RENESANSNA ARHITEKTURA ŠPANJOLSKE I NJEMAČKE PRIJEVOD I SAŽETAK: DAVOR SIFTAR

MURRAY

ŠPANJOLSKA

Talijanske renesansne ideje i oblici ušli su u Španjolsku na isti način kao i u Francusku: Španjolci su vladali Napuljem, a talijanski su političari bili ovisni o Charlesu V. I Filipu II., pa nije iznenađujuće što je nekoliko talijanskih umjetnika stiglo u Španjolsku (osobito u drugoj polovici stoljeća), a mnogo je Španjolaca odlazilo u Italiju.

"Platereskni" stil, tako nazvan zbog sklonosti prema zlatarskom radu, utemeljen u ornamentalnim oblicima pretežno lombardijskog porijekla, bio je dodavan grobovima kao neka vrsta dekorativne "kože", odakle se proširio i na površine građevina. Ovi lombardijski elementi, koji u biti nisu bili arhitektonskog karaktera, bili su kompletno transformirani, ali rezultat je imao malo veze s arhitekturom. Postoji svega nekoliko građevina koje zaista odražavaju talijansku praksu i datirane su iznenađujuće rano - oko 1500. g., ili čak i ranije. One su pripadale prvoj fazi renesansnog utjecaja, koji je oko 1526. otvorio put drugom, klasičnijem stilu, koji je trajao gotovo do kraja 16. stoljeća. Konačno, strogi "herreranski" stil, započet oko 1560. trajao je do ranog 17. st.

DVORIŠTE SAN GREGORIJA Valladolid, 1487 - 1496.

Graditelj: Juan Guas. Dvorište se sastojalo od dviju arkada, jedne iznad druge, što je očigledni talijanski utjecaj. Dvostruke arkade gornjeg kata donekle su nalikovale Bramanteovu dvorištu u San Ambroggiju, a sličile su i tipu kojeg je predstavljalo Dvorište lavova u Guadalajari iz 1483.

PALAČA MEDINACELLI Cogolludo, 1492 - 1495.

Graditelj: LORENZO VASQUEZ. Možda najraniji primjer talijan-skog tipa palače. Građena je prema prototipu talijanskog 15. st, a ukupni dojam sliči Fi-lareteovu crtežu Banke Medi-ci u Milanu, pa se može pret-postaviti da je slijeđen lombar-dijski, a ne toskanski uzor. Va-squez je očigledno bio obrazo-van u Italiji, možda u Bologni.

KRALJEVSKA BOLNICA Santiago de Compostela, 1501.

Arhitekt: ENRIQUE DE EGAS. Jasan primjer talijanskog ukusa. Sagrađena je radi hodočasnika, istovremeno kad je Bramante dobio narudžbu za Tempietto. Arhitekt je morao biti svjestan talijanskih uzora, jer je u križnom tlocrtu vidljiv utjecaj Filareteova projekta za Ospedale Maggiore u Milanu. Dvorište je također veoma nalik milanskom prototipu, pa čak i Bramanteovu dorskomklaustru u San Ambroggiju.

BOLNICA SANTA CRUZ Toledo, 1504 - 1514.

1

Arhitekt: ENRIQUE DE EGAS. Bolnica je slično pro-jektirana kao i ona u Santiago de Compostela.

STUBIŠTE U S. JUAN DE LOS REYES Toledo

Arhitekt: ENRIQUE DE EGAS. Zajedno sa stubiš-tem u Bolnici Santa Cruz, to su prvi datirani primjeri otvorenog stubišta u Europi. Jedino što je u Italiji to-me prethodilo, bili su crteži građevina koje nisu sa-građene, Francesca di Giorgia i Leonarda. BOLNICA SANTA CRUZ, TOLEDO

KATEDRALA U GRANADI poč. 1523.

ENRIQUE DE EGAS 1523. započinje gradnju, a 1528. zamijenio ga je Diego de Siloe, čije je remek-djelo velika rotonda.

ROTONDA je projektirana kao crkva unu-tar crkve i vladao je stav da ju je Siloe pro-jektirao po uzoru na crkvu Sv. groba u Je-ruzalemu. To je vjerojatno točno, ali interi-jer podsjeća na katedralu u Paviji i poka-zuje zajedničke karakteristike s Braman-teovim ranim projektom Sv. Petra u Rimu,koji je adaptirao tip martirija Svetog groba. ROTONDA

ALCAZAR Toledo, 1537.

Arhitekt: ALONSO DE COVARUBIAS. Ova fasada pokazuje regresivan utjecaj talijanskih formi u velikom jednostavnom bloku, u posve dekorativne svrhe. Dvorište Alcazara (unište-no u ratu) bilo je stilski drugačije od fasade i podsjećalo je na dvije donje etaže Cancelleri-je u Rimu, a dovršio ga je Francisco de Villalpando (prevodio je Serlija).

BOLNICA TAVERA Toledo, 1542 - 1579.

Projekt: BARTOLOME DE BUSTAMANTE, tajnik kardinala Tavere. Dvorište je gotovo jednako ono-me u Alcazaru, ali fasada pokazuje daleko veći os-jećaj za teksturu na talijanski način.

STUBIŠTE KATEDRALE U BURGOSU 1519 - 1526.

Autor: DIEGO DE SILOE. Stubište zvano Escalera Dorada, derivirano je iz Bramanteova projekta dvorišta Belvederea, što dokazuje kako je Siloe poznavao modernu rimsku arhitekturu.PALAČA CHARLESA V. u Alhambri, Granada, 1526 - 1568.

Projekt: PEDRO MACHUCA, slikar koji je ra-dio u Italiji i očigledno poznavao rad Braman-

2

tea. U Španjolsku se vratio 1520, prije počet-ka talijanskog manirizma. Palača je dobar pri-mjer talijaniziranog klasicizma prije Eskorijala. Kvadratnog je oblika, smještena je unutar Al-hambre, s jednim uglom koso odrezanim i pretvorenim u oktogonalni oratorij. Ima 4 ula-za - po jedan na sredini svake strane, koji vo-de u veliko kružno dvorište. DVORIŠTE je sagradio LUIS MACHUCA, nakon smrti svog oca (1550.), očito u skla-du s njegovim nacrtima. Dvoetažni dorski i jonski portiko koji okružuje dvorište i ravna entablatura (a ne lukovi) podsječaju na Ca-prarolu i Michelangelov Kapitol, ali oboje je bilo projektirano nakon Machucina odlaska iz Italije. Čini se da je Machuca nastojao stvoriti antičko kružno dvorište kakvo je bilo projektirano za vilu Madama, ali nikada sa-građeno. U tu svrhu je pravilno upotrebio dorsku i jonsku kolonadu, vjerojatno derivi-ranu iz dvorišta Bramanteove palače Massimo.

PROČELJE (1526.) je iznenađujuće jer pred-stavlja bogatu varijaciju Rafaelove kuće i to je jedan od najranijih primjera upotrebe rustifici-ranih pilastara, ništa manje sofisticiranih od onih Sanmichelijevih, Romanovih ili Sanosovi-novih, koji su vjerojatno nastali kasnije.

ESCORIAL Madrid, 16. st.

Graditelj: JUAN DE HERRERA. Od 1550. g. Španjolskom vlada kralj Filip II, veliki poznava-telj slikarstva. Simpatizirao je talijansku umje-tnost i strogost vignolijanskog stila koji je vla-dao u Rimu od 1550-tih godina. Herrera je bio upravo takav arhitekt kakvog je trebao: "Iznad svega jednostavnost forme, otmjenost bez aro-gancije, veličanstvenost bez raskoši".

Eskorijal je bio ogroman samostan, mauzolej, utvrda i palača, sagrađena od sivog granita, usred prirode, pedesetak kilometara od Mad-rida. Nakon smrti Charlesa V. (1558.) Filip II. je odlučio izgraditi mauzolej, samostan, crkvu i kraljevsku palaču, smještene u velik blok (oko 200 x 165 m), sa 17 unutrašnjih dvorišta, pre-ma uzorku sličnom Filareteovoj bolnici u Mi-lanu, koja je u Španjolskoj imala velik utjecaj. 1559. Juan Bautista de Toledo, filozof i mate- matičar, na poziv kralja vraća se iz Napulja i pri-prema projekt, čija izvedba započinje 1563. kad je i Juan de Herrera postao njegov pomoćnik. Pretpostavlja se da je Juan Bautista je radio i na Sv. Petru, pod nadzorom Michelangela. Umro je

3

1567, a naslijedio ga je Talijan G.B. Castello da Bergamo, koji je izgradio carsko stubište. Herre-ra se nije imao prilike dokazati kao arhitekt sve do 1572. g. a 1584. završio je cijelu golemu grad-nju (umro je 1597.) Da stvar bude kompliciranija, oko 1572. je odlučeno da se zatraže projekti 22 vodeća talijanska arhitekta, uključujući Alessija, Tibaldija, Palladija i Vicenza Dantija. Od Vignole je zatim zatraženo da pripremi konačan plan, ali on to nije želio uraditi.

1574 - 1582. izveden je Herrerin projekt, koji poka-zuje jak utjecaj Vignole i Serlija. Poznato je kako je i sam kralj Filip II. modificirao i pojednostavio neko-liko nacrta. Rezultat je često bio nazivan hladnim i monotonim, ali u komparaciji s većinom Španjolske arhitekture 16. st. bilo bi bolje nazvati ga velikim i jednostavnim.

Tlocrt pokazuje kako je crkva bila dominantan ele-ment cijelog kompleksa. Podsjeća na velike rimske terme (npr. u Dioklecijanovoj palači). Crkva je očito derivirana iz projekta Sv. Petra, što se može vidjeti iz oblika velikih stupaca, a vestibul između crkve i dvorišta podsjeća na Sangallov nacrt. Oblik i ekste-rijer podsjećaju na Alessijevu Sv. Mariju di Carigna-no u Genovi, koja je i sama rađena po uzoru na Sv. Petra. Nadalje, neuobičajen detalj bočnog broda koji ide uokolo perimetra, namijenjen kleru, preuzet je iz Tibaldijeva San Fedelea u Mlanu.

Herrera je bio arhitekt koji se mogao uspoređivati sa svojim talijanskim suvremenicima, poput Tebaldija i Alessija, a njegov je strogi stil imao veliki utjecaj na službenu arhitekturu Španjolske.

ARHITEKTURA SJEVERA

Situacija u kojoj je bila arhitektura na sjeveru, u usporedbi s Francuskom i Španjolskom, bila je prilično konfuzna, što je ponajviše proizlazilo iz politike. Njemačka, Nizozemska i Engleska bile su zahvaćene Reformacijom. Zanimanje za antički Rim bilo je jednako veliko i u protestantskim i u katoličkim zemljama, ali one nisu bile zanimljive talijanskim umjetnicima, a još je bilo teže Sjevernjacima putovati u Italiju.

Podjela Nizozemske (koja je bila jedno jezično i kulturno područje) na dva suprotstavljena tabora, s jednim u kojem je dominirala Španjolska, odražavala se i na podjelu Njemačke, u kojoj su vjerski ratovi uništavali zemlju. Ove okolnosti otežavaju praćenje koherentnog razvoja stila, a do uvođenja renesansnih ideja dolazilo je parcijalno, onako kako bi neki pojedini arhitekt dolazio i odlazio. Postoje 4 građevine iz ranog 16. st. koje su izveli talijanski majstori i pod vrlo jakim talijanskim utjecajem:

1. 1509 - 1518. Kapela Fugger u Augsburgu2. 1516 - 1533. Sigismundova kapela u Krakowu 3. 1536 - poč. Rezidencija Landshut u Bavarskoj4. 1535 - 1560. Belvedere u Pragu

KAPELA FUGGER Augsburg, 1509 - 1518.

4

Jasno je vidljiv utjecaj Venecije, što je vrlo iznena-đujuće za Augsgurg. To je vjerojatno prva renesan-sna građevina u Njemačkoj, a poslužila je kao objekt proučavanja njemačkim umjetnicima. Ipak, iznad vijenca se nalazi tradicionalan njemački goti-čki zvjezdasti svod, a ovakva stilska koegzistencija tipična je za sve sjeverne zemlje tijekom mnogih narednih godina.

KAPELA FUGGER, AUGSBURG

KAPELA U KRAKOWU 1516 - 1533.

Graditelj: BARTOLOMMEO BERECCI, firentinac. Sagrađena je za kralja Sigismunda I. čija je žena bila Bona Sforza, što objašnjava zašto je kapela bila lombardijskog tipa s kupolom, a ne firentinskog.

REZIDENCIJA LANDSHUT Bavarska, poč. 1536.

To je namjerna kopija palače del Te i sagradila ju je skupina mantovanskih graditelja.

BELVEDERE U PRAGU 1535 - 1560.

Vjerojatno su je izgradili talijanski graditelji, a smatra se kako su pojedini detalji pod utjecajem Serlija (čije je djelo objavljeno 1537.), pa je očigledna ovisnost o talijanskim modelima.

Tek u drugoj polovici 16. st. razvija se sjevernjački renesansni stil. 1598. u Nurenbergu izlazi publikacija s fantazijama iz "noćnih mora" autora Wendela Dietterlina: "Arhitektura…" s 203 gravire, a nijedna ni najmanje ne podsjeća na ništa što bi imalo veze s Bramanteom. Bila je veoma popularna i dekoracije u njoj prikazane često su primjenjivali holandski, flamanski, engleski i njemački graditelji.

DVORAC OTTHEINRICHSBAU Heidelberg

Nazvan je po izbornom knezu Ottheinrichu, koji je nastojao uvesti humanističko učenje i kulturu, kao i klasične arhitektonske oblike, vjerojatno de-rivirane iz Serlijeva traktata.

5

RATHAUS U KOLNU 1569 - 1573.

Graditelj: WILHELM VERNUCKEN. Portiko Rathausa pokazuje veliku sličnost između njemačke i nizozemske arhitekture tog doba i mnogo toga duguje svom velikom uzoru u Antwerpenu.

Munchen, koji je bio jak katolički grad, 1559. ugostio je jezuite i bio je naklonjen Rimu više od mnogih drugih njemačkih gradova.

ANTIQUARIUM Munchen, 1569.

Započeo ga je WILHELM EGCKL, kao prvi muzej u Njemačkoj.

JEZUITSKA CRKVA S. MICHAELA Munchen, 1583 - 1597.

FRIEDRICH SUSTRIS, flamanski arhitekt, bioje autor svetišta i transepta, koji su dodani 1592.Nije poznato tko je projektirao glavni brod i pro-čelje, a moguće je da su sami jezuiti donijeli na-crte. To je manje vjerojatno u slučaju pročelja, koje je u dojmu daleko manje rimsko i kombinira vrlo daleke odjeke Vignoline crkve Il Gesu s tra-dicionalnim oblikom zabata njemačkih građevina.

RATHAUS U AUGSBURGU 1615 - 1620.

Autor: ELIAS HOLL. Ova je građevina njegovo remek-djelo i kulminacija umjerenog i ozbiljnog stila. Holl je bio čista suprotnost Inigo Jonesu u Engleskoj, koji je boravio u Italiji otprilike istovre-meno kad i Holl, čiji jednostavan stil više pripada 17. nego 16. st.

6