povećanja količine i kvalitete prinosa meda kod većeg broja selećih pčelara

Organizacijsko-ekonomske mjere koje bi unaprijedile pojedinačno i ukupno pčelarenje u Županiji odnose se na ustrojavanje pčelarske zadruge, zajedničkim nastupom na tržištu i osmišljavanjem prepoznatljive ambalaže (teglica, etiketa).

U okviru udruga pčelara ili pčelarske zadruge mogla bi se dodatna ekonomska korist ostvarivati razvojem tržišta selekcioniranih matica, rojeva, paketnih pčela i dr. Posebna korist moguća je proizvodnjom matične mliječi i pčelinjeg otrova, ali za to se proizvođači moraju posebno educirati i organizirati u okviru poslovnog subjekta - zadruge ili poduzeća. Isto tako, nedovoljno je povezano pčelarstvo s ostalim djelatnostima, posebno turizmom - kroz potrošnju domaćeg meda u restoranima, te većom prisutnošću proizvoda domaćeg pčelarstva u turističkim i sličnim objektima (boutique pčelinjih proizvoda, suvenirnice, hotelski sadržaji).

Analiza sadašnje organizacije pčelara kroz pčelarske udruge ukazuje na relativno lako uvođenje osnovnih tehnoloških mjera koje se odnose na tipiziranu pčelarsku opremu sukladnu mjerilima suvremene tehnologije. Pčelari su skloni na taj način modernizirati svoju proizvodnju provodeći pri tome iz vlastitih izvora ulaganja u iznosu od 50-100 kn po košnici, ovisno o veličini pčelinjaka. Iz ovog obuhvata izostavljeni su pčelari koji pčelare stacionarno, te posjeduju manje od 30 košnica i/ili ne namjeravaju značajnije povećavati svoj broj košnica u sljedećih nekoliko godina. Za ovu mjeru je prema tim kriterijima predviđeno angažiranje oko 50-60% pčelara u Županiji.

43


Za korištenje selekcioniranih i genetski valjano uzgojenih matica zainteresirana je većina pčelara (75%), a nekoliko pčelara je izrazilo spremnost sudjelovati u projektu kao proizvođači takvih matica za tržište. Za selekciju, uzgoj i testiranja matica se proizvođači moraju posebno educirati, te usvojiti principe propisane Nacionalnim uzgojnim programom za sivu pčelu, čime bi se unaprijedile gospodarske vrijednosti pčela, ali i povećala njihova tolerantnost na bolesti. Prema kriterijima prosječnih potreba za maticama i isplativosti projekta potrebno je financijski poduprijeti (subvencije 50-100 kn po matici) 3 uzgajivača matica koji bi na tržište trebali svake godine dati oko 1.000 matica (trećina ukupnog broja proizvodnih košnica) po prosječnoj cijeni od 75 kn po matici. Ukupna ulaganja u ovo tehnološko unaprjeđenje su oko 15.000 kn po pčelaru (njegova vlastita sredstva i kredit - zadružni ili resornog ministarstva), te stalna potrebna sredstva u iznosu od 20-40 tisuća kn koja bi se trošila kao subvencije (iz poslovanja zadruge, proračuna lokalne samouprave i resornog ministarstva).

Praćenje i upravljanje pčelinjim pašama predstavlja najsloženiju organizacijsku mjeru koja pojednostavljeno znači postavljanje košnica na pčelarske vage i rasporedom vaga na ciljne paše. Vaga očitava dnevni porast prinosa, koji ukazuje na kvalitetu pčelinje paše, a svi članovi udruge - zadruge imaju informatički pristup pčelarskoj vagi, te tako mogu planirati i provoditi selidbu na najkvalitetnije paše, kao i pravovremenim vrcanjem optimalno iskoristiti pašni kapacitet i kapacitet svoga pčelinjaka. Ulaganja u ovu mjeru su oko 20 tisuća kn po jednoj vagi, odnosno oko 60 tisuća kn za 3 odabrana pčelinjaka. Uz ova ulaganja, neophodno je postaviti sustav dojavljivanja, te osigurati redovito održavanje. Prema očekivanim prosječnim prinosima od 30-ak kg meda po košnici selećih pčelara (60% populacije), ukupni prosjek bi se povećao na oko 20 kg meda po košnici. Takvo povećanje bi u odnosu na sadašnji prosjek od 17,4 kg/košnica na cijeloj populaciji pčelara značilo da bi ova mjera (s dosljednim provođenjem prethodne dvije) mogla povećati ukupnu proizvodnju meda u Županiji s današnjih 160 na oko 200 tona godišnje.

Osiguravanjem sredstava za pokrivanje troškova nadzora povećat će se broj pčelara zainteresiranih za prelazak na ekološku proizvodnju, čime će se iskoristiti potencijal područja za ovu proizvodnju.

Prema obuhvatu od 71 pčelara, dobivena je kvalitetna i dostatna jezgra od oko 20 pčelara kao osnivača zadruge, te oko 20 pčelara kao članova u prvoj godini nakon osnivačke skupštine zadruge. Isto tako, može se računati s 5-10 kooperanata zadruge, što ukupno daje potencijal od 3.500 košnica koji je prema iskustvima s

44


prosječnim prometom od 20 kg meda po košnici dostatan za financijsko poslovanje zadruge koja kao osnovnu funkciju ima povoljniju nabavu repromaterijala, te uslužno punjenje i prodaju meda. Za ekonomsko poslovanje zadruge važno je 50-70% prometa meda pretpostavljenih 50 članova zadruge s proizvodnim kapacitetom 3.500 košnica usmjeriti na poslovanje preko zadruge. Zadružni ulozi trebaju biti oko 1.500 kn kako bi zadruga stekla kvalitetan početni kapital, a za tekuće poslovanje potrebno je osigurati oko 30% prometa meda. Sredstva tekućeg poslovanja mogla bi se članovima zadruge, uvećana za zadružnu dobit isplatiti na kraju druge ili treće poslovne godine.

Potrebna sredstva za izgradnju i opremanje zadružne punionice meda trebala bi se osigurati iz poticajnih kredita za ruralni razvoj i poduzetništvo. Procijenjeni troškovi zasnivanja takvog objekta su oko 80-100 tisuća EUR-a. Operativni troškovi poslovanja, na razini punjenja meda od 80-110 tona godišnje su od 10 do 15 tisuća EUR-a. Procijenjeni operativni troškovi uključuju sredstva za energiju (električna energija i/ili plin i/ili nafta), ambalažu, etikete, osnovne marketinške aktivnosti i istraživanje tržišta, analize meda za vanjsko tržište, veterinarski nadzor, te naknadu za osobne dohotke.

Poslovni dio aktivnosti zadruge vezan je uz funkciju upravitelja, koja bi u početnom poslovanju trebala biti volonterska. Upravitelj zadruge može biti netko od članova zadruge u kojeg skupština ima povjerenja ili osoba koja po funkciji radi na unaprjeđenju poljoprivrede i zadrugarstva u Županiji. Ovo je preporuka samo u slučaju da je funkcija upravitelja zadruge volonterske prirode.

45


9. Prijedlog mjera i aktivnosti (preporuke za daljnji rad) Preporuke za daljnji rad na unaprjeđenju pčelarstva odnose se na:

- povećanje tehnoloških znanja i vještina pčelara kroz subvencionirano školovanje - jačanje njihove ukupne tržišne moći povećanjem proizvodnje, povećanjem kvalitete proizvoda, te stvaranjem proizvoda izraženih tržnih oznaka (med s imenom Županije) - isticanje izvornosti podneblja, ekološkog pristupa i zdravstvene ispravnosti pčelinjih proizvoda kod povezivanja pčelarstva s turizmom - poticanje razvoja pčelarstva, te proizvodnje meda i drugih proizvoda pčela na otocima i izrazito ruralnim područjima, usmjerenim na ekološko pčelarenje - stvaranje održivog sustava potpore kod povećanja kapaciteta (nabavka

opreme i vozila, izgradnja i opremanje pčelarskih objekata) - ohrabrivanje poslovnog udruživanja pčelara i zajedničkog nastupa na tržištu radi iskorištenja prednosti proizvodnog područja i proizvoda - ustanovljavanje sustava pčelarskog osiguranja kao činitelja stabilnosti i sigurnosti proizvodnje - organiziranje pčelarskih škola u području tehnologije i poduzetništva s osnovama marketinga

Za navedeno je prije svega pčelarima potrebno osigurati stalni priključak na aktualno znanje u tehnologiji pčelarenja kroz škole, radionice i pčelarske manifestacije.

Potreban im je pristup prihvatljivim kreditima za nabavu suvremene opreme, vozila i izgradnju ili uređenje postojećih objekata u pčelarstvu, kao i donošenje održivog i učinkovitog sustava osiguranja u pčelarstvu.

Postojeći putovi ne osiguravaju pčelarima pristup najvećem dijelu pčelinjih paša, bilo radi nedostatka stajališta za pčelare ili su pristupi najboljim pašama neprohodni, što je potrebno promijeniti djelovanjem i uz pomoć lokalne samouprave.

Praćenje medenja i upravljanje pčelinjim pašama bi omogućio pravovremenu selidbu pčelinjih zajednica i bolje iskorištenje proizvodnih potencijala ovoga kraja, za što je potrebno ujediniti što veći broj pčelara u selećem pčelarstvu.

46


Poslovno udruživanje u zadrugu i ustanovljavanje uslužne punionice meda bi uz kontinuirano ocjenjivanje meda moglo značajno unaprijediti ukupnu tržnost i dohodovnost proizvodnje meda i ostalih pčelinjih proizvoda u Županiji.

10. Zaključno razmatranje

Za ostvarenje navedenih mjera i aktivnosti potrebno je stvoriti bolje preduvjete za razvoj pčelarstva i prilagodbu na očekivane uvjete u kojima će se pčelarska proizvodnja naći skorim ulaskom RH u EU.

Analizom stanja pčelarstva utvrđena je potreba cjeloživotnog obrazovanja i organiziranja specijalizirane pčelarske edukacije (škole) s ciljem povećanja temeljnog znanja, na kojem bi pčelari mogli razvijat vještine u pčelarstvu.

Pčelari ističu nedostatak praktičnog znanja o pčelarenju, nedostatak kapitala i katastra pčelinjih paša, kao i slabo zanimanje mladih za obnovu postojećih i razvoj novih pčelinjaka.

Ocjenjivanja meda bi se trebala nastaviti kao prioritetna aktivnost, kako bi se u kontinuitetu mogla pratiti uniflornost (botničko podrijetlo) i kakvoća tipičnih vrsta meda s područja Županije (med od mandarine, kadulje, vrijesa i planike).

Predlaže se osnivanje prodavaonica i kušaonica (butik meda) s lokalnim proizvodima u kojima bi se naglasak stavljao na pojedine pčelare koji zadovoljavaju visoke standarde kvalitete. Neophodno je uključiti u lokalnu ponudu druge pčelinje proizvode, kao što su pelud, propolis i matična mliječ, bilo kao zasebne ili u međusobnim kombinacijama.

Područje omogućuje razvoj ekološkog pčelarstva posebno na otocima i u ruralnim prostorima DNŽ. Preko 10% anketiranih namjerava vrlo ozbiljno u sljedećih 5 godina potpuno prijeći na ekološko pčelarenje.

Potaknuti proizvodnju kvalitetnog genetskog materijala, posebno na otocima, gdje je osigurana izoliranost za kvalitetnu selekciju matica prilagođenih lokalnim pašnim, klimatskim i tehnološkim uvjetima s povećanom tolerantnošću na bolesti.

Potaknuti osnivanje oglednih pčelinjaka na kojima bi se mogla organizirati edukacija, promocija pčelinjih proizvoda kroz turističku ponudu te posjete pčelinjacima i pčelarskim objektima.

47


Uvesti med kao suvenir u prepoznatljivoj ambalaži jer objedinjuje specifičnu floru podneblja, klimu, pčele i trud pčelara.

Na cijelom području DNŽ nedostaje pčelarski dućan. Ovaj se nedostatak najviše osjeti na otocima.

Općenito gledajući, pčelari imaju toliki broj košnica o kojem mogu skrbiti u postojećim objektima i s postojećom opremom. Za ozbiljniji razvoj pčelarske proizvodnje, te tržnu prodaju potrebno je osigurati sredstva za adaptacije postojećih prostora kod malih pčelara, ali i za značajnija ulaganja u specijalizirane prostore kod komercijalnih pčelara.

48

11. PRILOG - Ciljevi, prioriteti i mjere unaprjeđenja pčelarstva Dubrovačko neretvanske županije CILJEVI 1. Tržno vrednovanje kvalitete meda

2.Porast dohotka proizvođača

PRIORITETI

1.1.Botaničko podrijetlo i kakvoća tipičnih vrsta meda

1.2. Razvoj proizvodnje pčelinjih proizvoda

1.3. Uvođenje ekološke proizvodnje

2.1. Tehnološko unaprjeđenje pčelarstva

2.2. Razvoj tržišta pčelinjih proizvoda

2.3. Organizacijsko-ekonomsko unaprjeđenje pčelarstva

2.4. Povezanost pčelarstva s ostalim djelatnostima, posebno turizmom

MJERE

1.1.1. Floristička opažanja glavnih medonosnih biljnih vrsta

1.2.1. Definiranje tipičnih vrsta meda i drugih pčelinjih proizvoda

1.3.1. Poticaj pčelara na prelazak s konvencionalnog na ekološki način pčelarenja

2.1.1. Povećanje tehnoloških i bioloških standarda u pčelarstvu

2.2.1. Tržna oznaka i prepoznatljivost pčelinjih proizvoda

2.3.1. Komercijalno pčelarstvo i poslovni subjekti u pčelarstvu

2.4.1. Ponuda proizvoda domaćeg pčelarstva u turističkim i sličnim objektima


Razrada mjera unaprjeđenja pčelarstva Dubrovačko neretvanske županije po ciljevima i prioritetima STRATEŠKI CILJ 1. Tržno vrednovanje kvalitete meda

PRIORITET 1.1 Botaničko podrijetlo i kakvoća tipičnih vrsta meda

MJERA 1.1.1. Floristička opažanja glavnih medonosnih biljnih vrsta

Ustanoviti broj medonosnih biljnih svojti na području Županije. Različitosti u klimazonalnom i biocenološkom

SVRHA MJERE rasporedu predstavljaju jedinstveno bogatstvo područja, koje se može iskoristiti u proizvodnji specifičnih vrsta

pčelinjih proizvoda.

CILJ MJERE Procijeniti važnosti prirodnog potencijala pojedinih područja za proizvodnju prepoznatljivih vrsta meda.

Odabrati lokacije od interesa za pčelarastvo

SADRŽAJ Kroz tri godine u vrijeme cvatnje pratiti pojavu glavnih i pratećih biljnih vrsta

Formirati palinoteku biljnih svojti praćenog područja

Poznavanjem kvalitativnog florističkog sastava (pašnog resursa) utvrdit će se koje se vrste meda mogu proizvoditi i

deklarirati u sustavu nadzora. REZULTAT

Na temelju prikupljenih podataka definirati katastar paša, bitan za upravljanje i iskorištavanje prirodnih resursa Županije.

Definiranje lokacija za proizvodnju specifičnih vrsta meda POKAZATELJI ZA PRAĆENJE

Definiranje potencijalnih vrsta monoflornog meda OSTVARENJA MJERE

Formiranje palinoteke (peludnog atlasa) područja, bitnog za praćenje zemljopisnog porijekla proizvoda.

50


STRATEŠKI CILJ

PRIORITET

MJERA

SVRHA MJERE CILJ MJERE

SADRŽAJ REZULTAT

POKAZATELJI ZA PRAĆENJE

OSTVARENJA MJERE

1. Tržno vrednovanje kvalitete meda

1.2. Razvoj proizvodnje pčelinjih proizvoda (med, propolis, pelud, matična mliječ)

1.2. 1. Definiranje tipičnih vrsta meda i drugih pčelinjih proizvoda

Opisati tipične vrste meda vezane uz prepoznatljive lokalitete radi uređenja lokalnog tržišta.

Rezultati istraživanja omogućit će postavljanje polaznih osnova u zaštiti meda i drugih pčelinjih proizvoda kao

prepoznatljivog lokalnog proizvoda.

Melisopalinološkim će se analizama na uzorcima meda prikupljenim od pčelara, ustanoviti peludni spektar

Definirati fizikalno kemijske odlike lokalnih proizvoda.

Uspostaviti sustav nadzora i promicanja lokalnih proizvoda

Proizvodnja monoflornih vrsta meda veće tržišne vrijednosti

Podloge za definiranje podrijetla meda

Uređenje lokalnog tržišta meda i drugih pčelinjih proizvoda u cilju prepoznatljivosti

Definiranje prepoznatljive ambalaže za pčelinje proizvode iz DNŽ pod nadzorom.

Veći broj pčelara proizvodi prepoznatljive lokalne vrste meda

51


STRATEŠKI CILJ

PRIORITET

MJERA

SVRHA MJERE CILJ MJERE

SADRŽAJ REZULTAT

POKAZATELJI ZA PRAĆENJE

OSTVARENJA MJERE

1. Tržno vrednovanje kvalitete meda

1.3. Uvođenje ekološke proizvodnje

1.3.1. Poticaj pčelara na prelazak s konvencionalnog na ekološki način pčelarenja

Povećanje udjela ekoloških proizvoda kao proširenja pčelarske i turističke ponude Županije

Povećati dohodak dijela pčelara koji ne mogu intenzivirati konvencionalnu proizvodnju

Pridonijeti pozitivnom imidžu pčelarstva

Proširiti turističku ponudu Županije

Pčelarska škola - tehnologija i ekonomika konvencionalne i ekološke proizvodnje

Županijska potpora troškovima nadzora ekološke proizvodnje

Proizvodnja županijske marke meda veće tržne vrijednosti Dodana

vrijednost ekološkog meda u turističkim i drugim subjektima Broj

pčelara u ekološkom pčelarenju

Proizvodnja ekološkog meda i drugih pčelinjih proizvoda

52


STRATEŠKI CILJ 2.Porast dohotka proizvođača

PRIORITET 2.1. Tehnološko unaprjeđenje pčelarstva

MJERA 2.1.1. Povećanje tehnoloških i bioloških standarda u pčelarstvu

Povećati iskorištenje proizvodnog potencijala pčelarskih kapaciteta u Županiji i podizanje standarda u proizvodnji SVRHA MJERE

pčelinjih proizvoda

Povećati proizvodnju pčelinjih proizvoda po jedinici mjere (košnici), kao i broj košnica po pčelaru

Potaknuti izgradnju ciljanih pčelarskih objekata i poboljšanje iskoristivosti prilagođenih objekta za pčelarstvo.

CILJ MJERE Potaknuti uvođenje suvremene opreme i pribora.

Povećati uzgoj selekcioniranih matica prilagođenih lokalnim klimatskim, pašnim i tehnološkim uvjetima.

Potaknuti alternativnu proizvodnju malih pčelara, radi povećanja dohotka gospodarstva

Edukacija kroz Pčelarsku školu - tehnologija i ekonomika konvencionalne i ekološke proizvodnje

Osigurati financijsku potporu izgradnji i/ili prilagodbu ciljanih pčelarskih objekata. SADRŽAJ

Osigurati financijsku potporu uvođenja nove opreme i pribora Osigurati financijsku potporu uvođenja proizvodnji matica i paketnih pčela.

Povećanje i dostizanje međunarodnih standarda u proizvodnji

REZULTAT Porast prinosa i dohotka pčelara

Porast proizvodnje ostalih pčelinjih proizvoda

POKAZATELJI ZA PRAĆENJE Proizvodnja meda po košnici i pčelaru

OSTVARENJA MJERE Dohodak po jedinici proizvodnje (košnica) i proizvoda (kg meda)

53



PRIORITET 2.2. Razvoj tržišta pčelinjih proizvoda

MJERA 2.2.1. Tržna oznaka i prepoznatljivost pčelinjih proizvoda SVRHA MJERE Širenje palete i tržne oznake meda i ostalih pčelinjih proizvoda

Povećati raznovrsnost ponude meda i ostalih pčelinjih proizvoda s ustrojavanjem tržnih oznaka prepoznatljivih

CILJ MJERE obilježja podneblja, kao osnove za povećanje dodane vrijednosti pčelarstva

Uređenje tržišta meda i drugih pčelinjih proizvoda

Stvaranje tržnih oznaka pčelinjih proizvoda

SADRŽAJ Zajednički nastup na tržištu

osmišljavanjem prepoznatljive ambalaže

Prodajni marketing

Prepoznatljivi pčelinji proizvodi REZULTAT

Proizvodi s tržnim oznakama podneblja

POKAZATELJI ZA PRAĆENJE Promjena prometa pčelinjih proizvoda na tržištu

OSTVARENJA MJERE Dohodak po jedinici proizvodnje (košnici) i proizvodu (kg meda)

54



PRIORITET 2.3. Organizacijsko-ekonomsko unaprjeđenje pčelarstva

MJERA 2.3.1. Komercijalno pčelarstvo i poslovni subjekti u pčelarstvu

SVRHA MJERE Ohrabriti tržnost i poslovnu organizaciju u pčelarstvu

Povećati broj komercijalnih gospodarstava, te poslovnu registraciju u obrte, društva s ograničenom odgovornosti i CILJ MJERE

zadruge

Edukacija - Pčelarska škola - tehnologija, marketing i menadžment

Razvoj pčelarskih objekata i suvremene tehnologije profesionalnog pčelarstva

SADRŽAJ Županijska potpora razvoju poduzetništva u pčelarstvu

Poslovni plan osnivanja i razvoja pčelarske zadruge

Županijska potpora sustavu pčelarskog osiguranja

Povećanje tržnosti pčelarske proizvodnje

Porast profesionalnog pčelarenja REZULTAT

Ukupna vrijednost pčelarske proizvodnje

Povećanje sigurnosti u pčelarskom poslovanju

Broj košnica i proizvodnja pčelinjih proizvoda

POKAZATELJI ZA PRAĆENJE Broj OPG-a u sustavu PDV-a, obrta, doo-a i osnivanje zadruga

OSTVARENJA MJERE Udio pčelarstva u BDP županije

Vrijednost proizvodnje i dohodak po košnici

55



PRIORITET 2.4. Povezanost pčelarstva s ostalim djelatnostima, posebno turizmom

MJERA 2.4.1. Ponuda lokalnih pčelinjih proizvoda u turističkim i sličnim objektima

SVRHA MJERE Razviti poduzetničku klimu za povezivanje pčelara i pčelarstva s različitim oblicima turizma.

CILJ MJERE Organizirati povezivanje pčelara, kao i pčelarstva s ugostiteljskim i turističkim subjektima

Izbor pčelarskih gospodarstava za turističko-edukativne namjene

Poslovni plan organiziranja mednih cesta proizvođača pčelinjih proizvoda

SADRŽAJ Uklapanje pčelinjih proizvoda u turističku proizvodnju - suvenirnice, restorani, hoteli

Stručne podlogu za organiziranje klastera

Stručna potpora vertikalnom povezivanju pčelara s drugim gospodarskim subjektima

Medne ceste kao kanali za prodaju pčelinjih proizvoda

REZULTAT Boutique meda i drugih proizvoda

Stručna podloga za osnivanje klastera

The contents of this publication are the sole responsibility of authors and can in no way be taken to reflect the positions of the Italian Government, Region of Tuscany and Oxfam Italia.

56

Documents

ANALIZA STANJA- finalno