Nakit, oružje i sitni upotrebni predmeti antičkog doba u BiH

• U izradi raznih rukotvorina, počevši od najprimitivnijih kamenih oruđa do prikladinijih. čvršćih i ljepših proizvoda od metala, ljudi su milenijumima stalno sticali praktična iskustva i prenosili ih novim generacijama .

• Domaća, pretežno ilirska populacija je dio svojih potreba u oruđu, zemljanom posuđu i metalnim izrađevinama podmirivala samostalnom proizvodnjom. Zanatstvo možemo pratiti još od početka I milenija st.e. kad se u unutrašnjosti Ilirika, npr. kod Ilira na Glasincu, ono izdvojilo iz poljoprivrede. Zantstvo se prvenstveno orjentisalo na izradu predmeta svakodnevne, praktične namjene.Na prvom mjestu dolaze u obzir zemljano posuđe (keramika), staklo, nakit i ukrasi. U našoj zemlji, ove izrađevine, spadaju u red najjače zastupljenih artefakata iz rimskog perioda.

• Među staklenim izrađevina posebno mjesto ima nakit.Perle su najčešće bile od stakla, a naušnice i prstenje obično je dobivalo stakjlene ukrase različite veličine i boje.

• Predmeti ukrašavanja su imali ne samo dekorativnu funkciju već isto tako erotičku, a magijsku, a u znatnoj mjeri i svrhu da na vidan način obilježe društveno-politički i imovinski položaj ličnosti koja se njime krasi. Na našem području u rimsko doba se najčešće javljaju ovi oblici nakita: raznoliko prstenje, narukvice, ogrlice, naušnice, ukosnice, ukrasne igle, fibule, geme, amuleti. Najjače su zastupljeni predmeti nakita od običnog metala sa aplikacijama od drugog metala (staklo, ćilibar, drago kamenje), ali se nalaze i oni koji su izrađeni u zlatu i srebru.

• Gotovo sve spomenute predmete nosile su žene dok su se muškarcu služili samo nekim, na prvom mjestu prstenjem različitog oblika.Ova vrsta nakita je imala mnogostruku namjenu: u antičko vrijeme prsten je igrao ulogu ne samo vidljivog i stalno pristunog ukrasa već također ulogu amajlije i pečata ili znaka dostojanstva.Za nas je interesantno to da su autohtoni stanovnici u unutrašnjosti provincije Dalmacije sačuvali mnoge oblike ukrasa iz prahistorijskog vremena i da su preuzeli samo ponešto od specifičnog rimskog nakita.

• Među najvažnije nalaze od dragocijenih metala spadaju: zlatni ženski nakit iz Gradine kod Sasa, sačuvan u olovnom sarkofagu (lančić od zlatnih spona u obliku osmice, staklenih prizmi i rubinskog zrnevlja; naušnice i prsten); zatim zlatne naušnice sa posebnim privjescima i dvije pozlaćene fibule iz Potoka kod Mostara.Poznato je zlatno prstenje iz Šipova,Duvna i Gorice, a naročito prsten sa pečatnom pločom neđen na gradini Stražici kod Gornjeg Vakufa - značajan po urezanoj predstavi glave jednog mladića koja bi mogla odgovarati liku Germanika, sinovca cara Tiberija: zlatni prsten iz Drežnice sa gemom - pločom od kerneola na kojoj se nalazi lik boginje Dijane i psa kao njenog pratioca u lovu.Vrijedno je spomenuti i dva zlatna prstena iz rudarskog rejona u dolini Japre, na kojima se sačuvao posvetni, odnosno apotropejski natpis.

• Srebreni nakit je češći od zlatnog .To su na prvom mjestu razni tipovi fibula iz Stoca, Gorice kod Ljubuškog, Trnova iz okoline Bosanskog Novog, Mujdžića kod Šipova i dr. ; zatim bogatiji nalaz ženskog nakita iz Tribova kod Mrkonjić-Grada,od kojih su spašeni ogrlica, dvije fibule sa lančićem i dvije narukvice; djelomično su sačuvani nalazi srebrenog ženskog nakita iz Mahovljana kod Laktaša i Plakovice kod Duvna; lijepi primjerci srebrenih narukvica pronađeni su u Stocu i Šipovu, a prstenje u Klinu kod Gacka, na Velikim Vratima kod Kupresa i u Jezerinama kod Bihaća; neki ukrasni predmeti pronađeni su i u drugim mjestima širom BiH.

• Najbrojniji su predmeti bronzanog nakita, a norčito fibule koje se javljaju u raznovrsnim tipovima i oblicima. Karakteristično obilježje bronzanih ukrasa čini to što su oni jenostavnije obrade i ornamentike i što gotovo neodstupno čuvaju stare, naslijeđene oblike iz ranijih vremenskih perioda.

• Izradom nakita bavili su se brojni majstori i zanatlije. Među njima se ističu zlatari, obrađivači dragog kamenja i stakla, brusači i cizelatori.Majstori i zanatlije su poznavali tehnike rada u metalu, od livanja i slobodnog kovanja ili kkovanja u pojedine oblike do lemljenja i oblaganja drugim materijalima.

• Naši krajevi su, svakako u ograničenoj mjesri, već u I vijeku prihvatili fine oblike nakita iz grčke primijenjene umjetnosti, koju su Rimljani vjerno oponašali. Tokom II vijeka n.e. fini oblici se sve više preobražavaju u grublje i teže oblike da bi več u II vijeku n.e. postali nemirni i neuobičajeni. Sad je dekor obogaćen bojom. U III vijeku n.e. osjetio se u u ovoj grani utijecaj Istoka koji donosi neke nove oblike i predmete ukrašavanja.

• Nakitom su ukrašavani ne samo pojedini dijelovi tijela već i odjeća. Na ženskoj odjeći se najčešće vide fibule koje su služile za zakopčavanje haljina na ramenima. Fibule su ili jednostavne ili su i same dokorisane lančićem sa privjescima. Odjeća je tkđ. ukrašavana broševima (agrafe) na kojima su urezani geometrijski ornamenti (trouglovi,šestokrake zvijezde). Broševi su, u stvari, poseban, okrugli oblik fibula sa jače naglašenim značenjem ukrasnog predmeta. Istom cilju je služio i pojas kojim su žene redovno potpasavale svoju odjeću. Pojas je postajao još dekorativniji kad su do njega sa ramena padale uske trake,vjerovatno kožne kao i sam pojas.

Kasna antika

• Nakit je u doba kasne antike postao vrlo omiljen atribut odjeće. I pored toga što su umjetni zanati boli uglavnom u znatnom opadanju, poztražnja za nakitom je znatno porasla barbarizacijom ukusa.Ne izgleda da su u krajevima Dalmacije postojali znatniji centri za izradu bižuterije, nego se roba uvozila iz susjednih provincija koje su bile manje izložene barbarskim provalama.

• Fibule, prstenja, narukvice, naušnice, agrafe i oglice predstavljaju osnovne elemente ukrašavanja. Pored fibula u obliku sidra, čije porijeklo pripada ranijem vremenu, u ovim krajevima se javljaju tokom IV vijeka u znatnom broju fibule krstastog oblika sa završetkom krakova u obliku lukovice. Izrađene većinom od bronce, one su često bile pozlaćene. Prikazane su i na nekoliko spomenika.Prstenje postaje nešto veće, masivnje, a često i suviše teško. Kameji od oniksa i karneola još uvijek su u modi, ponekad bez urezanog ukrasa, a ima primjeraka i sa monogramom. Nalazi prstenja su brojni. Kao materijal je korišteno zlato, srebro, bronca i željezo, ponekad i staklena pasta. Često je pečatno prstenje. Među zanimljivije primjerke spada nalaz srebrenog prstena iz Turbeta kod Travnika, sa prikazom Serapisa u zlatu i vrlo masivan zlatni prsten sa tamnoplavim kamejem iz Blagaja na Japri.

• Zapažen je tordirani tip narukvice, zatim primjerci sa prikazima zmijskih glava pri krajevima žice i sl.Naušnice su rijetke. Poznatiji nalazi potječu iz Potoka,Srebrenice i Bugojna. Među agrafima posebno se ističe nalaz iz Norovine, sa bogato ukrašenom okruglom pločicom od zlata, i listovima koji se presavijaju na njenoj površini.Tkđ. mnogo manji broj agrafa je otkriven u grobovima kao prilog mrtvacima nego što ih pokazuju reljefi na nadgrobnim pločama.

• Ogrlice se javljaju ponekad u obliku jednostavne tordirane žice, zatim kao lanac od upletenog užeta no i kao nizovi bobaka. Na oglicama je ponekad visio i medaljon. Poznat je takav jedan primjerak iz Mogorjela, sa prikazom Belerofonta koji uubija himeru. Ogrlice iz vremena Istočnih Gota karakterizira polihromija koja se postiže ulaganjem almandina. Posebnu pažnju zavrjeđuje ogrlica ranobizantskog porijekla (VI vijek), sastavljena od okruglih zlatnih pločica na kojima su prikazani jaganjci i anađeli, portret sa natpison "haris" i križić sa uloženim emajlom. Oglica je nađena u jednoj grobnoj komori ispod bazilike u Turbetu.

•

Nakit

5.Zlatni prsten sa tamnocrvenim kamenom u obliku skarabeja,DaorsonOpredjeljuje se u period od 5. do 3. stoljeća

Ornamentirane pojasne ploče sa Gradine u Ošanićima

Oblik izduženog trapeza,od željeza sa tankim prevučenim bronzanim limom

Datacija u II st.p.n.e.

• Bronzana obloga pojasne ploče,II st.p.n.e.

• Depo u Ilirskom gradu Daors (2.st.p.n.e.)

• Bronzana kutijica za nakit,početak helenističkog perioda

• Kalup (za nakit,dugmad,neke predmete religijskog karaktera), depo u ilirskom gradu Daors

Oružje

48.Kaciga sa grčkim natpisom,vjerovatno 3. st.p.n.e.

49.Zlatna pločica,helenistička radionica?

9,10,14,15,17-željezni nasadnici za donji dio držala koplja

5,6,7-željezna koplja (možda 3-1.st.p.n.e.)

8-koplje

Djelovi paradnog bronzanog šljema iz Kastruma kod Doboja

• Fragmenti maske šljema sa ouvorom za vizir (ilnv. hr. 6865) nađeni su u zgradi kasibr,Ulma (principil) smještenog na mjestu zvanom Gradina, četiri kilometra udaljeno od Doboja.

• Od bronzanog je lima, a rađen je tehnikom iskucavanja. Očuvani su i zaštitni dijelovi za lice, i to fragmentarno, dok gornji i zadnji dio šIjema nije očuvan.

• Fragmenti su otkriveni uz ostale nalaze, dosta plitko ispod površine koja se obrađuje, te je zato slabo očuvan.

Od fragmenata su se mogli sastaviti lijevi zaštitni dio lica sa prikazom biste Atene okrenute udesno i desni zaštitni dio sa prikazom biste Marsa, okrenutog nalijevo.•U dijelu sa prikazom Atene oštećen je dio Atenine kacige, njena kosa i dio štilta ispred nje. U dijelu sa prikazom Marsa oštećeno je cijelo Marsovo lice i donji dio biste. Najviše je stradao zaštitni dio brade, od koga nedostaje cijeli srednji dio. Nedostaje i gornji završni dio otvora za vizir. Zato se ne može odrediti da li je ovaj šljem imao vizir ili se nosio bez njega.

• Među paradnim šIjemovima prema konstrukciji mogu se izdvojiti trivrste.

• Šljem može biti izrađen od jednog komada tako da se čitav navlači na glavu.

• Drugi tip saastavljen je od dva dijela: od prednje polovine, koja zaštićuje lice, i polovine koja zaštićuje zadnji dio glave;

• dijelovi su međusobno povezani kopčama i šarnirima. • Treći tip se takođe sastoji od ovakva dva dijela, samo

prednji dio ima još izrez za oči, nos i usta. Ovaj tip šljema imao je i poseban vizir koji se pričvršćivao u ovaj otvor na licu, ali se šljem mogao. nositi i bez vizira.Ovom tipu šljema pripadaju i dijelovi našeg šljema, kao i čitav niz drugih nalaza.

•

• zbog stilskih i tipoloških sličnosti predstava na primjerima paradne opreme smatralo se da oni potiču iz istog umjetničkog centra, koji su jedni tražili na Dunavu, a drugi u Italiji . Mjesta na kojima su otkriveni pokazuju da se nalazi koncentrišu u blizini kastela i Limesa na gornjem i donjem Dunavu, po čemu se jasno vidi da pripadaju vojnim licima, šta najbolje svjedoče fragmenti našeg šljema koji su nađeni u kastruma kod Doboja. Slični nalazi se prema tome pojavljuju i na vrlo udaljenim mjestima.

• Klumbachova hipoteza da ova paradna oprema nije izrađena u jednoj radionici, nego da je, vjerovatno, grupa zanatlija obilazila vojna uporišta i na mjestu izrađivala ponuđene primjerke prema željama poručioca.

• on pretpostavlja da su ovi umjetnici nosili izvjestan broj punci ('kao što

• su majstori posuda terre sigillate nosili svoje forme) sa predstavama koje su, onda, po željama poručioca mogli slobodno kombinirati. Upravo stoga uz ograničen broj predstava imamo ipak sasvim različito ukrašene primjerke paradne opreme.

• Najzad se postavlja i pitanje: kojom prilikom je vojska nosila ovu paradnu opremu?

• Ovi primjerci paradne opreme rađeni su od vrlo tankog lima tako da nisu mogli zaštititi glavu od jačih udaraca u boju. Stoga je već ranije odbačeno Lindenschmidtovo mišljenje da je ova oprema služila i u boju.

• Danas je prevaziđeno i mišljenje da je ova oprema služila većinom u posmrtnim ceremonijama zbog brojnih prikaza koji se mogu dovesti u vezu sa sepulkralnim predstavama jer većina novih nalaza upućuje na to da pripadaju vojnim jedinicama. Prema tome, ti primjerci paradne opreme morali su se nositi na nekim Vojnim svečanostima.

teeeeeenks