SVEUILITE U RIJECIFILOZOFSKI FAKULTET U RIJECI

PREDDIPLOMSKI STUDIJ HRVATSKOG JEZIKA I KNJIEVNOSTI

IVAN ARALICA: ASMODEJEV ALSEMINARSKI RAD

Kolegij: Hrvatski povijesni i novopovijesni romanMentor: dr. sc. Sanja Tadi-okacStudent: Matea Krmpoti

Rijeka, 23. travnja 2015.

SADRAJ

SAETAK1UVOD21.NOVOPOVIJESNI ROMAN31.1.Razlika izmeu povijesnog i novopovijesnog romana41.2.Aralica u kontekstu novopovijesnog romana52.GLAVNI LIK FATALNE ENE72.1.Razlika izmeu Asmodejeva ala i morlake trilogije72.2.Fatalna ena u Araliinim oima82.3.Pripovjedake tehnike10ZAKLJUAK13POPIS LITERATURE15

SAETAK

Bit uvodnog dijela ovoga seminarskoga rada jest uvoenje u glavnu temu enski lik u romanu Asmodejev al, stavljanjem romana u klasifikacijski, odnosno anrovski kontekst. Bitne odrednice novopovijesnog romana posluile su u kasnijem dijelu analizi konkretnog ostvarenja neobinosti Asmodejeva ala u odnosu na ostala djela Ivana Aralice, lik ene, odnosno femme fatale te pripovjedake tehnike kojiima je knjievnik postigao eljeni uinak u oslikavanju jedne dame koja je, inei zlo drugima, inila zlo sebi samoj.

Kljune rijei:

novopovijesni roman, Ivan Aralica, Asmodejev al, femme fatale, fikcija i fakcija, Asmodej, tipizirani motiv

1

UVOD

Ovaj seminarski rad problematizira jednu od tema romana Asmodejev al Ivana Aralice, konkretno lik ene, odnosno (autoru) nekarakteristina uloga fatalne ene kao nositeljice radnje. Rad je, radi lakega snalaenja, podijeljen na cjeline i podcjeline. U prvom se dijelu openito govori o novopovijesnom romanu, njegovoj usporedbi (razliitosti) s klasinim povijesnim romanom te smjetaju autora u specifian anrovski okvir. Drugi je dio posveen romanu Asmodejev al, od samih njegovih obiljeja, usporedbe s ranijim djelima istoga autora, do istaknute uloge ene kao krojaice sudbina (est motiv femme fatale) i pripovjedakih tehnika kojima se koristi u slubi prianja prie.U izradi rada koristili su se svi dostupni izvori knjige i struni lanci objavljeni u zbornicima i asopisima, a prikupljene se materijale potom analiziralo i tumailo u kontekstu ene kao glavne junakinje romana.

NOVOPOVIJESNI ROMAN

Povijesni roman u hrvatsku knjievnost ponovno na velika vrata ulazi sedamdesetih godina dvadesetog stoljea te polako, ali sigurno postaje sve zastupljenija vrsta s obzirom na to da knjievnici streme isticanju utjecaja povijesti na pojedinca - uvelike se mijenja i koncept povijesne fikcije Augusta enoe, prvenstveno naputanje modusa pripovijedanja te progresivne i didaktine vizije povijesti.Postmoderni svjetonazor koji polako ulazi u romanesknu prozu vidi povijest kao vrtlono i besmisleno kretanje koje pod sobom mrvi beznaajne junake, te nije u stanju nikoga niemu poduiti: iskustvo ne koristi, pamenje ne opameuje, jer generacije moraju uvijek trpjeti isto nasilje.[footnoteRef:2] [2: Badurina, N. "Kraj povijesti i hrvatski novopovijesni roman", Slavica tergestina (1592-0291) 14 (2012), str. 16]

Povijesni roman potpada pod mimetiki tip romaneskne prakse, utemeljen u takozvanoj strukturi moralnosti i uvjetno se moe nazvati moralno doslovnim. U takvom tipu, roman e teiti razrjeenju i tumaenju, komentaru i interpretaciji za znanjem i eksplikacijom svijeta, a ne oslanja se toliko na formu iskaza, koliko reprezentaciju svijeta. Sumnja prelazi u skepsu i javljaju se potrebe za vladanjem situacijom i znanjem nautrb ironiji i knjievnom poigravanju.[footnoteRef:3] [3: prema: Milanja, C. Hrvatski roman 1945-1990, nacrt mogue tipologije hrvatske romaneskne prakse, skripta]

Autori povijesnih romana dananjice svjesni su povijesti i fikcije te uporno pokuavaju naglasiti neodreenost, nepouzdanost i varljivost povijesne grae. Interes se premjeta s epskih povijesnih bitki na male ivotne prie, ukazujui na to kako su povijesni dogaaji izmjenjivali svijet 'malih ljudi'. Vie nije bilo junaka, ve su 'junacima' postali obini ljudi sa svojim vrlinama i manama, prikazani u svako doba njihova dana.[footnoteRef:4] [4: Risojevi, R. "Romanom protiv mrnje", u: "Aralica u oima knjievne kritike: ogledi i recenzije pojedinih knjiga", II. knjiga, Znanje, Zagreb, 2006, str. 17]

Razlika izmeu povijesnog i novopovijesnog romana

Povijesni roman produkt je prvenstveno 19. stoljea, a u najgrubljoj se definiciji oznauje kao roman koji za svoju tezu uzima dogaaj iz prolosti. Nejasno je pritom moraju li dogaaji koji se opisuju biti autentini ili tek smjeteni u neko prolo, udaljeno vrijeme, bez jasnog referiranja na povijesne injenice. Lukacs, pak, o povijesnom romanu kae kako je on tek pokuaj romana koji tei nekoj vrsti historijskog realizma, odnosno konkretizma.Osnovna razlika izmeu povijesnog i novopovijesnog romana jest injenica to se novopovijesni (hrvatski) roman vie ne bavi rekonstrukcijom povijesti, on niti ne moe 'opstati' na paradigmi historizacije fikcije/fikcionalizacije historije, kao ni na nieovskom teorijskom pokriu te paradigme.[footnoteRef:5] [5: Milanja, C. "Novopovijesni roman" u: Hrvatski roman 1945-1990, Hernes izdavatvo, Zagreb, 1996, str. 107]

Autori novopovijesnih romana vie ne prikazuju junaka povijesna djela, ne bave se rekonstrukcijom povijesti, ve priaju priu elei doarati odnos pojedinca i povijesti, njegovu veliinu u odnosu na zbivanja i s literarnije strane doarati koliko svatko ima utjecaj na ljude oko sebe, a posljedice djela osjeaju generacije prije i poslije.Nasuprot povijesnog romana koji se dosljedno 'dri' teoloke koncepcije povijesti, prema emu je u romanu takve naravi nedvojbeno odsutna dimenzija relativizma i ironije, novi odnos prema povijesti izmeu ostaloga temelji se i na figuri rakova koraka unatrag. (...) Prvi hrvatski novopovijesni romani vidljivo se udaljavaju od monumentalistike paradigme jer shvaaju kako se povijest i njezin smisao ne mogu (vie) interpretirati rekonstruiranjem same sebe, a reprezentativne linosti dotad idealizirane do apsolutizacije (vie) nisu u stanju ispriati i onu drugu stranu povijesti - onu obinog ovjeka. Stoga se, sukladno tome, novopovijesni roman kree u parabolinim, bajkolikim, alegorijskim sferama.[footnoteRef:6] [6: Milanja, C. "Novopovijesni roman" u: Hrvatski roman 1945-1990, Hernes izdavatvo, Zagreb, 1996, str. 105-108]

Aralica u kontekstu novopovijesnog romana

Romanom koji se prvi znaajnije razlikovao od ve spomenuta enoina modela smatraju se Vuci (Milutin Cihlar Nehajev, 1928), no upravo u trenucima kad se povijesni roman iznova budi - rije je o sedamdesetim godinama 20. stoljea - dolazi do (politike) represije pa se tako zabranjuju asopisi poput Kola, Hrvatskog tjednika i Kritike, a svi oni nepoudni pisci zavravaju ili na suenjima, ili iza reetaka.(Novo)povijesne romane ipak piu Ivan Aralica, Nedjeljko Fabrio, Ivica Ivanac i Ivica Supek, meutim u nekim drugim okvirima: Ako je za autore nae tradicionalne historiografske fikcije od enoe do Nehajeva vrijedila Scottova paradigma utemeljena na teolokoj koncepciji povijesti i na vjeri u smislenost povijesnih zbivanja, sada se povijest openito promatra u negativnom svjetlu, kao izvor stradanja i nesree. Time su otvorene nove mogunosti umjetnikog oblikovanja: stari anr doivio je znaajne inovacije.[footnoteRef:7] [7: Nemec, K. "Povijest hrvatskog romana: od 1945. do 2000. godine", kolska knjiga, Zagreb, 2003, str. 263]

Ivan Aralica prije okretanja povijesnom, odnosno novopovijesnom romanu u jednom je razdoblju svoga djelovanja pisao socijalno angairanu prozu (analiza promjena u poslijeratnom razdoblju), no budui da ona i nije bila pretjerano uspjena i prijemiva kod publike, a i s obzirom na posljedice njegove involviranosti u Hrvatskom proljeu, konano u jednom trenu pronalazi svoju veliku temu" - povijesni usud hrvatskog naroda kao paradigmu ope ljudske sudbine (morlaka trilogija: Put bez sna, Due robova, Graditelj svratita, kojemu se s izrazitijem erotskim nabojem pridruuje i Asmodejev al.)Aralica je modernistiki romanopisac koji je kroz regionalne prie i dogaaje (sukob civilizacija - kranstva i islama, meetarenje venecijanskih i austrijskih sila, tursko nasilje, nacionalna batina koju uvaju seljanke i teaci, sveenici i ratnici) govorio o univerzalnim temama.Asmodejev al etvrti je u nizu romana o obitelji Grabovac, ali i prvi u kojem Aralica ne pria dogaaje, odnosno epizode iz povijesti obiteljske loze, kao to je to inio u prethodnima (referirajui se na univerzalniju temu podrijetla i sudbine hrvatskog stanovnitva u sinjsko-kninskom zaleu od 18. do 19. stoljea - stanovnitvo je primorano izbjei iz Bosne pred najezdom osmanske sile te pronai sigurniji dom, naavi ga na koncu u opustoenim dijelovima Dalmacije pod mletakom vlau).Mnogi, ipak, dovode konkretno ostvarenje - Asmodejev al - pod samu sumnju karakterizacije povijesnog romana, tvrdei kako je jedino povijesno u etvrtom dijelu morlake trilogije - povijesni okvir. Romane o Grabovcima mogli bismo nazvati povijesnima samo pod uvjetom da je rije o povijesnim romanima sui generis; primarno, povijesnost ovih romana nije radi povijesti. U njima povijest pria samu sebe kao ivot koji je bio i jest takav kakav jest. () Prepoznavajui u nekim svojim djelima sadanjost u prolosti, kao i prolost u sadanjosti u drugima, Aralica je vie nego vremenskim okvirom i odrednicama koje iz njega proizlaze zaokupljen priom i prianjem. Smisao njegova pisanja i nije u opisivanju i tumaenju prolosti ili sadanjosti, nego u zadovoljavanju umjetnike, stvaralake potrebe da se prianjem i priom (re)kreira ivot, stvarniji od ovoga koji ivimo u svakidanjici, kako bi dosegnuo punu istinu o njemu, a koja nam je u ovom realnom ivotu esto nedostupna.[footnoteRef:8] [8: iz predgovora Dubravka Jelia u: Aralica, I. Asmodejev al, kolska knjiga, Zagreb, 2010, str. 189-190]

GLAVNI LIK FATALNE ENE

Razlika izmeu Asmodejeva ala i morlake trilogije

Prema modusu operandiju novog, modernog (i postmodernistikog) povijesnog romana, u sreditu Araliina Asmodijeva ala jesu takozvani slabi likovi - rtve i objekti povijesnih zbivanja, umjesto do tada aktualnih vitezova, nacionalnih junaka i povijesnih subjekata koji se die kojim junakim pothvatima.Asmodejev al teoretski potpada pod trilogiju o obitelji Grabovac (Put bez sna, Due robova, Graditelj svratita), no autor se ovoga puta odluio vratiti povijesnom ishoditu i ispriati priu na neto drukiji nain, prvenstveno polazei od premise kako je povijesnost okvir unutar kojeg se dogaaju razliite sudbine. Asmodejev al mogao je biti i dio Graditelja svratita, ali Aralica je oito smatrao kako upravo ta epizoda iz povijesti Grabovevih zasluuje posebnu knjigu, to ve samo po sebi naznauje i njezinu 'bitnost' u oima knjievnika. italac otprve nailazi na poznate Araliine odlike: ljepotu pukog leksika, spretnost u fabuliranju, sklonost gnomskim konstrukcijama te velianje patrijarhalne kulture i vraanje mitskim izvorima. Autor potvruje svojevrsnu opsjednutnost razliitim obiajima i zaboravljenim zanatima. Izmeu Anelka Plave, jednog od zlosretnih junaka ove proze, i skupih koarica koje on prodaje autor e otkriti stanovite slinosti. Plava je zapravo profinjen i mek kao i njegove koarice, to e se u daljnjem toku prie pokazati alosno tonim.[footnoteRef:9] [9: Zima, Z. "Povijesnost kao okvir za razobliavanje sudbine" u: "Aralica u oima knjievne kritike", ogledi i recenzije pojedinih knjiga, Znanje, Zagreb, 2006. g, str. 58]

Roman je podijeljen u dva dijela ispovijedi Plave, a potom i njegove supruge Nie, ispriane iz kuta sina Martina Grabovca, Jakova. Martin je na jednim od svojih putovanja upoznao u hramu pod Vagnjom Anelka Plavu, koji mu je priao o svojoj supruzi Nii, fatalnoj eni kojom je oparan, ali mora potovati njezin zavjet na desetgodinju nevinost. Zadatak Martina Grabovca bio je posjetiti Niu i otkriti lae li svom suprugu. Ako je vjerna, jedan e al ponijeti sa sobom, dok e joj u suprotnom ostaviti oba. Martin se ubrzo na vlastitoj koi uvjerio u Niinu nevinost, no sa sobom je ipak ponio jedan al Asmodejev al, koji e ga u kasnijem fantazmagorinom dijelu na koncu kotati gubitka desne ruke.Asmodejev al se nastavlja na prethodne Araliine romane koji su govorili o sedamnaestom, odnosno osamnaestom stoljeu na tlu naih naroda. Pa ipak, taj se roman znatno razlikuje od spomenutih djela, jer je u sreditu panje jedna ljubavna pria to tekstu daje razinu imaginacije koju nije poznavala ranija proza tog autora. () Asmodejev al pisan je izvrsnim jezikom, to nije nikakva novost jer je Aralica ve zapaen kao 'virtuozan stilist'. Ali ono to romanu daje poseban ugoaj, uza sve poznate vrline Araliine proze, jest igra ljubavi i sudbine.[footnoteRef:10] [10: Zima, Z. "Povijesnost kao okvir za razobliavanje sudbine" u: "Aralica u oima knjievne kritike", ogledi i recenzije pojedinih knjiga, Znanje, Zagreb, 2006. g, str. 64]

Fatalna ena u Araliinim oima

Lik fatalne ene u hrvatsku se knjievnost probio u 19. i 20. stoljeu, kad se odmaknulo od dotadanjih shvaanja ene kao idealne ene i gospoe ili grenice i pokajnice. enski lik postaje vie individualistiki, samosvjestan i samostalan, premda postoji i druga skupina pisaca koja zadrava stilizirani tip majke, uvara obiteljskog ognjita i nacionalnog bia.Motiv fatalne ene pak od prvog hrvatskog romana, od Poekog aka Miroslava Kraljevia pa do Asmodejeva ala Ivana Aralice, kako istie Nemec, 'stalan je i gotovo neophodan dio stvaralakog inventara hrvatskih romansijera. Julije, Laure, Klare, Line, Nie - sve te nae demonske zavodnice i vjetice aneoskog lica prerasle su tijekom vremena u prave literarne simbole. Bez obzira na svu tipiziranost ovog motiva, na skalu posebnih, lako prepoznatljivih oznaka, to su zacijelo najivlji i literarno najuvjerljiviji likovi hrvatske knjievnosti'.[footnoteRef:11] [11: Petra, B. "Lik ene u hrvatskoj knjievnosti", Bogoslovska smotra, Vol. 60 No. 3-4 svibnja 1991, str. 352]

U Asmodejevu alu Aralica postavlja dva kljuna lika, odnosno simbola fatalnu enu i fantastini lik vraga, Asmodeja. Upravo Asmodej (koji se kako emo vidjeti razlikuje od svog biblijskog 'pandana') biva koban po Martina Grabovca, kanjavajui ga i za sve ostale junake ove prie. Zbog njega gubi ruku, psihiki i fiziki propada i na kraju se trajno udaljava od svoje obitelji.Araliina junakinja Nia, tip fatalne ene, ne nosi svoju enstvenost kao prokletstvo za druge i zato Araliin Asmodej nije biblijski Asmodej, on je ovdje svojim djelovanjem izmaknut, pomjeren od svog simbolikog znaenja i javlja se kao kazna ne samo za neizvravanje obveze, nego i za produbljivanje Anelkove patnje, pa i vie od toga za direktno uplitanje u njegovu sudbinu.[footnoteRef:12] [12: Ivankovi, . "ena i neastivi" u: "Aralica u oima knjievne kritike", ogledi i recenzije pojedinih knjiga, Znanje, Zagreb, 2006. g, str. 62]

eljko Ivankovi smatra kako je vidljiv znak avolske slike koncentriran u velianstvenoj eni, junakinji ovog romana no istie i geografsko/povijesnu odrednicu da nije avolska u faustovskom znaenju te rijei, ali nije ni bez avoljeg prsta ve zbog same sredine u kojoj se nalazi.Aralica Niu opisuje na sljedei nain: Ne samo to je njezina odjea od marame do postola puna vragova kao pasja dlaka buha, nego je i njezina pria takva: na svakoj rijei ui po jedan razrok vrai, kojem jedno oko gleda u zemlju, a drugo u nebo, pa nisi siguran je li rije na kojoj ui iskreno reena ili joj je cilj da obmane slijepca. () Nasuprot obinim ljudima, koji su sravnili svoja proturjeja, Nia ih je produbljivala. Ona je htjela i u jednom i u drugom otii do kraja: da bude sveta i ista, uzorna za sve svete i uzorite, i da usporedo s time bude bezobzirno porona, kako joj sluajno u ivotu ne bi promaklo nita to se od ivota moe uzeti.[footnoteRef:13] [13: Aralica, I. Asmodejev al, kolska knjiga, Zagreb, 2010, str. 116-117]

Roman Asmodejev al znaajen je jer je Aralica konano jednom enskom liku dao istaknutiju, umjesto epizodne uloge. Nia ima sve karakteristike femme fatale koja nepovratno odreuje ivote i sudbine mukaraca s kojima dolazi u dodir. Jedna od jasnijih tema romana koja se moe primijetiti u obiljejima glavne junakinje jest i njezina proturjenost (s jedne je strane ista i sveta, a s druge strane porona), no i takva smisleno ugraena osobina ima svoje zato.Da bi Nia uope mogla funkcionirati kao sredinji lik, da bi se uvjerljivo mogla ispriati ve na tisue puta ispriana pria, Aralica nije smio posegnuti za 'istim' enskim tipovima iz vremena o kome pripovijeda: tipom ispravne ene ('vjerne ljube') ili tipom kurve. Zato je spojio ta dva tipa u jedan i na taj nain doao do izvorne drame univerzalnog karaktera: Posjedovala je dar koji odjelotvoruje muki san o idealnoj eni, koja je istodobno neporona kao cvjeti metvice i razvratna sladostrasnica bez trunke stida.[footnoteRef:14] [14: Primorac, S. Mo pripovjedaeve strategije, u: "Aralica u oima knjievne kritike", ogledi i recenzije pojedinih knjiga, Znanje, Zagreb, 2006, str. 72]

Pripovjedake tehnike

Mnogi strunjaci istiu kako je znaaj Asmodejeva ala nain na koji je iznesen motiv fatalne ene kao da se itatelj s njim susree po prvi put. Fabulu ini nekoliko povezanih ili nepovezanih epizoda, a i vrijeme u kojem se radnja zbiva nije toliko bitno za razumijevanje djela ('povjesnost je okvir unutar kojeg se raspliu individualne sudbine'). S Araliinim i ovoga puta vjetim spisateljskim perom, roman izlazi iz okvira ve poznatog i ve isprianog.Niina je sudbina i prepoznatljiva i iznenaujua: predvidljivo se na svakom koraku pretvara u neoekivano. Aralica je uistinu velik igra u igri poznatog i nepoznatog. to je graa koju upotrebljava obinija, pria je neobinija. Nia je npr. obina preljubnica, a njezin Anelko obian mokljan, ali ona je i djevica raskonog djevianskog mirisa, a Anelko je jedini vlasnik i sretan uivalac te raskoi.[footnoteRef:15] [15: Pavii, J. "Veliki igra" u: "Aralica u oima knjievne kritike", ogledi i recenzije pojedinih knjiga, Znanje, Zagreb, 2006. g, str. 68]

Premda se radi o vjenoj temi, ve dobro poznatim enskim likovima s obiljejima fatalnosti (primjerice Kovaieva Laura) Asmodejev al ne gubi na znaenju i uzbudljivosti ponajprije zbog vjetog Aralieva pripovijedanja. Sanjin Ivandi tako kae kako i mnogo puta koritena tema u rukama vjeta pripovjedaa postaje kao nova. A Aralica jest - vjet pripovjeda.Pripovjeda koji pak kazuje priu Jakov Grabovac, Martinov sin, takoer ima zanimljivu funkciju zapoinje u prvom licu, nakon ega dogaaje govori stavljajui ih u usta Anelku Plavi opisuje njegov ivot, enidbu, enu koja ga je nepovratno zaludila i stalne nevolje s kuprekim vlastima. Potom saznajemo i iskustva Nie, a tijekom romana se javljaju i dva nova pripovjedaa, koji su svjedoili Martinovu gubitku ruke. Na kraju romana ponovno se javlja Jakov, te priu, uz pomo nevidljivog promatraa, privodi kraju. Osobito je zanimljiva tehnika izvedba, odnosno razlike izmeu ta dva dijela romana Plavina se pria odlikuje saetom i preciznom reenicom, lakoom pripovijedanja, sentencioznou i vjetim uplitanjem neobinosti ona ostavlja dojam poznatog i proitanog,[footnoteRef:16] dok je Niina ispovijed, odnosno Martinova sudbina prezentirana kao totalni obrat - na dijelove je okantna, a na dijelove fantastina (primjerice, san u kojem se pojavljuje Asmodej). [16: Primorac, S. Mo pripovjedaeve strategije, u: "Aralica u oima knjievne kritike", ogledi i recenzije pojedinih knjiga, Znanje, Zagreb, 2006, str. 73]

Upotrijebivi jednu tehniku finesu, promjenu perspektive, Aralica je postigao maksimalan uinak, prisilivi itaoca da na sve ono to je ve proitao i o tome prosudio, sada gleda i sudi drukije. Ono to je ispriano u prvom dijelu romana dobiva, naime, novo znaenje, na nj pada novo svjetlo i on prema cjelini ima takav odnos koji se gotovo potpuno razlikuje od prvotnoga. Pa ako ni zbog ega drugoga, a ono zbog ovako maestralno izvedenog obrata Asmodejev al moemo smatrati egzemplarnim djelom.[footnoteRef:17] [17: Primorac, S. Mo pripovjedaeve strategije, u: "Aralica u oima knjievne kritike", ogledi i recenzije pojedinih knjiga, Znanje, Zagreb, 2006, str. 73]

ZAKLJUAK

Krucijalno ostvarenje Ivana Aralice, koje je postigao romanom Asmodejev al jest zaokret u vlastitoj praksi darivanja tek sporednih (epizodnih) uloga enama u svojim djelima. Premda je nastavio tematski i sadrajno - hvaljenu trilogiju o obitelji Grabovac, pisac je odluio istaknuti povijesno izvorite sudbine Martina Grabovca, ispriavi priu iz perspektive nekoliko pripovjedaa, pri emu jedan od njih djeluje dominantno, praktiki sveznajue Martinov sin Jakov Grabovac.Osobito je bitna uloga ene, glavne junakinje romana. Nia je sve to bi jedan mukarac mogao poeljeti atraktivna, radoholina, uredna, potena, vjerna No, kako i svaki medaljon ima dvije strane, tako i iz Nie izvire poetna neiskrenost - prevrtljivost, neujednaenost, samosvojnost te potreba da bude snana individua i manipulira svijetom oko sebe, to je u konanici i ini fatalnom enom, odnosno femme fatale.U pripovjedakom segmentu, nainu na koji je Aralica iznio temu koju su prevrtjeli, meu inim, brojni hrvatski knjievnici, valja napomenuti kako se radnja bez potekoa moe promatrati kao da je motiv potpuno svje, jer Aralica vrhunskim spisateljskim sposobnostima pria istu priu na nov nain. Svaki je detalj na svome mjestu i nosi konkretno znaenje, svako je sjeanje realno, reenice profinjene, a dva oprena dijela lijepo ukomponirana u smislenu i napetu cjelinu.Lik fatalne ene moe se sagledati iz nekoliko perspektiva, to romanu daje posebnu ar u prvom dijelu priu o svojoj nesretnoj sudbini govori Anelko Plava, dok se u drugom dijelu otkriva sama Nia. Kompletnu priu pripovijeda Jakov Grabovac, no i on se pojavljuje u nekoliko uloga poinje u osobnom tonu, potom od nepoznatog pripovjedaa saznajemo Anelkovu stranu, a i obrat u drugom dijelu karakterizira izrazita promjena narativnih rakursa i poliperspektivnost, jedna od bitnijih znaajki Asmodejeva ala.Nia je, kako i sam autor kae na koricama romana, i djevica i bludnica, i vjerna supruga i preljubnica, i aneo i sotona, a sjajnim manevrima i nainom na koji je u djelo pretoio tek jednu od epizoda iz povijesti obitelji Grabovac (koritenje erotskih dijelova i poigravanje s arima ljubavi), Aralica je svoja knjievna ostvarenja pribliio i onim manje zahtjevnim itateljima, iskoristivi za to upravo popularni motiv fatalne ene. Portretirao je, zaista - damu koja je, inei zlo drugima, inila zlo sebi samoj.

POPIS LITERATURE

1. Aralica, I. Asmodejev al, kolska knjiga, Zagreb, 2010, str. 189-1902. Badurina, Natka. "Kraj povijesti i hrvatski novopovijesni roman", Slavica tergestina (1592-0291) 14 (2012), str. 8-373. Beni, . i Falievac, D. "ovjek, prostor, vrijeme" - knjievnoantropoloke studije iz hrvatske knjievnosti, Disput, Zagreb, 2006. g.4. Ivandi, S. "Igra ljubavi i sudbine" u: "Aralica u oima knjievne kritike", ogledi i recenzije pojedinih knjiga, Znanje, Zagreb, 2006. g, str. 64-655. Ivankovi, . "ena i neastivi" u: "Aralica u oima knjievne kritike", ogledi i recenzije pojedinih knjiga, Znanje, Zagreb, 2006. g, str. 61-636. Milanja, C. "Novopovijesni roman" u: Hrvatski roman 1945-1990, Hernes izdavatvo, Zagreb, 1996, str. 100-1197. Mihanovi-Salopek, H. "Aralica u oima knjievne kritike", ogledi i recenzije pojedinih knjiga, Znanje, Zagreb, 2006. g.8. Pavii, J. "Veliki igra" u: "Aralica u oima knjievne kritike", ogledi i recenzije pojedinih knjiga, Znanje, Zagreb, 2006. g, str. 67-709. Primorac, S. Mo pripovjedaeve strategije, u: "Aralica u oima knjievne kritike", ogledi i recenzije pojedinih knjiga, Znanje, Zagreb, 2006. g, str. 70-7310. Nemec, K. "Povijest hrvatskog romana: od 1945. do 2000. godine", kolska knjiga, Zagreb, 2003. g.11. Zima, Z. "Povijesnost kao okvir za razobliavanje sudbine" u: "Aralica u oima knjievne kritike", ogledi i recenzije pojedinih knjiga, Znanje, Zagreb, 2006. g, str. 57-6012. igo, Boe V. "Femme fatale u Kupresu" u: "Aralica u oima knjievne kritike", ogledi i recenzije pojedinih knjiga, Znanje, Zagreb, 2006. g, str. 65-6715