Aspekti i implikacije Kantova pojma slobode

Izvorničlanak123:17.025.2Kant,I.Primljeno25.1.2011.

Emil KušanAnteRudana1,HR–21222Marina

[email protected]

Aspekti i implikacije Kantova pojma slobode

SažetakU radu se kritički osvjetljava pojam slobode u okviru filozofske misli Immanuela Kanta. Ovime se prvenstveno misli na njegov etički nauk, pa posredno i na epistemološki i estetički, koji na njega upućuju i kroz njega se utemeljuju. Cilj rada je pokazati da se sloboda, tumačena u oba svoja aspekta (pozitivnom i negativnom), dade izjednačiti s konceptima autonomije i spontaniteta. Ovim se pak putem, obzirom da je sloboda ratio essendi moral-noga zakona, može argumentirati i u korist teze o praktičkom jedinstvu slobode i moralnog zakona. Dodatno, u radu se analiziraju interpretativne implikacije kao i teškoće koje se javljaju čak i u tumačenjima eminentnih poznavatelja Kantove misli, poput L. W. Becka i N. Hartmanna.

Ključne riječisloboda,Kant,etika,autonomija,moralnizakon,praktičkium,čistium,dobro,zlo,legalitet,moralitet,volja,LewisWhiteBeck,NicolaiHartmann

Uvod

UovomradunamjeravamopobližesagledatipojamslobodeukontekstuKantovemisli,štoznačiutvrditinjegovemogućnosti,graniceinekeinterpretativneimplikacije.Nedoimaseninajmanjeproblematičnomtvrdnjadaseupravookoovogpojmasabirecijelifilozofijskinaukspomenutogfilozofa.Kantkrećeuproblematiziranjepojmaslobodeusvomprvomvelikomdjelu,Kritici čistoga uma,pobližegaodređujeuOsnovu metafizike ćudoređa,dabigaukonačnomimjerodavnomoblikuizraziouKritici praktičkog uma.Dakako,uobzirćemouzetiiostalaKantovadjela,njegoveprivatnebilješke(opus postumum),kaoinekeodinterpretatoraKantovemisli,jednakoone,uvjetnorečeno,prikladne,kaoionezakojesečinidasuproblemupristupilisasvimneprimjereno.Naposljetku,uvidjetćemodaoispravnomtumačenjupojmaslobodezaistaovisisavKantovfilozofijskinauk,aposebnoonajetički.Dabismodotogtumačenjadošli,predstojinam,prijesvega,ustanovitimogućnost(odnosnonepostojanjenedosljednostiutumačenju,kakoKantkaže)slobodekaotranscendentalnogentitetaudomeniteorijskog(spekulativnog)uma,testetočkekrenutinapodručjemoralnefilozofije,kojanamseuovomhorizontuprika-zujekaoistinskipraktička,anesamopraktična1(čimebide factoprestalabiti

1

U tumačenju odnosa pojmova ‘praktičko’ i‘praktično’slijedimoMilanaKangrgu,premakojemuonopraktičnooznačavasnalažljivost,prepredenost, podložnost »nižim« razinamaprosudbe mogućnosti djelovanja u konkret-

nim situacijama itd. Praktičko će, s drugestrane,zanjegabitionoštojeusmjerenonadjelovanje,alisvagdaurelacijipremamoral-nomzakonu, ili šire:uvijekvećuhorizontunekogskupanormi,tj.nekeetike.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA125God.32(2012)Sv.1(79–91)

E. Kušan, Aspekti i implikacije Kantovapojmaslobode80

moralna)itozahvaljujućikritičkompropitivanjuumaunjegovojpozitivnojuporabi.Uvjetjeovogpotonjegpostojanjeslobode,kaoštojenaznačenonasamompočetkuKantovedrugekritike.2

1. Mogućnost slobode

UKritici čistoga umaKantdospijevadosvojevrsnogkamenaspoticanjakadapojamslobodepromišljaukontekstusvojespoznajneteorije.Izgledadatranscendentalnuslobodu,kaomoćdasepokrenenovikauzalnilanacuprirodi,nikakonijemogućeprihvatiti.Tobiprihvaćanjeznačilodaseiskustvopri-rodnihzakona,kaovremenskisukcesivnihstanjauprirodi,moranaprostood-bacitiipriznatiporazteorijskogumakojijesmjeraonakategorizacijuonogaštojeupravoproizvoljno.No,Kantuzvraća:sobziromnaprethodnodokazanupozicijudasuspome-nutavremenskastanjazapravopojavekojesvojpočetakimajuusamimstva-rima po sebiilinoumenonima,možese,adaseistovremenoneonemogućisvakispoznajninapor,prihvatitipozicijapremakojojbiseunoumenalnomsvijetudopustilaidejaslobode,dokbiseufenomenalnomonapokazalaneispravnom.Kanttimedolazidoopravdanemogućnostislobode,kojajeovdjesamoproblematičanpojam,akasnijećesepretvoritiuasercijutenaposljetkuunužnost.

1.1. Sloboda u kontekstu Kritike čistoga uma – treća antinomija

Svakijepredmet,kaoštoKantrazjašnjavautrećojantinomijičistogauma,dvojakposvojojnaravi:sjednestranenjegovempirijski karakterstojičvrstoudomenizakonaprirodeiuzročnoposljedičnojevezanzaprethodnoislje-dećeprirodnostanje;sdrugejestranenjegovinteligibilni karakter,kaosaminoumenon,kojimuomogućava(ukolikojeumnobiće)dasvagdasamoinici-jativnopokrenenovikauzalnilanacuprirodi.3

»Nopremanjegovuinteligibilnomekarakteru(premdamionjemumožemoimatisamonjegovopćipojam)moraobisetajsubjektipakproglasitislobodnimodsvegautjecajaosjetilnostiiodređivanjapomoćupojava.Akakoseunjemu,ukolikojenoumenon,ništanedogađa,kakounjemunenalazimonikakvupromjenukojabizahtijevaladinamičkovremenskoodređenje,daklenikakvuvezusapojavamakaouzrocima,tobiovodjelatnobićeusvojimdjelovanjimabilonezavisnoislobodnoodsvakeprirodnenužnostikojasemoženaćisamouosjetilnomesvijetu.«4

Navedenojeodređenje,dakako,tekpočetnidioslikeslobodekojuovdjevaljadovestidopunogizražaja.Ovunezavisnostodprirodnihzakonanazivamojošinegativnimoblikomslobode:

»Nospekulativni jeum ipak izvršio tolikoda jeosiguraopojamnoumenona, tj.mogućnost,štoviše,nužnostdasetakvoštopomišljaidasenpr.sloboda,negativnouzeta,pretpostavikaoposvesnošljivasonimnačelimaiograničenjimačistogteorijskoguma.«5

Onegativnom,kaoiopozitivnomoblikuslobode,bitćejošgovora.Nojedandetaljtrebaposebnonaglasiti:iakojeuDijalekticiKritike čistoga umaslobo-daomogućena,nipoštonijepostulirana,onaostajetekproblematičanpojam.

2. Sloboda u Kantovu etičkom nauku

Mjestonakojemupojamslobodedobivasvojpuniikonačniizrazsvakakojeetičkinauk.Slobodaje,kaopočelomoralnostiuopće,azaKantatoznačii



djelovanjakaotakvog(jersvakojedjelovanjeuvijekvećuodnosupremamo-ralnomezakonu),principkojiomogućavačovjekudakrenezanedostižnimciljemmoralnerealizacije,štojeipotvrđenovažnimkomentaromubilješcipredgovoraKritike praktičkog umakojičitateljunasamomepočetkudajedoznanjadasemoralnizakonislobodameđusobnoimpliciraju:

»Zatoćujasamopodsjetitidajeslobodasvakakoratio essendi moralnogzakona,alijemoralnizakonratio cognoscendislobode(…)kadnebibiloslobode,ondaseunamauopćene bi mogaonaćimoralnizakon.«6

2.1. Sloboda kao prvenstveno etički pojam

Kadagovorimoopojmu slobodeuKantovu filozofskomnauku,odmah jepotrebnododatidasetajpojamprijesvegamislinapraktičkom(paondaipraktičnom)planu.Teorijskigovoreći,uzimajućiuobzircjelokupnuKanto-vufilozofijskugrađevinu,onse,kaoštojevećrečeno,nalaziusredištu,aliuvijekkaopraktičkipojam,a toznači–prijesvegaetički.Govoropojmuslobodeustrogoteorijskomsmislu,odijeljenomodpraktičkognauka,znakjepotpunognerazumijevanjaosnovnihKantovihteza,stogaćemoseimiovdjeusredotočitinaistinskitoposmišljenjaslobode.

2.2. Pokušaj svestrane definicije pojma slobode

NamnogosemjestauKritici praktičkog umaiOsnovu metafizike ćudoređa (zaovutematikuključnimspisima)nalazefragmentiranedefinicijeiobrazlo-ženjapojmaslobode.UnastavkućemosestogausredotočitinaonaodređenjakojasunužnazastvaranjecjelovitedefinicijeKantovapojmaslobode.UOsnovu metafizike ćudoređaKantizlažesvojeargumentenauobičajenna-čin:krećeodpojmovaapsolutnodobrevoljeiuniverzalnezakonodavnevoljeizaključujedajejedansdrugimnužnopovezan.Njihovapoveznicamorabitineko trećečistonačelo.To jenačelopozitivanpojamslobode,metaforičkiizražen idejom carstva svrha,7 koje označava inteligibilni svijet pod auto-nomijomčistogpraktičkogumakoji služikaoarhetiposjetilnomesvijetu.8U Kritici praktičkog uma Kant kreće od stava damoralnome zakonu nije

2

»Pojamslobode,ukolikojedokazanapodiktičnimzakonompraktičkoguma,sačinjavaza-vršni kamencijele zgrade sistemačistog–pa i spekulativnog–uma.«ImmanuelKant,Kri-tika praktičkog uma,Naprijed,Zagreb1990.,str.31–32,kurzivnaš.

3

»Pojambićakojeimaslobodnuvoljujestpo-jamcausae noumenon;adatajpojamnepro-tivuriječisamomesebi,utoječovjeksiguranvećpotomeštobisepojamuzroka(…)ipaknasvakinačinmogaoprimijenitinastvarikaočistarazumskabića.«I.Kant,Kritika praktič-kog uma,str.92–93.

4

ImmanuelKant,Kritika čistoga uma,Maticahrvatska,Zagreb1984.,str.254.

5

I.Kant,Kritika praktičkog uma,str.78,tako-đerinastr.138nalazimosličanstav:»Dakle

ako još hoćemo da spasimo slobodu, ondapreostajesamotajputdaseopstojnostnekestvari, ukoliko je ona odrediva u vremenu,dakle i kauzalitet prema zakonu prirodne nužnosti,pridajesamo pojavi,a sloboda tome istom biću kao stvari samoj po sebi.«

6

Ibid.,str.32.

7

»Podcarstvom razumijevam ja sistematičnuvezurazličnihumnihbićapomoćuzajednič-kihzakona(…)kojejemogućespomoćuslo-bodnevolje.«ImmanuelKant,»Osnovmeta-fizike ćudoređa«; u:Dvije rasprave,Maticahrvatska,Zagreb1953.,str.196.

8

Usp.ibid.,str.210.



potrebnadedukcija,tegaproglašavafaktom uma.9Ovonaizgledponištavanjeizlaganjaizsvogprvogetičkogspisazapravojesamoobrnutislijedistogizla-ganja.Ovdjeonkoristimoralnizakon,fakt uma,kaopočelodedukcijenečegdrugog,naimeslobode.10Pojamfakta umakasnijećemododatnorasvijetliti.Navelismovećdajeslobodaratio essendimoralnogzakona,dodajmojošdajeonaidejaspekulativnogumakojaukontekstupraktičkoguma,iakoidaljezadržava status ideje, biva zapravo »realni nadosjetilni predmet kategorijekauzaliteta«potvrđenfaktom uma.11Upraktičkomepogleduslobodajeima-nentnenaravitesasobomnosiosjećajintelektualnogzadovoljstvaištovanjasubjektakojipomoćunjeizvršavazakondužnosti,12uteorijskomjepogleduonaisključivotranscendentna.Nijesamouvjetmoralnogazakonanegojeinapojmovnojrazinisnjimesintetičkipovezana:

»Umjesto zora pak stavlja imona [volja] u temelj pojamnjihova opstanka u inteligibilnomsvijetu,naimepojamslobode.Jertaj pojam ništa drugo ne znači,aonizakonimogućisusamouvezisaslobodomvolje,alipodpretpostavkomteslobodenužni.«13

Slobodase takođerusvompozitivnomaspektumože izjednačiti sasamimmoralnimzakonom, tj.potonji je»formaintelektualnogkauzaliteta, tj.slo-bode«.14Tojetakođerpotvrđenostavomdabise»praktičkaslobodamogladefiniratikaonezavisnostvoljeodsvakogdrugogosimmoralnograzloga«.15Valjapritomnaglasitidaseovoodređenjeodnosinačistipraktičkium,odnosnočistu volju,jednuoddvije,moglibismoreći–razinevoljeuopće;druga,kojuKant naziva samopraktički um,16 slobodna je u strogo subjektivnomsmislu(odnosno,narazinimaksime).Štoviše,nekićeteoretičari,zahvaljuju-ćičinjenicidaisamKantoovomeponekadpišekrajnjenedorečeno,naglasitidaječistipraktičkiumzapravosamouvjetno slobodan, jertomusvojstvostrogogovorećinepripada;radiseočistojvoljičijajeslobodasama auto-nomija,akojadajezakonvoljiusubjektivnomsmislu;čistipraktičkiumjedakleslobodansamoulegislativnomsmislu,nei,uvjetnorečeno,izvršnom.Jednaodvažnijihpostavkiuhorizontuproblematiziranjaslobodeodnosisenatzv.spontanitet slobode;radiseopojmukoji,prviputuKritici praktičkog uma,izlaziizvanokviraisključivoetičkihpreokupacijaipridajesesvakominteligibilnomsubjektu(umnombiću)kaomoćdaodredisvojosjetilnikau-zalitetpremastanjusvojesvijesti(kaonoumenonu).17IakoKantusvojaprvadvaetičkiorijentiranadjelaporičesvakumogućnostmoralnoindiferentnogdjelovanja,usvomeihzadnjemvelikomdjelu,Metafizici ćudoređa,ipakdo-pušta,pabisenavedenipojammogaodakleprimijenitiinateradnje,kaoinasamospoznavanje,kojemujeslobodatakođeruvjet.Slobodajetakođerpostulat praktičkog uma (uzbesmrtnostdušeiopstojnostbožju),štozaKantaznačidaseradionadosjetilnomepredmetukojiimasta-tuspretpostavke,tj.njegovasemogućnostpostuliranaosnovuapodiktičnihpraktičkihzakona,samousvrhupraktičkogumaisamozapraktičkuupotre-bu,čimeseteorijskiaspektstvarinimaloneproširuje,jerposrijedinijespo-znajapredmeta(onajezanasnemoguća).18Onoštoseuprvojkriticimoglosamopretpostavitiovdjese,dakle,hipostazira.No,onanijepostulatnaistinačinnakojisubesmrtnostdušeiopstojnostbožja.Doksuovipredmetičisteumskevjere,tj. implikacijemoralnogzakona,tesamimtimeinekogapso-lutnomoralnogobjekta(koji,iakouvijeknedostižan,morapraktički–nonenužnoiteorijski–postojatidabimoralnizakoničovjekkaoumnobićeimaosmisao),slobodajepotvrđenapronalaskomapodiktičnogmoralnogzakonauformikategoričkogimperativa.Dakle,njenojepostojanjenužno,štosepoka-zaloosobitovažnimukontekstustavadajeisammisaoničinproduktslobo-de,kojijesadržanuKantovojargumentacijioprimatupraktičkoguma.19



UOsnovu metafizike ćudoređaKanteksplicitnoiznositezukojajeimplicitnoutkanautkivocijelenjegoveetike,naimeonukojomseslobodaizjednačavasautonomijom.Autonomijajesvojstvopokojemuvoljasamasebipropisujezakon.Radiseokauzalitetukojipripadaumnimbićima.Nopojamkauza-litetanužnodonosiipojamzakona,stogaslobodanemožebitibezzakona,naprotiv, onamorabiti kauzalitet premanepromjenjivimzakonima.Prematome,sloboda jest autonomija.Dakle,slobodnavoljaivoljapodmoralnimzakonomjednosuteisto.20Pritom,uvijekvaljaimatiuvidudajeslobodaprijesvegaidejauma.Pojamslobode,naime,nijeinemožebitiizvedeniziskustva,ikaotakavnemožebititeorijskispoznat,štoznačidasesvagdaradiopraktičkompostulatu.To je,međutim,zapraktičkiumdovoljno, jer akodjelujemopodidejom slobode,ondazaistaijesmoslobodni:

»Svakobiće,kojemožedjelovatisamopodidejomslobode,upravojezatoupraktičkomepo-gleduzaistaslobodno, tj.zanj svizakoni,koji sunerazdruživovezanisaslobodom,vrijedeistotako,kaokadbisenjegovavoljaproglasilaslobodnomsamaposebi,aisvrijednošćuuteorijskojfilozofiji.Sadajatvrdim,damisvakomeumnombiću,kojeimavolju,nužnomoramopridatiiidejuslobode,podkojomjedinodjeluje.«21

Sloboda je,dakle,praktički imanentnaa teorijski transcendentnaa priornaidejauma,postuliranafaktomuma.Zapraktičkium,onajerealninadosjetilni(štoznačiteorijskinespoznatljiv)predmetkategorijekauzaliteta.Usvomjepozitivnomaspektuistoštoiautonomija,štoznačidajesintetičkipovezana

9

»Noumjestodedukcijenajvišegprincipači-stogpraktičkoguma, tj. objašnjenjamoguć-nostitakvespoznajeapriori,nijeseništada-ljemoglonavestiosimdabise,akoseuviđamogućnost slobode nekog djelatnog uzroka,morala uvidjeti ne samo mogućnost, negočak i nužnost moralnoga zakona kao najvi-šegpraktičkogzakonaumnihbića,kojimasepridajeslobodakauzalitetanjihovevolje.«I.Kant,Kritika praktičkog uma,str.137.

10

»No nešto drugo i posve protivno stupa namjesto ove uzalud tražene dedukcijemoral-nogprincipa,naimedaonobratnoslužikaoprincipdedukcije (…)moći slobode.« Ibid.,str.83–84.

11

Usp.ibid.,str.34.

12

Usp.ibid.,str.212.

13

Ibid.,str.82.

14

Ibid.,str.114.

15

Ibid.,str.137.

16

MoždanajvažnijemjestocjelokupneKanto-veetike:»Svakastvaruprirodidjelujepremazakonima.Samoumnobiće ima sposobnostda djeluje prema predodžbi zakona, tj. pre-maprincipimailivolji.Kakosezadedukciju

djelovanja iz zakona zahtijeva um, to voljanijeništadrugonegopraktičkium.«I.Kant,»Osnovmetafizikećudoređa«,str.175.

17

Usp. I. Kant, Kritika praktičkog uma, str.142–143.

18

Usp.ibid.,str.40–41.

19

»Dakle u povezanosti čistog spekulativnogumasčistimpraktičkimumomujednuspo-znajuimaovajpotonjiprimat,pretpostavivšinaimedatavezanijetekslučajnaiproizvolj-na,negoaprioriutemeljenanasamomumu,daklenužna.Alibitipodređenspekulativnomumuitakopreokrenutired,tosenemožeoče-kivatiodpraktičkoguma,jerjesvakiinteresnajzadpraktički,paječakinteresspekulativ-noguma samouvjetovan, i potpun jedinoupraktičkojupotrebi.«Ibid.,str.169–170.

20

Usp. I.Kant,»Osnovmetafizikećudoređa«,str.203–210.

21

Ibid.,str.211,dodatno:»Umsamsebemorasmatratizačetnikomsvojihprincipa,nezavisnoodtuđihutjecaja,dakleonsekaopraktičkium,ilikaovoljaumnogabićasammorasma-tratislobodnim,tj.njegovavoljamožesamopod idejomslobodebitivlastitavolja,pa sedakleupraktičnomepogledumorapridavatisvimumnimbićima.«



smoralnimzakonom(kojemujeratio essendi),dokjeunegativnomaspektujednakanezavisnostiodsvihosjetilnihodređenja(prirodnihzakona).

2.3. Raščlamba i implikacije pojma

Iakosenaprvipogleddoimakaonepotrebnaprimjenacikličkogmetodološ-kogobrasca–naimedase,nakonštosunavedenanajvažnijamjesta,teiznjihizvedenosvestranoodređenjepojmaslobode,opetkrećeunjegovuraščlam-bu–zapravose radio temiprimjerenomslijedu izlaganja i rasvjetljavanjaproblema.Usljedećimćemoseodjeljcimapozabavitiposebnimaspektimaiimplikacijamakompleksnogpojmaslobode.Unekimdijelovimaćemo,na-ravno,uzetiuobzirinekeodKantovihinterpretatora,dokćemoudrugimabitivođeniprvenstvenoKantovimizvornimformulacijama.

2.3.1. Fakt uma

L.W.Beck,jedanodistaknutijihKantovihinterpretateautorprvoginajpo-znatijegkomentaraKritike praktičkog uma,iznosidvarazličitaproblemautumačenjunavedenogpojma.Prvo,faktumamožesedefiniratikaosvijestomoralnomzakonu(uformimaksime)ikaosammoralnizakon,tj.autono-mija(paondaisloboda).22Donjegadolazimočimsebistvorimomaksimevolje(jermoralnizakonpropisujeformumaksime),štoznačidaonujednobivaiosnovomsvijestioslobodi.23Svijestomoralnomzakonuneimpliciranužnosammoralnizakon,dakle,točnijebibilotumačitifaktumakaosammoralnizakon,jerprvibinasnačindoveodopitanjaodakletakavuvid(jersvijestonečemupodrazumijevavišenosamotonešto).Uostalom,drugotumačenje, koje fakt uma izjednačava smoralnim zakonom, neposrednoimplicira prvo, dokprvone implicira drugo.Prema tome, ispravnije (jerKantnavodiijednoidrugo)bibilotumačititajpojamnaovdjeobjašnjennačin.Drugiproblemtičesesamogznačenjapojmafakt uma,ane,kaomaloprijeizneseni,onoganaštoseonodnosi.Dakle,riječjeotomeštosamasintaktičkastrukturapojmaodaje.Beckiovdjeiznosidvijeopcije:premaprvojfakt umaoznačavaneki»faktzaum«,dokpremadrugojoznačava»faktdaumjest«štozapravouovomkontekstuznači»faktdačistiummožebitipraktički«.24Tumačenusmislu»faktazaum«,nastavljaBeck,pojamjenaizgledproble-matičan,jerstavljasvojevrsniveointuicijena»sammoralnizakon«(štosmozaključilidajeispravnotumačenjeonogaštopojamoznačava),doktumačenusmislu»faktadaummožebitipraktički«(štoznačidaonjestčistavolja),nepredstavljaposebanproblem.No,»faktzaum«neizražavazapravoništaosimzakonodavstvaštogaumsamomesebipropisuje,prematome,»faktdaummožebitipraktički«reflektiranjeu»faktuzaum«.Toda»čistiummožebitipraktički«tektrebapokazati,25paje tvrdnja»faktazaum«,kojasamooznačujedaposjeduječinjenicuonečemu(osamommoralnomzakonu,tj.oautonomiji–slobodi),ipakispravnijajersekroznjenuvalidacijuostvarujei»faktdačistiummožebitipraktički«.Dakako,ovedistinkcijenisuodkruci-jalnevažnostiushvaćanjuKantovaetičkognauka,nosvejednoihjepotrebnoimatinaumukodpreciznijihrazinainterpretacije.

2.3.2. Pozitivna i negativna sloboda

Kant razlikupozitivnog inegativnogpojmaslobodenajkonciznije iznosiusljedećempasusu:



»Naime,unezavisnostiodsvakematerijezakona(tojestželjenogaobjekta),aujednoipakodre-đenjuvoljepomoćusameopćezakonodavneforme,zakojunekamaksimamorabitisposobna,sastojisejediniprincipćudorednosti.Onanezavisnostpakjestslobodaunegativnome,aovovlastito zakonodavstvočistogaikaotakvogapraktičkogumajestslobodaupozitivnome smislu.Takomoralnizakonizražavasamoautonomijučistogapraktičkoguma,tojestslobodu.«26

Moralnizakonje,dodatno,kaosamosvijestčistogapraktičkogumaidentičanspozitivnimpojmomslobode(autonomijom),štosejasnovidiovdje:

»Onoje[nezavisnostodempirijskihzakona]sobziromnaosjetilnisvijet,kojiumuuodređiva-njuvoljenedajenikakvezakone,samonegativnamisao,apozitivnajetamisaoujednojtočki,dajeonaslobodakaonegativnoodređenjeujednovezanas(pozitivnom)moćiičakskauzalite-tomuma,kojiminazivamovoljom,pokojojradimotako,daprincipdjelovanjabudeprimjerenbitnojkakvoćinekogaumskograzloga,tj.uvjetuopćevrijednostimaksimekaozakona.«27

Pozitivni jepojamslobodenerazdruživovezansvećspomenutimpojmomspontaniteta,premačemuseslobodamožetakođer(usvompozitivnomaspektu)definirati ikao»kreativnikapacitet, adobrošto iznjegaproizlazibivatimeoriginalno«.28OvoćeseodređenjepokazativažnimzapozicijeKantovetrećekritike.

2.3.3. Autonomija i heteronomija

Pojmovi autonomije i heteronomije odnose se isključivo na volju. PremaKantu, autonomija volje jedino je počelomoralnog zakona i pripadajućihmudužnosti,dokjeheteronomijavoljesuštasuprotnostnavedenomprincipudužnostiiopćenitoćudorednostivolje:

»Osjetilnaprirodaumnihbićauopćejestnjihovaegzistencijapodempirijskiuvjetovanimzako-nima,daklezaumheteronomija.Nadosjetilnaprirodaistihovihbićanaprotivjenjihovaegzistencijapremazakonimakojisunezavisniodsvakogempirijskoguvjeta,daklekojipripadajuautonomijičistoguma.«29

22

Usp. LewisWhiteBeck,A Commentary on Kant’s Critique of Practical Reason,TheUni-versityofChicagoPress,Chicago1960.,str.167–169.

23

Ovdjeseradioonojpoznatojrečenici(iakojeutomkonciznomoblikuKantnikadanijenapisao)Du sollst, denn du kannst,odnosnotrebaš, dakle možeš. Usp. I. Kant, Kritika praktičkog uma,str.63–65.

24

Usp. L.W.Beck,A Commentary on Kant’s Critique of Practical Reason,str.169.Dodat-no,valjaodmahprimijetitidabiseispravnaparafraza ovih dviju pozicija mogla sročitiotprilikeovako:ilijemoralnizakončinjenicazaum ili jepakondokazdačistiummožebitipraktički.Kakogodokrenemoovedvijemisli,razlikaostajevrlosuptilna.

25

Kritikapraktičkogumatrebapokazatidačistiummožebitipraktički,tojestdaopstoji,pautompogledukritiziranjegovupraktičkumoć.Akoonzaistajestpraktički,ondaonsvojrealitetirealitetsvojihpojmovadokazujedjelom,usp.Kritika praktičkog uma,str.31.

26

I.Kant,Kritika praktičkog uma,str.67.

27

I. Kant, »Osnov metafizike ćudoređa«, str.221.Dodatno: »Ovdje ja dakle ne pitamdali suoni (sloboda imoralni zakon) iuistinurazličiti,anijelinaprotivneuvjetovanizakonsamo samosvijest čistoga praktičkog uma inijeliovajposveistovrstanspozitivnimpoj-mom slobode, nego pitam odakle započinjenaša spoznaja neuvjetovanopraktičkoga, dali od slobode ili od praktičkog zakona. Odslobodenemožepočeti,jerjenjezinprvipo-jam negativan, niti jemožemo zaključiti naosnovu iskustva.Prema tome jemoralniza-kontajkojeganeposrednopostajemosvjesni(čimsebistvorimomaksimevolje)ikojinamseponajprijepruža,vodećiupravodopojmaslobode.«I.Kant,Kritika praktičkog uma,str.62.

28

Usp.ImmanuelKant, Notes and Fragments,CambridgeUniversityPress,Cambridge–NewYork2005.,str.461.

29

I.Kant,Kritika praktičkog uma,str.79,iprijetogastr.67.U»Osnovumetafizikećudoređa«



PrincipautonomijesudbinskijevezanzacjelokupnustrukturuKantoveetičkemisli,jerpodrazumijevaslobodu,apraktičkijeidentičansmoralnimzako-nom.Kakojeslobodatakođeridentičnasautonomijomuma,posrednobismojemogliizjednačitismoralnimzakonom.Iakoseovakvopostavljanjestvarinaprvipogleddoimakrajnjekontraintuitivnim,nedvojbenoimasvojeoprav-danjeukontekstuKantoveetike.Naime,ovosejedinstvoslobodeimoral-nogzakonatrebapromatratinaposebannačin;neradisenaimeo»čistom«jedinstvu(kojepostojikodpojmovamoralnogzakonaiautonomije),negooposrednom,kojeprije ima statusneraskidivevezedvajupojmova,koji se,kaoštosmovećnaveli,međusobnoimpliciraju.OvojejedanodproblemaokojemusedanasmnogoraspravljaukrugovimainterpretatoraKantovemisli,isvakakonijejednostavan.

2.3.4. Dobro i zlo

PojmovidobraizlavećduževremenanavodetumačeKantoveetikenapo-grešnezaključke,patakoovojzamcinijeodolioniMilanKangrga,kaoniG.E.Moore.PotonjiradigreškupredbacujućiKantudanijedefiniraodobrokaometafizičkientitetprijenoštojekrenuouizgradnjuetičkogsustava.30Ne-utemeljenostMooreovaprigovorajasnoserazotkrivaupoznatojformulacijiparadoksa metode:

»Ovdjejesadamjestodaseobjasniparadoksmetodeukriticipraktičkoguma:da se naime po-jam dobra i zla ne mora odrediti prije moralnog zakona (kojemu bi se on naoko morao napraviti čak osnovom), nego samo (kao što se ovdje i dešava) poslije njega i pomoću njega.«31

Da bismo pravilno uspostavili jedan etički (i općenito filozofijski) sustav,kažeKant,uvijekmoramoimatinaumudaneuzimamozdravozagotovone-štoočemusetektrebaodlučiti.Kadabisepojamdobrauspostavioprijemo-ralnogzakona,moralibismoprihvatitidanastajpojamobvezujeupogleduvlastitogdjelovanja.No,tobidjelovanjeondauvijekbilopodređenoosjećajuugode i neugode, apokoravanjenjemubilabi heteronomija.Naprotiv, ciljKantoveetikejestosiguratiprincipdjelovanjakojijeslobodanunegativnomipozitivnomsmislu,pastogamoramokrenutiodzakona,inatemeljunjegaodređivatištojedobro.NapočetkuOsnova metafizike ćudoređa,akasnijeiuKritici praktičkog umaKantizrijekomtvrdidasenedazamislitiništaštobiposebibilodobroosimdobrevolje.Avoljanijedobrapoonomeštopostiže,negoisključivopohti-jenju,odnosnoposebi.32Volja,tj.njenamaksima,možebitidobrailizla,doktonekiobjektnikakonemožebiti:

»Onodobroizloodnosisedaklezapravonaradnje,anenaosjećajnostanjeosobe;iakobištoapsolutno(iusvakompogledubezdaljnjeguvjeta)imalibitidobroilizlo,ilibisekaotakvoimalosmatrati,ondabitobiosamonačindjelovanja,maksimavolje,aprematomesamadjelat-naosoba,kaodobarilizaočovjek,alinenekastvarkojabisetakomoglanazvati.«33

Dobroizlokaopredmetipraktičkogumaproizlaze,dakle,isključivoizformemaksimekojomjevoljaodređenanadjelovanje.InterpretativnatendencioznostupogledupojmovadobraizlamožesenaćiiutumačenjuMilanaKangrge.Iakoizlaganjeodobruizluunajvećojmjeripočinjekantovski,podutjecajemHegelovihiMarxovihmisli(aposebnoHe-gelovekritikeKanta),Kangrgaustvrđuje:

»Kantovim [je] etičkim jezikom iskazana neophodna potreba da ono puko postojeće, već usvomtemeljushvaćenokaonesamonedostatnouljudskomsmislu,negoupravokaozlo,mo-



ralnimčinomtrebadabudeukinutoiprevladanousmisluuspostavljanjajednog,akonevećdobrog,aonobarboljegsvijeta.«34

ProblemkojiKangrgaotvarakodKantazapravonepostoji.Akodobroizlopostojesamokaoformemaksimâvolje,ondabitaknemožebitizlo,jerni-štanije zloosimzlevolje.Čovjekmožebiti zao (njegovodjelomožebitinemoralno)uslučajevimakadamujevoljaodređenamaksimomkojasepro-tivimoralnomzakonu;onje,naprotiv,dobaruslučajevimakadamujevoljaodređenamaksimomkoja jepoopćiva, tj. usklađena smoralnimzakonom.Onopostojeće(bitak),premaKantu,naprostonemožebitikategoriziranoudomenidobraizla,onojemoralnoindiferentno,tj.izlaziizvanokviraetičkihpromišljanja.

2.3.5. Legalitet i moralitet

UpogledurazlikeizmeđulegalnostiimoralnostiuperspektiviKantoveetike,možemoseposlužitimalimmetodološkimtrikomikrenutiodpogrešnogpo-stavljanjaproblema.IovajputautorjeMilanKangrga:

»Toetičko,aKantgaimenujemoralnim zakonom,možesenaćiunajdubljemproturječjusaonimlegalnim.«35

Legalitet jedjelovanjekojese,doduše,subjektivnonedogađazavoljusa-mogzakona,negozanekonagnuće,alijeobjektivnouskladusazakonom.Legalnoimoralnodjelovanje,dakle,praktičkinisuistoalipraktičnojesu;ijednoidrugojestmoralnodjelovanje,jedno»podsumnjivimokolnostima«,36adrugopod»čistimokolnostima«.Legalitetnipoštoneoznačavanemoralnuradnju,negonesasvimmoralnu.Dasuovedvijevrstedjelovanjauistinusu-protstavljene,ondabilegalitetnužnobioizrazzla,štoočiglednonijeslučaj.IspravnotumačenjeovihpojmovamožemonaćikodAnteČovića:

»Budućidamoralnizakonvoljuodređujenadvakomplementarnanačina,štojezadanoumskoosjetilnomkonstitucijomčovjeka,naimeobjektivnousuduumaisubjektivnokaopokretalousferiosjetilnosti–tosuse,premaKantovimanalizama,ispostavilaidvastupnjailirazineću-dorednevrijednosti.Naprvomstupnju,kojisenazivalegalnost,radnjajeobjektivnousklađenasmoralnimzakonom,dokjenadrugomstupnjuradnjanesamoobjektivnoodređenamoralnimzakonomnegojeisubjektivno učinjenaizosjećajaštovanjamoralnogzakona,čimedospijevadopuninećudorednevrijednosti,kojuKantnazivamoralnost.«37

(str. 195–196) nailazimo na sličnu formula-ciju: »Nikada se naime na taj način [putemčovjekove podložnosti vanjskom zakonu]nije dobivala dužnost, nego nužnost postu-panjaizizvjesnogainteresa.Tojemogaobitivlastiti ili tuđi interes.Alionda je imperativuvijekmorao ispastiuvjetovan inijemogaobiti prikladan za moralnu zapovijed. Ja ćudakle to načelo [podložnosti samo svomevlastitom, ali ipak općemu zakonodavstvu]nazvatiprincipomautonomijevoljeuoprecipremasvakomedrugome,kojezatopribrajamheteronomiji.«

30

Usp.G.E.Moore,Principia Ethica,KruZak,Zagreb2009.,str.123–125.

31


32

Usp. I.Kant,»Osnovmetafizikećudoređa«,str.155–156.

33


34

MilanKangrga,Etika,Goldenmarketing,Za-greb2004.,str.226.

35

Ibid.,str.212.

36

Usp. I.Kant,»Osnovmetafizikećudoređa«,str.151.

37

AnteČović,Etika i bioetika,Pergamena,Za-greb2004.,str.100.



Dakle,darezimiramo,voljasvojuslobodumožeiskoristitinatrinačina.Uprvomslučajumaksimavoljeodređenajemoralnimzakonomuobjektivnomisubjektivnomsmislu,štoKantnazivamoralitetom;udrugomslučajuodre-đenajeobjektivnomoralnimzakonom,asubjektivnonekimdrugimodredbe-nimrazlogom,štoKantnazivalegalitetom;dokjeutrećemslučajuodređenaisključivosubjektivno,štoječininemoralnom.Prematome,legalitetimo-ralitetnikakonisuopreke,negodvijeodtripraktičkekvaliteteumoralnomhorizontu, koje zajedno čine opreku prema trećoj praktičkoj kvaliteti kojavoljučininemoralnom.Takvuvolju,koja jeodređenaisključivosubjektiv-nimodredbenimrazlogom,KantuKritici praktičkog uma nazivasamovoljom(Willkür).38

2.3.6. Razgraničenja u pojmu volje

Upojmuvoljerazlikujusedvijerazine:čistavolja(reineWille)kaočistiprak-tičkium(voljausvojojzakonodavnojfunkciji)ivolja(Wille)kaopraktičkium.Zarazlikuodčistevolje,kojajeodređujućamoć,voljajedjelatna,moglibismoreći–»izvršna«sposobnostumnogbića,koja jesubjektivnenaravi.Slobodačistevolje,kojavoljidajezakon,jestautonomija.Tajje(moralni)zakonodređenprirodomčistevolje,iobjektivanje.Moralnijezakon,prematome,sintetičkisuda priori kojioznačavaonoštobivoljanužnočiniladajeisključivoracionalna,onjeimperativkojizapovijedakategorički,jerjevoljapodložna ipatologijskimutjecajima te stoganijeponaraviodređena raditionoštoonzahtijeva.Zajednosasvojommoralnomuporabom,čistipraktičkium(zbogsvogprimata)imatakođerivažnulogičkuuloguuizvođenjupra-viladjelovanjauodnosupremazakonimaprirodeimoćiželjenja,dakleiuteorijskom,kaoipravnomsmislu.Slobodasvojstvenavoljijestspontanitet,tj.sposobnostodređenjavlastitakauzalitetauprirodi.Praktičkiumjeuvijeknužno,ilipremaČoviću–konstitucionalno,39slobo-dannezavisnooutjecajučistogpraktičkoguma.Također,svagdajesvjestannalogamoralnogzakona(odnosnosamogtrebanja)ili,kakoBeckparafraziraKanta, uvijek čuje »nebeski glas« koji i najokorjelijeg kriminalca tjera dazadršćeprednjegovimsudom.40

3. Interpretativne implikacije pojma volje

UhorizontuKantoveetike,pojamslobodesupstancijalnojevezanspojmomvolje.Čimstvorimomaksimevoljepostajemosvjesnimoralnogzakonakojinaspakupućujenaslobodukaonjegovnužnipreduvjet.Udomenivoljeslo-bodadolazidosvojepraktičkekonkretizacije,pasestogapogrešnorazumi-jevanjeKantovapojmaslobodenajčešćereflektirakaopogrešnotumačenjeKantovapojmavolje.

3.1. Lewis White Beck

TakouanalizipojmavoljeBeckdolazidopogrešnogzaključkadaKant,umjerodavnoj uporabi riječi, volju (Wille) izjednačava s čistim praktičkimumom,avoljniizbor(Willkür)spraktičkimumom.Ujednojbilješcikomen-taraKritike praktičkog umaeksplicitnonavodipleonazamfree willkaosvojprijevodzaWillkür.41Međutim,zatakvotumačenjeBeckmoženaćitekdje-lomičnupotvrduuKritici čistog umaiMetafizici ćudoređa,42kojaupotpuno-stiizostajeudvanajvažnijaizaovutemumjerodavnaKantovaetičkaspisa:Osnovu metafizike ćudoređa iKritici praktičkog uma!Utekstu ikontekstu



potonja dva djelaKant volju jednoznačno razumije kao praktički um, dokzačistipraktičkiumsinonimnokoristinaziv ‘čistavolja’.TerminWillkür,kojiuMetafizici ćudoređaimaneutralnoznačenje‘voljnogizbora’,uKritici praktičkog umaimanegativnoznačenje‘samovolje’nakojojsezasnivasa-moljubljekaooprekadjelovanjupremamoralnomzakonu.43

U pravnom se nauku teorija oslanja na princip slobodnog izbora (izvana),zarazlikuodprincipavoljnogproizvođenja(iznutra).Kantnikadanebinimogaogovoriti o izboruu etici jerbiga to svelona aristotelovskiprinciprazboritogbiranjaizmeđuobjektivnopostojećihmogućnosti.Njegovaseeti-ka,sdrugestrane,temeljinaidejislobode,tj.sposobnostiodređenjavlastitakauzaliteta.Ovdjesubjektproizvodi jošnepostojećiobjektu relaciji spre-dodžbomzakona.OvonamsvepotvrđujeiJ.RohlsusvojojobradiKantovapraktičkognauka:

»Pravoregulirazajedničkopostojanjeslobodnihindividuaipomoćurazgraničavanjapodručjaslobodebrineseotomedanedođedokolizijeslobodnihindividua.Vanjskaseslobodasastojiutomedase,nezavisnoodprisiledrugih,biloštomožečinitiilinečiniti.Onanijeidentičnasunutarnjomslobodom,kojaznačinezavisnostodvlastitihsklonosti.Upotonjemslučajuslobo-dajeautonomija,uprvompakslučajuonajevoljniizbor(Willkür).Pravoimazadaćuomogućitizajedničkiživotizvanjskislobodnihindividua,dakleosobausmislupravnihosoba.«44

BeckovasegreškasastojiutomeštopolaziodtotalitetaKantovemisliuko-jemKritiku čistog umaiMetafiziku ćudoređa(prvoiposljednjevelikoKan-tovodjelo)promatrakaokrajnjetočkeistog(etičkog)sustava,gubećipritomizvidanedvojbenumjerodavnostKritike praktičkog umaiOsnova metafizike ćudoređa zaKantovoetičkoučenje,kaoitematska(epistemologijaipravninauk),aliiterminološkaodstupanjaonihdjelanakojimajezasnovaosvojetumačenje.ZanimljivojedasamBeckuprijevoduKritike praktičkog umanaengleskijezikopovrgavasvojutezudaWillkürvaljashvatitikaovolju;tamoBeckWillkür prevodischoice(izbor),dokunašemprijevoduV.SonnenfeldzaWillkürkoristiprikladnijuriječ–samovolja.45

Problemje,usvojojsrži,kategorijalnenaravi.HijerarhijaKantovihetičkihkategorijakojeseodnosenavoljusazdanajeodtri jasnoodređenerazine:(a) čista volja ili reine Wille; (b) volja iliWille; i (c)moć željenja iliBe-gehrungsvermögen.Willkür naprostonijemogućeuklopitiu taj semantičkisustav.Semantičkijenajbližetrećojrazini,iakosenisnjomeupotpunostinepoklapa.PremještanjemWille namjestoreine WilleistavljanjemWillkür na

38

Usp.I.Kant,Kritika praktičkog uma,str.115.

39

Usp.ibid.,str.107.

40

Usp. L.W.Beck,A Commentary on Kant’s Critique of Practical Reason,str.203.

41

Ibid.,str.177.

42

Usp.I.Kant,Kritika čistoga uma,str.251;I.Kant,Metafizika ćudoređa,Maticahrvatska,Zagreb1999.,str.11–12,22–24.

43

Usp.I.Kant,Kritika praktičkog uma,str.115.

44

JanRohls,Geschichte der Ethik,MohrSie-beck, Tübingen 1999., str. 420. Dodatno, uprethodnomodjeljkuoKantukojinosinaslov»Die Moralphilosophie«, Rohls ističe (str.418): »Autonomija dakle znači nezavisnostod materijalnih odredbenih razloga i samo-određenje volje. Sloboda kao nezavisnostod kauzaliteta koji vlada prirodom, gledanopozitivno, jest praktičko samozakonodav-stvo.Dobravoljajestslobodnavoljausmisluda nije određena izvana nego da sama sebeodređuje.Kaoinstancija,kojasamasebidajećudorednizakon,voljajeslobodnairazlikujeseodWillkürkaoslobodeizbora.«

45

Usp.I.Kant,Kritika praktičkog uma,str.115,I.Kant,Critique of Practical Reason,str.77.



srednjemjesto,Beckjede factoeliminiraosredišnjuetičkukategorijuvoljeinadomjestiojevišeznačnimpojmomWillkür,ovdjeuznačenju‘voljnogizbo-ra’kojejeupravouetičkompogledu(zarazlikuodpravnog)odsekundarnevažnosti.

3.2. Nicolai Hartmann

UovomepogledumožemonavestiipogrešnotumačenjeKantovapojmavo-ljekodjednogodvelikihimenaetike20.stoljeća,NicolaijaHartmanna.UsvomkapitalnomdjeluEtika on na pogrešan način postavlja problem slo-bodnevoljeuKantovojeticitvrdnjomdajevoljaslobodna»očiglednosamotamogdjeonasvojodredbenirazlognosiusamojsebi«.46Hartmannpritomzanemarujeumnikaraktervolje,kojiKantnaglašava sinonimnimnazivom‘praktičkium’,tejesvodina»onosubjektivno«.Stogai»njennajvišiprin-cip«,premaHartmannu,neproistječeizuma,kojiuformičistevoljepostav-ljaupravouniverzalniiliobjektivniprincip,nego»izbitisubjekta«.Polazećiodpogrešnepretpostavke»transcendentalnogsubjektivizma«moralnogprin-cipa,HartmanndolazidopogrešnihzaključakaodualizmuvoljâkodKanta,zatimoautonomijikaoneslobodičistevolje ikonačnooheteronomijikaoistinskojslobodiempirijskevolje.Hartmanntakonastavljasvojeizvođenje:

»Tada,međutim,postojedvije volje,jednačista,kojadajeprincip,idrugaempirijska,kojajepored togprincipapodložna još idrugimodredbenimrazlozima.Koja jeodovihdviju tadaslobodnavolja?Očitoonakojaimapredsobomotvorenumogućnostdaslijedibiloprincipbilodrugeodredbenerazloge.Dakleempirijskavolja.AtajeupravopremaKantuneslobodna–itozatojernepodliježejedinoautonomnomzakonuvolje.ZaKantaječistavoljaslobodnaupravoukolikonemanikakavdrugiodredbenirazlogosimprincipakojiležiunjenojbiti.«47

Nasuprottakvomtumačenju,zaKantajevoljasamojedna,nodvojakodje-luje.Usvomčistomaspektupropisujezakone,dokihuempirijskomaspektumožeslijeditiilineslijediti,kakovećhoće.UovomkratkomcitatunalazimoipotvrduzadruguHartmannovupogrešku.On,naime,izrijekomtvrdidaje,premaKantu,ova»drugavolja«(empirijska)–zapravoneslobodna.Ovimenapraktičkomplanunegira slobodunemoralnog i amoralnogdjelovanja.Premaovomestavu,svadjelakojaproistječuizempirijskihodredbenihrazlogazapravosuneslobodna.Krađabi,primjerice,bilaneslobodnodjelo,jerodredbenirazlogvoljeutomslučajuležiuempiriji(uimetku),dakle,jednomriječju,nemoralnadjelazapravonisu slobodnadjela, štode facto značidaprestajubitinemoralna.Onoštonazivamonemoralnimdjelimabilibiutomslučajusamoučinciprirodnihzakona.Unastavkunaprethodnicitat,kojijesmjeraoprikazatiKantovuetičkupozi-cijukaoimanentnoheteronomnu,Hartmannnastavlja:

»Štobizasloboduvoljedoistabilopotrebnonijeautonomija volje,nijepostavljanjeprinci-paputemvolje,negoupravonjena distancija spram principa.Itujeevidentnodaovajuvjetdistancijeupravotadanastupakadjeprincipdrugogapodrijetla,toznačikadasenekorijeniusubjektu,kadanije njegovaautonomija,nijezakonodavstvosamevolje.«48

Hartmannsvoje»popravljanje«Kantovogetičkognaukadovodidokrajnostiustavudabiza istinskusloboduvolje trebaloodbacitiautonomijui tous-postavljanjemprincipadrukčijegpodrijetla,što je–premaKantu–upravodefinicijaheteronomije.



Zaključno

KaoštosupokazalikritičkiosvrtinanekestavoveistaknutihinterpretapoputM.Kangrge,G.E.Moorea,L.W.BeckaiN.Hartmanna,glavnepoteškoćeurazumijevanjuKantoveetikeproizlazeiznedostatnogilipogrešnogtumače-njapojmavolje.Kantovkopernikanskiobratupraktičkojfilozofijisastojiseuobrtanjuodnosamoralnogzakonaitemeljnihetičkihkategorijadobraizla,štojevoljudovelousredišteetičkihrazmatranja.Dobroizlokaopraktičkekvaliteteipredmetipraktičkogumanisuništadrugonegonačiniodređivanjavolje.Usvomčistomaspektuvoljajemoralnizakonodavac,dokjeuempirij-skomaspektumjestoosvještavanjaipraktičkogpotvrđivanjaslobode.StogabezadekvatnogtumačenjaKantovakonceptavoljenijemogućedokučitionenajdalekosežnijeimplikacijenjegovapojmaslobodekojesuistodobnoiim-plikacijepovijesneegzistencijemodernogčovjeka.Modernazapadnacivili-zacijaimasvojeduhovnouporišteufilozofijiImmanuelaKanta,asržnjegovefilozofijepredstavljaupravoidejaslobode.UtolikojerazumijevanjeKantovapojmaslobodeključzarazumijevanjenašegvremenainassamih.

Emil Kušan

Aspects and Implications of Kant’s Notion of Freedom

AbstractThis paper aims to critically examine and evaluate the whole of Kant’s philosophy from the perspective of the notion of freedom. Freedom, both in its negative and positive capacity, as well as in it’s purely practical sense, serves as a cornerstone of Kant’s philosophical enquiry and the one true medium of the mind both in the practical and theoretical sense. Along with the aforementioned negative-positive dichotomy, freedom can further be distinguished as being one with the concept of the autonomy of the mind. Through this connection, freedom becomes, as its ratioessendi, practically one with the moral law itself, the latter being a form of the former. From the idea of freedom, various implications emerge, which have been dealt with through the course of the essay. In this respect, particular attention is paid to Kant’s notion of will and some of the misunderstandings it managed to create among notable Kant scholars like L. W. Beck and N. Hartmann.

Key wordsfreedom,Kant,ethics,autonomy,morallaw,practicalreason,purereason,good,evil,legality,mora-lity,will,LewisWhiteBeck,NicolaiHartmann

46

Nicolai Hartmann, Etika, Naprijed, Zagreb2003.,str.105.

47

Ibid.,str.105–106.

48

Ibid.,str.106.

Documents

Aspekti i implikacije Kantova pojma slobode