ARHEOLOŠKI PRAKTIKUM

Područija istraživanja u arheologiji

1. Arheologija nebioloških ostataka – MATERIJALNA KULTURA2. Arheologija bioloških ostataka čovjeka –OSTEOLOGIJA

3. Arheologija bioloških ostataka životinja- ZOO-OSTEOLOGIJA4. Arheologija bioloških ostataka biljaka ; različita područija- ARHEOLOGIJA FLORE,POLENOLOGIJA...

1. MATERIJALNA KULTURA :

Arheologija nebioloških ostataka: artefakata ,proizvodnja i upotreba oruđa ,oružija i dr. predmeta...

( TEHNIKA + TEHNOLOGIJA= ARHEOLOGIJA ). Tehnika i tehnologija rada idu zajedno i pomoću njih nastaju artefakti.

2.OSTEOLOGIJA:

Paleontologija – znanstvena disciplina koja istražuje prve pojavae oblika života na Zemlji. Zemlji. Paleontologija je znanost o razvoju života na Zemlji, drevnih biljaka i životinja zasnovana na fosilima, svjedočanstvima njihovog postojanja sačuvanim u stijenama. Uključuje proučavanje fosila tijela, tragova, brloga, odbačenih dijelova, koprolite, i kemijske ostatke. Suvremena paleontologija postavlja drevni život u njegov kontekst, proučavajući kako su dugoročne fizičke promjene globalne geografije ("paleogeografija") i klime ("paleoklima") utjecale na evoluciju života, kako su ekosustavi reagirali na te promjene, i zauzvrat promijenili planetarni okoliš, te kako su ti međusobni odzivi utjecali da današnju bioraznolikost. Dakle, paleontologija se preklapa s geologijom, proučavanjem stijena i formacija stijena, te s botanikom, biologijom, zoologijom, i ekologijom, disciplinama koje proučavaju živa bića i njihovu interakciju. Polenologija je proučavanje peluda, suvremenog ili fosilnog.

Glavne grane paleontologije su:

paleozoologija (životinje), paleobotanika (biljke),

mikropaleontologija (mikrofosili).

*u koštanoj srži nalazi se kalijev karbonat (mineral,tj.nematerijalna sustanca), zahvaljujući kojoj ljudski ostaci ostaju sačuvani duže vrijeme.

Fosili- okamenjeni ostaci najranijih pojava oblika života na Zemlji. Fosili su najčešće ostatci skeleta uginulog organizma jer se meki dijelovi vrlo brzo raspadnu. U iznimnim slučajevima (brzo zakopavanje) mogu biti sačuvani i meki dijelovi, a takva nalazišta nazivamo Lagerstatten. To su vrlo vrijedna nalazišta iz razloga što organizmi s mekim tijelom mogu činiti i do 60% individua u moru. Meki dijelovi se također mogu sačuvati smrzavanjem i desikacijom (isušivanjem). Fosili (na latinskom, fossus, što znači "iskopan") su mineralizovani ili drugačije sačuvani ostaci - ili druge vrste tragova i otisaka (poput tragova stopala) - životinja, biljaka i drugih organizama. Budući da se fosili nalaze u stijenama i sedimentnim stratama, također su poznati i pod nazivom fosilni zapisi. Proučavanjem fosila bavi se paleontologija. Fosilizacija je u stvari veoma rijetka pojava, budući da prirodni materijali teže raspadanju. Da bi organizam postao fosiliziran, njegovi ostaci treba da budu što prije pokriveni sedimentom. No, postoje iznimke tome, kao u slučaju kad se organizam okameni, tj. petrificira, ili čak ostane u sredini bez kiseonika, poput dna jezera. Postoji nekoliko različitih tipova fosila i procesa fosilizacije.Fosili se uglavnom tragovi ostataka samog organizma. Međutim, fosili također mogu biti tragovi koje je organizam ostavio za sobom dok je još uvijek bio živ, kao ostaci stopala ili ekskrimenti dinosaurusa ili reptila. Ovi tipovi fosila se zovu fosilni tragovi, za razliku od fosila tijela. Konačno, život iz prošlosti može za sobom ostaviti podatke koji se ne mogu vidjeti, ali se pak mogu zapaziti u obliku hemijskih tragova. Živi fosili" je izraz koji se koristi za žive vrste, koje blisko podsjećaju na vrste poznate na osnovu fosilnih podataka, pa prema tome izgledaju kao fosil koji je "oživio."

Paleontografija- proučava prve pojave čovjeka na Zemlji. Paleontoloških istraživanja koriste se za lokalne i regionalne korelacije naslaga, kao i za razumijevanje uvjeta taloženja, te pomažu u rješavanju problema utjecaja današnjih promjena na klimu i okoliše. Također su nazaobilazna u geološkom kartiranju, ali i istraživanjima ugljikovodika za potrebe naftnih kompanija.

Osteologija- (grč. osteon- kost; logos-nauka) je naučna disciplina koja se bavi naučnim istraživanjem ljudskih kostiju *pomoćne discipline su joj arheologija i fizička antropologija

Osteologija detaljno istražuje:

- Straukturu kostiju- Elementi skeleta- Zubi ( struktura, zubne naslage...)- Morfologija kostiju (kosti po obliku)- Funkcija kostiju

- Bolesti- Patologija ( deformiteti tokom rasta )procesi

osifikacije ( nastajanje kosti iz hrskavice, oblik hrskavice i sl )

- Otpor i čvrstinu kostiju (biofizika itd..)

*Patologija (patološka anatomija) je znanost koja se bavi proučavanjem bolesti, odnosno promjenama na stanicama, tkivima i organima nastalim tijekom bolesti. Naziv je izveden od dviju starogrčkih riječi, πάθος - pathos što znači bol ili patnja te λόγος - logos što znači riječ ili znanost.

Osteologija je veoma često upotrebljivana od strane znanstvenika za identifikaciju ljudskih ostataka s ciljem određivanja :

- Životne dobi- Uzroka smrti- Vrste pola

- Način rasta - Tok razvoja umrle osobe u biokulturnom

kontekstu

METODE RADA U OSTEOLOGIJI

- Evidencija sačuvanih skeletnih elemenata - Evidencija stanja i broj sačuvanih zuba- Evidencija životne dobi ostataka umrle osobe temelji se na:

- epifisealna fuzija(epifiza-spužvasti kraj kosti koji odvaja jednu kost od druge ; fuzija- proces srastanja dvije ili više kostiju ,npr: kod Rimljana zbog velike količine olova u organizmu )

- dentalnoj erupciji( stepen izbijanja odnosno rasta zuba iz čeljusti )- zubnih naslaga(tooth wear)- naslage na ocaklini zuba koji nastaju tokom života , daju elemente za dataciju kao

i za druge zaključke npr. Geografsko porjeklo osobe i sl.)

- Određivanje polnih odlika na temelju morfologije kostiju.- Stanje skeleta osobe u trenutku smrti.- Mehanička analiza ( kosti imaju svoje dimenzije koje se mjere i unose u formular osteoloških podataka )- Određivanje uzroka smrti (forenzička arheologija )- Određivanje starosti osobe u trenutku smrti ( numeričke odlike – ako su kosti mehke ,vlžne , lahko lomljive, krhke ..)- Određivanje debljine kostiju radi određivanja načina ishrane ..- Deformacija kostiju ( npr. Kost je čitava ali ima poremećaje ...)- Patološka ili kulturna modifikacija ( promjene na kostima )

TAFONIMIJATAFONIMIJA - je znanstvena disciplina koja se bavi istraživanjem geoloških i bioloških procesa koji se odvijaju između smrti nekog organizma i njegovog konačnog stanja u stijeni.

Tafonimija kostiju, izloženost kostiju utjecaju vremena , izjedanje (ugrizi) kostiju, tragovi ubistva (krvoločnost), tragovi paljenja kao i dr. oblici djelovanja...

Tafonimija (tiphonomy) –Tapho – smrt/ukopavanje ; grč. Nomos = zakon ; istraživanje procesa i uvjeta fosilizacije kostiju. Znanost o promjenama na ostatku organizma od uginuća do pronalaska fosila.

PRIMJENA OSTEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA

Osteološka istraživanja su najčešće primjenjiva u drugim znanostima i istraživanjima ka što su :

1. Forenzičke znanosti ( forensics )2. Fizička antropologija ( phisical antropology)

3. Arheologija ...

Ciljevi osteološkog istraživanja su :

- Demografija (demography)- Ishrana- Bolest (boleštine)- Odlike koje ukazuju na aktivnost. - Fizika ljudskog tijela- Genetika (genetics) ranih ljudskih populacija

- Migracije ljudskih populacija.- Socijalna nejednakost.- Identifikacija nepoznatih ostataka ljudskih

kostiju- Kriminalna istraživanja- Stare ozlijede – ratni sukobi - Ratni zločin ( etički odnos umrle osobe ; etička

arheologija)

3.ARHEOLOGIJA BIOLOŠKIH OSTATAKA (ZOO-OSTEOLOGIJA, ZOO-ARHEOLOGIJA, ARHEOZOLOGIJA)

ZOO-OSTEOLOGIJA - predstavlja naučunu disciplinu koja istažuje životinjske ostatke pronađene u okviru arheološkog nalazišta.

Takvi ostaci najčešće sadrže čvrste djelove životinjskog tijela. Za arheologiju takvi ostaci imaju važđnost zbog toga što su mogli predstavljati dio čovjekove ishrane ili su životinje kojima isti ostaci pripadaju , korišteni za rad,transport, odjevanje, dekoraciju ili kao dio određenog kulta... Istraživanje životinjskih ostataka pomaže arheolozima da razumiju taktiku i strategiju ljudskog održavanja u prošlosti i cjelokupnu ekonomsku interakciju. Istovremeno ista istraživanja upotpunjavaju našu današnju sliku o vrstama ljudske okoline i okolice (okoliša) u kojima je čovjek bio nastanjen.

OSNOVNE KATEGORIJE ARHEOLOŠKIH ISKOPAVANJA

1. Normalni uslovi/uvjeti arheološkog očuvanja nalazišta2. Ekstremni uslovi/uvjeti arheološkog očuvanja nalazišta.

-Normalni uvjeti/uslovi : Najčešće nalazi pronađeni u normalnom klimatskog i geografskom – geološkom okolišu i u okviru uobičajni geografskih širina.

- Bakonybarkan

- Zmijska humka , oko 1070.g.

- Pećina Betulov Spodno ( Slovenija) ; ABRI – PRIPEĆAK

- Potočka Zjalka ( Slovenija)

Geološki sedimenti tvore slojeve pomoću kojih se mogu analizirati stratumi (slojevi). U pećinama mogu nastati geološki sedimenti, taloženja koja se najčešće sastaju od niza slojeva (geoloških slojeva). U okviru geoloških sedimenata ,mogu se pojaviti tragovi boravka ili djelovanja čovjeka i ti tragovi predstavljaju slojeve unutar geoloških sedimenata.

- Obale rijeke : Lepenski vir ( Džerdap) Srbija. Oko 5 000g.p.n.e.- Vinča na Dunavu. Neolit; Srbija- Grobne humke kao tumuli ( tumulus)- Sutan tepe u Siriji- Naselja na uzvisinama – utvrde ( castella ,oppida-gradovi koji su očuvani na uzvisinama). Pojavljuju se u

metalnom dobu.

NALAZI POD VODOM ( Podvodna arheologija)

- Ekstremni uvjeti:

a) očuvanje u vlažnom okolišu (OZETE-država Washingnton. Naselje kitolovaca. ; Holme Next the see,Nofolk, Engleska(brončano doba)

b) očuvanje u suhom okolišu( Teba, Egipat; Tutankamonova grobnica)

c) očuvanje u hladnom (smrznutom) okolišu ( Barow, Aljaska.Datacija 1 500. Kultura Inuita ; Ledeni čovjek Ötztalen-a u Alpama; Grobovi humark iz Pazynyk-a u Sibiru)

d) nalazi očuvani pod vodom – PODVODNA ARHEOLOGIJA

e) urbani ambijent – urbana arheologija koja se bavi nedavnom prošlošću.

UTJECAJ KLIMATSKIH USLOVA NA ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE U ŽIVOTNOM OKOLIŠU

- Utjecaj glacijalnih doba na oscilaciju morske razine

Glaciologija- je znanost o ledenjacima ili općenitije znanost o ledu i prirodnim pojavama vezanima uz led. Riječ ledenjak, tj. glečer dolazi iz latinskog glacies što označava led ili mraz.Glaciologija je interdisciplinarna geo znanost koja povezuje geologiju, klimatologiju, meteorologiju, hidrologiju, biologiju i ekologiju. Disciplina također oblikuje dio fizičke geografije.

Glacijalni pejzaž ( Švicarska)

- Erozija sedimenata na obalama rijekaUVJETOVANOST

ARHEOLOŠKIHNALAZIŠTA :1. Geološki faktori - Geologija je znanost koja se bavi

proučavanjem Zemlje. Pokušava objasniti kako je Zemlja formirana i kako se mijenja. Znanstvenici koji se time bave zovu se geolozi i proučavaju tlo, stijene, planine, rijeke,

oceane i druge dijelove Zemlje. Također, geologija može obuhvatiti izučavanje građe drugih (terestričkih) planeta, pa se naziv može proširiti na pojam planetarne geologije. Riječ geologija je nastala od grčkih riječi γη (Gea = Zemlja) i λογος (logos = znanost)

2. Geografski faktori - Geografija (grč. γεωγραφία), znanost koja proučava prostornu stvarnost Zemljine površine. Naziv potječe iz klasične starine, a upućuje na prvotno značenje geografije, pa je prema tome nastala i riječ zemljopis.[1] Geografija tada nije bila znanost s određenim objektom i ciljem Geografija kao znanost o geografskom prostoru (Zemljinoj površini) objašnjava raširenost, utjecaje i međuzavisnost svih najvažnijih prirodnih i društvenih čimbenika, koji sudjeluju u oblikovanju geoprostora kao cjeline ili njegovih prostornih dijelova (regija).

3. Klimatski faktori - Klima (sa grčkog nagib, klima) kao meteorološki pojam je skup meteoroloških čimbenika i pojava koje u određenom vremenskom periodu čine prosječno stanje atmosfere nad nekim dijelom Zemljine površine.

a) Utjecaj glečera – diluvijalni faktorib) Utjecaj rječnih plavljenja – aluvijalni faktoric) Utjecaj vjetra – eolski ( aeolian – Aeolus- grč. bog vjetra) faktori

Ekologija je prirodna znanost. Ekologija proučava odnose među živim organizmima, kao i njihov utjecaj na okoliš u kojem obitavaju, te utjecaj tog okoliša na njih. Iako se razvila kao grana biologije, ekologija se, osim onih iz biologije, koristi i saznanjima iz kemije, fizike, matematike, te brojnih drugih prirodnih znanosti.

Arheološki izvori su materijalni ostaci koji se mogu svrstati u 3 grupe:

1. Artefakti su predmeti napravljeni ljudskim djelovanjem (ljudskom rukom), namjenjeni nekoj upotrbi npr: oruđe , oružije, odjeća, nakit, posuđe i sl....U arheologiji pod pojmom artefakti ( artefakta, artefact) podrazumijevaju svi objekti kioji su izrađeni ili preoblikovani ( modificirani).

Artefakti su po svojoj prirod:

- Kameno oruđe i oružije- Keramika- Metalni predmeti

- Drveni predmeti- Staklo- Nakit, odjeća...

Kosti s tragovima ljuske intervencije Tragovi deformacije na kostima Artefakti se nalaze na površini zemlje kao izolirani ili raštrkani tokom rekognosciranja ili arheološkog

iskopavanja. U slučaju arheološkog iskopavanja artefakti dolaze iz bilo kojeg ARHEOLOŠKOG KONTEKSTA. Grobni prikazi – artefakti ukopani s tijelom pokojnika , nalaze se uz tijelo mrtve osobe kao prilozi... Artefakti se mogu pronaći iz bilo kojih arheoloških situacija (feature) kao što su smetljište (midden) ili nekih

drugih domaćih okolnosti Kao votivne figure i votivni predmeti s određenih lokacija u okviru naselja (okoliša/okolice) ili stambenih

objekata.

-Atrefakte treba jasno razlikovati od cjeline arheoloških nalaza koji nastaju ( tj. Dolaze do izraza)tokom arheoloških iskopavanja kao što su :

* stratigrafsje karakteristike

* ognjista

*putevi

* ostaci ili depoziti biofakata i ekofakata

* životinjske kosti * sjemena i dr...

Sva navedena artefakta predmeti su arheološkog interesa. Nasuprot artefaktima stoje manuporti koji predstavljaju prirodne objekte koji su pomjereni ljudskom djelatnošću ( aktivizmom) , npr.:

- Morske školjke su djelovanjem čovjeka pomjerene iz obalnog djela u unutrašnji dio ...- Zaobljeni oblutci koji su nastali djelovanjem rijeka u riječnim koritima a koji su djelovanjem čovjeka pomjereni

dublje od njihovog prirodnog nalazišta uz rijeku.Pri tome se mora paziti na značajnu razliku neki situacija. Najstariji kameni objekti (eoliti) koji se po svojim odlikama mogu biti najprimitivniji artefakti ili prirodno oblikovani fenomeni koji zbog svojih odlika pokazuju pogodnim da isti budu upotrebljeni od strane čovjeka (tj. Nisu čovjekov proizvod a nije ih čovjek preoblikovao – modificirao)

- Navedene razlike su veoma česte i nejasne, npr.: kosti neki životinja predstavljaju biofakt dok rezbarene kosti predstaljaju artefakt iz tog razloga što je čovjek vršio intervenciju nad njima.

KORIŠTENJE ARTEFAKATA U ARHEOLOŠKOJ ANALIZI

- Svi artefakti u uobičajnom govoru nazivaju se terminom „nalazi“- Do njih se dolazi slučajno ili planiranim rekognosciranjem terena - U razmatranju važnosti nalaza odnosno artefakata potrebno je naglasiti da se artefakti koje nalazimo tokom

arheološkog iskopavanja nalaze u određenom odnosu prema arheološkim podacima, koji su jasno određeni arheološkim kontekstom

- Položaj artefakta (nalaza) u arheološkom kontekstu iznimno je važno za serijaciju i proces relativnog datiranja

Položaj artefakta u arheološkom kontekstu iznimno je važan za rad nakon iskopavanja tokom upotrebe Haris matrix (Harris matrica je alat koji se koristi da prikazuju vremenski slijed arheoloških konteksta i tako redoslijed taloženja na "suhu" arheološki lokalitet. Matrica odražava relativni položaj i stratigrafski kontakte primjetan početak ) evidencije slojeva.

- Datiranje nalaza i situacija na lokalitetu obično se odvija nakon završetka i iskopavanja - Međutim u cilju praktičnog odvijanja iskopavanja se mogu odvijati i predhodno , to s naziva spot dating. Spot

dating se odvija uporedno s iskopavanjem - Stoga se analiza nalaza često obavlja tokom iskopavanja u vilju predhodnog (ad hoc) datiranja ( spot dating).- To predhodno datiranje predstavlja proces nužnog određenja datacije konteksta koji se iskopava.

2. Ekofakti- ne-artefakti; biološki organski ostaci. To su od ljudi ulovljene, uhvaćene ili sakupljane životinje ili biljke , namjenjene kao izvor energije i ishrane. Ekofakti uključuju:a) Životinjske kosti i ostatke biljakab) Tlo i sedimente koji mogu dati određene popdatke i baciti svjetlo na ljudsku aktivnost u prošlosti .

3. Geofakti- akumulacija organskih ili neorganskih materija, nenamjerno uzrokovani ljudskom rukom (npr. polen od žita)

ARHEOLOŠKI KONTEKST- U cilju rekonstrukcije ljudske aktivnosti u prapovjesti ili u povjesti na određenom arheološkom lokalitetu veoma

je važno da se razumije kontekst arheoloških nalaza. Nalazi na terenu predstavljaju arheološki kontekst.- Arheološki kontekst podrazumijeva (obuhvata)

1. Sve arheološke nalaze 2. Strukturu nalaza3. Odnose (relacije) među arheološkim nalazima4. Situacija na nalazištu.

- Arheološki kontekst sastoji se od : 1. njegove direktne (suštinske) matrice (matrix) koju čini sam arheološki materijal i neke vrste sedimenata kao

što su pjesak, šljunak, gline... MATERIJAL +ZEMLJA = MATRICA2. Njegove provenijencije (provenijence) koja predstavlja horizontalne i vertikalne pozicije (položaje)

arheoloških predmeta unutar te vrste matrice.3. Njegove pridruženosti ( asocijacije- associations), s ostalim nalazima (učestralost njegove pojave s ostalim

arheološkim ostacima ,promatrani obično u okviru iste te matrice)- Za arheologiju je veoma važno da spoznaju važnost identifikacije i preciznog bilježenja pridruženosti

( asocijacije) među arheološkim nalazištima. - Povredu arheološkog nalazišta u najtežem obliku predstavlja iskopavanje bogatih nalaza koji imaju ili mogu

imati komerijalnu ili kolekcjonarsku vrijednost pri čemu se tokom kopanja ne evidentiraju :1. Matrica2. Provenijencija3. Asocijacija

Ako bi arheolozi sistemski istraživali razbacani materijal ,oni bi mogli prepoznati sekundarni kontekst tog materijala.

Na osnovu stanja koje arheolozi zateknu mogu izvršiti rekonstrukciju objekta.

OPĆE ODLIKE KAMENIH KULTURA (lithos-kamen)

Litičke kulture su kulture : paleolit, mezolita i neolita!

Za iste je karakteristična upotreba neobrađenog, poluobrađenog, potpuno obrađenog kamena kojeg ustvari čini kamena jezgra(core) koja se podvrgava obradi

Kvarcni kamen je nastao erupcijom vulkana.

PROBLEM TERMINOLOGIJE

U potpunosti obrađen kamen ustvari čini kamena jezgra prema kojoj se čovjek odnosi ili koja se podvrgava obradi na više načina .

Prije svega slijedi pronalaženje pogodne kamene jezgre (core) kvarcnog kamena.

Korištenje pogodne kamene jezgre s njenim dotjerivanjem na način odbijanja njenih djelova , poslužili su određenoj funkciji.

Bulb of percusson-tačka udarca

Retuširanje- dodatno oblikovanje kako bi se dobio konačni oblik radi neke funcije i najene.

Tokom obrade kamene jezgre nastaju određene količine funkcjonalnih odbitaka i nefunkcjonalnog odpada , koje se određuje zajedničkim nazivom DEBITAGE.

Iako se odbijene oštrice(flakes) nalaze i u ranijim razdobljima one ipak predstavljaju jednu uobičajnu oštricu

Posebno odmjerenim udarcem čekića od kamene jezgre odbijaju se oštrice koje se odlikuju dugim ostrim ivicama koji mogu poslužit različitim namjenama

Oštrice (aflint bladel) se uglanom izrađaju kako bi se oblikovali strugači ili rezači, odnosno rezaljke

Kamena jezgra od koje se odbijaju oštrice obično se nazivaju „jezgra oštrice“

Oružija odnosno oruđa koja nastaju od pojedinačnih oštrica nazivaju s ealati (bladel tools)

Primjerci oštrica manjih dimentija (ispod 12 mm dužine) nazivaju se općim imenom mikroalati ( microblades)

Mikroalati bili su veoma često izrađivane i upotrebljivane tokom mezolitika , djelovi složenih oruđa..

U analizi oštica potrebno je izdvoiti one koje nastaju svojevrsnom obradom osnovne oštrice na način odbijanja od istih manjih listića...

OBLICI ODPADA (DEBITAGE)

Terminom debitage naziva se sav materijal koji nastaju kao odbitak i kao takav može imati funkcjonalni oblik ili predstavljat kao višak, odnosno otpad.

Obrade litičkog materijala naziva se općim terminom litička produkcija (litic production)

Obrada kame jezgre na način odbijanja od iste djelove koji su ili pak nisu planirani za bilo kakvo naknadno korištenje nazivaju se litička redukcija koja može biti primarna i sekundarna.

Pri istoj nastaje funkcjonalno oruđe, oružije, koje nastaje redukcijom izvorne kamene jezgre. Prije početka obrade kamena jezgra je cjlovita.

Drugim riječima ,litičkom redukcijom nastaju kamene iverije („trijeska“, odlomci, krhotine)koje može a i ne mora imati funkcijufunkcjonalne namjene.

U analizi arheološkog konteksta potrebno je naglasiti da arheološki pojam assamblage (skup predmeta) može u sebe uključiti oruđe, oružije ,otpad i retuširanje, ali nije ogranicena samo na njih:

Različiti oblivi litičkih odbitaka Odbačene i pogrešno izvedene primjerke oruđa Te komadiće smrvljenog materijala nastali tokom redukcije

Analiza predstavalja jedan poseban oblik litičke analize i ista podrazumijeva u potpunosti assemblage-a litičkih odbitaka / kameno iverje Chipped stone- bez obzira kakvi su oni tj. Bez obzira da li imaju funkcjonalnu namjenu vec predstavljaju odpad u punom smislu te riječi.

Analiza odbitaka podrazumijeva se u cilju istraživanja različitih oblika tih istih odbitaka i otpada.

Karakteristika assemblag-a koji nastaje kao rezultat litičke redukcije i kojeg čine prvenstveno materijal koji nastaje kao odbitak(unutar kojeg je onaj materijal koji se pojavljuje kao višak – otpad) tokom operacije obrade litičkog materijala...

Način obrade kamene jezgre Mjesto udara u jezgru

Frekvencija udarca u jezgru Perkasione tehnike (debitage)

Analiza otpada pruža informacje o nekadašnjim litičkim predmetima koje je čovjek koristio u davnoj prošlosti.

Ona također, moze dat informacije o :

Organizaciji proizvodnje litičkog materijala O razmjeni dobara i trgovini (litičkog materijala) O socio-ekonomskom i kulturnom organiziranju društvenihgrupa prošlosti

ARHEOLOŠKA INDUSTRIJA

Arheološka industrija predstvalja termin koji se pojavljuje u arheološkoj znanosti s ciljem da se označi jasno određeni niz (lanac) assemblage-a povezanih s činom proizvodnje a time ujedno i s pojavom pojedinačih predmeta u arheološkom kontekstu

Termin arheološka industrija veže se za najraniju prahistoriju u slučajevima pojave nizova assemblage-a u okviru kojih se pojavljuje jasno određena proizvodnja pojedinačnih predmeta koji po svojim općim odlikama pripadaju jednoj jedinstvenoj manri rada tih proizvoda.

Ukoliko se u okviru assemblage-a pojavljuju potrebe o postojanju varajacije u izvedbi pojedinih predmeta i ponašanju ljudi u procesu proizvodnje istih tada se može govoriti o pojavi posebno određenih arheoloških kultura koja se razlikuju jedna od druge. Kada se govori o litičkoj industriji kao primjerima mogu se navesti litičko – idustrijski odnosi ...