NANA

-1-

Anton Ingoli

Gimnazijalka

http://www.balkandownload.org/

NANA

-2-

SPOZNAJA

Uslijed buke, koja je s ulice i gradilita iza nje dopirala kroz otvorene prozore, uslijed bunog amora i galame u razredu, zvono se uope nije ulo: a uslijed vatrenog prianja o tome gdje je tko i kako proveo praznike, veina nije ni ula ni opazila kada su se vrata otvorila i uao profesor; oni pak koji su sjedili u prvim redovima, te ipak zapazili suhonjavog mladog ovjeka s papirnatim licem, prorijeenom svijetlom kosom i gotovo bezbojnim oima, pretvarali su se kao da ga i ne vide. Doavi do katedre, profesor je nekoliko asaka vie prestraeno negoli mrzovoljno promatrao razred znai, opet je zbilja poelo - a zatim upravo tresne dnevnikom o katedru. Tek tada razred so vidljivo stiao, a nekoliko uenika i uenica ak se diglo. Mladi ovjek, vie nalik na mrtvo izmuenog kormilara na brodu koji tone nego na gimnazijskog profesora, vikne povienim, malko otrim glasom u to umorenje zapjenjenih morskih valova: "Tko je ustao, neka sjedne!"

Sedamnaestogodinjakinje i sedamnaestogodinjaci, koji su bili ustali, spustie se vie ili manje nemarno na svoje stolice, te se opet bre-bolje ukljuie u ivahno i vatreno raspravljanje, tri ili etiri uenice ustale su dodue malo postieno, ali su odmah zatim opet sjele, a drugi se na profesorove rijei i ne osvrnue.

"Danas je..." progovori profesor suho, poto se bio spustio na stoliu, otvorio dnevnik i izvukao iz depa na prsluku jeftino naliv-pero.

"...utorak, etvrti svibnja, tisuu devet stotina ezdeset i pete nae ere", doleti zajedno s kikotom iz posljednje klupe.

"Koga nema?" I za prosjaku plau ja treba da krotim tu rulju, drim joj nastavu, ak je odgajam? Dvadeset i pet puta na tjedan, ista pitanja, isti odgovori. Onanija, nita drugo!

Profesorov glas izgubi se u opoj buci i galami mladih ljudi u razredu, automobilskih motora s ulice i najrazliitijih strojeva s gradilita iza nje.

"Zatvorite prozore!" zapovjedi profesor. Budui da se nitko nije osvrnuo na njegove rijei, digne se i vikne glasnije. "Zatvorite prozore, molim!" kola u najprometnijoj ulici, iza nje ve od ranog proljea gradilite, a ovaj razred u prizemlju, gotovo na ulici! I to bi trebalo da budu uzorni radni uvjeti?

Kad su tri mladia ipak ustala i svak poao do svog prozora, on opet sjedne, a desnicu, u kojoj je drao naliv-pero, poloi na otvoreni dnevnik i strpljivo prieka da uenici zatvore prozore. Mladii su polako zatvarali jedno krilo za drugim. Pik, onaj koji je maloprije nadopunio profesora, najprije mahne nekome na sivom betonskom sedam- ili osamkatnom kosturu s one strane ulice, a potom jo i slegne ramenima, toboe, eto vidi, drue, Pustinja Gobi, tamniar suvremene omladine, poeo je ve svoj inkvizitorski posao, i zatvorio vanjsko krilo.

"Pintaru, kako si to zatvorio prozor?" vikne profesor visokim, neprirodnim glasom kad su se uenici odmakli od prozora. Ako toga mrkavca, unato svim pedagokim

NANA

-3-

pravilima i uputama, ne raspalim po gubici jo i pred kraj kolske godine, onda sam sasvim obina krpa.

Visok i u licu jednako blijed momak, kakav je bio i profesor, te upravo isto tako svijetloplave, gotovo penine, ali guste kose, koja mu je straga sezala gotovo do ramena, a sprijeda raskutrana padala na oi, zakopa gornje dugme na smeem, prilino zamaenom kaputiu, zatim pogladi iznoene kaubojke, koje su ve izgubile svoju modru boju, te se najprije zaueno zagleda u prozor, a potom jo zauenije u profesora, pa upita podrugljivim glasom: "Kako?"

"Jesu li unutranja krila zatvorena ili otvorena?" "Mislim da su otvorena.,." "Onda ih zatvori!" Uenik zabezeknuto pogleda profesora, koji se, blijed kao krpa, opet digao, te upita

posve naivno: "Zato?" Profesor se jedva savlaivao: taj huligan oigledno pravi od mene budalu, za njega

nisam nikakav autoritet, drugarica, pardon, gospoa punica takoer pravi od mene budalu, jer na prvoga donosim kui manje nego na susjed, mesar, svi ti balavci i sve te balavice smatraju me obinim smeem jer znaju da su profesori plaeni slabije nego mesari, frizeri, pipniari i trgovaki pomonici. Ali, to je previe, previe je.

Pik znaajno namigne razredu, opet se okrene k profesoru i upita jo jednom s malko milostivim osmijehom: "Zato?"

"Zato ... zato to si... zato to si ti glupan", podvikne profesor piskutavim glasom, "glupan koji ne spada u trei razred gimnazije, i zato ... zato to sam glupan i ja koji poduavam takvog huligana i bestidnika kao to si ti i jo poneki drugi u tom razredu! Smjesta zatvori prozor, ili u te zapisati u dnevnik!"

Usred sveopeg grohota trkljasti Pik vrati se do prozora i obrednom kretnjom zatvori i unutranja krila koja su u donjem dijelu bila zastakljena mlijenim oknima kako uenici no bi zavidljivo buljili u ljude koji su prolazili plonikom mimo prozora, a prolaznici se zlurado osvrtali u razred. Potom otkopa gornje dugme na zamaenom kaputiu i vrati se na svoje mjesto kao da je uinio historijsko djelo. Profesor je tako dugo gledao netremice pred sebe dok se razred konano ipak nije stao smirivati. Ravnatelj bi me dakako upozorio: Drue Pozniu, smirite krv, na je poziv teak, naporan, ali uzvien, da, jo uvijek i uzvien. Htio bih samo znati to je to uzvieno u tom pozivu, to ...

"Koga dakle nema, molim?" vie zasike nego upita. Iz razreda doleti nekoliko imena, ali se profesor zaustavi samo na jednome. "Kotar... Tko jo? Mir! Tko je redar?" Iz mora, koje se iznova zatalasalo, digne se blistavi val djevojka svijetle kose,

plavih oiju i blijeda lica. Uenica pokae na prazno mjesto pokraj sebe i ree: "Ada

NANA

-4-

Kotar..." Potom se osvrne po razredu. "Nema ni Vodnika, Dolenca i..." "Znai, Kotar, Vodnik i Dolenc", ponovi profesor, zapisujui imena u dnevnik. "Tko

jo?" "... i Lotri!" zavri redarica nabrajanje. "Lotri e doi!" dopre iz prvog reda slijeva. Profesor digne glavu i prijee pogledom po razredu. "to je s Lotrievom?" upita suho, slubeno i prstima lijeve ruke zabubnja po katedri.

Mome, nagrabusio si, otiao k vragu! Da si se prebacio na turistiku geografiju, sada bi vozikao engleske i nizozemske turiste po Dalmaciji, Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji, a ti si se, glupane, ugurao u profesuru.

"Budite ve jednom mirni!" nastavi povienim glasom. "U ova tri praznika dana mogli ste se do mile volje nadivljati, sada imamo opet nastavu!"

"Lotrieva e doi svakog asa", ree redarica Jelka i ponovno se osvrne po razredu. Budui da je njeno mjesto bilo u treem redu, drugo od prozora, a u razredu su se sa svake strane uskog prolaza nalazila po etiri reda klupa, zapravo stolova sa stolicama, u svakom redu po dva, morala se okrenuti jo i unatrag da bi mogla vidjeti itav razred. "Ni Osojnika nema", ree i sjedne.

"Znai, i Osojnik i Lotrieva!" ree profesor i opet se sagne nad dnevnikom. "Samo Osojnik!" doleti s vie strana od katedre. "I Lotrieva", grune od katedre, "Lotrieve nema i sigurno Je nee ni biti..." Uto se otvorie vrata i na pragu se pojavi djevojka srednje visine, u crnoj i tako

tijesnoj pletenoj bluzici da su njezine inae malene grudi izazovno trale, a tamna suknja bila joj je tako saivena da su njezini djevojaki bokovi upravo mamili, dok joj je crna, grivasta, kosa padala na ramena i stapala se sa crnom bluzicom u samu crninu. Od itavog njenog lica vidio se samo komadi bjeline s malim, malko prastim nosom i nabubrelim, kao vatra crveno namazanim usnicama. U bijelim, gotovo prozirnim rukama drala je nekakvu torbu od crne koe, dok je na nogama imala zelene mreaste arape i pioke s visokim petama. Toboe zbunjena, ona pogleda prema katedri, otvori za svoje sitno lie upravo prevelika usta, tako da se pokazae dva reda blistavih bijelih zuba, te se s osmijehom uputi prema svojem mjestu u prvom redu nalijevo.

"A tko e se ispriati?" krikne profesor gnjevno kad je djevojka poloila izlizanu crnu torbu na klupu i sjela. Manekenka iz parikog ili rimskog modnog urnala, da ne kaem to stranije, a ne uenica ljubljanske, slovenske, socijalistike gimnazije!

Djevojka ustane, popravi kosu, jer joj je ipak suvie padala na oi, ravnoduno se nasmijei i slegne ramenima, a rukama uini nekakvu baletnu kretnju.

"Zato smo zakasnili?" zasike profesor koga je djevojina ravnodunost oigledno bacala iz ravnotee. Ne dri li njena majka frizerski salon negdje u iki? Udovica ili ra- stavljenica, u svakom sluaju guska koja nema o odgoju ni toliko pojma koliko moja

NANA

-5-

lijeva cipela. "Semafori su mi triput presjekli put", odvrati djevojka, jo jednom slegne ramenima,

toboe, to ja tu mogu i to mi moe ti, profesorska bijedo, pa se vano osmjehne kolegama i kolegicama, zaigra svojim bijelim tankim ruicama po zraku i spusti se na sjedalo.

Profesor je ve udahnuo zraka, ve je otvorio usta, ali drue Pozniu, obuzdajte se, odgojitelj mora progutati poneku besramnost, ak i uvredu, i ne zaboravite, prvi dan poslije praznika najtei je umjesto da plane, zamoli uenicu u prvom redu tik pred katedrom da mu pokae knjigu.

Svijetlokosa uenica pograbi knjigu, izae iz klupe i poloi knjigu na katedru. "Molim, drue profesore", ree uljudno. udno da u tom razredu postoji jo netko koji zna to se pristoji", ree profesor s

trunkom ironije i pone pohlepno prelistavati po kolskoj knjizi. Da, opet se nisam dospio spremiti. Ali, kako da i mislim na kolu? Vidi, Mirko, bijeljenjem smo pritedjeli najmanje deset hiljadarki. I jo onih nekoliko hiljadarki koje bismo potroili da smo nekamo otili. A sve zajedno iznosi... Ali, gdje sam, do vraga, stao prije praznika?

"Detela, o emu smo posljednji put govorili?" Svijetlokosa djevojka opet se digne i izgovori naslov posljednje lekcije. "Da, da", ree profesor bezbojno, "doli smo do postanka Zemlje, to jest do raznih

teorija o postanku nae Zemlje." Sva srea da nas je na stari itava dva mjeseca gnjavio tim teorijama i na prvom nas ispitu veinu oborio, mene ak i drugi put. Drue Pozniu, to je temelj geografije, bez toga ne moete dalje! Taj u temelj valjda znati razloiti treekolcima bez pripreme.

"Danas emo, dakle, razmotriti kako je nastala Zemlja", zapoe bezizraajnim, monotonim glasom. Sve na njemu bijae bezizraajno: suhonjavo, blijedo lice, sivo ponoeno ruho, koulja koja nije bila ni bijela ni uta, te arena kravata kojoj je takoer bilo teko odrediti boju. Ponimo, dakle, u ime naroda, posljednji dio ove moje etvrte kolske godine! "Razmotrit emo razne teorije ..." Budui da se buka u razredu jo uvijek nije slegla, on otro zabubnja prstima svoje suhe koate desnice po katedri i nastavi vidljivo glasnije, ali nita manje bezizraajno: "No, budimo ve jednom mirni, dosta smo vremena ve izgubili." Prieka da se razred ipak smiri, ali kako ni njegove rijei, ni njegovi vie molbe ni negoli ljutiti pogledi, ni njegovi prsti nisu postigli eljenog uspjeha, produi isto tako monotono kako je bio i zapoeo. Ako je pravo vama, pravo je i meni. Na sreu, profesorima su ostavili barem imenik. Pa i u dnevnik smije tu i tamo koga zapisati. A kod kue ak ni toga nema. Sam si protiv triju: punica je iz sedmice u sedmicu sve nepodnoljivija, Breda oigledno prelazi na njenu stranu, a sada je poela jo i Bredica. Tatice, ako mi ne donese okolade, neu te vise poljubiti! Zelenba! "Povijest nae Zemlje poinje pretkambrijcm. O njenom postanku, kako sam ve rekao, ima vie hipoteza ..." Govorio je kao da prevakava piljevinu i kao da mu je

NANA

-6-

pred oima samo jedno: ta, ne isplati se, nikoga to ne zanima, a meni su se te stvari ve na fakultetu popela navrh glave; otkako sam u slubi, to isto gradivo prevakavam ve sedmi put, svake godine po dvaput, a danas u ga u treem c prevakati jo jednom, ve osmi put. I to bi trebalo da bude nekakav intelektualni posao! A kod kue bijeli sobe, isti okna, strui parkete i spremaj podrum za ogrjev, jer drugarica, pardon, gospoa punica ima kilu, jer je ena u sedmom mjesecu, a kerka kae da te nee vie poljubiti, ako mi ne doneses okolade. Ali, sada moram ovim glupanima razloiti da pretkambrij dijelimo na arhaik i algonkij, rei im moram da su prvi sedimenti nastali u algonkiju, a potom pred njima razviti jo nekoliko hipoteza o tome kako je nastao ivot, taj prokleti ivot koji ovi majmuni i ove majmunice grabe velikom licom, a ja sam bio, to se tie njega, prikraen jer sam se od desete svoje godine potucao po raznim domovima kao takozvano partizansko siroe, premda je otac dezertirao iz partizana i izgubio glavu kao bjelogardista, majku, partizansku bolniarku, ubili bjelogardisti, oevi pajdai, a enidbom sam doao pod komandu drugarice Brede, blagajnice u poduzeu koje e svakog asa doi pod prinudnu upravu, i njene majke.

"Zanimljivo, vraki zanimljivo!" s dosadom zaguna Pik usred profesorovog piljenja i smirenog talasanja sedamnaestogodinjaka i sedamnaestogodinjakinja.

"Otkada se ti, Pik, zanima za nau bakicu Zemlju?" tiho Pika upita njegov susjed. "Od ovog asa pa dalje, dragi moj Raglja1," "A zato, ako smijem pitati?" "Saalilo mi se pokajnike lice naeg vrloga geografa." "Zato pokajnike?" "Mome, zar ne vidi da. je tako zelen samo zato to ini pokoru za grijehe iz svog

pretkambrijskog doba." Razgovor izmeu Pika i Ragi je nastavljao se u tom smislu, tiho kad bi profesor

malko digao glavu, a glasnije im bi profesor glavu sagnuo. Okolina, do koje su u jednakoj mjeri dopirale Pikove, Ragljeve i profesorove rijei, izvrsno se zabavljala, samo se Jelka, koja je sjedila tik ispred Raglje i morala, dakako, uti svaku njegovu i Pikovu rije, ni jednom nije nasmijeila. Sjedila je nepomino i buljila u profesora koji je bez imalo zanosa obrazlagao kako je Zemlja, vrtei se oko Sunca i svoje osi, isijavala toplotu, prela najprije u tekue, a zatim u kruto stanje, pare su se dizale u atmosferu, zgunjavale se, pao je prvi dad i nastala su mora, a u moru se rodio ivot.

Kao to su Pik i Raglja bili u sreditu panje i zabave u posljednja dva reda nadesno, tako je prvi red nalijevo zabavljala Lotrieva Nives. as apatom, as poluglasno, ona je svojoj lijevoj susjetki Francki, svjetlokosoj debeljuki, te svom desnom susjedu Rudi ju, tamnoputoj ljudeskari s niskim elom i spljotenim nosom, sva razigrana priala kako se s majkom za praznike odvezla u Veneciju i to su sve ondje vidjele i doivjele. apui i priajui, ona je rukama sjekla zrak pred sobom, slijegala ramenima i smijuljila se,

1 Raglja znai na slovenskom klepetalo, brbljavac, egrtaljka.

NANA

-7-

dareljivo pokazujui svoje bijele, lijepe zube. Ali i drugdje u razredu profesor je stao gubiti sluaoce, jo prije no to ih je stekao. Jernej, orija s gotovo jo djejim licem, u pretposljednjem redu nalijevo, isprva je pozorno pratio tu i tamo ipak zanimljivo tumaenje; no odjednom mu je bilo dosta profesorova monotonog prianja, te poeo sa svojim susjedom Tonetom, crvenoputim, zdravim momkom, poluglasno oivljavati uspomene na njihov izlet: za tri dana oni su pjeke i na skijama obili pola Triglavskog gorja. I nekoliko drugih sedamnaestogodinjaka i sedamnaestogodinjakinja, isprva paljivih, sve vie se odvraalo od hipoteza o postanku Zemlje i ivota na njoj prije toliko i toliko bilijuna godina. Koliko se toga zanimljivijeg dogodilo u posljednja tri dana! Metka je priala Maji o knjizi koju je proitala o praznicima, Rado i Milan prihvatili su se svaki svojih sportskih novina, Rado slovenskih, Milan hrvatskih; Milojka, koju su izvrsno titila Milovana iroka lea, nastavila je itati najnoviji krimi iz serije X-100, Igor i Ivan, koji su s Pikom i Ragljom sjedili u posljednjem redu nadesno, naslaivali su se napola golim ljepoticama u raskono ilustriranoj talijanskoj reviji, a Tine i Mojca, u drugom redu nalijevo, stiskali su jedno drugome od znoja vlane ruke. Magda, desna Jelkina susjetka, koja je prije mjesec dana izgubila majku u automobilskoj nesrei, a otac joj je jo uvijek leao u bolnici, jadala se od asa do asa svojoj desnoj susjetki Darji kako joj je teko bilo samoj o praznicima. Alenka, koja je sjedila ispred Darje, povjerila se usred sata Veri, svojoj lijevoj susjetki, da su se njen otac i njena majka na praznik ipak pomirili i da e povui molbu za razvod braka...

Posljednjih etvrt sata profesorsko izlaganje pratilo je jo samo kakvih pet uenica i tri ili etiri uenika. Dakako, ne svi zbog stvarnog zanimanja za predmet. Toma, u posljednjoj klupi nalijevo, zato da bi gradivo ve u koli utuvio u glavu, Pavle, u prvoj klupi nadesno, zato to mu se inilo preglupo da dolazi u kolu zbijati neslane ale i mlatiti praznu slamu i zato to je jo uvijek neto drao do svog ugleda predsjednika razredne zajednice, a Jelka zato to nikako i nikako nije htjela razmiljati o tome to ju je muilo i ega se bojala. Ona je jo uvijek sjedila nepomino, ukrueno, s rukama na klupi, s otvorenom knjigom pred sobom i s oima uprtima u profesora. Ipak, i Jelka je odahnula kad je zazvonio kraj sata. Odahnuo je, dakako, i profesor. Ipak, doao je kraj tog prokletog prvog svibanjskog sata! Na sreu, ovog tjedna u tom najstranijem razredu nemam vie sata. Slijedei put, kad budem mogao uzeti u ruke imenik, bit e lake.

"Znatieljan sam kako ete slijedei put odgovarati kad. ste tako paljivo sluali", ree prijetei, naglo se digne, pograbi dnevnik i gotovo pobjegne iz razreda. im je profesor otiao, vie mladia i djevojaka pojurie do prozora, otvorie ih i

stadoe znatieljno promatrati ulicu i gradilite iza nje. I Jelka prie jednom prozoru, ali ne zato da vidi to se dogaa na ulici i na visokom eljezno- betonskom kosturu, ve zato da udahne svjeeg zraka, jer se nije osjeala nimalo dobro, i to ve od ranog jutra.

Na kraju odmora nitko, dakako, nije uo kolsko zvono, ili se samo pretvarao da ga ne uje; veina njih takoer nije opazila ni krupnog, malko elavog profesora u svijetlosivom odijelu, sve dok nije doao na podijum i poloio dnevnik na katedru. Oni koji su stajali uz prozore, hitro se razbjeae u klupe, a oni koji su sjedili na svojim

NANA

-8-

mjestima utihnue, ustadoe na profesorov mig glavom, pa opet sjedoe. Profesor upie svoj sat i odsutne, te poe s izlaganjem. Glas mu bijae, dodue, snaan, ali raspjevan, zato je mlade sluaoce, prije svega sluateljice, vie privlaio melodioznou svojeg govora obojenog dolenjskim narjejem, nego onim o emu je priao. Jelka se it sve snage trudila da izlaganje prati paljivo. U prvoj polovici sata to joj je uspjelo, ak je tu i tamo zapisala poneku reenicu: no kada su u drugoj polovici sata disciplina i panja popustile, u profesorovo izlaganje o odnosima izmeu djece u porodici sve vie se uplitalo ono to su ve prilino dugo iza njenih lea aputali jedan drugome Pik i Raglja, te ono o emu su potiho razgovarale Magda i Darja desno od nje. Isprva je s uspjehom odbijala glasove koji su dopirali iz stranjih redova i zdesna, ali je uskoro postajala sve nemonija pred njima, sve dok im se konano ne prepusti.

Psiholoki je najgadnije biti jedinac. Znate li zato? Raglja, jesi li na praznike koju poeljao? Poeljao!? U kojem si to akademskom

pravopisu opet ieprkao tu rije? Prvog maja bila sam na majinom grobu, a juer popodne u bolnici kod oca. Dijete jedinac je egoist, uvjereno je da je sredite porodice. Je li bila gimnazijalka? Nisam traio svjedodbu. I kako je bilo? Mome, jo si suvie mljenozub da bih ti priao. Je li ocu bolje? Drugog tjedna doi e kui. Misli li, Pik, da doista nisam jo ni jedne povalio ili poeljao, kako ti to kae? Uvjeren sam da nisi. Takva djeca osjeaju pri socijalizaciji velike potekoe. Tek kad se vrati kui, vidjet e da nema mamice. Pa ipak, vara se, Pik. No, moda si povalio ili eljao u snu, a moda ni u snu. Previe misli na to, Magdo. Nisam je dovoljno voljela. Ako poslije prvog djeteta doe drugo, situacija se mijenja. Dakako, prvo dijete doivljava krizu. Mome, ovog trenutka izgubio si svog najboljeg informatora. A ti svog najboljeg sluaoca. Prvo, starije dijete obino je manje borbeno, to se pokazuje i kasnije. Zato nisam pola s njim? Srea to si ostala kod kue sada bi i ti leala u bolnici. Obino sam sjedila sprijeda uz oca, tamo gdje je sjedila mamica, znai, ja bih bila mrtva, a ona iva, nita joj se ne bi dogodilo, kao to se nije ni Petreku. Prvom djetetu nedostaje povjerenja u sebe, a javlja se i ljubomora. No, Raglja, zini ve jednom neto, inae u otegnuti papke od dosade, tog Marnovog eljanja ve mi je dosta. Govorit u s tobom ako promijeni miljenje o meni. Sada bi bilo teko njoj. Mamica bi jo imala Petreka, a ja nemam druge mamice. Psiholoki poloaj drugog djeteta je bolji, od prvih je dana naviknuto na drutvo; a budui da se tek mora boriti za svoje pravo, to je i borbenije. U kakvom smislu da promijenim miljenje o tebi? Da me prizna ravnopravnim sebi. Takvo je dijete i samostalnije, posjeduje veu ivotnu energiju, optimistikiji pogled na ivot. Uobraenko! Potrebna si ocu i... obrii suze... djeca iz velike porodice ... jesam li te poeljao, zar ne... hvala Darjo ... imaju manje potekoa... pravi se javio ... doi popodne ... u materijalnom pogledu stvar je drukija... doi u ... sklopimo primirje ... u redu ... ali o tome drugi put... ti si kuka... a ti kvaka... za slijedei put nauite ...

Rijei su se udaljavale i stapale jedna u drugu, glasovi su se takoer stapali u jedan glas koji je tonuo u nekakvu gustu maglu. U toj se magli stale gubiti i klupe s kolegama i kolegicama, u nju je srljala katedra s profesorom, u njoj je tonula crna ploa, nestajalo je sve, ostala je samo nekakva tupa bol, zamrlost misli, uvstva i tijela.

NANA

-9-

Negdje daleko, silno daleko javi se priguena zvonjava, nalik na kolsko zvono ... Jelka se prvo trgne, a zatim ustane, jer su ustali i svi oko nje, pa opet sjedne kad su i

drugi sjeli, zatim iznova ustane i opet se spusti na sjedalo. Znala je, dodue, da je poeo novi sat, vidjela je i mladu enu u crvenoj pletenoj bluzici, profesoricu kemije Emu Starman, ula je Pika i Raglju, koji su i dalje priali svoje neslane ale, ak je vidjela i to kako je profesorica ispisivala na ploi nekakve znakove, zacijelo formule, ali joj se sve to priinjalo vie kao privienje nego kao istina. Istina je bila mora koja je leala na njoj i nije joj doputala da razgovijetno vidi stvari oko sebe i jasno misli o tome to se zbiva oko nje i u njoj samoj. Sat je tekao polagano. Napolju je sjalo svibanjsko sunce, ali je u razredu bila gusta siva magla i uz put guila svaku rije, svaki glas.

Odjednom je presijee negdje u kriima i potom joj se neto udno pomakne u trbuhu.

S uasom poloi dlan desne ruke na to mjesto. Znai, vie nema nikakve sumnje! U drugom sam stanju, u drugom stanju! Povue

ruku i opet je poloi na klupu, preplaeno se osvrne oko sebe, a potom upre zbunjene oi pred sebe. Kao kroz maglu, tamo iznad glava svojih kolega i kolegica, vidjela je mladu enu s malko suvie bujnim grudima za njen vitki stas, stajala je ispred ploe, neto govorila i crtala ravne i iskrivljene linije, te ispisivala brojke i slova. Znai, istina je? U drugom sam stanju, u drugom stanju! Slutila sam, bojala sam se, ali sam ipak tvrdoglavo odbijala tu mogunost; nisam u drugom stanju, nemogue da bih bila u drugom stanju, samo sam bolesna, nikad s mojim djevojakim stvarima nije bilo u redu, ve vie godina imam potekoa, as me trga u trbuhu, as me boli glava, sve to, to u posljednje vrijeme nije u redu; nije nita novo, nita posebno, jedino je gadnije, a gadnije je zbog moje ivanosti, a ivana sam stoga to nisam znala kako je i to je sa mnom. No sada znam. To nije ni ivanost ni strah, niti je boleljivost, u drugom sam stanju, u drugom stanju! Pomaklo se i progovorilo glasno i razgovijetno: Jelko, u drugom si stanju, u drugom stanju! uje li, Jelko, to je drugo stanje, to je dijete! Ve dugo je u tebi, premda si ga tako tvrdoglavo odbacivala, premda si samu sebe itavo vrijeme tako naivno uvjeravala da nije nita, da ne moe biti nita, da ...

Ruka joj opet sklizne s klupe. "Jelko?" Prestraeno se osvrne oko sebe. Nije li je prozvala profesorica? "Obrii plou!" apne Magda Jelki. "Kako u dugo ekati?" "Jelko, izai i obrii plou!" doleti straga jer je jo uvijek sjedila nepomino, kao

ukoena. Skoi na noge, jurne kroz prolaz izmeu klupa, pa dalje na podijum. Zgrabi spuvu,

stisne je drhtavim prstima u pesnicu i poe brisati. Profesorica, drei kredu u desnoj ruci, stajala je uz katedru i mirno tumaila dalje.

NANA

-10-

"Slabo ti je, Jelko?" upita Magda Jelku kad se vratila u klupu i opet poloila dlan na trbuh.

Naglo povue ruku i poloi je na klupu, a potom zgrabi olovku, pogleda na plou i prepie ono to je profesorica napisala. Pokua se sabrati, savladati uas koji ju je bio spopao, pratiti izlaganje. Ali osim glasova koji su dolazili od ploe, ona je ula i glasove zdesna i odostraga, no ujedno i glasove koji su dolazili odnekle duboko iz nje same.

... Najbogatija leita boksita u naoj zemlji. Pitala sam te, Jelko, da li te boli trbuh. Ne, ne, nita me ne boli. Hercegovina, Dalmacija. Pintaru, zar te moram posebno moliti da zapie naa leita boksita? Uope, u posljednje si vrijeme tako blijeda, danas jo vie nego prije praznika. Nita mi nije, Magdo. Crna Gora, Istra. U drugom sam stanju, u drugom stanju. Moda bi bilo bolje da sam ostala kod kue. Jeste li napisali? Jelko, da nije neto drugo? to bi bilo drugo? Je li kod kue to naopako? Najjeftinije se dobiva pomou elektrolize rastaljene glinice. Meni moe rei; otkako nemam mamice, ostarjela sam za nekoliko godina. Magdo, Jelko, to imate toliko da priate? Kako li se samo drugarica - izgovaraj: drugarica seksepilbomba' nakooperila. U drugom sam stanju, u drugom stanju, a mislila sam da nije nita. Glinicu dobivamo iz boksita ovim postupkom. Pintaru, pazi, Kastelicu pii! Danas je naa Ema dosadna, Darja je doznala da njeno dijete lebdi izmeu ivota i smrti. A moje je dijete zdravo ...

Jelka je vukla olovkom po biljenici ravne i vijugave crte i prepisivala formule s ploe, ne poimajui to znai i predstavlja sve ono to je prepisivala i precrtavala. Pojedine rijei, makar dolazile odanle sprijeda ili odostraga, uskoro vie nije mogla ni znala povezati u smisaonu cjelinu. U njoj je sve jae ivjelo samo jedno: gruda, koja se ve dulje vremena pritajeno sakrivala u njenom trbuhu, malo prije se pomakla i progovorila glasno i razgovijetno: U DRUGOM SI STANJU, U DRU-GOM STA-NJU!

Naokolo odjeknu galama. Nije li to zapljusnuo val koji e pokopati pod sobom itav razred, i nju zajedno s grudom?

"Jelko, spremi biljenicu! Zvonilo je." "Zar je ve veliki odmor?" "S tobom, Jelko, neto nije u redu."

NANA

-11-

"Stvarno mi nije dobro", ree pocrvenjevi u licu. Spremivi biljenicu, jo doda: "Ta zna, Magdo, da svakog mjeseca imam potekoa."

Strelovito se digne; ali tek nakon kratkog oklijevanja ue u prolaz, pomijea se s kolegama i kolegicama, te se prepusti zapjenjenom valu da je ponese prema podijumu, gurne kroz vrata, odnese uskim, mranim hodnikom u tijesnu veu i baci kroz irom otvorena ulazna vrata na plonik ispred kole. Zaustavi se na dva-tri koraka od ulaznih vrata, ali mimo nje jo uvijek buala bujica mladih ljudi. Njihovi, glasovi, njihove rijei, njihovi povici i njihov smijeh, sve se to stapalo s bukom automobila koji su jurili ulicom, s lupnjavom strojeva sa eljeznobetonskog kostura. A s vedrog neba bez oblaka sunce je prosipalo tople svibanjske zrake na plonik, na ulicu i na mlade ljude ispod sebe. Koliko je Jelka eljela da se baci u tu vrevu ivota, ali joj je to branila gruda koja se malo prije pomakla u njoj. Svojom utnjom i svojom nepominou ona je vikala usred vesele buke naokolo, slala je svoje povike u plavetilo majskog neba, u tople zrake ve gotovo ljetnog sunca: u drugom si stanju, Jelko, u drugom stanju! Jo jutros, kad te spopala lagana slabost, odbacivala si tu mogunost, toboe, to je obina jutarnja slabost, tako rei ve priroena, a sada zna, konano ipak zna, da je to posljedica trudnoe, kao i sve one slabosti koje su te obuzimale u posljednje vrijeme, a ti si u svojoj lakoumnosti smatrala da je to posljedica boleljivosti. Nikakve obmane vie nema, nikakve isprazne nade da nije nita i da nita nee biti, jeste, draga Jelko, grudica je u tebi.

"Jelko, zato tako sama?" Podigne zbunjeni pogled na Tomaa koji se zaustavio kraj nje, i krv joj udari u

obraze. "Poslije kole imat emo sat razredne zajednice", nastavi Toma vedro kao to je i

nebo nad njim bilo vedro, te pri tom gotovo prodrljivo mlatio svoju uinu, ne zapaajui zbunjenost u Jelkinim oima, ni crvenilo na njenim obrazima. "Moramo se dogovoriti o nacrtu kolskog statuta. Drugi su razredi ve stavili neke primjedbe, a kod nas se ba nitko ne zanima. Moramo se dogovoriti i o subotnjem plesu. Jelko, nemoj da pobjegne!"

Jelka je dobro razumjela samo posljednje rijei. "Kamo bih pobjegla?" upita sa krtim osmijehom. "Kamo?" buno se nasmije, visoki, miiavi tamnokosi momak. "Zna da se obino

svi razbjee kad Pavle najavi sat razredne zajednice; ba tada imaju vanije poslove, a zapravo etaju ulicama i vrate se kui tek u dva, pola tri."

I asak zatim ve je odjurio do najblie grupe uenika. No slijedeeg trenutka opet je bio pred njom. "Hoe li popodne u kino?" upita u jednom dahu. "U Komuni se daje navodno dobar

film, a prvog dana poslije praznika tako je odvratno itavo popodne i itavo vee sjediti

NANA

-12-

uz knjigu. Karte u ja nabaviti. Da li ti se vie svia u pet ili sedam?" Zar da s Tomaem poem u kino? "Jelko, u pet ili u sedam?" "Ne mogu, zbilja ne mogu ..." "Toliko sam te puta ve pozvao, imao sam ve i karte, ekao sam te, a tebe nije bilo

..."

"Zbilja ne mogu..." Polako se okrene i ode na drugu stranu ulice, a Jelka pobjegne u zgradu. Suvie

svjetla i sunca bijae napolju, suvie oiju. ak i u vei bijae suvie svijetlo i suvie ivo. Povue se u hodnik. Tu je vladala polutama, svjetlost je dopirala samo kroz vrata koja su bila irom otvorena. Ode ak do kraja hodnika. Desna vrata vodila su u njihov razred, lijeva u jedan od prvih razreda, odanle se ulo gotovo djeje vritanje, vrata pravo vodila su u muki zahod, odakle je svaki put, kad god su se vrata otvorila, zapuhnuo smrad po mokrai, pomijean s dimom od duhana. Morala je u razred. Kolegice i kolege, oni koji nisu napustili razred, stajali su kraj otvorenih prozora ili sjedili na svojim mjestima, jeli, razgovarali, smijali se ili prepisivali domae zadae. Da prie do prozora ili sjedne na svoje mjesto? Tada ugleda plou punu brojki i slova. Sjeti se da je redar. Brzo zakorai na podijum i zgrabi spuvu. Jo nije sve ni izbrisala kadli zazvoni. Uskoro zatim otvore se vrata i u razred provali bujica smijeha i povika. Odloi spuvu i pohita u prolaz izmeu klupa. Razred se brzo smirivao.

Usred prelistavanja biljenica i knjiga, usred pritajena aputanja, ue profesorica slovenskog jezika i razrednica. Bila je, kao i obino, odjevena u staromodno skrojenu tamnu haljinu, ovaj put tamnozelenu, imala je dugoljasto, jo prilino ljepukasto, ali suvie ozbiljno lice. Imala je svijetle, blistave oi, ako je bila zadovoljna svojim uenicima; ako je pak bila nezadovoljna i ljutita, u njima je lealo olovno, mrtvo sivilo. "Morana!" viknuo je u jednoj takvoj prilici Pik, ve u prvom razredu. I otada je za itav razred, za itavu kolu bila samo Morana; nijedno drugo ime ne bi bolje pristajalo toj veoma visokoj i veoma trkljastoj etrdesetogodinjakinji. No ovaj se put sve smijalo na njenom blijedom i prerano ostarjelom licu.

"Dobar dan, djeco!" vikne ona lakoom djevojice, to nije nimalo pristajalo ni njenoj pojavi, ni njenoj odjei, ni frizuri iz predratnih vremena. "Kako ste proveli praznike? Dobro, to? Odmorili ste se i sada ete lake raditi." To je moj razred, mojih sedamnaest momaka i petnaest djevojaka, kojima sam ve treu godinu druga majka i drugi otac, a po nekome i jedina majka i jedini otac. Opet jedan sat kad u im moi ispriati poneto to e im razbistriti i produbiti pogled u nau prolost, u sam ivot. "Dakle, kako je bilo, djeco?"

Odasvud dobrovoljni odgovori i osmijesi, samo Pik i Raglja napravie neumjesnu alu na raun razredniinog prijaznog pozdrava. Ta kakva djeca! Polovica njih ve su eljali ili bile poeljane! Polovica!? Pretjerava, Pik! Dabome, ako sudi po sebi. Uto je razrednica ve bila obavila formalnosti, te se digne za svoje godine upravo previe

NANA

-13-

mladenaki, doe do kraja podijuma i pogledom punim odgojiteljskog zanosa i radnog elana tri dana odmora je dovoljno, moja su djeca, kao i ja, zacijelo oma za posao obujmi "svoj razred"", a potom ohrabrujue klikne: "Danas imamo lektiru, zar ne? Prijanji ste mjesec proitali i prostudirali po vlastitoj volji odabran slovenski biografski roman. Nadam se da ste svoj posao obavili poteno. Uostalom, to nije bilo dosadno itanje, stekli ste mnogo koristi, i za kolu i za ivot. No, pokaite biljenice, a potom emo razgovarati o jednom od proitanih djela!"

Na klupama tu i tamo ugleda zelene biljenice za kolske zadae. "No, najprije pokupite kolske biljenice! Biljenice na kraj klupe, bre, bre,

Francka i Anka, pokupite ih!" U isti as su Francka iz prve klupe nalijevo i Anka iz prve klupe nadesno poele

svaka na svojoj strani sakupljati biljenice, Pik digne svoju dugaku ruku. "to je, Gregoru?" upita razrednica glasom koji je pokazivao razumijevana za tog

njenog "najteeg" momka i ujedno volju da pomogne. "Pogledao sam u najnoviji Pravopis to ga je 1962. godine izdala Slovenska

akademija znanosti i umjetnosti", zapone Pik s blagim ironinim smijekom, poto je prije toga nogom munuo svojeg susjeda, "i na strani 870, desni stupac, jedanaesto geslo, naao sam glagol latati." I namignuvi Raglji, koji je ve jedva savladavao smijeh, on uzme debelu knjigu, koju je imao otvorenu pred Sobom, u ruke i nastavi s jo veom primjesom posmijeha u svojem glasu. "Ovdje pie, molim, tano ovo: latati latam, tipati, otipavati, orkati, latajajti!

latal, -ala, -o, latanje -a s i latati -am s stal. poud", podigne glavu i zavri s oiglednim podsmijehom, "to znai srednji rod, odnosno sa stalnim naglaskom; znai, imamo upravo dva glagola: latati i latati..."

"to hoe time?" U toku Pikova itanja sjaj u razredniinim oima gasio se i u njih se uvlailo mutno

sivilo olova. "Rije je sigurno pravilna ako su je slovenski akademici unijeli u Pravopis i nisu joj

dodali strelice, niti je oznaili kruiem", ree Pik pobjedniki. "U takvoj vezi, kako si je u kolskoj zadai upotrijebio ti, ona je prostaka, zato sam

ti je potcrtala i rekla ti da si je morao staviti meu navodnike ako si je ve upotrijebio", ree razrednica s olovnim pogledom. Na lijepi nain s tim momkom neu postii nita, morat u. dakle, zaista posegnuti za drugim sredstvima, to mi ve prilino dugo spoitavaju kolege.

"Ne znam zato bi to bilo prostako", ree Pik, poloi Pravopis na klupu, uzme u ruke kolsku biljenicu i, namignuvi Raglji, koji se upravo previjao od smijeha, pone veoma ozbiljno itati iz biljenice: "U meuvremenu, dok sam ja bubao engleske rijei, momak na klupi pokraj mene cijelo je vrijeme latao svoju curu. Je li to prava sredina za uenje? Je li to..."

NANA

-14-

"Dosta!" ljutito vikne profesorica. "Predaj biljenicu i sjedi! Ne, ustaj!" odmah ispravi samu sebe. "Reci, kada misli poi brijau! Zar ti nisam jo prije praznika naredila da se oia? U svojem razredu neu da vidim egzistencijalistike i huliganske kose!"

"Molim, to je moja privatna stvar!" vie se obrecne negoli ree Pik. "I uope, nemam novaca za takve stvari."

"Ne, dragi moj, to je kolska stvar!" Razrednica otvori svoju strano izlizanu i knjigama prenatrpanu torbu, uzme iz nje jo izlizaniju novarku i poe kroz prolaz prema posljednjoj klupi. "Tu ti je novac", vikne i poloi na klupu tri stotinjarke, "i gledaj da te slijedeeg sata vidim oianog!" Pik htjedne neto rei, ali ga ona nadjaa. "Ni ovih tvojih svinjskih kaubojki takoer neu da vidim. Ili dolazi u kolu dostojno odjeven, ili ostani kod kue!" I okrene se nalijevo. Ono to je Pik meu mladiima, to je Nives meu djevojkama. I s njom moram obraunati. Krajnji je as. "To vrijedi i za tebe, Nives!" zakrijeti. "Ne mai usnice, ne odijevaj se. kao makara i skrati sprijeda kosu! Nisi valjda u kakvom baru na amerikom Divljem zapadu! Ustaj, kad govorim s tobom!"

Nives uini rukama dvije-tri kretnje, digne se krajnje zaueno, te s najnevinijim smijekom na svojim uistinu suvie jako, ali ipak dosta vjeto namazanim usnicama zagleda u etrdesetogodinjakinju koja je ve odavno izgubila i ono malo enskog ara to ga je neko moda i imala.

"Sjedi!" vikne razrednica, a zatim ponovi mirnijim glasom: "Sjedi, Nives!" Iva, nee valjda zbog te dvije crne ovce druge otetiti za itav sat! Priberi se, budi odgojiteljica, ovu si djecu primila u prvom razredu i dovest e ih do mature, u ivot. I asak zatim ve se okrene prema razredu s oprotajnim smijekom na svojim, jo uvijek krutim obrazima i sa slabanom iskrom u jo uvijek olovnim oima. "Tako", ree mimo, "a sada pokaite lektiru!"

U prvom su redu zadau "izradili Anka, Pavle i Milka, u drugom samo Vera, odlikaica, koja nije ivjela ni za to drugo ve samo za kolu, u treem Darja, pa Jelka, koja ju je izradila ve prije dva tjedna, u posljednjem pak nitko.

"A drugi?" upita glasom koji je otkrivao krajnje razoaranje. Znai, istina je to joj je za vrijeme odmora poslije prvog sata rekao kolega Mirko Pozni, koga dodue ne cijeni kao pedagoga, da je njezin razred nemaran i do krajnosti nediscipliniran. "Tko ima na toj strani lektiru?" upita opet s olovnim pogledom, okrenuvi se k lijevoj polovici razreda.

Ustale su tri-etiri djevojke, htio se dignuti jo i Toma, ali su ga siktavi gasovi pritisnuli natrag na sjedalo.

Nekoliko se trenutaka vie majinski negoli ljutito osvrtala na lijevu, pa na desnu polovicu razreda, zatim se vrati na podijum, namigne djevojkama koje su ustale da sjednu, te progovori glasom "Slovenke koja je jedina preivjela prvi i ujedno posljednji atomski rat", kako je kasnije ustanovio Pik, da imaju pravo oni profesori koji se, to dalje sve vie, ale na njen razred. "Popustili ste, umjesto da se pred kraj kolske godine

NANA

-15-

prihvatite uenja. No, u redu. Neka bude! Pravednost trai od mene da u svome razredu zahtijevam isto toliko koliko i u svakom drugom razredu. Tko ne bude imao slijedeeg sata lektiru, tko ne bude poznavao vrlo dobro jednog od naih malobrojnih biografskih romana, tko ... ukratko, tko misli da je dovoljno ako dolazi u kolu samo zato da sjedi, dobit e takvu nedovoljnu ocjenu da je se nee rijeiti do mature. Tako, a sada prelazimo na Gregoria! Otvorite knjige!" Bolje je tako. Silom nee postii nita. to dalje, sve manje. Uope, pretjerana strogost u nastavi materinskog jezika ne vodi niemu, omladinu e samo odbiti od njega. I etajui ispred klupa, ona vrati u svoje krute obraze neto pedagoke ivahnosti, te nastavi glasom koji je iz asa u as postajao sve topliji i ljubazniji. "Posljednji smo put proitali i protumaili rane Gregorieve pjesme, a sada dolazimo do onih u kojima goriki slavuj razotkriva razoaranje nad ivotom. Jedna od takvih pjesama jeste ovjeka nipoto! Proitajmo je! Otvorite itanke!" Pravo rei. Pik ivi u looj sredini, to dalje, sve loijoj. Otac se lani drugi put oenio, ljetos i majka; ve prilino dugo ivi nekoliko tjedana tu i nekoliko tjedana tamo, otac ga kvari i majka ga kvari, to e rei: malo je njima stalo do njega, od oca i majke dobiva novac samo zato da im ne bude na smetnji. Morat u ga pozvati poslije kole i nasamo porazgovarati s njim. Jo jednom proeta ispred klupa, od vrata do prozora i opet natrag. Pa i ta Nives! Njena je majka nemogua. Mirie kao reklamni kotao za kolonjsku vodu. Mua je ostavila i zacijelo ivi s nekim kao prilenica. Kakva moe biti, prema tome, djevojka? Lake bi bilo da u razredu nema Pika i Nives, ali oajavati ne smijem. Pravi pedagog ne smije oajavati nikada! "No, jeste li ve nali ovjeka nipoto? Tko u ovom redu nema itanke? Nives? Jasno. Zato je nema, ako smijem pitati? Zaboravila si je? A namanikirati nokte i namazati usnice, to dakako nisi zaboravila. Gdje ti je uope kolska torba? Ovo je tvoja kolska torba?" Iva, ne daj se izazivati! Pozovi djevojku u zbornicu i reci joj u etiri oka sve to je zavrijedila! Pozovi ponovno njenu majku, ukratko, postupaj pedagoki! No u isto vrijeme dok je profesorici tako govorio njezin unutranji glas, njene su oi ispitljivo prelazile preko klupa. Ni polovica njih u razredu nemaju kolske itanke. To je prevrilo svaku mjeru! Kako da itaju i osjete ljepotu Gregorieva stiha ako nemaju svojih knjiga, svoga teksta? Sve to ve sam im nebrojeno puta objasnila, molila ih, ak preklinjala, da nose itanku sa sobom, ali badava. Htjela bih biti ljubazna s njima, o kako bih to htjela, a oni ipak... "I u ovoj klupi samo jedna knjiga, jedna na etiri. Tine, gdje ti je knjiga? A tebi Mojca? Neka dou vai roditelji to prije u kolu! kola nije ni kavana ni dansing, kako valjda misli Nives, ni sajam ni cirkus, kako misle Pik i Raglja, a nije ni raj, kako mislite vas dvoje. Najprije samo zaljubljeni pogledi i stisak ruku, a sada se ve i ljubite u koli, kako mi je prije praznika rekao jedan od drugova profesora. Ustanite kad razgovaram s vama!"

Tine i Mojca, oboje visoki, vitki, plavokosi, lijepi mladi ljudi, pocrvenjee u licu kao rak, iako ni za koga u razredu nije bila tajna da se vole. Njihova je tajna bila jedino no to su je na praznike doivjeli u Kamnikim planinama.

"Neete vie sjediti zajedno!" prosudi razrednica nakon kratkog razmiljanja. "Mojca, ti e sjediti", osvrne se po razredu, traei prikladno mjesto za zaljubljenicu, te dva puta preleti redove; dok je trei put ila pogledom po razredu, oi joj se zaustavie

NANA

-16-

na Jelki, koja, susrevi se s njenim oima, smjesta obori pogled i pocrveni jo jae nego maloprije

Mojca, "tamo desno, na Jelkinom mjestu, a ti, Jelko, tu na Mojinom. Jelko, uzmi svoje stvari! U posljednje vrijeme poputa u koli, tu sprijeda bit e blie profesorima."

"Neka ostane tu!" zamoli Magda, kad se Jelka nakon nekoliko asaka digla kao u vrtoglavici, a Darji preletio preko lica zadovoljan, upravo zluradi osmijeh.

"Rekla sam da e Jelka sjediti tu, a Mojca ondje, tako e biti bolje za obje, za sve troje", tvrdo progovori razrednica. Budui da su se obje djevojke jo nekale, njeno se lice odulji. (Pik: Staroslavenska boginja smrti produljila se u pedagoku palicu iz vremena kad je uiteljevao Jeprki uitelj!") 'No, zar da podnesem pismenu molbu? Mojca onamo, Jelka ovdje, a Tine ostaje na svome mjestu! Dakako, na svim satima, ne samo kad je slovenski jezik, i do kraja kolske godine!" Okrene se i ode do podijuma, da se smiri. Kad se okrenula, uhvati Mojin neprijateljski pogled. "I da ste mi slijedei put donijeli itanke! Svi!" vikne. "Tko je ne bude imao, nauit e napamet sve one pjesme koje emo slijedei put proitati i protumaiti! Tako, a sada na posao! Tine, posudi knjigu i proitaj ovjeka nipoto!"

Jelka nije ula ni zaletavajue itanje ni profesoriine primjedbe. Osjeala je da su je doslovce odvojili od neega to je bilo vrsto povezano s njenim dosadanjim ivotom; tu, kamo je dola, bit e drukije, kao to e odsada i sve ostalo u vezi s njom biti drukije. Tu je svima pred oima, nalijevo tik pokraj nje nalazi se prolaz izmeu klupa, ne samo s one strane nego i od katedre moi e se vidjeti kako grudica u njoj raste, kako se haljina na njoj napinje, kako...

Jelka doe k sebi tek kada tamo, za katedrom, ugleda profesora francuskog jezika, ne lijepog dodue, ali ipak pristalog mukarca srednjih godina i srednjeg, malko pleata stasa. Onako stojei, on upie svoj sat i odsutne, pa zakorai na kraj podijuma i visoko podigne desnicu, drei u njoj bijelu, broiranu knjigu.

"Alors, cest un livre tout nouveau", usklikne oduevljeno kao da dri u rukama otkrie stoljea. "Une antologie de la poesie Slovene parue a Paris." ak i tamo straga desno utihne smijeh. "Alors, enfin un recueil de poesies slovenes en franais."

Jelka oslune. Monsieur Alors, kako su ve prvog dana nazvali profesora francuskog jezika, bio je njezin najdrai profesor, a francuski jezik njen najdrai predmet. U posljednje dvije godine proitala je vie francuskih nego slovenskih knjiga, kod kue je imala nekoliko tuceta francuskih ploa, ne samo kompozitora ve i pjesnika i dramatiara u interpretaciji najboljih, parikih glumaca, a otac joj se ve od jeseni dogovarao s nekim svojim parikim poslovnim znancem, koji je takoer imao kerku, oko zamjene za vrijeme ferija.

"Zanimaju li vas, dakle, slovenske pjesme u francuskom prijevodu?" upita profesor na francuskom jeziku.

"Zanimaju, zanimaju", doleti odavle i odanle na slovenskom, ali i na francuskom.

NANA

-17-

"Kojeg slovenskog pjesnika sada uite?" "Gregoria!!" Malko prelista po knjizi i podigne glavu. "Dakle, tu je Gregori! Pas l'homme! To znai, Stropnik?" Osvrne se nadesno, ali se Jelka digne sa svog novog mjesta i ree: "ovjeka nipoto!" "Otkad sjedite ondje?" zaudi se profesor. "Od prijanjeg sata." "Zato?" Odgovori glas iz posljednje klupe: "C'est a cause de lamour!" "A cause de lamour?" Jo zauenije pogleda profesor Jelku kojoj njezini inae

blijedi obrazi u taj as upravo planue. "Oui", smijui se ree Francka, "cest a cause de lamour entre Mojca et Tine!" "Alors, cest autre chose", ree profesor gotovo s olakanjem i gotovo zahvalno

pogleda Jelku. Profesorov pogled zbuni Jelku jo vie, samo tu i tamo uhvatila je poneki na

francuski preveden Gregoriev stih. "Na kraju, jo jednu ljubavnu", ree profesor poto je proitao i protumaio

Gregorievu pjesmu. Okrene nekoliko stranica. "Alors, ovo! Dans livresse amoureuse dAloys Gradnik."

Jelka se trudila da prati profesorovo itanje. Ali je uspijevala uhvatiti samo raspjevani ritam pjesme, smisao nije razabrala premda je pojedine rijei razumjela. Tek kada profesor pone prevoditi, uspije da se malo ipak sabere.

"Oh, nattens de moi aucune parole! U originalu, ako me ne vara sjeanje, pjesnik je zapisao: O, saf ne morem rei ti besede! I dalje! Si je te suis comme la rose, parfum et chair - cueille-moi! e sem ti k a . . . ka duhtea roa vtri! Si je te suis comme une coupe de vin vermeil prends-moi! Oh, serre-moi dans tes levres et bois-moi jusqua la derniere goutte. e sem ti kakor aa vina dri, o dri me na ustih in me p i j , da zadnja kaplja v tebi izkopni."

Profesor digne glavu i pogledom, u kojem je bilo neeg trpko gorkog, pree po razredu. Da, to je ljubav, to je poezija. Kad sam bio u vaim godinama, nisam je uivao. Buljio sam u knjige, a potom je doao rat, okupacija, doli su zatvori, poela je partizanija, a poslije rata udarniki rad. Tko je onih godina dospio misliti na ljubav? A vrijeme je, meutim, teklo, teklo...

Lamour! Ljubav? Pitala se i Jelka dok je profesor iznad razreda gledao u svoj svijet. Prije nisam ula, nisam znala nita o njoj, pa ni sada jo ne znam. Je nen sais rien. Ono se dogodilo bez ljubavi. Sans amour. Nehotice i nesvjesno. Pa ipak... Ta se pjesma ne odnosi na mene. Nisam ga voljela, ni on nije volio mene. Nikad ranije nisam ga vidjela,

NANA

-18-

ni on mene nije do onog asa vidio. Ni poslije toga nisam ga vidjela, zacijelo ga nikad vie neu ni vidjeti, ni on mene takoer nee vie vidjeti. Samo jednom smo se vidjeli, samo jednom smo... Pa ipak... Ne, ne, dalje od mene sve to, dalje...

Opet se zagleda u profesora, opet primora samu sebe da slua. "I posljednja strofa! Pare que je sais que, semblable aux reves, qui se brisent et

sans cesse reviennent... Ker vem, da kot razbite tvoje sanje... comme le cri de la dou- leur, le remords et le crime... kot boleina, kes in kot zloin ... toujours je reviendrai hanter ton souvenir... bom vedno e hodila ti v spomin."2

Uvijek u ti dolaziti u sjeanje... Sigurno je zaboravio na mene ve drugoga dana, jo iste noi, a ja sam sauvala uspomenu na njega. Grudicu. Bez ljubavi, sans amour je poela rasti, sans amour raste i sans amour e sazrijeti, a ja sam, luakinja, mislila da nije bilo nita drugo ve samo to to je bilo, da je one noi poelo i svrilo se, da... da ...

Vie nije mogla. U grlu je stegne, u grudima zaboli, u glavi joj se smrai. Skoi na noge.

"Monsieur le professeur, je me sens tres mal..." "Tu peux sortir..." Zatetura prema vratima. Prije nego to ih je zatvorila, netko joj gurne torbu u ruku. I

ree joj neto. Na ulaznim vratima sunce joj udari u oi i ona kao oslijepjela presijee ulicu, te

nastavi pokraj izloga. Zaustavi se ispred izloga u kojem je bilo izloeno ensko rublje. Kombinei,

grudnjaci, pletene bluzice u najrazliitijim prelivima svijetlomodre boje. Poe dalje. Izlog s boicama najneobinijih oblika opet je zaustavi. Kolonjska voda, kreme, kozmetika pomagala, toaletne potreptine. Nekih dvadeset, trideset koraka dalje njenu panju privue veliki izlog knjiga. Nije li poetkom kolske godine kruila meu djevojkama knjiga koja govori o tim stvarima? Zar mi je Ada nije ak ponudila? Ne zanima me! Laljivica, a zapravo me bilo stid da uzmem knjigu u prisutnosti dviju djevojaka, valjda Francke i Alenke, koje su upravo tada prile. Dvije ili tri sedmice meu djevojkama se nije govorilo ni o emu drugom ve samo o toj knjizi. Uto su i momci nabavili knjigu. U odmorima su stiskali zajedno glave i priali o potankostima, a Pik i Raglja ak su ispisivali pojedine reenice i u toku nastave slali ih na listiima djevojkama.,. Kakav li joj je samo naslov? Grozniavo preleti preko naslova izloenih knjiga. Druba, Svjetlaci, Ni bog ni ivotinja... Tu su sve sami. romani, domai. Pree na drugu stranu ulaznih vrata. Naune i nauno-popularne knjige: tehnika, povijest, medicina. Nigdje malene knjige s djevojkom i mladiem na omotnici. Ali, u knjiari je zacijelo imaju.

"to elite, drugarice?"

2 Jer znam da u kao raspreni tvoji snovi... kao bol, kao kajanje i kao zloin... uvijek ti dolaziti u sjeanje...

NANA

-19-

"eljela bih knjigu... lijeniku knjigu o ..." "... o braku?" usluno priskoi u pomo zbunjenoj djevojci nasmijani mladi. "Da, knjigu o braku..." "Moda razgovore o spolnom ivotu i braku?" pomogne prodava oito veoma

srameljivom kupcu. "Da, da, ba tu knjigu", dahne Jelka sva crvena u obrazima. "Knjiga je ve rasprodana", ree momak ozbiljno, ak sa aljenjem, ali prieka

trenutak, opazivi u oima kupca razoaranost, te nastavi smijeei se, "ali smo za studentice nekoliko primjeraka sauvali. Studentica ste, zar ne? Trenutak!"

Imam li uope dovoljno novaca? zabrine se Jelka kad je momak nestao u susjednoj prostoriji. Brzo otvori torbicu. Imala je hiljadarku to ju je dobila od oca za Prvi maj. Hoe li biti dosta?

Uto se prodava vratio s knjigom. Da, da na svijetlomodroj pozadini tamnomodra silueta: djevojka zagrlila oko vrata

momka, a ovaj je obim rukama dri oko pasa i njeno privlai k sebi. "Izvrsna knjiga, napisala su je dva amerika lijenika mu i ena. Na vie od stotinu

pitanja, koja zanimaju kako momka tako i djevojku, vie od stotinu iskrenih odgovora." "Koliko stoji?" Tvrdo uvezana stajala je zaista vie od hiljadarku, ali broirana za dobrih stotinu

manje. Jelka gurne knjigu u torbu meu kolske knjige i brzo napusti knjiaru. Na prvom

raskru skrene ulijevo i pobrz". prema Tivoliju. Tu sjedne na prvu praznu klupu, izvue knjigu iz torbe, otvori je i pone pohlepno listati po njoj.

... Prije nego to se vjenamo htjeli bismo vas neto pitati... Muki spolni organi... enska karlica... Da li gubi tak nevinosti uvijek prate bolovi i krvarenje? To ovisi prije svega od... Kontracepcija je, po mojem miljenju... Fizioloka c nova neplodnog razdoblja kod ene... Danas je opepriznato miljenje da... Smatra se da od posljedica umjetnog pobaaja umire ...

Jelka, kojoj je ve kod prvih reenica sva krv opet iknula u lice, odjednom zatvori knjigu, ali je odmah zatim opet rasklopi i potrai sadraj; no kako nije tamo odmah nala ono to je htjela najprije znati, iznova stade nestrpljivo listati po njoj. Zaustavljala se asak na ovom ili onom pitanju, poela itati odgovor, ali ga je rijetko kada proitala do kraja, i opet je listala dalje. Tek, kad je dola do poglavlja o trudnoi i poroaju, stade itati mirnije, pozornije. Svega oko nje nestade: sunca i plavetnila neba, tihih koraka etaa, povjerljivih razgovora zaljubljenih parova, ptijeg pjevanja. Tek otar fiuk lokomotive, koja je projurila malko nie mimo razgranatih kestenova, trgne je iz zanesenosti. Podigne glavu. Brzi vlak s mnogo vagona, na prozorima ljudi, mukarci u bijelim kouljama, ene u svijetlim bluzama. Razdragani su, tko zna to ih eka na kraju

NANA

-20-

njihova puta u Trstu, Veneciji i jo dalje... a ja itam poglavlje o trudnoi i... Sklopi knjigu, s otporom u sebi poloi je na klupu pokraj sebe i digne se. Posljednji

vagoni izgubili su se meu drveem, klokotanje kotaa udaljavalo se i konano izgubilo u nerazgovjetnoj buci koja je dopirala iz grada.

Moram kui, odjednom se sjeti, mama e se ljutiti ako jelo ne bude pripremljeno ... Zgrabi knjigu, opet je gurne meu kolske knjige i biljenice, pohita u grad, sjedne u

trolejbus i odveze se. No tek kada je za sobom zatvarala kuna vrata, ona spozna da je kod kue, sjeti se to sve mora obaviti kad se iz dopodnevnog turnusa vrati iz kole. Baci torbu s knjigama u predsoblju na pod i potri prema kuhinji. No tek to je otvorila vrata, opet ih zatvori i jurne u kupaonicu. Iz ogledala iznad umivaonika u nju je zurilo blijedo, prestraeno lice. Otkako zna za sebe, na njenim obrazima nije bilo zdravog rumenila, ali tako blijeda, upravo papirnato blijeda, nije bila jo nikada. Obrazi bez kaplje krvi, usnice pepeljastosive, oi bez sjaja. Je li to uope njeno lice? Samo kosa, svijetloplava kosa, jo uvijek je isto tako gusta, isto tako bujna kao i nekada.

Uzme jedan od majinih rueva, koji su bili poslagani na polici ispod ogledala, namae usnice, a zatim nacrveni jo i obraze. U obraze ue neto ivota, ak i u oima joj se javi sjaj. Zacijelo nije bilo neto u redu sa elucem ili sa crijevima, ta sada se osjeam posve dobro. Juer je na Polevu tata naruio narezak. Mama je rekla da salama nije svjea, ali su je i ona i tata unato tome jeli, smlatili su ak i mamin dio. Stvarno je, znai bila pokvarena. Budalo, to e biti, nita drugo! Odatle i ova prenaglaena bljedoa i nervoza. Posljednjih mjeseci sasvim sam se zapustila. To to radi Nives, to je pretjerano, ali i to to u posljednje vrijeme radim ja, odnosno to ne radim, to je takoer bedasto. Dogodilo se samo jedanput, prvi put, i zar bih odmah zanijela? Ne, ne, to nije mogue! Rekao je da se ne moram bojati, ta...

Ode u predsoblje i prie velikom zidnom ogledalu. Pred sobom ugleda ne suvie visoku, malko punaku plavuu crveno zajapurenih

obraza i bujne, svijetloplave kose. Bila je odjevena u svijetlomodru haljinu s bijelim, istim ovratnikom. Ruke joj nisu bile predebele, a prsti su bili tanki, dugaki. Grudi joj se nisu isticale, ali su ipak bile lijepo zaobljene i vrste.

Dlanovima pokrije crveno zajapureno lice, ali ih ve slijedei asak strgne s lica, poloi na grudi i krene njima polako niz tijelo. Nisam nita punija nego obino, sve je isto kao i prije. Nita nije, nita! Okrene se i pogleda se jo i sa strane. Da, ista sam kao i uvijek, malko punana, ali ne debela. Potom jo jednom pree dlanovima preko trbuha. Ni trbuh nije nita napetiji nego obino.

"Nita nije, nita nije!" ree sebi poluglasno i smirena pohita u kuhinju. Ta ne moe ni biti, jer je rekao da...

Uto u ulaznim vratima kljocne klju. Mama! Skoi u smonicu po posudu s kojom je odlazila po hranu u oblinji samoposluni

NANA

-21-

restoran.

"to, jo nisi donijela jelo?" vikne Jelkina majka zlovoljno ugledavi je nasred kuhinje s praznom posudom. "Zar ne zna da tata popodne odlazi u Pariz, a ja imam vonju? Kupi i kruha! Gledaj da donese svjeeg i dobro peenog!" Kad je Jelka bila na vratima, jo narui: "Donesi i paketi mljevene kave i boicu slatkog vrhnja! Ta uzmi bocu! Ni mree nema! to je to s tobom? Zato nisi prije dola kui?"

"Imali smo omladinski sastanak, prouavali smo kolski statut i..." "Hajde brzo i vrati se to prije!" presijee je majka i ue u kupaonicu. Jelka skoi u smonicu po mreu i bocu. Vrativi se u. predsoblje, ona opazi na podu

svoju kolsku torbu. Zgrabi je i otri s njom u prvi kat; gore u svojoj sobici izvue iz torbe knjigu koju je bila kupila, te je gurne pod kau, a zatim odtropota niza stepenice.

U pekarnici se nije dogodilo nita posebno, ni u samoposlunom restoranu, ni u trgovini. Nitko joj nije rekao ni jedne dvosmislene rijei, niti ju je pogledao pogledom koji bi svjedoio da zna to nju mui. Znai, nita nije, nita nije! Samo nervoza, zbunjenost, boleljivost i neupuenost! Jo danas proitat u knjigu, od prve do posljednje stranice, sve moram doznati, a zatim u poi lijeniku! Neu vie da se muim najnemoguijim... hipotezama. Sjeti se Pustinje Gobi i nasmijei se. Tata e ve sutradan govoriti sa svojim parikim znancem i konano se dogovoriti za zamjenu. Mjesec dana praznika u Parizu! Ako ne prije, u Parizu u zaboraviti, sasvim zaboraviti na onu Adinu zabavu. Posljednji je as!

Obasjana lica i blistavih oiju vraala se svojom ulicom koju su radnici pripremali za asfaltiranje. as je ila sredinom ulice, a zatim opet uz rub, preskakujui hrpe kamenja i zemlje. Iako je dobro poznavala sve kue, ipak je svaku posebno pogledala. Bile su izgraene po jedinstvenom nacrtu, ali svaka obijeljena drugom bojom. Izmeu ulice i pojedine kue protezao se komad zemlje. Tu je ve rasla tamnozelena, gusta trava, tamo je bio zasaen ak nekakav ukrasni grm, ispred nekih kua jo uvijek su leale hrpe kamenja i pijeska, ispred njihove takoer. im se tata vrati s puta, morat emo urediti taj komadi zemlje ispred kue i onaj iza kue. Ako tata i mama zaista ne budu dospjeli, sama u se prihvatiti posla, tata neka samo narui kamion, da odvezu kamenje i pijesak.

Vedra i zadovoljna sa sobom i svijetom oko sebe, ona ue u kuu. Otac je bio ve kod kue, ula je njegove korake u blagovaonici. To je ispuni jo veim zadovoljstvom.

"Tako kasno ve, odavna nismo jeli", ree Stropnik, visok, stasit mukarac pedesetih godina, malko mrzovoljan kad su konano ipak sjeli za stol. "Popodnevni odmor otiao je s milim bogom." Pogleda na svoj sat i jo ree. "I ba danas! Auto e uskoro biti tu."

"I meni se uri, satove vonje treba plaati", ljutito ree Stropnikova, nekoliko godina mlaa od svoga mua, srednje visoka i punanija ena, plavokosa kao Jelka, dok je, meutim, Stropnik imao tamnu kosu, ali su mu kratko podrezani brkovi na krajevima ve sivjeli. "Mogli smo ve pojesti da je Jelka prije dola iz kole", jo ree i zduno se prihvati juhe.

Stropnik podigne pogled iznad tanjura.

NANA

-22-

"Nisi li rekla, Marjeto, da danas i sutra nee imati vonje?" "Bolje nekoliko sati vie nego ljosnuti", presijee Stropnikova mua. "Pa ipak, kladio bih se da nee poloiti ispit od prve", ree Stropnik malko

podrugljivo. "Previe si nervozna." "Kako da ne budem?" uzruja se Stropnikova. "Od sedam do dva na poslu, gotovo

svakog dana nekakav sastanak ili nekakva sjednica, pa posjeti, pa jo ovo i ono, predvieno i nepredvieno. A i s Jelkom je, to dalje, sve slabije, sve moram sama: brinuti se to emo jesti, kada emo dati rublje na pranje, i jo pospremati!"

"Da, to je previe za enu koja imao posao i takve funkcije kao ti, i za djevojku gimnazijalku", ree Stropnik. "Jelka ima sve vie uenja, a jo vie e ga biti slijedee godine, u etvrtom." Malko pouti, pa ree: "Sve bi bilo lake kad bi ti otila u penziju, kako si ve zimi govorila. U proljee, kad ispunim uvjete za penziju, i kad se preselimo, ostavit u posao, osloboditi se pola funkcija i ostati kod kue. Preselili smo se, ovog bi mjeseca mogla sve prekinuti, ali ti i dalje odlazi na posao, niti si se, koliko znam, jo ni jedne funkcije odrekla."

"Kako bih i mogla?" ljutito dobaci Stropnikova preko stola muu: "Posla stalno sve vie, problemi sve zamreniji, a ljudi, pravih ljudi nema. Uostalom, i sam zna da me to petljanje po kui ne veseli. A osim toga", dometne trenutak zatim, "tako lijepe plae, kakvu imam u posljednje vrijeme, jo nisam imala, pa ni tako traenog i odgovornog posla. Jo dvije ili tri godine neu prestati raditi, zato neka se gospoica kerka", dobaci Jelki, "kod kue malo vie prihvati posla."

Stropnik htjede neto rei, ali se savlada i na brzinu posre ostatak juhe. I Jelka je brzo grabila iz tanjura. Samo da se ve jednom tata odveze, a mama ode! Moram to prije proitati onu knjigu, moram to prije doznati kako je sa mnom! Ako nije nita, a nadam se da nije, tada u pospremiti i brinuti se za kuu, tako da se mama nee morati ni dotaknuti posla, tako da tata nee morati propustiti svoj popodnevni odmor, tako da... o, tada e opet biti lijepo!

Poslije prvih zalogaja odreska Stropnikova ljubaznije pogleda mua i ree: "Kad se vrati s puta, morat emo se definitivno dogovoriti o vikendici. Kotarovi su ve rezervirali parcelu kod Umaga. Kako mi je danas rekla Vlasta, mogla bi se dobiti jo jedna parcela tik do mora, veoma blizu njihove."

"Rekao sam ve da me vikendica na moru ne zanima", odvrati Stropnik mirno, ali otro. "I gdje je ak Umag! Gotovo tri sata vonje tamo i isto toliko natrag! elim neto takvo da neu gubiti pola dana na vonju. Doe umoran iz kancelarije, popodne i uvee nikakvih sjednica, niti kakvog drugog hitnog posla, sjedne u auto, odveze se do Sore, u Poljansku dolinu, negdje blizu ode, da se nadie svjeeg zraka i naeta po panjacima i umama."

"Dosta mi je etnje na posao i po gradu, meni prijaju samo morska voda i morski zrak", osorno odbrusi Stropnikova muu.

"to kae ti, Jelko?" okrene se Stropnik Jelki koja mu je sjedila slijeva.

NANA

-23-

Jelka se trgne. "Tata te pita jesi li i ti tako glupa te misli da je bolje imati vikendicu kraj Sore kod

kofje Loke, a ne kod Umaga na Jadranskom moru." Jelka upitno pogleda najprije majku, potom jo i oca. to ako se ipak pomaknulo?

to ako sam ipak u drugom stanju? "Ne znam o emu govorite", progovori zbunjeno. "Jesi li za vikendicu u Gorenjskoj, kamo bismo se mogli odvesti svake nedjelje, ak

kroz tjedan, ili tamo daleko u Istri? Mislim da..." "Ba zbog Jelke morali bismo imati vikendicu na moru", upadne Stropnikova muu u

rije. "Tekoe to ih ima svakog mjeseca otklonila bi jedino morska voda. Daljina nije zapreka. Mijenjat emo se u vonji, a druge godine sigurno e imati vozaku dozvolu i Jelka. Odgovori ve jednom, to gleda kao da sanja!" ljutito vikne jer je Jelka i dalje, utei buljila u zid ispred sebe.

Jelka otrgne pogled od zida, na kojemu se nije moglo to vidjeti, pogleda najprije oca, potom jo i majku, te progovori:

"Meni vikendica nije potrebna, tu ima dovoljno sunca, dovoljno zraka ..." "Bilo ga je", ljutito naglasi Stropnikova, "bilo ga je prije no to smo poeli zidati. to

sve nisu tada govorili! Ovaj je dio odreen samo za obiteljske kue, i na ovoj i na onoj strani. A kako je sada? Pred kuama stambeni blokovi; kad jo izgrade i oba nebodera, izgubit emo i popodnevno sunce. Zato i moramo podii vikendicu tamo gdje e biti svuda naokolo

dovoljno sunca i zraka. A to je mogue samo na moru. I trebat e pouriti, da netko drugi ne zaposjedne onu jo slobodnu parcelu blizu Kotarovih!"

Da, da, za vas je, tata i mama, najvanije to da je vikendica na moru ili vikendica u Gorenjskoj, a ja moram znati jesam li ili nisam...

NANA

-24-

"Mislim da nije tako hitno", ree Stropnik, odloi no i viljuku, te zapali cigaretu. "Najpovoljnije vrijeme za kuicu na moru ve smo propustili, prije nekoliko godina mogla si dobiti u Piranu, Kopru i drugdje dvokatnicu napola badava..

"Ako i nije najpovoljniji, ali je posljednji trenutak! Svatko koji neto znai ne odlazi vie na odmor u siildikalne domove, ve u svoju vikendicu, ili pak, u najgorem sluaju, u kakav dom republikih ustanova. Nismo vie u etrdeset i petoj ili pedesetoj godini."

"To znam i ja isto tako dobro kao i ti, zato i nisam protiv vikendice, ali ne na moru, ve ispod planina, ne samo radi reprezentacije ve i radi rekreacije, ne !"

"Pa gdje li je vikendica zdravija i ujedno reprezentativnija ako ne na morskoj obali?" "Moda za tebe, za mene nije!" Budui da su se najeli, Jelka ustane, ode po pladanj i poslae na nj posue, a majka

joj naredi da skuha tursku kavu. Jelka natoi u dezvu vrue vode, pristavi je na tednjak i prihvati se pranja posua,

to je ve nekoliko godina bio iskljuivo njen posao, a iz blagovaonice je i dalje dopirala sve nervoznija rasprava. Tata i mama ne znaju gdje bi gradili vikendicu, a ja moram rijeiti mnogo, mnogo tei problem: da li je u meni iva grudica ili nije, jesam li ili nisam u drugom stanju? Otiite ve jednom, kako bih mogla nastaviti itanjem i doznati kako je sa mnom! Moram to prije sasvim pouzdano znati, dosta je te nesigurnosti...

"Jelko, Jelko!" nervozno doleti iz sobe. "Molim, mama?" "to je s kavom?" "Odmah e biti, odmah!"" Konano voda ipak uzavrije; Jelka zakuha kavu, stavi dezvu na posluavnik, kamo

je ve bila stavila dva malena tanjuria sa alicama, te sve to odnese u sobu. "ekaj, Jelko!" zadri otac kerku kad se ova okrenula da se vrati u kuhinju. "O jo

jednoj stvari moramo porazgovoriti!" Jelka zastane kao izmeu zemlje i neba. "Molim!" promuca. "Mnogo hitnija nego vikendica", progovori Stropnik naglaujui, "jest druga jedna

stvar."

"Koja to?" upita Stropnikova naroguena. Jelka se povue do vrata i uhvati drhtavim rukama za njih. "Tako zaista vie ne moemo dalje", nastavi Stropnik mirno, "otkako smo se

preselili, dan za danom ista pjesma: jelo nije pripremljeno na vrijeme, sobe nisu

NANA

-25-

pospremljene, rublje nije oprano, koulje nisu uglaane, a pred kuom je sve razbacano i sprijeda i straga..."

"Radim koliko mogu!" uzvikne Stropnikova. Jelka ispusti vrata i podigne pogled. "Ne spoitavam ni tebi, Marjeto, ni tebi, Jelko", nastavi Stropnik pomirljivo, ali ipak

otro. "Radite koliko vam doputaju posao i kola, pa ipak, reda nema." "Prola su, na sreu, vremena kada je ena bila sluavka muu i djeci, i ja sam se

takoer borila za to da se vie ne vrate!" "Ne mislim da bi ti morala postati sluavka, ali e morati dobiti stalnu ensku

pomo, takvoj kui kakva je naa potrebna je ena koja bi..." "Lenartu, teta rijei!" upadne Stropnikova muu u rije. "Tue ene ne elim u kui!

Dosta dobro znam kako je dan-danas s djevojkama. ak i na one ene koje dolaze iz kunog servisa da iste prozore i laste parkete moram paziti itavo popodne."

Digne se, ali odmah sjedne i zapali cigaretu, kao da je stvar za nju svrena. "Ne mislim na tuu enu, mislim na Katru", objasni Stropnik. Stropnikova otpuhne oblak dima na drugu stranu okruglog stola za kojim su sjedili, i

ree naglaujui: "Rekla sam ti da tuih ljudi ne elim u kui!" "Katra je moja sestra", naglasi i Stropnik. "Kuhala bi i prala, te industrijske hrane i

tog industrijskog pranja, tog industrijskog ivota uope, svega toga ve mi je dosta. Katra bi se uope brinula za kuu i zemlju oko nje. Dali bismo joj gornju sobu, gore je takoer kupaonica sa zahodom, ivjela bi sama, pa ipak s nama. Zna i sama, Marjeto, da je ona dobra kuharica, zna i to da svojom penzijom jedva spaja kraj s krajem. Njoj bi bilo bolje, i nama takoer, konano bismo imali dom kakav bismo ve odavno morali imati."

"Rekla sam ti ve da o tome ne elim ni uti! Ni o Katri ni o bilo kojoj drugoj eni. U kui elim biti sama, volim mir, uzrujanosti i ljudi dosta mi je na poslu. Katra?" jetko se nasmije. "Istina, tvoja je sestra, ali je i bogomoljka, a takvih ljudi nisam podnosila nikada, a sada ih podnosim jo manje!"

Ustane i poe prema zidu od stakla. I Stropnik ustane. "S tobom se zaista ne moe pametno razgovarati. I sama vidi da tako vie ne

moemo dalje, pogotovu otkako smo se preselili. Iz dana u dan postaje sve nervoznija i razdraeni ja, s Jelkom takoer nije neto u redu, pogledaj je samo kako je blijeda! to kae ti, Jelko?"

"Ja? to kaem ja?" otegnuto upita Jelka i opet se uhvati za vrata. "Jelka nee odluivati o tome!" odbrusi Stropnikova muu. "Zato je blijeda? Zato

to previe bulji u knjige i ui kraj svoga gramofona. Fiziki je rad koristan, samo neka

NANA

-26-

ga ne izbjegava." Otvori vrata na terasu, ali ih opet zatvori i nastavi mirnije, "kola traje jo mjesec i pol, zatim dolaze praznici i Jelka vie nee uati po pet ili est sati na dan u koli. A to se tie moje nervoze", jo ree, "to e proi im dobijem vozaku dozvolu i budem imala vikendicu kamo u moi s vremena na vrijeme pobjei..."

U predsoblju zazvoni telefon. Jelka se otrgne od vrata i pohita u predsoblje. "Mama, za tebe!" trenutak kasnije zovne majku. Stropnikova odbrza u predsoblje, Stropnik izae na terasu, a Jelka se vrati posudu u

kuhinji. Drukije bi bilo kod nas kad bi dola teta Katra! Koliko bih samo imala vie vremena za uenje, itanje i "svoj gramofon". Tata i mama takoer bi se manje prepirali, a ja ne bih bila tako sama! Ali mama ve odavno ne voli tetu Katru, ne samo zato to ide u crkvu ve se radi i o neemu drugom. A sigurno joj je ao i novaca. Najprije smo tedjeli za fiu, zatim za ovu kuu, onda za "zastavu 1300", a sada je na redu vikendica, vikendica na moru ili vikendica u Gorenjskoj. Tata mora sve vie raditi, mama je sve ivanija, a ja imam sve manje vremena za kolu i za sebe. Pa ipak, sve to nije nita u usporedbi s onim to me jo eka. Ne, ne, to nije istina, to ne moe biti istina!

Brzo obrie posue i otri gore u svoju sobicu. Nekoliko je asaka nepomino stajala nasred nje, a zatim skoi do vrata i tiho ih

zakljua. Potom klekne pred kau i izvue ispod njega knjigu. Nekoliko je trenutaka prelistavala po njoj, a zatim sjedne na kau i nastavi itati ondje gdje je u Tivoliju prekinula. itala je sve pohlepnije. Ponekad joj rumenilo oblije obraze, a onda joj, opet, sva krv nestane s obraza. Istovremeno je ula sve to se dogaalo u kui. Mamu je opet zvao telefon, netko joj je poruio da ima uvee sjednicu ili neto slino, zatim joj tata spoitne to toliko odlazi na sjednice, a kuu puta u neredu. Mama mu otro odbrusi. Gadno su se porjekali, i tata konano dotropota po stepenicama gore, ode u svoj kabinet i tamo je prilino dugo hodao prije nego to se poeo spremati za put. Uskoro i mama doe gore u spavaonicu i stade otvarati ormare. Poto se presvukla, opet odjuri dolje, neko je vrijeme stajala u predsoblju pred ogledalom, a zatim otkljua ulazna vrata i napusti kuu. Uskoro potom tata izae iz svog kabineta i usmjeri korake prema Jelkinoj sobici Jelka gurne knjigu pod jastuk i skoi do stola, te pograbi prvu biljenicu koja joj je dola pod ruke.

"Jelko, jesi li kod kue?" Prie vratima i otkljua ih. "Doli smo, dakle, tako daleko da se moramo zakljuavati jedan pred drugim", ree

Stropnik vie tuno negoli prijekorno. "Nisam se zakljuala pred tobom, tata", ree Jelka ispriavajui se. "Znam", progovori Stropnik nakon nekoliko trenutaka, "alosno je to da si se morala

zakljuati da bi mogla na miru uiti."

NANA

-27-

"Mama ima stvarno slabe ivce", ree Jelka. "Ne samo slabe ivce nego je upravo poludjela, samo posao i njene funkcije, pa

sjednice, sastanci, posjeti, kod kue vie uope ne moe izdrati. Bit e jo gadnije kada naui voziti. A sada jo i ta vikendica na moru! Imamo tako lijep dom, mogli bismo ivjeti u miru i zadovoljstvu, mogli bismo..." Ne zavrivi reenicu, odmahne rukom, prie k Jelki i dotakne se suhim usnicama njenog ela. "Dogovorit u se s gospodinom Gramontom da jo ove godine izvrimo zamjenu. Da li bi ila radije u Pariz u srpnju ili u kolovozu?"

Kako? U Pariz? Zar da idem u Pariz, a ne znam kako je sa mnom? "Jelko, zar te Pariz nimalo ne veseli?" zaudi se Stropnik jer Jelka nije ni odgovorila.

"Jo prekjuer molila si me da na svaki nain ugovorim zamjenu ve za ovu godinu..." "Svakako, veselim se Parizu, svakako, molim te da se dogovori, svakako, svakako",

pouri Jelka. "I ja mislim tako, odmorit e se od kole, od tog naeg kunog rusvaja, te usavriti u

francuskom, to e ti druge godine i uope i te kako dobro doi. Dakle, koji mjesec: srpanj ili kolovoz?"

"Srpanj, ne, radije kolovoz, zapravo, svejedno mi je da li srpanj ili kolovoz..." "Dakle, kako e biti Gramontovima najprikladnije!". Poljubi je u oba obraza. "Do

vienja, Jelko! Nadam se da u u subotu biti kod kue! Ako ne u subotu uvee, onda u nedjelju dopodne!"

"Do vienja, tata!" uzvikne Jelka, pritri ocu, koji je uto ve otvorio vrata, vrsto ga zagrli i ponovi prigueno: "Do vienja, tata!;;

"Do vienja!" ree otac toplo i stisne kerku k sebi, a zatim se hitro spusti stepenicama u prizemlje.

Jelka je neko vrijeme stajala na pragu svoje sobice. Dolje se ulazna vrata uskoro otvorie i opet zatvorie. A asak zatim ve se otvorie i opet zatvorie i vrata na automobilu koji je maloprije doao pred kuu. Tek tada Jelka ue u sobicu i zatvori vrata za sobom. Znam, tata, nije ti lako, ali kako je teko tek meni! No ne samo zbog mame. Na njene sam se ispade ve navikla; to to se oborilo na mene mnogo je, mnogo gadnije. im se um automobilskog motora izgubio u gradskoj buci, prie kauu, izvue

knjigu ispod jastuka i nastavi itati. Nije ni opazila kada se njeni crvenkasti sjaj sunca na zalasku prelio preko uto

obojenog bloka na drugoj strani ulice, niti kada je mrak isprepleo njenu sobu tankim nitima. Tek kada joj oi vie nisu mogle dovoljno brzo razabirati pojedine rijei, ona podigne glavu s knjige. Trenutak ili dva zaueno je gledala u gotovo tamni prozor, a onda isprui ruku do prekidaa, zapali svjetlo i nastavi dalje itati. Ali ne duge. Dolje u ulaznim vratima zveknu klju.

NANA

-28-

Mama! I asak zatim ve su se uli majini hitri koraci. "Jelko, Jelko!" Sakrije knjigu pod jastuk i otri dolje. "Jesi li spremila veeru?" "Nita mi nisi rekla ..." "Zna valjda da s vonje dolazim gladna", uskipi u Stropnikovoj. "Jo i sjednicu

imam. Nisam rekla! to stoji i gleda? Upali tednjak i stavi dezvu! Valjda ima u hladnjaku jo neto salame. Narei je i uzmi s police bocu krastavaca! Brzo! brzo!"

Uskoro vihor opet jednako tako divlje odhuji kao to je i dohujao. Za njim ostade samo neto uprljanog posua koje bi Jelka morala oprati, ali ga ona samo sloi u sudoper i opet se zaputi gore u sobicu. Jo nije ni zatvorila vrata za sobom kadli dolje zazvoni telefon. Sigurno za tatu ili mamu. Ipak otri dolje i podigne slualicu.

"Jesi li ti, Jelko?" "Ja sam. Ado!" "Nisam te prepoznala po glasu." "Stvarno?" "Da li je u koli bilo to novo?" "Nita." O, da... Pomaklo se, vjerojatno se pomaklo i ja sam vjerojatno ... "Nita

posebno." "Zaista nita?" "Pa, Morana je razdvojila Tineta i Mojcu ..." "Kako je rijeila taj ljubavni problem?" "Mojcu je premjestila na moje mjesto, a mene na njezino." "To je stvarno slino Morani, misli da e time zatrti ljubav. teta, nas dvije smo se

razumjele, ti si i bolji ak od Mojce..." "Moi ete razgovarati o ljubavnim stvarima..." "O tim stvarima radije razgovaram s momcima, zapravo ni s njima ne razgovaram,

ve ..."

Jelka spusti slualicu na viljuku. Zatim prieka jedan trenutak. Zaista, zazvonilo je. Ali slualicu nije digla.

Otri do stepenica, ali se polako, veoma polako uspinjala u prvi kat. Da sam one veeri ostala kod kue, sada bih bila ve gotova s uenjem, uzela bih u ruke kakvu lijepu knjigu, a moda bih sjedila pred televizorom ili sluala ploe. A tako se moram baktati s tim runim stvarima. Runim, runim, runim! Otvori vrata svoje sobice,

NANA

-29-

zatvori ih, zakljua i baci se na kau. Runim, runim, runim! Nekoliko je asaka nepomino leala, a zatim opet uzme knjigu u ruke.

U bloku s onu stranu ulice gasila su se svjetla jedna za drugima, ljudi su se spremali u krevet, a ponetko, koji je legao kasno, te se, prije no to je ugasio svjetla, osvrnuo kroz prozor, opazio je na ovoj strani, u jednoj od obiteljskih kua, osvijetljeni prozor. Oni u viim katovima vidjeli su kroz otvoreni i nezastrti prozor djevojku sagnutu nad knjigom. Eh, ta kola! Sva srea da je iza mene, eh ti profesori, sva srea da vie nisam u njihovoj vlasti. Konano se tamo preko utrne i posljednje svjetlo. Gorjele su jo samo uline svjetiljke.

Jelka proita i odgovore na nekih stotinu pitanja koje su momak i djevojka postavili lijenicima, a onda se odjednom strelovito digne i ne osvrnuvi se na knjigu koja joj je skliznula iz ruku i pala na pod skoi do prozora. emu itati i dalje? Sve je kao na dlanu: dopodne se stvarno pomaklo, u sebi doista nosim grudicu, ta grudica ivi i raste, za nepuna etiri mjeseca ona e dozrijeti i...

"O, o!" prigueno krikne i pritisne znojne dlanove na uarene obraze.

NANA

-30-

VEE UOI DANA POBJEDE

Uavi u kolski hodnik, gdje je pet ili est momaka nehajno vuklo svak svoju cigaretu, zaustavi joj se korak, to traim tu? Obavit e to i bez mene. Ali, to da radim kod kue? odmah potom opet se upita. Mama je otila ve sredinom popodneva, tata se jo nije vratio, kua je prazna i zaudara na buku i malter. Da poem u Tivoli, na Ronik? Ili, da se skiem ulicama, sve dok mi ne otpadnu noge?

"Jelko, ipak si dola?" vikne Mojca koja je upravo u taj as dotrala s Tinetom stepenicama iz prvog kata. "Veeras e biti mnogo posla, samo da cigaretu popuim, odmah u doi!"

Da, najbolje je da ostanem. Tu neu biti sama. Zapravo, bit u sama meu svojim kolegama i drugim acima. Koliko ih vie bude, toliko u vie biti sama. Nitko me nee opaziti, nitko se nee osvrnuti na mene. I konano: to je ipak ples naeg razreda. Duna sam da pomognem. Uostalom, obeala sam da u doi. I uope...

Potri stepenicama gore. Na vrhu stepenica, gdje je bio stol s blagajnom, stvorila se takva guva da se nije mogla odmah provui. Dva orijaa, vie nalik na mesarske pomonike negoli na studente, buno su uvjeravali Jemeja i Toneta, koji su prodavali ulaznice, da su bivi maturanti i da prema tome imaju pravo ui. "Legitimaciju, legitimaciju!" traio je Jernej. "Kakvu legitimaciju?" protivio se prvi od te dvojice orijaa, dok je drugi gurkao Tone tu petstotinarku, znai vie nego dvostruku ulaznicu, te ponavljao: "A to? To ne znai nita?" "Ajde!" konano se Tone smeka, dakako zbog petstotinarke (isti prihod, naime, ide u ekskurzijski fond njihova razreda), te namigne Jemeju neka popusti. Orijai su, zadovoljno namigujui jedan drugome, odjurili stepenicama u prvi kat, a Jelka je polako ila za njima. Na prostoru za ples dugakom i prilino irokom kolskom hodniku s prozorima zdesna, s razrednim vratima slijeva, a tamo u dnu s niim podijumom za glazbu etalo je vie parova; manja grupa djevojaka brbljala je pred vratima na kojima je velikim slovima bilo ispisano GARDEROBA, a napadno vea grupa momaka stajala je pred vratima s natpisom BUFFET; meutim, pred treim vratima, na kojima je bilo napisano FIVE PINGUINS i koja su bila otvorena kao i prva i druga, nije bilo nikoga, ali se zato malo dalje vrzmalo nekoliko mladia pred vratima koja su vodila u muki zahod. Uzdu napola otvorenih prozora poredali su se kao vojnici u stroju kolski stolci, a zaposjednut je bio samo jedan: na njemu je sjedila Morana. No acima se inilo da su zaposjednuti svi. Jelki takoer.

"Sva srea da si dola!" s olakanjem pozdravi Darja Jelku kad se ova progurala u razred koji je sluio za garderobu. "Od Mojce ionako nee biti nita. Tek to je dola ve je otila."

Na klupama je lealo nekoliko ogrtaa, a na svakom listi s brojkom. "Molim!" usluno dovikne Jelka djevojci koja je s one strane kolske klupe to je

prijeila ulaz u razred ekala s ogrtaem u rukama.

NANA

-31-

Pa ipak, nije pametno to sam dola. Plesai e se vrtjeti i ovdje, pokraj vrata, te e i po mene takoer dolaziti; ako nitko drugi, doi e svakako Toma. I zar da jo i pleem? S Tomaem? No sada, kad sam ve tu, ne mogu vie otii. Do kraja u morati biti izloena pogledima itave kole, pa sadanjih, a takoer i bivih aka, te njihovih prijateljica. Od svih mogunosti kako da utuem ovo subotnje vee ova je najgora.

Dolo je nekoliko nestrpljivih mladia, kojima se urilo u buffet; poslije mladia dolo je pomijeano drutvo, i bilo je toliko posla da Jelka vie nije dospjela da se bavi sama sa sobom. U najveu guvu pred vratima odjednom je odanle, s kraja hodnika, udarila tako buna glazba da je najoduevljenijim plesaima i plesaicama doslovce podigla noge, no Jelki se otro zabola u ui.

"Kakvi bukai!" ree ona. "A meni se ine perfektni!" oduevljeno uzvikne Darja. "Pik ih je pronaao negdje na

Viu. I pjevaju, navodno, sjajno. Ve zbog njih sve e biti puno." Na klupama su se mnoili proljetni ogrtai najrazliitijih preliva svijetlih boja, te

prozirni rupci pastelnih boja i torbice najrazliitijih oblika. Mukih je ogrtaa bilo manje, a i ti su bili gotovo svi iz tamnomodrog utavog najlona. Zaplesae prvi parovi. Francka sa etvrtokolcem koji joj je ve od poetka kolske godine slao ljubavna pisma; zatim Nives sa visokokolcem, ve nekoliko tjedana dolazio je poslije kole po nju s "volkswagenom" to ga je prije mjesec dana dovezao iz Njemake; zatim Rudi s debeljukom iz paralelke... to dalje, bilo ih je sve vie. Poznatih, ali i nepoznatih. Dakako, Tine je odveo Mojcu ve poslije prvih taktova, premda navala na garderobu nije popustila. Uskoro zatim pojavio se Toma.

"Jelko, smijem li moliti?" "Zar ne vidi da ima posla?" mrzovoljno odbrusi Darja Tomau. "Vie nije takva navala ..." Naie gomila mladia i odgurne Tomaa. "Onda kasnije", ree Toma i u znak oekivanja mahne Jelki, to Darju jo vie

ozlovolji. Jedan od mladia, koji su na brzinu skidali ogrtae, zamoli Darju za ples. Ne rekavi

Jelki ni rijei, ona ode s njim. Plesaa je bivalo to dalje sve vie, plesaica takoer. Veinom su bili domai, ali je

bilo prilino i bivih, pa i takvih koji su se pretvarali da su bivi, Jernej i Tone bili su, naime, sve nemarniji i putali su svakoga koji se istakao "novanom" iskaznicom. Na plesalitu bijae ivo i glasno. Glazba je bila sve bunija. Morana je, dodue, ve odavno hodala uzdu prozora, ali su njeni strogi pogledi mogli doprijeti jedva do najbliih parova; tamo pak na sredini, posebno kraj razrednih vrata, mogli su se nesustezljivo preputati ivotu koji je kola itavog tjedna guila: nesputan razgovor, nesputan smijeh, neobuzdani povici, sve snanije struganje nogama, drski poskoci i nagli okretaji, te vatreni pogledi, ali i upravo obredna ushienost. Ovaj ili onaj par

NANA

-32-

vakao je gumu za vakanje, a neki plesai, vie ili manje kutravi, ak su usred plesa pripaljivali cigarete.

Kako ve neko vrijeme nije bilo nikoga u garderobi. Jelka ode do katedre; nekoliko je asaka kao skamenjena stajala kraj nje, a zatim se spusti na stolac i ostade nepomino sjediti. Goli, prazni zidovi naokolo, pred njom klupe s ogrtaima najrazliitijih boja, nadesno prozori, s one strane njih obrisi stambenih kua na veernjem nebu. Prole sam godine bila u tom razredu. Satovi su brzo prolazili, brzo su prolazili i dani, takoer i tjedni i mjeseci. Rado sam dolazila ovamo. Sjedila sam ondje, u treoj klupi, kao i ove godine dolje u prizemlju, i tu su se takoer nizali gotovo jedan za drugim isti profesori. kolski sat nije bio nimalo krai, zadaa i uenja nita manje. Neke su knjige bile iste kao i ove godine, neke biljenice takoer, a bila sam mlaa jedva godinu dana. Pa ipak, kakva razlika! Kako je lijepo bilo tada, a kako je strano sada.

Odanle od vrata zovne je poznati glas. "Jelko, uje li, Jelko!" Kao da ju je Toma zatekao na zabranjenom poslu, ona sva prestraena skoi na

noge. "Sama? Ali, slijedei ples je na. Nee plesati samo Mojca i Darja! Ne daj se

iskoritavati! uje li?" "ujem, Tomau. Ali veeras neu plesati." Toma raskolai oi. "to se dogodilo?" "to bi se dogodilo?" upita naglo, kao da vreba. "Znai, dolazim po tebe!" odvrati Toma raspoloeno. "Uostalom, i ja imam prilino

posla, ta zna: moram da se brinem o ozvuenju, a aparatura je dala svoje", jo je dodao i izgubio se meu plesaima.

I Jelka opet ostade kraj katedre, izgubljeno se osvrui po razredu. Pretprole godine sjedila sam u drugoj klupi, tik kraj prozora. I tada su se ovdje nizali

jedan za drugim gotovo isti profesori i iste profesorice kao i lani, kao i ljetos, samo s tom razlikom to su za nas bili svi novi, i tui. A veina njih ostala nam je tua do dana dananjega. Za mene su bili tui i kolege i kolegice. Sve mi je bilo tue. Sve, sve. Tjedan dana prije poetka nastave preselili smo se iz Maribora. Kako sam bila nesretna prvih mjeseci! Kao da sam ve tada slutila, to e me snai u Ljubljani. Ali je bilo i lijepo; prole i pretprole godine. Pa to onda ako su kolege, kolegice, pa profesori i profesorice bili novi i tui, knjige su mi bile bliske, uenje ugodno, kolski ivot privlaan. Koliko bezbrinog prianja i nesputanog smijeha, koliko sitnih nevolja koje su se ipak sretno zavrile, koliko zamrenih problema koje sam ipak rijeila. A kakve sam probleme zapravo i imala? Upoznavali smo tue zemlje i tue narode, pronicali u davnu povijest i posezali daleko u budunost, uili o praljudima i praivotinjama; o svim moguim i nemoguim stvarima govorili su nam profesori, samo nita o tome to

NANA

-33-

se ve tada zbivalo u nama, sve smo znali i poznavali, samo sebe nismo upoznali. A najmanje ja. Ve tada dok sam sjedila tamo na kraju klupe, neke su uenice odlazile na sastanke s mladiima i za vrijeme sata itale ljubavna pisma, ak ih i pisale, a prole godine valjda nije bilo djevojke koja nije imala momka. A u meni je sve spavalo. Samo uenje, domae i kolske zadae, tu i tamo kakav film, pa knjiga i ploe klasine glazbe. A sada? Ja sam u drugom stanju, a kolegice su jo uvijek bezbrine kakve su i bile. Nijedna od djevojaka, koje se vrte na hodniku, ne nosi u sebi grudicu koja raste, raste, sve dok ne sazrije. Naredne kolske godine, kad se na razred na Moraninu obavijest opet bude vratio ovamo, ja u imati dijete; umjesto da sjedim tamo u drugoj klupi i sluam zanimljiva i nezanimljiva profesorska predavanja, ja u prati pelene, previjati dijete i bdjeti nad njim; umjesto da itam knjige, sluam svoje ljubimce i...

S uasom se osvrne oko sebe. O, je li to mogue, je li to uope mogue? Na hodniku glazba utihne, a plesai stadoe divlje pljeskati i zahtijevajui vikati:

"Bis, bis!" I doista, glazba se opet javi, najprije bubanj, potom i elektrine gitare. Netko ak i zapjeva. Hrapavo i kretavo, kakva je bila i glazba.

Ue razrednica. Jelka je zbunjeno pozdravi i vrati se do vrata. "Strano", ree Morana i, uhvativi se u oaju i uasu za glavu, jo triput to ponovi,

"strano, strano, strano! I to bi trebalo da bude aki, kolski ples, to bi trebalo da bude omladinska zabava?"

Vie bolnog i muenikog nego ljutitog lica, ona prijee nekoliko puta razdaljinu od prozora do vrata, a zatim zakorai na podijum i sjedne za katedru.

"Stropnikova, reci po istini, je li ti se to svia?" Jelka se blijedo osmjehne i odmahne glavom. "Mislim da kulturnom ovjeku, ma koliko bio mlad, to divljanje nije ples, to

nabijanje nije glazba, to tuljenje nije pjevanje." Pokae prema vratima, pokraj kojih su promicali plesai kao u transu. "Pogledaj samo, momci skau kao podivljali konji u preriji, a djevojke kao majmunice u praumi! I to u koli! Strahota!"

Ali, to biste tek rekli, drugarice razrednico, kad biste znali da je jedna od vaih uenica, ona koja u sve tri godine nije dobila ni jedne nedovoljne ocjene ni najmanjeg ukora, u drugom stanju? Ve vie ste puta rekli da doemo k vama ako nas snae nevolja, rekli ste da ste naa druga majka. Ne znam da li se itko vama ve obratio. Ja bih rado, veoma rado to uinila. Nekome ipak moram rei kako je sa mnom. U onoj svojoj knjizi proitala sam da je za pobaaj prekasno, da mi nema pomoi, moda biste mi vi ipak pomogli, moda...

Obim rukama uhvati se za, klupu kraj koje je stajala i sagne glavu u koju joj je navaljivala krv. No uskoro opet digne glavu i pogleda ravno prema katedri.

"Drugarice razrednico ..."

NANA

-34-

"to je, Stropnikova?" "Htjela bih vam neto rei..." "Rekla sam vam ve da sam vaa druga majka." "Ali to je neto veoma strano, neto ..." "Ba zato mi reci! Nisam udata, ni djece nemam, ali razumijem mladoga ovjeka,

pokuavam ga razumjeti." U Moraninim sivim oima zatreperi topao plamiak. "No, Jelko ..."

"Neete se ljutiti?" "Zato bih se ljutila? Zaista, u koli sam stroga, moram biti, no ja u stvari nisam

takva. elim vam samo dobro. No?" Jelka se jo vre uhvati za klupu i skupi svu svoju hrabrost. "Dogodilo se ..." "to se dogodilo?" "Dogodilo se ... dogodilo se da sam zatrudnjela..." S lica razrednice u trenu nestade prijaznosti, ono se odulji, a oi zalie olovom. "Zatrudnjela?!" "Da zatrudnjela, drugarice razrednico. I sada ne znam to da inim..." Razrednica se digne. Sada je bila jo via i tanja nego obino. Nikakve topline ni

samilosti ne bijae u njenim olovnim oima. "Jesi li rekla majci?" "Nisam." "Ocu?" "Nisam." Kratak mrtvaki muk, nato suho: "Najprije reci ocu i majci, a potom se ispii iz

kole!" "Zato bih se morala ispisati?" "Valjda ipak ne misli da emo drati trudnicu u koli? Neka doe majka u kolu!

Odmah u ponedjeljak! Ako ne doe, iskljuit emo te." "Iskljuiti?" "Nego to misli? Treekolka i u drugom stanju! I to u mojem razredu!" Opet se

spusti na stolicu. Na blijedim obrazima javi joj se preziran osmijeh. "Daleko smo doli. Nikakvo udo kad je sve doputeno, kad moramo sve dopustiti. Najprije ples, to ples, divljako skakanje, a zatim sve drugo ..."

"Drugarice garderobijerko