Aristotle; Metaphysics (short introduction)

7/23/2019 Aristotle; Metaphysics (short introduction)

http://slidepdf.com/reader/full/aristotle-metaphysics-short-introduction 1/31

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUTeološki fakultet „Matija Vlačić Ilirik ! "ra#o$ ja#%o!ti

Ra&iće#a '()*++++ Za,re-

.

Aristotel; “Metafizika”

Se$i%ar!ki ra& i/ kole,ija.

Povijest filozofije

0re&a#ač. &r1!21 3eljko 0oro-ija

4arlo 5#čar

Li"a%j) 6+*71



UVOD

Ovim seminarskim radom, potruditi ću što više u detalje, opisati Aristotrlovu „ Metafiziku“

koja je izuzetno bitna u području ontologije. „ Metafizika“ je djelo u četrnaest knjiga1 koje sunejednake dužine i složenosti. a samom početku, moram objasniti što je to meta!izika.

"eta!izika pokušava razumjeti što je „bit“ i uzrok ovoga svijeta. Ona počiva na stavu da postoji

razlika izme#u pojavnog $!ainomen%n& i bitnog , umnog $noumen%n, od nous ' um&. (o je ujedno

i najvažnije Aristotelovo djelo i vjerojatno najutje)ajnije !ilozo!sko djelo koje je ikada napisano.

(ijeko pisanja ovog rada, prvenstveno, sam se bavio gotovo isčitavanjem Aristotelovi* rečeni)a o

odr#eni !ilozo!skim problemima koja se spominju u ovom djelu te i* pokušao što više !ilozo!ski

objasniti, odnosno protumačiti.

+lavna teza ovog rada želi nam objasniti što je to zapravo meta!izika i kako ju pojima

sam Aristotel. njiga Ale! je uvodna, ona artikulira zamisao o znanosti o prvim prin)ipima i

uzro)ima stvari te donosi djelomičnu povijest problema. -ruga knjiga poznata kao „"ala Al!a“ ,

ujedno je i drugi uvod, sadržajem uglavnom metodološki. njiga eta dug je niz nedoumi)a te se

uglavnom samo ski)iraju mogući odgovori na nji*, no knjige je prije pragramatska nego

dovršena. /ini se da u knjizi +amma započinje sama dis)iplina0ona karakterizira nešto što se

naziva „znanost o biću kao biću“ te se potom upušta u rasprave o prin)ipu neprotuslovlja. akon

ti* knjiga dolazi knjiga -elta koja govori o Aristotelovom !ilozo!skom leksikonu, tu se

objašnjava četrdesetak !ilozo!ski* izraza te se ukratko izlažu i ilustriraju nji*ovi različiti smislovi.

njiga psilon je vrlo kratka i ona se vraća znanosti o biću kao biću te donosi nekoliko

napomena o pojmu istine. njiga 2eta, ta i (*eta mogli bi smo reči da se nadovezuju jedna na

drugu i zajedno čine središnji dio "eta!izike. ji*ova opća tema je supstan)ija0 njezina

identi!ika)ija, njezin odnos prema materiji i !ormi, aktualnosti i poten)ijalnosti, mijeni i nastanku.

3ljedeća knjiga, 4ota, bavi se pojmovima jedinstva i identiteta, dok knjiga appa sadrži sažetak

knjiga +amma, -elta i psilon te nešto pojma Fizike. 5 knjizi 6ambda proučava se „biće“ aujedno ta knjiga sadrži i Aristotelovu teologiju, njegov prikaz „nepokrenuti* pokretača“ koji su u

nekom smislu vr*ovni entiteti u njegovu svemiru.7 onačno, knjiga "u i u bave se !ilozo!ijom

matematike, posebno raspravljajući o ontološkom statusu brojeva.

1 4z ovg djela $Aristotel0 "eta!izika& uzete su rečeni)e i para!razirani dijlovi koji su smatrani adekvatnim za pisanje ovoga rada7 arnes 8.9 “5vod u meta!iziku:, ruzak 2agreb 1;;<., str. 7=.



akon ovog kratkog uvoda i sažetka knjiga ja ću objasniti glavne teze Aristotelovi*

knjiga navodeći i* onim redosljedom kako stoje u knjizi.

A. (ALFA) – 1. knjiga



Ova knjiga poziva nas da ispitujemo uzroke ili objašnjenje stvari, a „znanost koju

tražimo“ opisuje kao znaost koja istražuje prve prin)ipe i uzroke. >>3vi ljudi teže znanju po

naravi>>. 2nak je toga ljubav prema osjetilima, jer i mimo koristi ona se vole sama za sebe .

?ogotovo nas raduje osjetilo vida, jer od njega imamo najveću spoznaju i uvi#amo najviše. od

neki* životinja se iz osjetilnosti ra#a pamćenje, kod drugi* ne. Ove s pamćenjem su razboritije.

o postoje i one koje imaju >>umijeća i promišljaje>>, a to su ljudi0 ljudima iz pamćenja nastaje

iskustvo, tj. ljudi imaju najduže pamćenje i time najkorisnije. 6judi pamte jednu stvar koju vide

više puta i tako im nastaje pojedinačno iskustvo. 4 znanost i umijeće ljudima dolazi iz iskustva .

5mijeće nastaje tako da iz mnogi* pomisli stečeni* iskustvom nastane jedna opća pretpostavka o

sličnim stvarima.

2a činidba iliti djelovanje tako#er je važno iskustvo, iskustvo je tu važnije nego načelo

jer >>iskustvo je spoznaja pojedinačnosti, a umijeće općenitosti>>. 3vaki čin je pojedinačan. -akle,ako činimo nešto po općim načelima, a ne pojedinačno, često ćemo griješiti $npr. liječi se bolje

pojedinačno nego po općem&.

4pak, više )ijenimo '' umješnike''/'' tvorce'' nego '' iskustvenike''/'' rukotvorce'' , jer

smatramo da u nji*ovom umijeću leži znanje i umješnost , a ne u iskustvu rukotvora)a. 8er,

>>iskustveni)i>> znaju što, ali ne znaju zašto ' ne poznaju uzrok ' dok >>umješni)i>> znaju zašto,

znaju uzrok . Oni nisu djelatni, ali poznaju uzrok, i zato su mudriji od djelatni*. Znanost je viša

od iskustva, jer >>umješni)i>> mogu poučavati, a >>iskustveni)i>> ne.

(ako#er, osjetila nam govore samo što, a ne govore nam zašto $govore nam da nešto jest ,

ali ne i zašto to jest tako&. 2bog toga su se ljudi divili onim mudrima koji su nešto izumili ili

pronašli što nije dostupno osjetilima svi* $on je to našao razumom, a ne osjetilima, jasno&, ne

zbog koristi od pronalaska koliko zbog njegove mudrosti i izvrsnosti. (ako je nastajala

intelektualna elita, a najveća znanja su pronađena tamo gdje je elita imala najviše dokolie! npr"

matematika u #giptu.

4skusnik se smatra mudrijim od onoga što samo osjetilima doživljava svijet, umješnik se

smatra mudrijim od iskusnika, a misaone djelatnosti su mudrije od tvorbenih. Mudrost je

jednaka kao znanost o stanovitim počelima i uzroima. -akle, kakvim počelima i uzro)ima se ta

mudrost@znanost bavi "udra)em smatramo onoga koji zna sve, koji zna općenito bez

pojedinačnog, koji s*vaća teške stvari9 tako#er, znanosti koje postoje radi nji$ sami$ se smatraju

višima i mudrijima od znanosti koje postoje radi posljedia/koristi. "udra)e se treba slušati '



manje mudar mudrijegB ajmudriji je onaj koji zna sve podmete $*ipokeimenon ' temelj, subjekt,

ali u smislu partikularnosti, instan)e $a ne univerzalnosti&&, tj. svaki pojedini temelj. (o su

najopćije stvari i ljudima najteže za s*vatiti. >>A najtočnije od znanosti su one koje se bave prvim

počelima, zato što je računstvo točnije od zemljomjerstva>>. %ni koji znaju uzroke znaju i

pojedinačnosti, tako da su oni učeniji od ostali*&. (a najmudrija, opća znanost je o

najspoznatljivijem& a >>najspoznatljiviji su prvi uzro)i i počela, jer s pomoću nji* i iz nji* spoznaju

se ostale stvari>>&. 2nanost koja treba vladati je ona koja zna poradi čega treba činiti ovo ili ono.

(o poradi čega spada pod istu znanost o prvim uzroima, jer >poradi čega> je tako#er jedan od

uzroka. (a znanost nije tvorbena, to je jasno. 8er, ljubitelji mudrosti počinju svaku mudrost

ču#enjem, i zanimalo i* je da steknu znanje radi znanja, a ne radi koristi9 kad su ljudi zadovoljili

sve potrebe, javila se potreba za takvom mudrošću, !ilozo!ijom0 ona je ''jedina slobodna znanost&

jer je jedina radi sebe same'' . Cilozo!ija je božanska znanost, >>sve su nužnije od nje, ali ni jedna bolja>>. Cilozo!ija počinje u ču#enju, ali treba završiti u suprotnom ' u razumijevanju uzroka, to je

dakle )ilj !ilozo!ije.

-akle, valja steći znanost $episteme& o prvim uzro)ima, jer nešto znamo kad znamo prvi

uzrok toga. +ovori se o D vrste uzroka0 1. uzrok je bivstvo i bit $izgleda da je ovo ausa formalis&,

7. uzrok je tvar/materija i podmet $ausa materialis&, E. uzrok je počelo kretanja $ausa

effiiens&, a D. uzrok je $>>trećem uzroku oprečan>>, kaže Aristotel& 'poradi čega' i Dobro $-obro

kojem svi teže9 ausa finalis&. o treba vidjeti o kakvim uzro)ima su govorili raniji !ilozo!i.

Fećina prvi* mislila)a $misli na starije +rke, od (alesa nadalje& je samo za materijalne

''tvarne''( uzroke držala da su počela svega, drže da postoji pratvar. ?o njima ništa ne nastaje

niti propada, jer uvijek ostaje podmet ' sama prva tvar. (ako (ales smatra vodu tim prapočelom,

Anaksimen i -iogen zrak, Geraklit vatru, mpedoklo sve to plus još zemlju $dakle, D elementa0

vatra, voda, zrak, zemlja&. Anaksagora pak smatra da su počela neograničena $neizmjerna,

bezbrojna&. Ali morali su se upitati, kako iz te jedne tvari $ili više tvari& nastaje sve 8er, >> sam

podmet $koji je u ovom slučaju pratvar& zacijelo ne čini da se on sam mijenja>>. e čini bron)a

sama od sebe kip, prema tome treba istražiti počelo kretanja. eki od ti* što su govorili da je

prapočelo jedno, tvrdili su ne samo da je nepropadljivo, nego i da uopće nema kretanja9 za nji*,

jedno = sve. -rugima, koji imaju dva ili više počela, nije problem priznati kretanje i stajanje,

nastajanje i nestajanje.



"e#utim, oni nisu znali reći kako to da u tim stvarima postoji dobro i lijepo9 tek kad je

došao Anaksagora rekao je da postoji u u tim stvarima, jer vjerojatno to dobro i lijepo nije

nastalo slučajno. Aristotel smatra da Anaksagora dobro govori i da je >>trijezan čovjek>>, a da su

njegovi pret*odni)i >>nasumično govorili>>. Anaksagora i oni koji su slično govorili, >>istodobno su

postavili uzrok ljepote kao počelo bića, i kao ono od čega je bićima i kretanje>>. o, kako me#u

stvarima ima i oni* loši* i ružni* $a ne samo dobri* i lijepi*&, mpedoklo postavlja 6jubav i

"ržnju kao počela $6jubav poečlo dobrog, "ržnja zlog&

?o svemu, vidljivo je da su stariji !ilozo!i postavili dva uzroka: tvar i počelo kretanja

ausa materialis i ausa effiiens(. o, oni i* postavljaju natu)ajući, >>bez znanosti>>9 i

Anaksagora se >>služi umom kao umjetnim pomagalom pri stvaranju svijeta>>, dok um ne spominje

kad mu nije potreba. mpedoklo pak prvi uvodi uzroke kretanja $dva oprečna, 6jubav i "ržnju&, i

četiri tvarna uzroka, no i njemu se ima što prigovoriti.2a 6eukipa i -emokrita, počela su punoća i praznoća, od koji* je punoća biće, a

praznoća nebiće. ?o njima je isto tako jedno počelo $biće tj. tvar tj. punoća, atom&, iz kojeg pak

sve različite stvari nastaju ra!"iko oblika, poretka i položaja. o, 6eukip i -emokrit ne govore

kako je nastalo kretanje u bićima, kao ni ostali. ?o svemu, svi pret*odni mislio)i su spoznali

samo dva uzroka $tvar i pokretački&.

?itagorej)i su pak kao počela svega vidjeli brojeve, i činilo im se da su prije brojevi

počela nego tvari. ?itagorej)i i Alkmeon tvrde da su suprotnosti počela bića $parHnepar i tako

dalje do 1= suprotnosti, koliko i* ima kod pitagoreja)a&. Od oni* koji su, naprotiv, držali da je

sve)jedno, ?armenid je jedno razumijevao kao pojam/ideju, a "eliso kao tvar . ?armenida tu

treba ozbiljno s*vatiti jer je rekao da pored bitka ne može biti nebitka& i da je bitak jedno" 4 tako,

!ilozo!i su otkrili jedan ili više materijalni* uzroka, te jedan ili više uzroka kretanja. "nogi su

*tjeli odrediti što je nešto, pa su to pobrkali s prvim uzrokom tog nečega $mislili su da je fenomen

nečega ujedno i bivstvo nečega, što je pogreška&.

akon toga slijedi ?laton sa svojim učenjem, ?laton je prvo od Geraklita preuzeo da se

osjetilne stvari uvijek kreću i da >>u njima nema znanosti>>, a onda je kod 3okrata vidio da ovaj

traži nešto >> sveopće>>, i tako iz te dvoji)e izvukao konkluziju da se nepromjenjivo i ono što svemu

daje >zajedničku odredbu> ne nalazi u osjetilnim stvarima, nego u idejama. Osjetilne stvari se

dakle >>imenuju prema idejama>> $inače, ideja je u grčkom slična obliku/formi, jer je grč.

>>idea>>@ideja slično grč. >>eidos>>@oblik&. Osjetilne stvari oponašaju ideje, kao što u pitagoreja)a



oponašaju brojeve. ?latonu su dakle obli)i $ideje& uzro)i svim stvarima . -akle, načela oblika su

po ?latonu i načela bića. ?očela su obli)i, kao >veliko> i >malo>, a kao bivstvo su >jedno> $utoliko je

sličan pitagorej)ima, i u tome što smatra da su >>brojevi uzro)i bivstva svemu drugome>>&. o,

njemu nije jedno beskonačno, nego dvoje0 veliko i malo9 i brojevi su odvojeni od bitka, za razliku

od pitagoreja)a. itko nije izložio ništa više o uzro)ima9 nitko nije ništa rekao o biti i bivstvu.

ad postavljaju dobro ili sl. kao počelo, ne misle na to kao da se radi njega pokreću, nego im je

on samo počelo kretanja.

Oni koji sve stavljaju kao jedno, i to tjelesno, griješe. 8er oni daju samo počela tjelesnog,

a ne i netjelesnog. 4 razne stvari >>olako nazivaju počelima>>0 ne razmišljaju da je prije počelo ono

manje, od čega spajanjem nastaje drugo0 >>ono što je poslije po nastanku $možda& prije je po

naravi>>, a ni oni koji postavljaju više uzroka, po Aristotelu, nisu baš nešto $Anaksagora i

mpedoklo&. i pitagorej)i ne govore ništa o tome kako dolazi do kretanja, a pogotovo su čudni po tome što pojedinim brojevima pridaju osjetilna, !izička značenja. i oni koji tvrde da su obli)i

počela $?laton i platoničari& ne stoje puno bolje0 nema načina na koji se dokazuje da oblii

postoje9 ako postoje, onda postoje i obli)i $ideje& odnosa, obli)i $ideje& propali* stvari itd. 4deja

postoji ne samo o bivstvujućim stvarima, nego i o mnogo više stvari nego što su to one postojeće,

a kod ?latona bi trebale postojati samo ideje bivstvujućeg . -akle, s obzirom da su oblii bivstva,

moraju pripadati bivstvujućem" ako dakle oblii ideje( pridonose osjetilnim stvarima ikako,

kaže Aristotel, to ne pomažu spoznati druge stvari. išta se ne može izvesti iz oblika@ ideja. Ieći

da su te ideje uzro)i znači >>praznosloviti>>. #ivstvo i stvar ne ogu postojati ra!dvojeno$ pa

kako onda ideja i stvar čija je ideja bivstvo ogu postojati odvojeno% e može ništa nastati

naprosto prema uzoru ako ne postoji počelo kretanja. (ako#er je jasno kako brojevi ne mogu biti

uzrok ljudima. 5opće, kako geometrijski likovi mogu sadržavati !izička obilježja poput dubokog,

teškog, uskog -ok tražimo uzrok onog opipljivog, nailazimo na uzroke toga, i tako se dalje

zaplićemo. Ako je pak i veliko i malo kretanje, onda se i sami oblii kreću. 4 na taj način je

>>propalo )ijelo $?latonovo& istraživanje naravi>>.

e može se imati počela svi* bića9 a >>kako netko mo*e znati počela svi$ stvari >> Očito se

ne može započeti znanje ni o čemu tako da se stvari o tome znaju unaprijed9 >>ako i postoji

znanost o svim stvarima, onaj tko je uči ne bi ništa mogao znati unaprijed ' svo učenje je

posredovano dosad znanim stvarima>>. /udno bi bilo da imamo znanje koje nam je priroeno

kao u +ltona& anamnesis (.



#. (#&'A) – . knjiga

"isaono promatranje istine (teoria) je >>dijelom teško a dijelom lako>>0 svatko akže nešto

o naravi, i to nešto je dijelom točno, ali nikad nije potpuno. (reba biti za*valan i onima koji su u

toj potrazi za istinom pogriješili, jer neki su ipak dali mnijenja i postavili probleme. Cilozo!ija je

znanost o istini9 jer misaonom promatranju $teoriji& svr*a je istina, kao što je činidbi $praksi&

svr*a djelo. /inidbi je dosta i da zna radi čega nešto treba činiti i kakvo je to sada samo po sebi,

a uzrok nije toliko važan9 no teoriji treba uzrok , jer bez uzroka nema istine. ,ajistinitije je ono

što je svemu drugom uzrok istine" 2ato su po*e"a vje*ni +i,a --nuno uvijek najistinitija-- $jer

su ona uzrok drugima&. Očito je da postoji nekakvo počelo, te da uzro)i bića nisu beskonačni. iti tvar ne može u beskonačnost nastajati od druge tvari, niti počelo kretanja može ići u

beskonačnost. A ni ausa finalis ne može ići u beskonačnost. 3asvim sigurno je u nekom nizu

ono prvo u tom nizu uzrok onom daljnjemu. U ne*e beskonačnom nea prvog ni posljednjeg $

nego su svi dije"ovi središnji .

H ono što od nečega nastaje, >>nastaje kao nastalo od onoga što nastaje>> $>> savršeno od onoga što se

usavršuje>>& ! nastanak je ''uvijek izmeu bitka i nebitka''

/vra ' ono poradi čega je nešto drugo $a nije svr*a poradi čega drugoga&. 3vr*a nikako

nije beskonačna, jer kad se jednom ispuni, ispunili smo krajnost. ?ostojanje beskonačnog ukida

>>narav dobra>>. Onaj koji ima um, sve čini radi nečega, a to nešto mora imati kraj.

(ako#er, ni bit ne možemo svesti na neku uvijek dalju i dalju, manju i manju de!ini)iju

$pojam&. "oramo imati neku prvu de!ini)iju da bismo mogli dalje odre#ivati, i bez toga nema

spoznaje

eskonačno ne postoji, >>a ako i može, samo bivanje beskonačnim nije beskonačno>>

$možda može postojati kao pojam, ali ne u stvarnosti, pojašnjava 6adan&. 4 kad bi uzroka bilo

beskonačno mnogo, ne bi bila moguća spoznaja, jer ne bismo mogli spoznati sve uzroke. Ono što

slušamo, predavanja i primanja znanja od drugi*, slušamo onako kako smo navikli i to

razumijemo ako je rečeno načinom na koji smo navikli, a ne razumijemo ako izlagač izlaže

onako kako nismo navikli. 2ato ljude treba navikavati da pri*vaćaju dokaze svi* vrsta, jer znanje



se stječe raznovrsnim načinima9 ako ne s*vatimo raznovrsne puteve dolaženja do znanja, nećemo

ništa ni spoznati

#. (#&'A) – 0. knjiga

-a bi se išta raspravljalo o !ilozo!iji, mora se raspraviti o dvojbama ' jer, ne može se ići

naprijed s dvije mogućnosti, s dvojbom. ?rvo treba dvoumiti, a potom ići dalje kad se riješi

dvoumi)a9 jer mora se i poslušati obje strane. -vojbe0 bavi li se četirima uzro)ima jedna ili više

znanosti 4 treba li se ta znanost baviti samo prvim počelima ili treba raspraviti i može li se

istodobno nijekati i tvrditi ili ne može i sl. oliko se znanosti bavi bivstvom Ako više, jesu li

sve iste vrste Ako nisu, spadaju li jedne od nji* pod mudrost , a druge pod neku drugu vrstu

ivaju li samo osjetilna bivstva, postoje li i druga $npr. matematička& avi li se misaono promatranje t$eoria( sao +ivstvia ili i prigotia ti +ivstava% 8esu li počela rodovi $i ako

jesu, jesu li univerzalni, tj. najopćenitiji& ili su dijelovi prisutni u svakoj stvari ?ostoji li osim

materije neki drugi >>uzrok po sebi>> 8esu li počela ograničena brojem i vrstom $bilo pojmovima,

bilo podmetom/supstratom& 8esu li različita počela propadljivi* i nepropadljivi* stvari 4 jesu li

jedno i biće bivstvo bića tj. podmet, ili je nešto drugo bivstvo bića tj. podmet $vatra, zrak

,voda...& 8esu li geometrijski entiteti bivstva i jesu li odijeljeni od osjetilni* bića ili su u njima

prisutni

?rvo na pitanje treba li jedna ili više znanosti da bi se spoznala počela ?očela možda i

nisu prisutna u svim stvarima, npr. nisu u onima nepokretnima $jer, >>na koji način bi počelo

kretanja bilo prisutno u nepokretnome>>&. Jto god je dobro po sebi i po svojoj naravi, to je i svr*a

te time i uzrok, jer poradi njega stvari postaju i jesu. A ono nepokretno nema takvu težnju >poradi

čega>, te >>nema takva počela>>9 tako ni matematika uopće ne raspravlja o dobru i zlu

Ako ima više znanosti o različitim uzro)ima9 no koja je onda najvažnija Ako je to ona

kojoj sve druge teže, onda je to ona o svrsi i dobru9 ako je to ona o prvim uzro)ima, onda je to

ona o bivstvu. Fiše znamo o stvari kad znamo što ona jest , nego kakva je i kolika je, te kad znamo

njeno počelo kretanja. 4 za dokazna@demonstrativna počela, ona koja raspravljaju o tome može li

se istovremeno i tvrditi i nijekati istu stvar, se može pitati koliko znanosti se njima bavi 2ašto bi

to bila samo geometrija, a ne i još neka znanost, pita se A. -okazi moraju imati počela, aksiome

' jer mora se od nečega početi dokazivati, a ne ni od čega. o, ako je ta ateati*ko2"ogi*ka



!nanost odvojena od one o +ivstvu$ koja je ranija – ateatika i"i !nanost o po*e"ia%

+ostoji li o svim bivstvima jedna ili više znanosti Aristotel kaže da ne može biti jedna, jer bi tad

znanost obu*vaćala i prigotke. o, kako bi opet moglo postojati više znanosti od koji* se jedna

bavi stvarima koje su 4deje, a druga osjetilnim stvarima koje su pojedinačnosti proizvedene od ti*

4deja0 tako bi svaka znanost mogla imati svoju apstraktniju znanost $svaka bi imala >svoju

matematiku>0 npr. zemljomjerstvo bi imalo svoje >>poljomjerstvo>>&, tako bi se jedna znanost bavila

neosjetninama, a druga osjetninama na ovaj način ' a tako ne može.

3to je po*e"o4pratvar% "od i"i elementi/''sastojina'' % Aristotel prvo daje argumente za

elemente/''sastojine'' , a potom za rodove. ''-ko svaku pojedinu stvar saznajemo pomoću

odredaba/definiija& a rodovi su počela odredaba& nu*no je i da rodovi budu počela odredljivi$

stvari>>. /ak se i jednim ili bitkom neki !ilozo!i koriste kao rodovima. o, koji rodovi su počela0

prvi ili posljednji Obično su općenitosti viša počela, pa će >>tako biti onoliko počela koliko je prvi* rodova>>. o, jedno ni biće nisu jedan rod bića ' zato Aristotel dolazi do zaključka da

prvotni rod #rodovi$ ne mo*e ne mogu( biti počelo počela(. -apače, ako je jedno . počelo, a

jedno je nedjeljivo, onda je jasno da je počelo nepodjeljivo na rodove. Iodovi se dijele na vrste, a

''mimo vrsta nema ni rodova'' . ?rema tome, izgleda da su počela prije stvari koje se približavaju

nerazdjeljivom nego rodovi. o nije te stvari nisu tek tako lako odredive kao počela. 8er počelo

mora biti mimo oni* stvari kojima je uzrok i odvojeno od nji$. Ali zašto bi onda nešto takvo

postojalo tek uz pojedinačne stvari, a ne se pripisivalo općenitima ?rema tome, općenitije stvari

bi se morale postaviti kao počela ! dakle, prvotni rodovi su po*e"a5 >> -ko ne postoji ništa osim

pojedinačni$ stvari& a pojedinačne stvari su brojem neograničene& kako je moguće postići znanje

o tim neograničenostima>> "ožemo spoznati sve stvari samo ako je >>jedno i isto>>, te ako ono

nosi nešto opće. (ako bi rodovi postojali mimo pojedinačni* stvari, a to je nemoguće. Ali ''ako ne

postoji nešto mimo pojedinačni$ stvari& ništa neće biti spoznatljivo'' . ez toga, bez općenitosti

$vrsta i rodova& ne bibilo ni znanja@znanosti, nego samo osjetilni* opažanja. 5z to, ništa neće biti

ni vječno ni nepokretno, jer sve osjetnine bivaju i propadaju u kretanju. Aristotel kaže ako ništa

nije vječno, ne može biti ni nastanka.

?ostoji li jedno bivstvo za sve, kao što svi ljudi bivaju e, jer >> stvari kojima je bivstvo

isto su isto>>. ?ostoji li onda mnogo različiti* bivstava 4 to je >>nerazložno>>. ako materija postaje

svako pojedinačno ako bi moglo uopće biti znanja, ako nije neko >>jedno>> u svim počelima

Ako su pak sva počela jedno, onda nema ničega drugoga osim pratvari . ?ojedinačno je ono što



je brojem jedno, a opće je ono što se pririče tim pojedinačnim stvarima. ?ita se imaju li

propadljive i nepropadljive stvari ista ili različita počela. ako mogu jedna bića biti vječna, a

druga propadati, ako su od istog uzroka mpedoklo kao da kaže da "ržnja razara, a 6jubav

skuplja sve u jedno, no A. mu nalazi kontradik)ije0 mpedoklo ne nalazi uzroke promjeni, iako

kaže da je promjena nužna. ako pratvari mogu biti nepropadljive, a sve drugo propadljivo $kao

što je u mpedokla& (o Aristotel smatra dovoljnim dokazom da počela nisu ista, počela ne mogu

biti propadljiva, jer ako su propadljiva, znači da se raspadaju na nešto drugo temeljnije od nji* '

dakle tad ne bi bila počela i kako ista nepropadljiva počela stvaraju i propadljive i nepropadljive

stvari

8esu li bitak i jedno pravo bivstvo bića, ili imaju još temeljniju narav $tj. ima li nešto

drugo što i* čini >bitkom> i >jednim>& Ako nisu jedno i bitak po sebi, što je onda počelo A ako

pak jesu jedno i bitak po sebi, >>kako će biti išta drugo mimo jednog i bitka>> ako će bića bitiviše od jednoga Aristotel samo kaže0 >>nemoguće je da broj bude bivstvo>>. 5z to, >>ako je >jedno>

po sebi nedjeljivo, bit će ništa ' jer, ono što prirodavanjem ne postaje veće, niti oduzimanjem

manje, to nije biće>> $prema 2enonu&. Ovo i Aristotel kaže0 >>nedjeljivo možda neće dodavanjem

bivati veće, ali će činiti više>> ' zato >>i nedjeljivo može bivati>>. o, kako iz nedjeljivog nastaje

neka veličina, pita se Aristotel., jer >>slično je kao reći da iz točaka nastaje )rta>>. On se tako#er

pita jesu li matematički entiteti $brojevi, točke, plo*e...& bivstva ili ne >>Ako nisu, onda nam

izmiče što je bitak i što su bivstva bića>>. Foda, vatra, zemlja, zrak... to su trpnosti, a ne +ivstva0

a tijelo koje njih trpi je bivstvo $dakle, tijelo koje je vatreno, mokro i sl. on kaže da je >>tijelo

manje bivstvo od površine, površina od )rte, )rta od točke... jer ovima se ove pret$odne određuju

$tj. manjima@apstraktnijima se odre#uju konkretnije stvari&>>. 2ato su mudriji filozofi smatrali da

su brojevi počela, a manje mudri filozofi da su materije počela, misli Aristotel. ez matematički*

entiteta uopće nema bivstva, čini se da *oće reći. Ako je tijelo najviše bivstvo, a ove stvari

$matematički i jezički entiteti, op.& su više od njega, onda nam izmiče što je bivstvo. Ako osim

matematički$ stvari i osjetilni$ stvari imamo još nešto kao što su ideje/oblii, koji au >>jedno

brojem, ali ne vrstom>>, iz toga slijedi nemoguće.

?ostoje li prapočela po mogućnosti ili drugačije Ako postoje drugačije, onda ipak ima

počela prije nji*, jer mogućnost mora pret*oditi aktualiza)iji. Ako postoje kao mogućnosti, onda

je moguće i da bitka ne bude. ?rema tome, ovim pitanjima o počelima se treba pozabaviti. 8esu li

počela uopće ili kao pojedinačnosti Ako su uopće, onda nema bivstva $>>jer sve općosti



označavaju samo >takvo>, a ne >ovo> >>, kaže Aristotel. Ako su pojedinačna, onda >> neće biti

spoznatljiva& jer znanost o svim stvarima je nešto opće>> ' tako da bi morala postojati počela

prvotnija od pojedinačni* počela, neka općija, ako se želi spoznati.

6. (6AMA) – 7. knjiga

2nanost jeona koja promatra bitak kao bitak i njegove atribute. Ostale znanosti su

djelomične, one proučavaju samo posebne mani!esta)ije bitka. A budući da mi istražujemo počela

i najviše uzroke, bjelodano je da oni moraju pripadati nekakvoj naravi po sebi. (rebamo s*vatiti

prapočela bitka ne prema prigotku& nego kao prapočela bitka

#i,e $bivajuće& se koristi mnogovrsno, ali uvijek prema jednoj naravi $kao što >zdravlje>

koristimo i u smislu posjedovanja zdravlja i u smislu stvaranja zdravlja itd., tako i >biće>, aliuvijek >>prema jednom počelu>>&. iće kažemo i za bivstvo, i za trpnost bivstva, i za proizvo#enje

bivstva. 2a biće postoji jedna znanost, kao što i za zdravlje postoji jedna znanost ' jer radi se o

jednoj naravi"

Cilozo!ija je znanost koja promatra bića kao bića i ' kako svaka znanost traži prva počela

tj. traži počela i uzroke bivstvima. 3amo jedna znanost proučava sve vrste bića, dok partikularne

znanosti proučavaju po jednu vrstu bića, jedno K bitak.

>>oliko je dijelova bivstava $bivstvo se odma* dijeli u rodove, pa ima i dijelove&, toliko je

dijelova !ilozo!ije>>. 2ato postoji prva 8i"o!o8ija, i one koje joj slijede. 8edna od znanosti promatra

opreke, a opreka jednome je mnoštvo, tada je toj znnaosti zadaća spoznavati opreke jednome0

drugo, neslično, nejednako, suprotnost. o, sve to pripada prvome, jer je u odnosu s njime $u

suprotnosti, ili drugosti, ili...&. (ako da se znanost koja se bavi i drugim i suprotnim ustvari bavi

prvim stvarima #onim 'jednim'$. -akle, !ilozo!ija mora moći razmišljati o svim stvarima. "ora

spoznavati i bitak i njegove prigotke. avi se protivnostima jer one tvore bit, to se >>svi slažu>>

$toplo i *ladno, parno i neparno&0 >>kretanju pripada mnoštvo, mirovanju pripada jedno>>. -akle,

tim najvažnijim stvarima se bavi !ilozo!ija, a praktične vještine $npr. zemljomjerstvo& se ne

moraju baviti pitanjem što je suprotnost, veličina, kretanje.

Cilozo!ija se treba baviti i matematičkim aksiomima ''samoistinama''(, jer su te istine

prisutne u svim bićima. (e matematičke istine vrijede za bitak kao bitak , tvrdi A., i zato i* !ilozo!

treba istraživati. Filozof treba proučavati i ''počela samog zaključivanja''& tj" logiku.



ajpostojanije od takvi* počela je nemoguće je da isto istome istovremeno pripada i ne pripada.

išta ne može istovremeno i bivati i nebivati, nemoguće je da istovremeno ostome pripadaju

suprotnosti. 3 nekoliko osnovni* logički* pravila znamo kojim stvarima treba tražiti počela, a

kojima ne treba.

Opovrgavanje i dokazivanje0 dokazivati opovrgavajući razlikuje se od samog dokazivanja,

jer onaj koji dokazuje traži što je u počelu, a onaj koji opovrgava dokazuje da to nešto ima drugi

uzrok . Aristotel dalje dokazuje kako se ne može istovremeno reći da nešto jest i nije o jednoj

odre#enoj stvari0 riječ mora označavati stvar $ako ne označava, onda nema komunika)ije&, i zato

kad se izgovori označava jedno $nešto& ' to nešto koje se označava kao jedno, ne može

istovremeno biti i ne biti $a jasno je da je riječ o istoj stvari, jer je ona jedno&. a pitanje >>je li ovo

čovjek ili nije>> mora i može se dati odgovor da ili ne, i to samo da ili samo ne. (o je nevezano uz

prigotke $npr. je li čovjek bijeli ili krupan&. Oni koji bi odgovarali s >>i jest i nije>>, ti bi >> ukinuli i

bit i bivstvo& te bi ustvrdili da su sve stvari prigoti>>. ad bi sve stvari bile prema prigotku, onda

ne bi bilo ničeg prvog $tj. biti& čemu se ove $stvari& pririču. ?rema tome, ''tako će biti nešto što

označava bivstvo'' , a bivstvu je ''nemoguće pririati pridavati( protuslovlja>>. ad bi protuslovlja

bila istinita, sve stvari bi bile jedno. 8er, kaže Aristotel, ako se može reći da čovjek nije čovjek,

tad se može reći da je on bilo što drugo ' pa tako sve može biti jedno te isto. >>eodre#eno biva

mogućnošću, a ne svršnošću $aktualnošću&>>.Irazgovor s takvima koji tvrde da nešto i je i nije je

razgovor ni o čemu, govori Aristotel. Oni $so!isti& samo mniju, a ne znaju, dakle >>nisu zdravo

raspoloženi prema istini>>. o, postoji ono bliže istini i dalje od istine0 više i manje istinito $npr. ne

griješi jednako onaj koji misli da je četiri K pet i onaj koji misli da je četiri K tisuću&. ?ostoji

istinitije, oni koji sumnjaju u to da bi ipak moglo >i biti i ne biti>, ta pomisao dolazi iz osjetilnosti,

jer u osjetilnosti@stvarnosti vide kako iz iste stvari proizlaze suprotne stvari. ama se često ista

osjetilna stvar čini ovakvom ili onakvom, i ne možemo reći što je istinitije. "nogi su zato i

mislili >>da je misao . osjetilno zamjećivanje>>. 2ato kažu da su bića takva kakva ljudi

pretpostavljaju $kakva im se pojavljuju& ' to kaže Anaksagora. ad bi bilo tako kako kaže

Anaksagora i drugi stariji !ilozo!i, kad bi se mišljenje ravnalo po osjetilnosti, moglo bi

istovremeno nešto i biti i ne biti. 5zrok toga što ti raniji !ilozo!i krivo misle je što pretpostavljaju

da su bića ' osjetilne stvari. Oni kažu da se sve osjetilno kreće, i da se zato ne može spoznati. Oni

dakle misle da ono što se mijenja više nije. Ali, ono što se mijenja još ima nešto od onoga što je

prvotno bilo, i >>odba)ujuće još ima nešto od onoga što odba)uje>>. A nije ni ista promjena količine



i promjena kvalitete. (ako#er, ti !ilozo!i zbog stalne pokretnosti stvari oko nas $koje su samo mali

dio kozmosa& zaključuju na stalnu pokretnost svi* stvari u )ijelom kozmosu.

ije svaka pojava sitinita jer, kad bi osjetilnost i bila istinita, predodžba nije isto što i

osjetilni opažaj. A i samim osjetilima nije isto ono što se prikazuje dok je blizu i dok je daleko.

ijedno od osjetila ne kaže o istoj stvari istodobno >to je tako> i >to nije tako>>. ešto se može činiti

ovakvim ili onakvim, >>ali samo >slatko>, kad jest slatko, se ne mijenja>>. A raniji !ilozo!i to

negiraju, kao što negiraju i nu*nost jer ono što je nužno ne može biti i ovakvo i onakvo.

-okazivanje ne može početi od dokaza $nego od aksioma, *oće reći&. e može se tražiti

da se dokaz dokazuje dokazom. ?o svemu, za pojavu se ne može reći da naprosto jest , nego da je

vrlo, vrlo uvjetovana0 ovisi čija je pojava, kad je, u kom slučaju je i kako je $itd.&. (ako da oni

koji tvrde da je pojava istinita, moraju reći ne da je istinita po sebi " nego da je istinita onome

kome se pojavljuje. 5kratko, oni žele reći da bez mišljenja ne bi bilo stvari, što nije istina.3uprotnosti ne mogu biti istovremeno u stvari, jer jedna od suprotnosti je lišenost 9 a ista

stvar ne može istovremeno biti i lišena i ne lišena nečega. e postoji promjena osim promjene u

oprečnost i promjene u me#ustvari>> $me#ustvar K stvar izme#u zadane stvari i oprečne stvari&, u

svakom slučaju, ne stoje ni mišljenja oni* koji tvrde da ništa nije istinito$ niti oni* koji tvrde da je

sve istinito. (akve se ne može uvjeriti tako da im se dokazuje bitak ili nebitak nečega, nego od

nji* >>treba za*tijevati da $ono o čemu govorimo& znači štogod >>0 da se mora dokazivati iz

pojovne odred+e, da se mora >>postaviti što znači la*nost i istinitost >>. jelodano je i da ne

govore istinu ni oni koji kažu da sve miruje, ni oni koji kažu da se sve kreće. 8er ako sve stvari

miruju, iste će stvari uvijek biti i istinite i lažne, dok se to očito mijenja.

D. (D&L'A) – 9. knjiga

Ovdje se govori o po*e"ia a ona su0 1. ono od čega neka stvar kreće $npr. put ima svoj

početak na jednom i na drugom svom kraju&9 7. ono od čega se nešto najlakše saznaje i/li nastaje

$dakle, ne nužo početak, kao npr. učenje u kojem se ne kreće od početka nego od onog

najlakšeg&9 E. ono od čije prisutnosti nešto prvo nastaje $npr. temelj kući&9 D. ono od čega nešto

nastaje& iako to počelo nije direktno prisutno $npr. roditelji djetetu&9 L. ono čijom se odlukom ili

primjenom nešto pokreće9 <. ono od čega se neka stvar najprije spoznaje. ?rema tome, ono što je

zajedničko počelima je da su oni ono prvo od čega nešto nastaje ili jest ili se spoznaje.



(ako#er, u ovoj knjizi se govori i o u!roku$ a onje 0 1. ono iz čega >>po prisutnosti>> nešto nastaje0

materija od koje je nešto sačinjeno causa materialis (9 7. oblik i uzorak #paradigma), pojam neke

stvari causa %ormalis (0 E. ono odakle je počelo promjene >>ili mirovanja>> ' kao što je ota)

djetetu, >>ono tvoreće tvorevini i mijenjajuće mijenjanome>> $ausa e88iiens&9 D. svrha & tj" ono

poradi čega nešto činimo, npr. šetnja radi zdravlja ' i to je uzrok, jer >>govoreći da šetamo radi

zdravlja mislimo da smo naveli uzrok>> $ausa 8ina"is&. (o su dakle uzro)i, ali ima više uzroka

jedne stvari, ima i toga da se dvije stvari me#usobno uzrokuju $npr. napor krepost i krepost

napor&, ali ne kao isti uzrok, nego jedno kao svr*a a drugo kao počelo kretanja, ima i toga da ista

stvar uzrokuje suprotnosti $npr. prisustvo prisile je uzrok reda, odsustvo prisile uzrok nereda&.

?ostoje dakle uzro)i iz čega $to su prva dva&0 kao >>podet$ dije"ovi>> $). materialis& i

drugi kao >>+it$ je"ina$ s"aganje$ o+"ik >> $). !ormalis&, zatim imamo tvoreće uzroke, ono >>odak"e

je po*e"o projene i"i stajanja>> $). e!!i)iens&, i na kraju svru i do+ro $). !inalis&, što može bitii dobro i prividno dobro. 4ma razni* uzroka, ali ovdje su svedeni na D osnovna. pr. kipu je bitan

uzrok kipar, ali prigodak je tko je taj kipar $nekom kipu je bitan uzrok kipar, a prigodak da je to

4van "eštrović&. A ima i još dva uzroka0 ogu,i i dje"atni0 npr. kući kućegraditelj ili

kućegraditelj koji gradi.

:a*e"o je >>ono od čega se kao prvog prisutnog nešto sastoji& a što se ne mo*e podijeliti u

daljnje vrste, a ako se i dijeli, dijelovi su istovrsni kao što su dijelovi vode voda>>. -akle, bilo da

je jedno ili više načela, ona se nazivaju pratvarima9 ali načela ne vrijede samo za materijalne

stvari, nego postoje i počela geometrijski* likova, i počela dokaza $aksiomi&. ačelom se zato

naziva ono što je malo ili jedno, a uzrok je mnogome, i ono što je nedjeljivo, najopćenitije. eki

stoga kažu da su rodovi načela, jer su rodovi najopćenitiji

:arav je i rast raslina, ali i ''ono iz čega kao prvog prisutnog raste ono što izrasta& to

ono odakle je prvo kretanje bića""">>. (ako se za srebrne posude kaže da im je narav srebro9 na isti

način raniji !ilozo!i naravlju zovu vatru, zemlju, vodu, zrak... mpedoklo kaže a Aristotel navodi,

>>nema naravi ni jednom biću, nego samo miješanje i izmjena mješavina, dok narav imenuju

ljudi>>. arav je ono što je sastavljeno i od materije i od oblika@!orme $dok je samo materija, još

ne kažemo da stvar ima svoju narav&. arav je i prva materija, i oblik, i bivstvo9 svako bivstvo

zovemo naravlju, jer je i narav nekakvo bivstvo.

?rva narav je bivstvo svi* stvari koje imaju počelo kretanja u sebi samima. užno je >>ono

bez čega se, kao suHuzroka, ne može živjeti>>0 disanje i *rana, ali i ono bez čega nešto drugo ne



može postojati $npr. lijek je nužan za zdravlje, jer zdravlje ne može postojati bez lijeka&9 nadalje,

nužda je i prisila, jer je to nešto što nekoga sili činiti ovo ili ono.

užnost je neminovna, jer je protivna djelovanju po izboru i promišljanju. :unost je

ono što ne može drukčije, ono zbog čega ne može biti drukčije . Zato je nunost i nekakav

uzrok stvari$ ako se +e! nje ne oe. eke nužnosti su po drugim stvarima nužnosti, a druge

nisu, jedne su nužnosti takve po nekom drugom uzroku, druge pak nisu, nego su zbog nji* druge

stvari po nužnosti. 2ato je prvotno i poglavito nužno ono što je jednostavno, jer se ne može

ponašati višeznačno.

8edno se kaže ili prema prigotku ili po sebi0 kad je prema prigotku, to je nešto što pripada

nečemu $npr. >>glupi 6uka>>&9 kad je po sebi, kažemo tako za neke stvari jer su neprekidne. One

koje su po prirodi neprekidne su više >jedno> nego one koje su po umijeću neprekidne $npr.

zalijepljene stvari&. :eprekidno je ono čemu je >>kretanje jedno po sebi i ne mo*e biti drukčije>>, aono $kretanje& je jedno kad je nedjeljivo, naime nedjeljivo prema vremenu. A po sebi

neprekidne su stvari koje se ne tek dodiruju, nego su spojene $ne dva komada drveta koji su

postavljeni tako da se dodiruju, nego koji su baš spojeni, slijepljeni&9 tako#er, više su jedno stvari

koje nemaju pregib $zglob&, nego one koje ga imaju0 tako je štap >više jedno> nego noga, jer noga

se može savijati, a štap ne, pa je >>tako i prava )rta više jedno nego zakrivljena>>. 8edno su i stvari

koje se ne razlikuju po podmetu $npr. sve tekućine su jedno jer im je u podlozi voda&, jedno su i

stvari koje imaju isti rod ' npr. čovjek, konj i pas su jendo po tome što su životinje. 5glavnom,

jednim se naziva kad postoji nešto nerazdjeljivo u stvarima0 ako je čovjek kao čovjek

nerazdjeljiv, onda je jedan čovje, ako je tako kao životinja, onda je jedna životinja, ako je jedan

oblik, onda je jedan oblik. Fećina stvari se naziva jednim zato što nešto drugo >jedno> čini, imaju

ili trpe. A >>posebno je jendo>> ono čemu je +ivstvo jedno, ono što je neprekidno i jedno prea

o+"iku. 2a razliku od jednog, više je onog što je prekinuto, ili onoga čemu oblik nije jedan. Ono

čemu je oblik jedan najbliže je tome da bude jedno $zato )ipela nije savršeno jedno, jer iako je

spojena, obli)i joj se razlikuju& je kružni)a, >>od svi* )rta krivulja kruga je najviše jedna, jer je

)jelovita i savršena>>. 5 svakom slučaju, jedno je nedjeljivo $količinom ili oblikom&. ?osve

nedjeljivo je točka, nedjeljivo u jednom smjeru je )rta, u dva smjera plo*a, u tri smjera tijelo

ešto može biti jedno po broju, po obliku, po rodu ili po analogiji. One koje su jedno

brojem, jedno su i oblikom, ali nisu i sve koje su po obliku jedno i po broju. One koje su oblikom

su sve i po rodu, ali ne i obrnuto. &nogo je nasuprot jednom, a stvari su mnoge bilo da su



prekidne, imaju tvar djeljivu prema obliku ili imaju više pojmova svoje biti. #i,e je prema

prigotku i po sebi. +rema prigotku je kad je nečemu pripalo da bude nekakvo, npr. kad graditelju

pripadne da je obrazovan. +o sebi su pak stvari >>onako kako pokazuju obras)i priroka $nešto

izme#u pridjeva i predikata, u svakom slučaju nešto što se pririče subjektu&0 oni pokazuju kakvo

je što, koliko je što, što jest itd. -akle, koliko obraza)a priroka, toliko i bitaka9 no svi oni

označuju isto, jer se da jezično trans!ormirati $>čovjek koji se oporavlja> je isto što i >oporavljajući

čovjek>&0 bitak isto označuje. (ako#er, +iti znači da je nešto istinito9 +iti tako#er označava i ono

što je mogućnošću, i ono koje je svršnošću #aktualnošću$ – kad kažemo da netko vidi, to znači i

da može vidjeti i da ovaj čas gleda. ivstvo su i jednostavne stvari i složene stvari $bivsvo ) ono

što jest0 postojeće&9 no, ono što je bivstvujuće nije prirok podmetu, nego je samo podmet. ivstvo

je i ono što je podmet predmeta, da se bez njega ne može. -akle, bivstvo se kaže na dva načina0

1. posljednji podmet, koji se ne može priri)ati čemu drugom i 7. bilo koje odre#eno biće, oblik svake pojedinačnosti.

4sto je tako#er po prigotku i po sebi. +o prigotku& kad kažemo da je isto >obrazovan> i

>3okrat> kad je 3okrat obrazovan9 drugo pak značenje istog je po sebi0 te stvari $koje su iste po

sebi& su kao i jedno ' ako im je materija oblikom ili brojem jedna, onda su iste. -rugo ' oprečno

istome, koje su drukčije po tvari ili obliku ili pojmu. Iazličito ' one stvari koje su u nečemu iste&

ali različite po obliku ili rodu, samo ne po broju9 i suprotnosti su različitosti. 3lične su stvari koje

isto trpe $tj. imaju iste atribute& ista svojstva&. Oprečno je protuslovlje i suprotnost, tako#er i

nešto što je prema nečemu, a i >>krajnosti iz koji* su nastan)i i nestan)i>>. /uprotnosti su stvari

različite po rodu koje ne mogu istovremeno biti prisutne u istome9 a i one koje se najviše

razlikuju u istom rodu. aravno, i stvari koje posjeduju takve suprotnosti zovu se suprotnostima.

-ruge po vrsti su stvari unutar istog roda& ali ne podre#ene jedne drugima ili se unutar

tog roda razlikuju. jima oprečne su iste po vrsti. ?rijašnje odnosno potonje su stvari koje se

razvrstavaju po blizini u odnosu na počelo $prijašnje su bliže, potonje dalje&, po mjestu ili

vremenu. ;rija<nje i"i potonje po ogu,nosti ' ono što >>premašuje po mogućnosti>>, tj. što je

moćnije, to dolazi prije i svojom odlukm ili djelovanjem uzrokuje nešto, pa potom dolazi potonje.

Ako se prvo po mogućnosti kreće, kreće se i potonje. 2atim, postoje stvari prijašnje prema pojmu

i prijašnje prema osjetilnosti. ?rijašnje prema pojmu su op,enitosti, a prijašnje prema osjetilnosti

su pojedina*nosti. ?rema pojmu, i prigodak dolazi prije )jeline, npr. >obrazovano> prije

>obrazovan čovjek >, >>jer pojam neće biti )ijel bez dijela>>, iako u stvarnosti >obrazovano> ne može



dolaziti prije >čovjeka>, jer ne postoji obrazovanost ako nema nikoga obrazovanog. (ako#er nešto

može biti prijašnje prema mogućnosti, a nešto drugo prijašnje prema svršnosti

Mogu,nost – počelo kretanja/promjene koje se nalazi u nečemu drugome (ako je

graditeljstvo mogućnost koja se ne nalazi u gra#evini, ali bez nje ne bi bilo gra#evine. 5 drugom

smislu, >>ako štogod drugo ima takvu mogućnost>>. 5 trećem smislu, mogućnost je moć da se

>>štogod lijepo obavi prema izboru>>. Mogućnost se odnosi na ona stanja u kojima stvari

prosperiraju, a ona u kojima stvari propadaju su nemoć. -akle, mogućnost je a& kad nešto ima

počelo kretanja ili promjene9 b& kad nešto drugo ima tu mogućnost 9 )& mogućnost promjene u

bilo što, bilo to lošije ili bolje" i sama stvar kao drugo nema mogućnost ni počelo što je razorno

za nju. 3ve stvari imaju mogućnost ili samo zbog toga što se može dogoditi da nastanu @ ne

nastanu, ili što to mogu na lijep $kako bi željele& način. emogućnost je lišenost mogućnosti.

8edne stvari nešto ne mogu, druge ne mogu kako su zamislile $jednako kao i mogućnosti, samoobrnuto&. 5 jednom smislu, moguće je ono što nije nužno laž $jer ono što je nemoguće je nužno

laž&, zatim ono što je istinito, i na treći način ono što može biti istinito. ?rvotna mogućnost je

počelo promjene@kretanja u nečemu drugome.

oliko je >>ono što je djeljivo na elemente od koji$ je svaki pojedini po prirodi jedan i

neko ovo' >>. oliko je količina ako je brojivo, i veličina ako je mjerljivo. "noštvo je ono što se

dijeli na neHneprekidne dijelove, a veličina na neprekidne. ?ostoji ono koliko po sebi i ono koliko

po prigotku $npr. >>)rta je kolika po sebi, a >obrazovano> po prigotku>>&. akva je razlika u bivstvu0

čovjek je >kakvo> jer je dvonožan i to ga razlikuje od psećeg >kakvo> jer pas je četveronožan. a

drugi način se kakvoća razlikuje od >koliko>, npr. kod brojeva koji nisu samo >koliki> nego su i

>kakvi> $jesu li složeni ili ne, tj. mogu li se dijeliti s više brojeva osim sebe samog i 7&. >>?a i

trpnosti $svojstva& pokretni* bivstava>> su neko >kakvo>&, i razlike u kretanju. akvo kod bića s

dušom je dobro i zlo, a ponajviše >>u oni* s izborom>> $ljudi&.

?rema čemu (rea"ija$ odnos) je ono što se odnosi kao nešto prema nečemu ' bilo

odnosno prema broju, bilo odnosno kao isto, slično i jednako $ jednako je ono kojem je jedno ono

koliko, a slično je ono kojem je jedno ono kakvo&. (dnosne su one stvari koji* se bit tiče nečeg

drugog ili se nešto drugo tiče nji*ove biti .

3avršeno je >>ono izvan čega se ne mo*e naći ni jedan od njegovi$ dijelova >>, a tako#er i

>>ono čemu nema premašaja u njegovom rodu>> $kad mu ništa ne manjka&. 4 kad nešto ima svr*u

$jer svr*a je krajnost& pa se ispuni do svoje svr*e, tad je savršeno $čak i >>savršena zloća>>&.



6rania je ono krajnje svake stvari, prvo izvan čega se ne nalazi ništa od toga $te stvari& i prvo

unutar čega se nalazi sve od toga $te stvari&. Ona je i )ilj neke stvari $jer nakon izvršavanja )ilja

stvar prestaje&. 4 počelo je grani)a, iako nije svaka grani)a počelo.

?o čemu je nešto što je >>oblik i bivstvo svake pojedine stvari>> $po čemu je netko dobar je

dobro&9 zatim ono po čemu nešto nastaje po naravi $boja nastaje po površini, ne može bez toga&.

-akle, po čemu je oblik, materija i prvi podmet, po čemu je i materija& i forma, i počelo

kretanja, i svr$a" ?o sebi izražava i bit, tj. da je netko >po sebi> nešto.

'rpnost je neka kakvoća >>prema kojoj se može mijenjati>>0 trpnost, to su naprosto svojstva

koja stvar trpi $bjelina. )rnoća, slatkoća, lakoća...&. Ali to je i trpnost u smislu trpljenja $>>škodljive

promjene i kretanja>>&

Li<enost je 1. ako neka stvar nema nešto $npr. kad biljka nema oči& ili 7. ako neka stvar

nema nešto što bi inače po naravi( mogla / trebala imati $npr. kad je čovjek slijep, tj. lišenvida&. 4 nasilno oduzimanje nečega je lišavanje. 1oliko ima nijekanja #'ne' ili 'bez'$ & toliko ima i

lišenosti . ad je nešto >>neH...>>, tad je lišeno toga $ 'neoprano' znači da je nešto lišeno pranja, i sl.&.

o, postoji i >izmeđia>, što je srednje stanje izme#u lišenosti i prisutnosti nečega $ona znači kad

netko nije ni posve pametan ni posve glup, pa je izme#u&

ati znači0 prvo, činiti nešto po vlastitoj naravi& porivu ili na$ođenju $kao što grozni)a

ima čovjeka, vladari gradove i odjeveni odjeću, drugo, kad je u nečemu prisutno ono što to mo*e

po(primiti $bron)a ima oblik kipa, tijelo ima bolest.&, treće, kad nešto sadr*ava nešto $posuda

ima tekućinu, grad ljude& ' na taj način i jelina ima dijelove"

#iti i! *ega 4 +iti od *ega znači kako nešto potječe iz neke tvari, i to ili a& od prvog roda

ili b& od posljednje vrste, kao što je $za prvo slučaj& >>sve tekućine su iz vode>>, a iz drugog >>kip je

od srebra>>9 dalje, to znači iz kojeg prvog pokrećućeg( počela je nešto0 ono što je početak nečega,

kao što je pijančevanje počelo povraćanja9 dalje, to znači da su iz jeline dijelovi0 >>iz 4lijade

pojedina pjevanja, iz kuće kamenje9 dalje, to znači da je nešto slo*eno iz osjetilnosti9 dalje, ako je

nešto iz dijela nečeg drugog $npr. dijete je od o)a i majke&

Dio je ono u što se neko 'koliko' mo*e dijeliti $>>ono u što se neko koliko bilo kako može

dijeliti&9 drugi pojam >>dijela>> je ono prema čemu se mjeri )jelina $ako se da pravilno podijeliti0

npr. po 7 se ne može mjeriti tri&. 4 ono od čega se sastoji )jelina je dio, npr. dio nečeg mjedenog je

mjed $dakle, dio zajedništva oblika i tvari je i tvar &. 2atim, i rod je dio vrste& ali drukčije nego što

je vrsta dio roda



>je"ina je ono čemu ne fali ni jedan dio $od oni* dijelova zbog koji* je ta )jelina jelina

po naravi&. Mjelina >>sadrži sadržine na taj način da one tvore neko 'jedno' >>. Mjelina je neko

opće koje sadrži pojedinačno, i to sve ono pojedinačno čemu se $to opće& pririče $dakle, >osnovne

boje> su )jelina kad sadrže sve dijelove onog pojedinačnog kojemu se pririče pridjev >osnovna

boja>, pa tako sadrži >)rveno>, >plavo> i >žuto> jer to su sve stvari kojima se pririče pridjev >osnovna

boja>&. Mjelina je neprekidna i ograničena, ona je >> jedno iz dijelova >>, i to >>ponajviše kad su oni

mogući, ali i kad su zbiljski>>. >je"ine su --vi<e one stvari koje su po naravi nego po umijeću--.

ad )jelina ima dijelove, i oni su poredani u nekom redoslijedu, onda se ti dijelovi u slučaju a& da

je važno kojim su redoslijedom ' zovu jeline, a u slučaju b& da su sve iste, i nije važno kojim

redoslijedom i* poredamo ' zovu se sve. One pak koje su i ijelo i sve su one kojima pri

premještanju ostaje ista narav& ali ne i oblik $npr. tkanina je takva, ili vosak&. (ekućine su npr. sve

$jer je svaki nji*ov dio isti, bez obzira n eventualno premještanje&.Okrnjeno nije bilo koja količina, nego )jelina koja je djeljiva $i kojoj nedostaje dio,

očito&. %no što se okrnjuje ipak mora ostati to nešto $npr. okrnjeni zub i dalje je zub, ali broj 7

okrnjen za 1 više nije broj 7 ' dakle, ono prvo je okrnjeno, ovo drugo nije&. -a bi nešto bilo

okrnjeno, mora mu biti oduzet dio koji ga u bitnom čini time što jest $npr. okrnjena čaša nije kad

je probušena, nego kad joj je otrgnuta ruči)a&.

?od je pod broj 1. neko neprekidno nastajanje stvari ''koje imaju isti oblik'' $npr. rod

ljudi&9 7. prvi pokretač od kojeg sve slične stvari primaju svoje bivanje, tj. kad im je isto prvo

počelo. 4sto tako $E.&, >>i plo*a je rod likova plo*a>>, dakle postojanje istog podmeta"

?a!"i*ito rodo su stvari kojima je prvi podmet drugačiji, koje se ne mogu svesti jedna

na drugu niti na nešto isto@jedno.

Lano je pod ono što je lažno kao stvar, ono što se nikako >>ne može složiti>> $npr. neka

geometrijskoHmatematička neistina ili neka empirijska neistina, >>od kojeg je nešto lažno uvijek, a

nešto ponekad>>&. 6ažna je i stvar koja stvara privid da je neka druga stvar. -akle, ''stvari su

lažne ili zbog toga što same nisu ili zbog toga što privid koji tvore pripada nebiću'' .

Laan poja je onaj o nebićima& ukoliko je la*an. 3vaka izjava je lažna osim o onome o

čemu je istinita. O svakoj pojedinoj stvari postoji samo jedan pojam, pojam njezine biti9

me#utim, ako toj biti još pridajemo sve trpnosti, onda možemo >>u stanovitom smislu>> reći da ima

i više pojmova. 3o!ist Antisten je mislio da se samo jednim pojmom mo*e opisati jedna stvar , i

stoga došao do zaključka da se ne može protusloviti ni lagati9 me#utim, svaka stvar se može



opisati ne samo vlastitim pojmom, nego i pojmom nečeg drugog0 može se pomoću drugi*

pojmova opisati i lažno i istinito $npr. pojam N se može istinito opisati s dva druga pojma, 7 puta

D&. A čovjek koji nameće lažne predodžbe je lažljiva).

;rigodak ' nešto što je prisutno u nečem drugom i istinito se pririče tom drugom9 no,

prigodak nije ono nužno0 kad netko kopa rupu da bi posadio )vijeće a otkrije blago, otkriće blaga

je njemu prigodak, zato što ono ne slijedi iz nu*nosti iz kopanja rupe

&. (&;/LO:) – @. knjiga

Aristotelova !ilozo!ija se bavi počelima i uzroima bića kao bića9 raznovrsne stvari imaju svoje

uzroke i njima se bave nji*voe zasebne znanosti9 no svaka znanost se bavi tek posebnim rodom

bića, bitkom ograničeni* bića. #itko naprosto, ili oni <to jest, se ne bavi nijedna posebnaznanost. /ak ni ne razmatraju postoji li ono čime se bave

?rirodoslovlje nije ni tvorbena poietička( ni činidbena praktička( znanost ' ono je

promatračka $teorijska& znanost. Ali ipak se bavi samo pokretnim bitkom, i onim neodvojivim od

materije9 dočim se neće baviti onime kako biva sama bit i pojmovna de!ini)ija>>, a bez toga je

istraživanje ništavno.

Od odre#eni* i >oni* koje jesu> stvari, jedne su spojene s materijom, a druge su apstraktne

$prve su kao prćasto, druge su kao udubljeno ' prćasto se odnosi na ono što postoji u stvarnosti, a

udubljenost je geometrijski izraz&. One koje su spojene s materijom jesu, i u materijalnom treba

tražiti ono što jest0 dakle, prirodoslovlje je motriteljska $teorijska& znanost. Ali i matematika je

teorijska znanost, samo što se ona bavi nepokretnim i izdvojenim od materije. A ako treba

spoznati ono što je nepokretno i izdvojeno od materije, to ne pripada ni prirodoslovlju ni

matemati)i, nego >>nekoj znanosti koja je prvotnija od te dvije>> .

)užno je pak da uzroci budu vječni – ti uzro)i $>>uzro)i onima vidljivima>>& su od

božanski* stvari. -akle, osim matematike i prirodoslovlja posljednja $>>najprvotnija>>& teorijska

znanost biti bogoslovlje0 bjelodano je, naime, ako je božansko igdje prisutno, ono je prisutno u

takvoj $valjda >>najprvotnijoj>>& naravi9 a znanost što je najčasnija treba se baviti najčasnijim

rodom.

?rema svemu, najbolje su teorijske motriteljske( znanosti, a od nji* je najbolje

bogoslovlje $teologija&. sad, je li bogoslovlje opća znanost, ili o posebnim rodovima 8er, >>nije



na isti način ni u matemati)i, nego se zemljomjerstvo i zvjezdarstvo bave posebnim rodom>>. ad

ne bi postojalo bivstava osim složeni*, tad bi prirodoslovlje bilo prva znanost, a ako ne postoji

neko nepokretno bivstvo onda se time bavi prvotnija i sveopćija znanost. (a znanost promatra

bitak kao bitak i svojstva prisutna u bitku kao bitku. Ali biće kao biće se govori mnogovrsno

$prema prigotku, kao istinito, kao lažno, kao obraza) priroka $kakvo, koliko, gdje, kada...& i još k

tome kao moguće i kao djelatno&. ?rvo zato treba reći nešto o prigotku o prigotku nema

nikakvog znanstvenog razmatranja. ijedna znanost se ne bavi prigotkom $čak ni tvorba, jer npr.

kućegraditelj gradi kuću kao kuću, a to *oće li ona nekome biti lijepa, drugome simbol nesreće, a

trećemu nešto treće ' ne zanima ga&. 2ato je ?laton dobro označio so!iste kao >>one koji se bave

nebićem>>, jer se oni bave prigotkom ' a ''prigodak je nešto blisko nebiću''& što je očito iz

sliejdećega0 >>u stvarima koje su prema prigotku ne postoji nastanak i nestanak, dok u ostalim

postoji>>. o, treba >>koliko se može>> reći o prigotku i o naravi prigotka, te po kojem uzroku

prigodak postoji" -akle, da se objasni uzrok prigotka0 postoje stvari koje su po nunosti $koje su

uvijek takve kakve jesu& i one koje nisu i! nunosti $koje su povremeno takve kakve jesu& ' ta

slučajnost& ne2nu*nost , je uzrok toga da postoji prigodak. pr. kad ljeti sija sun)e, to je tako

uobičajeno, kao i kad liječnik izliječi koga. Ali kad ljeti bude velika *ladnoća, to se dogodilo

prigodno $tj. jednom prigodom, slučajno&. >>3tvarima koje bivaju ili nastaju prema prigotku i

uzrok je prema prigotku>>. -akle, nisu sve stvari nužne, nego se nešto dešava i prema prigotku '

nužno je da nešto bude i prema prigotku. ako ljudi nisu uvijek obrazovani, onda je >obrazovan

čovjek> prema prigotku9 ako pak nešto nije prema prigotku, onda je iz nu*nosti. 2nači, aterija

koja >>nije ponajviše>> $koja nije najčešće prisutna& je uzrok prigotku. Očito je, znači, da postoji

nešto što se doga#a prema prigodi, prigodno, a ne uvijek. ?ostoji i ono što se doga#a ponajčešće,

gotovo uvijek. o, zbog svega, ne može biti znanosti o prigotku, jer sva je znanost ili o onome

što je uvijek ili o onome što je ponajčešće.

?ostoje počela i uzro)i koji su rodljivi i propadljivi i bez samog rađanja nastajanja( i

propadanja nestajanja(. 8er ako ne bude tako, sve će biti iz nužnosti9 naime, ako onome što je

nastalo i nestalo nužno mora biti kakav uzrok drukčiji nego prema prigotku. Goće li se dogoditi

ovo ili ono Goće, ako uzro)i budu ti i ti9 neće, ako uzro)i budu oni i oni. (ako se doga#a da je

neka posljedi)a iz nužnosti, i da je njoj suprotna posljedi)a iz nužnosti. 2ato, >>iz nužnosti će biti

sve stvari koje će biti>>. 4 tako svi uzro)i idu do nekog počela, a >>ono samo ni do čega drugog>>. (o



će dakle biti počelo slučajnoga. o, do kakvog počela smo došli $do materije, ili do pokretača, ili

do svršnog uzroka...&, to ostaje za još za istražiti.

iće kao istina i biće kao laž ' ovise o sastavljanju i rastavljanju $a!irma)ija je u

sastavljanju subjekta i predikata, a nega)ija u rastavljanju&. o, kako lažno i istinito nisu u

stvarima, nego u mišljenju, s obzirom da su laž i istina tek u mišljenju, dakle u spajanju i

rastavljanju, >>treba ostaviti i biće kao prigodak i +i,e kao istinito>> ' zato što prvome je uzrok

neodređen, a drugom, biću kao istinitom #ili ne$, istinitost je >>neka trpnost mišljenja>>. 2ato nji*

treba staviti na stranu, i treba razvidjeti uzroke i počela samog bitka kao bitka.

Z. (Z&'A) – B. knjiga

iće se iskazuje mnogostruko $što je, kakvo je, koliko je...&, ali jasno je da je prvi smisao'ono što je>, jer to označava bivstvo bića. Ovo >kako>, >koliko> itd. je ono što samo kroz biće može

postojati, dakle >što je> je prvotno bivstvo bića. 2nači, valja vidjeti što biće jest. /ini se da je

bivstvo najočitije prisutno u tijelima, ima li bivstava mimo osjetilnosti

o, što je bivstvo% #ivstvo je na D načina0 bit& sveopće& rod i podmet . >> +odmet je ono

čemu se sve ostalo pririče& dok se on sam ne pririče ničemu drugome >>. /ini se da je prvotni

podmet još najviše bivstvo, a takvo bivstvo je a& aterija$ b& o+"ik i )& spoj aterije i o+"ika.

(o je dakle bivstvo nečega, a sad dolazimo do pitanja što je bit Ako kažemo da >biti ti> jest isto

što i >biti obrazovan>, to ne može stajati $iako si ti obrazovan&, jer bi to značilo da >ti> i >obrazovan>

znači jedno te isto, tako da bi svaki obrazovan čovjek morao biti >ti>. iti, nečeg >ovog>, ima tamo

gdje ima i de!ini)ije $odredbe&. 8edno se kaže u toliko značenja u koliko i biće. Odredba

$de!ini)ija& postoji samo bivstava, a ne i priroka $odredba priroka nastaje samo po dodavanju&.

3esu li bit i pojedina stvar isto ili različito A. tu postavlja dilemu je li isto >bijeli čovjek> i

>biti bijeli čovjek>. Ako je različito, onda se narav stvari i ideja stvari razlikuju. -akle, >dobro> i

>biti dobro> je isto, je sve biti isto bivaju, ili ni jedna ne opstoji. 3tvar i bit su, dakle, jedno te isto

H od svi* stvari, stvari nastaju0 a& po naravi, b& po umijeću i )& bez povoda $spontano&. A sve

stvari nastaju iz nečega, po nečem i nešto. One po naravi nastaju iz tvari, a po obliku $npr. riba po

ribi, čovjek po obliku čovjeka&, a i jedno i drugo je narav. Ostali nastan)i, koji nisu po naravi, su

tvorbe poiesis(. ji*ov oblik / forma je u duši. One nastaju iz oblika, tj. bez tvari, a >>+ivstvo +e!



tvari na!iva bit >> $Aristotel&. ?rvi dio nastajanja takve stvari je mišljenje, a drugi $izvedbeni,

>>koji traje od kraja mišljenja>>& je tvorba.

eke stvari nastaju i umijećem i bez povoda, a neke ne0 npr. zdravlje da $i umijećem i bez

povoda&, a kuća ne. 2ašto 2ato što se neke tvari ne mogu pokrenuti same, a druge mogu. -io

može biti dio oblik, dio materije, ili dio nji*ova spoja. 5 jednom trenutku dolazimo do toga do

čega su došli i pitagorej)i, da je jedan oblik mnogim stvarima što su oblikom očigledno različite,

i tako se može doći da jedno bude oblik po sebi svega. Aristotel je rekao jasno je da je duša

prvotno bivstvo, a tijelo tvar , a sklop je iz obojega kao opće.

"mnogi su tvrdili da je opće uzrok i počelo, ali čini se da opće ne može biti bivstvo. 8er,

bivstvo svake pojedinačne stvari je ono što je njoj svojstveno, što nije prisutno u drugome, dok je

>opće> nešto zajedničko. /emu će dakle opće biti bivstvo 4li svemu ili ničemu. ego, bivstvo nije

prema podmetu, dok se opće uvijek pririče prema kakvom podmetu, ništa opće nije bivstvo. o,kad bi bilo tako, samo bi najjednostavniji pojmovi bili bivstva, i to znači da sastavljene stvari ne

bi bile bivstva >>te tako i neće biti nikakva pojma bivstva>>.

C. (&'A) – . knjiga

(tražilo se uzroke, počela i pratvari bivstava, pa da vidimo koji su rezultati. 6judi se slažu

oko toga da postoje naravna bivstva. -rugi pak tvrde da postoje oblii i matematičke stvari kao

posebna bivstva, a postoje i druga bivstva0 bit i podmet" Aristotel kaže da se razlučivalo o

odredbi i o onome što je po sebi. o, bivstva koja su općenito pri*vaćena su osjetilne stvari. 3va

osjetilna bivstva sadržavaju tvar @ materiju.

eki Antistenovi sljedbeni)i su izgleda pravilno zaključili da se ne mo*e odrediti 'ono što

jest' ne može se de!inirati bitak " Od tvari materije( kao počela može nastati više različiti* stvari,

a i od jedne stvari može nastati više tvari. Aristotel smatra da je čovjeku " materialis ženska

menstrua)ija, " effiiens sperma, " formalis bit, a " finalis svr*a. Aristotel to kaže, govoreći o

uzro)ima čovjeka, a možda je to oboje $bit i svr*a& isto. eke stvari jesu i nisu $obli)i i

matematičkoHgeometrijski entiteti&. a kraju i one stvari koje nemaju tvari su naprosto neko

jedno.

'C. ('C&'A) – . knjiga



5 ovoj knjizi Aristotel objašnjava kakvo je prema mogućnosti i prema svršnosti

realizaiji(. ?ostoji ogu,nost trp"jenja za neku stvar, i postoji netrpnost $valjda ogu,nost

tvorenja, ali nisam siguran&. jelodano je dakle kako je nekako jedna mogućnost tvorenja i

trpljenja, ali su one nekako i drukčije. eke mogućnosti su prisutne u >>produševljenim bićima>>, a

druge u >>neproduševljenim bićima>> ' zato je jasno da postoje jedne ra!uske ogu,nosti i

druge nera!uske ogu,nosti. 2ato, sva umijeća i tvorbe su mogućnosti $ jer su počela

promjene u drugi stvaria. A sve mogućnosti koje su prema razumu dopuštaju i iste

suprotnost, dočim one nerazumske samo jedna jednu0 toplo dopušta samo zagrijavanje, a

liječništvo može proizvesti i zdravlje i bolest>>. 2ašto 2ato što je znanost pojam, a isti pojam

pokazuje i samu stvar i njezinu lišenost, ali u istoj stvari ne nastaju suprotnosti. One stvari koje su

moguće prema pojmu tvore suprotnosti, a one koje su moguće bez pojma ne tvore.

-alje, u ovoj knjizi, Aristotel pobija gluposti megarske škole, koja tvrdi da nešto možečiniti nešto samo kad to čini $npr. graditelj može graditi samo kad gradi& ' to dovodi do

besmisli)a, jer bi značilo i da stvar ne može postati ako ne postaje. Ako kažemo da je nešto

moguće, ne možemo reći >ali tako neće $u budućnosti& biti>, jer tad mu upravo oduzimamo

mogućnost.

Aristotel govori o dje"atnosti$ ''djelatnošću'' je drukčiji pojam nego ''mogućnošću'' , čak je i

oprečan. Ako je neko M učinjeno@nastalo od nekog -, to znači da je - bilo mogućnošću, a M je

djelatnošću. ad nešto nije savršeno, to je kretanje, nasuprot djelatnosti koja je dovršena.

-jelatnost je prije prvotnija od& ranija od( mogućnosti$ sve se kreće prema počelu i svrsi, i iz

onog što još nema oblik nastaje ono što ima oblik.

"ogućnost znači da tvar može postići oblik. Fječne su stvari bivstvom prije oni* propadljivi* i

>>ništa vječno nije mogućnošću>> ' zašto 2ato što svaka mogućnost ima u sebi i suprotnost, tj.

nemogućnost . A vječno ne može biti takvo da je moglo i ne bivati. Ono što je moguće ne biti, to je

i propadljivo. 4sto tako, nije mogućnošću ni jedna od oni* stvari koje su nužnošću. Aristotel

nakon svega misli da se >>ne treba bojati da će 4une& nebo i zvijezde stati >>. (e stvari se >>ne

umaraju>> kretanjem, zato što kretanje njima nije spojeno s mogućnošću protuslovlja.

Aristotel ovdje postavlja pitanje zašto je djelatnost bolja od mogućnosti A mogli bismo reči da

za svako >moguće>, ako se može nešto, može i protivnost tome9 znači da u mogućnosti postoje

protivnosti, a u djelatnosti ne postoje.



. (EO'A) – 1. knjiga

Ova knjiga je ujedno i najkraća knjiga "eta!izike, pobliže je veličini poslijednje knjge. 5

njoj se govori o jednom i mnoštvu. 3edno se kaže u više značenja0 kao neprekidno, kao ono

čemu je pojam jedan, kao nerazdijeljeno@)ijelo. 8edno općenitost ne može biti bivstvo, pa tako ni

jedno ne može biti bivstvo $a tako su valjda mislili pitagorej)i i ?laton&. Eedno i no<tvo su

opre*ni $na više načina&0 kao nedjeljivo i djeljivo, kao lišenost.

akon što Aristotel ovdje iznese !ilozo!iju o jednom počinje ponavljati ono što je rekao u

pret*odnim knjigama a to je vezano uz istost& sličnost& nesličnost& drukčijost"

3 obzirom da izme#u protivnosti postoji me#ustvar, ona je nužno sastavljena od

protivnosti, ako je nešto od nečega drukčije vrstom, to znači da je još uvijek isto rodom.

G. (GA;A) – 11. knjiga

5 ovoj knjizi se iskazuje o mudrost $!ilozo!ije& koja je ujedno i znanost o počelima. o,

je li ona jedna znanost ili više znanosti Ako je jedna, jedna je uvijek o protivnostima, a počela

nisu protivnosti. Odnosi li se na bivstva ili i na prigotke. (reba li se baviti prapočelima& koja su

posebnosti, ili općenitostima Aristotel kaže da je to vrlo problematično pitanje.

Ako je jedno počelo i vječnim i propadljivim stvarima, zašto su jedne svari $od istog

počela& propadljive, a druge ne (o nema smisla iako su i dva počela $jedno propadljivima, drugo

nepropadljivima&, a ono propadljivi* je vječno, kako može od vječnog nastati neHvječno9 a a ako

pak počelo propadljvii* stvari nije vječno, onda s počelima možemo ići u beskonačnost.

(ako#er, problem je što svaka znanost govori o općenitome, a bivstvo nije općenito. ao

što matematičar promatra >>odmišljajući>> $tj. apstra*irajući&, tako i !ilozo! čini bitkom, nalazi mu

prigotke i apstra*ira od nji* ' bitak kako bitak promatra samo !ilozo!ija.

Ovdje Aristotel govori da se o nekim stvarima nema rasprave, one se moraju uzeti kao

apsolutno istinite0 npr. da ne može i A i neHA.

?rotagora je rekao >čovjek je mjera svi$ stvari' , kazujući time ništa drugo nego da ono što

se bilo komu čini, to zasigurno i biva.

5nanost o naravi je drukčija i od činidbene i od tvorbene znanosti, jer kod tvorbene i

činidbene počelo kretanja je tvora), odnosno činitelj9 a kod znanosti o naravi stvari imaju počelo



u samima sebi. "atematika se time ne bavi $a ni obično prirodoslovlje&, jer se ona bavi

izdvojenim stvarima, koje su nepokretne. Dje"atnost onoga što je mogućnost je kretanje

$djelatnost je kretanje iz poten)ije u aktualnost&. retanje mora biti u pokretljivome, >>i to pomoću

pokretačkoga>>. :eograni*eno je ono što se ne može prijeći jer mu nije u naravi da se prelazi"

#eskona*no je takvo $neograničeno&, i ono je ili nedjeljivo ili djeljivo u beskonačne dijelove9 ono

>>ne može biti ni složeno ni jednostavno>>.

HAristotel iznosi tezu da promjene promjena, nastanka nastanka ' nea, jer bi se tako otišlo u

beskonačnost, zato mora biti prvotnog& jednostavnog nastanka.

L. (LAM#DA) – 1. knjiga

Ovje se govori o počelima i uzro)i bivstva. 6ivstvo je prvo po redu, a onda doalze kako&

koliko itd. 'ri su +ivstva 1. osjetilno, koje je dijelom vječno& a dijelom propadljivo9 nepokretno

bivstvo koje je djeljivo na . oblike i 0. matematičke stvari . Ovo osjetilno bivstvo je promjenjivo

$nije nepokretno&. "ijenja se tvar prema suprotnostima, i to se mijenja iz bića koje je

mogućnošću u biće koje je djelatnošću.

'ri su u!roka (po*e"a) kretanja 1. pojam i oblik H . lišenost #suprotnost$H 0. tvar . Ono

od čega se mijenja je pokretalo, ono što se mijenja je tvar, a ono u što se mijenja je oblik, dakle

promjena@kretanje@aktualiza)ija poten)ije je iz materije u !ormu, iz tvari u oblik.

ivstva su tri, jedno je materija/tvar , drugo je narav, a treće je nji$ov proizvod" H tri

bivstva $dva naravna i jedno nepokretno ' valjda osjetilna, obli)i i matematička&, i o tome $valjda

o njima, o bivstvima&. (reba reći kako je nužno da biva neko vječno i nepokretno bivstvo. Ono

što pokreće sve, ne može bivstvom biti mogućnost. "ora dakle postojati neko takvo počelo

kojemu je bivstvo djelatnost, uz to & ta bivstva moraju biti bez tvari, jer ona moraju biti vječna.

(ri su pratvari #oblik, lišenost i tvar (& a četiri su uzroka i počela ' četiri )ause su valjda ta

D uzroka i počela.

Onaj prvi pokretač ima žudnju $i spoznatljivo je&, a >>mnijemo@mislimo zato što žudimo>>9

jer mišljenje je počelo. Ono što se pokreće a samo je nepokretno, ono biva djelatnošću i ne može

se drukčije ponašati.

7m, mišljenje, on samog sebe umuje prema dioništvu u mišljenome. 2ato je misaono

promatranje $t*eoria& najbolje, i ono je najviša djelatnost u bogu, u kojem je prisutan život i



djelatnost uma. ivot i vrijeme su neprekidno prisutni u bogu $očito je bog nepokrenuti pokretač&.

6ijepo i savršeno moraju postojati u početku $a ne kako misle 3peusip i ?itagorej)i&. Očito

postoji neko bivstvo koje je vječno, nepokretno i odvojeno od osjetnina. Aristotel raspravlja o

uu $kao bivstvu iznad svi$ ostali$& i o uovanju uma. Ono o čemu misao misli je rijetko

mišljenje samo, a uglavnom se misli na tvorbu ili na djelatnost ili na nešto drugo. Aristotel se

nada da će mišljeno biti isto s mišljenjem

Aristotel govori o narav svega što jest sadržava dobro, tako#er se nadovezuje na

suprotnosti0 drobro i zlo. Ovo poglavlje završava )itatom iz Gomera0 >>nije dobro mnogovla#e9

neka je jedan vladar>>.

M. (M) – 10. knjiga

5 ovom dijelu Aristotel teži onome da treba vidjeti postoji li osim osjetilni* stvari i neko

nepokretno $vječno& i što su o tome rekli drugi !ilozo!i. 8edni kažu da su bivstvo matematičke

stvari, drugi da su obli)i, treći da je to oboje. ivstvo nije, po Aristotelu u osjetilnim stvarima, jer

>>ne mogu biti dva kruta trijela na istom mjestu>>. ?rvo po pojmu nije uvijek prvo i po bivstvu.

&atematičke stvari nisu bivstva više nego tijela, nego one su samo pojmom prvotnije, ne i

bivstvom. "atematičke stvari jesu bića, ali nisu prvotna. Ona jesu važna za opisivanje sviejta i

davanje razloga $npr. za ljepotu0 ljepota je u razmjerima&.

Aristotel propituje ideje, koje neki $a misli na ?latona& postavljaju kao počela. aže, ideje

moraju imati ili isti oblik kao i stvari ili biti istoimeno $ali to drugo nema smisla, jer bilo što se

može jednako zvati&. ivstvo i stvar u kojoj je bivstvo moraju postojati nerazdvojeno ' a ideje

neki smatraju odvojenima od stvari $dakle, ideje su unutar sami$ stvari, drži Aristotel nasuprot

?latonu9 oblik je potreban za stvari, ali ne može stvar nastati samo po obliku, nego je potrebno i

počelo kretanja&.

-alje Aristotel razmatra o tome mogu li brojevi biti dio stvari na način na koji su ideje.

Ako broj trojstva po sebi nije veći od broja dvojstva po sebi, onda je to čudno9 ako pak jest veći,

onda uglavnom, nas to vodi u kontradik)iju. *deja i broj ne ogu +iti isto, a ni u kom slučaju ne

mogu biti isto onaj broj koji eventualno pripada idejama i onaj matematički. Felike teškoće,

uglavnom, dešavaju se kad uzimamo veličine i brojeve. 8edno i mnoštvo tako#er stvara velike

probleme. emoguće je da broj i veličine bivaju izdvojeni $i idealni broj i matematički broj&.



4deje ne mogu biti pratvari, a pogotovo ne kao opće, jer opće ne može biti počelo

pojedinačnostima $to ide sve one koji postavljaju ideje kao počela&.

:. (:) – 17. knjiga

5 ovoj posljednjoj knjizi Aristotel govori da svi, valjda misli na pret*odne !ilozo!e, postavljaju

počela kao suprotnosti. o, sve suprotnosti su prema podmetu $ suprotnosti kao podmet &. 4pak

bivstvu ništa nije suprotno ' zato nijedna suprotnost nije počelo stvari.

(reba istražiti da li je moguće da se vječne tvari sastoje od pratvari. ije vječno ono što

može ne bivati, kao što sam već prije napisao u ovom radu.

5 ovoj knjizi radi se o raspravi ''( nebu'' koja je po mom mišljenju vrlo „!ilozo!ski“

protumačena te pomalo teža za razumijevanje.Aristotel napominje da treba paziti i na brojeve0 kako vjerovati da brojevi postoje "atematičke

stvari ne postoje izdvojeno.

Aristotel ponovno napominje da svi problemi nastaju stoga što su odre#enim !ilozo!ima

počela nekad pratvar , nekad suprotnosti, nekad jedno, nekad brojevi. roj nije ni tvarni uzrok, ni

oblik, ni počelo kretanja. ?ostavlja se pitanje, kako je dobro prisutno u brojevima, pita se

Aristotel, naravno, on smatra da dobro nije prisutno u njima. "atematičke stvari nisu odvojive od

osjetnina niti su počela.

ZAGLEUIAG

5 samom zaključku *tio bi* ukazati na problematiku koja mi se pojavila prilikom

isčitanja tog „orginalno ' !ilozo!skog“ djela. ?o prvi put u svom životu, ja sam uzeo

Aristotelolovu „"eta!iziku“, za koju svi pričaju da je „predstavnik“ !ilozo!ije, pošto se prije



svega, radi o Aristotelu, kao jadnom od glavni* !ilozo!ski* predstavnika. -jelo je izrazito teško

za čitanje ako se nema dobra !ilozo!ska podloga, bilo li riječ o Aristotelu ili nekom drugom

!ilozo!u. ?o mom mišljenju svaku rečeni)u je dobro pročitati barem dva puta, ako ne i više. (om

!ilozo!skom knjigom produbio sam si vidike spoznaje neki* stvari za koje nisam, iskreno, ni znao

da postoje i da se mogu „preispitivati“ tj. o njima da se može toliko !ilozo!irati. -obra podloga

mi je bila od ?latona, jer Aristotel opet u meta!izi)i ima njegove ideje. Aristotel postavlja ideju

nenamjerne svr*ovitosti, što znači da svr*a nije izvana postavljena u prirodu. ?riroda svojom

unutarnjom dinamikom teži čistoći !orme oga. On je nepokrenuti pokretač i njegovo mišljenje

jest mišljenje mišljenja. 3toga, iako !orme postoje u stvarima, najviša !orma, og, postoji

neovisno o svijetu. og u Aristotelovoj meta!izi)i ima ulogu sličnu ?latonovoj ideji dobra, stoga

za ovu “ideju: $najvjerojatnije& ne vrijedi maloprije istaknuta tvrdnja $koja je lo)us )ommunis

tumačenja Aristotela& da se ona nalazi u stvarima. ?o pitanju oga, odnosno teologije, Aristotelsen tim pitanjima bavi kroz nekoliko knjiga u svojoj „"eta!izi)i“.

8a sam se prvenstveno, u ovom radu, zalagao i težio analizi tog Aristotelovog djela, pri

tome isčitavajući svaku njegovu misao koju sam moga razumjeti i podložno intepretirati.



64(IA(5IA

• Akvinski (., % filozofiji ! tumačenje -ristotelove Metafizike, 2agreb, 1;PD.

• Aristotel, Metafizika, 2agreb0 Grvatska sveučilišna naklada, 1;;7.

• arnes 8.9 “5vod u meta!iziku:, ruzak 2agreb 1;;<.,

• +rgić ?., +rgić C. $ur.&, -ristotelova Metafizika" 5birka rasprava, 2agreb0 ruzak, 7==E

• ?orobija, eljko0 5vod u !ilozo!iju, skripta (C "aruševa).

Documents

Aristotle; Metaphysics (short introduction)