Biblioteka Jutarnjeg lista XX. STOLJEE19Krivotvoritelji novca Andre GideNaslov originala: Les faux-monnapurs Prijevod: Dane Smiiklas Editions Gallimard (Pari), 1925 Dane Smiiklas 2004 Mediasat Group, S.A/ International Rights Organization (I.R.O.) KFT. za ovo izdanjePrinted in SpainISBN 84-9789-626-2 ISBN 953-7160-17-3 D.L. B. 32 771-2004Globus Media d.o.o. Odranska 1/1, ZagrebKnjiga se prodaje iskljuivo uz primjerak Jutarnjeg lista. Sva prava pridrana.ANDREGIDEKrivotvoritelji novcaPrijevod Dane SmiiklasBIBLIOTEKA JUTARNJEG LISTANSve mi se ovaj as ini da ujem neke korake u hodniku, Itc sebi Bernard. Podigne glavu i napne uho. No, ni traga od toga: otac i stariji brat bili su se zadrali u sudu; majka u posjetima, sestra na nekom koncertu, a mlai brat, mali Caloub, Mtlf/avao se svaki dan poslije izlaska iz gimnazije u nekom adj',ojilitu. Bernard Profitendieu ostao je kod kue marljivo liiti /a ispit zrelosti; imao je pred sobom jo samo tri tjedna. < obitelj je potovala njegovu samou, ali zao duh nije. Premda u Ik'niard bio svukao prsluk, guio se od vruine. Kroz otvore-i 11 prozor prema ulici ulazila je samo vruina. S ela mu je curio noj. Jedna kaplja znoja spuznula se niz nos i pala na pismo to i u je drao u ruci.To se nekako igra suze. Pa bolje je znojiti se nego plaka-111 )a, datum je bio nepobitan. Nema razloga sumnjati. Za-i ti se radilo o njemu, Bernardu. Pismo je bilo naslovljeno 11 a njegovu majku; ljubavno pismo, staro sedamnaest godina, iu-potpisano.to znai ovo poetno slovo? Slovo V, koje moe takoer f'iti i N... Bi li dolikovalo da o tome upitam svoju majku?... \ irriijmo u njezin dobar ukus. Prosto mi je, da pomislim, da u to kakav knez. Krasne li stvari ako doznam da sam sin kakva bekrije! Ne znati tko ti je otac oslobaa te straha da si mu slian. Svaka potraga obvezuje. Zadrimo od Boga samo osloboenje. Ne itlimo u dubinu. Pa ionako imam dosta toga za danas.Bernard savije list. On je bio istoga formata kao i ostalihdvanaest u svenju. Vezala ih je uzana ruiasta vrpca, koju nije trebao ni razvezivati; samo ju je povukao kako bi vezao sveanj kao prije. Stavi natrag sveanj u krinjicu, a krinjicu u ladicu stolia. Ladica nije bila otvorena, ona je odozgo odala svoju tajnu. Bernard sastavi rastavljene daice drvenoga pokrovca, to ga je morala pokriti teka ploa od oniksa. Spusti polagano i oprezno tu plou, stavi opet na nju dva svijenjaka od kristala i veliku uru njihalicu, koju je maloprije iz zabave popravljao. Ura je odbijala etiri puta. On ju je natrag naravnao najedan sat.Gospodin sudac istraitelj i gospodin odvjetnik, njegov sin, nee se vratiti prije est sati. Imam vremena. Neka gospodin sudac, kad se vrati, nade na svom pisaem stolu lijep listak, u kojem u mu najaviti svoj odlazak. No, prije nego to ga napiem, osjeam neizmjernu potrebu da prozraim malo svoje misli i da odem pronai svoga dragoga Oliviera, kako bih bar privremeno sebi osigurao neki kutak. Oliviere, prijatelju dragi, dolo je za me vrijeme da stavim na kunju tvoju uslunost, a za tebe da mi pokae to vrijedi. U naem je prijateljstvu sve dosad bilo to lijepo to nismo nikad jedan od drugoga traili usluge. Pa to je to? Uslugu, koju je ugodno uiniti, nije dosadno traiti. Nezgodno je to Olivier nee biti sam. Sto onda! Ja u ga na stranu odvesti. Zaprepastit u ga svojim mirom. U izvanrednim prilikama ja se osjeam najprirodnijim.Ulica de T..., u kojoj je Bernard Profitendieu ivio do ovoga dana, sasvim je blizu Luxenbourkog vrta. Tamo, blizu bunara Medicis, u onom drvoredu iznad njega obi

no se svake srijede izmeu etiri i est sati znalo nai nekoliko njegovih prijatelja. Razgovarali su o umjetnosti, filozofiji, sportu, politici i knjievnosti. Bernard je vrlo brzo hodao, ali prolazei mimo ograde vrta opazi Oliviera Moliniera i odmah uspori svoj korak. Toga dana drutvo je bilo brojnije nego obino, bez sumnje zbog lijepa vremena. Neki su se prikljuili drutvu, koje Bernard jo nije poznavao. Svaki od tih mladia, im je bio pred drugima, igrao je neku linost i gotovo je posve gubio svaku prirodnost.Olivier se zacrvenio kad je vidio kako se Bernard pribliava i ostavivi prilino naglo neku mladu enu, s kojom je razgov-arao, udalji se od nje. Bernard je bio njegov najprisniji prijatelj. Stoga je Olivier nastojao da nikako ne izgleda kao da ga trai; .ik se katkad pretvarao da ga ne vidi.Prije nego to je doao do njega, Bernard je morao mimoii ir skupina, pa kako je i on hinio da ne trai Oliviera, i h povlaio je.( etvorica njegovih prijatelja okruivala su nekoga malog l'i.ulonju s cvikerom, znatno starijega od njih, koji je drao luku knjigu. To je bio Dhurmer.Sto hoe?, govorio je on obraajui se posebno jednom-I njih, ali oito sretan to ga svi sluaju. Doao sam sve dott nk sete stranice a da nisam naao ni jedne boje, ni jedne rijeikoj.i bi izraavala boju. Govori o nekoj eni; a ja ak i ne znamje* li njezina oprava bila crvena ili plava. Kad nema boja, janaprosto nita ne vidim. I iz potrebe da pretjeruje, pogo-t\(> zato to je osjeao da ga manje uzimaju ozbiljnim, on je M-bno istaknuo: Posve nita.Bernard nije vie sluao govornika. Smatrao je, dodue,pristojnim da se prebrzo udalji, ali je ve napeo uho prema li ui;ima, koji su se prepirali iza njega i do kojih je bio doaoI Hivicr, poto je ostavio onu mladu enu; jedan je od njih ii-ilio na klupi i itao L'action jrangaise.Koliko Olivier Molinier medu svima njima izgleda ozbil-j.in! A on je jedan od najmlaih. Njegovo gotovo djetinje lice i njn^ov pogled odaju preranu dozrelost njegovih misli. Lako se xii t veni. Njean je. Uzalud se pokazuje ljubazan prema svojim prijateljima, neka potajna suzdrljivost, neka stidljivost driI1 h y,( >ve prijatelje po strani od njega. Zbog toga pati. Kad ne bi i Bernarda, patio bi jo vie.Molinier je iz uljudnosti stao jedan asak, kao i sad Bernard, U svakoj skupini, ali ga nita to uje ne zanima.Nagnuo se preko ramena itaa. Bernard, a da se nije ni okrenuo, u ga kako ree:- Grijei to ita novine; to ti raspaljuje krv. A drugi e odmah na to otrim glasom: Ti odmah pozeleni im se govori o Maurrasu. Zatim e neki trei upitati porugljivo:f Zabavljaju te ti Maurrasovi lanci?A prvi odvrati: To je sve govnarija, ali drim da ima pravo.Potom e neki etvrti, ijega glasa Bernard nije poznavao: Ti za sve to ti ne dosauje dri da nije duboko. Prvi na to brzo odvrati: Pa ti misli da je dovoljno biti glup pa da ovjek bude zabavan! Doi ovamo, ree tiho Bernard uhvativi Oliviera za ruku. Odvue ga nekoliko koraka dalje. Odgovori mi brzo; uri mi se. Rekao si mi da ne spava na istom katu kao i tvoji roditelji. Pokazao sam ti vrata svoje sobe; ona izlazi ravno na stube, pola kata prije nego to se doe k nama.i Rekao si mi da tvoj brat takoer spava tamo? Georges, da.i Vi ste dvojica sami? Jesmo.r Mali zna utjeti? Ako je potrebno. Zato?

Sluaj. Napustio sam kuu, ili u je bar veeras napustiti. Jo ne znam kamo u sa sobom. Moe li me primiti za jednunoc:Olivier jako problijedi. Njegovo je uzbuenje bilo tako snano da nije mogao gledati Bernarda. Hou, ree on; ali nemoj doi prije jedanaest sati. Majka silazi svaku veer da nam zaeli laku no i da zakljua vrata. A onda... Olivier se nasmijei: Imam drugi klju. Pokucat e potiho, da ne probudi Georgesa ako bude spavao. Hoe li me vratar pustiti? Upozorit u ga. Oh! Ja sam na dobroj nozi s njim. Ta on mi je dao drugi klju. Do vienja, uskoro.Rastanu se, a da nisu jedan drugom stisnuli ruku. I dok se Bernard udaljavao sastavljajui u sebi pismo, to ga je htio napisati ocu i koje je taj sudac trebao nai kad se vrati, Olivier, koji nije elio da ga vide kako se drui samo s Bernardom, ode potraiti Luciena Bercaila. Njega su drugi ostavljali nekako10

iii.ilo po strani. Olivier bi ga jako volio, da nije vie volio Berlin u la. Koliko je Bernard poduzetan, toliko je Lucien plaljiv. Ki njemu se osjea da je slabunjav; ini se da u njemu ivi %a 11 k ) srce i duh. Rijetko se usuuje prii, ali je sav lud od veselja /im opazi da mu se Olivier pribliava. Da Lucien pie stihove, ivaiko sluti, ali ipak drim da je Olivier jedini kojemu Lucien povjerava svoje osnove. Obojica su dola do ruba terase. elio bih, govorio je Lucien, ispripovijedati povijest, ne neke osobe, nego nekoga mjesta evo, primjerice, nekoga drvoreda u perivoju kao to je ovaj, da ispripovijedam to se U njemu dogaa od jutra do veeri. Najprije bi u njega dole pjestinje, dadilje s vrpcama... Ne, ne... najprije neka bezbojna eljad, bez spola i dobi, da mete drvored, zalijeva travu, mijenja cvijee, jednom rijeju da spremi pozornicu i ukras prije otvaranja ograde, razumije? Tada ulazak dadilja. Maliani pi\j\v tijesto od pijeska, tuku se; pjestinje ih ukaju. Zatim gjfi .i polaze iz kole, a onda dolaze radnice. Siromasi dolaze jtMi i ui kojoj klupi. Kasnije mladii, koji se trae, a drugi koji ir i/hjcgavaju, trei, koji se povlae u samou, sanjari. A zatim gomila, kad je glazba i kad se zatvaraju duani. Studenti kao lui.t. Uveer, ljubavnici koji se ljube; drugi se rastaju, plaui. N,i koncu pod sumrak, jedan stari par... i najednom, udaranje Kubu ja: zatvara se. Svi izlaze. Komad je gotov. Razumije li me: neto to bi davalo dojam svretka svega, smrti... ali, naravno da c ne govori o smrti. Da, to vrlo dobro vidim, ree Olivier, koji je mislio na Ikrnarda i nije sluao ni jedne rijei. A to nije sve, he... nije to sve, moj dragi, nastavi arko ! i u ic-n. elio bih u nekom kao epilogu prikazati taj isti drvored i", noi, kad svi izau, pust, mnogo ljepi nego po danu; u l inhnoj tiini, zanos svih prirodnih umova: um esme, vjetra U liiu i pjesma kakve none ptice. Najprije sam mislio prika-tati kako tu krue sjene, moda kipovi... ali drim da bi to bilo previe otrcano; to ti misli o tomu? Ne, ne kipove, ne kipove, uvjeravao ga je rastreseno Olivier; zatim pod tunim Lucienovim pogledom usrdno povie: li,., moj dragi, ako u tom uspije, to e biti divno.nIINema ni traga u Poussinovim pismima ni o kakvoj obavezi, koju bi bio imao prema svojim roditeljima. Nikad kasnije nije pokazao da ali to se udaljio od njih. Preselivi se svojevoljno u Rim izgubio je svaku elju za povratkom, ovjek bi ak rekao, svaku uspomenu.Paul Desjardin (Poussin)Gospodinu Profitendieu se urilo da se vrati kui i drao je da njegov kolega Molinier, koji ga je pratio uzdu bulevara Saint-C lermain, hoda suvie polagano. Alberic Profitendieu imao je u Palai pravde1 osobito teak dan: uznemiravalo ga )r sto osjea neku teinu u desnom boku i umor se kod njega ik Kovao na jetri, koja mu je b

ila neto osjetljiva. Mislio je na i> Liko e se okupati; nita ga nije bolje odmaralo od dnevnih i.i kao dobra kupelj. Predviajui to, nije taj dan nita ni unio jer je smatrao da nije pametno ui u vodu, makar bila i k na, s natovarenim elucem. Na koncu, moda je to samo 11 rasuda; ali predrasude su temelji civilizacije. i \scar Molinier je pourivao korak, koliko je mogao, i tru st da slijedi Profitendieua, no bio je mnogo krai od njega i u su mu bila slabije razvijena; povrh toga, kako mu je srce uId obraslo salom, lako se uspuhao. Profitendieu, jo snaan u Kili -set i petoj godini, dubokoga prsnog koa i ivahna hoda, ti l>i ga drage volje ostavio; no veoma je pazio na pristojnost; u im )v kolega bio je stariji od njega, vii po poloaju, pa mu je > 11 uzan iskazivati potovanje. Osim toga, morao je prema mu biti obziran zbog svoga imutka, koji je poslije smrti i 11 ulja njegove ene bio vrlo velik, dok je gospodinu MolinieruIm ni, mIki i>ravde sud.1213sav imutak bila njegova plaa predsjednika suda. Smijena je to plaa i nerazmjerna prema visokom poloaju, koji je zauzimao s toliko veim dostojanstvom koliko je ono pokrivalo njegovu osrednjost. Profitendieu je tajio svoju nestrpljivost, okrenuo se Molinieru i vidio kako brie znoj; meutim, ono to mu je kazivao Molinier vrlo ga zanimalo; ali njegovo gledite nije bilo isto i raspravljanje je postajalo sve otrije. Dajte nadzirati kuu, govorio je Molinier. Skupite izvjetaje pazikue i lane slukinje, to je sve vrlo dobro. Ah pazite, budete li tjerali mak na konac s tim istraivanjem, ta e vam afera izmaknuti... Hou rei da postoji opasnost da e vas odvui mnogo dalje nego to ste isprva mislili. Te brige nemaju nikakve veze s pravdom. Eee... moj dragi! Znamo mi dobro, i vi ja, to bi pravda trebala biti, a to jest. Mi inimo to bolje moemo, to se zna; ali kako god dobro radili, uspijevamo tek priblino. Sluaj kojim se danas bavite posebno je osjetljiv; od petnaest okrivljenika, ili koji e na jednu vau rije sutra moi takvima postati, ima devet malodobnika. A vi znate da su neka od te djece sinovi vrlo estitih obitelji. Zato u ovoj zgodi i najneznatniji nalog za uhienje smatram kao veliku nespretnost. Stranake e se imovine uplesti u tu stvar, i vi ete otvoriti irom vrata ucjenjivanju i svim moguim klevetama. Uzalud ete paziti: uza svu vau opreznost, neete sprijeiti da ne budu izreena vlastita imena... Nisam pozvan da vam dajem savjete, a znate i sami koliko bih ih radije primao od vas, jer sam uvijek priznavao i cijenio irinu vaega pogleda, vau bistrinu i pravednost... Ali, na vaem mjestu, evo kako bih postupao: traio bih nain kako da okonam taj odvratni skandal pohvatavi etvoricu ili petoricu kolovoa... Da, znam, teko ih je uhvatiti, ali to ete, k vragu, to nam je zanat. Dao bih zatvoriti lokal kao pozornicu tih orgija i napravio bih tako da obavijestim roditelje tih mladih bezobraznika, i to onako blago, potajno i jednostavno, tako da se sprijei ponovni zloin. Ah, sunce mu jarko, strpajte u zatvor ene! U tom se rado s vama slaem; ini mi se da tu imamo posla s nekoliko nepojmljivo pokvarenih nakaza, od kojih bi trebalo oistiti drutvo. Ali, jo jednom, nemojte hapsiti djecu; zadovoljite se time da ih uplaite, a zatim pokrijte sve etiketom budui da su radili bez razbora, i da ostanu dugo

/.ipu-pasteni to su se strahom toga rijeili. Mislite na to da jo m< iii'a od njih nemaju etrnaest godina i da ih njihovi noditelji n^iimo smatraju istima i nevinima kao anele. No, dragi pri-)4f< Iju, recite onako meu nama, jesmo li mi zaista u toj dobi ve mislili na ene?Bio je stao, vie zadihan od svoje rjeitosti nego od hoda, pi isilio je Profitendieua, kojega je drao za rukav, da se i on nitavi.Ili, ako smo mislili na ene, nastavljao je on, to je bilo i Kiko idealno, mistiki, pobono, ako se tako mogu izraziti. 4 H .1 dananja djeca, vidite, nemaju vie ideala... Da, zbilja, kako v.iva djeca? Razumije se samo po sebi, ovo sve nisam govorio za hmh /nam da se od njih, pod vaim nadzorom i zahvaljujui

im dali, ne treba bojati takvih zabluda.I >osad se Profitendieu zaista mogao samo hvaliti svojim u \ ima: ali, on se nije zanosio obmanama; ni najbolji odgoj li.* ijetu nije bio dovoljno snaan protiv loih nagona; hvala h"-'u, njegova djeca nisu imala loih nagona, kao ni Molini-tf i djeca, bez sumnje; zato su se ona sama od sebe klonila I* drutva i zle lektire. Ta to koristi zabranjivati ono to ioe sprijeiti? Knjige koje djetetu brani itati ono samo i no ita. Njegov je sustav vrlo jednostavan: on nije zabran-> loe knjige, ali je to tako napravio da ih njegova djeca nikad poeljela itati. to se tie afere, o kojoj je maloprije govora, razmislit e jo o njoj i obeao je da svakako nee uiniti, a da prije toga ne obavijesti Moliniera. Naprosto lalje oprezno nadzirati, a budui da se to zlo vuklo ve tri cea, moglo se jo zbilja nastaviti nekoliko dana ili nekoliko . A povrh toga e praznici uiniti svoje i raspriti prijes-ke. Do vienja! I Vofitendieu je konano mogao pospjeiti korake. ( im se vratio kui, potri u kupaonicu i otvori pipu na kadi u kupanje. Antoine je vrebao na povratak svoga gospodara i u j 111 jestio je to tako da se s njim sretne na hodniku.laj je vjerni sluga bio u kui ve petnaest godina; vidio je kako u i ila djeca. Mogao je vidjeti mnogo toga, a slutio je i mnogo iliui'ih stvari, ali se pravio kao da nita ne zapaa od onoga to su hi u 11 pred njim sakriti. Bernard je jako volio Antoinea. Nije htioft I- >ko die i kod svakoga udisaja izvija mu se: Ah, Boe dragi! 1. ii/ i slab uzdah. Njegova se bol u boku mijea s njegovom lu.. ni, potvruje ju i lokalizira. ini mu se da mu je alost u > i lica se u naslonja i iznova ita Bernardov list. Tuno slijee I a i uma. Doista je okrutno za njega to pismo: ali on u njemu im .i prkos, izazov, hvalisanje. Nikad nijedno od njegove druge h njegove prave djece, ne bi bilo kadro takvo to napisati, a n m ,,un ne bi mogao. On to dobro zna, jer nema nita u njima lm u uclntim sam u sebi nije upoznao. Zaista je mislio da mora |m I i.ivati ono to je u Bernardu osjeao kao novo, kao surovo in ukroeno, no uzalud to i sad jo vjeruje, on osjea da ga je il m u () /bog toga volio, kako nikada nije druge volio.Viv nekoliko asaka ula se u susjednoj prostoriji Cecile, li'M st vratila s koncerta, sjela za klavir i uporno ponavljala istu ftkl.allm neke barkarole. Na koncu Alberic Profitendieu vie lijt mogao izdrati. Odkrine vrata male dvorane i plaljivim, UMlovo moleim glasom, jer su ga okrutno muili bolovi u jetri (|H>vrh toga uvijek je nekako bio plaljiv prema njoj), ree:19 Draga mala Cecile, bi li htjela vidjeti ima li u kui viijske vode? A ako je nema, bi li po nju poslala. I budi tako dobra pa malo prestani s klavirom. Ti si bolestan? Ma nisam, ne, ne. Nego naprosto osjeam potrebu da malo razmiljam do veere, a tvoja mi glazba smeta. I iz ljubaz-nasti, jer ga patnja raznjeuje, doda: Vrlo je lijepo to to si svirala. A to je to?No, on izie, a da nije uo odgovora. Uostalom, njegova mu ki, koja je znala da se on uope ne razumije u glazbu i mijea Viens Poupoule s koranicom Tannhausera (barem ona tako kae), nije namjeravala odgovoriti. Ali, evo on ponovo otvori vrata: Nije se majka vratila? Ne, jo ni je.To je glupo. Vratit e se tako kasno da nee imati vremena s njom razgovarati prije veere. to bi mogao izmisliti da privremeno objasni Bernardovu odsutnost? Nije ipak mogao pripovje-dati istinu, odati tajnu o prolaznom grijehu njihove majke. Ah, sve je to bilo tako lijepo oproteno, zaboravljeno, izravnato. Roenje posljednjega sina zapeatilo je njihovo pomirenje. A sad iznenada ova osvetnika utvara koja se pomalja iz prolosti, ova leina koju donosi val...Ah! Sto je to jo? Vrata njegove radne sobe otvore se bez buke. On brzo gurne pismo u unutarnji dep svoga kaputa; zastor se lagano podigne. To je Caloub. Tata, reci... to znai ova latinska reenica. Ja nita ne razumijem... Rekao sam ti ve da ne ulazi bez kucanja. A osim toga, ne elim da mi ovako doe smetati kad ti padne na pamet. Nauio si se da ti uvijek netko pomae i da se oslanja na druge umjesto da sam napregne svoju pamet. Juer zadatak iz geometrije, a danas neka... ija je to latinska reenica?

Caloub mu prui zadanicu: Nije nam rekao, no, evo pogledaj: ti e je prepoznati. Kazivao nam ju je u pero, a ja sam moda krivo napisao. Htio bih bar mogao znati je li to dobro...Gospodin Profitendieu uzme pisanku, ali ga je odvie Utljclo. Lagano odgurne dijete. Kasnije. Idemo na veeru. Je li se Charles vratio? Siao je u svoju radnu sobu. (Odvjetnik prima stranke u (rtecmlju). Idi mu reci neka doe k meni. Idi brzo.Zazvoni zvonce. Gospoa Profitendieu konano se vratila i hpi u avala se to je zakasnila; morala je obaviti mnogo posjeta. ?M) joj je to je nala bolesna mua. to moe za nj uiniti? lit ma je da loe izgleda. Nee moi jesti. Neka idu k stolu I* . njega. Ali nakon jela neka ona doe k njemu s djecom.Hcrnard? Ah! da! njegov prijatelj, ta zna, onaj s kojim j< ponavljao matematiku, doao je po njega da ga odvede nal'iofitendieu se bolje osjeao. Isprva se bojao da je previe U li-sian i da nee moi govoriti. Ipak je morao dati objanjenje u Hi-i nardovu nestanku. Sad je znao to mora rei, ma kako to Ini bolno. Osjeao se vrstim i odlunim. Jedino ga je hvatao nr ih da ga njegova ena ne bi prekinula plaem, krikom... da )i ih hi pozlilo.Vn kasnije ona ue s troje djece i priblii mu se. On je jurili pokraj sebe nasuprot svomu naslonjau.Nastoj se dobro drati, ree joj tihim, ali zapovjednikim flb'-mn; i da nisi pisnula nijedne rijei, jesi li me ula. Zatim i* mi) nas dvoje o svemu nasamo razgovarati.I dok je govorio, drao je jednu njezinu ruku u svojima.Sjednite, moja djeco. Smeta mi kad vas vidim tako pred ti I u m kako stojite kao na ispitu. Moram vam rei neto vrlo m/no. Bernard nas je napustio i neemo ga vie vidjeti... barem M-kn vrijeme. Prisiljen sam vam priopiti to sam vam isprva i*h. u elji da ga volite kao brata i jer smo ga vaa majka i ja %*I|. li kao roeno dijete. Ali on nije bio nae dijete... i njegov im lirat njegove majke, koja nam ga je povjerila na samrti... i! je veeras po njega.istade muna utnja nakon njegovih rijei i ulo se 11 hovo mrcanje. Svi su ekali, mislei da e i dalje govoriti. Ali on mahnu rukom:2021 Idite sada, draga djeco. Moram razgovarati s vaom majkom.Poto su oni izili, Profitendieu je dugo ostao bez rijei. Ruka to ju je gospoda Profitendieu ostavila u njegovima, kao da je bila mrtva. Drugom je stavila rupi na oi. Nalakti se na veliki stol i okrene se plaui. Kroz jecaje, od kojih se sva tresla, Profitendieu zauje kako ape: Oh! Okrutan si... Oh! Ti si ga otjerao...Maloprije bio je odluio da joj nee pokazati Bernardovo pismo, ali nakon ove tako nepravedne optube, prui joj ga: Na, itaj! Ne mogu. Mora ga proitati.Vie nije mislio na svoju bol. Pratio ju je oima, du itavoga lista, redak za retkom. Maloprije, kad je govorio, jedva je suzdravao suze, a sada ga je ostavilo ak i uzbuenje; gledao je svoju enu. Sto sad ona misli? Istim planim glasom kroz iste jecaje ona je jo aptala: Oh! Zato si mu govorio... Nisi mu smio to rei. Ma vidi, zaboga, da mu nisam nita rekao... itaj bolje njegov list. Dobro sam itala... Pa kako je onda otkrio? Tko mu je rekao?... Sto... Na to ona sad misli! Tu je, dakle, bit njezine alosti. Ova tuga bi ih morala sjediniti. Ali da, od toga nita! Profitendieu je maglovito osjeao kako njegove i njezine misli skreu u razliitim pravcima. I dok se ona tuila, dok je optuivala, dok je uporno zahtijevala, on je pokuavao skrenuti taj njezin udljivi duh prema smjernim osjeajima: Evo, tu ti je prilika za pokoru, ree on.Ustane, iz nagonske potrebe da bude vii sad se sav ustoboio, ne mislei i ne mar

ei za svoju tjelesnu bol, stavljajui ozbiljno, njeno i strogo svoju ruku na Margueritino rame. Dobro je znao da se ona tek nepotpuno pokajala za ono to je on uvijek htio smatrati prolaznom slabou; sad bi joj elio rei da e ova alost, ova kunja moi posluiti za njezino otkupljenje. No, uzalud je traio neki izraz koji bi ga zadovoljio i u koji bi se mogao pouzdati da e ga ona razumjeti. Margueritino se rame

N"lo blagom pritisku njegove ruke. Marguerita je tako dobro i Li on uvijek mora izvesti kakvu svoju nesnosnu moralnu i iz najneznatnijih dogaaja ivota; on sve objanjava i i prema svojoj dogmi. Nagne se nad nju. Evo to bi jojuvi:(adna moja prijateljice, nita se dobro ne moe roditi iieha. Nita nije koristilo to smo pokuavali prikriti tvoj i up. to u! Uinio sam to sam mogao za to dijete; pazio ,.t kao svoje roeno. Bog nam sad pokazuje kako je bila hula tvrditi da...\ 11 se ve kod prve reenice zaustavi: \ bez sumnje ona je razumjela ovih nekoliko rijei, tako 1111 sadraja; sigurno su one prodrle u njezino srce, kad je sad li jo jae jecati nego prije, a ve nekoliko trenutaka nije i Li; zatim se savila kao da e kleknuti pred njega, a on se >1 prema njoj da je pridri. to mu je to ona govorila kroz ()n se sagne sve do njezinih usana. Zauje: Vidi sad... Eto vidi... Ah! Zato si mi oprostio?... Ah! i) se smjela vratiti! otovo je bio prisiljen pogaati njezine rijei. Zatim ona u< i Ni ona se vie nije mogla izraziti. Kako bi mu rekla, da se m i kao u zatvoru u ovoj kreposti koju on trai od nje; da se!; Li sad toliko ne ali zbog svoga grijeha koliko zbog toga t< /a njega pokajala. Profitendieu se uspravio:ladna moja prijateljice, ree on dostojanstveno i strogo, i se da si veeras onako malo prkosna. Kasno je. Najbolje uinili da odemo na poinak. mogne joj da ustane, zatim je otprati do njezine sobe, i ne joj usnama elo, potom se vrati u svoju radnu sobu i u naslonja. udna li uda! Napadaj jetre mu se umirio, osjeao slomljenim. Obuhvati sebi elo rukama, a bio je tuan da bi zaplakao. Nije uo ni da netko kuca na vra-\\n na kripanje vrata, koja su se otvorila, podigne glavu: bio njegov sin Charles.1 )oao sam da ti zaelim dobru veer. < li u les pristupi blie. Sve je shvatio. Htio je to pokazati vini ocu. elio bi mu posvjedoiti svoju samilost, njenost, ttdanost, no tko bi to vjerovao jednom odvjetniku: tako seIm.1.Im2223nespretno izraava da te bog oslobodi! Ili postaje nespretan ba onda kad su mu osjeaji iskreni. Zagrli oca. Nasilan nain, kako je postavio i naslonio glavu na oevo rame i kako ju je na njemu drao neko vrijeme, uvjeri oca da ga je razumio. Tako ga je dobro razumio daje podiui glavu upitao, onako nespretno, kao i sve to je radio jer mu je srce bilo tako uznemireno te se nije mogao suzdrati, pa je morao upitati: ACaloub?Pitanje je bilo glupo, jer koliko se Bernard razlikovao od druge djece, toliko je kod Calouba bio oit obiteljski izgled. Profitendieu potapa Charlesa po ramenu: Nije, nije, umiri se. Bernard sam. Tada e Charles sentenciozno: Bog goni uljeza za...No, Profitendieu ga prekine; emu tako govoriti? uti!Otac i sin nisu imali vie nita rei jedan drugom. Ostavimo ih. Gotovo je jedanaest sati. Pustimo gospodu Profitendieu u njezinoj sobi, gdje sjedi na nekom malom, ravnom, neudobnom stolcu. Ne plae i ne misli ni na to. I ona bi htjela pobjei, ali nee to uiniti. Kad je bila sa svojim ljubavnikom, Bernardovim ocem, kojega

nam ne treba upoznati, u sebi je govorila: Idi, uzalud e se bilo kako patiti, uvijek e biti samo potena ena. Bojala se slobode, zloina, ugodnosti. Zato se nakon deset dana vratila pokajniki u svoje ognjite. Njezini su roditelji zaista imali pravo kad su joj govorili: Nikad ne zna to hoe. Ostavimo je. Cecile ve spava. Caloub oajno promatra svoju svijeu votanicu, ona nee toliko potrajati da mu omogui proitati knjigu o pustolovinama, kojom se nastoji rastresti zbog Bernardova odlaska. Neto me kopka da saznam to je Antoine mogao pripovijedati svojoj prijateljici kuharici, ali ovjek ne moe sve uti. Sad je vrijeme kad Bernard mora poi k Olivieru. Zbilja ne znam gdje je veerao, a ak ni to je li uope veerao. Proao je sretno ispred vratareve kuice i kra-domice se uspeo stubama...niPlenty and peace breeds cowards; hardness everOf hardiness is mother1Shakespearet Hivier je bio legao u krevet da primi poljubac od majke, Imm i ! svaku veer dolazila zagrliti svoje dvoje najmlae djece u Mi u krevetu. Mogao se ponovo obui da doeka Bernarda, S* nije bio naisto s njegovim dolaskom i bojao se da ne ! no pozornost svoga mlaega brata. Obino je Georges li* i-.pao i kasno se budio, moda ak ne bi niti opazio nitai.i.Hi(tetihm11i I je uo neko tiho grebanje po vratima, Olivier skoi iz i, natakne brzo papue i potri otvoriti. Nije trebalo up-i )et lo, jer je mjeseina dovoljno osvjetljivala sobu. Olivier Bernarda objema rukama.Kako sam te oekivao! Nisam mogao vjerovati da e I voji roditelji znaju da nee veeras kod kue spavati? i nar je gledao u tami ravno preda se. Slegne ramenima. /ar misli da sam ih morao traiti doputenje, je li? uk njegova glasa bio je tako hladno ironian te je Olivier li osjetio besmislenost svoga pitanja. On jo nije shvatio I h rnard onako ba zbilja otiao, pa je mislio da mu je i a samo veeras spavati izvan kue i nije si mogao razjas-log tom ludom inu. Zato ga je upitao: Kad se, Bernarde, misli vratiti kui? Nikad!Std ()livieru sine pred oima. Silno se trudio pokazati da jeraaju kukavice; nevolja je uvijek majka smionosti.2425na visini prilika i da se niim ne da iznenaditi, ali mu ipak isleti: To je silno to radi.Bernardu je godilo to je pomalo zadivio svoga prijatelja i osobito je bio osjetljiv na divljenje koje je probijalo iz ovoga usklika, ali ponovo slegne ramenima. Olivier ga primi za ruku. Bio je vrlo ozbiljan, pa ga je sa strahom upitao: A... zato si otiao? Ej, moj dragi, to su ti obiteljske stvari. Ne mogu ti to rei. I da ne izgleda previe ozbiljan, pone se igrati time to je vrhom svoje cipele bacao papuu koju je Olivier njihao na vrhu noge, jer su sjeli na rub kreveta. A gdje e onda ivjeti? Ne znam. A od ega? Vidjet u. Ima li novca? Sutra za ruak. A zatim? Onda u trbuhom za kruhom. Nema veze! Nai u ja ve neto. Vidjet e; pripovijedat u ti.Olivier se silno divio svomu prijatelju. Poznavao ga je kao mladia odluna znaaja, ali je ipak jo sumnjao. Kad bude bez sredstava i kad ga pritisne nevolja, ne

e li se uskoro nastojati vratiti kui? Bernard ga je umirivao: ne boj se, pokuat u ma to bilo prije nego da se vratim k svojima. A kako je ponavljao vie puta i svaki put sve ee: ma to bilo tjeskoba je Oliviera stezala u srcu. Bio bi rado govorio, ali se nije usuivao. Konano pone, sagnuvi glavu i nesigurnim glasom: Bernard... ti ipak ne kani... Ali zastane. Njegov prijatelj podigne oi i premda nije dobro vidio Oliviera, opazio je njegovu zbunjenost. to?, upita. to eli rei? Govori! Da kradem? Olivier strese glavom. Ne, nije stvar u tomu. Najednompone jecati i grevito stiskati Bernarda. Obeaj mi da nee ...Bernard ga zagrli; a zatim odgurne smijui se. Razumio je: To ti obeavam. Ne, neu ja biti lopov. A zatim doda: Priznaj ipak da bi to bilo najjednostavnije. No, OlivierMru umirenim, jer je znao da su ove zadnje rijei bile izreene inu iz cinike afektacije. A tvoj ispit? I )a, to me zabrinjava. Ne bih ipak htio ostati bez njega! Ulim da sam pripravan; radi se vie o tomu da ne budem i I ni umoran. Moram se iz toga vrlo brzo izvui. Malo je, I u t, opasno, ali vidjet e, ja u se izvui. < usak zaute. Druga papua padne. Bernard e: Prchladit e se. Hajde, lezi u krevet. Neu, ti e lei. Nemoj se aliti! Hajde brzo i prisili Oliviera da legne ipivmljen krevet. A ti, gdje e ti spavati? (Idjegod. Na zemlji. U kakvu kutu. Moram se navik- Ne, sluaj. elim ti neto rei, ali neu moi ako te ne ni sasvim uza se. Doi u moj krevet. I poto se Bernard svukao te doao k njemu, ree mu: Zna, to sam ti ondakao... Gotovo je. Bio sam tamo.Bernard je razumio u pola rijei. On stisne svoga prijatelja, * 'H nastavi:Ah, dragi moj, to ti je odvratno. To je uasno. Nakon f,.i. dola mi je volja da pljujem, da rigam, da sa sebe derem lu/u, tla se ubijem. Malo pretjeruje. ~-~ Ili da nju ubijem...- Koja je to bila? Nisi valjda bio neoprezan? Nisam, to je neka drolja, koju Dhurmer dobro poznaje, i on me je s njom upoznao. Njezin mi se razgovor osobito ifpclio. Stalno je klepetala. A kako je glupa! Ne razumijem da iKiko u takvim trenucima ne moe utjeti. Ja bih joj bio na-|t4!iji* zaepio gubicu, zadavio je...Oh, jadni moj brajko! Ta mogao si ipak misliti da ti je Irtunmer mogao dati samo kakvu glupau... Je li barem bila lijepa? Zar misli da sam je gledao? Kako si glup! A ipak si sladak deko. Hajde, spavajmo... A jesi li je barem onako poteno...2627 Ah, ba mi se to najvie gadi: jest, mogao sam je ipak... ba onako kao da sam je elio. E, moj brajko, pa to je divno! uti, molim te! Ako je to ljubav, onda sam je se nakusao za dugo vremena. Kakvo si ti derite! Volio bih ja tebe vidjeti u tom poslu. Oh, mene, pa ti zna da ja ne trim za tim. Rekao sam ti ve: ekam kakvu pustolovinu. Ovako, hladno, to za me nije nita. Ne smeta, ako ja... to, ako ti...? Ako ona... Nita. Spavajmo. I naglo okrene leda, odmaknuvi se od ovoga tijela ija mu je toplina smetala. No, Olivier e zaas: Reci mi... Ti misli da e Barres biti izabran? Hajde, molim te... Zar ti to ne da mira? Briga me za to k'o za lanjski snijeg! uj... Hajde me malo posluaj... Pritisne Bernarda po ramenu i on se okrene. Moj brat ima ljubavnicu. Georges?

Mali, koji se pravio da spava, sve je uo. Napeo je ui u mraku i kad je uo svoje ime, zaustavio je dah. Ta nemoj biti lud. Govorim ti o Vincentu. (Vincent je bio stariji i svrio je prvu godinu medicine). On ti je to rekao? Nije, nego sam doznao, a da on i ne sluti. Moji roditelji o tom nita ne znaju. to bi rekli, da saznaju? Ne znam. Majka bi bila zdvojna. Tata bi zahtijevao da prekine ili da je oeni. Uh, ti boga! Ti poteni graani ne razumiju da netko moe biti poten drukije nego oni. A kako si to doznao? Evo kako: Ve neko vrijeme Vincent izlazi po noi, nakon to roditelji legnu. Silazi to tie moe, ali ja prepoznajem njegov korak na ulici. Proli tjedan, mislim u utorak, no je| bila tako topla te nisam mogao leati. Stao sam na prozor da lake diem. uo sam kako se dolje vrata otvaraju i zatvaraju Nagnuo sam se i kad je proao pokraj svjetiljke, prepozna**m Vincenta. Bila je prola pono. To je bilo prvi put. Hou f^i; prvi put kad sam ga opazio. A odonda, otkad sam to (Mlmijctio, pazim oh! sve nehotice... i gotovo svaku no |m iii kako izlazi. On ima klju i moji su mu roditelji uredili iu i nekadanju sobu, Georgesovu i moju, za ordinaciju kad li* imao pacijenata. Njegova je soba po strani; lijevo od |* I-.obija, dok je ostatak stana nadesno. Moe izai i vratiti ti * a I hoe, a da nitko ne zna. Obino ne ujem kad se vraa, #lt puk juer, u ponedjeljak uveer, ne znam to mi je bilo, iimlu> sam na osnivanje Dhurmerove smotre... nisam mogao uputi. Zauo sam neke glasove na stubama i mislio sam da to Vincent. A koliko je bilo sati? upita Bernard, ne toliko iz elje da ' dozna, koliko stoga da pokae svoje zanimanje. Tri sata ujutro, mislim. Ustao sam i prislonio sam uho /ftta. Vincent je razgovarao s nekom enom. Ili bolje, ona je tta govorila. Kako si onda znao da je to on? Svi stanari prolaze ispred >|ih vrata. To je ponekad ba vrlo neugodno; to je kasnije doba i, to vie prave buke kad se uspinju. Ne mare oni za to toIju* 11 spavaju!... To je mogao biti samo on. uo sam kako je ta li-ti.i ponavljala njegovo ime. Govorila mu je... oh, gadi mi se li* 11 to ponavljam...Hajde onda.C lovorik mu je: Vincente, ljubavnice moj, ljubavi moja, >>' tu- ostavljajte me! (jovorila mu je vi?- Jest. Zar to nije udno? Pripovijedaj dalje. Vi nemate vie prava da me sad ostavite. to e biti sa iimm? Kamo u sad? Recite mi neto. Oh, govorite mi! I ona |c i opet zvala njegovim imenom i ponavljala: Ljubavnice iijfi, ljubavnice moj, sve tunijim i sve tiim glasom. Zatim Mm i uo buku (po svoj prilici bili su na stepenicama) buku I4U ila je neto palo. Mislim da se bacila na koljena. A on nije nita odgovarao? Vjerojatno se bio popeo na zadnje stepenice; uo sam2829kako su se vrata stana zatvorila. A zatim je ona ostala dugo, sasvim blizu, tik do mojih vrata. uo sam kako jeca. Trebao si joj otvoriti. Nisam se ufao. Vincent bi pobjesnio kad bi doznao da sam upuen u njegove tajne. A osim toga, bojao sam se da bi joj bilo vrlo neugodno ako bih je zatekao bas kad plae. Ne znam to bih joj mogao rei.Bernard se okrene Olivieru. Na tvome mjestu, ja bih joj bio otvorio. Oh, zaboga, pa ti se uvijek sve ufa. Sve to ti puhne u glavu, to uini. Prigovara mi zbog toga? Ni najmanje, nego ti zavidim.

Zna li tko je mogla biti ta ena? Kako bih znao? Laku no. Sluaj... ti si siguran da nas Georges nije uo? aptao je Bernard Olivieru u uho. Jedan su trenutak prislukivali. Nije, on spava, prihvati Olivier svojim prirodnim glaso a osim toga, ne bi razumio, zna li to je neki dan pir tatu?... Zato...Ovaj put Georges nije vie mogao izdrati; digne se napo u krevetu i upadne bratu u rije: Glupane boji, povie on, zar nisi opazio da sam to navlas uinio?... Boga mi jesam, uo sam sve to ste maloprije! govorili. Oh! nemojte se uditi. Za Vincenta sam to ve dugo znao. Samo, moji miii, sad malo tie govorite jer sam pospan. Ili utite.Olivier se okrenu k zidu. Bernard nije spavao, nego je promatrao sobu. Pod mjeseinom mu se uini veom. A uistinu, jedva ju je i poznao. Olivier se u njoj nije nikada po dami zadravao; kad je ono u rijetkim prilikama primao Bernarda, primao ga je gore u stanu. Mjeseina je sad bila na podnoju kreveta, u kojem je Georges napokon zaspao; on je uo gotove sve to je njegov brat pripovijedao, pa je imao o emu sanjati, Iznad Georgesova kreveta razabirala se mala knjinica s dvije police, na kojima su bile kolske knjige. Na stolu blizu Olivi-erova kreveta Bernard opazi neku knjigu veega oblika. Prui ruku i uhvati knjigu da joj pogleda naslov: TocquevilleAli, kad ju je htio opet staviti na stol, knjiga padne i ta buka !*mbudi Oliviera. Ti sad ita Tocquevillea? To mi ga je Dubac posudio. Svia li ti se? Malo je dosadna, ali ima dobrih stvari.I Sluaj. to e sutra raditi? Sutra, u etvrtak, gimnazijalci su slobodni. Bernard je mislio e se moda susresti sa svojim prijateljem. Naumio je vie ne vratiti u gimnaziju, drao je da ne mora biti na zadnjim Njvinia te da e se sam spremiti za ispit.Sutra u, ree Olivier, ii u jedanaest i pol na kolodvor mi I ,azare, pri dolasku vlaka iz Dieppa, doekati svoga ujaka .1 uiarda koji se vraa iz Engleske. Poslijepodne u tri sata otii u 11 I ouvre k Dhurmeru. Ostalo vrijeme moram raditi. Svoga ujaka Edouarda?Jest, to je majin polubrat. Odsutan je ve est mjeseci, ga i poznajem, ali ga jako volim. On ne zna da u doi I njega, pa se bojim da ga neu prepoznati. Nimalo nijerun ostaloj mojoj obitelji; to je krasan ovjek... (vime se bavi? Pie. Proitao sam sve njegove knjige; no ve dugo nije ttta objavio. Romane? Da, neke vrste romana.A zato mi nisi nikad o tomu govorio?Zato to bi ih ti bio elio itati; a ako ti se ne bi sviali...Hajde svri ve jednom!Pa to bi mi bilo teko. Eto.A zbog ega misli da je krasan ovjek? - Pa, pravo i ne znam. Rekao sam ti da ga gotovo i ne .ijem. To je prije neka slutnja. Osjeam da se jako zanima iiogo toga to ne zanima moje roditelje i da se s njim moe inu razgovarati. Jednoga dana, malo prije njegova odlaska, > je kod nas. Dok je razgovarao s mojim ocem, osjeao sam me stalno promatra, pa mi je to poelo smetati. Ba sam rravao izii iz sobe to je bila blagovaonica u kojoj su se ali iza kave kadli on poe ispitivati oca o meni. To me3031je jo vie smelo. Najednom tata ustade pa poe po stihove koje sam spjevao, i kako sam bio glup, njemu sam ih pokazao. Tvoje stihove? i Pa da; to je, zna, ona pjesma za koju si drao da je slina Baloonu. Znao sam da ne valjaju nita, ili ne bogzna to, i bio sam silno srdit to je to tata izvadio. Jed

an trenutak, dok je tata traio stihove, ostali smo nas dvojica, ujak Edouard i ja, sami u sobi i ja sam osjetio kako sam se preko uiju zacrvenio. Nisam mogao ni bijele probijeliti. Gledao sam na drugu stranu, a i on. Poeo je motati cigaretu, a nakon toga, bez sumnje zato da malo ublai svoju smetenost, jer je sigurno vidio da sam se zacrvenio, ustane i pone gledati kroz prozor. Fiukao je. Najednom mi ree: Ja sam u veoj neprilici nego ti. No, mislim da je to bilo iz ljubaznosti. Na koncu se tata vratio. Prui moje stihove ujaku Edouardu, koji ih je poeo itati. Bio sam tako i nervozan, te mislim da bih mu bio dobacio ak i uvrede da mi je izrekao ma kakvu pohvalu. Tata je oekivao pohvale. Kako moj ujak nije nita govorio, upita ga: No, to o njima misli? Ali moj mu ujak odvrati smijui se: U neprilici sam da mu o tome govorim pred tobom. Tad je otac iziao takoer smijui se. I kad smo se opet nali sami, izjavio mi je da smatra moje stihove vrlo loima. No, bilo mi je drago da to od njega ujem, a jo mi je bilo drae kad je najednom prstom uperio na dva* stiha, na jedina dva,koja su se i meni u toj pjesmi sviala. Pogleda me smijeei se i ree mi: Ovo je dobro. Nije li to zanimljivo? A da zna na kakav mi je to nain izrekao! Bio bih ga zagrlio. Zatim mi je izjavio da je moja pogreka u tome to polazim od jedne misli, i da se dovoljno ne dam voditi od rijei. U prvi mah ga nisam dobro razumio, ali sad mislim da znam to je elio rei i da ima pravo. Sad razumijem da eli prisustvovati njegovu dolasku. Oh, ovo to ti pripovijedam nije nita i ne znam zato ti pripovijedam. Jo smo razgovarali o mnogim drugim stvarima. Kae, u jedanaest sati i pol? Kako zna da dolazi tim] vlakom? Tako, jer je pisao majci na jednoj dopisnici, a osim to to sam provjerio na voznom redu. Hoe li s njim ruati? ()h! neu, moram se u podne ovamo vratiti. Imat u up- loliko vremena da mu stisnem ruku, ali to mi je dovoljno.. I rcc i jo, prije nego to zaspim: kad u te opet vidjeti? - Nee prije nekoliko dana. Ne prije nego to se izvuem Ove neprilike. A ipak... ako bih ti mogao pomoi. 1 i bi mi pomogao? Ne. To ne bi bilo pravo. inilo bi I ic da varam. Spavaj dobro.3233IVMoj je otac bio budala, ali majka rni je bila pametna; bila je kvijetistkinja; to je bila mala, mila enica, koja mi je esto znala govoriti: moj sinko, ti e biti proklet. Ali joj to nije zadavalo muka.FontenelleNe, Vincent Molinier nije tako iao svaku veer k svojojljubavnici. Ma da, brzo hoda, idimo za njim. S vrha ulice No-' I )ame-des-Champs, gdje stanuje, Vincent silazi sve do ulicemi Placide, koja je produuje. Zatim ulicom du Bac, kojompiolaze kasni graani. Zaustavi se u ulici de Babylone predi i u >ni veom, koja se otvara. Evo ga kod grofa de Passavanta.i ne dolazi ovamo tako esto, ne bi uao tako odvano u ovukonu kuu. Sluga, koji mu otvara, vrlo dobro zna kolikopl.iljivosti krije pod tom hinjenom odvanou. Vincenti toboe ne eli pruiti eir, nego ga ve izdaleka baca nalonja. Ipak, nije dugo kako Vincent ovamo dolazi. Robertl'.issavant, koji sad izjavljuje da je njegov prijatelj, mnogimI ludima prijatelj. Ne znam ba pravo kako su se upoznaliV u u nit i on. Sigurno u gimnaziji, iako je Robert de Passavantumio stariji od Vincenta. Nekoliko godina bili su se izgubili iz*i*l i A onda su se tek nedavno neke veeri opet susreli, kad jeInim sluajem Vincent pratio svoga brata u kazalite. Za vri-u meuina Passavant je obojici ponudio sladoled. Tu veer!>/nao da je Vincent upravo svrio kole i da je neodluani u zna bi li se javio za rad u bolnici, budui da su ga, pravo$- "U'i, vie privlaile prirodne znanosti nego medicina; ali

tu . 1.1 da zarauje svoj kruh... Ukratko, Vincent je rado pri-Itvn io unosan prijedlog, to mu ga je malo iza toga predloioIM vrt de Passavant, da dolazi svaku no lijeiti njegova staroga35oca, kojega je prilino teka operacija jako uzdrmala. Radilo!se o tomu da mu se mijenjaju ovoji, da se izvre delikatna!pretraivanja, da mu se daju injekcije, jednom rijeju ne znamlpravo to sve, to je iziskivalo vjete ruke. No, osim toga, grof jelimao tajnih razloga da se priblii Vincentu, a Vincent je imao!jo i drugih da to prihvati. Robertov tajni razlog nastojat emo Ikasnije otkriti. A to se tie Vincentova, evo ga: titala ga j*potreba za novcem. Kad ovjek ima srce na pravom mjestu i kacmu je zdrav odgoj ucijepio osjeaj odgovornosti, nee napravitidijete nekoj eni, a da se ne osjeti nekako obvezanim prem^njoj, pogotovu onda kad je ta ena ostavila svoga mua da podeza tim ovjekom. Vincent je dotad provodio prilino krepostanivot. Njegova mu se pustolovina s Laurom inila prema po*jedinim dnevnim satima as uasna, as posve prirodna. Vrlo jeesto dovoljno zbrojiti mnotvo malih, vrlo jednostavnih i vrloprirodnih injenica, uzevi svaku zasebno, pa da se dobije gronzan konaan zbroj. On je sve to sebi stalno govorio hodajuiJali ga ta konstatacija nije izvlaila iz kripca. Zacijelo nije nikadmislio na to da tu enu stalno sebi naprti na leda, da je oeniposlije rastave ili da ivi s njom bez enidbe. Morao je zaista sebipriznati da ne osjea za nju veliku ljubav, ali je znao da je ona ifParizu bez sredstava i da je on prouzroio njezinu nevolju. Dug^ovao joj je barem tu prvu jadnu pomo, za koju je osjeao da Jjoj je teko osigurati danas manje nego juer i manje negcrovih zadnjih dana... On je, naime, imao prologa tjedna jo peitisua franaka, to mu ih je majka strpljivo i teko pritedjela dfmu olaka poetak karijere. Ovih pet tisua franaka dostajalcbi za porod njegovoj ljubavnici, za prehranu u kakvoj klinici!za prvu njegu djeteta. Koga je zlog duha posluao savjet? Ovsvota, to ju je u mislima ve bio predao toj eni, ova svotakoju joj je namijenio, koju joj je posvetio i bio bi se smatraokrivim da ita od nje oduzme koji mu je zao duh neke veeripriapnuo da e po svoj prilici biti nedovoljna? Ne, to nije bidRobert de Passavant. Robert nije nikada rekao neto slino, alinjegov prijedlog da Vincenta odvede u neku igranicu pao jdupravo te veeri. A Vincent ga je prihvatio. ITa je kockarnica imala u sebi neto podlo, to se sve u njojdogaalo kao medu ljudima iz drutva, medu prijateljimaKiibcrt je upoznao svoga prijatelja Vincenta s jednima i drugima. Kako je Vincent bio iznenada zateen, nije tu prvu veer fii< >\',u) igrati na vei novac. Nije gotovo imao nita kod sebe, a inlhu) je nekoliko novanica to mu ih je grof ponudio u ime jmi ilujina. No, kako je dabivao, pokajao se to se nije odvaio m veu svotu, pa je obeao da e sutradan opet doi. Sad vas svi poznaju pa nije potrebno da vas pratim, ree nu Robert.To se dogodilo kod Pierra de Brouvilla, kojeg su obinije- v jli Pcdro. Od te prve veeri Robert de Passavant stavio je svoj tu na raspolaganje novom prijatelju. Vincent bi se obinoj" tkivesti oko jedanaest sati, razgovarao bi kojih etvrt satal'ohcrtom, puei cigaretu, zatim bi se popeo na prvi kat i11 zao bi se kad grofa vie ili manje vremena, prema njegovu11 loenju, njegovoj strpljivosti i prema tome kako je trailoi ovo stanje. Zatim gaje auto odvezao u ulicu Saint-Floren-I. Pcdru, odakle ga je opet sat kasnije uzeo i dovezao, ne bal-.uc, jer se bojao da ne bi svratio na se pozornost, nego doiMi/ega krianja.l'ivrprole je noi Laura Douviers, sjedei na stepenicama

ii vode u stan Molinierovih, ekala Vincenta sve do tri sata,( rada tek vratio. Tu no, meutim, Vincent nije iao kim. Nije imao vie tamo to izgubiti. U dva dana nije mu'.iId vie ni prebijene pare od pet tisua franaka. O tome jeo*t ijestio Lauru. Pisao joj je da ne moe vie nita za njuu* ni 11 i, pa joj savjetuje neka se vrati k muu ili k ocu i neka sve|h n.i. No, priznanje se Lauri sad inilo nemoguim, ak ga ni%mu.i nije mogla hladnokrvno zamisliti. Prijekori njezina Iju-Im\ ni ka izazivali su u njoj samo srdbu i ta ju je srdba ostavila**n 10 /ato da zapadne u oaj. U takvu duevnom stanju srela sei Viiu-entom. Htjela gaje zadrati, ali se on istrgnuo iz njezinihluku. Morao se zaista ukoeno drati jer je bio osjeajna srca, aluk.) je bio jae pohotan nego to je ljubio, lako je sebi ak i odurnu krutosti stvorio dunost. Nita nije odgovorio na njezinateklinjanja, na njezine jadikovke. Kao to je Olivier, koji je sve*um kasnije pripovijedao Bernardu, ostala je leei na stubama11 u o jecajui u mraku, poto je Vincent pred njom zatvorio36371Od te je noi proteklo vie od etrdeset sati. Sino Vincent! nije iao k Robertu de Passantu, jer se inilo da mu se otac oporavlja. No, tu ga je veer pozvao jedan brzojav. Robert ga je htio vidjeti. Vincent je uao u prostoriju koja je Robertu sluila kao j radna soba i kao puionica. U njoj se Robert najee zadravao, i pa se pobrinuo da je uredi i ukrasi po svom ukusu. Pri dolasku Robert mu prui ruku, onako sasvim nehajno, preko ramena, a da nije niti ustao.Robert je pisao. Sjedio je za pisaim stolom, punim knjiga. I Pred njim su staklena vrata, koja su gledala u vrt, bila iromj otvorena na mjeseini. On je govorio, a da se nije okrenuo. j Znate to upravo sad piem? A neete to nikom rei? Hm? Obeajte mi... Proglas za otvorenje Dhurmerove smo-j tre. Naravno, neu ga potpisati... to manje to u njemu sebef hvalim... A osim toga, kako e se naskoro ipak otkriti da je jal novano izdravam, ipak volim da se ne zna suvie brzo da uj njoj suraujem. Zato: ni pisnuti! Ali ja mislim o tome: niste lij mi rekli da va mlai brat pie? Kako se ono zove? Olivier, ree Vincent. Olivier, da, bio sam zaboravio... Ta nemojte tako stajati,! sjednite u naslonja. Nije li vam hladno? Hoete li da zatvorim j prozor?... Dakle, stihove pie, zar ne? Morao bi mi ih donijeti.I Naravno, ne obeajem da u ih primiti... no ipak bi me udilo! kad bi bili loi. Va brat izgleda vrlo pametan. A osim toga,! slutim da se deko i razumije. Volio bih s njim razgovarati.! Recite mu neka me posjeti. Hoete li? Raunam na vas. Jednu! cigaretu? i prui mu svoju srebrnu kutiju. Drage volje. Sad sluajte, Vincente! Moram s vama vrlo ozbiljne razgovarati. Vi ste neku veer postupali kao pravo dijete... a il ja. Ne kaem da sam loe uinio to sam vas doveo k Pedru, ali se osjeam nekako odgovornim zbog novca to ste ga izgubili/ Kaem u sebi da sam ja kriv to ste ga izgubili. Ne znam je li te ono to se zove grinja savjesti, ali mi poinje uznemiravati sari probavu, asne mi rijei! A osim toga, mislim na onu jadni enu o kojoj ste mi govorili... No, to je posve druga stvar, ne dirajmo u nju, to je neto sveto. Ono to vam kanim rei jest te da elim i hou, da apsolutno hou staviti vam na raspolaganje liku svotu koliku ste izgubili. To je bilo pet tisua franaka,ne? i da odete iznova s njom okuati sreu. Jo jednom> km, za tu svotu ja se smatram krivim to ste je izgubili. Jait je dugujem i ne trebate mi za nju rei: hvala! Vratit eteje, ako dobijete... Ako ne, to bolje! Onda neemo jedanj|(omii biti nita duni. Vratite se veeras k Pedru, kao da seuui nije dogodilo. Auto e vas odvesti, a onda e doi po me,lit me odveze k Lady Griffith. Molim vas da i vi tamo doete.lWunain na to, zar ne? Auto e se vratiti po vas k Pedru.

Otvori ladicu, izvadi iz nje pet tisua franaka i preda ih Vinccntu:- Idite brzo. A va otac?...- Ah! Zaboravio sam vam rei: umro je prije... Izvadi sat i |*'(> k'c:Uh! Kriste Boe! Kako je ve kasno!... pa skoro pono... Mu. hrzo. Da, otprilike prije etiri sata.\r je to rekao ne samo bez ikakve urbe, nego naprotiv s i m nehajem.I vi neete ostati da ga... i )a ga uvam? prekine ga Robert. Neu, moj je mali brat preuzeo na sebe. On je gore sa svojom starom pjestinjom, 14 se s pokojnikom bolje slagala nego ja... Kako se Vincent nije micao, on nastavi: Sluajte, dragi prijatelju, ne bih elio da vam se priinim fc m> cinik, ali me uas hvata pred gotovim osjeajima. Ja sam u svom srcu izradio po mjeri svoju sinovsku ljubav za svoga i No, u prvo je vrijeme bila poneto preiroka, pa sam je no suziti. Od staroga sam u ivotu doivljavao samo jad, tivtine i neprilike. Ako mu je u srcu ostalo to njenosti, 111 u > je nije prema meni pokazao. Moje prvo oduevljenje zaili ono vrijeme kad se nisam znao suzdravati, donijelo mi11 < >vo odbijanje, koje me opametilo. Vidjeli ste i sami, kadi njegovali... Je li vam ikad rekao: hvala!? Jeste li ikad odi dobili najneznatniji pogled, najtrenutaniji smijeak? Oni i|t k mislio da mu sve to mora biti. Eh! to vam, eto, ljudin znaajem. Vjerujem da je moja majka mnogo od njegaila, premda ju je volio, ako je uope koga uistinu ljubio.3839Mislim da su od njega trpjeli svi iz njegove okoline: i ljudi i psij i konji i njegove ljubavnice. Njegovi prijatelji nisu, jer nije imac ni jednoga jedinog. Njegova je smrt kod svakoga izazvala usklil olakanja. To je bio, mislim, ovjek velike vrijednosti u svojoj struci, kako se ono kae, samo nisam nikad mogao otkriti kojs je to struka. Bio je vrlo pametan, to je sigurno. Uglavnom sai osjeao za nj neko udivljenje, a i sad ga jo osjeam. Ali da igram s rupiem... da iz sebe izvlaim suze... eh to neu, nisar vie dovoljno djetinjast za to. Ajde, pojurite kao strijela i 2 jedan sat doite po me k Liliani. to? Zar vam smeta to niste u smokingu? Ba ste smijeni! Zato? Pa bit emo samil Evo, obeavam vam da u ostati u kratkom kaputu. U redu! Zapalite cigaretu prije nego to iziete. I poaljite mi brzo autoi a zatim e opet doi po vas.Gledao je kako Vincent odlazi, slegnuo ramenima, a potor ode u svoju sobu da obue frak, koji ga je ekao razastrt divanu.U jednoj sobi u prvom katu stari je grof poivao na odri Stavili su mu kri na prsa, ali mu nisu sklopili ruke. Bradi od nekoliko dana ublaavala mu je ugao jakoga podbratkc Popreni nabori, koji su mu presijecali elo pod sijedom kosor uzdignutom u etku, nisu se inili tako duboki, nego nekak mlohavi. Oko mu je upalo pod svodom obrva, iz kojega }i strao itav grm dlaka. Upravo zato to ga nee vie vidjet] dugo ga je promatrao. Kod uzglavlja je bio naslonja, u kojeri je sjedila stara pjestinja Seraphine. No, ona se dignula. Prila jl stolu, gdje je uljanica staroga obrasca nepotpuno osvjetljavali prostoriju; svjetiljku je trebalo odvinuti. Jedan zaslon bacao jl svjetlo na knjigu, koju je Gontran itao... Vi ste umorni, gospodine Gontran. Bolje bi vam bilo odete na poinak.Gontran podigne vrlo blag pogled na Seraphini Njegove plave kose, to ih je zabacio s ela, leprale su mi na sljepooicama. Imao je petnaest godina. Njegovo gotov ensko lice izraavalo je samo jo njenost i ljubav. Ej, dakako, a ti? ree on. Ti bi trebala ii spavati, mol jadna Fino. Ve si prole noi gotovo cijelo vrijeme ostala nogama. Oh ja, ta ja sam nauila bdjeti, a osim toga sam spavala im danu, a vi... E, neemo tako, dopustite! Ja se ne osjeam umoran, a lobro e mi doi da ostanem ovdje, kako bih razmiljao i itao. liko sam malo poznavao tatu; mislim, da bih ga posve zabo-Mvio ako ga sad ne bih dobro pogledao. uvat u ga sve dok ne tVif

ic dan. Da, Fino, recite mi, koliko dugo ste vi kod nas?- Dola sam ovdje godinu dana prije vaega roenja, a vi M*l imate skoro estnaest godina. Sjea li se dobro majke? Kako se ne bih sjeala vae mame?! Eh, lijepa li mi spltanja! To vam je isto kao da me pitate znam li kako se zovem. lb se /na, da se sjeam vae mame. I ja je se malo sjeam, ali ne ba dobro... bilo mi je tek rt godina kad je umrla... Hajde reci, je li tata s njom mnogo izgovarao? To je ovisilo o pojedinim danima. Va tata nije bio ug/jia kako razgovorljiv i nije mu ba bilo drago da netko s Jim zapodijeva razgovor. No ipak, govorio je malo vie nego so posljednje vrijeme. A uostalom, znajte, bolje je da se ne rckapa suvie po starim uspomenama i da se prepusti dragom >gu briga neka sudi o svemu tomu. Ti zbilja misli da e se dragi Bog baviti svim tim, dobra toja Fino? Ako nee dragi Bog, a tko e onda? Gontran poljubi crvenu Seraphininu ruku. Zna li to bi morala napraviti? Ii spavati. Obeavam da u te probuditi, im svane dan, a tad u ja ii spavati.1 lolim te!im ga je Seraphine ostavila sama, Gontran se baci na ijjcna uz podnoje kreveta. Zarine elo u ponjavu, ali mu nije pjclo da zaplae; nikakav zanos nije podigao njegovo srce. >i su mu oajno ostale suhe. Tad ustane. Gledao je to mirno ic. elio bi u ovom sveanom trenutku osjetiti neto uzvieno 1 i jetko, sluati kakvo priopenje s onu stranu groba, zanijeti i'oju misao u eterine nadosjetne krajeve ali misao mu os-i|c privezana o zemlju. Promatrao je blijede mrtvaeve ruke pitao se koliko e mu jo dugo rasti nokti. Smetalo ga je to4041te ruke nisu bile sklopljene. Htio bi ih pribliiti jednu drugoj, spojiti ih, da dre kri. To je bila dobra misao. Mislio je kako e se Seraphine jako zauditi kad bude vidjela mrtvaca sklopljenih ruku i unaprijed se veselio njezinu uenju. Ali odmah nakon toga poeo je sam sebe prezirati to se tome veseli. Ipak se nagne nad krevet. Uhvati pokojnikovu ruku, koja je bila udaljenija od {< njega. Ruka je bila ve ukoena i nije se dala savijati. Gontran je htjede silom saviti, ali pomakne itavo tijelo. Uhvati drugu ruku; ova je izgledala neto gipkija. Gontran je gotovo bio j poravnao ruku na mjesto gdje je trebalo, uzeo je raspelo i nas- j tojao ga umetnuti i zadrati izmeu palca i drugih prstiju, ali od dodira ove hladne puti pone poputati. Mislio je da e mu pozliti. Zaeli pozvati Seraphinu. Sve ostavi raspelo preko zguvane ponjave, ruku koja je mlohavo pala na svoje prijanje mjesto i u gruboj tiini iznenada zauje surovu kletvu: Boga I ti tvoga!... Ona ga ispuni uasom kao da je netko drugi... Okrene se, ali nikoga... sam je bio. Bit e da je on sam izbacio ovu zvunu kletvu, on, koji nije nikad kleo. Zatim ode opet j sjesti i zadubi se u itanje.vTo je bila dua i tijelo, kamo nikad ne ulazi alac.Sainte-BeuveUspravivi se napola, Lilian vrcima svojih prstiju dodirne liemcnjastu Robertovu kosu: Vi poinjete elaviti, dragi prijatelju. Pazite, imate tek prtlva trideset godina. elavost e vam vrlo slabo pristajati. Suvie ozbiljno shvaate ivot.Robert podigne lice prema njoj i stane je gledati smijeei se. * Ne pored vas, uvjeravam vas.Jeste li rekli Molinieru da doe k nama? Jesam, jer ste vi od mene traili. I... posudili ste mu novac?Pet tisua franaka. Rekao sam vam da e ih opet rubiti.Zato bi ih izgubio?- Pa to je k'o na dlanu. Vidio sam ga prvu veer. Luduje u i kO puka. Imao je vremena nauiti... Hoete li se kladiti da e as dobiti?i Ako vam je po volji, hou. Oh! molim vas, nemojte to primiti kao pokoru. Volim Hvatko drage volje ini ono to radi. Nemojte se srditi. Dakle stoji: ako dobije, vratit e vam c, a ako izgubi, vi e

te platiti. Jeste li za to? Ona pritisnelugmc zvonca. Donesite nam tokajca i tri ae. A ako se vrati samo ju t tisua franaka, ostavit emo mu ih, je F tako? Ako i ne i'iihi i ne dobije...4243 To se nikad ne dogaa. udnovato je kako se vi za nj zanimate. A to je opet udno to ga vi ne drite zanimljivim. Vi ga smatrate zanimljivim jer ste zaljubljeni u njega. To je istina, prijane moj. Vama se to moe rei. No, ne 1 zanima me zbog toga. Naprotiv, kad mi netko zavrti glavom, to j me obino ohladi.Pojavi se sluga donosei na posluavniku vino i ae. Najprije emo piti za okladu, a zatim emo opet piti si dobitnikom.Sluga natoi vina i oni se kucnu. Meni je dosadan taj va Vincent, nastavi Robert. Oh, moj Vincent!... Kao da mi ga niste ba vi doveli ova-l mo! A osim toga, savjetujem vam da posvuda ne ponavljate daj vam dosauje. Ljudi bi prebrzo shvatili zato se s njim druite. IRobert se malo okrene i dodirne usnama Lilianinu golu! nogu, koju ona odmah uvue i sakri je pod svoju lepezu. Moram li se zacrveniti? ree on. Sa mnom ne trebate pokuavati. Ne biste mogli. Onaj isprazni au, a onda nastavi: j Hoete li da vam kaem istinu, dragi prijatelju? Vi im-j ate sva svojstva knjievnika: tati ste, licemjerni, astohlepni,! prevrtljivi i sebini... Pa vi me obasipate samim pohvalama! Jest, sve je to divno. Ali vi neete nikad biti dobar ro-j manopisac.-Jer? Jer ne znate sluati. ini mi se da vas vrlo dobro sluam. Ma dajte, molim vas! On, koji nije knjievnik, sluaj me jo mnogo bolje. Ali, kad smo zajedno, mnogo radije jal sluam. Pa on gotovo i ne zna govoriti. Kad vi cijelo vrijeme govorite. Poznajem ja vas... Ne datei mu ni da izusti dvije rijei. Kad ve unaprijed znam to bi mogao rei. Mislite? Poznajete li dobro onu njegovu pripovijest si onom enom? Oh! Ljubavne pripovijesti, to je neto najdosadnije to (HUnajem na svijetu. Takoer, jako volim kad govori o prirodopisu. Prirodopis, to je jo dosadnije nego ljubavne pripovijesti. I Nikle, dri vam predavanja? Kad bih mogla ponoviti to mi je rekao... To je neto jm-k rasno, moj dragi. Pripovijedao mi je mnotvo stvari o mor-lim ivotinjama. Uvijek sam bila radoznala na sve to ivi u mi u. Znate da sad u Americi grade lae sa staklom sa strane, k*ko bi na dnu oceana vidjeli sve naokolo. ini se da je to neto prekrasno. Vide se ivi koralji, zvjezdasti koralji, spuve, alge, lita riba. Vincent kae da ima takvih vrsta riba koje pogibaju k*d voda postane slanija, ili manje slana. Ima, naprotiv, drugih, Mic on, koje podnose razliite stupnjeve slanoe i takvih koje1 dr)jc na krajevima struja, tamo gdje voda postaje manje slana, tko bi pojele one prve, kad oslabe. Morali biste ga moliti da ni pripovijeda... Uvjeravam vas daje to vrlo zanimljivo. Kad tomu govori, postaje izvanredan. Ne biste ga vie prepoznali... i", vi mu ne znate razvezati jezik... To je kao kad pripovijeda >pi pripovijest s Laurom Douviers... Da, to je ime te ene. m.iu- li kako se s njom upoznao?Vama je to rekao?Meni ljudi sve kau. Znate vi to dobro, strani ovjee! I u mu pomiluje lice perjem svoje zatvorene lepeze. Slutite l.i me je posjeivao svaki dan, od one veeri kad ste ga k meni uveli? Svaki dan! Ne, nisam zaista slutio. etvrti dan nije vie mogao izdrati pa je sve ispri-vijedao. Ali je svaki dan iza

toga dodavao kakvu pojedinost. I to vam nije dosaivalo! Pa vi ste onda divni! Rekla sam vam da ga ljubim. I ona ga zanosno uhvati za ruku. A on... ljubi li onu enu? Lilian se pone smijati. Volio ju je. Oh! Isprva sam se morala praviti kao da 1 fivo zanimam za nju. ak sam morala plakati s njim. A opet ni bila strano ljubomorna. Sada vie nisam. Posluajte kako 11 > poelo. Bili su njih oboje u Pauu, u nekoj bolnici, sana-4445toriju, kamo su ih poslali jer su smatrali da su tuberkulozni. A zapravo nisu bili ni jedno ni drugo. Ali se oboje smatralo vrlo bolesno. Jo se nisu poznavali. Vidjeli su se prvi put, kad su leali isprueni jedno do drugoga na nekoj vrtnoj terasi, svako na svojoj poivaljci, pokraj drugih bolesnika, koji su ostajali tako leei cijeli dan na zraku da se lijee. Kako su se smatrali osuenima, oni su se meusobno uvjerili da sve to uine nee imati nikakvih posljedica. On joj je svaki as ponavljao da jo imaju ivjeti samo jedan mjesec. A bilo je proljee. Ona je tamo bila sama. Njezin mu je bio neki neznatni profesor francuskoga jezika u Engleskoj. Ostavila ga je kako bi dola u Pau. Bila je udana tri mjeseca. Morao je sa sebe kou zguliti da je tamo poalje. Pisao joj je svaki dan. Ta je mlada ena iz vrlo estite obitelji, veoma dobro odgojena, jako povuena, vrlo plaljiva. Ali tamo... Ne znam to joj je zapravo mogao Vincent rei, samo mu je trei dan priznala da ne zna to je to uitak, premda spava sa svojim muem i iako mu se podala. A to je on rekao? Uzeo ju je za ruku, koja je visjela s njezine poivaljke, i dugo ju je pritiskao na svoje usne. A to ste vi na to, kad vam je to pripovijedao? Ja! To je uasno... pomislite samo, spopao me luaki smijeh. Nisam se mogla suzdrati, a ni vie zaustaviti... Nije me toliko nagonilo na smijeh to to je on kazivao, nego sam se smijala zbog toga to sam smatrala da se moram praviti zainteresiranom i zaprepatenom, kako bih ga ponukala da nastavi. Pobojala sam se, nee li se initi da me to previe zabavlja. A osim toga, u biti, bilo je to neto vrlo lijepo i jako tuno. On je bio tako uzbuen kad mi je o tome govorio! Nikad nije o svemu tomu nikom nita pripovijedao. Njegovi roditelji, naravno, ne znaju nita o tomu. Vi biste, bogme, morali pisati romane. To se zna, dragoviu moj, samo da znam na kojem jeziku! No, nikad se neu moi odluiti izmeu ruskoga, engleskog i francuskog. Konano je sljedee noi doao u posjet svojoj novoj prijateljici u njezinu sobu i tamo joj je otkrio sve to je njezin mu nije mogao nauiti i to ju je, kako mislim, dobro nauio. Samo, kako su bili uvjereni da im preostaje tek malo vre-^46rna za ivot, nisu, razumije se samo po sebi, poduzeli nikakvih jcra opreza, pa su se pod okriljem ljubavi, jedno i drugo naravno, poeli osjeati mnogo bolje. Kad je ona opazila da je miclnu, oboje su bili preneraeni. To je bilo proli mjesec. Nas-itb je toplo vrijeme. U Pauu se vie nije moglo izdrati. Vratili hi ic zajedno u Pariz. Njezin je mu mislio da je ona kad svojih milicija, koji vode neki pansion u blizini palae Luxembourg, ali m ona ne usuuje doi k njima. Roditelji opet misle da je ona u 1*41111. Meutim, sve e se napokon uskoro otkriti. Vincent joj se jMnVtka zaklinjao da je nee ostaviti, pa joj je predloio da e s umu otputovati bilo kamo, u Ameriku, u Australiju. Ali im je m i.ilo novca. Upravo se tada s vama susreo i poeo igrati.Nita mi nije o svemu tomu pripovijedao. - Ni za ivu glavu da mu niste rekli da sam vam to govo- Ona se zaustavi i napne uho: Mislila sam da je to on... Rekao mi je da je za vrijeme Inje od Paua do Pariza mislio da je poludjela. Tek je tada shvatila a je zatrudnjela. Sjedila mu je suelice u kupeu vagona. i*il> su sami. Ni rijei mu nije rekla od jutra. Morao se o svemu % -i mi ti za odlazak, prepustila se posve njegovoj volji. inilo li vie nije niega svjesna. Primio ju je za ruke, ali je ona lili ukoeno preda se, preplaeno, kao da ga ne vidi, a usne i] se micale. Nagnuo se prema njoj. Ona je govorila: Lju-Im', iuka! Ljubavnika! Imam ljubavnika. Ponavljala je to istim |J.i nm i uvijek joj se vraala ista rije, kao da drugih vie ne m < Uvjeravam vas, dragi prijatelju, da me vie nije obu

zimala i /1 smijehom kad mi je to pripovijedao. U svom ivotu im i t-anutljivije nisam ula. No ipak, to je vie govorio, ja sam t> Li da se sve vie otkidao od toga svega. ovjek bi rekao da m < -va ljubav odlazi s njegovim rijeima i da mi je zahvalan to moje uzbuenje malo zamijenilo njegovo.- Ne znam kako biste to izrazili na ruskom ili engleskom, i vas uvjeravam da je na francuskom vrlo dobro reeno. Hvala. Znala sam to. Nakon toga govorio mi je o priro-Mpisu, i ja sam ga nastojala uvjeriti da bi bilo strano kad bi iitvovao svoju karijeru ljubavi. Drugim rijeima, savjetovali ste mu neka rtvuje ljubav. I vl ic nudite da mu nadomjestite tu ljubav?47Lilian ne odgovori nita Ovaj put mislim da je to on, nastavi Robert diui se...| Brzo jo jednu rije, prije nego to ude. Otac mi je maloas! umro. to! usklikne ona jednostavno. Bi li za vas ita znailo da postanete grofica de Passa-jvant? ILilian se najednom zavali natrag u naslonja grohotom sejsmijui. i Ta molim vas, dragi prijatelju... Mislim da se dobro! sjeam da sam zaboravila na nekoga mua u Engleskoj. Pa vam nisam to ve rekla? Moda niste. Neki lord Griffith postoji negdje tamo.Grof de Passavant, koji nije nikad vjerovao u istinitost naslova svoje prijateljice, nasmijei se. Ona nastavi: Recite mi samo neto. Jeste li mi to nakanili predloiti samo da prekrijete svoj ivot? Neu, dragi moj, neu. Ostanimc kako smo sada. Prijatelji, to ne? i ona mu prui ruku, koju or poljubi. Ah! Boga mi, bio sam siguran u to, povie Vincen^ ulazei. Obukao je frak, izdajnik! Jest, obeao sam mu da u ostati u obinom kaputu kako ne bih sramotio njegov, ree Robert. Lijepo vas molimj oprostite mi, dragi prijatelju! No, najednom sam se sjetio sam u alosti.Vincent je visoko dizao glavu; sve je u njemu odisalo slavi ljem i veseljem. Pri njegovu dolasku Lilian skoi. Jedan ga v promotri, a zatim se baci veselo na Roberta i poe ga udarat akama po leima skaui, pleui i viui (Lilian me mala razdrauje, kad tako pravi djetinjarije): Izgubio okladu! Izgubio okladu! Kakvu okladu? upita Vincent. Kladio se da ete ponovo izgubiti. Hajde recite br koliko ste dobili? Imao sam vraju odvanost, a i snagu, da stanem k pedeset tisua i da kod toga prestanem igrati.Lillian zavrisne od radosti.- Sjajno! Sjajno! Sjajno! vikala je ona. Zatim skoi Vincen-it oko vrata, a on osjeti po itavom svom tijelu vitkost ovoga irtvoga tijela s udnim mirisom sapanovine. Lilian ga izljubi i cl u, licu i usnama. Vincent se oslobodi posrui. Izvadi izi pa sveanj novanica.Evo, uzmite svoj predujam, ree pruajui pet novanica Mulu-rtu.Sad ih dugujete Lady Lilian.Robert joj prui novanice, koje ona baci na divan. Bila je vn zadihana, pa ode na terasu da uhvati zraka. To je bilo sum-ijivo vrijeme, kad se svrava no i kad avo pravi svoje raune. Vani se nije uo nikakav um. Vincent je bio sjeo na divan. Lil-m se okrene k njemu i prvi put mu ree ti:- - A to sad kani uiniti?()n se uhvati za glavu rukama i ree kao u nekom jecaju:- - Ne znam ni sam vie.Lilian mu se priblii i stavi mu ruku na elo, koje on podane. Oi su mu bile suhe

i arke.Sad emo se sve troje kucnuti, ree ona i napuni tri ae i|ccm. I. ad su ispili, ona ree:Sad idite. Kasno je i ja ne mogu vie. Otprati ih prema lobiju, a zatim, kako je Robert proao prvi, turi Vincentu 11 u neki mali kovni predmet i apne: I/idi s njim i vrati se za etvrt sata. 1 predsoblju je drijemao sluga, koga ona prodrma za ruku.Posvijetlite ovoj gospodi do dolje.i ube su bile mrane. Tu bi, bez sumnje, bilo jednostavno liti elektriku, ali je Liliani bilo stalo do toga da koji sluga i k ne vidi kako izlaze njezini gosti.luga upali svijee na velikom svijenjaku, to ga je drao I (> pred sobom idui po stepenicama pred Robertom i Vin-m m. Robertov je auto ekao pred vratima, koja je sluga za li zatvorio.Mislim se vratiti pjeke kui. Osjeam potrebu malo hodati, kako bih se opet uravnoteio, ree Vincent, kad je I rt otvarao vrata automobila i davao mu znak da ue.4849 Vi zbilja ne elite da vas odvezem? Uto Robert naglo zgrabi Vincenta za lijevu ruku, koja mu je bila stisnuta. Otvorite ruku! Daj, pokaite mi to imate u njoj.Vincent je bio toliko bezazlen te se bojao Robertove ljubomore, pa se zacrvenio kad je rastvarao prste. Mali kljui padne na plonik. Robert ga odmah podigne i pogleda, a zatim ga smijui se vrati Vincentu. Vidi, vidi!, ree i slegne ramenima. Zatim ulazei u auto okrene se prema Vincentu, koji je bio smeten, te ree: Danas je etvrtak. Recite svomu bratu da ga ekam u etiri sata popodne i brzo zatvori vrata ne dajui vremena Vincentu da odgovori.Auto ode. Vincent proe nekoliko koraka po obali, prede preko Seine i doe do onoga dijela Tuilerija, koji se nalazi izvan ograde, priblii se jednom malom bazenu, umoi u vodu rupi i stavi ga na elo i na sljepooice. Zatim se polako vrati prema Lilianinu stanu. Pustim ga, dok ga razdragani davao gleda, kako bez buke gura mali klju u bravu....To je vrijeme, kad e u nekoj tunoj hotelskoj sobi njegova jueranja ljubavnica Laura napokon zaspati, poto je dugo plakala i uzdisala. Na palubi lae, koja ga opet dovozi u Francusku, Edouard u cik zore ponovo ita pisma, to ga je od nje ; primio, tuan list, u kojem ga zove u pomo. Ve mu je draga. obala njegove roene zemlje na vidiku, ali kroz maglu potrebno j je vjeto oko da je vidi. Nijednoga oblaka nema na nebu, na,| kojem e se sad nasmijeiti boji pogled. Vjea crvenoga ob- j zorja ve se die. Kako e biti vrue u Parizu! Vrijeme je da i posjetimo Bernarda. On se evo ba budi u Olivierovu krevetu.VIWe are ali bastards; And that most venerable man which I Did call my father, was I know not where When I was stamp'd.1ShakespeareBernard je sanjao neki glupi san. Ne sjea se, to je sanjao,# ni ne nastoji da se sjeti svoga sna, nego ga se otarasiti. Vraa * ivarni svijet pa osjeti Olivierovo tijelo kako ga teko pri-i 1 )ok su spavali, ili bar dok je spavao Bernard, prijatelj mui. pribliio. To je meutim bilo lako, jer uski krevet nijeuavao mnogo razmaka. Okrenuo se, onda je spavao nani Bernard je osjetio kako mu njegov topli dah kaklja vrat.H n ud je imao na sebi tek neku kratku koulju za dan; preko i jedna Olivierova ruka bezobzirno mu je pritiskivala put.i ud je jedan asak sumnjao, da li njegov prijatelj zaistai Polagano se oslobodi. Ne budei Oliviera ustane, obue pet se izvali na krevet. Jo je bilo prerano da ode. Bila sui sata. No je jedva poela blijedjeti. Jo jedan sat odmora ia, pa da hrabro zapone dan. No sa snom je bilo gotovo.m ud je promatrao plavkasti prozor, sive zidove te male sobe,

ni krevet, na kojemu se Georges u snu vrpoljio.Zaas, ree u sebi, poi u prema svojoj sudbini. Kako lii pa ta rije: pustolovina! Sto se mora, dogoditi, mora. Svei- obino, to me eka. Ne znam, jesu li i drugi kao ja, ali< * probudim, ja rado prezirem one, koji spavaju. Oliviere,i nt dragi, otii u bez oprotaja s tobom. Jedan, dva! Nahrabri Bernarde! Vrijeme je.11 io mi kopilad. I onaj vrlo asni mu, koga sam zvao svojim ocem, bio je bog zna gdje,t *! wm j.i bio zaet.5051Protrlja lice uglom namoena runika, poelja se i obuje.l Otvori vrata bez buke. Napolje!Ah! Kako se svakom stvoru ini zdravim zrak kad ga jo j nitko nije udisao! Bernard pode uzdu ograde Luxembourga, zatim side niz Bonapartinu ulicu, doe do obale i prijee Seinu. Mislio je na svoje ivotno pravilo, kojemu je nedavno naao izraz: Ako to ne uini, tko e to uiniti? Ako to odmah ne uini, kad e? Mislio je dalje: Moram izvesti neto veliko,} i uini mu se, da mu ide ususret. Neto veliko, ponavljao jel u sebi hodajui. Samo da zna, to!... Meutim, znao je da jel gladan: evo ga kod trnice. Imao je etrnaest sousa u depu, ni 1 prebijene pare vie. Ue u neki bar, narui na tezgi jednu kiflu) i bijelu kavu. Cijena: deset sousa. Preostaju mu etiri. Odvanoj ostavi dva na blagajni, a druga dva prui jednom golji, koji jel prekapao po kutiji smea. Milosre? Prkos? Svejedno mu je.J Sad se osjeao sretnim kao kralj .Vie nije imao nita: sve je biloj njegovo! Sve oekujem od providnosti mislio je on. Samo akol o podne privoli da me poslui kakvim lijepim krvavim bifte-J kom, lijepo u se s njom sloiti (jer sino nije veerao). Sunc je odavna izalo. Bernard se vrati na obalu. Osjeao se lakim.1 Trao je i uinilo mu se, da leti. U njegovu su mozgu pohotno vrvjele misli. Mislio je: Teko je u ivotu dugo vremena stalno istu stvar ozbiljne uzimati. Tako ljubav moje majke za onoga, koga sam zvao svoi jim ocem. U tu sam ljubav petnaest godina vjerovao, a i juefl sam jo vjerovao. Ni majka bogme nije mogla dugo ozbiljno uzimati njegovu ljubav. Volio bih znati da li je prezirem ili je je * vie potujem, to je mene, svoga sina, nainila kopiletom...! No meutim nije mi bog zna kako stalo da to doznam. Osjeaji za roditelje idu u red onih stvari za koje je bolje da se ne izvla suvie na svijetlo. to se tie rogonje, to je vrlo jednostavno| otkad se sjeam, uvijek sam ga mrzio. Moram ipak sebi dana priznati, da u tom nisam imao velike zasluge i to je sve, te] ovdje alim. Kad samo na to pomislim, kad ne bih bio obic ladicu, da bih cijeli svoj ivot morao misliti, kako prema ocy gojim neprirodne osjeaje. Kakva li olakanja, to znam! Ipa ako se pravo uzme, nisam ba obio ladicu; nisam ni mislio da }iotvorim ... A osim toga bilo je tu i olakotnih okolnosti: ponajprije, uasno sam se taj dan dosaivao. A zatim ona radoznalost, ona kobna radoznalost, kako veli Fenelon, to sam je posve furno naslijedio od svoga pravog oca, jer njoj nema ni traga u i u -I j i Profitendieu. Nisam nikad sreo nikoga manje radoznala i gospodina supruga moje majke, osim moda djece, koju je Mom imao. Morat u opet misliti o njima, kad budem ruao I'od ii mramornu plou nekoga stolia i opaziti, da ladica zi-- .i, to ipak nije isto kao obiti bravu. Ja nisam provalnik. To se >/e svakom dogoditi, da podigne mramor kakva stolia. Tezej Ino po prilici mojih godina, kad je digao peinu. Na stoliu je 'u"no ura-njihalica, koja to spreava. Ja ne bih bio ni pomislio 11 i/em mramornu plou na stoliu, da nisam htio poprav-njihalicu... Svakomu se ipak ne dogaa da ispod nje naeu/je ili listove grijene ljubavi! Ba me briga! Vano je da sam uju doznao. Ne mogu svi kao Hamlet sebi platiti rasko sabati, koja razotkriva. Hamlet! udno je to, kako se stanovite /likuje prema tomu je li ovjek plod zloina ili zakonitosti. 'ini u opet na to, kad ruam ... Je li bilo zlo od mene, ton ritao te listove? Da sam poinio zlo...ne, nisam...grizla bi

i vjet. A da nisam proitao tih pisama, morao bih i dalje11 u neznanju; u lai i pokornosti. Prozraimo se. Krenimoi ren prostor! Bernard! Bernard! ova zelena mladost...,veli Bossuet. Sjedni na onu klupu, Bernard. Kako je jutros- >' Ima dana, kad se ini da sunce zaista miluje zemlju. Dam >u malo sebi prepustiti, pjevao bih stihove.I | >ruivi se na klupi tako se lijepo prepustio sam sebi, te je5253VII ulice je ve bilo visoko i dolo kroz prozor, da miluje golu 11tovu nogu na irokom krevetu, gdje je poivao pokraj lwtu\ Ona nije znala da je budan, pa se digla, gledala ga i iltl.i se to je tako zabrinuto izgledao.I .uly Griffith je moda ljubila Vincenta. No ona je u njemu I trla uspjeh. Vincent je bio velik, lijep, vitak, ali se nije znao ni ni kako treba, ni sjesti ni ustati. Njegovo je lice bilo izrazito,^ loe eljao. Osobito se divila smionosti i snazi njegovihI1 Bio je sigurno vrlo obrazovan, ali se njoj inio neodgojen. u se s nagonom ljubavnice i majke priklonila ovom velikom trtu, koje je preuzela da odgoji. Ona je od njega stvarala H' cijelo, svoj kip. Nauila ga je da njeguje nokte, elja kose M ranu, koje je prije natrag zabacivao, a njegovo elo, napola fivcno pod kosom priinjalo se bljeim i viim. Na koncu Minijenila pristalim kravatama njegove gotove kravate, to ih io. Sigurno je Lady Grisffith voljela Vincenta, ali ga nije nosila utljiva ili dosadna, kako je ona govorila. 1 'i i a je prstom njeno prola po Vincentovu elu, kao da je li izbrisati jednu boru, dvostruki nabor, koji je polazio od i i dubao dvije okomite crte te davao skoro bolan dojam. AJko mi kani donositi ovamo tuge, brige i grinje, bolje i r ne vraa, aptala je ona naginjui se nad njega. . mcent zatvori oi kao pred suvie jakim svijetlom. Sjaj M u 11 i nih pogleda zablijeti ga. Ovdje je kao u moejama: ljudi se izuvaju kad ulaze, lako ne bi izvana donijeli blata. Zar smatra, da ne znam kako55misli?! Zatim, kako joj je Vincent htio staviti ruku na usta,| ona se nijemo opirala: Nemoj, pusti me da ti ozbiljno govorim. Mnogo sami tom razmljala, to si mi neki dan kazao. Vi mukarci uvijek! smatrate, da ene ne znaju razmiljati, no vidjet e, da to zavisil od toga, koje ... to si mi govorio o proizvodima krianja ... i dal se ne dobije nita osobito mijeanjem, nego prije odabiranjem...| to ne? Dobro sam zapamtila tvoje predavanje? ... Eto vidi, jutros, mislim, u tebi se nalazila neka nakaza, neto posve smijeno, ega se nee nikad moi osloboditi: neki krianac < razvratne ene i svetoga duha. Nije li istina?... Tebi se gadi to si Lauru tako podlo ostavio na cjedilu: proitala sam to u nabor tvoga ela. Ako se eli vratiti k njoj, reci odmah i ostavi me To znai da sam se prevarila u tebi i da u te bez alosti pustiti da ode. Ali, ako kani ostati sa mnom, rijei se toga mrtvako izgleda. Sjea me na neke Engleze: to se vie njihove misi oslobaaju, to se jae vjeaju o moral i do te mjere da nem| veih puritanaca od nekih njihovih slobodnih mislilaca ... smatra da sam bez srca? Vara se: vrlo dobro razumijem, da se smili Laura. E onda to radi ovdje?Kako se on okrenu od nje, ona e dalje: Sluaj, otii u kupaonicu i nastoj ostaviti svoju tugu tuem. Da pozvonim po aj, to ne? Kad opet doe, neto u ti objasniti, to me, ini se, nisi dobro razumio.On ustane. Ona skoi za njim Nemoj se odmah oblaiti. U ormaru, desno od xu kupatilu nai e arapskih ogrtaa s kukuljicom, haiks^ pidama ... uostalom izabrat e. !Vincent se vrati nekoliko minuta kasnije, zaogrnut u svileni delabu zelenu poput pistaeva ploda.Oh! Priekaj, priekaj da te uredim, povie ushieno Lilia Izvadi iz istonjakoga kovega dva iroka pojasa, opae Vir centa tamnijim, a drugim mu omota glavu u turban.

Moje su misli uvijek onakve kao boja moje odjee (bila ji obukla grimiznu pidamu protkanu srebrnim listiima). Sjeari se jednoga dana, kad sam bila sasvim malena, u San Franciscul Htjeli su me obui u crninu, pod izlikom da je sestra mojj|lu- upravo umrla. To je bila stara tetka, koju nisam nikad l|i-la. Cijeli sam dan plakala, bila sam tuna, tuna. Umiljala tu sebi da sam vrlo alosna, da neizmjerno alim za tetkom... ive /bog crnine. Mukarci su danas zato ozbiljniji od ena, to i tamnije odjeveni. Kladila bih se da ve sada nema istih misli 10 malo prije. Sjedni ovdje, na rub kreveta. Kad ispije pehar tke, alicu aja i kad pojede dva sendvia, priat u ti jednu povijest. Rei e mi, kad mogu poeti...Sjela je na ilim pred posteljom, uurila se poput egipat- c tele (nadgrobni spomenik) medu Vincentove noge stavivi adu na koliena. Poto je i sama pila i jela, ona pone: Bila sam na brodu Bourgogne, zna onoga dana, kad je Jivio brodolom. Bilo mi je sedamnaest godina. To ti kazuje liko mi je danas godina. Bila sam odlina plivaica, i da ti 'U/em, da nisam ledena srca, rei u ti, ako je moja prva mis- I i l.i da spasim samu sebe, da je druga bila da spasim nekoga ur,n^a. ak nisam sigurna, nije li to bila prva. Ili bolje rekavi, m tni se, da nisam posve nita mislila. No nita mi se toliko ne 11 kao oni ljudi, koji u takvim trenucima misle samo na sebe,a ne, koje se deru. Prvi su amac za spaavanje napunili uni redu enama i djecom. Neke od njih su tako vriskale,' i ljudi mogli izgubiti glavu. Manevrirali su tako loe, te seu mjesto da se spusti na more, zabode pramcem u vodu ini iz sebe sve, jo prije nego se napunio vodom. To se sveH.alalo u svijetlu baklji, svjetiljaka i reflektora. Ne moe sebinsliii kako je to bilo alosno. Valovi su bili dosta jaki, isvetoM bilo na svjetlu nestajalo je u noi s druge strane vodenoga /tiljka. Nikad nisam ivjela snanijim ivotom, no bila sam {usobna razmiljati kao onaj, mislim, njufaundlenski pas, I }\i baci u vodu. ak vie ni pravo ne razumijem to se *y\u dogoditi. Znam samo to da sam opazila u amcu neku tlu djevo jicu od pet do est godina, slatko dijete. I odmah, i niin vidjela da se amac izvrnuo, odluila sam je spasiti. Is-i i je bila sa svojom majkom, ali majka nije znala dobro pli- i osim toga, smetala joj je, kao uvijek u takvim zgodama, ii i.i suknja. Ja sam se po svoj prilici mehaniki svukla. Zvalitla uem u slijedei amac. Morala sam u nj ui. Zatim z sumnje iz toga istog amca skoila u more. Sjeam se5657samo toga da sam dosta dugo plivala s tom curicom, koja mi se grevito uhvatila za vrat. Ona je bila u uasnom strahu i tako mi je jako stiskala grlo, te nisam mogla vie ni disati. Sreom su nas mogli vidjeti iz amca i ekati nas ili veslati prema nama. \ No zato ti ne pripovijedam ovaj dogaaj. Uspomena, koja mi je ostala kao najivlja, ona, koju mi nee nita moi izbrisati iz mozga ni iz srca, jest ova: u tom nas je amcu bilo nagomilano kojih etrdesetak, poto smo pobrali vie oajnih plivaa, kao to su i mene primili. Voda je dopirala skoro do ruba. Ja sam 1 bila otraga i drala sam stisnutu uza se onu malu curicu, koju I sam spasila, kako bih je grijala i sprijeila joj da vidi ono, stol ja nisam mogla ne vidjeti: dva mornara, jednoga sa sjekirom, I a drugoga s kuhinjskim noem. A zna li to su radili?... Sjekli! su prste i zglobove na ruci onoj nekolicini plivaa koji su sej pomou ueta naprezali da udu na amac. Jedan od onihl mornara (drugi je bio crnac) okrenuo se prema meni, koja sami cvokotala zubima od studeni, straha i groze: Ako ue same jedan vie, propali smo. amac krcat. Dodao je, da su u svir brodolomima primorani tako postupati, samo se naravno tome ne govori.Mislim da sam se tada onesvijestila. U svakom sluaju n^ sjeam se vie niega, kao to ovjek ostane prilino dugo gk poslije strane buke. I kad sam, na palubi lae X, koja nas j( primila, dola opet k sebi, vidjela sam da nisam vie, da neii nikad vie moi biti ista, ona osjeajna djevojka kao nekad. St vatila sam da sam jedan dio sebe pustila da potone s brodor Bourgogne; da bih odsad hrpi njenih osjeaj

a odsjekla prste | zglobove, kako bi im sprijeila da udu i da potope moje srce.Pogleda Vincenta ispod oka i protegnuvi se natrag, ree: To je navika, na koju se treba naviknuti.Iza toga, budui da su joj se slabo privrene kose rasplelc i pale na ramena, ustane, priblii se ogledalu i sve onako u razgovoru stane ureivati svoju frizuru. Kad sam otila iz Amerike, neto iza toga, inilo mi se da sam zlatno runo i da putujem u potragu za nekim osvajaem. Mogla sam se kadgod i prevariti, mogla sam poiniti pogreaka | ... i moda ih inim i danas, kad ti ovako govorim. No nemoj sebi utvarati da si me osvojio, budui da sam ti se podala.VIrili uvjeren u ovo: prezirem osrednje ljude i mogu ljubiti i) pobjednika. Ako me hoe, neka to bude za to da ti i lognem pobijediti. No, ako je to za to, da te alim, tjeim, i ni...odmah u ti rei: neu, dragi moj Vincent, onda ti ik ne treba, nego Lauru.1 >na je sve to govorila, a da se nije okrenula nego je i dalje li vala svoju nepokornu kosu. No Vincent sretne njezin po-I u zrcalu. Dopustit e mi da ti na to veeras odgovorim, ree on ui se i skidajui sa sebe istonjaku odjeu, da se odjene u lisko odijelo. Sad se moram brzo vratiti kui, prije nego iziebrat Olivier. Imam mu neto hitno kazati. ()n je to sve rekao kao ispriku i zato da uljepa svoj odlazak. kad se pribliio Liliani, ona se okrene nasmijeena i tako a, daje oklijevao.Samo da mu ostavim malo pisamce, da ga nade kod .a, nastavi on.)c li mnogo govorite s njim?Gotovo i ne govorim. Ne, to je neki poziv za veeras, to l',a moram predati.Od Roberta... Oh! I see...1 ree ona udno se smijeei. >m emo ovjeku morati jo porazgovarati. Onda, idi brzo. ilocti u est sati, jer e u sedam doi po nas njegov auto, da nlveze u Bois na veeru.Vincent je sve hodajui razmiljao. Osjeao je da se iz zado-i* n ja strasti moe roditi neka vrsta oaja, koji prati ugodnost klanjae iza nje..Vidim...5859fVIIITreba izabrati izmeu ovoga dvoga: ili ljubiti ene ili ih upoznati; sredine nema.ChamfortU parikom brzom vlaku Edouard je itao Passavantovu ,u pod naslovom Prea, koja je nedavno izala. Kupio je * (u kolodvoru u Dieppu. Bez sumnje ga je ta knjiga ekala | Ti m/u, ali je Edouard nestrpljivo elio da je upozna. O njoj vuicla govorilo. Nikada nijedna od njegovih knjiga nije bila i i i cna da se nade ak u kolodvorskim knjiarama. Dakako, iali su mu o takvu koraku, koji bi samo trebao uiniti, da Mjc na to pravo. No njemu nije bilo stalo do toga. Ponavljao i M-bi, da mu puca i prsluk, hoe li mu knjige biti izloene "lodvorskim knjiarama ili nee, ali je morao u sebi to oviti, kad je vidio Passavantovu knjigu. Sve to je Passa-i radio, srdilo ga je, i sve, to su oko njega inili: lanci, na i r, u kojima su njegovu knjigu kovali u zvijezde. Jest, to i I- > kao narueno: svaka od triju novina, to ih je kupio, im I itao na kopno, sadravala je hvalospjev Prei. etvrta 11 zavala Passavantovo pismo, u kojem je iznio prigovor M.-ki manje pohvalni lanak od ostalih, koji je prije toga u tim novinama. Passavant u njemu brani svoju knjigu i i u java je. Ovo je pismo jo jae razdrailo Edouarda nego i danci. Passavant pokuava obavijestiti javno mnijenje, tj.

najljubaznijim. Ali Passavantove knjij mu se ne sviaju. Passavant mu se ini manje umjetnikom ne majstorom. Pa dosta je mislio o njemu...Edouard je izvadio iz depa od kaputa Laurino pismo, ona list, to ga je ponovo itao na palubi broda; i sad ga je of itao:Dragi prijatelju!Zadnji put, kad sam vas vidjela bilo je to, sjeate li se. u James Parku, drugoga travnja, uoi moga odlaska na jug vi ste < mene zahtijevali, neka vam obeam, da u vam pisati, ako zapadner u kakvu nepriliku. Drim se svoga obeanja. Na koga bih se drugog obratila nego na vas? Onima, na koje bih eljela da se mogu oslonitil ba najvie moram tajiti svoju nevolju. Dragi prijatelju, ja sam ij velikoj neprilici. Kakav je bio moj ivot, otkad sam ostavila Fefca, moda u vam jednom pripovijedati. Dopratio me sve do PauaJ zatim se sam vratio u Cambridge, zbog svojih predavanja. Sto se s.| mnom tamo dogodilo, kad sam bila sama, preputena samoj sebi, n.| oporavku u proljeu...Hou li se usuditi priznati vama ono, to ne mogu rei Felixu!j Dolo je vrijeme, da bih se morala k njemu vratiti. Ah! alibo/ nisam vie dostojna da ga opet vidim. Listovi, to mu ih ve od nc-j koga vremena piem, puni su lai, a oni koje od njega dobivam, govore samo o njegovu veselju to zna da se bolje osjeam. O zato nisaij ostala bolesna! to nisam tamo umrla... Dragi prijatelju, morala sa ve jednom istini pogledati u oi. Trudna sam, a dijete koje oekuje nije njegovo. Ostavila sam Felixa pred vie od tri mjeseca; ni na I nain bar njega neu moi prevariti. Ne usuujem se vratiti k njer Ne mogu. Neu. On je previe dobar. Bez sumnje bi mi oprosti ali ja ne zasluujem, neu da mi oprosti. Ne ufam se vratiti k svoji roditeljima, koji misle da sam jo u Pauu. Kad bi moj otac to dc kad bi to shvatio, bio bi kadar da me prokune. Odbacio bi me. bi mu mogla doi na oi, kad je tako krepostan, kad ga uas spop pred zlom, pred laju, pred svim to je neisto? Strah me hvata, u raalostiti majku ili sestru. A to se tie onoga, koji ... no ne ga optuivati. Kad mi je obeao da e mi pomoi, jo je mogao i uiniti. Ali da mi uzmogne jo vie pomoi, poeo je na nesrd igrati. Izgubio je svotu koja je trebala posluiti za moje uzdravaninoj porod. Sve je izgubio. Isprva sam mislila bilo kamo s njim i, bar neko vrijeme s njim ivjeti, jer mu nisam eljela smetati, biti 11 ui na teretu. Ja bih ve nala sredstva, da uzmognem preivjeti, ali : mogu odmah. Vidim da pati to me ostavio i da ne moe drukije. ftto ga ne optuujem, ali me ipak ostavio. Ja sam ovdje bez novca, iivim na dug u jednom malom hotelu. No to ne moe dugo potra-li. Vie ne znam to e sa mnom biti. Oh! ali boe, tako krasni utovi nisu mogli voditi nego samo u propast. Piem vam na onu Jrcsu u Londonu, koju ste mi dali; ali kad e vam ovaj list prispjeti? Mi! Ja nesretnica, koja sam toliko eljela biti majka! Cijeli dan samo em. Savjetujte mi, ne nadam se vie niemu nego se uzdam u s. Pomozite mi, ako vam je mogue, a ako nije ... Ah, jao meni! U irugim prilikama imala bih vie odvanosti ..., ali sada ne umirem sama ja. Ako ne doete, ako mi budete pisali: Nita ne mogu, u vam ni najmanje zamjeriti. Opratajui se od vas, nastojat u da vie ne alim za ivotom. No mislim da niste nikad posve dobro umjeli, da prijateljstvo, koje ste gajili prema meni, ostaje ono to spoznala kao neto najbolje. Velim, niste jasno shvatili, da se a, sto sam zvala svojim prijateljstvom prema vama; u mome srcu : drugim imenom.Laura, Felix Douviers.P. S. Prije nego bacim ovo pismo na potu, vidjet u se posljednji Lit s njime. ekat u ga veeras kod njegove kue. Ako ovo prim-e to onda uistinu znai da... zbogom, zbogom, ne znam vie tocm.i ilmiard je primio ovaj list isto ono jutro, kad je krenuo na Id znai da se odluio na put, im je primio ovo pismo.\.iki nain nije namjeravao mnogo produljiti svoj boravakmjeskoj. Nipoto ne elim da se shvati kao da se on nein mogao vratiti u Pariz i jedino zato da pomogne Lauri.m, bio je sretan to se vraa. Ovo zadnje vrijeme bio je bezili uitaka u Engleskoj. U Parizu prvo to e uiniti, bit eIr u ono zloglasno mjesto. A kako ne eli tamo nositi svoje tu papire, dohvati u mrei kupea koveg, otvori ga i gurne

I mrino pismo.) vom pismu nije mjesto medu mojim kaputom i kouljama.6263Ispod odjee dohvati ukorienu biljenicu, koja je napola bil ispisana njegovim rukopisom. U njoj potrai sasvim u poet1 listie, to ih je napisao prole godine, ponovo ih proita i me njima e Laurino pismo nai svoje mjesto.EDOUARDOV DNEVNIK18. listopacini se da Laura ni ne sluti o tomu