Mirza Mešić

Anorexia nervosa ili anoreksija je težak gubitak apetita čiji su razlozi

emocionalne prirode. Anorexia nervosa je poremećaj jedenja u središtu kojeg se nalazi veliki strah od debljanja.

Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita već je riječ o borbi protiv gladi zbog straha od debljanja koji ne popušta

ni onda kad je mršavost dostigla takve razmjere da je ugrožen život bolesnika.

Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija je bolest uma, tj. psihicka bolest. Često započinje relativno prirodnom

željom za gubitkom nekoliko kilograma.

Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svog tijela i često doživljava sebe debelom iako je istina suprotna.

Paradoks je da ona od priprave i konzumiranja hrane pravi obred. Oko polovice svih anoreksičara u nekom trenutku

počne patiti od bulimije. Anoreksičari obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignuća

i često traže savršenstvo , služeći se prisilom u mnogim vidovima života, osobito školi. Poricanje često prati njihovu

izrazitu usredotočenost na to da ostanu mršavi; anoreksičari u pravilu naće htjeti priznati da nešto nije u redu, pa na

izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno.

Dok neka istraživanja ukazuju na to da geni mogu donekle predodrediti anoreksiju, većina istraživača vjeruje da su

ključni psihološki čimbenici. Anoreksičari imaju nisku razinu samopoštovanja i osjećaju se nedostojnima ljubavi. U

adolestenciji takve osjećaje mogu pogoršati hormoni i hormonalne promjene, kulturološke poruke te pritisci ili

napetost unutar obitelji. Krajnost gladovanja može biti način na koji anoreksičar pokušava upravljati svojim životom

– ne samo oblikujući svoj izgled nego i osporavajući sazrijevanje i svoj spolni razvoj.

Psihoterapija, redovito medicinsko praćenje i vođenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog programa liječenja

anoreksije. Liječenje anoreksije će se razlikovati , a ovisno o stadiju u kojem se prepozna i pacijentovoj spremnosti

na suradnju. Hospitalizacija je obično nužna, ako je pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine. U

središtu liječenja se nalazi prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće

međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Obiteljska terapija je također vrlo važna , ako pacijent

živi sa obitelji, a bihevioristička terapija može pomoći da promijeni štetne navike. Osim toga trebalo bi postaviti cilj

u obliku točno određenog raspona težine, a važni su i prehrambena edukacija i medicinsko praćenje. Osim cinkovog

sulfata često se propisuju i dodatne količine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita, antidepresivi,

kao i sredstva protiv tjeskobe.

Simptomi :- znatan gubitak na težini

- strah od debljanja, čak i u omršavljelom stanju

- pretjerano držanje dijeta i vježbanje

- iskrivljena slika o tijelu

- abnormalna zaokupljenost hranom (zbrajanje kalorija… )

- zatvor

- suha, žućkasta koža

- rast dlaka na licu i tijelu; gubitak dijela kose

- prestanak menstruacije

1

Mirza Mešić

- potiskivanje spolne želje

- hladne ruke i stopala

- kronična nesanica; neobjašnjiv rast ili pad energije

Nutritivna potpora kod anoreksije nervoze

Američko društvo Society for Adolescent Medicine (SAM) objavilo je smjernice za hospitalizaciju oboljelih od anoreksije, u kojima stoji kako treba hospitalizirati oboljele koji teže manje od 75 posto prosječne idealne tjelesne mase koja odgovara njihovoj dobi, spolu i tjelesnoj visini.Oboljeli od anoreksije nervoze nerijetko zahtijevaju hospitalizaciju kako bi se počeo odgovarajući proces hranjenja. Iako je moguća primjena nazogastrične sonde, većina oboljelih od može se hraniti oralno. Cilj terapije je postupno povišenje energetskog unosa, uz smanjenje potrošnje kako bi se postigla pozitivna ravnoteža. Preporučuje se energetski unos od 130 posto vrijednosti bazalnog metabolizma koja može biti izmjerena ili izračunata putem Harris-Benedictove formule.Obično se počinje sa 1200 do 1400 kcal/dan, a energetski unos postupno se povećava za 100 do 200 kcal, kako bi se postigao dobitak na tjelesnoj masi. Smjernice za dijetoterapiju anoreksije nervoze prikazane su u tablici.Ovisno o funkcionalnom statusu bolesnika i preferencijama, kod anoreksije se može primijeniti enteralna formula kao oralni suplement ili putem sonde (prekonoćno hranjenje nazogastričnom sondom). Preporučuje se standardna polimerna formula, koja sadrži 1 - 1.5 kcal/ml, dodatak prehrambenih vlakana i mikronutrijenata u vrijednostima koje zadovoljavaju preporučene dnevne doze.Autori studije objavljene u časopisu American Journal of Psychiatry 2002. godine navode pozitivan učinak prekonoćnog hranjenja putem nazogastrične sonde na povišenje tjelesne mase oboljelih od anoreksije. Korištenje nazogastrične sonde za uspostavu ponovnog hranjenja kod anoreksije predmet je kontroverzi koje počivaju i na kliničkim i na etičkim temeljima. Nazogastrično hranjenje smatra se prisilnim hranjenjem, a kliničke su spoznaje usmjerene na činjenicu da prisilno hranjenje može povisiti izglede za pogoršanje bolesti i negativno se odraziti na dugoročni ishod bolesti. Ipak, autori studije smatraju kako je to najpogodniji način za uspostavu ponovnog hranjenja jer osigurava visok energetski unos i optimalno povišenje tjelesne mase.Nadalje, većina oboljelih pokazuje usporeno pražnjenje želuca i smanjenu pokretljivost crijeva, što predisponira pojavu psiholoških i fizioloških smetnji pri konzumaciji veće količine hrane u kratkim vremenskim intervalima, koje su potrebne za postizanje porasta tjelesne mase.

Multidisciplinarni pristup

Klinička prehrana bolesnika s anoreksijom nervozom obuhvaća sve oblike prehrane bolesnika, tj. uobičajenu peroralnu prehranu, dijetne modifikacije i pripravke te enteralnu i parenteralnu prehranu. U užem smislu klinička prehrana obuhvaća enteralnu i parenteralnu prehranu. Enteralna predmnijeva unos komercijalnih nutritivnih otopina, prije svega u želudac ili početni dio tankog crijeva putem hranidbenih sondi.Smjernice za terapiju anoreksije nervoze uključuju multidisciplinarni pristup bolesti s naglaskom na dijetoterapiji, psihoterapiji i psihotropnim intervencijama. U kliničkoj praksi, bolesnice se uglavnom hrane konvencionalnim načinom - oralno uz primjenu enteralnih pripravaka. Ovisno o funkcionalnom statusu bolesnika i preferencijama, kod anoreksije se može primijeniti i enteralna formula kao oralni suplement ili putem sonde (prekonoćno hranjenje nazogastričnom sondom). U početku intenzivnijeg nutritivnog liječenja nužan je nadzor zbog mogućih poremećaja, prije svega ravnoteže elektrolita.

2

Mirza Mešić

Smjernice za dijetoterapiju anoreksije nervoze

Energetski unos 

A 1.3 x izmjerena vrijednost potrošnje energije u stanju mirovanja (REE)B 1.3 x vrijednost bazalnog metabolizma izračunata putem Harris-Benedictove formule:a) izračun putem Harris-Benedictove formule:BM (kcal) = 655 + 9.56 x TM + 1.85 x V - 4.67 x D (TM = tjelesna masa /kg/; V = visina /cm/;D = dob /godine/) b) prilagodba za hipermetaboličko stanje: (1.84 x BM izračunat formulom - 1435) 1.3 (1.84 x BM izračunat formulom - 1435) C u početku se obično propisuje 1200 - 1400 kcal na dan D dodatni energetski unos potreban je kod pojačane tjelesne aktivnostiE energetski unos povisuje se postupno za 100 - 200 kcal

Makronutrijenti

A Bjelančevinea) minimalni unos - 0.8 g/kg tjelesne maseb) 15 - 20 % ukupnoga energetskog unosac) odabir bjelančevina visoke biološke vrijednostiB Ugljikohidratia) 50 - 55 % ukupnoga energetskog unosab) poticati unos netopljivih prehrambenih vlakana radi prevencije i terapije konstipacije C Mastia) 25 - 30 % ukupnoga energetskog unosab) poticati postupno povišenje unosa masti

3